DIE

SUDSLAWISCHE frage
U1MDDER

WELTKRIEG
iibersichtliche darstellung
DES
GESAMT-PROBLEMS

VON

L. v. SUDLAND
MIT 3 KARTEN

W1EN 1918
MANZSCHE KUK. VERLAGS-
HOF-, U. UNI VERS1TATS-
BUCMHANDLUNG

Naslovna strana Izvornog izdanja

 „j

1
J

1i

L. V. SUDLAND 1

JUŽNOSLAVENSKO ]

1
PITANJE J
1
PRIKAZ CJELOKUPNOG PITANJA

l
J

J
"1

PREVEO

FEDOR PUCEK

TISAK: DP TISKARA VARTEKS, VARAŽDIN

 '

1
J
PRVI DIO 3 I
POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA J J
/. Balkanski poluotok 3
2. Rimsko carstvo „ 4 ,—
3. Narav slavenskog naseljivanja na Balkanu 6 \

4. Odluni moment pri stvaranju južnoslavenskih naroda 7 ^$

DRUGI DIO '....'.
„ //
HRVATI 1 STVARANJE HRVATSKE DUŽA VE U n
1. Doseljenje i stvaranje države }\ \

2. Hrvati na raskrižju Iztoka 1 Zapada 12

3. Sjajno doba Hrvatske 13
4. Propast hrvatske države 1 prikljuenje Ugarskoj 16 \

5. Hrvali za vneme Aipadovia i Anžuvinaca. 18 , il

6. Razdoblje od Anžuvinaca do Habsburgovaca. 22

7. Tursko doba i njegove nevolje 24
8. Komadanje hrvatskog podru /a _ 28
1
9. Vojna Krajina 30
J
10. Hrvatska pragmatika sankcija 34
11. Hrvatski narodni preporod. 35 H|
12. Od 1848. do 1867. 38 J
TREI DIO 41
SRBI I STVARANJE SRBSKE DRŽAVE. 41 „
/. Seoba podruje naseljenja
i 41
2. Srbi 1 njihovi susjedi 42 J ]

3. Obilježje prvih srbskih državnih tvorevina _ 45

4. Neman/ii kao prvi osnivai srbske države 47 H)
5. Sveti Sava _ _ 52 i

6. Sjajno doba srbske države 55

7. Propast Srbije 60
8. Tursko doba 62 H

9. Uzbs Srbije 67 J
10. Pravci razvoja suvremene Srbije ...73
ETVRTI DIO. '.

! 77
n '

BOSNA 1 STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE 77

1. Bosna kao politiki, zemljopisni i sociološki problem 77 *—

2. Bosna kao nacionalni problem 79

3. Bosna je hrvatska zemlja 81 '"l

4. Bogumili 85
j
5. Politika pozadina bogumilskog pokreta 89
6. Sudbina Bosne kao bogumilske države 94
7. Prielaz bogumila na islam 98
8.Problem balkanskih Romana 103 UJ
9. Postanak Srba a Bosni „.. 110
10. Etnika sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne kraljevine
'. ".
115 1
11. Zakljuak. 120
PETI DIO i
J25
KATOLICIZAM 1 PRAVOSLAVLJE 125
1. Uvod. 125
2. Pravi je razlog crkvenom razkolu politike prirode 126
3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava 129
4. Di žavno-polit ike posljedice razkolu 134
5. Sociaino-pohifke posljedice razkola 140
6. Osnovna misao bizantinizma pravoslavlja 1 145
r
. Bizantinska mržnja 148
8. Bizantinska opasnost 154
ŠESTI DIO 159
U EM JE SRŽ JUŽNOSLAVENSKOJ PROBLEMA 159
1. Pojam velikosrpstva 159
2. Srbska državna 1 crkvenu predaju 161
 n

3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politiki mbenik 165

4. Pecka pat riarhija - U'
5. Nomadski element kao družtvovni i politiki mbenik 181
~<1 6. Safafik i Vuk Karadži kao znanstveni osnivai današnjeg nacionalno-polilikog svesrbstva 187
7. Svesrbstva kao misao vodilja srbske državne politike 195
"
8. Nova formulacija svesrbskih nastojanja 202
9. Odnos Srbije prema Bugarskoj i Crnoj Gori 208
n SEDMI DIO -
214
:, MONARHIJA 1 JUŽNI SLAVENI 214
1. Uvod. - • 214
r-t, 2. Austrija i južni Slaveni do bekog kongresa 1815. 218
3. God. 1848. kodjužnih Slavena u Austriji 225
4. Od 1867. do 1868. 232
5. Hrvatska i Slavonija od god. 1867. - 239
"^ 6. Dalmacija od god. 1797. 250
7. Bosna i Hercegovina od god. 1878. 260
8. Maari i južni Slaveni 275
9. Auslro-Ugarska pod utjecajem Bizanta - 288
10. U svjetski ral ,
298
OSMI DIO...... 310
HRVATSKO-SRBSKO NASTOJANJE OKO JEDINSTVA 310
— /. Pravo lice Hrvata i Srba. _ 310
2. Zajedniki jezik 318
w J
3. Razmjeri snage obih naroda 324
4. Predhistorija nastojanja oko jedinstva Hrvata i Srba 331
1
5. Rieka rezolucija 340
6. Daljnji razvoj do narodnog jedinstva Hrvala i Srba 352
j
7. Trializam -
363
370
^ 8. Razvoj za vrieme rata - - -

379
DEVETI DIO..
-J RJEŠENJE JUŽNOSLAVENSKOG PITANJA 379
1. Rješenje problema i svjetski rat -
379
'"!
2. Prvi korak k rješenju južnoslavenskog jjitanja. 383
3. Potreba ujedinjenja triju posebnih podruja 387
4. Rješenje južnoslavenskog pilama i postojee državo pravno ureenje Monarhije 393
5. Praktina provedba ujedinjenja 398
_Z 6. Hrvatska država 401

j 7. Rješenje problema i Monarhija — 407

8. Zakljuno razmatranje - 412
 H

1
J

1
J
1

1
J

VII
 71

SADRŽAJ

PRVI DIO

POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA

1. Balkanski poluotok 3
2. Rimsko carstvo 4
3. Priroda slavenskog naseljavanja na Balkanu 6
4. Odluni moment pri stvaranju južnoslavenskih naroda 7

DRUGI DIO
HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE
1. Doseljenje i stvaranje države 1

2. Hrvati na raskrižju Iztoka i Zapada 13

3. Sjajno doba Hrvatske 14
4. Propast hrvatske države i prikljuak Ugarskoj 1

5. Hrvati za vrieme Arpadovia i Anžuvinaca 19

6. Razdoblje od Anžuvinaca do Habsburgovaca 23
7. Tursko doba njegove nevolje
i 25
8. Komadanje hrvatskog podruja , 29
9. Vojna Krajina .
31
lO.Hrvatska pragmatika sankcija (1712.) 35
1 1 .Hrvatski narodni preporod 36
12.0d 1848. do 1867 39

TREI DIO
SRBI I STVARANJE SRBSKE DRŽAVE
1. Seoba i podruje naseljenja 43
2. Srbi i njihovi susjedi 44
3. Obilježje prvih srbsklh državnih tvorevina 47
4. Nemanjii kao prvi osnivai srbske države 49
5. Sveli Sava 54
6. Sjajno doba srbske države 57
7. Propast Srbije 62
8. Tursko doba 64
9. Praci razvoja suvremene Srbije 75

Vll

VIII
 . 7

1
ETVRTI DIO ,. i!

m
BOSNA STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE
I
:

J
1 Bosna kao politiki, zemljopisni i sociološki problem 79
2. Bosna kao nacionalni problem 1
81
3. Bosna je hrvatska zemlja 83 J
4. Bogumili 87
5. Politika pozadina bogumilskog pokreta 91 Hj
6. Sudbina Bosne kao bogumilske države „ 96 J
7. Prielaz bogumila na islam
100
8. Problem balkanskih Romana r
105 }
9. Postanak Srba u Bosni 112 J
lO.Etnika sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne kraljevine 1 1

1 1 .Zakljuak
122 Hl
i

PETI DIO
H
KATOLICIZAM PRAVOSLAVLJE
1
j
1. Uvod 127 H|
2. Pravi je razlog crkvenom raskolu politike naravi 128 J
3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava 131
4. Državno-politike posljedice razkola 136
5. Družtvovno-politike posljedice razkola 142 uJ
6. Osnovna misao bizantinizma i pravoslavlja 147
7. Bizantinska mržnja 1 50 1
8. Bizantinska opasnost 156 i

ŠESTI DIO
U EMU JE SRŽ JUŽNOSLAVENSKOG PROBLEMA
1. Pojam velikosrbstva 161
ci
2. Srbska državna i crkvena predaja 163
3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politiki inbenik 167
4. Pecka patriarhija 173
5. Nomadski element kao državotvorni politiki inbenik
i 1 83
j
6. Šafarik Vuk Karadži kao znanstveni osnivai današnjeg nacionalno politik-
i

og svesrbstva Igo.
7. Svesrbstvo kao misao vodilja srbske državne politike 197
8. Nova formulacija svesrbskih nastojanja 204
9. Odnos Srbije prema Bugarskoj Crnoj Gorii 210

VIII

„j

IX
 11

SEDMI DIO
MONARHIJA JUŽNI SLAVENI
I

1. Uvod 217
2. Austrija južni Slaveni do bekog kongresa 1815
i 218
3. God. 1848 kod južnih Slavena u Austriji 225
4. Od 1867. do 1868 232
5. Hrvatska Slavonija od god. 1867
i 239
6. Dalmacija od god. 1797 250
7. Bosna i Hercegovina od god. 1878 260
8. Maari i južni Slaveni 275
9. Austro-Ugarska pod utjecajem Bizanta 288
10.U svjetski rat 298

OSMI DIO

HRVATSKO-SRBSKO NASTOJANJE OKO JEDINSTVA

1. Pravo lice Hrvata Srba i 31

2. Zajedniki jezik :. 318

3. Razmjeri snaga obih naroda 324
4. Predhistorija nastojanja oko jedinstva Hrvata i Srba 331
5. Rieka rezolucija 340
6. Daljnji razvoj do narodnog jedinstva Hrvata i Srba 352
7. Trializam 363
8. Razvoj za vrieme rata : 370

DEVETI DIO

RJEŠENJE JUŽNOSLAVENSKOG PITANJA

1. Rješenje problema i svjetski rat 379
2. Prvi korak k rješenju južnoslavenskog pitanja 383
3. Potreba ujedinjenja posebnih podruja
triju 387
4. Rješenje južnoslavenskog pitanja postojee državopravno ureenje Monarhije 393
i

5. Praktina provedba ujedinjenja 398

6. Hrvatska država 401
7. Rješenje problema i Monarhija 407
8. Zakljuno razmatranje 415
Biješke 415
Upotriebljena književnosti 428
Kazalo imena 51

IX

X
 PREDGOVOR PREVODIOCA
Una poviest naroda valja pisati sine ira el studio, ujemo ve u školama, Ne može biti
1
J
nikakve sumnje, da pisci poviesti, kojima je iole stalo do svog imena, zaista nastoje,
koliko god im je to prema razpoloživom gradivu mogue, zbivanje dogaaja u \

prošlosti prikazati objektivno i nepristrano bez obzira na to, da li takav prikaz

dogaaja u as ide u prilog njima samima, njihovoj sredini ili njihovu narodu.
taj
^
No poviest je takoer i magistra vitae. Zato njezini rezultati ne zanimaju samo j
povjestniare u užem smislu, nego manje-više i svakog pojedinca, koji ne misli samo
od danas na sutra, pa i svakog onog, koji se od zanata ili po svom pozivu bavi n
buduim problicima svog naroda, a loje politiar. Zato je oduviek izmeu poviesti i J
politike postojala veza, te su pojedine stranke u politikim borbama i preesto
pokušavale s pomou poviesti dokazivati svoje zasade i teze. H
Zbog toga je mnogo puta povjestniaru vrlo težko prikazivati dogaaje samo ^
onako, kako su se zaista zbili, a osobito je to težko onda, kad pisac, u dnevnim
politikim borbama, i sam stoji na jednoj strani. Onda je gotovo i nemogue od njega \
J
tražili,da gleda na dogaaje u prošlosti bez ikakvih obzira na svoje vrieme. To
dakako ne znai, da bi se on sviestno smio ogriešitii o ono staro u uvodu spomenuto r -,

pravilo, nego znai, da pojedinim povjestniarima ne smijemo zamjeriti, ako su se

j
ovdje ili ondje, htijui ostati nepristrani koliko god im je to bilo mogue, ipak u tom
pravcu ogriešili, jer nijedan pisac nije sasvim slobodan. Povjestniar ne podlieže **-,

samo svom vlastitom razsuivanju i svojoj savjesti, nego on živi u svome doba na <J
nekom mjestu, gdje se neke stvari u laj as prosuuju aprioristiki, u nekom
odreenom pravcu. Kao da postoje neki poviestni aksiomi, koji se doduše ne mogu
matematiki dokazati, ali je gotovo nemogue u njih dirati. J
Od vremena do vremena potrese se meutim itav sviet, pa i zgrada poviestne
znanosti, a onda dolazi i vrieme, da se i te aprioristike zasade podvrgnu nekom, i

podrobnijem izpitivanju, te se onda može nai, da nije sve baš onako, kako su prvi i
najbolji duhovi na tom polju u prošlosti mislili. Onda se dogaa, da dotadanjoj slici
nekog dogaaja valja ponešto pridodati ili oduzeti, da dobijemo sliku, koja odgovara
našem današnjem gledanju, a koju e
poznija pokoljenja možda opet jednom podvri
reviziji, kad se bude mienjalo gledanje na sviet. I kao što mi danas imamo pravo od

tih, kasnijih pokoljenja tražiti, da nam budu pravedni sudci, da uzmu u obzir, da nam

danas nisu poznate neke okolnosti, koje e

njima biti poznate, isto lako mi danas
nemamo prava omalovažili ili ak sasvim poricati vriednost rada našim
povjestniarima 19. stoljea, koji su udarili temelj hrvatskoj povieslnoj znanosti, samo J
zato, što nam se danas ini, da su stajali i previše

XV
pod dojmom nekih aksioma 19. stoljea. Odnos izmeu hrvatske historiografije 19.
stoljea naših današnjih gledanja na predmet imao bi više biti nalik na odnos
i

klasine mehanike i suvremene teorije relativnosti, koja nije niekanje, nego samo
dopuna klasine mehanike.
Hrvatska historiografija 19. stoljea obilježena je imenima Kukuljevia, Rakoga,
Smiiklasa i Klaia. To su, pisci, koji su manje ili više sudjelovali i u našem javnom
politikom životu, i u borbama hrvatskog naroda. Je li onda udo, da se i u njihovu
poviestnorn radu opažaju tragovi njihova politikog djelovanja? A zar bi bilo i
mogue oekivati, da e
netko kao politiar izpoviedati jednu ideologiju, a kao
historiar drugu, onoj prvoj oprenu?
Dashvatimo stanovište spomenutih naših starijih povjestniara, valja nam se
prenieti u, njihovo duševno razpoloženje i treba da pokušamo misliti, kao što su mogli
misliti oni, recimo tamo negdje oko godine 1870. Vratimo li se u ono doba, mogli
bismo o hrvatskoj prošlosti umovati odprilike ovako:
Hrvati su svojevoljno izabrali Habsburgovce svojim kraljevima, vjerno im služili, i
branei sebe od Turaka, branili i njihovo carstvo i obratno. U svim ratovima protiv
Turaka Hrvatska je težko stradala i izgubila je velik dio svog stanovništva, Uzprkos
tome Austrija je pozivala Hrvate i u borbu za njezine probitke u Njemakoj. U
Tridesetgodišnjem ratu i u Sedmogodišnjem ratu, u sukobu o prevlast u, njemakom
Reichu izmeu Fridrika i Marije Terezije lili su i Hrvali svoju krv, no mjesto nagrade
za, njihove usluge Hrvatima je bila nametnuta beka centralizacija Josipa 11. Kad
bijahu na vidiku napoleonski ratovi, proizašii Francuzke revolucije, beka je
iz

germanizacija u hrvatskim zemljama popustila, i Hrvati su u napoleonskim ratovima

opet doprinieli težke žrtve na strani Austrije. No kad je minula opasnost, zavladao je
opet kruti Metternichov absotutizam. Dalmacija, kad je padom Mletaka dospjela pod
istoga kralja kao i druge hrvatske zemlje, koje ne bijahu granicama Turske, ostala je i
nadalje zasebna pokrajina. Bosna bijaše i dalje u sklopu turske carevine, pa i sama
ostala Hrvatska — hrvatski sjever — bijaše podieljena: na graansku i vojniku. Od
osnova Josipa 11., koje bijahu povoljne za Hrvate, nije se ostvarilo ništa. Bijaše dakle
prirodno, da su Hrvali nastojali popraviti i ojaati svoj položaj drugim sredstvima.
Konzervativni krugovi potražiše jai oslonac u Maarima, s kojima ih djelomice
vezahu zajedniki probitci, te im od vremena do vremena prepuštahu ak i zastupanje
svojih vlastitih probitaka, a drugi, koje bismo današnjim rjenikom mogli nazvati
naprednijima, prihvatiše — pod dojmom ideja Francuzke revolucije i njemake
romantike — misao o ilirskom narodu. Pošlo naime s gledišta, da su Hrvati i uobe
se
svi stanovnici nekadašnjeg rimskog lliricuma potomci starih Ilira. Takvom shvaanju
mnogo je dopriniela injenica, da su mnogi strani pisci iz neobavieštenosti zaista
nazivali narod u tim krajevima ilirskim, a osim toga je hrvatsko ime, kao državno ime
u prvome redu, slabljenjem hrvatske države tokom stoljea bilo ve mnogo izgubilo s
obzirom na, svoju proširenost, te mnogi smatrahu Hrvatima samo stanovnike podruja
zvanog »reliquiae reliquiarum«, koje bijaše pod banskom vlašu, dok se za ostale
Hrvate uvriežiše mjesto narodnoga hrvatskog imena razna pokrajinska imena kao
Dalmatinac. Bosanac, Hercegovac, Slavonac, Sriemac i t. d.
No i ti pokušaji, da se položaj Hrvatske popravi, ostadoše bez uspjeha. Austrijske
vlasti zabraniše ime ilirsko, a ne htjedoše ga prihvatiti ni Srbi, koji

XVI
su onda ve imali vlastitu malu vazalnu kneževinu, gdje su se postupno izgraivali kao
državni narod. Pokušaj suradnje s Maarima imao je još i kobnije posljedice. Maari
se okoristiše (ežkim položajem Hrvatske, te joj pokušaše sa svoje strane takoer n
nametnuli svoj maarski centralizam i pomaariti je. Iz toga njihova pokušaja nastao
je madarsko-hrvatski sukob godine 1848., pa su Hrvati, borei se na strani Austrije,
protivMaara, mnogo pomogli Austriji i dinastiji, da se svlada maarski ustanak.
Držanje Hrvata god. 1848. mnogo im se zamjeravalo u tako zvanim naprednim i
slobodarskim krugovima Europe, koji su, izgleda, mislili, da se s pravom može tražiti
od Hrvata, da žrtvuju svoju vlastitu slobodu, na korist slobode nekoga treeg.
1 sad se opet ponovila stara igra. Nakon pobjede s pomou Hrvata, Austrija je i u
Hrvatskoj zavela zloglasni Bachov absolutistiki i centralistiki sustav. Hrvati su lime,
kako netko zgodno ree, dobili kao nagradu ono isto, ime su Maari bili kažnjeni. i
Ogorenje u Hrvatskoj bijaše veliko. Unutar nekoliko desetljea bijahu gorko
razoarane i prevarene sve nade, koje se bijahu stavljale najprije u Maarsku, pa u
ni
Austriju,pa u ilirizam, i konano opet u Austriju. No ne samo da se ne izpuniše nade,
nego se onaj, koji bi ih trebao izpuniti, redovito pokazao kao novi neprijatelj. U tom je
položaju Otac domovine dr. Ante Starevi stao nauavati svoju nauku vraanja n
istom hrvatstvu. No bilo da se taj put mnogima inio i suviše težkim i dalekim, bilo iz J
drugih razloga, veina odgovornih hrvatskih, politiara krenula je drugim pravcem.
Rusija je god. pomogla uvrstiti stanje u Srednjoj Europi svojom
1848. H
intervencijom. Ona Krimskom ratu uspješno suprotstavila koaliciji itave
se je u ^j
ostale udružene Europe, pa kojeg li onda uda, da je njezin ugled stao rasti kod
rl
potlaenih balkanskih naroda, kad se ona ionako gradila njihovim zaštitnikom. U to
doba nastao je iz pojma kulturnog slavenstva, koje se osnivaše samo na zajednici
jezika i književnosti, i pojam politikog slavenstva. Oslanjajui se dobrim dielom na
n
predaju ilirizma, politiko slavenstvo postalo je u Hrvatskoj naskoro gotovo obe
priznatim sredstvom u borbi protiv Austrije, Maarske i Talijana. U praksi je to
znailo odprilike ovo: Hrvati govore slavenskim jezikom, zato su oni t. zv. slavenski -i
narod i obvezatni su zbog t. zv. slavenske uzajamnosti služili nekim obim slavenskim j
probitcima ak i onda, kad bi ti probitci došli u protivnost s hrvatskima. Iz injenice,
daje hrvatki jezik slavenski, zakljuilo se odmah, da su Hrvati i po podriellu, isti
Slaveni i da im je zato vodili nekakvu slavensku politiku. To je onda ujedno znailo
borbu protiv Austrije, protiv. Maara, protiv Talijana i protiv Turske. Hrvatima bijaše
r
i
ostavljena samo jedna mogunost suradnje, sa susjednim Srbima, i unapried
onemoguena svaka suradnja s bilo kojim drugim, susjedom, a sve to samo zato, što
hrvatski jezik jezikoslovno spada meu slaven ske jezike.
Kako je velik dio naše inteligencije zastupao taj politiki pravac i kako su taj
pravac zastupali gotovo svi hrvatski povjestniari, ne treba se iznenaditi, što su oni
možda i iz prošlosti iz ticali uviek samo ono, stoje makar i posredno moglo
nehotice
poslužitiu potvrdu njihova politikog stajališta, a prešuivali su ili su barem premalo
uzimali u obzir one injenice, koje ne bi mogle slutiti njihovu politikom stajalištu.

XVII
 «

Nakon politikog sloma ilirskog preporoda prestaje tvrdnja, da su Hrvati potomci

Ilira, te se umjesto toga bez ikakvog daljnjeg istraživanja uzima, kao gotova injenica
i kao neki poviestni aksiom, da su Hrvati isti Slaveni, ne samo po jeziku, nego i po
podriellu bez ikakve druge primjese, i da prema tome imaju voditi slavensku politiku.
Sva i to upravo ona najstarija, ne govore meutim tako jasno o tom slavenskom
vrela,
podrietlu,nego pokazuju i druge elemente, koji su, sudjelovali u stvaranju hrvatskog
naroda, a neki izvori idu ak tako daleko, da Hrvate u prošlosti gotovo poistovjeuju s
Gotima. Meutim je naša starija poviestna nauka naprosto prelazila preko tih
proturjeja i injenica, jer joj nikako nisu, pristajati u vladajui sustav o absolutnom
slavenstvu Hrvata, pa ih je zato ili prešuivala ili naprosto proglasila neozbiljnima.
Zato se naskoro pojavila reakcija, protiv pretjeranog naglašivanja slavenstva, i to
ne samo u politikim, krugovima, koji su na tome mogli biti zanimani i ne sasvim,
nepristrani, nego i u istim, znanstvenim krugovima. Prvi je u toj stvari jasno podigao
svoj glas Gumplowicz. No i prije njega bilo je pisaca, koji su vodili rauna i o drugim
elementima pri postojanju hrvatskog naroda.
Tako ima napr. ve u Adelunga, (Mitridates II, str. 612, Berlin 1809.) ovo mjesto:

»Die Slaven waren allerdings ein eigener, von allen iibrigen verschiedener
Volkerslamm. Dass sie indessen in ihrem Ursprunge mit den Deutschen, mit welchen
sie immer im Osten wohnten, und anderen alten benachbarten Vblkern nahe venvandt
geM'esen, zeigen die Wurzeln ihrer meisten Worter, welche sich in der deutscken und
anderen Sprachen immer wieder jinden. Aber auch in der Folge konnen sie Blut und
Sprache wohl nicht immer urtvermischt gehalten haben. So zahlreichi sie auch
gewesen sein mogen, so hatten sie doch Europa unmoglich wie Dalmatien on bis an
das Eismeer, und von der Elbe an bis an die Volga besetzen konnen, wenn sie nicht
eine Menge in diesen Ldndern bereits vorgefundener Volker bezwungen, sich
einverlebt und an ihre Sprache gewohnt hatten, welches denn nicht ohne betrachtliche
Einfliisse aufdie Sprache wird haben geschehen konnen; so dass viele der dl teren und
neueren Slaven nicht geborene, sondern nur eingepfropfte Slaven sein werden.
Na etimološke veze izmeu slavenskih i germanskih riei upuuje nadalje u
poetku prošlog stoljea i Christian Friedrich Temler u razpravi: »Ober die Spuren
der Harmonie zmischen den illyrischen und celtischen (germanischen) Sprachen» u
12. svezku razprava danskog znanstvenog družtva. U nas je ve Smiiklas u svojoj
hrvatskoj poviesti (l, str. 79.) o tome mislio ovako: »Odsele (god. 397.) ime Gota i

ostaje za dugo na zemljištu hrvatskom, s njimi poimlju naši stari Ijetopisci poviest
hrvatsku. Pod ovim imenom dolaze razni narodi kod Bizantinaca, pak i Slaveni,
barbarski jezik i nošnja neko vrieme nose samo gotsko ime«.
Kasnije se sve više množe glasovi, da, se pitanje podrietla. Hrvata ne može riešiti
jednostavno i jednostrano, pa danas nakon radova Šegvia, Rusa, Hauptmanna i
Sakaa imamo ve mnogo jasniju sliku, koju bismo možda mogli opisati ovako:
Hrvati nisu najedanput došli u svoju današnju postojbinu, nego u nekoliko navrata
kroz nekoliko desetljea, a možda i stoljea. Gibbon u svom djelu «Decline andfali of
the Roman Empire» London 1776., govori u VI.

