ODSJEK ZDRAVSTVO

“SESTRINSTVO”

SEMINARSKI RAD
Predmet:Dermatovenerologija i pridružena njega

TEMA:Zdravstvena njega oboljelog od urtikarije

SADRŽAJ

SADRŽAJ.............................................................................................................................................2
1.Urtikarija..............................................................................................................................................3
2.Patofiziologija......................................................................................................................................3
2.1Imunološki posredovana aktivacija mastocita obuhvaća..................................................................3
2.2Neimunološka aktivacija mastocita obuhvaća...................................................................................3
3.Etiologija..............................................................................................................................................4
3.1Obrada..............................................................................................................................................4
4.ANAMNEZA.........................................................................................................................................4
5.FIZIKALNI PREGLED..............................................................................................................................5
6.TUMAČENJE NALAZA...........................................................................................................................6
7.ZNAKOVI ZA UZBUNU..........................................................................................................................6
8.PRETRAGE............................................................................................................................................6
9.Dijagnostika i lečenje...........................................................................................................................7
9.1Osnove gerijatrije..............................................................................................................................8
10.Liječenje djece...................................................................................................................................9
11.Lijećenje teških oblika bolesti..........................................................................................................11
12.Zaključak:.........................................................................................................................................12
13.Literatura.........................................................................................................................................13

1.Urtikarija
Urtikarija (koprivnjača) su migratorni, dobro ograničeni, eritematozni
plakovi na koži, koji svrbe.
Urtikarija može također biti praćena angioedemom, do kojeg dolazi zbog
aktivacije mastocita i bazofila u dubokom sloju dermisa i u potkožnom
tkivu, a očituje se edemom lica i usnica, ekstremiteta ili spolovila. Ukoliko
dođe do opstrukcije dišnih putova zbog edema larinksa ili jezika,
angioedem može biti opasan po život.

2.Patofiziologija
Urtikarija nastaje zbog otpuštanja histamina, bradikinina, kalikreina i
drugih vazoaktivnih tvari iz mastocita i bazofila u površnom sloju
dermisa, što dovodi do intradermalnog edema uslijed dilatacije kapilara i
vena, a ponekad i do leukocitne infiltracije
Zbivanje može biti imunološki posredovano ili neimunološke prirode.

2.1Imunološki posredovana aktivacija mastocita obuhvaća

 Reakcije preosjetljivosti tipa I, kod kojih se IgE protutijela vezana

za alergen vežu za površinske receptore na mastocitima i
bazofilima
 Autoimune bolesti, kod kojih protutijela protiv IgE receptora
funkcionalno križano povezuju receptore za IgE i uzrokuju
degranulaciju mastocita

2.2Neimunološka aktivacija mastocita obuhvaća

 Neposrednu nealergijsku aktivaciju mastocita raznim tvarima i

lijekovima
 Tvarima i lijekovima izazvanu inhibiciju ciklooksigenaze koja
aktivira mastocite nepotpuno razjašnjenim načinima
 Aktivaciju tjelesnim ili emocionalnim podražajima; način nastanka
nije potpuno razjašnjen ali vjerojatno uključuje otpuštanje
neuropeptida koji djeluju na mastocite

3.Etiologija
Urtikarija se dijeli na akutnu (trajanja <6 tj.) i kroničnu (trajanja >6 tj.);
akutni slučajevi (70%) su češći od kroničnih (30%).
Akutna urtikarija najčešće nastaje zbog

 Reakcija preosjetljivosti tipa I

Ponekad je moguće utvrditi najvjerojatniji uzrok (npr. lijek, namirnicu,

ubod kukca, infekciju).
Kronična urtikarija najčešće nastaje zbog

 Idiopatskih uzroka
 Autoimune bolesti

Kronična urtikarija često traje mjesecima i godinama, povlačeći se

konačno a bez da je pronađen uzrok.

3.1Obrada
Budući da ne postoji konačna dijagnostička pretraga na urtikariju, obrada
se najviše zasniva na anamnezi i tjelesnom pregledu.