XVIII
knjizina str. 258. izdanja 1890. o tome ovako: »From tke Eiaine to the Adriatic, in the 1
*
state of captives or subjects, or allies or enemies, of the Greek Empire, they
overspread the land; and tke national appellation oftke Slaves has been degraded by -i
chance or malice from the signification of gforj to that of servitude. Among these
J
colonies, the Chrobatians or Croats, who now attend the motions ofan Austrian army,
are the descendanls of a mighty people, the conguerors and sovereigns ofDalmatia«.
H|
(Od euksinskog do jadranskog mora razširili su se po zemlji, bilo kao roblje, bilo kao _ I

podanici, bilo kao saveznici bilo kao neprijatelji grkog imperija; narodni nazivi za
Slavene poniženi su bilo sluajem bilo zlobom od slavnog znaenja do robskog. Meu H|
tim kolonijama, Hrobatijani ili Hrvati, koji se danas iztiu u redovima austrijske J
potomci su monog naroda, osvajaa i vladara Dalmacije).
vojske,
Poput gotovo svih naroda u Europi, i hrvatski je narod nastao miešanjem raznih
\
J
naroda i rasa, koje su teajem stoljea obitavale na današnjem zemljištnom posjedu
hrvatskog naroda. Udanašnjim Hrvatima ima bez sumnje više ili manje rasne ™
primjese Kelta, Ilira, Huna, Avara, Rimljana i Gota, koji su se u današnjim hrvatskim
J
zemljama, nalazili još prije zv. doseljenja Hrvata, a i Hrvati, koji su se po prianju
l.

cara Heraklija doselili god. 641., bit e

da još nisu bili sasvim homogeni, nego je po H
svoj prilici slavensku veinu predvodio jedan manje brojan ratniki sloj gotsko- j
kavkazko-iranskog podriella, koji se je s tom veinom jezino ve prilino asimilirao,
ali ju je podvrgao svojoj organizaciji. Ti doseljeni Hrvati naišli su na ostatke rimske Hj
državne uprave, koju su bili Goli djelomino sauvali, a na tim, ostatcima stvorili su j
oni vlastitu novu državu. Hrvatska država kao da je dakle organizam ustrojen od
gotsko-kavkazkih Iranaca za slavenska plemena na teritoriju zapadno-rimskog \
carstva. Kao stoje Siidlondprvi iztaknuo, narodi su na Balkanu nastali kao posljedica
državne tvorbe. 1 današnje Hrvatstvo zapravo je posljedica stvaranja hrvatske države, r-,

pa su zato u današnjem Hrvatstvu i sadržane sve one komponente, koje su sudjelovale

u stvaranju hrvatske države. A te su neslavensko stanovnitvo prije doseljenja Hrvata,
slavenska veina stanovništva, koje se doselilo sa sjevera pod gotsko-iranskim "i
kavkazkim vodstvom, i ostatci rimske državne uprave. Dodamo li k tome još neka ~]

obilježja, koja su kasnije pridošla, a to su utjecaj zapadnoga kršanstva, prevladali

slavenski jezik i zajednika onda smo spomenuli uglavnom sve komponente,
sviest, H
koje sainjavaju poviestno Hrvatstvo. Pojava islama u hrvatskom narodu od 15. -j
stoljea sa svojim pozitivnim zasadama nije u unutarnjoj suprotnosti s tim
komponentama, jer je on uvao sve duhovne zasebnosti hrvatskog naroda u podruju
svoga širenja i njegovu etniku suvislost. Glavni problem Hrvatstva, a s njime i J

hrvatske države, oduviek bijaše, a i danas je još problem meusobne asimilacije svih ,
^
komponenata i vriednosli, koje doprinose unutarnjoj homogenosti narodne cjeline.
j

itavo bosansko pitanje u toku hrvatske poviesti može se s toga gledišta dobrim
dielom svesti na težkoe oko asimilacije tamošnjih romaniziranih nomada, kao stoje ^

to Siidland prvi u svom djelu iznesao.

j
Hrvati su dakle gotov proizvod mješavine raznih etnikih i rasnih komponenata, i

zato se ne možetvrditi, da su oni samo Slaveni ili samo Goti. ^

XIX
 Da bi Hrvati bili Goli, nijeuostalom nitko nikada ni uztvrdio, nego se sa strane
pristaša t. zv. samo upozoravalo na injenicu, da sva starija djela
gotske teorije uviek
govore mnogo o Gotima u vezi s Hrvatima i da zbog toga treba gotskom elementu u
stvaranju, hrvatske države i Hrvatstva pripisati mnogo vei udjel, nego što su to mislili
pristaše onog pravca, bismo mogli nazvati integralnim slavenskim pravcem.
koji
Danas bi bilo posve toni brojani udjel pojedinih etnikih
izlišno htjeti utvrditi
komponenata u Hrvatstvu, ali je sasvim sigurno, da je gotsko-iranska komponenta
razmjerno dosta visoka, i to poradi toga, što su osvajai i vladajui slojevi uviek
posvuda u svim prilikama imali vazda mnogo više mogunosti za bioložko održanje i
množenje od onih rasnih elemenata, koji im bijahu podloženi. O njihovoj brojnosti
svjedoi i njihov odluan udjel u razbijanju i uništavanju silnih Avara. Isto tako ne
može bili nikakve sumnje, daje u današnjem Hrvatstvu razmjerno najjae zastupana
rasna, komponenta slavenska, t. j. nordijska, jer i Slaveni su Nordijci, premda ta
slavenska komponenta možda nema absolutne veine.
Hrvatski jezik je slavenski. Mi se njime ponosimo, on je za nas najljepši jezik na
svi e tu, i mi emo uinili sve, da taj jezik ouvamo ist i nenatrunjen raznim
germanskim romanskim primjesama. Mi zato i mislimo, da je na pr. ljepše i bolje
i

kazati »ravnatelj sveuilišine knjižnice« nego »direktor univerzitetske biblioteke«, a i

razne »institute za nacionalni publicitet« ne bismo mogli priznati svojim. No jezik nije
sve, i samo zbog te jezikoslovne injenice, daje naime hrvatski jezik slavenski jezik, ne
možemo nikako izvesti zakljuka, da hrvatskom narodu treba zato voditi i neku
slavensku politiku, a najmanje ondje, gdje bi takva politika znaila odricanje sama
sebe, slabljenje naše vlastite samoobrane ili zanemarivanje probitaka hrvatskog
naroda.
Iz istih razloga nije nam voditi ni nekakvu neslavensku, ili protuslavensku politiku,
nego naprosto hrvatsku, t. j. vodili rauna samo o hrvatskim probitcima. Mi ne
možemo dopustiti, da se naivni romanliki zakljuci o jezikoslovnom srodstvu jezika,
nastali u 19. stoljeu, danas primjenjuju na podruju, gdje im nema mjesta.
Pristaše rasne teorije doduše tvrde, da je lielo samo izraz duše i da postoji uzka
veza izmeu jezika i rase. To bi naoko potvrivalo tezu, da je jezino srodstvo ujedno i
krvno srodstvo, no pri tome ne valja zaboraviti, da se lielo ovjeka kroz pokoljenja
ženitbama unutar srodnih porodica mnogo ne mienja, dok s druge strane ve djeca
mogu nauiti tui jezik, a da ne govorimo o praunucima, pa bismo ih onda, kad bi
tako bilo, kad naue sirani jezik, imali smatrati dielovima stranoga naroda ne samo u
jezinom, nego i u rasnom pogledu. Negdje je u književnosti posljednjih godina vrlo
liepo izlaknul primjer djece, koja se rode na pr. u Njemakoj od kinezkih roditelja i ne
naue nikad kinezkog jezika, ali zato od svoje najranije mladosti znaju njemaki jezik.
Ta se djeca zato ipak ne mogu smatrati Niemcima. Istovjetnost jezika ne može zato
nikako znaiti i krvnu, t. j. rasnu istovjetnost.
Posvuda na svietu dogaalo se. a i danas se još dogaa uzprkos svim liepo
zamišljenim, a nepodpuno provaanim mjerama za zaštitu manjina, da pripadnici
jednoga naroda uslied seobe, izseljivanja i drugih uzroka dospiju medu pripadnike
drugog naroda, te onda nakon stanovitog broja godina najprije prime jezik tog drugog
naroda, a zatim se njihovi potomci ženitbama i rasno priljube (asimiliraju) tom
drugom narodu. To se uviek dogaalo i danas se

XX
 .i

dogaa, a možda je i pravo, da je lako. Na taj se nain mnogo Hrvata pretopilo u

Niemce, u Talijane, u Amerikance i druge narode, a i Hrvatima, je uspjelo na svom
narodnom podruju sebi priljubiti liep broj inorodnog elementa, kao napr. Romana u
primorskim zemljama, a Niemaca i Maara u Slavoniji. Dok je to Hrvatima uspievalo 1
s pripadnicima zapadnih Crkvi, sasvim, je to drugaije s pripadnicima iztone Crkve.
U Hrvatsku se tokom stoljea doselilo mnogo stranog elementa, cincarskog, grkog, m
romanskog, a bijaše u njoj odprije i balkansko-romanskog elementa (vlaškog). Bilo bi -i

dakle logino, da seje taj element priljubio Hrvatima, jer to bi se u slinim prilikama
po svoj prilici na svakom drugom mjestu dogodilo. No u Hrvatskoj dogodilo se upravo '"1

protivno. Sav element nije se došavši u Hrvatsku priljubio Hrvatima, nego

taj strani
od njega odjednom, postadoše Srbi poradi toga, što je taj element bio zakona
istonoga, a iztonom Crkvom zagospodariše u nas Srbi upravo u doba, kadje misao \

o narodnosti krila sebi putove u najšire narodne slojeve. Tako su na pr. pravoslavne
crkvene obine u Zemunu i Brodu još prije 100 godina bile grke, a ne srbske rt
(Popovi: O Cincarima), a danas u njima nema Grcima ni traga, jer od njih postadoše j
sami Srbi.
Problem bivše države, t. zv. Jugoslavije, bijaše vrlo složen. On bijaše prije svega H
problem hrvatsko-srbskih odnosa. Problem stvaranja jednog novog naroda od ve tri J
postojea, ili problem, kako
bolje, e
5 milijuna Srba progutali odprilike isto toliko
Hrvata, bijaše to zatim probem Iztoka. i Zapada u kulturnom pogledu, no to bijaše 1
možda prije svega i rasni problem. Jer dok su u Hrvatstvu tokom stoljea došli do ^
izražaja prevlasti oni svjetliji elementi, koje danas djelomice nazivamo nordijskim
i ili
^
europskim u užem smislu, u Srba su izbili na površinu i dali obilježje srbskom dahu i i

vi
srbskim težnjama oni tamniji elementi, koje kadkada zovemo cincarskim ili vlaškim.
Pa ako na Balkanu negdje postoji kakvo narodno jedinstvo u krvnom, pogledu, onda r
1
ono mnogo prije postoji izmeu Srba i Rumunja, nego izmeu Srba i Hrvata, jer su i
J
Rumunji kao i Srbi rasna mješavina uglavnom slave nsko-balkansko-romanska, s tom
razlikom, da je u srbskoj mješavini prevladao slavenski jezik, a u rumunjskoj H
romanski. Izgleda, kao da seje ona nordijska slavensko-gotsko-iranska komponenta u J
rasnim mješavinama na Balkanskom poluotoku najjae održala na zapadu kod
Hrvata, dok je sve dalje prema iztoku više podliegala komponenti prastanovnika, koji 1

su samo djelomino primili slavenski jezik, kao na pr. Srbi, dok su Bugari ve primili i -J

neslavensko ime, a Rumunji ak i zadržali svoj romanski jezik

Izvan svake je sumnje, da i u samome narodu imade mnogo razumievanja za rasne
j

probleme. Tomu su najbolji dokaz narodna pjesma i narodni obiaji, gdje esto
nailazimo na tragove narodnog osjeaja za pitanja o podrietlu -
^

Neka mi ovdje bude dopušteno izmeti jedan takav karakteristian primjer iz podruja
književnosti.
Još god. 1 848. spjevao je Jovan Sundei pjesmu, « Modro oko ». Pjesma glasi:
Klonte me se laskatelji.
Sto hvalite crne oko:
Pa ga ima' bieli labud
Pa ga ima' sivi sako.
Modro oko —to je oko
Gorske vile, dine Lae.
To je oko, koje k srdeu
Ponajbolje stazu znade,
loje oko. biser-oko.

XXI
 Ove i sline misli nameu, nam se itajui Siidlandovo djelo «Die
sudslavischeFrage und der IVeltkrieg«, koje sada izlazi u hrvatskom prievodu. Ovo

djelo zauzima u našoj književnosti posebno mjesto. Napisano na njemakom jeziku

podkraj prvog svjetskog rata, ono je ve u Beu doživjelo dva izdanja. Jedno podpuno,
a drugo dobrano prorieeno, jer iskrena, premda formalno blaga kritika austrijske
politike u hrvatskim zemljama tokom 19. stoljea nije bila dopuštena od tadašnjih
austrijskih vlasti. Podpuno izdanje na njemakom, jeziku postalo je prava riedkost, a
to lim više, šio su na neki udnovati nain i kod nas i u inozemstvu nakon,
s tržišta
rata nestali svi primjerci. Ne emo se prevariti,
ako držimo, da su itavu nakladu te
knjige pokupovali Srbi, kako bi sprieili, i stajališta pisca toga znamenitog
da se misli
djela prošire u krugovima hrvatske i svjetske inteligencije. Bilo je malo Hrvata, koji su
to djelo proitali na njemakom jeziku odmah kad je izašlo, i zato ono zapravo u ono
vrieme nije ni izpunilo svog zadatka, jer daje tada, u poetku stvaranja bivše države,
bilo poznalo širim krugovima hrvatske inteligencije, možda se mnogi dogaaji ne bi
onako razvijali i mnogi bi se Hrvat još pravodobno trgnuo, jer bi mu Siidlandovo djelo
otvorilo oi, pa bi spoznao, da

Oko slae, još od meda:

To je oko — kojim svaki
A rie I rajsku slavu gleda.
Ovim uznesenjem modrog oka kao da nije bila zadovoljna jedna crnooka Srbkinja. jer ono
u 26. broju ..Siavinca" odgovara god. 1882. pjesniku, ovako:
udim Ti se baš, pjesnie,
Šiomi hvališ modro oko:
Pa ga ima' Ne li labud.
Pa ga ima' sivi soko.
Modro oko. bit e oko
Kakve vile, dine Lae:
Bit e oko. koje k srdcu.
Ponajbolje stazu znade.
Bit e oko. biser-oko.
Oko slade još od meda:
Bit e oko, kojim svaki
Aneo rajsku slavu gleda.
A! vatreno, živo nije.

Sije slriela modro oko

Što ti strašno, krut no. smrtno
Prodre u srdce preduboko.
Sije zrano, nije žarko.
Kao sunce previsoko.
Sije sitno, nije amo.
Sije sr bs k o . modro oko.

XXII
 , j

su Srbi naoko prihvatili jugoslavenstvo samo kao sredstvo, da njime nacionalno \

razoružaju Hrvate, koje bi kasnije naprosto posrbili. Ta misao je uostalom ve godine

1909. jasno izreena u uvodu u djelo »Servia by the Servians«, koje je u Londonu,
^
izdao Alfred Stead, a nastalo je suradnjom itava niza tadašnjih ministara i 'utaknutih
j
javnih radnika kraljevine Srbije. Na strani 3, veli se tamo, govorei o štokavskom,
akavskom kajkavskom narjeja «srbskog» jezika, doslovce ovo: »But ali these
i n
differences of language are so smoli that the Servians may be said to passess, and ^ I

certainlv to feel, a unity of language bolh in the literarv works and in the spoken
language. Today this language has arrived at such perfection that it may be T
considered as the best of the Slav languages, and this will undoubtedly lead it to -*

replace the Croatian and Bulgarian languages«. Hrvatski znai to odprilike ovo: »No
sve te razlike u jeziku tako su, malene, da se može rei, da Srbi imaju jedinstvo jezika
]

u književnosti i u govoru. Danas se taj jezik razvio do tolikog savršenstva, da se može

smatrati najboljim slavenskim jezikom, a to e
bez sumnje dovesti do toga, da e ^
nadomjestiti hrvatski i bugarski jezik .. .« i

No za dobru stvar nikada nije prekasno, i zato Stidlandovo djelo, kojim Matica
Hrvatska izlazi pred hrvatsku javnost sada, punih 25 godina iza njemakog izdanja, a r%
u doba, kad se u tih 25 godina zbilo mnogo više nego inae u sto godina i kad se vj
nalazimo usred politikog i socialnog previranja i preoblikovanja, kakvome nema
r
premca unatrag mnogo stoljea, još uviek dobro dolazi, jer nije izgubilo mnogo od l
svoje suvremenosti. Središnje
pitanje hrvatsko-srbskih odnosa, <*
pitanje Bosne i Hercegovine, nije nigdje tako cjelovito obraeno
kao u ovome djelu. Nakon Klaieve «Poviesti Bosne« (1879.) imali smo ]
i
Milobarovu razpravu » Bosnien und das kroatische Staatsrecht«. (1898.), kojom je
pisac s državo pravnim i poviestnim razlozima odgovorio na Spalajkovievu parišku
deklaraciju o Bosni i Hercegovini (1897.). Kasnije, u doba aneksione krize, Stjepan
Radi je svojom brošurom »Živo hrvatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu«. (1908.)
iznio ponovno hrvatsko gledište o Bosni i Hercegovini, obrazlažui ga i narodnim i
politikim razlozima. Ipak je tek Sudiand prvi pokušao itav problem Bosne i
Hercegovine osvietliti sa socioložkog i rasnog gledišta i time je protumaio mnoge
pojave dnevnog politikog zbivanja u Bosni i Hercegovini.
Kad se danas nakon 25 godina ponovno ita Sudlandovo djelo, ini nam se, da se svi
piševi zakljuci više ne bi mogli usvojili bez ikakve napomene. Tu je prije svega
predloženo rješenje hrvatskog pitanja unutar Austro-ugarske monarhije, na nain, koji
je slian trialistikim koncepcijama, no bez slovenskih zemalja, lako to predloženo
rješenje odgovara odprilike obsegu današnje Nezavisne Države Hrvatske, u piševu
obranu valja spomenuti, da on u svojoj argumentaciji pred 25 godina nije bio posve
slobodan. Tada je Austro-Ugarska još vrsto stajala, i pisac je svoje djelo morao
pisati sa stajališta zabrinutoga austrijskog državljanina, ako je da mu djelo
htio,

uobe ugleda sviet. 1 premda je pisac upravo zbog toga bio prilino kompromisan u
pravcu dinastije i u pravcu održanja Austro-llgarske, ipak mu to nije pomoglo, da mu
djelo i u Austriji ne bude zaplienjeno. To valja iztaknuti zbog

XXIII
onih, koji bi mogli prigovoriti, da je djelo napisao »Austrijanac« s austrijskog
stajališta.
Zatim bi se danas i problem bosanske Crkve odnosno bogumila mogao možda
drugaije prikazati, jer smo posljednjih godina raznim znanstvenim razpravama o
bosanskim bogumilima dobili i o tome pitanju mnogo podpuniju sliku.
1 pitanje utjecaja pravoslavne Crkve na politiko držanje njezinih, pripadnika mi
bismo danas možda drugaije promatrali itav taj kompleks duševnog stanja i
razpoloženja cielih ljudskih skupina, koji pisac oznauje utjecajem Bizanta odnosno
pravoslavlja, ini nam se, da nije dovoljno diferenciran. Danas naime vidimo, da i u
drugim zemljama, u Grkoj, u Bugarskoj i u Rumunjskoj postoje pravoslavne Crkve, a
da kulturni i politiki utjecaj pravoslavne Crkve u tim zemljama ne nosi onakve
plodove, kakve je donio upravo u srbskoj pravoslavnoj Crkvi. Mislimo tu onu mržnju
na sve, što se ne zove srbsko, i ono duboko preziranje svega, stoje strano i bilo na koji
nain povezano sa Zapadom, a u prvom redu mržnju na Hrvale i »Švabe«. Možda je to
zato tako, šio je stvaranje srbske Crkve bilo uzko spojeno sa stvaranjem srbske države,
dok stvaranje grke i rumunjske Crkve nije toliko vezano o državne i narodne
tradicije, pa se zato u srbskoj pravoslavnoj Crkvi razvio onaj nacionalni šovinizam i

imperializam, kome u njegovoj preuzetosti i megalomaniji nije nikada na daleko bilo

premca. Radi toga bi zapravo bilo tonije, kad bi se to razpoloženje u pravoslavnom
svietu medu Srbima oznailo »svetosavljem«, a ne samo utjecajem Bizanta.
* * *

Ta megalomanska pretencioznost spojena s hiesnom mržnjom primitivaca na sve,

što je uljuenije i na višem stupnju, bijaše esto puta i razlogom, da su stranci Srbe
težko razumjeli. Jedan od takvih je napr. Hermann grof Keyserling, koji je u svojem
»Spektru Europe«, uztvrdio, da su Srbi u svojoj biti divljaci, koji još žive u herojsko
doba. («Zweitens sind nicht nur ausgesprochen, sondern \vesentlich wild. Leben die
Serben noch heute zum Teil im heroischen Zeitalter».)

*
Za prikaz megalomanije svetosavlja dobro nam dolazi jedan primjer iz književnosti.
Beogradski Židov Oskar Davio objavio je godine 1939. u „Peatu" pripoviest ..Ljudi u
tunelu. ". U njoj se donose razgovori t. zv. malog sviela nou u vlaku na putu iz Beograda
uzkotraarom prugom prema Sarajevu, Na strani 214. mee pisac «gospodinu u naoarimav u
usra ove riei:
..
— E, daje pokojni bi nama pesma pevala i sve bi drukije bih. Možda
kralj živ, druga
bismo davno ve bili carevino. Rei u
vam. Onda. kadje pošao u Francusku, trebali su da
se dese važni dogaaji, sudbonosni. Krunisanje. Krunisanje! Da, ali kakvo ... lle, gospodo
moja. da mu je to upalilo, gde bi nam bila numera. Jer. da se on krunisao za cara svih
Jugoslovena —
a o tomt se radilo —
svih. razume te. i onih. s kojima se još nismo ujedinili,

shvaate, pa postao tako car svih Slavena, e onda. voleo bih da vidim toga, koji bi se
usudio da zucne i tamani države kao da su kiki-riki. A stoje najlepše. mi bi i dalje bili prvi,
Beograd bi ostao prestonica. Istina, morati bismo izgraditi oblakodere i asfalt, pa da sve
ide kao podmazano. Jedina nezgoda bilo bi to, što bi vlada morala da zasedava u Moskvi
bar iri meseca godišnje, preko leta. zbog vruine, a i da se Rusi ne uvrede i ne izmisle neko
nj ino rusko pitanje, kao ovi naši Hrvati ».

XXIV
Ne možemo ovdje mimoii ni injenicu, daje Srbstvo s pomou takve Crkve za svoju
službu odgojilo ne samo nesrbske elemente istonog obreda, osobito po hrvatskim
zemljama, nego i mnogobrojne hrvatske starosjedioce, koji u oskudici vlastite
katolike duhovne pastve u turskom dielu Hrvatske priedoše u pravoslavlje, koje je 1
.i
uživalo zaštitu turskih vlasti. Novija istraživanja, osobito dra K. Draganovia, dadoše
nam o tim konverzijama obilje podataka koji nisu bili poznati piscu ovoga djela. "]
Uza sve iznesene zamjerke, Sudlandovo djelo ostaje i danas »standard work» za - *

razumievanje Bosne i hrvatsko-srbskih odnosa uobe. Dok Klaieva,

pitanja
orovieva i Napredkova poviest Bosne prikazuju uglavnom samo puko historijsko *~|

zbivanje, Siidland u svojem djelu razodkriva i one dublje razloge tim zbivanjima, pa
nam se, itajui njegovo
djelo, otvara pogled na itav jedan novi sviet. Još nitko nije r\
na za Nemanjia prikazao tako sažeto u nekoliko stranica, iznievši
pr. poviest Srbije
j
pri lome sve ono, stoje najkarakteristinije za to razdoblje srbske poviesti.
Sve važnije Sudlandove teze iznesene u ovom djelu i danas još ne gube svoje n
vriednosli, naprotiv, mi bismo danas nakon 25 godina života u bivšoj državi našli za
J
sve piševe teze možda i bolje dokaze, nego što ih je on iznio, poradi toga, što nam je
danas poznato sasvim sigurno i ono, što je pisac mogao tek nasluivati. A to je
HJ
najbolji znak za vriednost ovoga djela, koje je proroanski predvidjelo sve ono, što --»

smo izkusili u 25 godina bivše države.

No ovo je djelo danas možda još i najbolja politika poviest hrvatskoga naroda, H
napisana do konca svjetskog rata, i nitko, tko bude htio govoriti o hrvatskoj politici, ne
e moi priei preko rezultata, koje je pisac ovdje iznio.

Ovaj prievod poeo je izlaziti još godine 1928. u, omladinkom mjeseniku

J
«Hrvatska Mladica«, pod uredništvom dra Mile Starevia i dra Rikarda Flogela, no n
izašla su, samo piva dva diela. Prievod je izlazio u nastavcima, koji su s autentine
J
strane pregledavani i mjestimice izpravljani i dopunjavani Zato ima na poetku djela
nekih mjesta, kod kojih se vidi, da su umetnuta poslije godine 1918. Šestosieanjska H
diktatura uinila je kraj izfaženju »Hrvatske Mladice», pa time i ovome prievodu. -i

Odmah nakon stvaranja Nezavisne Države Hrvatske pojavila se želja, da se djelo u

cielosti izda, ali se to onda nije smatralo zgodnim. Sretnim razvitkom dogaaja ti su
razlozi meutim odpali, pa ovo djelo može danas izai pred hrvatsku javnost u
neskraenom obsegu.
Spomenuli mije, da pri prevoenju njemakoga izvornika nisam imao uviek pri
iz
ruci sva hrvatska i srbska djela, koja pisac
u, knjizi navodi, i zato navodi u prievodu
nisu veinom izvorni, nego su prevedeni s njemakoga. Mislim meutim, daje sama
misao uviek vjerno reproducirana.
Siidland je sam svojemu djelu, dodao bibliografiju knjiga i razprava, kojima se
služio pišui svoje djelo. Ja sam pokušao tu bibliografiju proširiti i na ona djela,
kojima se on. nije služio, zatim na djela, koja su izasla na stranim jezicima, i konano
na djela i važnije razprave, koje su izašle nakon godine 1918., a obraduju predmete,
koji zasiecaju u itav sklop u prvom, redu hrvatsko-srbskih odnosa i prilika na
Balkanu uobe. Taj pokušaj dakako nije

vJ

XXV
mogao biti podpun. Sjedne je strane predmet tako obsežan,što se sve više pokazivalo
pri skupljanju grade, a s druge strane vrieme za taj posao nije baš najprikladnije, jer
zbog današnjih prilika razne knjižnice i asopisi nisu lako pristupani. Tako se
dogodilo, da itatelj ne e u bibliografiji na koncu knjige nai po koje djelo ili

razpravu, što bi ih trebalo spomenuti, te e se jednom kasnije ta bibliografija morati

tui tamo nadopuniti. No i ovako mislim, da e prikupljeni bibliografski podatci moi
dobro poslužiti svakome, tko se bude zanimao za itav sklop tih naših problema.

U Varaždinu, pred Boži 1943.

FEDOR PUCEK

XXVI
 . J

PREDGOVOR .i

U asu, kad možemo opravdano tvrditi, da se približujemo koncu rata, što je

preko nas sasvim je umjestno vratiti se na

prohujao, njegovo izhodište, na
južnoslavensko pitanje, kojeg je srbsko pitanje tek jedan dio.
To mi se ini tim opravdanije, što mi iz itava nepreglednog množtva ratne
književnosti, koja je od poetka, rata preplavila književno tržište Austro-Ugarske i

Njemake, 1
do jedne jedine iznimke, ni jedna publikacija o pitanjima
nije poznata,
speciatno južnih Slavena. Zato se nadam, da sam zadovoljio jednu potrebu, pokušavši
izpuniti tu .prazninu posebnim djelom. Mislim, da ne griešim, ako govorim o toj
potrebi. injenica je, naime, da netko, tko u Austro-Ugarskoj ili Njemakoj želi nešto
znati o pitanju južnih Slavena, osobito u odnosu prema Monarhiji, mora posegnuti za
"1
djelom Engleza Setona Watso.na ili za srbskim piscima. To su nesumnjivo izvori, koji
moraju i u nama pobuditi nepovjerenje. Smatranu to upravo neodrživim stanjem i
^
nalazim, daje upravo sramota, što do danas i uzprkos tom strašnom ratu, koji je nastao
iz pitanja južnih Slavena, još uviek u Austro-Ugarskoj nema domaeg djela, koje bi se
]
i
pozabavilo samo tim pitanjem.
ini mi se, da je suvišno govoriti o važnosti pitanja Južnih Slavena. O knjizi ,--»

Setona Watsona može se imati najrazliitije mišljenje ja — u

prema njemu zauzeti
vrlo kritino stajalište —
ali njegove riei: —
»Danas se ve obenito priznaje, daje
pitanje južnih Slavena životno pitanje Austro-Ugarske; a svakom itaocu ove knjige n
postat e
jasno, da ne može biti ravnodušno ni Njemakoj«,
2
—
sadrže u sebi aksiom, Ji
koji po mome mišljenju mora postati obim dobrom našega politcickog mišljenja.
Nadam se takoer, da e
ovo; knjizi .uspjeti uvrstiti to uvjerenje u svakom itaocu, 3
jer e se poslije rata polako shvatiti, kolika je zapravo ogromna ciena plaena za i

sistematsko zapuštanje zanemarivanje tog pitanja.

i

Držim, da je važno ukratko razjasniti sklonome itaocu, kako sam zapravo došao
do toga, da napišem ovu knjigu.
Ima ve skoro dvadeset godina, da me je životna sudbina bacila duboko na Jug
Monarhije. U svojoj sam mladosti prošao ve mnogo zemalja južnih Slavena, pa mi
zato ne bijahu sasvim strani ni zemlja, ni ljudi, a ni jezik. Sviahu mi se ljudi uzprkos
njihovim mnogim manama i njihovoj zaostalosti.
Kao pripadnik starodrevne Monarhije i privržen njoj odgojem i uvjerenjem,
osjeao sam se pozvanim da pomognem narodu tamo na jugu. Latih se žustro posla,
htjedoh raditi, ipomnagati, podizati. Ali sav trud bijaše mi uzaludan! Nevidljive,
nerazumljive i nepremostive zapreke staviše izmeu mene i svakog iole znatnijeg
uspjeha. Podvostruili svoju

Dr. MiUm Kovat-evi: Die Kroaten kommen' Em Kriegervolk un Volker im Knege. (Hrvati dolaze Ratniki '

narod zaraenim narodima.) Leipzig 1916. Kemen-Verlag.

VII. 4., sir. 8. l'potrtebljemi literaturu navodim po diehvima tekuim brojevima. Po/edina djela navodim
i

lako, da rimski broj znai dio knjige, a arapski broj tekui broj, pod kojim se navedena knjiga nalazi.
marljivost nastojanje: uzalud! Na koncu se okanih usreivanja naroda kao
i

nezahvalnog posla, ali me obuze sve vea radoznalost da vidim, što se to zapnavo
skriva na jugu za svim tim stvarima. Tako je promatranje, prouavanje i razjmišljanje
o pitanju, južnih Slavena postalo zanimanjem, koje je polako obuzimalo itavo moje
bie. itao sam književnost o južnim Slavenima, osobito poviest i politiku, skupljao
brošure, programe, izrezke iz novina t. d. Po zanimanju pravnik i ekonomist, a po
i

osobnom nagnuu antropolog sociolog, imao sam teoretske temelje da zadrem u taj
i

neobino zapleteni material. Službenim putovanjima i izletema prošao sam sve zemlje
južnih Slavena pohodio veinu poviestnih mjesta, promatrao oima antropologa
i

ljude, koji tamo stanuju prisluškivao njihovu govoru. Tako sam tokom godina tono
i

upoznao narjeja južnih Slavena, te sam doskora mogao posvuda razgovarati s

narodom u njegovu narjeju, stei povjerenje naroda iz razgovora s njime uti više od
i

ostalih.
Ipak mi, u prvih deset godina, uzprkos mnogim pojedinanim spoznajama, nije
podpunu sliku o razvoju pitanja Južnih Slavena. Naprotiv! Sto sam
uspjelo stvoriti
više prouavao što sam više tao, to je vea bivala pometenost, to sam se
i
našao eše
nasuprot obe priznatciim istinama, koje me nisu zadovoljavale, nego mi se, štaviše,

priinjahu nevjerojatnim, pa ak nemoguim. Tek kad sam se zadubio u vjersku

i

povitest Balkanskog poluotoka, kad sam se upoznao s bizantskom poviešu i

bizantskim duhovnim životom ta s važnim pojmom »bizant«, kao da mi je pala mrena

s oiju, i ja sam pred sobom ugledao istinu u svoj njenoj koliko strasnoj, toliko
privlanoj golotinji.
Kad je buknuo rat —
a ja sam ga skoro deset godina gledao kako dolazi te je —
postao oit sav obseg nesree, tad mi se nadala prilika, da javnosti ne zatajim
spoznaju, do koje sam došao. Neminovan bijaše obseg ove knjige, jer je pitanje Južnih
Slavena jednaba s više nepoznanica, nego što se sluti, pa ne može biti riješena, dok se
za svaku nepoznanicu ne postavi posebna jednaba. Morao sam zato posegnuti daleko
unatrag, da dam; podptunu sliku o predmetu, što ga. valja prikazati.
Nu ova osobno, subjektivno obilježje. Ona je krik izmuene
knjiga treba da ima i

duše, koja dvadeset godina gleda, kako na jugu nestaju temelji moi Monarhije.
ve
Ova knjiga neka bude glas vapijuega u pustinji, da prilike na jugu. više ne smiju ii
dosadašnjim putem, ako se ne želi, da država pretrpi nenadoknadivu Štetu.
Nastojao sam promatrati itav problem sub aspectu aetenniatis, bez osobne
pristranosti i jedino s gledišta traženja istine.

Rie ambrozijskog pjesnika: »ovjek grieši, dok živi« ne vriedi samo za pojedinca,

nego za, države, pojedince višeg reda. Ustanovljene zablude pogrješke nisu stoga
i i

mogle u meni izazvati ogorenje, nego jedino sažaljenje ujedno vrstu odluku, da i

odkrivanjem zabluda poradim na odstranjivanju pogrješaka.

S obzirom na više probitke, o kojima je rie, zamolio bih svakog itaoca, da se
prenese u isto takvo razpoloženje.

Na jugu, u sienju 1917.

L v. Siidland.
 ,

PRVI DIO 1
vi
i

1
POSTANAK BALKANSKIH SLAVENA
/. Balkanski poluotok

lj& prosudivajnjie pitanja južnih Slavena moramo u prvom rediu poznati njegove
nosioce: južnoslavenske narode. Nažalost ne vladaju o njima svuda jasni pojmovi, pa
nam ne preostaje drugo, nego da te narode poviest njihova postanka izbliza
i
\
i
pogledamo
Poznajemo etiri naroda južnih Slavena: Slovence, Hrvate, Srbe i Bugare. Njihova r%
domovina ili podruje njihova nastavanja je Balkanski poluotok sa svojim
j
pograninim zemljama.
Balkanski poluotok je jugoiztona izboina europskog kontinenta. Do njegovih rl

mea drolazimo, ako povuemo ravnu crtu od Rieke do uša Dunava, recimo do vj
grada Suline.
r
Uzporedimo li Balkanski poluotok s oba zapadnija južnoeurapska poluotoka. l
Apeninskim, i Pirinejskim, upada nam on smjesta u oi, i to ne samo radi svoje ^
glomazne širine, nego osobito stoga, što su oba spomenuta zapadna poluotoka
vidljivo odieljena od europskog kontinenta naravniim, na prvi pogled; vidljivim ]
"-*
granicama, velikim gorskim kosama.
Stoga se oba zapadna poluotoka prikazuju politiko-geografskim jedinicama, kao ,-,

podruja sposobna za jedinstvenu etniku (rasnu) i politiku tvorbu. Ovakovog

j
naravnog razgranaenja prema sjeveru Balkanski poluotok nema. Njegovo
razgnanienje moramo naslutiti kao idealnu svojevoljno povuenu crtu:. Naravnoj ^
granici ne odgovara ovakvo razgranienije, koje se ni jednom dielu probližno
w j
podudara s Dunavom i Savom, a te se obje rieke ne poklapaju u cieloj svojoj diljini s
idealno povuenim razgranenjem izmeu Balkana Europe. Rieke su osim toga,
i
"}

kako je poznato, granice od slaboga politikog djelovanja. Balkanski poluotok nije J

stoga tim granicama odrezan od srednje iztone Europe tako geografski omeen
i i

kao Apeninski Pirinejaki poluotok.

i 1

Ako Balkanski poluotok nadalje pažljjiivo promotrimo, uoit emo, daje u sredini ^

podieljen crtom, povuenom od gradia Bjela (izmeu Varne Rurgasa) do Skadra,

i
^
naime golemim gorskim lancem Balkan-planine na iztoku i albanskah Ailpa na I

zapadu, u dvie polovice sjevernu južnu. Od tog sredlnjebalkankog lanca odbijaju se

i

dva gorska lanca na sjever na jug. Prema sjaveru zapadna balkanska planina do
i ^

Dunava, prema jugu Rilo-gora Rodopako gorje sve do Egejskog mora. Tako vidimo,
i
j
da se masiv Balkanskog poluotoka glavnim gorskim kosama razpada u etiri vidljivo
omeena diela: sjeveroiztoni, jugoiztoni, jugozapadni i sjeverozapadni.
"

-j

3
 Ne možemo mimoii ni osebujni jugozapadni privjesak Balkana, poluotok Moreju,

klasini Peloponez. Svaki naobraženi ovjek znade, da je Peloponez podrujem,

omeenim Olimpom Pindom, geopolitiki od ostalog Balkana oštro razstavljen kraj
i

(negdašnja Etolija, Arkadija, Tesalija, Beocija Atika), nekada domovina helenskog

i

naroda, koji je svojim neizporedivim djelima postao luonošom ovjeanstva.

Stoga treba iztaknuti, da se Balkanski poluotok razpada u pet geopolitiki oštro
razluenih podruja: najjužnije, jugozapadno, sjeverozapadno, jugoiztono i
sjeveroiztono.
To je vrlo važno, jer ako promatramo Apeninski Pirinejski poluotok, vidjet emo,
i

da su oni danas narodnostno politiki jedinstveni u skladu s jedinstvenošu politiko-

geografskom.
Naprotiv Balkanski poluotok s obzirom na svoju razvedenost nije nikada bio
jedinstven, a to nije ni sada. U savezu s tom geopolitikom rascjepkanosti Balkanskog
poluotoka nije on nikada postao pozornicom samosvojnih državnih tvorevina, koje bi
bile kadre politiki ujediniti cieli Balkanski poluotok. To je pošlo za rukom samo
velikim državama: za as državi Aleksandra Velikog, pa rimskoj državi odnosno
njezinu ogranku, bizantskom carstvu; zatim otomanskoj državi.
To politiko-geografski i historijski razkidano podruje postalo je domovinom
južnih Slavena.

2. Rimsko carstvo
Nastanak južnoslavenskih naroda obino se prikazuje kao posljedica slavenskog
naseljavanja. To je meutim tono samo uz jednu bitnu primjetbu: ja se truditi da u
ovu po mom nušljenju važnu primjetbu što jasnije predoim.
Za budui narodni i politiki razvitak balkanskih Slavena bijaše vrlo važno ono
razdoblje, u kojem se Balkan nalazio pod rimskim gospodstvom. Ne mogu ulaziti u
poviestno prikazivanje ovog razdoblja, koje poinje 12 godina poslije Krista, držei,
daje manje više poznato.
Pošto je Rimsko carstvo politiki obuhvatilo razcjepkani Balkanski poluotok i

vladalo njime gotovo 300 godina, najednom je propalo. Snaga Rimskog imperija
bijaše izcrpljena slomljena, najdivniji upravni stroj, što gaje sviet dotada vidio, sve
i

je više zatajivao. Rim, ta svjetska metropola, bi zauzet od barbarskih osvajaa, a

rimski narod, koji je sve to stvorio, izumro je razplinuo se u vrevi potlaenih naroda.
i

Razumljivo je, da je najstrašnija slika propasti i razpadanja bila na Balkanu u i

susjednim pokrajinama. Nasrtanje gomila bilo je ovdje naješe

barbarskih i

najdublje; vrata Balkana sa sjevera sjeveroiztoka bila su otvorena. Narodna smjesa

i

— koja je malo pomalo nastala na Balkanu, iznutra bez veze, samo površno
ujedinjena rimskom upravom, jezikom i obiajima, a sastojala se iz nacionalnih
elemenata Grka, Daana, Traana, Hira, Kelta iz izsluženih vojnika, koji su došli iz
i

ciele države —
nije imala snage, da se pomladi sama iz sebe. Tako je propadanje
sustavno napredovalo: gradovi su opustjeli, stanovnitvo je ne-
 ,

stajalo, izseljivalo se ili izumiralo, oranice su ležale na ugaru.. Nakon, najezde ]

D
germanskih ratnih gomila, te mongolskih uralo-altajskih horda u 4.
i 5. stoljeu, i

dolazile su u 6. stoljeu slavenske seobe kao posljednji val velike seobe maroda.
i 7,
Slaveni se pojaviše na dva naina: kao ratniki osvajai, gdjekad pod vodstvom kojeg !

poduzetnog kneza, kome je uspjelo sjediniti više plemenskih dielova pod sobom, ili
kao mirni ratari, koji se, potiskivani sa sjevera i sjeveroiztoka, sele zauzimaju i ns
napuštene oranice i sela, da ih iznova napue. Dakako, ni to se nije zbivalo sasvim ^j
mirno. Bilo je okršaja i s jedne i s druge strane. Ipak su se prilike svagdje nekako
sredile. U bivšoj rimskoj državi vladala je, kao posljedica sveobeg razsula, sve vea Hl
nestašica ljudi tako, da mjestna poglavarstva nisu mogla tome naseljivanju seljaka ^

prigovoriti, ako su se ovi iole htjeli prilagoditi postojeim prilikama. Ta je vrsta

naseljivanja, koja je usliedila tokom 6. stoljea, najvažnija. Ona je imala za
]
posljedicu, da je poetkom 7. stoljea vei dio Balkanskog poluotoka bio rjee ili

guše naseljen slavenskim seljakim naseljima. No

ne smijemo ovo stanovnitvo
smatrati politiki ili nacionalno jedinstvenim. Jedino se na sjeverozapadu natisnulo
n
j

jedno prilino kompaktno alpinsko-slavensko pleme sve do nutrine Balkanskog

poluotoka u današnju Hrvatsku i Slavoniju. Potomci tog plemena su današnji nj
Slovenci. S iztoka prodirala je kompaktna, etniki jezino jedinstvena, slavenska
i
J
rasa, koja je naseljivala iztonu i jugoiztonu Ugarsku, Sedmogradsku, Vlašku,
Sriem, vei dio današnje Srbije i sadašnju Bugarsku. To, je bilo ono slavensko pleme, 1
koje je poslije miešanjem s uraFo-altajskim elementima stvorilo bugarski narod koje i ^
emo pleme suglasno s velikim slavistima nazivati »bugarskim Slavenima«. Ali oba
ri
prije spomenuta, uglavnom jedinstvena podruja, ne smijenio ipak smatrati etniki
podpuno jedinstvenima. Posvuda je bilo razasutih elemenata stranih doseljenika ili
ostataka razbijenih ratnikih gomila. Možemo kao sigurno uzeti, da su manje ili vise
gomile Slavena sudjelovale na vojnim pohodima germanskim mongolskim, te sui i i

od njih mjestimice preostali ostatci. Uzmimo samo jedan primjer: naseljenje

iztonosla venskih Hrvata u sredinu podruje alpinskih Slavena. U danas isto
njemakim krajevima sjeverne Štajerske nalazimo spomen na to u imenu Hrubath (od
Horvat = Chzobat).
Dok na iztoku i na krajnjem sjeverozapadu Balkanskog poluotoka imamo jezino i
i

etniki prilino jedinstveno slavensko narodno podruje, moramo na prekretnici 6. 7. i vj

stoljea ostale dielove Balkanskog poluotoka —
ukoliko su oni bili naseljeni
Slavenima — sasvim nejedinstvenima. Tu su slavenska plemena bila
smatrati
^

izmiješana s pripadnicima razliitih stranih plemena, površno romaniziranim J

Traanima Ilirima, a dalje na jugoiztoku Balkana s Grcima. Tako je izgledalo u ono
i
„.

vrieme u južnom dielu današnje banske Hrvatske, u zapadnom dielu današnje '

Slavonije, u Dalmaciji, Bosni, Sandžaku, Grnoj Gori, Albaniji, Staroj Srbiji,

Macedoniji, Epiru, Tesaliji, Atici, Beociji i Peloponezu. ^
 3. Narav slavenskog naseljivanja na Balkanu
U etvrtom desetljeu sedmoga stoljea zapoelo je naseljivanje Hrvata, a neko
vrieme kasnije stadoše se naseljavati Srbi. i

Budui da danas vidimo pred sobom gotov hrvatski i srbski narod, to nas lako
može da krivo prosudimo znaenje tog naseljivanja. Kriva je predoba, da su
zavesti,
Hrvati Srbi kao, takvi ono podruje, koje danas nastavaju, naselili, ovdje se
i

razmnožili, a njihovi potomci da su današnji Hrvati Srbi. To je sasvim neizpravna i

pretpostavka. Današnji Hrvati Srbi, kao svi ostali narodi Europe, nastali su kao
i i

proizvod stapanja prastanovnika doseljenika, koji su dali novonastalom narodnu

i

svoje ime, pa još drugim tokom poviesti nadošlim elementima stranih naroda. No ne
i

možemo uztvrditi, da su ta naseljenja Slavena sama po sebi bila dovoljna, da odlue

nacionalnom sudbinom sjeverozapadnog Balkana; zato su naselja bila brojano
preslaba. Ja zastupam mišljenje, da injenica doseljenja Hrvata i Srba ne bijaše sama
po sebi odluna za postanak obadvaju naroda, jer postanak tih naroda bijaše odluen
tek nastupom drugih momenata, pretežno polikoga karaktera.
Kako sam ve utvrdio, Hrvati Srbi ne bijahu prvi, nego posljednji Slaveni, koji su
i

došli na Balkan.
No starija slavenska naselja na Balkanskom poluotoku ne bijahu kompaktna, nego
ona bijahu meu staro stanovništvo razsute naseobine slavenskog življa, koje bijahu
nejedinstvene i meusobno razline i plemenom jezikom.i

Da ponovim: treba iztaknuti etiri kategorije slavenskih naselja:

1. Slavenski narodni preostatci, koji zaostaše kao ostatak slavenskih gomila, što
sudjelovahu u germanskim i mongolskim vojnim pohodima.
2. Preostatci ratnih podhvata isto slavenskog znaaja, kako ih poznaje poviest 6.

stoljea, kao na pr. u godinama 527., 546., 548., 551.,553. i t. d. Treba smatrati, da su
kod svih tih podhvata pojedini raztrkani dielovi ostali u podrujima, kroz koja su
prolazili.
3. Tiho naseljivanje slavenskih poljodjelaca u 6. stoljeu, koji ovamo prodirahu u

manjini obiteljskim skupinama u potrazi za plodnom zemljom, pa se tako razgranaše

sve do krajnjih izdanaka Balkanskog poluotoka.
4. Slavenski osvajaki opori, koji krenuše, da osvaju zemljišta, kao što to bijaše
sluaj kod Hrvata i Srba.
Balkanski poluotok pruža dakle poetkom sedmoga stoljea sliku podpune etnike
razkidanosti i narodne neizjednaenosti, jer iz prvih .triju kategorija naseljavanja
uobe nisu mogli nastati jedinstveni narodi i države bez izvanjskog djelovanja. Tim
manje, što —
kako sam to gore utvrdio — bez te etnike neizjednaenosti.
i

geopolitiki raztrgan Balkanski poluotok ne bijaše zgodan da stvori jedinstvenu

narodino-politiku tvorevinu.
Tima vanjskim momentima pridolazi još daljnji važni moment, a to je vrlo slaba
politika sposobnost predhrvatskoga i predsrbskoga sla-
 .i

venskoga stanovnitva na Balkanu. Ja sam doduše ve iztaknuo, da držim slavensku

]
_>
seljaku kolonizaciju šestog stoljea vrlo važnim momentom, koji je odluio
slavenskom sudbinom na Balkanskom poluotoku. Da je seljak uobe kod svih i

naroda politiki najpasivniji element, uzimam kao obenito poznatu injenicu. Koliko i

Slavena temelji na njihovu seljakom zvanju,

se slaba politika djelatnost balkanskih
a koliko na rasnim osobinama, ne mogu ovdje iztraživati, no treba koliko-toliko nj
naglasiti, da su u svakom sluaju oba momenta djelovala na sveukupnu tu pojavu. i

Moram ipak iztaknuti, da tu slabiju politiku darovitost Slavena smatram takoer

jasnom osobinom, kojoj povod leži u Slavenima svojstvenom prevladavanju r
|
osjeajnog nad misaonim životom u sklonosti jakom podavanju asovitom utisku.
i ^

Ne smije se pustiti takoer s vida, da su baš ta svojstva znatno pojaana seljakim

zvanjem.
|

Svakome misaonom ovjeku podpuno je jasno, da stanovništvo iznutra etniki

nejedinstveno, politiki slabo nadareno i previeno slabim svojstvima za stvaranje
^
države, ima vrlo slabe izglede za veliku držaivu organizaciju, pogotovo ako je stalno I

nastanjeno uz kulturno jae narode, pa ma bili ovi posljednji i te kako oslabljeni i

razmrvljeni. q)
Pa ipak su se južni Slaveni održali na veem dielu Balkanskog poluotoka. Velika vj
su podruja doduše izgubili u današnjoj Vlaškoj, u današnjoj Albaniji, u današnjoj
Grkoj, ali je ipak velik dio masiva Balkanskog poluotoka sve do sjeveroiztonog i H)

jugozapadnog diela još danas nastanjen južnim Slavenima. Nakon razdoblja J

uzmicanja pokazuju južni Slaveni od poeltka devetog stoljea jaku sklonost za
ekspanzijom. |

Tu nam pojavu valja ako je usporedimo s germanskim

tim više iztaknuti,
plemenima, koja su takoer svojedobno provalila u timska podruja, kao što se to
zbilo s Vandalima, Langaibardima, Gotimia, Francima, Bungundima i kako se sve
zvahu, koji narodnostno propadoše uzprkos tome Što bijahu ratniki državotvorno
i i

bolje nadareni.
ini mi se, da toj posveena dovoljna
pojavi nije nigdje pažnja. Stoga u to ovdje j
uiniti, iako naravno u uzkom obsegu ovog rada.
4. Odluni moment pri stvaranju južnoslavenskih naroda

Od etiri južnoslavenska naroda, koja poznajemo, od Slovenaca, Hrvata, Srba i

Bugara, tri posljednja nastupiše državotvorno, te osnovaše države veeg ili manjeg
svjetskoga poviestnog znaenja. Jedino Slovenci nisu osnovali države. J
1 u poviesti slovenskog naroda mogu se zapaziti zametci neke državne tvorevine,
ali ta državna tvorevina — kneževina na Gosposvetskom polju — nije nikada došla
dalje od svoga poetka i sigurno nije nikada imala kakvog veeg poviestaog znaenja.
Stoga su zapravo Slovenci samo nevoljmi ostatci nadalekoneko velikog i

razširenog naroda. Moramo si uviek predoavati jedan vremenski razmak u rasnom

u
razvitku srednje Europe, u kojem su alpinski Slaveni napuivali najvei dio današnjeg
alpinskog podruja. Bez toga ne
možemo na jednostavan nain raztumaiti razne znanstveno utvrene injenice, kao
na da u francuzkom narjeju »patois« imade u Waadtlandu u Švicarskoj preko
pr.
stotinu slavenskih jezinih koriena.
Promotrimo li ostala tri slavenska naroda, smjesta zapažamo, da se oni poklapaju s
tri poviestne državne tvorevine, s državnom tvorevinom bugarskom, srbskom i

hrvatskom.
Što se tie današnjih Bugara, oni nisu svojim poviestnim postankom isti
slavenski narod, ve su mješavina državotvornih uralsko-altajskih Bugara i svladanih
Slavena. Osvajai primiše jezik osvojenih, a pokoreni ime osvajaa. Koje je to
slavensko pleme, koje je poslužilo uralsko-altajskom plemenu kao podloga za
kalemljenje, nije lako odluiti. Svakako bijaše to jezino rasno jedinstveno pleme s i

velikim podrujem, kako sam to ve prije utvrdio. Uzporedimo li današnje bugarsko

narodno podruje s podrujem slavensko-bugarskog pranaroda, mora nam smjesta
upasti u oi, da je ono izgubilo velike komplekse svoga negdašnjeg podruja, i to
cielu iztonu Ugarsku, iztonu i sjevernu Srbiju, Moravsku Vlašku. Zapitamo li za i

uzroke te pojave —
te napose naše istraživanje proširimo u tom pravcu - zašto su se
Bugari mogli kao slavenski narod na svojem današnjem podruju uzdržati, a ne u
ostalom kraju svog pranaroda. Iako dolazimo do odgovora, da su se bugarski Slaveni
uzmogli narodnostno uzdržati samo ondje, gdje su, iako uz pomo uralo-altajsku i

neslavensku, stvorili ipak državu podpuno slavensku. Samo ona podruja, koja
sudjelovahu dulje vrieme pri tvorbi slavenske države, mogahu se uzdržati kao
slavensko-bugarska. U onim podrujima, koja nisu dovoljno dugo sudjelovala u
vlastitom državnom životu, propadoše Bugari etniki, te su ih asimilirali neslavenski
narodi Maari i Rumunji ili slavenski, no ipak državotvorno djelotvorniji Hrvati i

Srbi.
Državne tvorbe Hrvata Srba razlikovahu se od državne tvorevine Bugara time,
i

što bijahu podpuno slavenske. Bugarska državna tvorevina poivaše na tome, da donji
sloj Slavena, svladan i prekrit uralo-altajskim gornjim slojem, ipak konano asimilira
strane uralo-altajce. Hrvatska i srbska državna tvorevina poiva na tome, što prvotni
slavenski sloj, etniki skroz naskroz nejedinstven i ne posvuda jednako gust,
organiziran u lokalnim savezima, bijaše prekrit slojem drugih Slavena, koji nastupiše
osvajalaki. te nametnuše oni prvi svoju državnu organizaciju. Državne tvorevine svih
triju osvajaa: Bugara. Srba Hrvata temelje se upravo na potrebi, da se osvojene
i

zemlje vlast održe i osiguraju. To

i odgovara shemi, prema kojoj, po najnovijoj
i

sociološkoj spoznaji, nastaju sve države.'