4.ANAMNEZA
Sadašnja anamneza treba obuhvaćati podrobne opise svake pojedine
pojave urtikarije, uključujući njezin raspored, veličinu i izgled promjena;
čestoću nastanka; trajanje pojedinih promjena i sve prethodne pojave.
Treba zabilježiti aktivnosti i izlaganja za vrijeme, neposredno i u 24 h
prije nastanka urtikarije. Kliničari trebaju posebno pitati o nedavnoj
tjelovježbi, izlaganju mogućim alergenima (vidi Tablicu 1), i dodiru s
kukcima ili životinjama, primjeni novog deterdženta za rublje ili sapuna,
novim namirnicama u prehrani, nedavnim infekcijama ili stresnim
životnim zbivanjima. Bolesnika treba pitati o duljini vremenskog razdoblja
između bilo kojeg sumnjivog uzročnog čimbenika i pojave urtikarije i reći
mu na koje uzročnike se sumnja. Važni istovremeni simptomi su svrbež,
rinoreja, edem lica i jezika i dispneja.
Osvrtom na druge organske sustave treba tražiti simptome uzročnih
poremećaja, uključujući vrućicu, zamor, abdominalnu bol i proljev
(infekcija), nepodnošenje topline ili hladnoće, tremor ili promjene tjelesne
težine (autoimuni tireoiditis), bol u zglobovima (krioglobulinemija, SLE),
leptirasti eritem (SLE), suhoću očiju i usta (Sjögrenov sindrom); kožne
vrijedove i hiperpigmentirane promjene nakon povlačenja urtikarije
(urtikarijski vaskulitis), male pigmentirane papule (mastocitoza),
limfadenopatiju (viroza, rak, serumska bolest), akutni ili kronični proljev
(virusni ili parazitski enterokolitis) i vrućicu, noćno znojenje ili mršavljenje
(rak).
Ranija anamneza treba obuhvaćati podrobne podatke o alergijama,
uključujući i poznate atopije (npr. alergije, astmu, ekcem) i poznate
moguće uzroke (npr. autoimune bolesti, rak). Treba razmotriti sve
uzimane tvari, uključujući i lijekove koji se kupuju bez recepta i biljne
pripravke, posebice sve one povezane s urtikarijom (vidi Tablicu 1).
Obiteljskom anamnezom treba rasvijetliti postojanje reumatoidne bolesti,
autoimune bolesti ili raka. Društvena anamneza treba obuhvatiti sva
nedavna putovanja i rizične čimbenike za prijenos zaraznih bolesti (npr.
hepatitisa, HIVa).

5.FIZIKALNI PREGLED
Među vitalnim znakovima treba uočiti postojanje bradikardije ili
tahikardije i tahipneje. Općim pregledom treba odmah tražiti znakove
respiratornog distresa i uočiti kaheksiju, žuticu ili uznemirenost.
Pregledom glave treba uočiti edem lica, usnica ili jezika; žutilo
bjeloočnica; leptirasti eritem; bolnu i povećanu štitnjaču; limfadenopatiju
ili suhoću očiju i usta. Orofarinks treba pregledati a sinuse palpirati i
prosvijetliti zbog znakova skrivene infekcije (npr. infekcije sinusa, zubnog
apscesa).
Pregledom abdomena treba uočiti mase, hepatomegaliju, splenomegaliju
ili bolnost. Neurološkim pregledom treba uočiti tremor i pojačane ili
oslabljene reflekse.
Pregledom mišićnokoštanog sustava treba uočiti postojanje upaljenih ili
deformiranih zglobova.
Pregledom kože treba uočiti postojanje i raspored urtikarijskih promjena
kao i sve kožne vrijedove, hiperpigmentaciju, male papule ili žuticu.
Urtikarijske promjene bi trebale izgledati kao dobro ograničena područja
prolaznog edema dermisa. One su tipično crvene boje i različite veličine,
od točkica do velikih područja. Neke promjene mogu biti jako velike. U
drugim slučajevima male promjene mogu konfluirati. Međutim, u vrijeme
pregleda kožnih promjena ne mora biti. Za vrijeme pregleda se mogu
poduzeti postupci za izazivanje fizikalne urtikarije, uključujući izlaganje
vibraciji (glazbena vilica), toplini (glazbena vilica zagrijana toplom
vodom), hladnoći (stetoskop ili ohlađena glazbena vilica), vodi ili pritisku
(blago grebanje nezahvaćene kože noktom).
6.TUMAČENJE NALAZA
Akutni: Akutna urtikarija je skoro uvijek uzrokovana određenim jasnim
izlaganjem tvari ili fizikalnom podražaju ili akutnom zaraznom bolešću.
Međutim, iz anamneze uzročnik nije uvijek jasan, osobito stoga što se
alergija može bez upozorenja razviti na prije podnošenu tvar.