Te slavenske državne tvorevine osnovali su narodi hrvatski srbski. Slavenska i

naselja, koja smo spomenuh, etniki nejedinstvena, bijahu baš tim državnim
tvorevinama povezana jaom vezom. Tada je tek usliedila etnika jezina nivelacija, i

a pri tome je bie vladajuih Slavena postalo mjerodavnim, te je proizvelo najvei

utjecaj.
To se zbivaše tim lakše, što ne bijaše, premda su pokoreni Slaveni bili posvuda
nejedinstveni, velike razlike izmeu osvojenih Slavena osvajaa Slavena ni u.jeziku
i

ni u biu, pa je unutarnje niveliranje moglo

'
Izporedi Dr. l-'r. v. d. Velden, »Das Patois der IVesisc/meiz a/s Zevge volkergeschichllicher Vorgiinge«
(Pulom zapadne Švicarske kao svjedok zbivanja narodne poviesiij, 1 5. Sve:. 9., Sir. 451. 521 i

:
1 6, Sir. JI -I
 J

tim lakše nastupiti. A što je najvažnije, stvaranjem slavenskih državnih tvorevina |

"
veega stila, zaprieeno je izbijanje autohtonog praelementa, romaniziranih Traana,
Ilira i Kelta.
Prema prastanovnicima inili su Slaveni osvajai i osvojeni Slaveni zajedniku 1
frontu.
Baš ta prvotno loša strana slavenskog naseljavanja, da se naime sastojala od n,
seljaka, dakle od pretežno politiki manje djelatnog elementa, postala je kasnije )
prednošu.
Slavenski se seljak za svoje sudjelovanje u državnom životu nastojao u prvom '"l

redu odštetiti time, stoje preuzeo po mogunosti što više plodnoga zemljišta u svoje -i

ruke, te time potiskivao romanizirane prastanovnike. Potonji bijahu potisnuti s

najboljeg zemljišta, te se moradoše povui u gradove, na otoke bregove te u
i
|
neplodne krajeve, zadovoljiti se najgorim zemljištem ili posve napustiti obraivanje

zemlje i postati nomadskim pastirima, kakvima se pokazuju na Balkanu od 10.

stoljea dalje. f

Poradi toga su slavenska porazbacana naselja napredovala, dok su naselja

starosjedilakih naseljenih Romana gubila na znaenju obsegu, te su zahirila i i n,
konano se dielom izkorienila, a dielom etniki asimilirala. i
,J
To se zbivalo po selima, dok je u gradovima romansko grko stanovnitvo i u
cielosti dulje održalo. Ali gdje je Slavenima uspjelo organizirati politiku vlast u r
)
zemlji, tamo se nisu mogli ni gradovi održati kao rimski grki. Jae trošenje ljudi
i J
uslied gradskog života pomlaivalo se pridolazkom sa sela.
im je jednom okolina gradova postala slavenska, bila je stalnim doseljivanjem ]
stanovnitva sa sela i sudbina gradova zapeaena, ako ne u toku desetljea, a ono u ^
toku stoljea. „
Htjedoh time rei, da slavenska naselja nisu sama po sebi bila dovoljna, da odlue 5

narodnostnom sudbinom Balkanskog poluotoka. Široka podruja tog poluotoka bijahu

takoer naseljena Slavenima: Peloponez, Atika, Beocija, Albanija, Sedmogradska, ^
Vlaška Moldavska. No gdje nije nadošao kvasac slavenske državne tvorbe, gdje
i
]
takva tvorba nije dulje vrierne potrajala, da dade narodu državnu tradiciju, kulturni
zamah stanoviti kulturni pravac, gdje politika
i mo
Slavenima nije davala podpore "}

protiv njihovih neprijatelja, tamo se slavenska naselja nisu mogla održati, nego su se vj

asimilirala i odnarodila.
Atika i Peloponez bijahu u 8. stoljeu isto tako gusto naseljeni Slavenima kao i

Dalmacija, ali su tamo Slaveni uzprkos tome za tri do etiri stoljea bez traga nestali. ti

Dalmacija je ipak uzprkos kasnijem etiristogodišnjem romanskom gospodstvu ostala

slavenskom zemljom. Tu si pojavu možemo razjasniti samo gore spomenutom
injenicom. Slaveni u Atici nisu nikada stvorili državne organizacije veega stila.
Stoga moradoše propasti netragom. Dalmacija je naprotiv kolievka hrvatske države,
i

najstarije slavenske državne tvorevine.

vJ
 Zbog tih su se razloga Hrvati mogli održati uzprkos etristogodišnjem mletaeko-
romanskom gospodstvu naseljivanju,
i te im je trebalo samo šesdeset godinia, da
nestane Romana poput sniega na proljetoom suncu.
Na ovom. smo primjeru mogli spoznati mo državne predaje, pa možemo i

prosuditi, kako bijaše jak utjecaj države. Na kraju ovoga poglavlja htio bih ponoviti,
da su slavenska naseljaiz 4. —
7. stoljea doduše bila podloga za postanak slavenskih

maroda na Balkanskom poluotoku, jer bez njih nam taj postanak ne bi uobe bio
shvatljiv, no uzprkos tome ta naselja sama po sebi ne bijahu odluna za postanak
slavenskih naroda. Ona su mqgla vrlo lako propasti, kako se to veim dielom zbilo. i

Odluni moment za postanak sadašnjih slavenskih naroda bijaše osnivanje država.

Samo gdje je to Slavenima uspjelo, gdje se je njihova država mogla neko vrieme
održati ili gdje su Slaveni mogli makar tuu državnu tvorbu preuzeti, poput bugarskih
Slavena, gdje seje dakle stvorila državna predaja po tom kulturna podloga, tamo su
i

se mogli narodnostno održati. Ali to nije sve. Razvitkom svoje države, njezinom
sudbinom, kulturnom državotvornom tradicijom, svim onim zbrojem utisaka i
i

utjecaja, postale su slavenske državne tvorbe mjerodavne za znaaj mentalitet i

naroda, kojemu su pružile uvjete za život. To se meutim dogaalo posvuda na svietu

i suvremena je sociologija podpuno spoznala presudni utjecaj države kod stvaranja
narodnosti.'
Ali nigdje nije državna tvorba tako odluna i tako presudno djelovala na
postajanrje narodnosti kao baš na Balkanu.
To emo jasno razabrati iz kasnijeg razlaganja.

hporedi 1-6. »Staai itnd National/tat. Sir. 159.

10
 ,

DRUGI DIO
HRVATI I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE
1. Doseljenje i stvaranje države
"1

J
U Austrougarskoj monarhiji brojili su Hrvati i Srbi 5,000.000 duša, dakle 10%
sveukupnog stanovnitva. Nije udo, da se je kod neupuenih, a osobito kod H)
inorodaca, obiavalo srodne narode Hrvate i Srbe nazivati zajednikim imenom, JI
naješe imenom Srbohrvata, jer je kraj površnoga gledanja na bit t.zv.
južnoslavenskog pitanja doista moglo izgledati, da su ova dva naroda jedno. Ali 3

odmah naglašujem da moram iz važnih razloga odkloniti ovo shvaanje, koje ^

proizlazi samo iz nepoznavanja stvari, a to u
svoje stajalište kasnije još pobliže
obrazložiti. 1
Stoga u ova dva naroda obraditi svaki zasebno, a zajednike momente iztaknuti, J
kad bude uztrebalo. 1
Da Hrvate i Srbe ovakio bacaju u jedan koš, daprisnielo je mnogo, što su se oni j
gotovo neposredno jedni iza drugih doselili u svoju sadašnju domaju (Hrvati po
r
Šafariku .g. 634., a Srbi g. 638.), što su se smjestili neposredno jedni kraj drugih što i)

ih je daljnji tok njihove poviesti nerazluno izmiešao, te što ih je prvi pisac, koji seje wj
s njima pozabavio, obradio u jednoj knjizi bez jasnog razlikovanja. Kako je to djelo
najstariji najodluniji izvor poviesti obaju naroda, tako je i to gledište ostalo uzorom
i H
za mnoge kasnije povjestniare sve do danas. ^
U glavama 29. do 30. svoga djela »De adiministrando imperio« ocrtao je
Konstantin Porfirogenet slavenska naseljivanja Dalmacije i ostalih pokrajina
v "'
iztonorimskog carstva Hrvatima Srbima, i

Ma koliko se time spoznaja o postanku obaju naroda podpomogla, ipak je carski ^

povjestniar poluio nepoželjan uspjeh, jer je visoki pisac prikazao, nekoliko
i
j

gledišta svojim nasljednicima, koja su više u skladu s njegovim politikim

nastojanjima negoli s poviestnim injenicama. Jer iako obinom povjestniaru nije i

uviek lako ostati objektivnim prikazujui poviestne injenice, takova je objektivnost j

upravo nadovjean zadatak za osobu, koja ima snositi toliki teret politikih zadataka,
tradicija i težnja, kao što to bijaše sluaj kod jednog iztonorimskog carevia. Ja se u
dakle u ovom djelu držati naela, da tvrdnje carskog povjestniara treba upotrebljavati J
tak cimi grano salis.

Kao kao ratni osvajai. Oni su u Dalmaciji potukli

prvi doselili su se Hrvati, i to
Avare zajedno s njihovim pomonim narodima i zaposjeli zemlju. Naselivši se trajno,
oni zapoeše potiskivati rimsko stanovnitvo Dalmacije oduzimati mu obradiva i .

polja. Romani bježahu na otoke, a ,

//
primorje prepuštahu osvajaima. Hrvate navodno vodahu petero brae i dvie sestre s

udnim imenima, koja su imala personificirajui simbolizirati sedam glavnih

plemenskih rodova.
ini se, da je izpravna tvrdnja, da su Hrvati ponajprije naselili zapadni dio
tadašnje Dalmacije, koja je meutim u ono doba obsezala: Bosnu, zapadnu Srbiju,
Sandžak, Crnu Goru Hrvatsko Primorje. Ti su krajevi ponajviše mamili osvajae, jer
i

su bili od rimskih vremena najkultiviraniji. Ipak se ini, da nije mogla, uzprkos

tadašnjem procvatu, kršna i manje plodna zapadna Dalmacija pružati itavom narodu
dovoljno uzdržavanje, te stoga pokazuju Hrvati jako nastojanje da se šire na sve
strane.
Tako utvrena ponovna seoba prema sjeveru, prema Noriku
je poviestno i

Drave Save zaposjeli nova sjedišta.

Panoniji, gdje su Hrvati s obje strane i

Ne smije nam izmai, da dalmatinski Hrvati pokazuju nadalje znaajnu i

ekspanzivnost, jer su se, proširujui svoju vlast i osvajajui unutarnjost Balkana,

probili svedo Morave i na jadranskoj obali na jugu sve do Skadarskog jezera, dotino
do Bojane. Tim ratnim podhvatima uspjelo je naseliti zauzeti te zemlje. Uspjeh i

ovoga širenja pokazuje nam u 8. stoljeu postojanje poviestno nepobitno dokazane

Crvene Hrvatske —današnje južne Dalmacije, Hercegovine Crne Gore. Uspjeh ove i

ekspanzije bijaše poslije potisnut srbskom ekspanzijom.

Polaznu toku za državno ustrojstvo pružalo je strogo centralizirano vojniko
vodstvo, potrebno za ratne podhvate, a još više za održanje i obranu posjeda zemlje,
koju je trebalo braniti od Romana, Ilira, Avara i predhrvatskih Slavena, koji su svi
težili, da opet dou do svoga prijašnjeg posjeda. Tako vidimo uskoro nakon
naseljenja, da se stvaraju tri hrvatske države:
Sjevernodalmatinska ili Biela Hrvatska, koja se pružala od Istre do geopolitike
gorske brane Biokova;
Južnodalmatinska ili Crvena Hrvatska, koja se prostirala od Biokova do
Skadarskog jezera' i

Panonska Hrvatska, koja se je svjedobno, prije dolazka Maara prostirala od

poetka alpinsko-balkanskog gorja sve do Blatnog jezera i do Dunava.
Ovo prvo dižavno ustrojstvo, osnovano na vojnikoj organizaciji, naskoro je
oslabilo. U 8. stoljeu ne vidimo više jakih državnih organizacija. Na mjesto njih
stupiše plemenski poglavice.
Na prielazu 8. stoljea u 9. obje su sjeverne hrvatske države pale pod franaku
vlast. Savezno s tim pojaviše se knezovi kao nosioci nastojanja Hrvata za
nezavisnošu. Spominje se Ljutovid ili Ljudevit Panonski. Sjevernodalmatinski
Hrvati ostali su s Francima u dobrim odnosima, tako da im je vrhovnitvo ostalo
nepovriedeno. Primorski Hrvati nauiše od domaih Hira Romana pomorstvo, te su i

postali vješti mornari, kakovima su ostali do današnjih vremena. Kadkada gdjegdje i

postadoše opasnim gusarima te zapadoše u kavgu s Mletcima, kojima je sve više mo

rasla.

'
Grki pisac Teofan spominje, da su se Bugari širei se sudarili sa slavenskim narodom od sedam
plemena. To se vjerojatno odnosi na Hrvate.
1 —
Nakon radnje spomenute pod II. 12. ne može se više pnei preko ove injenice, koju Srbi živahno
poriu. Valja uzporediti takoer i oznaku teritorija, koju opetovano susreemo: Croatiam et Dalmatiam
a medio Cancni 9) usque ad Jlnes Duracv (ili Duratii). pod ime se oito razumieva bizantinska tema
Draka.

II
 .j

2. Hrvati na raskrižju Iztoka i Zapada

1
Odmah, gotovo neposredno nakon seljenja, stadoše Hrvati prelaziti na kršanstvo.
Prema Porfirogenetu krstili su ih rimski sveenici. Ovo krštenje bijaše napose zasluga i!

pape Ivana IV. (640. do 642.), koji je sam bio podrietlom Dalmatinac. On se je
ustrajno trudio oko krštenja Hrvata. Pod utjecajem kršanstva Hrvati su prionuli uz h)
miran život, te su živjeli pretežno od rada svojih ruku. j
Time crkvenom pogledu stupili u doticaj sa Zapadom, dok je naprotiv
su Hrvati u
njihov teritorij, koji su zaposjeli, prije zaposjednua bio bizantsko državno podruje, Hl
a Bizant se držao naela legitimiteta, t. j. naela, da zemlje, koje su jednom bile ^
rimske, takvima moraju uviek i ostati.

Taj je razdor postao sudbonosan za budunost Hrvata, tim više, stoje zemlja, koju
^
Zapada. To je ve izbilo na javu kod
*
su Hrvati zaposjeli, ležala na granici Iztoka i

prve diobe Rimskog carstva, kad je Teodozije god. 395. razpolovio Rimsko carstvo
^
na partes orientis i partes occidentis, i obje pole podielio svoja dva sina, meu !

Arkadija i Rimska Dalmacija, kako gore rekoh, mnogo vea od današnje

Honorija.
Dalmacije omeena crtom od Beograda na Dunavu do Skadra, došla je tada u partes
i nj
occidentis i bila pridružena Zapadu. Kod te su diobe igrali odlunu ulogu geografsko- wj
politiki momenti. Meutim je sam Bizant teško podnosio, daje najljepša pokrajina,
r
koju je on smatrao svojom neodtuivom domenom, morala dospjeti u utjecajnu sferu l
Zapada, Jedva 40 godina nakon diobe uspjelo je lukavom Teodoziju II., da prigodom J
pohoda zapadnorimskog cara Valentiniana IV. izcjenka Dalmaciju. Kad je nakon
pada franake moi. Bizant imao slobodne ruke na sjeveru, oajno se napinjao, da ]
*-*
opet dovede pod svoju vlast Hrvate, koji su se pod knezom Domagojem politiki
vrsto vezali uz Rim. Nakon smrti Domagoja umiešao se Bizant u svae oko nasliea
priestolja u Bieloj Hrvatskoj te je pomogao astohlepnom Sedeslavu do vlasti. ]

Tako su Hrvati bili stavljeni pred izbor, da se priklone Rimu ili Bizantu, da se
izjasne za lztok ili za Zapad. II

Hrvati su odluno prionuli uz Rim, uz Zapad. Ve dvie godine nakon poetka j

vladanja Sedeslav je izgubio i vlast život, a na priestolje je stupio Branimir, vjerni
i

privrženik Rima. H
Odtada su Hrvati ostali vjerni Rimu Zapadu.
i Ja u se i kasnije potanje pozabaviti ^J

tom zanimljivom pojavom, koja je imala vrlo velik utjecaj na sudbinu Hrvata.
Taj izbor Hrvata mora nas zapravo iznenaditi. Od Zapada nisu oni doživjeli
mnogo dobra, lztok im je mogao dati mnogo više, mogao im je dati državnu Crkvu i
J
narodni jezik u crkvi, a za to su se u zapadnoj Crkvi kroz vjekove uzaludno borili. I

jedno i drugo bijaše trajna polazna toka za svae Hrvata s Rimom. Da su Hrvati
težili za narodnom hrvatskom državnom Crkvom, proizlazi jasno iz nastojanja
hrvatskih knezova, a kasnije kraljeva, da izrade poseban položaj hrvatskom biskupu
(episcopus chrovatensis).

12
 No s tom novotarijom došli su Hrvati u sukob s monim rimskim klerom
dalmatinskih primorskih gradova, koji je u tome gledao ogranienje svoga utjecaja i
smanjivanje dohodaka. Štoviše, Hrvati su time došli u sukob sa samim Rimom koji i

bijaše tim manje pripravan, da to odobri, kad toga nije odobrio ni monijim
narodima, Francuzima i Englezima.
Iztiem to poradi toga, jer nalazim u položaju Hrvata izmeu Rima Bizanta klju i

za razuimievanje hrvatske poviesti. To je historijsko shvaanje do koga se hrvatska

poviestna znanost, pretežno pod katolikim utjecajem Još nije dovoljno dovinula.
Uzrok, da su Hrvati uzprkos tome držali s Rimom, nalazim ponajprije u injenici,
da je crkvena pripadnost Bizantu znaila istodobno i politiku zavisnost u
neizporedivo veoj mjeri negoli je to bio sluaj kod Rima.
Hrvati su u savezu s Rimom nalazili vise mogunosti da održe svoju nezavisnost.
Drugi je moment psiholožke naravi; prema mom shvaanju postoji u istinu vee
duševno srodstvo Hrvata s Rimom negoli s Bizantom, što pokazuje njihova trajna,
kroz cielu poviest vidljiva težnja k Zapadu.
S tim emo se problemom potanje pozabaviti na drugom mjestu.

3. Sjajno doba Hrvatske

Hrvatska je ojaala, kad su Franci i Bizant oslabili. U uspješnoj borbi s Maarima,

koji su napredovali Bugarima, koji su napredovali prema zapadu,
prema jugu, i s

uspjelo je Tomislavu, najsnažnijem hrvatskom knezu (g. 900. 930.), da uzprkos —

svim zaprekama sve tri hrvatske države, Panonsku, Bielu Crvenu Hrvatsku, sjedini i

u jednu državu. Ta se država prostirala od rieke Raše u Istri do dunavskog koljena, od

srbske Morave do Skadarskog jezera, te se ujedno uvrstila protiv Bugara protiv i i

Maara.
Ovaj politiki uspjeh bijaše okrunjen još krunitbom Tomislava za hrvatskog kralja
g, 925. na Duvanjskom polju u zapadnoj Bosni. Krunitba je obavljena s velikim
sjajem, a papinski je legat hrvatskom kralju vlastoruno stavio papinsku krunu na
glavu.
Hrvatska je postala kraljevinom.
Vriedno je uoiti znaajnu vojniku mo. koju su tada Hrvati predstavljali.
Bizantski pisci svjedoe, da su Hrvati za vrieme kralja Tomislava mogli podii
vojsku od 100.000 pješaka 60.000 konjanika, 80 velikih
i i 100 manjih ratnih laa,
stoje bila u ono vrieme velika sila.
Svakako su Hrvati ve onda bili izvrstni vojnici, kakovima su ostali sve do danas.
Hrvatska je postigla najvei obseg svoje sjajno doba. To je našlo izraza u tome, da
i i

je sam carigradski imperator smatrao primjerenim, da Tomislavu podieli naslov

konzula proglasi ga svojim prijateljem saveznikom. No ve za vrieme Tomislava
i i

poele su se na hrvatskoj državnoj zgradi pokazivati pukotine, koje su mladom

organizmu postale s vremenom pogibeljne.

13
 U vriemeTomislava održala su se dva crkvena sabora, jedan 926., a drugi 928. u ]
Splitu.itamo li sauvane zakljuke tih crkvenih sabora, razabiremo neoekivano, '

.da jekatolika Crkva zapoela borbu ne samo protiv državno-cnkvenih i crkveno-

^
jezinih težnja Hrvata, nego upravo protiv hrvatskog narodnog bivstva hrvatskog i I

jezika. Centralizacija i latinski jezik, pogodujui namjeri Rima, naoše se tu na istom

pravcu s izvlaštenim i potisnutim dalmatinskim Romanima, koji su pokušali H|
posljednji oajni napor, da se ponovno doepaju vlasti, te odnarode slavenske J
osvajae,
Dalmatinski Romani, koji su se za vrieme hrvatske provale bili sklonili na otoke, r
)
stadoše se tokom sedmog osmog stoljea vraati na kopno, te se naseljivahu u
i ^

razvalinama negdašnjih svojih gradova ili u njihovoj okolici. Tako je Split u blizini
Solina nastao iz ruševina Dioklecianove palae, u blizini Epidaura nastao je Hj
Dubrovnik, stara Jadera oživjela je kao Zadar. Dekatera kao Kotor i t. d. Hrvatski se
osvajai prema pommlaenim Romanima, valjda uslied utjecaja katolike Crkve,
nisu ponašali izrazito neprijateljski. Ali zaposjednutu zemlju nisu Hrvati puštali iz
^
]
šaka tako, da su gradski Romani mogli posjedovati zemljišta samo u najbližoj blizini
gradova. Time su gradovi bili prisiljeni posvetiti se trgovini i obrtu. r%
Budui da je Bizant u ono vrieme još uviek, iako samo teoretski, držao vlast nad J
krajevima, koje su zaposjeli Hrvati, Romani su u Bizantu našli prirodnoga zaštitnika
nad podrujem, kaje je geografski pripadalo Italiji kao
tim više, što je Bizant vladao i
r
|
mletako podruje. No crkveno su dalmatinski Romani bili privrženici Rima. J
Ovakav razvoj doveo je do toga, da je u desetom vieku, uz od Bizanta stvarno
neovisnu kraljevinu Hrvatsku, postojala i umanjena rimska Dalmacija, koja se je I
sastojala od nekoliko romanskih gradova otoka. Ta se je romanska Dalmacija
i

nalazila pod bizantskom vlašu, pa je njom upravljao bizantski namjestnik (strategos,

protospatharios). i

ui
Bijaše dakle sasvim prirodno nastojanje hrvatskih kraljeva, da ovaj privjesak
hrvatskoga teritorija, koji se je odlikovao kulturom, obrtom, trgovinom i bogatstvom H)
svojih stanovnika, dobiju pod svoju vlast. Knez Sedeslav, privrženik Bizanta, ~]

postigao je željeni uspjeh, jermu se kao nagrada za njegovu privrženost Bizantu

"5
prepušta godišnji danak, koji su odsada dalmatinski gradovi plaali njemu umjesto
Bizantu. Ovu prednost nastojahu ostali hrvatski vladari uzdržati i nakon što se
i

oslobodiše bizantskog vrhovnitva, dobivahu u ime godišnjeg danka od Splita 200

te
dukata, od Zadra 110, Raba, Krka
Trogira po 100 dukata, u svemu 710 dukata
i

godišnje. Ovi su danci s vremenom bili znatno povišeni.

Hrvatski su knezovi od toga vremena financijski neposredno interesiram na
dalmatinskim romanskim gradovima, pa nastojahu da te gradove, koji gotovo uviek
bijahu politiki vrlo nepouzdani, privežu uz državu susretljivom, politikom ve i

zato, da mogu zadržati naslov »kralja Hrvata i Dalmatinaca«.

U tom je razvoju nastupio još i daljnjijedan moment. Gradovi, koji bijahu J
politiki skloni Bizantu, postadoše i u crkvenom pogledu ovisni o iztonom Rimu.
No kad seje nakon Focija (820. — 898.) poeo sukob ^

14
izmeu Rima i Bizanta zaoštravati, papinska je politika išla za tim, da bogate gradove
dalmatinske privue k sebi. Kao protuuslugu dobili su dalmatinski gradovi papinsku
pomo u, smislu njihove politike, koja, kako sam to ve prikazao, nije bila ni
najmanje prijateljski razpoložena prema hrvatskoj narodnoj državi.
Tako su hrvatski narodni vladari dolazili sve vuše pod utjecaj nenarodnih
elemenata, naime visokog latinskog klera i romanskih gradova, a dapae i u ovisnost
o njima. Hrvatski kraljevski dvor sve se je više latinizirao, stare i patriarhalne
obiaje, doseljenih Hrvata poela je sve više prožimati starosjedilaka latinska
kultura.
To je imalo za posljedicu, da se je stvorila hrvatska narodna stranka, koja si je
stavila za zadau u prvom redu braniti probitke hrvatskog državotvornog življa,

njegove politike interese, njegov jezik i obiaje i t. d. Njoj je nasuprot ustala

klerikalno-romanska stranka, koja se je upirala na romanski živalj u gradovima, te na
moni visoki latinski kler. Kod prosuivanja razmjera snaga obiju ovih stranaka
moramo si predoiti sveukupni razvitak crkvene politike u katolikoj Crkvi. Baš u
ono vrieme dozrievala je misao, koja je išla za tim, da ne uzdigne samo visoko
papinsku premo, nepogrješivost u crkvenim stvarima, nego ak i da sve europske
države pokori pod crkvenu zapovied. Ta je osnovna misao našla najizrazitijeg
pobornika u velikom, vatrenom duhu Hildebranda, kasnijeg pape Grgura VII.
Tako se službena politika rimske kurije sve jae miešala u unutarnju politiku
hrvatske države, te je konano proizvela takav pritisak, da su svi crkveno-klerikakio
nastrojeni dostojanstvenici podpomagati latinizirajuu politiku latinske
morali
stranke. Tako su pod utjecajem financijski jakih romanskih
hrvatski narodni vladari
gradova, uplivnoga visokoga latinskog klera rimske kurije, postupno zapadali u
i

protunarodni pravac. Ovaj je razvitak postao osobito vidljiv u vrieme Petra

Krešimira, inae snažnog izvrstnog vladara, tim više, što je on bio sin Mletanke
i

Hicele, keri dužda Petra II. Orseola u Mletcima latinski odgojen. Na navaljivanje
i

romanskih gradova ukinuo je ovaj vladar hrvatski narodni jezik u crkvi.

Nezadovoljstvo hrvatske narodne stranke s ovom politikom došlo je vidno do
izražaja u tome, što nakon smrti kralja Petra Krešimira nije došao na priestolje
i

njegov kandidat neak (poroda od srdca nije imao), nego kandidat narodne stranke
i

Slavi, iz roda Svaia. Ali mona latinska stranka nije toga trpjela. Ona je pozvala u
pomo južnotalijanske Normane, iji su knezovi bili papinski vazali. Tako doe god.
1075, u zemlju eta Normana pod vodstvom grofa Amika I. Giovinazza, zarobi i

odvede u sužanjstvo nesretnog kralja Slavia, kojega zauviek nestade iz poviesti.

Ovaj put je time latinska stranka nadvladala te je mogla kod sljedeih izbora
progurati svoga ovjeka za hrvatskog kralja. Izabran bi ban Dimitrije Zvonimir,
papinski ovjek, koji uživaše osobni ugled, jer bijaše u tastbini s maarskom
i

kraljevskom kuom. Ne smijemo zaboraviti, da je taj ovjek bio suvremenik Grgura

VII. (1073.— 1089.), da

15
 .
SI

je dakle živio u vrieme, kad je rimski car njemake narodnosti ponosni I

Hohenstaufovac Henrik IV. morao kao pokajnik hodoastiti u Canossu.

Zvonimir je po uzoru južnotalijanskih Normana položio Grguru VII. lensku r -i

zakletvu, te je morao sa znatnom vojnom moi svoga naroda voditi ratove u interesu l

papinske politike. Ti ratni pohodi iziskivahu velike žrtve u krvi i imetku, a ne

odgovarahu ni probitcima države ni državotvornoga hrvatskog naroda, nego im H)
bijahu upravo suprotni. Zbog toga se stadoše buniti u pozadinu potisnuti, elementi _ j
narodne stranke, te se širiti opasne agitacije. To je dalo
u njihovim redovima stadoše
povoda neko vrieme napustio ovu politiku. Ali kad je
kralju Zvonimiru, da je na T
Dimitrije Zvonimir god. 1079. držao, da se mora odazvati papinskom pozivu na ^

križarsku vojnu, sazove on na Kosovu polju kod Knina ratni sabor, ali bi ubijen od
razdraženih pristaša narodne stranke. I

u
S time se i svršilo sjajno doba hrvatske narodne samostalnosti.

4. Propast hrvatske države i prikljuenje Ugarskoj Hj

Kad je posljednji slabašni odvjetak narodne dinastije Držislavia, Stjepan II.., kog
su iz samostana izveli na uzdrmano hrvatsko priestolje, naskoro umro, izbila je Hj
ogorena borba za vlast u hrvatskoj državi, poglavito izmeu obiju stranaka, latinske tj
i narodne. To bijaše zapravo kulturni boj, pojaan rasnom borbom izmeu obiju
stranaka, latinske narodne, zatrovan borbama o priestolje
i raznim vanjskim i
H
utjecajima: crkvenim, rimske kurije, politikim, mletakim, bizantskim
i i vi

maarskim. Moram osim toga primietiti, da je velika ofenziva Bizantinaca, koju su

oni spremali i stvarno poduzeli pod Komnenima oko god. 1114., ve unapied i

djelovala. Izbila je borba sviju proti svima, koja je pokidala sve veze državnog
ustrojstva tako, da križari, koji su god. 1096. djelomino prolazili hrvatskom "1
zemljom, ne naioše nigdje na organizirani državni odpor, kako nas izvješuje
franaki historiar Raimondus de Agiles.
Razumljivo je, da je susjedna maarska država nastojala izkoristiti za sebe tu
^
težku krizu hrvatske države i povremenu nemo narodne obrane Hrvata. j
Maari, koji se god. 896. doseliše u svoju današnju postojbinu, zapoeše naskoro
potiskivati panonske Hrvate te njihove granice, koje su se svojedobno protezale sve H
do Blatnog jezera, kao na pr. za kneza Braslava, suzivati prema jugu. -i

Rodbinske veze izmeu dinastija obiju zemalja —

umoreni Dimitrije Zvonimir
imao je za ženu ker Bele II., sestru Ladislava Svetoga, imenom Jelenu omoguile —
su Maarima bolji uvid u hrvatske prilike, i osigurale im takoer stanovite osobne
utjecaje. Sto im prije 70 godina nije pošlo za rukom, nastojali su Maari postii sada.
Tako vidimo, da su Maari od god. 1090. poduzimali velike napore, da Hrvatsku
j i

podlože svojoj vlasti. Vodili su ponovno ratne pohode i nastojali u Hrvatskoj stei
pristaše.

16
 Poznata je prepirka izmeu Hrvata Maara, je li Hrvatska od Ugarske na mau
i

osvojena ili joj se pridružila državnim ugovorom, tako zvanim Pada conventa,
sklopljenim god. 1102. u. Križevciima, kojim je stupila u personalnu uniju s
Maarskom.
Istina je po sriedi. Bez sumnje su Maari osvojili neke dielove Hrvatske.
Maarski konjanici mogli su postizati uspjehe samo u ravnici panonske i održati se
Hrvatske. Planine bijahu im velike zapreke, pa zato morsku obalu, za kojom se
uglavnom išlo, nisu mogli držati uslied zemiljištnih potežkoa i ratnog duha
stanovnitva. Gdje oružje ne mogaše poluiti uspjeha, morali su pomoi državni
ugovori diplomatska lukavost. Prema tome državnopravni .položaj, koji je Hrvatska
i

zauzimala pod Arpadoviima, ugovorene slobode, koje su Hrvati uživali, ne

dopuštaju zakljuka, da seje radilo o jednom naprosto vojnikom osvajanju.
Uzprkos svemu tome, nain, kojim su zastupnici dvanaest hrvatskih plemena
odbacili 1 102. svoju državnu samostalnost, ostavlja neugodan i bolan utisak. Pa ipak
je u tome aktu ležao dublji smisao. Hrvati su odbacili svoju državnost, da spase svoj
jezik svoje narodnostno bie. Kroz 1 70 godina hrvatskog kraljevstva bijahu prodrli
i

kulturom nadmoni Romani domogli se postupno državnog ustroja, stvorenog od

i

Hrvata.
Da je naime razvoj pošao dalje onim putem, kojim je zapoeo, tko zna, ne bi li

gospodarski i kulturno premonim Romanima, u savezu s monim klerom te monim

utjecajem papinske kurije i prekojadranskim mletakim politikim i krvnim
utjecajima, uspjelo Hrvatsku odnaroditi i asimilirati. Ako je ostatcima rimskih legija
u Daciji uspjelo latinizirati kolievku velikog diela balkanskih Slavena i stvoriti

rumunjski narod, tko može držati izkljuenim, da se slian razvoj ne bi mogao desiti i

u Dalmaciji, u klasinoj zemlji klasine latinske kulture? Od svoje volje poduzetom

amputacijom vlastite državnosti Hrvati su jednostavno presjekli tu mogunost. I
poviest im je dala pravo.
U 12. i poeli su se romanski gradovi naglo pohrvaivati. U 14.
13. stoljeu
stoljeu došla Dalmacija pod romansko-mletako gospodstvo. Ali
je opet
etiristogodišnje gospodstvo Mletaka rieke latinske krvi, koje su snova pritjecale u
i

Dalmaciju, nisu mogle promieniti taj zapoeti razvoj. God. 1813., kad je Austrija
stekla Dalmaciju, sainjavali su Talijani u njoj 25% .puanstva, a god. 1910.
sainjavali su samo 2%. Godine 1896. umro je na otoku Krku Antonio Udina Burbur,
posljednji ovjek, koji je govorio starodalmatinsko-romanskim narjejem, a s njim je
izprustio dušu romanizam na iztanoj obali Jadrana.
i

Nije mu pomoglo niti stoje Austro-Ugarska kroz stotinu godina od 1814. 1914. —
na svojoj jadranskoj obali iz petnih žila podupirala talijanstvo, a na štetu hrvatstva,
sve pod utjecajem pretjeranog straha pred nekim panslavizmom. Zadaa e
sadašnjega pokoljenja Hrvata biti, da Talijane uvjere, da Dalmacija, kolijevka
hrvatske države kulture, ne može nikada
i biti zgodnim podrujem za njihovo
narodnostno i gospodarsko prodiranje.

17
 * j

1
5. Hrvati za vrieme Arpadovia i Anžuvinaca
Dinastija Arpadovia ve je bila prekoraila vrhunac svoga razvitka, kad se je rt
Hrvatska pridružila Ugarskoj. Arpadovii su izgradili maarsku državu i dali joj
,i
najvee mogue naravne granice, Pridruženjem Hrvatske dali su oni svojoj državi
prielaz k moru. No time je niz velikih djela ove dinastije iscrpljen. Od Kolomana je Hj
dinastija u vidljivom opadanjiu. Od Bele Sliepoga (1131. 1141.) nose ugarski— J
kraljevi naslov kralja emu je Rama imala znaiti Bosnu kao pars pro toto
Rame, pri
{dio za cjelinu). Sama
injenica prikazuje nam se kao nuždna posljedica
ta Hj
pridruženja Hrvatske. Bosna bijaše svakako u razliitom obsegu sastavni dio hrvatske ^

države. Daje do tog stjecanja došlo u vnieme sliepog i nesumnjivo, slabog vladara,
dokazuje nam, da to stjecanje nije stajalo nikakvih napora, nego se oitovalo samo 1

kao logina posljedica pridruženja Hrvatske.

Arpadovii su se zapravo brinuli malo za Hrvatsku, Hrvatska je bila gotova,
^
ureena samo prolaznom krizom bila nešto oslabljena. Vanjski
država, koja je
J
utjecaji bijahu protutežom sjedinjenih snaga obiju država odaleeni, i tako su se
naskoro prilike u Hrvatskoj same od sebe sredile. Pitanje politike uprave riešili su n
Maari na nain, da su upravu ovih partes anexae (pripojenih dielova) povjerili
taj 3
jednom kraljeviu, lanu kraljevske kue. Time je u Hrvatskoj stvorena neka vrsta
sekundogeniture. Hrvatska je inae tek onda dolazila u pitanje, kad su se morali HJ
voditi ratovi s vanjskim neprijateljima, koji bi ugrožavali teritorialnu cjelokupnost *-»

Hrvatske. U prvom redu bili su to Mletci i Bizant, a kasnije otomanska carevina, kao
pravni nasljednik Bizanta. 1
Ugarski kraljevi bijahu prisiljeni dalje voditi borbu, koju su svojedobno zapoeli J
Hrvati protiv nepouzdanog romanskog Primorja i protiv Mletaka. Vodili su je bez
^
osobitog zamaha i odlunosti, pa takoer bez velikog uspjeha. Položaj se u korist
i
]
ugarskog kralja poboljšao zapravo sam od sebe. Premještajem kraljevske vlasti u
Maarsku izgubili su Romani na kraljevskom dvoru u
onaj utjecaj, koji su bili stekli
^
vrieme hrvatskog nacionalnog kraljevstva. I crkvena je politika zadobila novu ,j
orientaciju. Gubitkom neposrednog utjecaja na državnu vlast, Romani Dalmacije
'^
vidno su propadali. Dok su romanski gradovi u vrieme hrvatskoga narodnog
kraljevstva romanizirali Slavene, koji su dolazili u gradove, poeo je sada upravo J
protivni razvitak, zaudo pod jednom neslavenskom dinastijom, Slaveni, koji su
dolazili u gradove, poslavenili su postupno nekada mone romanske gradove u j

Dalmaciji. Time seje položaj ugarskih kraljeva sasvim poboljšao, jer su poslavenjeni
gradovi postali pouzdaniji za državu, pošto su u njoj tražili oslona protiv mletakog
pritiska proširivanja na Jadranu. Cieli taj razvitak krenuo se je zapravo u povodu
i

jednoga dosada premalo zapaženoga socialnog razvitka. Hrvatska je bila plemika

država, a stari Hrvati osvajalaki živalj. Vlast se je prema ostalom stanovnitvu
osnivala na mau i na plemenitoj krvi. Stare Hrvate moramo si zamišljati kao
slavensko-arijski narod istog arijskog tipa: svjetlokos, plavo-

wJ

18
ok, visokog uzrasta i dolihokefalne glave. Baš kao plemika država tražili su oni
prikljuak plemikoj državi Ugarskoj. Za razdoblja Arpadovia zapoelo je socialno
razpadanje plemenskih rodova. Hrvati kao Slaveni živjeli su u plemenskoj i

obiteljskoj organizaciji zadruge. Pod utjecajem rimskoga individualistikog

shvaanja i prava poelo je probijati individualno vlastnitvo nasuprot slavenskom
zadružnom, plemenskom obiteljskom vlastnitvu. Plemenski poglavice nastojahu
i

pod utjecajem romanskoga prava pretvoriti zadružni posjed cielog plemena u svoje
osobno vlastnitvo, a slino i obiteljski starješine stadoše smatrati zadružni posjed
ciele obitelji svojini osobnim samovlastnitvom. U plemenima obiteljima nastale su i

borbe i trvenja, te su jai pojedinci iztiskivali slabije iz zadružnoga poajeda, a jai

lanovi obitelji iztiskivali su opet slabije iz zajednikoga obiteljskog zadružnog
posjeda. Tako je jedan dio Hrvata izkorienjen iztisnut s baštinskoga zadružnog
i

zemljišta. Tome je razvitku pogodovao ugarski feudalizam, osnovan na t. zv.

donacialnom sustavu, po kome je vladar itave komplekse zemljišta darovao
zaslužnim pojedincima. Najjae obitelji porasle su do monih feudalaca, kakve ve
nalazimo u 13. stoljeu. Slabiji utonuše u stalež seljaki ili se odputiše trbuhom za
kruhom u romanske gradove. Taj stalni pritok Hrvata u gradove, koji je bio u punom
tieku za vrieme Arpadovia, odluio je etnikom sudbinom dalmatinskih gradova,
gdje je ve u 12. stoljeu bilo sve više slavenskih patricijskih porodica. Današnji
dolihokefalni (dugolubanjski) stanovnici dalmatinskih gradova upravo su mješavina
starih Romana i hrvatske plemike kivi.
Ne smijemo nadalje pustiti iz vida loša izkustva, koja su dalmatinski gradovi
stekli smletakom upravom, a napose u gospodarskom pogledu. Ta ih izkustva nisu
mogla oduševljavati za prekojadranske gospodare. Mletci su tjerali bezobzirnu
politiku trgovakog izrabljivanja poreznog pljakanja zemlje. Tako vidimo, da su
i

dalmatinski gradovi redovito voljeli ugarsko gospodstvo nego mletako.

Za Ugarsku uzprkos tome nije posjed dalmatinskog primorja nikada bio ni trajan
ni miran. Mletci su neumorno nastojali, da se domognu dragocjenog Primorja. U
sjevernom dielu Jadrana nisu trpjeli nikakve druge vlasti, nego otvoreno težili za

svojom politikom trgovakom prevlasti. To bijaše smišljeno provoenje poetak

i i

programa politike »mare nostro« današnje Italije.

Za vladanja, a napose za propadanja Arpadovia, vidimo nešto kao nastojanje
Hrvata, da politiki samostalno nastupe. Ali ne vidimo ni jasnoga cilja ni
jedinstvenoga nastupa itavog naroda. Razpadanje, zapoeto propašu narodne
države, oevidno je dalje napredovalo. Hrvatski gospodujui sloj, kao što ve rekoh,
nalazio se u nekom stanju družtvenog raztakanja. Osim toga tatarska provala, koja —
je usliedila sredinom 13. stoljea i kojoj su se Hrvati odluno suprotstavili tako, da se
u Hrvatskoj mogla ustaviti, — porušila je posjedovne odnose i imala za posljedicu
seobu plemena. Imovinski i posjedovni odnosi hrvatskog plemstva težko su se
potresli. Razvitak feudalizma u cieloj Europi, a osobito u Ugarskoj, kao i rimski
pravni nazori, slomiše

19
 vi

staru snagu hrvatskih plemenskih rodova. Tako se nisu mogla izkristalizirati l

jedinstvena narodna nastojanja; sve je došlo pod vodstvo osobnih ambicija, pa.
glavne težnje pojedinih feudalaca bijahu nastojanja za osobne feudalne probitke.
^
Nakon nasilne smrti Ladislava IV. Kumanca doe na ugarsko-hrvatsko priestolje jj

Andrija 111., sin Stjepana i Tomasine Morosini, unuk Arpadovia Andrije II.

Unutarnje ustrojstvio ugarske države bijaše težko potreseno. Unutarnje razsulo r

]
hrabrilo je vanjske aspiracije. Kao vrhovni lenski gospodari javiše se Rudolf J
Habsburžki i papa Nikola IV. Svaki je od njih htio razpolagati izpražnjenim
priestoljem radi naslova vrhovnoga lenskog gospodstva. Rudolf je dao Ugarsku i Hj
Hrvatsku u leno svome sinu vojvodi Albrechtu, a papa Nikola Karlu Robertu, *

odvjetku vjerne mu kue Anjou. Tako su sjedinjene Ugarska i Hrvatska imale sretno
tri kralja —
Andriju III., Albrechta Austrijskog i Anžuvinca Karla Roberta. Hrvati su 1

stajali pred izborom, za koga da se odlue. Oni se odluile protiv najjaeg kandidata,

Andrije III. Ne samo da bijahu strogi legitimisti, kakvima ih uviek u poviesti vidimo,
^
te sumnjahu u legitimnost Andrijinu (bio je posthumus i vrlo sumnjivog arpadovskog
J
podrietla); nego su se uz to još bojali, da Andrija, kao sin mletake patricijke,
i

odgojen u Mletcima zvan »Mletanin«, ne bi dovoljno i energino suzbijao

i n
Mletie, zavjetne dušmane Hrvata, u njihovoj težnji za Dalmacijom. Polazei s toga J
politikog stajališta, odluiše se Hrvati za Karla Roberta, jer Anžuvinci bijahu
najmonija onodobna vladarska kua i ogoreni protivnici Mletaka. Tako su i H,
nacionalni klerikalni elementi u Hrvatskoj predobiveni za Anžuvince, a kod
i ^J

klerikalaca je sigurno djelovao i papinski utjecaj. Karlo Roberto bude dakle kao
3
kandidat Hrvata okrunjen u Zagrebu za kralja Ugarske Hrvatske. U borbi izmeu i
}

Anžuvinaca Andrije III., koja se sad razplamtjela, nae Andrija III. smrt. God.
i

301 je Karlo Roberto neprieporni kralj ugarsko-hrvatski.

1 .
^
Uzporedo s ovim poviestnim dogaajima tekao je još jedan drugi razvitak. Kao
Jj
svagdje u srednjem vieku, tako je u Hrvatskoj mo
feudalnih gospodara stajala u
i

obrnutom odnosu prema kraljevskoj vlasti. Tako je u vrieme pada Arpadovia r

i
nekolicina hrvatskih feudalaca postala osobito mona. Meu njima se osobito wj
odlikovao rod bribirskih knezova iz plemena Šubi (iz istoga roda niknuli.su poslije
glasoviti grofovi Zrinski). Sa svojim sjedištem, smještenim daleko na jugu, u 1

bregovitoj srednjoj Dalmaciji, bijahu izvan izravnog utjecaja ugarskih kraljeva, J

bijahu bogati i moni, gotovo neovisni dinasti u svojoj državini. Posjedovali su
]i
najvei dio tadašnje Hrvatske, Bosne Hercegovine. Knezovi Šubii stajali su dakle u
i

gotovo neovisnom odnosu prema državi, a osim toga bijahu hrvatski banovi. ^
Obnašali su nasljednu bansku ast, te bijahu po svemu tome de facto neovisni. U toj
se porodici uzdigao ban Pavao Bribirski tako visoko, da se inilo, kao da e
samostalnost Hrvatske opet uzkrsnuti. No s banom Mladenom dosegla je ta porodica
vrhunac svoje moi, te je iza toga sliedio brzi pad. Ve
u vrieme bana Pavla nastale
su potežkoe vjerske naravi. U Bosni se pojavila hereza (krivovjerstvo) bogumilstva, j

koja se tamo

'
Priepornoje. da li je Karlo Roberi samo pomazan kraljem ili propisno krunjen za kralja. Za ovo potonje
shvaanje govore neki dokumenti, ah se ipak ne može smatrati sasvim sigurnim.

20
brzo širila. Šubii kao revni katolici nastupiše odluno protiv bosanskih heretika.
Uslied toga nastadoše težki sukobi, i kod jedne taikve prilike izgubi Mladen život.

Svakako bijahu opreke trvenja izmeu bogumilskoga bosanskog plemstva

i i

katoliki razpoloženih banova Bribirskih jedan od glavnih uzroka propasti njihove

moi. U smjeru slabljenja premone obitelji Šubi djelovala je i zavist ostalih slabijih
plemenskih rodova, koji su se osjeali ugroženima od premoi Subia. Sve je to
spretno podjarivala izrabljivala neumorna mletaka diplomacija, koja je nerado
i

gledala jaanje ijedne porodice u Hrvatskoj. Konano je odluila ojaana središnja

vlast pod Anžuvincimta da zapeati propast mone obitelji. Neprijateljski feuidacci
predali, su Mladena Bribirskog u ruke kralja Karla Roberta, koji hitaše potaknut od
mletake diplomacije protiv opasnoga feudalnog gospodara.
To je jedno od protuslovlja, koja su toliko znaajna za hrvatsku poviest. Hrvati
podigoše na priestolje Karla Roberta, da nau u njemu obranu od Mletaka. AH Mletci
izkoristiše jakoga kralja, da unište opasne hrvatske feudalce, najprije grofa
Bribirskoga, a kasnije grofa Nelepia ili Nelipia. im
pak grofovi Bribirski bijahu
oslabljeni i poniženi, lukavi Mletci izkorišuju uvrieenu porodicu knezova
Bribirskih kao orue protrv ugarskog kralja kue Anjou. i

Karlo Roberto nije ispunio nade, koje su Hrvati stavljali u njega glede Mletaka.
Okretni Mletci znali su odkloniti kraljevu mo
od sebe. No sin Karla Roberta
Ljudevit I. Veliki vodio je zbog Dalmacije dva velika rata s Mletanima. Prvi
(1356. —1358.) zakljuen bi zadarskim mirom. itava Dalmacija do Kotora pripala je
ugarsko-hrvatskom kralju. Drugi rat je zakljuen mirom u Turinu 8. kolovoza 1381.,
kojim je uzdržan status quo (stanje kao prije rata). Važno je iztaknuti, daje u prvom
ratu kao saveznik Mletana nastupio srbski car Stjepan Dušan. Samo je njegova smrt
tokom rata uinila, da taj rat nije postao neugodan za Ljudevita I. Ja to iztiem i

naglašujem, da je savez Srba Talijana injenica, s kojom mi Hrvati trebamo u

i

budunosti raunati.
Hrvati ostadoše vjerni obitelji Anjou. Kad su meutim nasljedstvo Ljudevita 1.
Velikog preuzele njegova žena ki, i kad se kraljevska vlast u rukama slabih žena
i

izrodila u pravu revoluciju, pa se inilo, da e

kruna priei na Luksemburgovce
podigli su Hrvati opet na priestolje jednog Anžuvuica, Karla Drakog. No ovoga su
Maari umorili, a Hrvati i ojaano bosansko kraljevstvo pristadoše uz Ladislava
Napuljskog, njegova sina. Taj se pak nije usuivao dolaziti u ove opasne zemlje, gdje
je njegov otac iz potaje ubijen, i zato je držao pametnijim god. 1409. prodati
Mletcima za 100.000 dukata koliko stvarni toliko oekivani posjed kao sva svoja
i i

prava na Dalmaciju.
Tako su Hrvati opet doživjeli gorko razoaranje, jer su ih Anžuvinci, koje su —
oni podigli kao protutežu Mletcima za svoje vladare izabrali, te za njih toliko krvi
i

prolili, —konano sramotno izdali njihovu stvar prodali tim istim Mletcima.
i

7
To uvia takoer i Tireek. tporedi III.-3.. str. 370.

21
 J
1
6. Razdoblje od Anžuvinaca do Habsburgovaca

Anžuvinci. su stvorili za svoga gotovo stogodišnjega gospodstva (1301. 1390.) — 1

relativnu unutarnju sreenost u državi, slomivši mo
feudalne gospode. Tek što su se .j
našli u posjedu tako politiko-geografski povoljno smještene države, dali su se
zavesti, da tjeraju na sve strane ekspanzivnu politiku, koja. ih je slabila. Nisu uoili
veliku opasnost, koja se približavala: Osmanlije. Možda ta pogibelj u njihovo vrieme,
u itavom obsegu još nije bila ni vidljiva. Borba s tim novim protivnikom postala je u
sliedeem razdoblju poviesti hrvatske ugarske njenim glavnim sadržajem. No Hrvati
i

i Maari bili su baš u to vrieme slabiji nego ikada da vode tu tešku borbu. S
Ljudevitom Velikim ugasnula je mona dinastija Anjou, te je nadošlo doba
1.

izbornoga kraljevstva i s njime obratni razvitak. Stala su se jaati feudalna gospoda

na raun kraljevske vlasti, koja. je vidljivo opadala. Središnja vlast u Maarskoj i
Hrvatskoj bijaše oslabljena razpolažui samo vojskom, sastavljenom po
banderialnom sustavu i ovisnom o dobroj odporne feudalne gospode, pa nije
volji 3
bila dorasla suprotstaviti se tako silnoj ratnikoj sili, kao što bijaše osmanlijska. Kad
je u kasnijim desetljeima poela ta pogibelj vidljivo rasti, kušali su joj se hrvatsko- H
ugarski kraljevi odluno suprotstaviti. Ali bijaše ve prekasno, snage ne bijahu U
dovoljne za tu ogromnu zadau. Kušalo se pozvati u pomo misao križarskih vojna,
misao borbe sveukupnog kršanstva protiv polumjeseca. Ali kako križarske vojne 1
uobe nisu postigle željene uspjehe, nisu mogle ništa bitno pridonieti., da ba se ^
otomansko nadiranje zadržalo. Sigismund Luksemburgovac bijaše se stavio na elo
jedne križarske vojne, ali bi god. 1396. kod Nikopolja hametom potuen. Njegov
nasljednik izet, Albrecht Austrijski, prvi od ove obitelji na ugarsko-hrvatskom
priestolju, zaglavi u istom, poslu na bojnom pohodu, jer bijaše od ugarskih velikaša rj
ostavljen na cjedilu. Njegov nasljednik Vladislav Poljski poveo je opet križarsku
J
vojsku protiv Turaka. No kod Varne 1444., izgubi bitku život. Njegov nasljednik i

Ladislav IV. Posthumus pretrpi na Kosovu polju g. 1448., gdje bijaše pred 59 godina r
J
odluena sudbina srhske države, odluan poraz. Snagu ugarsko-hrvatskog
kraljevstva, koja je tonula, prolazno je uspjelo dignuti snažnoj osobi Matijaša
Korvina (1458. do 1490.). Meutim, uzprkos tome oborili su i osvojili Turci n
bosansko kraljevstvo (1463.), te je turska vojska prvi puta došla sve do Save. Matijaš ^J

Korvin poduzime protunapadaj, te osvoji sjevernu Bosnu,i osnuje tamo dvie

banovine, jajaku srebreniku, kao krajine protiv Turaka, koji su neprestano
i

nasrtali.Pokušao je dapae uzpostaviti bosansko kraljevstvo, te je bosanskdim

kraljem imenovao Nikolu Ilokoga, davši ga okruniti za kralja (1472. 1477.). To — -,
bijaše sasvim izpravno shvaanje, ali je na.žalost došlo prekasno. Dinastija
J
Jagelovia, koja je naslijdila Matijaša Korvina, razsipala je svoju i državnu snagu u
borbi s Poljskom Austrijom te nije mogla izai na kraj s monim velikašima u
i '}
državi. Neizreciva financijska nevolja nastala je u nesreenoj državi. Poput Ugarske i J
Hrvatska bijaše u podipunom razsulu: borbe izmeu velikaša razdiraie su zemlju.
Nezakoniti sin Matijaša Korvima, Ivaniš

22
 7\

Korvin, pokušao je kao herceg hrvatski stati na put tome razsulu. Kad mu to nije
uspjelo, odrekao se hercežtva i povukao se g. 1492, na svoje posjede u Slezkoj.
-5 Sliedee godine bijahu Hrvati, oslabljeni meusobnim borbama zemaljskih velikaša,
:
kod Udbine na Krbavskom polju, od Turaka hametice potueni. Tu pade cviet
hrvatskog plemstva, a Turci prvi puta stigoše u Štajersku Kranjsku. Tako je razsulo i

"i napredovalo, dok nije god. 1526. kod Mohaa usliedila konana nesrea, koja je
- a pokopala neovisnost ugarske države.
Hrvati su tako ostali bez vladara i trebalo je izabrati novoga kralja. Kakvo
^ raspoloženje bijaše ve pred Mohaem, najbolje pokazuje injenica, da su hrvatski
staležina saboru u Križevcima 25. sienja 1526. raspravljali o tom, da zakonitom
kralju II. Jageloviu zbog zanemarivanja kraljevskih dužnosti odkažu
Ljudevitu
poslušnost, da se od Ugarske odciepe i da izaberu novoga kralja. je tada bila jaka Ve
stranka u zemlji, koja je htjela dovesti na priestolje Habsburgovca, ali jer nisu bile
rn, nazone mjerodavne osobe, nije došlo do toga izbora.
Moram se ukratko osvrnuti na dogaaje, koji su proizveli ove znaajne dogaaje.
U prvom redu bijaše to posljedica injenice, da su se ve od Anžuvinaca svi ugarsko-
^^ hrvatski kraljevi stalno miešali u austrijske, poljske i eške poslove, doim, su

j zapuštali Jug svoje države, gdje su se pripremali težki dogaaji.