7.ZNAKOVI ZA UZBUNU

 Angioedem (edem lica, usnica ili jezika)

 Stridor, piskanje u plućima ili druga vrsta respiratornog
distresa
 Hiperpigmentirane promjene, vrijedovi ili urtikarija koja traje
>48 h
 Znakovi sistemske bolesti (npr. vrućica, limfadenopatija,
žutica, kaheksija)

Kronični: U većini slučajeva kronična je urtikarija idiopatska. Drugi po

redu najčešći uzrok je autoimuna bolest. Uzročna autoimuna bolest je
ponekad klinički očita. Urtikarijski vaskulitis je ponekad povezan s
vezivnotkivnim poremećajima (osobito sa SLE ili Sjögrenovim
sindromom). Kod urtikarijskog vaskulitisa, urtikarija je praćena nalazima
kožnog vaskulitisa; on dolazi u obzir kad je urtikarija više bolna nego što
svrbi, kad traje >48 h, kad ne blijedi ili kad je praćena vezikulama ili
purpurom.

8.PRETRAGE
Kod jedne pojave urtikarije obično nije potrebno izvođenje pretraga, osim
ukoliko simptomi i znakovi ne ukazuju na specifični poremećaj (npr.
infekciju).
Neobične, recidivirajuće ili trajne promjene je potrebno dodatno obraditi.
Potrebno je upućivanje na alergijske kožne testove, a rutinske
laboratorijske pretrage trebaju obuhvaćati KKS, biokemijske pretrage,
testove jetrene funkcije i tiroidstimulirajući hormon (TSH). Dodatne
pretrage ovise o simptomima i znakovima (npr. autoimunih bolesti) i
poremećenim rezultatima probirnih pretraga (npr. kod poremećenih
testova jetrene funkcije serološki testovi na hepatitis i ultrazvuk; pretraga
na jajašca i parazite kod eozinofilije; titrovi krioglobulina kod povišenih
vrijednosti testova jetrene funkcije ili povišenja kreatinina; antitireoidna
protutijela kod promjene vrijednosti TSH). Ako je dijagnoza nesigurna ili
ako urtika traje >48 h (kako bi se isključilo urtikarijski vaskulitis), treba
učiniti biopsiju kože.
Kliničari ne bi smjeli bolesnicima preporučivati iskušavanje (odnosno,
»Pokušajte ponovno to i to i čekajte hoćete li imati reakciju«) jer kasnije
reakcije mogu biti jače.

9.Dijagnostika i lečenje

Prvi korak u lečeju ove alergijske reakcije svakako je odlazak lekaru

specijalsti-dermatologu. Dijagnoza se postavlja prema izgledu kože, uz
utvrđivanje da li je kod pacijenta ranije postojala određena vrsta alergije.
U dijagnostikovanju pomažu laboratorijske analize koje će ukazati na
opšte stanje organizma.

Ukoliko je neophodno, rade se u specifične analize, probe ekspozicije i

elimenacije alergena, ali i imunološki i provokacioni testovi. Najvažnije je
otkriti uzročnika alergije, a nakon toga primeniti terapiju medikamentima
koji ublažavaju ili otklanjaju simptome koprivnjače.