Na jugu je bio položaj osobito opasan. Anžuvinci su skršili monu hrvatsku
H feudalnu gospodu, najvee hrvatske plemenske rodove Šubia, Nelipia, Frankopana,
-j dielom ih izkorienili, a dielom oslabili. Hrvati su izabrali Anžuvince, da u njima nau
obranu protiv Mletaka, koji su nadirali na hrvatsku obalu. Diplomatski spretna
republika znala je meutim osujetiti ovaj naum. Proti omraženoj monoj hrvatskoj i

J
feudalnoj gospodi umjela je ona potaknute Anžuvince, te na koncu sklomiti
~-

^ posljednjeg Anžuvinca, da od njega ak odkupi pravo na Dalmaciju. Ali time je i

kraljevska ast spala na nizke grane. Uslied toga nije uobe bilo sile u državi, koja bi
se mogla uspješno Turcima suprotstaviti. U Hrvatskoj, koja je prva bila izložena
1 otomanskoj navali, ta se slaboa vrlo jako osjeala, Turcima suprotstaviti odpor, kako
] su to na Kosovu polju uzmogli Srbi, Hrvati nisu više mogli. To bijaše posljedica
združenoga nastojanja Anžuvinaca i Mletaka.
Stoga su se Hrvati tjeskobno ogledali za moi, koja bi im u ovo sudbonosno doba
. i mogla biti na pomo. To bijahu u prvom redu Habsburgovci.
injenica je, da su Habsburgovci prvi upoznali izpravno ocienili veliku i

opasnost, koja je zaprietila cieloj srednjoj Europi od ratnikih i agresivnih

Osmanliija. S ovog izpravnog gledišta podpomagali su oni ve god. 1526. Hrvate u
borbi protiv Turaka financijskom i vojnikom pomoi toliko, koliko je to bilo

mogue, s obzirom na okolnost, da se je radilo o stranom državnom podruju. Da su

kod toga gledali na svoje dinastike aspiracije na Ugarsku Hrvatsku, ne umanjuje
i i

bitno njihove zasluge.

'"

Zanimljivo je obrazloženje, koje nanije sauvano u jednom mletakom izvještaju. Veli se famo. daje
Hrvatima slobodno izabrati si novog kralja, koji e
ih dobro braniti (che loro e liilo trovani un altro
signore. che li defenda). Tu dolazi do jasnog izražaja misao samoodreenja, koja je od uviek živjela na
jugu.

23
 taj, da su Habsburgovci imali u Hrvatskoj znatan broj
Posljedak tih odnosa bijaše
1
pristaša, mnogo nego u Ugarskoj, gdje je stvoren saborski lanak od 12.
znatniji
listopada 1505., koji je bio uperen protiv Habsburgovaca koji je odreivao, da treba i
^
kazniti smru onoga, koji bi tuinca (nemaara) predlagao za kralja na ugarskom
J
priestolju.
Valja imati na umu, da su Habsburgovci svoje zahtjeve na ugarsko-hrvatsko h,

priestolje ve odavna sistematski pripravljali. Ja u se ograniiti te prikazati etiri J

ugovora: prvi od 24. srpnja 1463. s Matijašem Korvinom, drugi od 7. studenog 1491 .,

trei od 5. kolovoza 1506. i etvrti iz srpnja 1515. s Vladislavom 1L Jagelom, kojim T

se svim ugovorima išlo za tim, da nakon izumra tadašnjih dinastija u Ugarskoj i --»

Hrvatskoj Habsburgovci dou na zajedniko hrvatsko-ugarsko priestolje. S obzirom

ni
na strogo legitimistiko raspoloženje Hrvata na njihovu potrebu za jakom rukom,
i

koja bi ih zaštiivala, nije bilo udo, da kod Hrvata Habsburgovcima nije bilo težko
prodrieti s priznanjem ovih ugovora. Na Novu Godinu 1527. bijaše u tvravi
Cetingradu, kraj Slunja u Hrvatskoj, održan izborni sabor, te bi izabran Ferdinand
Habsburgovac za hrvatskoga kralja.
Šest dana iza toga bi u Dubravi u Slavoniji u smislu zakonskog lanka od 1505.
izabran nacionalni kandidat Ivan Zapolja, pri emu je odluio ugarski utjecaj zbog
mnogobrojnih ugarskih magnata, koji su u Slavoniji posjedovali imanja.
Izmeu obih kandidata iznio je pobjedu ozbiljniji i valjaniji. Sto Zapolji
nedostajaše s obzirom na ozbiljnost i predanost stvari, to on nastojaše nadoknaditi
popuštanjem Turcima, dok nije konano svoje dane svršio kao turski vazal.
Ulagivanje Turcima upropastilo je Zapolji ostatke simpatija, što ih je imao kod
H
Hrvata. Nakon, etiri godine nestalo je Zapoljine stranke u Hrvatskoj, te su
Habsburgovci postali neogranieni gospodari u Hrvatskoj, ukoliko nije bila od
Turaka osvojena. Tako poinje za Hrvate ono poviestcno razdoblje, koje je trajalo 1

blizu od svog poetka pa dalje predstavljalo borbu

400 godina, i s Turcima sa svim
svojim težkim posljedicama, a vezano je uz dinastiju habsburšku. H|

/. Tursko doba i njegove nevolje J

r
Tursko doba poinje za Hrvatsku sredinom 15. stoljea, osobito padom Bosne ]

(1463.). To je bilo trajno stanje, koje je zahvatilo cjelokupni narodni život u svim J
njegovim podrujima, te je iz temelja podlogom njegova života.
promienilo i potreslo
To mueniko razdoblje hrvatskoga naroda je tim teže, što je trajalo 250 godina.
Preko sredine hrvatskih zemalja tekao je pravac, što ga je Srednja Europe morala
podržavati protiv nasrtljivog Osmanstva. Na tom pravcu lomili su se najžeši valovi^
njihova razorna mo
tu je bila najsilnija. U svemu nije od cieloga predturskog života
hrvatskog naroda u kulturnom, priradno družtvovnom pogledu ostao ni kamen na
i

kamenu.

6
Izborna tprava nalazi se u Kukuljevia: Jura Regm Croatiae. Dalmatiae el Sfavoniae. Pars II. vol- 1. f.
20.— 22. ili u Seatona IVatsona (VII— 4. Str. 355. do 357.). O(ome imao bih rei mnogo zanimljivoga, ah
'l
io ne mogu uiniti, jer moram biti kratak.

24
 Shvaanje biti ovoga stanja vrlo je izbliedilo, koliko u Hrvatskoj toliko u
susjednim srednjoeuropskim, zemljama. Stoga su o tom strašnom razdoblju nastali i

-« drugi pogledi. Samo, tko je desetljea proživio u južnim hrvatskim krajevima i

stjecao utiske neposredno iz vlastitog opažanja, taj može bolje shvatiti bit ovog
razdoblja. Ja sad ne mogu to pitanje iz razumljivih razloga potanko razglabati, te u
"1 samo naglasiti, da je otomanska država bila takav državni ustroj, kod kojega je
j ekspanzija i vojniko osvajanje služilo podlogom ciele državne organizacije, u kojoj
je organizatorski darovita i ratniki vrlo valjana ratna rasa bila vladajui sloj, i kod
koje je osvajanje zemjje, podjarmljivanje uništavanje »nevjernika«, bilo vjerska
^ ili

zapovied. Ja u se uostalom zadovoljiti s prikazom, kojim profesor Sckivicker u

svojoj poviesti Vojne Krajine crta nasrtaje surovih osmanlijskih ratnikih opora:
»Posljedice se oitovahu u sve veoj pustoši, razaranju bježanju stanovnitva iz i

krajeva, od Turaka izravno ugroženih. Osjeaj krajnje nesigurnosti obuzimao je sve

ugrožene. Ljudi su ostavljali hrpimice zaposjednute i ugrožene krajeve, te su sa
ženama, djecom pokretnom imovinom bježali u tuinu.«
i

Samo uu glavnim crtama prikazati najvažnije družtvovne

još politike i

n posljedice, koje su za Hrvate proiztekle iz nevolja ovih turskih vremena:

_j ] . Ve
sam iztakao, da je hrvatska država bila proizvod stapanja gospodujueg
slavenskog sloja s ostatcima predhrvatskoga podvrgnutog, slavenskog, avarskog,
1 ovog
romanskog i ilirskog življa. Za Arpadovia se promienio unutarnji sustav
^ gospodujueg sloja pridolazkom feudalizma iz Ugarske, nastalog od ugarskog
donacionalnog sustava. Digoše se oligarhijski rodovi, koji u svojim podrujima
gotovo neovisno vladahu. Kraljevi iz kue Anjou slomiše snagu ovih plemikih
"J
rodova u Hrvatskoj, a Sigismund Luksemburgovac u Bosni. Sjeverna Dalmacija,
^ zapadna i Bosna bijahu prvobitna sjedišta ovih rodova, odakle se oni
sjeverna
razširiše dalekoprema iztoku zapadu. Kako je pritisak Osmanlija tekao prema
i

odmah nakon pada Bosne zapala

sjeverozapadu, tako su sjedišta hrvatskoga plemstva
-* pod vlast osmanlijskih osvajaa ili su postala neposrednim ratnim podrujima,
] osobito odkako je Ugarska nakon Mohaa bila veim dielom osvojena, dok su jak
odpor umjele urediti tek austrijske nasljedne zemlje i njihovi gospodari. Pošto su
^ hrvatski plemii, u skladu s njihovom snagom kao državotvorni i politiki vodei
-j element, postali organizatorima odpora protiv Turaka, to su oni morali naskoro
osjetiti bies Turaka, koji se sada u Hrvatskoj po prvi puta u Europi osjetio, ali je

naišao na zapreke. Hrvatsko se plemstvo zatiralo i iskorjenjivalo iz svoje djedovinske

J
roene grude, pa je listom bježalo pred Turcima prema sjeveru i sjeverozapadu.
Najbolje sile bijahu uništene najbolji pojedinci popadaše u neprestanim bojevima.
i

Mnogi plemenski rodovi izumrieše, a mnogi se opet odseliše u Maarsku, gdje se

odnarodiše i postadoše Maarima. Jedan se dio sklonio u preostalo podruje
Hrvatske, neosvojeno od Turaka, u županije zagrebaku, varaždinsku križevaku. i

j
Vodei element hrvatskog naroda, koji je državu stvorio i politiki vodio, bijaše
dielom

25
izkorienjen, dielom uništen, pa je izgubio neposredni dodir s ostalim hrvatskim
J
narodom.
2. Bolje nego plemstvu ne bijaše ni ostalom hrvatskom narodu. Prirodne veze, koje —
su vezale narod i plemstvo, popucale su, jer su takoer i ostali slojevi hrvatskog
^i|
naroda imali izkušati bies Osmanlija. Tako je tursko doba bilo razdoblje neprekidnog
izseljivanja Hrvata u Ugarsku, Austriju Italiju. Zaokružene hrvatske naseobine u
i

ovim zemljama: u županijama Požun, Šopronj, Mošonj, Vaš (željezna županija),

Zala, Ba-Bodrog i Baranja, gdje se i danas prema popisu stanovništva iz god, 1910.
nalazi oko 300.000 Hrvata, nadalje hrvatski otoci na Moravskom polju i na Leithi, u
Moravskoj, Italiji (pokrajina Molise, kotar Larino, sela, u kojima se još danas govori
hrvatski: Montemitro, San Felice, Slavo, Aquavivacolle croci) Bavarskoj i

(Eisenstadt) etniki su ostatci onog doba izseljivanja. Pri tome su sve te kolonije |
j
samo ostatci seoba u skupinama, koje su zapravo bile manje važne, jer su mogle
samo kadkada i povremeno usliediti. Mnogo teži etniki gubitak predstavljale su „
seobe pojedinaca, pojedinih obitelji, manjih iskupina od više obitelji, koje su se 1

nova postojbina naskoro odnarodila.

stalno izseljivale, pa ih je
Valja iztaknuti, da je upravo najbolji dio hrvatskog naroda bio onaj, koji se ri
seljenjem uklanjao nepodnosivim prilikama, da to bijahu oni, koji su navikli boljim JJ
životnim prilikama, a ostajali su samo gospodarski slabiji, koji se povukoše u
neprohodnije krajeve, udaljene od glavnih prometnih putova, pak su tamo nekako Hj

dalje životarili. Dok su se gospodarski sposobniji i kulturno više stojei izselili, dotle lJ

su tjelesno jai i sposobniji smuli za obranu domovine u borbu, u kojoj su izgibali.

Tursko razdoblje predstavlja dakle razdoblje negativnoga probira najteže vrste
za hrvatski narod, u kome su najsposobniji pogibali ili bili izgubljeni za narodni Jj

život. Taj je gubitak bio neizporedivo teži, ga je pretrpio na pr. njemaki

nego li

nanod u Tridesetgodišnjeani ratu, jer je to ratno razdoblje za Hrvate trajalo osam puta I

dulje.
3. Spomenutim izseljivanjem Hrvata bijahu prostrani krajevi u hrvatskim zemljama h|

opustjeli. Kako vojnikih razloga nisu mogli puštati

Turci iz državnih, financijskih i
wi
zemlju pustu bez stanovnitva, nastojali su te puste krajeve ponovno naseliti
i

ljudima, koji su im baš stajali na razpolaganju. Oni naseljavahu iz krajeva Balkana

seljake i pastirske elemente, a budui da ne bijaše muslimanskih seljaka pastira, jer
su muslimani bili gospodujui sloj, naseljivahu gotovo izkljuivo pravoslavne
elemente. Ti elementi ne bijahu narodnostno jedinstveni; tu bijaše Bugara,
pravoslavinih Arnauta, Grka, Cigana, a osobito vrlo mnogo Vlaha, pastirskih
Aromuna, a i stanoviti postotak Srba, jer su srbska podruja ležala u susjedstvu.
Budui da su Srbi bili kulturno najbolje oirganizirani u svojoj srbskoij narodnoj
Crkvi, kako emo to poslije još vidjeti, poslavenili su se doskora neslavenski
pravoslavni elementi, ali kod toga podlegoše utjecaju najjaeg istovjetnog elementa,
t. j. Srba, pak postadoše i sami Srbima, Tako su nastali današnji Srbi u Dalmaciji,
Hrvatskoj, Slavoniji. Bosni i Hercegovini. Tursko doba imalo

26
 je dakle kao posljedicu nestanak hrvatskog etniki jedinstvenog podruja, i postanak
novog narodnog življa, t. j, Srba u hrvatskim zemljama, s posebnim karakterom,

-, vlastitim naziranjima i politikim ciljevima, koji se nisu poklapali s hrvatskim ni u

jednom pravcu.
4. Daljnja posljedica turskog doba bijaše težko propadanje kulturne i gospodarske
i razine hrvatskih zemalja. Razlozi za to propadanje ne bijahusamo napried spomenuti
_j negativni probir i gubitak fiziki najjaih te gospodarski i kulturno najsposobnijih
narodnih elemenata, koji se dielom izseliše a dielom bijahu u borbama pobijeni.
T Prilike djelovahu, da je preživjelo hrvatsko stanovnitvo ostalo natražno u
i

J
gospodarskom kulturnom pravcu. Kraj neuvenih bojeva
i
pljakaških pohoda i

Turaka —takve su za uzvrat vršili Hrvati i —

ne bijaše ništa opasnije, no iztaknuti se
imetkom, ugledom, osobnim utjecajem ili slinim. To bijaše najsigurnije sredstvo, da
budeš prvom prilikom orobljen, a možda ubijen. Naprotiv jedino sredstvo za
i

r Tt ouvanje osobne sigurnosti cjelokupnosti posjeda bijaše upravo u što manjem

i

posjedu životarenju u što skuenijim siromašnijim prilikama. Ratnike pljakaške

i i i

bande nisu dolazile k onome, u koga se ništa ne mogaše nai ili odnieti. Možemo si
dakle živo predstaviti, kako su nepovoljno djelovali na hrvatski narod turski ratovi,
koji su trajali stoljeima.
5. Time, što je vei dio hrvatskoga naroda pao pod tursko gospodstvo, dospio je on
takoer pod
i utjecaj orientalnog, osmanlijsko-bizantskoga kulturnog kruga, ali se sad
ne mogu pozabaviti zamršenog problema, nego se
razglabanjem ovog ogromnog i

moram ograniiti na nekoliko toaka, kojima u nastojati to pitanje

osvietliti. Nekoje

od tih toaka izniet u

kasnije na za to zgodnom mjestu. Poznato je, da su Turci na
podruju vojnike organizacije stvorili nešto veliko, jer su u vrieme svoga napona
snage imali u Europi najbolje ustrojenu vojsku. Mnogo su manje stvorili oni na polju
državne organizacije, a na polju kulturnom gospodarskom gotovo ništa. Njihova
i

državna organizacija poiva izkljuivo na vjerskoj osnovi. Zajednika pripadnost ne

prosuuje se prema narodnostnim ili rasnim momentima, nego izkljuivo prema
vjerskim. Tko je pristupio islamu, nije stupio samo u vezu vjerske solidarnosti, nego
je pristupio interesnom krugu vladajue tursko-islamske rase postao je politiki —
Osmanlijom. To se prenielo na ostale etnike i vjerske skupine u državi, one se
i

zvahu »millet« vjere.—Takvo shvaanje zahvatilo je dva susjedna naroda: Srbe i i

Hrvate, te je uz ostalo djelovalo kao jak moment, koji je pridonio poistovjeivanju

vjere i narodnosti kod južnih Slavena. Tu su doduše važnu ulogu igrali takoer još i

drugi momenti, s kojima u

se poslije pozabaviti, no taj razvoj predstavlja nam u
svakom sluaju znatnim dielomn zahvaanje osmanlijskog vjerskog naziranja u život
južnih Slavena.
Ne smijemo dakle kraj ovih glavnih momenata smetnuti s uma daje trajni utjecaj

orientalnog, bizantsko-osmanlijskog kruga bio nepovoljan, te je sveobi nazadni

pravac kod Hrvata i ostalih južnih Slavena još poveavao. Taj utjecaj donio je
nedjelatnost i orientalnu pasivnost u gospodarskom kulturnom smislu, pomanjkanje
i

svakog smisla za

27
gospodarsku proizvodnu djelatnost kao i za priradnu organizaciju, sklonost sitnom
pogonu, ukoenu i aprioristiku tvrdokornost u vjerskim, dogmatskim i politikim
pitanjima. Svaki promatra prilika na slavenskom Jugu lako e opaziti, da te znaajne
crte u velikoj mjeri kod Hrvata dalje djeluju.
i
1
8. Komadanje hrvatskog podruja
S turskom dobi
i razvojem, koji se na to doba nadovezao, u najtješnjem je savezu

postanak poviestno-politikih podruja Dalmacije, Hrvatske Slavonije, te Bosne i i

Hercegovine. Budui da emo se s tom teritorialnom podjelom u ovoj knjizi morati

mnogo puta pozabaviti, predoit emo si ukratko postanak ovih poviestno-politiko- ]
teritorijalnih jedinica.
Bosnom Hercegovinom
i pozabavit emo se na posebnom mjestu tako, da sada te ]
pokrajine možemo mimoii. ^
Zanimljiv je postanak Dalmacije. Do pada Bosne bijaše borba protiv Romana
vodea politika ideja kod Hrvata, te sam iztaknuo, da ta borba bijaše jedan od |

glavnih momenata, koji je Hrvate sklonio, da stupe s Maarskom u trajnu državnu

svezu.Nastupom nevolja turskog doba prestaje ta borba, jer osmanlijska pogibao
^
bijaše sudbonosnija, pak Hrvati zaboravise svojumržnju protiv Latina Mletaka. i
J
Svakako je mnogo tome doprinielo, što se borba protiv Osmanlija shvaala obom
kršanskom dužnošu što su se pape neumorno trudili ostvariti saveze kršanskih
i
rj
sila, poticali križarske vojne protiv Osmanlija i nastojali izgladiti trvenja meu Li
kršanskim narodima. Hrvati kao dobri katolici nisu se mogli oteti ovoj temeljnoj
misli. Ne samo da je borba Hrvata s Mletanima prestala, nego su Hrvati dapae
H
nastupali kao saveznici i suborci Mletana voljeli doi pod njihovu vlast, nego pod
i U
tursku.
Poznato je, daje Dalmacija sve od naseljenja Hrvata zapravo bila više historijski
'"'|
pojam nego stvarno podruje, jer je negdašnja rimska Dalmacija postala kraljevinom
Hrvatskom. Dalmacija je znaila ostatak romanskog politikog posjeda u Hrvatskoj, r-,

t. j. u stvari nekoliko dalmatinskih gradova i otoka: Zadar, Dubrovnik i Kotor, koji su

]
svoj romanski karakter uzmogli zadržati kroz nekoliko stoljea. No još prije nego što
su ih Mletci,unato revnom nastojanju, mogli konano osvojiti, bijahu ti gradovi iz n
temelja pohrvaeni. Tako su oni za Mletke postali nesigurnim posjedom, jer su ti uj
gradovi uviek simpatizirali s ugarsko-hrvatskim kraljevima. Tek prestankom borba
r
izmeu Mletaka i Hrvata, dotino ugarsko-hrvatskih kraljeva, i uslied okolnosti, daje l

snaga ugarskih kraljeva, a poslije snaga Habsburgovaca, bila zaokupljena težkom

i ^
borbom s Osmanlijama, bijaše omogueno Mletcima, da se domognu bizantske
Dalmacije, a oni onda to svoje gospodstvo proširiše na ostalo hrvatsko primorje. i ]

Tom je razvitku pogodovalo takoer to što su Mletci od 17. stoljea dalje nastupali
esto kao saveznici habsburžke kue protiv Turaka i što ih se nije moglo prieiti

*. J

28
 da stjeu turska podruja, koja su nekad pripadala Hrvatskoj. To se nije moglo tim
manje, što su Hrvati, kao što smo gore iztaknuli, voljeli doi pod mletaku vlast,
i, nego ostati pod turskom. Tako su Mletci. koji do god. 1444. na istonoj obali Jadrana
ne mogaše ustaliti svoje vlasti, od spomenute godine svoju mo
stalno proširivali. U
velikom oslobodilakom ratu protiv Osmjanlija, što ga je poveo Ferdinand IV. kao
1 saveznik Poljske i Mletaka (1671. —
1679.), a koji se svršio karlovakim mirom,
- i) zadobila je Dalmacija od Stona do sredine Velebita svoj današnji oblik. Time se ime
Dalmacije ponovno proširilo na podruja, koja su neko bila starohrvatske županije
i

i od iskona pripadala hrvatskom narodnom tielu. Tim istim mirom izposlovala si je

takoer Dubrovaka republika, umorna od vjeitih sukoba s Mletcima, da svoje

vlastito podruje osigura protiv Mletaka dvjema izboinama turskog teritorija na
Jadranu, koje je dobrovoljno prepustila osmanlijskom carstvu. Tako su postale dvie
izlazne toke Hercegovine na Jadransko more kod Neum-Kleka i Sutorine. Na jugu
od Dubrovnika stekli su Mletani Herceg-Novi i Risan, te od njih obrazovali t. zv.
Mletaku Albaniju.
Današnja se dakle Dalmacija sastoji: I. od mletake Dalmacije, 2. od podruja
slobodne Republike dubrovake, 3. od tako zvane Mletake Albanije. Ta su podruja
pripala mirom u Leobenu god. 1797., a zatim nakon bekog kongresa Austriji.
Tonije uzevši, znai Dalmacija od god. 1444. proširenje latinskog posjeda na
hrvatskom primorju. To treba dobro uoiti, jer je to važno u današnjem sukobu
^J Hrvata s Italijom, a to treba izticati u budunosti, dokle god taj sukob bude postojao.
i

—
U doba podizanja turske moi od god, 1526. 1606. Hrvatska je veim dielom
došla pod tursko gospodstvo. Samo posve malo podruje Hrvatske Slavonije, jedan i

uzki komad od mora na kranjskoj granici, nadalje dielovi županija Zagreb, Varaždin i
Križevci, ostadoše kao slobodna Hrvatska pod Habsburgovcima. Hrvatski staleži
nazivahu to podruje reliquiae reliquiarum inclyti olim regni Croatiae (ostatci
ostataka slavne neko kraljevine Hrvatske). Te tri županije zapravo nisu pripadale
užoj Hrvatskoj, nego Slavoniji, jer je to ime u srednjem vieku, nakon pada hrvatske
samostalnosti, dobila Panonska Hrvatska. ini se, da je ime podruja sjeverno od
Drave prešlo na podruje južno od Drave, biegom cjelokupnoga hrvatskog plemstva
na podruje slobodno od Turaka, dakle pridolazkom politiki djelotvornog
državotvornog elementa, proširilo se poviestno staro ime »Hrvatska« opet na tri
i

prije spomenute županije. Opadanjem osmanlijske moi napredovanjem habsburške

i

vlasti, širilo se tada opet podruje Hrvatske Slavonije do stanovitih geopolitikih

i

prirodnih granica, dok nije karlovakim mirom zadobilo svoje današnje granice;
samo Što je u svom sustavu razgranienja zadržalo osobitu tvorbu. Vojnu Krajinu, s
kojom emo se poslije obširno pozabaviti.
Tako je provalom Osmanlija kao borbama i protiv njih Hrvatska raskomadana na
tri diela, koji su osobito u austrijsko doba jasno vid-

29
 —
^J

ljivi, i to u jedan najvei dio, u Bosnu i Hercegovinu, koji gotovo do god. 1878. !

odnosno do god. 1908. stoji pod tursko-bizantskom vlašu njihovim kulturnim i

utjecajem, u Dalmaciju, koja je do god. 1797. stajala pod kulturim politikim i rt

utjecajem latinsko-mletakim., i konano u današnju Hrvatsku i Slavoniju, koja su ]
podruja stajala pod njemako-maarskim kulturnim
pretežno gospodarskim i

utjecajem. Ta poviestno-politika podjela ostala je od turskog gospodstva (sve do Hl

sloma Austro-ugarske monarhije, kad su Hrvati pod pali pod utjecajne prilike u novoj ~1
kraljevini S. H. S.), a u minogom pogledu postoji još danas. i

9. Vojna Krajina |

Nesreom na Mohakom polju pao je glavni

borbe protiv Turaka na teret „
Habsburgovce. Za njih je moralo biti odluno, da je pritisak Osmanlija djelovao
osobito u sjeverozapadnom pravcu, te da su nakon pada Bosne (god. 1463.) vojniki i

pljakaški pohodi Osmanlija sve eše nadirali na nutarnje austrijske zemlje. t\

Habsburgovci su dakle cetinskim izborom preuzetu dužnost obrane Hrvatske vezali s
J
dužnošu obrane nutarnjih austrijskih zemalja. Tim se je povodom pristupilo življoj
organizaciji obrane živom provoenju obrambenih mjjera, popravljanju pograninih
i H
gradova, u hrvatske su gradove postavljene posade, gradovi obskrbljeni hranom i J
streljivom i t. d. Obrana je ipak bila izvanredno otežana time, što su pogranina
podruja Hrvatske opustjela, a to tim vema, što su Osmanlije imali obiaj podpuno H
opustošiti pogranina podruja uništiti sva tamošnja naselja, Uslied toga nastao je
i
^
manjak u ljudima, pa je od toga trpjela obrana. Kako je pak hrvatsko stanovnitvo
bježalo prema sjeveru zapadu, tako je, na jednaki nain, turska bujica uzvitlala
i i
]

ostalo stanovnitvo balkanskih zemalja, osobito Srbije, pak je to stanovnitvo pred

turskim etama bježalo ili pak kao poslušno ratno roblje ili kao pomone ete s njima /-•

napredovalo. Tako je nastala jaka seoba balkanskog puanstva prema sjeveru i

J
sjeverozapadu. Taj ljudski material upotrebljavali su Osmanlije vrlo spretno za lake
ete, za predstraže i za pljakaške bande. A budui daje taj živalj bio i od prirode n
sklon pljakanju otimanju i grabežu, sviet ga se vrlo bojao. Austrija se htjela toj J
taktici suprotstaviti na taj nain, što je i ona pokušala ovo nomadsko stanovnitvo
iskoristiti u svoje svrhe, a napose njime naseliti opustjele hrvatske krajeve.
Austrija je podielila zemljišta turskim prebjeglicama (Vlasima, Racima, uskocima
ili prebjezima) kao vojniko leno uz obvezu daje brane od osmanlijskih napada. Po
prvi puta naseljeni su ovi elementi na opustjelom zemljištu gospodštije Sichelburžke 1
j
(Dumbirinžke), a s vremenom i na ostaloj turskoj granici u Hrvatskoj Slavoniji, a i

poslije takoer i u Banatu i Sedmogradskoj. Tako je mjestimice meu hrvatsko

stanovnitvo utisnut posve novi strani element, s kojim emo se još kasnije morati
i

pozabaviti. Kako je ta obrana u prvom redu išla u korist nutarnjih austrijskih zemalja,
morale su ove snositi troškove, ali su se zato brinule za orgamizaciju obrane na
i i

turskoj granici. Iz sveukupnog

30
 ovog nastojanja i djelovanja, iz ovog naseljivanja i ureenja obrane, vodene od
nutarnjih austrijskih staleža, nastala su prva graniarska podruja. Kad se to ureenje
-j. uspješno primienilo, ono se prostorno sve više proširivalo rako, da je pomalo
zahvatilo i susjedne krajeve, u kojima je nastavalo isto hrvatsko puanstvo.
Tako je s vremenom nastala t. zv. Vojna Krajina.
"1 Protezanje vojno-graniarskog ustrojstva na vea podruja, koje je dobilo prvi
._j puta izražaj u tako zvanom graniarskom ustavu od 5. listopada 1630., dovelo je do
neugodnosti, od kojih je najznaajniji tako zvani varaždinski ustanak
težkih trzavica i

n <
od god. 1775. Pod pritiskom ovih prilika bijahu provedene reforme, uvedene
-J
graniarske regimente provedena t. zv. Hildburghausenova reforma. Meutim su
i

nevolje turskoga doba izgubile svoju oštrinu, pak je usliedio obratan razvoj. U
balkanskim zemljama poeli su pokreti za osloboenje od Turaka, pa su Osmanlije
"
imali pune ruke posla s nutarnjim potežkoama. vrsto vojniko ustrojstvo, po kom
r^\ je svaki za oružje sposobni mužkarac bio vojniki izvježban i vojnoj dužnosti
podvrgnut, uinilo je ovu uredbu osobito važnom za obranbenu snagu Monarhije.
Ona je naime postala predteom obe vojne dužnosti. 1 ne trebajui se obraati
državnim staležiima, imali su vladari u 18. stoljeu na razpoloženju izvrstne
graniarske trupe, koje su se mogle brzo i lako mobilizirati. One su brojile u svemu
62.000 momaka, od kojih je na onaj dio Vojne Krajine, ikoja je ležala u hrvatskom
podruju, odpadalo oko 45.000 momaka. Vojna Krajina postala je na taj nain jakim
izvorom vojnike snage Monarhije, koju je ona upravo radi toga obilno
upotrebljavala u sudbonosnim ratovima terezijanskoga doba, kao i u turskim i

francuzkim ratovima od god. 1788. do 1810. te u ratovima god. 1848., 1859. 1866. i

Uviajui neizporedivu vriednost ove ustanove, usliedila je daljnja nutarnja izgradnja

Vojne Krajine tako zvanim temeljnim zakonom od god. 1807. 1850., s kojim bijahu i

spojene neke upravne reforme. Glavni svoj oslon imala je oarganizacija Vojne
j i

Krajine u ustanovi kunih zadruga, koje imaju jednako Hrvati kao i Srbi, a njihova je
bit u tom, da najbliži krvni roaci ostaju u zajednikom kuanstvu zajedno žive u i

imovno-pravnoj zajednici dobara. Tako nastaju zadruge s dvadeset do trideset,

dapae do petdeset stotinu ukuana, meu kojima se naravno provodi jaka razdioba
i

rada. Ovakove brojne zadruge predstavljaju jake gospodarske jedinice, koje su mogle
na duže vrieme ostati bez veeg broja svojih mužkih lanova, a da time nisu
gospodarski bitno stradale. Stanovnitvo Krajine organizirano na ovakovoj
gospodarski jakoj i solidnoj podlozi, mogle su se trajno u vojnikom smjeru jae
izkorišivati. negoli to bijaše sluaj u bilo kojem drugom dielu Austro-ugarske
monarhije.
Hrvatski staleži težko su snosili izdvajanje velikih podruja Hrvatske i Slavonije
od graanske uprave. Oni su radili i slali neprestano molbe za ukinue Vojne Krajine,
No vojniki toliko dragocjenoj izdašnoj organizaciji
veliki državni interesi na ovoj i

bili su ipak jai negoli tužbe hrvatskih staleža. Vojna Krajina ukinuta je najprije u

nehrvatskim

31
 J

krajevima: tako god. 1871. u Sedmogradskoj, a god. 1872. u Banatu. Ustanova

|
'

Krajine osnovana je prvotno na isto južnoslavenskoj uredbi zadruge, pa se nije

mogla podpuno udomiti i uživjeti kod njemakog, ugarskog (Sikulci) romanskog i „
elementa južne Ugarske, koji nije poznavao zadruge. U tim krajevima nastupile su
J
sve mogue neprilike, a to je i ubrzalo ranije ukinue tamošnje krajine.* T. zv.
Varaždinska Krajina u Hrvatskoj bila je pridružena graanskoj upravi hrvatskoga q
bana i sabora god. 1871. Manifestom od 15. srpnja 1880. pripojena je i preostala još J
Vojna Krajina u Hrvatskoj vlasti hrvatskoga bana i sabora.
Želimo li ukratko oznaiti sveukupno djelovanje ustanova Vojne Krajine za H
hrvatski narod kroz gotovo trista i petdeset godina, iztaknuti nam je sliedee: --»

Vojna Krajina postala je snažnom obranom protiv nadiruih Osmanlija. Turci

1.

su u njoj po prvi puta naišli na vojnu državnu organizaciju, koja je bila bolja od §

njihove koju nisu mogli oboriti. Vojna Krajina postala je snažnom zaštitom
i

podruja, koje je za njom ležalo, dakle ne samo nutarnjih austrijskih, zemalja, nego i „
civilne Hrvatske, koja se zato mogla brže oporaviti preboljeti rane turskoga doba
i
J
negoli druge hrvatske zemlje.
2. Spomenuo sam ve, daje austrijska uprava u Vojnoj Krajini ponovno naselila i rn

kolonizirala za turskih ratova opustjela hrvatska podruja. Pravoslavno balkansko J

puanstvo tvorilo je glavni dio naseljenika. Narodnostnom prirodom ovoga puanstva
kasnije emo se još izbliže pozabaviti. Pod danim prilikama u hrvatskoj sredini ovi
i ^
su se naseljenici, koji su veim dielom bili neslavenskoga podrietla, poslavenili, J
privukli k sebi jedan dio Hrvata, koji je prešao na pravoslavlje, stopili u jednu
jedinstvenu etniku masu, pa su potomci ove etnike mješavine današnji, preanski \

J
Srbi u Hrvatskoj. Ovi naseljenici bijahu mjestimice tako brojni, da su pravoslavni u
nekim predjelima po broju premašili i katolike (Hrvate). Hrvati zahvaljuju dakle „
Vojnoj Krajini, što je njihovo podruje u Hrvatskoj i Slavoniji, etniki jedinstveno do J
turskih vremena, pretvoreno u etniki mješovito podruje; to je jako štetno utjecalo
ma kasniju politiku borbu. ]
3. Strogi vojniki odgoj, zapt i red graniarske organizacije, koja je u Vojnoj J
Krajini mnogo dublje zahvaala u obiteljski i pojedinani život, djelovali su bez
sumnje uglavnom povoljno u kulturnom pravcu, mnogo više nego je mogla djelovati H
onodobna graanska uprava u drugim dielovima Monarhije. Uzpostavljena bi u
bezpriekorna sigurnost, nemilice bijahu iztriebljeni razbojnici i hajduci, uobe svi

državnom redu protivni elementi bijahu bezobzirnom vojnikom strogošu }

izkorienjeni. Podivljalost, nastala turskim ratovima, bijaše time znatno ublažena. Na

taj nain bijahu stvorene gospodarski i družtvovno sreene prilike, jer r ^

'
Bit e da je tome glavni razlog, što Krajina u Banatu i Sedmogradskoj više nije imala smisla,
odkako su se bile prilino osamostalile kneževina Srbija, Moldavska i Vlaška.

32
 je vojnika uprava nastojala udovoljiti svim stvarnim potrebama stanovnitva i

gospodarsko-geograrskim prilikama, ve stog, kako bi uzmogla što bezprikornije

i

-ti djelovati. Pojedine zadruge bijahu prisiljene tono udovoljavati svojim poljodjelskim
'

dužnostima. Obraivanje zemlje bijaše takoer stavljeno pod vojniki zapt. s Ve

gledišta vojnikih probitaka brinula se uprava za dobre prometne veze, napose za
"1 dobre ceste te za njihovo uzdržavanje. Ona je pobijala slavensko naginjanje k
_j razsijanim selištima, pa je stanovnitvo bilo prinuivano nastaniti se u zaokruženim
selima. U najnaprednijim mjestima razvile su se tako zvane krajiške obine
^ (Grenzkommunitaten). koje su dobile obinsku upravu s prilino ogranienom
- l
samoupravom, te su doskora postale (iako u prilino ogranienom obsegu) središtima
obrta trgovine. Viši zapovjednici kao vei dio astnika bijahu austrijski Niemci, na
i i

najvišim mjestima veinom pripadnici nutarnjeg austrijskog plemstva, dakle kulturan

živalj, ijem je svemu dignuti kulturnu razinu. Sve u svemu bijaše
utjecaju uspjelo u

-u to oštra vojnika uglavnom namienjena dobrobiti cjeline.

stega, ali

j
4. Kad je turska pogibelj prestala (dakle nakon karlovakoga mira g. 1699.).
uskoro je postalo jasno, da je vojnokrajiško ustrojstvo zapravo zapreka za uspješni
^
razvitak Krajine i njezina stanovništva. Jednostrano zahvaanje vojnikih probitaka u
„i sveukupnu upravu nije po svojoj naravi moglo biti trajno uspješno koristno za i

družtvovni, gospodarski kao za sveukupni kulturni napredak puanstva. Najvea

i

šteta nastupila je u gospodarskom pogledu. Poviest nas ui, da su one državne

-J
organizacije, koje su se pretežno razvijale prema gospodarskim gledištima , bile
vojniki slabe i obrnuto. Izmeu te dvie težnje ini se da leži nutarnje protuslovlje, pa
u antitezi »trgovci i junaci«, postavljenoj po
to stajalište nalazi uvjerljivi izražaj
Sombartu. Za poljodjelstvo nije graniar imao nikakovoga gospodarskog smisla.
^ Postoje stoljeima svoje zemljište obraivao po nalogu, zamrla je u njemu spoznaja
gospodarske potrebe intenzivnog obraivanja svoga zemljišta. Takvo bijaše to
djelovanje ve u vrieme postanka Vojne Krajine, a kad je ona bila ukinuta, došlo je to
i jošjae do izražaja. Neobino jako oduzimanje mužke radne snage, koje je bilo u
„j ratnim vremenima neizporedivo više nego u pokrajinskom podruju Hrvatske,
prieilo je svaku snažniju gospodarsku djelatnost, osim najnuždnijeg obraivanja
zemlje, bez ega ne bijaše obstanka. Težki gubitci najboljih mužkaraca u ratnim
- godinama, dakle gototvo kroz cielo 18. stoljee kroz prvu polovicu 19. stoljea,
i

bijahu vrlo osjetljivi sami po sebi gospodarski negativan moment. U kulturnom

i

pogledu djelovalo je obavljanje vojnike dužnosti na pojedinca natražno i prieilo ga,

ili trgovakoj struci. Samo vrlo mali odreeni broj
- J
da se usavrši u kojoj obrtnoj i

pojedinaca Vojne Krajine mogao se posvetiti slobodnim zvanjima i posjeivati više

iz

škole. Nastojalo se doduše u tako zvanim krajiškim obinama nai tome lieka i

stvoriti neko olakšanje, pa se gradsko stanovnitvo ustrojilo u tako zvane slobodne

streljake kompanije s osobitim pravilnikom, u kojima su vojnike dužnosti bile
znatno smanjene. Time se ipak nije moglo korjenito pomoi obem nedostatku. God.
1 869. ustanovilo se, da devet

33
krajiških obina, i to: Senj, Karlobag, Petrinja, Kostajnica, Bjelovar, Ivani, ?

-*
Petrovaradin, Karlovci, Zemun i Brod, u razdoblju od god. 1815. do god. 1869.
uobe nisu imale prirasta puanstva, nego da su tri od njih po broju ak nazadovale. i

To je konano zapeatilo sudbinu Vojne Krajine. Ona bijaše postupno ukinuta, što f

sam ve gore ocrtao,

10. Hrvatska pragmatika sankcija H
Nakon karlovakog mira nastale su u Hrvatskoj i Slavoniji sreenije prilike.
Nevolje turskoga doba jenjavale su. Hrvatska je dolazila k sebi i poela o sebi T
razmišljati, politiki misliti, htjeti i djelovati. No Hrvatska bijaše težko osakaena. uJ
Dalmacija bijaše mletaka, veliki sastavni dielovi hrvatskog podruja u Bosni još pod
turskim gospodstvom, a napose treina Hrvatske i Slavonije kao Vojna Krajina pod Hl
izkljuivo vojnikom upravom te udaljena od svakoga narodnoga politikog života. ^
Mali ostatci Hrvatske bijahu nesposobni za snažniji politiki životi a to je vea i

sretnija Ugarska izkorišivala, te je dala Hrvatima osjetiti svoju premo, kad su !

turske nevolje jednom prestale.

Poetkom 18. stoljea pojaviše se u kui Habsburga velike brige. Nakon smrti n
cara Josipa 1. dne 17. travnja 1711. bijaše jedina mužka glava neprekinute mužke loze JJ
vladalake kue
Karlo VI., kojemu je trebalo nastupiti bogatu baštinu. Karlo VI..
oženjen Jelisavom Kristinom od Braunschweig-Blankenburga, nije imao od srdca
poroda, pak su stoga 5. i 12. rujna 1703. kunim zakonom uvedene nove odredbe,
kojim je nasljedno pravo vojvodkinja, ve od prije u razvitku, prema naelu
prvorodstva tako prošireno, da u sluaju izumra mužke loze može ženska loza doi Hl
na priestolje nasljednih zemalja. Odredbe kunoga zakona držane su meutim do ^
god. 1713, u strogoj tajnosti pred staležima velikašima pojedinih zemalja, osobito
i

Ugarske, jer postojaše bojazan od poteškoa tim više, što se s pravom držalo, da 1

maarski staleži ne e
propustiti priliku da promjenu na priestolju uciene za što
obilnije proširenje svojih staležkih prava.
^
Tada je hrvatski sabor 9. ožujka 1712. posve iznenada zakljuio lankom 6. svojih
j
saborskih zakljuaka, da u sluaju da izumre vladalaka kua Habsburga u mužkoj
lozi (od ega
neka nas Bog ouva!), hrvatski staleži priznaju nasljedno pravo ženskoj ^
lozi na nju prenose kraljevsko pravo Hrvatske, Dalmacije
i Slavonije. Stavili su i wj
samo uvjet, da zemaljske slobodštine i povlastice budu takoer u ime buduih
gospodara obaju rodova zajamene da saborsko priznanje vriedi samo za
i H
nadvojvodkinju, koja e
osim Austrije vladati takoer pokrajinama Štajerskom, ^i

Koruškom i Kranjskom, a stolovati u Austriji.

To je prvi, zapravo preuranjeni zakonodavni prihvat odredaba kunih zakona u
J
predmetu nasljednoga pitanja u austrijskoj vladalakoj kui, koji je ponajprije došao
do izražaja u izjavi o kunom redu od 19. travnja 1713. kao t. zv. pragmatika ^
sankcija. To je tako zvana hrvatska pragmatika sankcija. ]

34
 Maari, kod kojih oporba protiv ureenja ovoga pitanja bijaše najoštrija i

najopasnija, bijahu tvrdo uvjereni, da su to sve spletke dvorskih krugova. No to je

sasvim krivo, kako su nam Turba Klai nesumnjivo
i dokazali. Ovaj je državniki in
tek izljev starodavnoga državnog ustavnog osjeaja Hrvata, onog osjeaja prava
i

narodnog samoodreenja, koje se kod Hrvata ve god. 1301. 1526. tako jasno i

oitovalo.
Voe pri tome dva muža: biskup i banski namjestnik Emerik grof
bijahu
Esterhazv protonotar kraljevine Juraj Plemi od Otoka. Esterhazv bijaše rodom
i

Maar, kao dugogodišnji opat pavlinskog samostana Lepoglava (Pavlini bijahu u

ali

Hrvatskoj vrlo patriotski nastrojeni redovnici) utio se posve Hrvatom, Plemi bijaše
naprotiv hrvatski šljivar, tipini zastupnik onog djelatnoga politikog sloja ljudi u
Hrvatskoj, koji bijaše slobodan od jednostranoga feudalnog zastupanja vlastitih
interesa te seje uviek nalazio meu
najizrazitijim nosiocima hrvatske državne sviesti
i ustavnog osjeanja. Stvar se zapoela ovako: Esterhazv bijaše dosada
neustanovljenim nainom saznao za odredbe t. zv. kunog reda od 5. 12. rujna 1703. i

pa se nije mogao suzdržati, da to svoje znanje politiki ne izkoristi. Povjerio je to

protonotaru Plemiu. Od potonjeg posjedujemo koncept od 8. ožujka 1712., gdje se
vidi skiciran cieli redoslied njegovih misli. On umuje odprilike ovako: Svojedobno
velika cvatua Hrvatska propala je smanjila se, te je veliku štetu pretrpjela u vezi s
i i

Ugarskom. Sklapanjem saveza Maara Turaka nastala je za Hrvatsku velika šteta,

i

osobito u vrieme Emerika Tokolvja Franje Rakoczvja. Hrvatska može izgubljene

i

dielove stei natrag samo s pomou dinastije. Maari su naprotiv nastojali prigodom
podjele ratnih doprinosa natovariti Hrvatskoj velike terete. Ovakove misli izbijahu na
saborskoj sjednici od 9. ožujka 1712. Tu se jasno vidi osjeaj vlastite državnosti,
državne samostalnosti, koji je procvao iz neprekinute hrvatske državne tradicije i koji
je tražio nove putove. To nastojanje okrenulo se protiv Ugarske traži oslona kod
i

dinastije. Tim politikim inom bijaše potaknuto daljnje rješavanje pragmatike

sankcije, pa njezino rješenje bijaše znatno pospješeno.

11. Hrvatski narodni preporod

Tokom 1 8. stoljea prilike su se u Hrvatskoj i Slavoniji još više sredile. Rane,

ostale od turskog doba. sve su više cielile, stanovnitvo se množilo, gospodarska se
razina podizala. Kad je onda nakon napoleonskih ratova stao novi vjetar piriti u
Europi, pojaviše se u Hrvatskoj i Slavoniji nove težnje. Baš u onom
i

sjeverozapadnom kutu Hrvatske, koji je ostao pošteen od Turaka, a gdje se bijaše

nastanio, bježei pred Turcima, politiki vodei i djelatni dio hrvatskoga plemstva,

zapoela je obnova hrvatskoga naroda, tako zvani »hrvatski preporod«.

Ovdje treba prije svega ustanoviti, da za prvih šest stotina godina državne
zajednice Maara Hrvata ne bijaše nikakvih nacionalnih trvenja u veoj mjeri. Jedni
i

su uz druge živjeli, te su se što manje jedni za druge brinuli. Ako su Hrvati bili
nezadovoljni s prilikama, izabrali bi sebi drugoga kralja, pa bi se itav priepor riešio
u krizi dinastike borbe.

Izriito priznaje lo Springer. Izporedi VII. — -12.. sir. 19.

35
 1

.i

U tom pravcu donio je jozefmizam temeljiti preokret. Josip II. pregnuo je preko
svih poviestno-poiitikih i narodnostaih raznolikosti u Austriji stvoriti jedinstvenu J
njemaku državu. Ovo se nastojanje meutim razbilo uglavnom na odporu Maara.
Ali Maari, ne nauiše ništa iz Josipova neuspjeha, nego postadoše njegovim revnim 1
naslijeivaima. Od god. 1790. nastupaju Maari u Hrvatskoj centralizatorski i
maarizatorski. Suvremeni nacionalizam našao je u Maara najrevnije uenike, te je n»
u njihovoj zemlji doveo do obnove maarskoga narodnoga jezika i njegova
f
službenog uvoenja u javni i državni život.
Jozefinizam je ugrozio svojim slobodarskim reformama interese plemstva, osobito H|
feudalne gospode velikaša; jer je donosio sa sobom ukidanje kmetstva i uvoenje
i -

poreznih dužnosti takoer i za plemstvo. U Hrvatsku posla Josip II. grofa Balašu,
ovjeka surova i nasilna, koji se nije mnogo brinuo za hrvatski ustav i staležke
]
pravice. Prestrašeno hrvatsko plemstvo vidjelo je svoj spas samo u što užem >*
prikljuku Ugarskoj, budui da je maarskom odporu uspjelo slomiti jozefinske
reforme. Uslied toga bi u hrvatskom saboru zakljueno, da se prihvati nekoliko 1

toaka u naputku za hrvatske delegate na maarskom državnom saboru, kojima bi se

Hrvatska imala još vrše vezati uz Ugarsku, osobito u financijskom pogledu; time su ri
hrvatski plemii svojevoljno napustili svotje stoljetno pravo samostalnoga
J
odluivanja u poreznim stvarima, te su ova svoja prava prenieli u djelokrug
ugarskoga državnog sabora. Apetit Ugarske bio je time podražen. Maari sad f]
pregnuše u prvom redu da pripoje Ugarskoj tri slavonske županije, te da u Hrvatskoj J
uvedu maarski kao službeni i obvezatni jezik. Iz toga se meutim porodiše težke
borbe, koje su podpuno izpunile vremensko razdoblje od god. 1790. do god. 1795. i
H
zatim od god, 1820. do god. 1830. Hrvati su žilavo branili latinski jezik, kojim su se ^
stoljeima služili, obmanuti neizpravnom pred postavkom, da se ukidanjem e
latinskog jezika ugroziti takoer njihova ustavna prava povlastice, koje bijahu
i
|
*
napisane latinskim jezikom. No kad ipak tokom vremena opaziše, daje duh vremena
protiv njih, te da se s latinskim jezikom ne e
moi odhrvati maarskom nasrtaju, n
zaponu se Hrvati služiti svojim narodnim hrvatskim jezikom. Mladi rjeiti dr.
i i
I
Ljudevit Gaj preudesio je slova prema eškom uzoru za hrvatski pravopis.
Književnim jezikom izabrano štokavsko narjeje, koje se u 16. i 17. stoljeu
bi "i
upotrebljavalo u književnosti dalmatinske Hrvatske. Krug mladih, oduševljenih ljudi J
poveo je književni pokret, koji je sa sobom povukao narod. Oni, koji su branili
hrvatska prava, zadobiše oslonac u narodu i dobiše podpore i na dvoru, te bi tako "]
maarski nasrtaj suzbijen. vJ
Cisto književni pokret, koji je dr. Gaj zapoeo, prešao je naravno doskora na
politiko polje.
]

Hrvati su meutim ipak ubrzo osjetili svoju slabost zbog svoga malog teritorija.
Zapoeli su tim življe zahtievati pripojenje u meuvremenu (g. 1815.) konano
n
steene Dalmacije, a bacili su oko takoer na Bosnu, te poeli tragati za stajalištem,
i I

s koga bi mogli tražiti, da se itavo to podruje ujedini u jedan za život sposobni

teritorij.
^

36
 .