Terapije je u većini slučajeva simptomatska i obično se prvo prepisuje

lečenje antihistaminicima (lekovi protiv alergijskih reakcija) ili
kortikosteroidima u težim slučajevima. Lekovi se primenjuju individualno
u zavisnoosti od tipa urtikarije i opšte kliničke slike pacijenta, što se
utvrđuje na dermatološkom pregledu.

Ukoliko se tačno odredi uzrok koprivnjače, prostupa se hiposenzibilizaciji

(alergijska vakcinacija ili specifična imunološka terapija). Važno je
napomenuti da treba izbegavati češanje oteklina, jer može doći do
širenja osipa, ali i infekcije kože i stvaranja ožiljaka.

Treba prekinuti primjenu svih tvari ili namirnica koje bi mogle biti
uzrokom.
Korisno može biti kupanje u hladnoj vodi, izbjegavanje tople vode i
češanja i nošenje široke odjeće.

Lijekovi: Antihistaminici ostaju kamen temeljac liječenja. Moraju se

uzimati redovito, a ne prema potrebi. Prednost se obično daje novijim
peroralnim antihistaminicima zbog primjene jednom dnevno i zbog toga
što neki od njih imaju slabiji sedativni učinak. Dobar izbor su:

 cetirizin u dozi od 10 mg 1×/dan

 feksofenadin u dozi od 180 mg 1×/dan
 desloratadin u dozi od 5 mg 1×/dan
 levocetirizin u dozi od 5 mg 1×/dan

Stariji peroralni antihistaminici (npr. hidroksizin u dozi od 10 do 25 mg

svakih 4 do 6 h; difenhidramin u dozi od 25 do 50 mg svakih 6 h) djeluju
sedirajuće, ali su jeftini i također prilično učinkoviti.
Kod jakih simptoma se sistemski primjenjuju kortikosteroidi (npr.
prednizon u dozi od 30 do 40 mg po. jednom/dan), ali se ne smiju
primjenjivati dugo. Lokalna primjena kortikosteroida ili antihistaminika je
beskorisna.
Angioedem: U bolesnika s angioedemom koji zahvaća orofarinks ili s bilo
kakvim zahvaćanjem dišnih putova treba primijeniti adrenalin u dozi od 3
ml u razrjeđenju od 1:1000 sc. i treba ih se hospitalizirati. Kod otpusta,
bolesnike treba opskrbiti s autoinjekcijskim pripravkom adrenalina i treba
ih podučiti kako da ga primijene.

9.1Osnove gerijatrije
Stariji antihistaminici (npr. hidroksizin, difenhidramin) djeluju sedirajuće i
mogu uzrokovati konfuziju, retenciju mokraće i delirij. U starijih bolesnika
ih kod liječenja urtikarije treba primjenjivati oprezno.

NAJVAŽNIJE

 Urtikarija može nastati alergijskim i nealergijskim

mehanizmima.
 U većini akutnih slučajeva se radi o alergijskoj reakciji na
određenu tvar.
 Većina kroničnih slučajeva je idiopatska ili nastaje zbog
autoimune bolesti.
 Liječenje ovisi o izraženosti; liječenje prvog izbora su
nesedirajući antihistaminici i izbjegavanje uzroka.
 Lokalna primjena kortikosteroida i antihistaminika je
beskorisna.
 Kod istovremenih sistemskih simptoma potrebna je podrobna
obrada zbog pronalaženja osnovne bolesti.
10.Liječenje djece

U djece je bolest povezana uglavnom s jednoličnom ishranom kao što su

slatkiši, konzerviraneprerađevine i masnoće životinjskog porijekla. Zbog
toga je najvažnije da se promijeni ishrana. Djecatreba da jedu raskuhanu
hranu s mnogo zeleni i povrća, a pripremIjenu na biljnom ulju.Od
mješavine jednakih količina trava skuhati čajeve koji će se uzimati i
koristiti na tri načina: kao piće,za kupku i za vlažne obloge.

Sastav čaja od jednakih količina:

listova dubčacalistova bokvice muškestabljike morača hrastovih listova
cvjetova kunice.
Napitak

Priprema se umjeren dječji čaj, tj. u 1 litru proključale vode stavlja se 5 g

mješavine trava i kuhapoklopljeno 1/2 minute. Piti gorak čaj 3 puta
dnevno prije jela i između obroka, manja djeca po 1/2 dcl,a veća po 1
dcl.
Kupka

Priprema se slabi čaj: u 4 litre staviti 10 g mješavine i kuhati poklopljeno

2 minute. Za malu djecudovoljno je uzeti 5 g mješavine trava i 2 litre
vode. Dijete kupati svaki drugi dan dok bolest prođe.Ofc/oziPripremati
umjeren čaj od iste mješavine trava. U 1 litru pro-ključale vode staviti 5 g
mješavine i kuhatipoklopljeno 1 minutu. Nakon što se čaj ohladi, nije ga
potrebno cijediti. Koristi se svaki drugi dan,naizmjenično s kupkama;
nakon što ste dijete okupali, posušili, pamučne krpe natopite čajem i
laganomočite tijelo. Rad-nju vršiti što brže da bi se izbjegle nahlade.

Liječenje starijih osoba

Sastav čaja:
10 g cvjetova kunice10 g listova dubčaca10 g listova i cvjetova
timijana10 g stabljike prilipa10 g žila koprive10 g listova kupine10 g žila
zečjeg trna10 g listova omana

Pripremanje i primjena čaja:

Trave jako usitniti i smiješati. U 1 litru prokuhane i ohlađene vode

namočiti 4 sata 10 g mješavinetrava, zatim kuhati na laganoj time da vri
1/2 minute. Topao čaj procijediti u bocu, a Loj rnješavini travadodati šaku
trina od prošlogodišnjeg 10 litara vode. Kuhati poklopljeno, s time da vri
5 minuta. S timčajem ovlažiti cijelo tijelo, osim glave, svaki drugi dan
poslije kupanja. Čaj pripremljen za piće uzimase dnLiječenje djece
U djece je bolest povezana uglavnom s jednoličnom ishranom kao što su
slatkiši, konzerviraneprerađevine i masnoće životinjskog porijekla. Zbog
toga je najvažnije da se promijeni ishrana. Djecatreba da jedu raskuhanu
hranu s mnogo zeleni i povrća, a pripremIjenu na biljnom ulju.Od
mješavine jednakih količina trava skuhati čajeve koji će se uzimati i
koristiti na tri načina: kao piće,za kupku i za vlažne obloge.
Sastav čaja od jednakih količina:
listova dubčacalistova bokvice muškestabljike morača hrastovih listova
cvjetova kunice.
Napitak
Priprema se umjeren dječji čaj, tj. u 1 litru proključale vode stavlja se 5 g
mješavine trava i kuhapoklopljeno 1/2 minute. Piti gorak čaj 3 puta
dnevno prije jela i između obroka, manja djeca po 1/2 dcl,a veća po 1
dcl.
Kupka
Priprema se slabi čaj: u 4 litre staviti 10 g mješavine i kuhati poklopljeno
2 minute. Za malu djecudovoljno je uzeti 5 g mješavine trava i 2 litre
vode. Dijete kupati svaki drugi dan dok bolest prođe.Ofc/oziPripremati
umjeren čaj od iste mješavine trava. U 1 litru pro-ključale vode staviti 5 g
mješavine i kuhatipoklopljeno 1 minutu. Nakon što se čaj ohladi, nije ga
potrebno cijediti. Koristi se svaki drugi dan,naizmjenično s kupkama;
nakon što ste dijete okupali, posušili, pamučne krpe natopite čajem i
laganomočite tijelo. Rad-nju vršiti što brže da bi se izbjegle nahlade.
Liječenje starijih osobaSastav čaja:
10 g cvjetova kunice10 g listova dubčaca10 g listova i cvjetova
timijana10 g stabljike prilipa10 g žila koprive10 g listova kupine10 g žila
zečjeg trna10 g listova omana
Pripremanje i primjena čaja:
Trave jako usitniti i smiješati. U 1 litru prokuhane i ohlađene vode
namočiti 4 sata 10 g mješavinetrava, zatim kuhati na laganoj time da vri
1/2 minute. Topao čaj procijediti u bocu, a Loj rnješavini travadodati šaku
trina od prošlogodišnjeg 10 litara vode. Kuhati poklopljeno, s time da vri
5 minuta. S timčajem ovlažiti cijelo tijelo, osim glave, svaki drugi dan
poslije kupanja. Čaj pripremljen za piće uzimase dnevno do 1 litre, prije
iposlije jela i umjesto vode.evno do 1 litre, prije iposlije jela i umjesto
vode.
11.Lijećenje teških oblika bolesti
Koristiti recepturu kao za liječenje starijih osoba, s time da se tijelo
ovlažuje uvarkom trava i trina svakidan. Caj koji se priprema za napitak
uzima se 3 puta dnevno po 1 dcl prije i poslije jela, a umjestovode pije se
čaj što se kao lagani čaj priprema od mješavine jednakih količina trava:
kupinovih listova,korijena čička, listova koprive i majčine dušice. U 2 litre
proključale vode staviti 5 g mješavine i kuhatipoklopljeno 1/2 minute. Kad
se čaj ohladi, procijediti ga u tamnu bocu i držati začepljena na
hladnommjestu.Kod svih oblika bolesti posebnu pažnju posvetiti ishrani.
Jesti svježe pripremljenu hranu, jakoraskuhanu sa što više povrća,
zeleni, posebice divljeg zelja. Hranu pripremati na biljnoj masti ilibiljnom
ulju
12.Zaključak:
NEMOJTE SAMI LEČITI URTIKARIJU , ONO ŠTO JE POMOGLO
VAŠEM KOMŠIJI, PRIJATELJU ILI ROĐAKU MOŽDA NIJE PRAVI
IZBOR LEKA ZA VAS!

OBRATITE SE DERMATOLOGU, ON ĆE PROCENITI ŠTA TREBA DA

KORISTITE.
13.Literatura
1 Betetto, M., Fetich, J. (1977). Mala dermatovenerologija, Ljubljana: Partizanska knjiga 2 Lekovid, B.,
Knajtner, I. (1977). Dermatovenerologija. BeogradZagreb: Medicinska knjiga 3 Kažid, T. (2003).
Farmakologija – Klinička farmakologija Beograd: Integra 4 Krstid, A. (1976). Dermatološki priručnik.
Novo Mesto: Krka farmacevtika, kemija, zdravilišča 5 Jovid, T. Dermatovenerologija i Zdravlje. DD
Zdravlje 6 Medicinska enciklopedija, II tom (I izdanje). (1976). Beograd – Sarajevo: Vuk Karadžid –
Larousse 7 Guyton, A. C. (1973). Medicinska fiziologija. Beograd – Zagreb: Medicinska knjiga 8
Greaves, M. W., Caplan, A. P. (2004). Urticaria and angioedema. Taylor & Francis 9 Duke, W. W.
(1924). "URTICARIA CAUSED SPECIFICALLY BY THE ACTION OF PHYSICAL AGENTS (LIGHT, COLD, HEAT,
FREEZING, BURNS, MECHANICAL IRRITATION, AND PHYSICAL AND MENTAL EXERTION)". JAMA: the
Journal of the American Medical Association 10 Tarbox, James A.; Gutta, Ravi C.; Radojicic, Cristine;
Lang, David M. (2011). "Utility of routine laboratory testing in management of chronic
urticaria/angioedema". Annals of Allergy, Asthma & Immunology 11 Kontou-Fili, K.; Borici-Mazi, R.;
Kapp, A.; Matjevic, L. J.; Mitchel, F. B. (1997). "Physical urticaria: Classification and diag