Do doi tim lakše, što je starodrevna hrvatska

tog svoga stajališta oni su morali
nacionalna sviest pod turskim i bila gotovo bez traga izumrla.
mletakim robstvom
~5 Traženo se stajalište uskoro našlo. U austrijskim uredima bijaše
meutim
uobiajen izraz »ilirski narod« za balkansko stanovnitvo iztone vjeroizpoviesti,
nastanjeno na jugu Austrije, Napoleon je osnovao ilirsku kraljevinu, pa je podizanjem
1 narodnog bia, njegovanjem znanosti kulture proizveo dojam na južne Slavene. K
i

_ii tome je pridošla, uostalom posve kriva teorija, koja je tvrdila, da su stari Iliri bili
pradjedovi balkanskih Slavena. Tako je ime Ilir (Uirac) uzdignuto na skupno ime
^ južnih Slavena »ilirizam« postade oznakom itavoga novoga kulturno-politikog
i

- J
pokreta u Hrvatskoj
Ipak je ovaj pokret živo uznemirivao Maare. Oni su stoga tražili u zemlji
saveznike, i ubrzo su u prilog, kao što sam gore izložio, da se
ih našli. Njima je išlo

još od vremena jozefinskih reforma pojavilo nastojanje hrvatskoga plemstva, da svoj

^ spas traži u što užem prikljuku Maarskoj. Novi ilirski pokret našao je, sasvim
naravno, protivnike i u samoj zemitji, meu koje su se brojili u prvom redu svi

konzervativni elementi. Nerazpoloženje je nadalje stvaralo i prihvaanje štokavskog

n narjeja, neobinog i stranog Hrvatima iz graanske Hrvatske, naviklima na svoje
J domae kajkavsko narjeje, koje je štoviše imalo iza sebe književnu tradiciju, iako

ogranienu i samo lokalnu. katolikim Hrvatima nije sviao

Konano se strogo
^ konfesioni prizvuk, što ga je oznaka Ilir, ilirski, imala u dotadašnjoj jezinoj upotrebi,
-J i to u smjeru pravoslavlja. Svi se ti elementi udružiše u novu stranaku tvorevinu,
koju podupiranu Maari, u tako zvanu unioništiku ili maaronsku stranku,, koja je
nastupila kao žestoka protivnica »iliraca«. U svojim politikim nastupima, nailazili
J
su »ilirci« na jaku oporbu kod »maarona«. Te su borbe izbijale jednako na
n županijskim skupštinama kao i u saboru. Plemstvo se razdielilo u ilirsku ili narodnu i

u horvatsku ili maaronsku. stranku. Voa prve bijaše Janko grof Draškovi. a druge
8
Antun pl. Josipovi, turopoljski komeš. Njemu je uspjelo predobiti za se
->
nenaobražene turopoljske plemie-seljake ostale plemike obine, pa su takoi

] maaroni stekli veinu u zagrebakoj županijskoj skupštini. Maaroni uvedoše

takoer maarski neobuzdani i strastveni nain politike borbe. Ilirci odgovoriše na
'
istinain, pa se borba tako izrodila, da je bilo esto mrtvih i ranjenih. Konanu
> pobjedu u zemlji odnesoše konano ilirci, jer su bili napredna suvremena stranka. i

Tome nije ništa smetalo, stoje maaronima uspjelo izposlovati, daje ilirsko ime bilo
privremeno zabranjeno. Maaronima nije preostalo drugo, nego ilircima u njihovu
radu na svakom koraku smetati, ali tako navukoše na sebe glas, da su natražnjaka
stranka, koja smeta kulturnome razvoju zemlje i naroda, pa se protiv njih u zemlji
razvila ogromna mržnja. Maare je srdilo, što njihovi pristaše u Hrvatskoj nemaju
uspjeha, zato pomaganu maarone u njihovoj djelatnosti, koja je smetala razvitku
zemlje; maaronski protesti, obtuživanja sumnjienja, iako neopravdana, nailažahu
i

na maarskome saboru na punu podporu. Trojici hrvatskih odaslanika (dvojica za

donju, a jedan za gornju kuu),

*
Obmu plemenitih seljaku na jugu Zagreba, koja je oduviek imala vlastitu autonomnu županijsku organizaciju.

37
 J
koji su ponaješe pripadali narodnoj mogunosti imao što
ilirskoj stranci, život se po i

^
više ogoravati. Umjesto razumievanja za svoje ambiciozne kulturne ciljeve, naioše
Hrvati u maarskome saboru samo na neprijateljstvo smetnje. i

Razložio sam ve kod prikaza dogoaja od g. 1526. do g. 1712., kako se kod

|

Hrvata od vremena do vremena pojavljivao neki »umor od saveza«, koji se oitovao

u samostalnoj državnoj djelatnosti, u kojoj se izražavala duboka sviest hrvatske ri
državne samostalnosti. ]
Ovaj »umor od saveza« u vezi s dubokim gnjevom na Maare, koji su Hrvate
zatirali, gdje god su samo mogli, našao je g. 1848. priliku da se oituje. Te je godine
^f
došlo do sukoba izmeu Maara dinastije. Priroena vjernost Hrvata prema
i J
izabranome kralju našla se na istom pravcu s tim gnjevom i bez oklievanja pooše g.
1848. Hrvati na Maare. Pod darovitim voom banom Josipom grofom Jelaiem, Hj
koji je kasnije postao narodnim junakom, pomogoše Hrvati dinastiji svladati w*
maarski ustanak god. 1848.
Hrvati postigoše i djelomice željeni uspjeh: g. 1849. do g. 1867. bijaše 750- i

godišnji savez izmeu Maarske i Hrvatske de facto prekinut. Ovaj prekid našao je
izražaj u hrvatskom zakonskom lanku XL1I. od god. 1861,, sankcioniranom od m
kralja, u kojem je sveano proglašena nezavisnost Hrvatske od Ugarske. Time su i
Hrvati navukli na sebe duboku mržnju Maara, a vanjski im je sviet predbacivao, da
su zapravo bili sluge reakcije.

12. Od 1848. do 1867.

Razvoj itavoj Monarhiji od g. 1848, do g. 1867., doveo je Hrvate, koji

prilika u
su se bili riešili stoljetnih veza s Maarskom, ponovno do nagodibe s Maarskom. Iza 3
graanskih ratova god. 1848., nastao je u itavoj Monarhiji obi gospodarski i

duhovni napredak, a osobito u Hrvatskoj. Maarskih smetnja je nestalo, a rad Hrvata I

od 1 836. do 848. na podruju jezikoslovlja, književnosti, umjetnosti nastave, stao

1 i

je nositi liepe plodove. Napredak procvat zemlje bijaše oevidan. U to doe godine
i r-*

1851. iBachov absolutizam. Rudolf Charmatz opisuje položaj ovako: »Širilo se 1

ogavno policajno douškivanje, ponovno je zapoinjalo omalovažavanje inteligencije,

a na slobodan govor ili pisanu rie nije se moglo ni misliti.« itava vojska stranih h
inovnika navalila je u Hrvatsku, iztisnula domae Hrvate zapoela djelovati u
i tj
gornjem smislu. Poradi nedužne pjesmice budu obtuženi pjesnik Ivan Filipovi i

r
urednik Mirko Bogovi. Županijski sud Banski stol riešio ih obtužbe, ali Vrhovni
i ]
sud u Beu osudi ih na dvie godine težke tamnice oni moradoše godinu
i pol i ^J

odsjediti.
Takav razvoj prilika uvelike je razoarao Hrvate. Oni, koji su radili za cara i \

državu, koji su se zavadili s Maarima, svojim saveznicima kroz stoljea, oni

imaahu sada snositi punu težinu proturevolucije, a da nisu revolucije skrivili, nego n
štoviše pomogli, da ju je uspjelo skršiti. !

' )

o
38
Još je ovdje bila na djelu jedna okolnost. Odpisom od 26. veljae 1860. izjavio se car
pripravnim udovoljiti opetovanim željama Hrvatske i Slavonije za sjedinjenjem s
Dalmacijom, te se pozva tom prilikom na poziv veljakog patenta, prema kojemu bi
dalmatinski sabor u prvome redu imao birati zastupnike, kojima bijaše dužnost
pregovarati s hrvatsko-slavonskim saborom o utjelovljenju Dalmacije. Veljaki ustav
bio je naklonjen jednostrano svojom izbornom geometrijom Talijanima u Dalmaciji
tako, da je 15.000 Talijana biralo 28 zastupnika, a 400.000 Hrvata samo 15
zastupnika. Takvom izbornom, geometrijom bijaše utjelovljenje ve unapried
osujeeno. Schmerlingovom ministarstvu ne bijaše težko talijansku veinu u
dalmatinskome saboru ponukati, da ne izabere zastupnike, koji bi imali razpravljiati o
utjelovljenju Dalmacije Hrvatskoj.
Sve je to pridonosilo jaanju onih stranaka u Hrvatskoj, koje bijahu za uniju s
Maarskom. Tako unionistima ili maaronima, koji se opet pojaviše, prilažahu
pristaše sa sviju strana.
U zemlji nastadoše tri stranke: jedna unionistika, koja se poglavito sastojala od
starih maarona i koja je tražila realnu uniju s Ugarskom, zatim narodna stranka, koja
je išlasamo za personalnom unijom, i konano poetci kasnije Starevieve stranke,
koja je zastupala prilino nejasnu osnovu o izravnom pregovaranju s vladarom. Pri
takvom stanju stvari bi banu Šokeviu predloženo, da Hrvatska bude s devet
zastupnika zastupana u središnjem bekom saboru. Ali rane iz Bachova vremena ne
bijahu jošte zacielile. Zalud opominjahu ponajbolji narodni krugovi, neka se prema
Austriji ne stane na stajalište tvrdokorne nesuradnje. Jedan dio narodne stranke prie
k unionistima, a pozivu u Be ne odazva se nitko.
To bijaše pobjeda misli unije s Maarima. Razvoj prilika morao je nakon
zauzimanja netom spomenutog stajališta neminovno krenuti u ovome pravcu.
Hrvatima bijaše vrlo nelagodno. Prevladalo je uvjerenje, da se smije s Maarskom
stupiti samo u personalnu uniju da su potrebne dalekosežne garancije, kao što ih
i

sadrži zakonski lanak XLI1. od g. 1861.

1 sam je Be tjerao razvoj prilika u smjeru prema Maarskoj. Carski odpis od 27.

veljae 865, pozvao je Hrvate, da smjesta izaberu regnikolarnu deputaciju, koja bi

1

sa slinom delegacijom ugarskog sabora imala razpravljati o meusobnim odnosima,

kao o odnosima prema itavoj Monarhiji; pitanje utjelovljenja Dalmacije Hrvatskoj
i

moi e
se prema carskom odpisu razpravljati tek onda, kad bude prvo pitanje
proišeno.
Ova regnikolarna deputacija bijaše izabrana dne 10. ožujka 1866., a 16. travnja
sastadoše se obje deputacije u Budimpešti. Pregovori su iznieli nepremostiv jaz
izmeu Hrvatske i Maarske. Maari nastojahu, da po mogunosti što temeljitije

uzpostave odnos prije god. 1848. Njihovo glavno nastojanje bijaše: Hrvate dovesti u
maarski sabor. Maari, koji bijahu bolje orientirani, predviahu dogaaje, koji e se
zbiti g. 1 866. Kad im nije uspjelo odmah poluiti svoje ciljeve, poeše s pre-

39
govorima zavlaiti. Nakon dva mjeseca razstadoše se regnikoiarne deputacije
1[
^
nesvršena posla.
U to doe rat od g. 1 866., Sadova, Kraljiin Gradac i pražki mir. «
Iztisnuta iz Njemakog carstva, nastojala je Austrija sto žurnije urediti svoje
]
odnose s Maarskom.
Hrvati upoznaše opasnost, koja .se približavala, te nastojahu. da se opet približe
Austriji. Ali znajui, da su bez Vojne Krajine i bez Dalmacije kao torzo prema 1
Maarskoj u vrlo lošem položaju, zatraže oni podjednako utjelovljenje Vojne Krajine
kao i pripojenje Dalmacije. Hl
Austrija, stavljena pred alternativu, dualizam ili federalizam, odluila se za prvo. ^

Deak doe u Be s osnovom ureenja zajednikih poslova izmeu Ugarske i Austrije.

Car je odgovorio odpisom od 17. veljae 1867. Nagodba s Maarskom bi sklopljena
]
bez Hrvata, te tako stvoren dualizam.
Maari imaahu uspjeha slobodne ruke, pak se mogahu sada svima silama
oboriti na Hrvatsku.
i

^ I

Položaj Hrvata bijaše izvanredno težak. Bijaše im voditi borbu na tri bojišta:
protiv Austrije radi Dalmacije, protiv krune i vojnike uprave u Vojnoj Krajini i n
protiv Maara nagodbe. Poradi svoje tvrdokornosti u pogledu Dalmacije Vojne
radi i J
Krajine izgubiše Hrvati podporu krune i Austrije bijahu tako prema prejakoj
i

Ugarskoj upueni sami na sebe. Tako bi izlaz borbe nedvojben: Hrvati izvukoše krai H|
kraj. Kao politiari bijahu im Maari daleko nadmoniji. Osim toga nedostajaše u^
Hrvatima i strune spreme u državnim, gospodarskim i financijskim pitanjima. Zato
je došlo uzprkos nekim formalnim ustupcima sa strane Maara do nagodbe uglavnom
\
po Hrvate nepovoljna sadržaja. Hrvati spasiše doduše svoju autonomiju, ali to bijaše
obmana zbog odredbe, da glavu autonomne vlade imenuje kralj na priedlog maarske
vlade. Ban postade eksponentom maarske vlade, a time bijaše itava autonomija
^
orue u njenim rukama. U
j
gospodarskom pogledu bijaše Hrvatska
financijskom i

predana Maarima na milost nemilost. Ukoliko Maari ne uspješe postignuti željena

i "i
cilja, nagodba se izpravljala, kao u spornom pitanju Rieke, gdje je naliepljena krpica
J
papira, tamna toka ove nagodbe. Odsada bijaše hrvatska politika jalova. Maari
poeše nagodbu tumaiti slobodno, na svoj nain, a Hrvatima ne preostade drugo, '"]

nego boriti se za održanje nagodbe. U toj neplodnoj borbi izcrpla se politika i J

gospodarska snaga Hrvata. Glas za sjedinjenjem s Dalmacijom javljao se sve rjee i

u novije doba stavljahu taj zahtjev za sjedinjenjem s Dalmacijom sve eše

slabije, a
sami Maari. -*

Prije svega sam htio ovime sliedee: od

do 12. stoljea postojala je
utvrditi 9.
samostalna hrvatska država, iji poetci sežu unatrag sve do u sedmi viek, koja je,
premda skromno, igrala neku ulogu u svjetskoj politici. Nacionalni posljedak ove
državne tvorevine jest današnji hrvatski narod. Ta državna misao prebrodila je nalet
Turaka živjela u hrvatsko-slavonskoj autonomiji. Treba stoga Hrvatima priznati, da
i

su historijski narod da je hrvatska dižavna misao najstarija u Austrougarskoj

i

monarhiji.

40
 TREI DIO
"i

SRBI I STVARANJE SRBSKE DRŽAVE

"i

]. Seoba i podruje naseljenja

Srbi se doseliše nekoliko godina kasnije od Hrvata, po Šafariku u god. 638.

poslije Krista. Oni pooše ponajprije duboko na jug u solunski temat, ali se ini, da
tamo nisu bili zadovoljni sa zemljištnim prilikama. Zbog toga pooše opet na sjever i

zauzeše sjedišta u gorovitim predjelima srednjeg Balkana. I u ovo prianje

okrunjenog povjestniara o doseljenju Srba ne bismo imali povjerenja, ali mjesto
Serfidže (= Srbište, mjesto na Haliakmonu, koje se mnogo spominjalo u prvom
balkanskom ratu), a koje još i danas postoji, govori o tome toliko jasno, da
Porfirogenetov prikaz treba ipak smatrati istinitim.
Prema Porfirogenetu zauzeli su Srbi nakon povratne seobe navodno Srbiju, Bosnu,
Neretvansku oblast, Zahumlje, Travunju, Konavlje i Duklju.
Promotrimo li taj prikaz doseljenja malo temeljitije, ne e
on moi izdržati kritike.
Svakako bi bilo sasvim krivo shvaanje, kad bismo odmah na poetku doseljenja
tražili Srbe svuda tamo, gdje kasnije nalazimo srbsko ime. Izpravno je samo to, da su

Srbi izprva naselili prilino ogranieno podruje, onu gorsku zemlju, u kojoj se nalazi
-j
podruje Lima Ibra, koja prema našem današnjem, politiko-geografskom nazivlju
i i

obuhvaa najvei dio Novopazarskog Sandžaka, jugozapadni dio kraljevine Srbije od

prije god. 1912., te sjeverne dielove Stare Srbije, koja je po gradu Ras dobila ime
Raša.
Naseljenje obsega po naravi same stvari ne bijaše ni mogue. Bilo je to
veeg
zauzimanje zemlje pomou oružane sile, a staro stanovništvo, premda ne suviše
s

mnogobrojno, bi djelomice odtjerano, a djelomice podloženo. Odtjeraše ga s najboljih

zemljišta i iz najplodnijih krajeva, dok se moglo održati samo na težko obradivim i na
manje vriednim zemljištima. Ali tu ih podložiše i prisiliše na plaanje danka. Tko je
i

htio ostati slobodan, morao je utei u neprohodne krajeve. Ovakvo stanje moglo se

održati samo s pomou oružja u ruci. Ali kako da si zamislimo, da e skupina od

nekoliko desetaka tisua moi održavati podruje od skoro 200.000 etvornilj
ljudi

kilometara, tako pristupano i gorovito, protiv mnogostruke premoi

težko
prastanovnitva. Uz ovakve prilike bili su osvajai prisiljeni da se nasele nagusto, da
bi si u sluaju nužde mogli oružjem pomagati. Preriedko naseljivanje po-

41
 J
'
vuklo bi za sobom bezuvjetno podlieganje napadaj uem, više ili manje,
^
romaniziranom stanovnitvu, koje uza sve propadanje ne bijaše bez svake
organiziranosti bez vojnikih, sposobnosti,
i
^
Prastanovnitvo, ije romaniziranje zbog udaljenosti i gorovitog karaktera zemlje
|

ne bijaše još jako napredovalo, bilo je na zapadu ovog podruja ilirsko, a na iztoku
trako. Kod prastanovnitva opažala se ve socialna razlika, t. j. vladajui sloj i sloj rt

u neke vrste kmetstvu.

ratara, koji je živio J
Nova domovina Srba bijaše opora gorovita, na zapadu movarna, na iztoku
i

šumovita i U ovim neprolaznim gorskim krajevima odrastao je kršan i

malo plodna. H|

ratniki soj seoskih gorštaka, koji se pomalo stapao s prastanovnirvom. Težki, i

djelomice upravo jadni uvjeti života, odgojili su skromno, odporno, svim tegobama
doraslo gorsko stanovnitvo. Kasniji naraštaji našli su samo malo prostora za širenje u
|
^
samom tom podruju, pa se moradoše izseliti u okolna podruja i tako naseliše Srbi,
istina tektokom sliedeih stoljea, zaista sasvim ili samo djelomice one krajeve, koje
im Porfirogenet bijaše onako obilno podielio. Doduše Srbi naseliše još neke krajeve i 1

na jugu, koje im Porfirogenet ne bijaše priznao.

Položaj jezgre srbskih zemalja bijaše središnji. Sa zemljopisnog gledišta rt
predstavlja nam ova zemlja srednji dio zapadno od balkanskog poprenog gorja. Jj
Bijaše to visoravan, koja se spuštala prema sjeveru jugu, te u oba pravca pružala
i

povoljne mogunosti širenja. Na jug je sve narode mamila priroena težnja za H

suncem, a na sjever vukla su korita rieka Lima, lbra, Drine Morave. Ali prema i i u
zapadu bijaše otvoren put, uzprkos stanovitim gorovitim smetnjama u tlu. Ve smo
ustanovili, da etniko razprostranjivanje sliedi osobito rado tok rieka. Nedaleko jezgre i

uJ
srbskih zemalja nalažahu se izvori rieka: Neretve, Morae i Bieloga Drima, koje
utjeu u Jadransko more. p-.

Nedaleko bijaše izvor Vardara, koji utjee u Egejsko more.

i 1

Sve te rieke vukle su prekobrojno gorsko puanstvo niz vodu k moru, k plodnoj
zemlji i boljim životnim mogunostima. H)
S istog zemljopisnog stajališta pružala je jezgra srbskih zemalja svojim j
naseljenicima sve preduvjete za narodno širenje prema jugu, prema sjeveru i prema
zapadu. bijaše poput tvrave, koja gospodovaše nad itavom okolinom vojniki
Ona i i)

emo vidjeti, kako je politiko narodno širenje Srba zaista

politiko-strategijski, pa i J
oba pravca da su se Srbi iz malenog središnjeg naroda razvili u znatnu
usliedilo u i

amalgamirajuu etniku politiku silu. i

j

2. Srbi i njihovi susjedi

Sad emo
promotriti uvjete, pod kojima je nastala srbska država. Od dvaju središta
j

srbskog naseljivanja, važno je samo sjeverno. Srbi u solunskom tematu nestaju i nisu
u poviesti od važnijeg znaenja. Sjeverno središte srbskog naseljenja, koje se po .-»

gradu Rasu nazvalo Rašom, postalo je središtem, iz koga se razvijala budunost j

naroda. Iz-

42
 prva ne naioše Srbi u Raši na iole znatnijeg protivnika. Naeno stanovnitvo ne
bijaše mnogobrojno, a njegova traka ili ilirska narodna sviest bijaše ve pod
^ rimskom vladavinom prilino utrnula, dok je samo romaniziranje bilo uzprkos tome
samo površno. Bijaše to jadno stanovnitvo bez kulture, a sastojalo se od seljaka i

pastira. Veih gradova ili kulturnih središta uobe nije bilo. Zbog toga ne naioše Srbi
"1 u prastanovnitvu svoje nove domaje ni izdaleka na onako opasne protivnike kao
_j Hrvati u visoko kulturnom gradskom romanskom puanstvu Dalmacije. I zato nam
poviest do 12. stoljea ne spominje dogaaja, koji bi se mogli tumaiti kao kakav vei
1 sukob Srba s tim elementima.
- i mnogo polaganije nego kod Hrvata.
Poradi toga bijaše stvaranje države kod Srba
Ne romanskog kulturnog elementa, koji je hrvatsku državu onako naglo
bijaše
podigao, ali joj od poetka uciepio mikrobe raztvaranja, koji su je kasnije uništili
i

nakon razmjerno kratkog obstanka. U stvaranju države u ustrojstvu, koje je zato i

rn, potrebno, gledam naime samo organizaciono prikupljanje sila, da bi se osvojena

zemlja zadržala u vlasti.

Mnogo su na stvaranje srbske države utjecale i susjedne države. Tu dolazi u

i prvome redu u obzir Bizant, hrvatska državna organizacija Biela Hrvatska i Duklja
^j (Crvena Hrvatska), te mlado bugarsko carstvo.
Bizant, okružen sjajem veliine snage nekadašnjeg rimskog carstva, ta država
i

1
bez premca, nosilac državnog legitimiteta, koji uzto bijaše vlastnik zemalja, koje i

^ Srbi zaposjednuše, taj Bizant vršio je najvei upliv na srbsku državu srbski narod u i

nastajanju. To je mogao tim više, što je pokraj državnog ustrojstva, koje poivaše na
rimskim tradicijama, imao crkveno, ustrojstvo, najuže povezano s državom, a ija
i

J
vrhovna glava bijaše zapravo car (cezaropapizam), te koje stajaše zbog toga posve u
.-->, službi državne ideje. Veliinu tog utjecaja možemo najbolje prosuditi, ako uzmemo u
obzir, da su po Porfirogenetu Srbi za razliku od Hrvata pokršteni od grkih sveenika
i da su prema tome itavo svoje sveenstvo dobili iz Bizanta. Ovako nam je jasno, da
~i je poetak stvaranja srbske države bio sasvim u duhu bizantskog utjecaja. Drugi

j politiki inbenik bijahu hrvatske državne tvorevine, poimence Crvena Hrvatska, koja
izprvice obuhvaaše današnju Hercegovinu i Crnu Goru. Zaista se opravdano misli,
1
da je u 8. st. hrvatsko plemstvo za neko vrieme zavladalo nad srbskim seljacima —
- 'i gorštacima. Flavije Blondo nas izvješuje, da se Raša smatra pokrajinom Hrvatske.
Ali se ini, da su Bizantu skloni Srbi s pomou svog sveenstva ubrzo slomili
vladavinu Rimu sklonog hrvatskog plemstva. Tako tamo doe do miešanja obih
naroda, a pri tome nadvladaše konano Srbi. Opaža se, da sredovjeni grki pisci, a

osobito Zonaras i Cedren zovu narod u Raši i Duklji »Srbima, koji se zovu i Hrvati«
ili »Hrvatima, koji se i Srbi zovu«. To isto spominje Scvlices. Budui da stvaranje
i

hrvatske države i njen razvitak poinje veoma rano, sasvim je naravno, da su u državu
prije orgamizirani Hrvati povremeno pretegnuli svoju vlast i na neorganizirane ili

slabije organizirane Srbe.

'
Izporedi V. U.
-ll.-ll,, -H<J'J.,sir. 2-10.
*
Na tsiom mjesni, 27/. Šio prihvaamo ovo shvaanja, razlogom su djelomice vlasina opažanja. U
str.

neposrednoj grada Rasa ima selo Rvali, a dalje još na iztok drogo selo Rvarsko. I'o mome mjerenju to su
blizini

osmici naseliti vieka. Našao sam naime nekoliko istoimenih sela u Bosni, uli ona su svu muslimanska, a u
iz #. i

n/iltovo/ okolini nalazimo neobino mnogo dolihokefalnih oblika lubanja, le odatle zakljuujem, da su tu vrlo
staru nasel/ii.

43
 1

'"1

Trei politiki inbenik bijahu Bugari, nekadašnji saveznik Avara. Ovo se j

uraloaltajsko pleme odieli od njih poe pod vodstvom kana Kubrata u nizinu izmeu
i

Dunava Balkana, gdje se stalno naseli (679). Ovaj narod donio je, mogli bismo rei,
i *-*

ve gotovu državu u svoju novu postojbinu. Razpolagao je veliajnom vojnikom j

organizacijom, koja je postala sigurnom osnovom njihova državnog ustrojstva. Pa
koliko god se uraloaltajski osvajaki soj pomalo izcrpljivao, toliko su se podjarmljena T
slavenska plemena polako srasla s ovom vojnikom organizacijom, pa se tako wj

Uraloaltajci i Slaveni stopiše ujedan narod slavenskog jezika uraloaitarjskog imena

i i

vojnike organizacije. Odmah po svome dolazku predstavljaju Bugari znatnu H|

-*
vojniku silu, koja se svuda osjetila koje su se svi bojali. Glavni protivnik Bugara
i

bijaše Bizant, koji iz pojmljivih razloga ne mogaše mirno gledati, kako se na

podruju, koje njemu pripada, utvruje tako nemiran i vojniki pogibeljan protivnik, I

kao što to bijahu Bugari. Izmeu Bizanta i Bugara nastadoše žune borbe, koje s
promjenljivim uspjehom trajahu preko 700 godina koje završiše time, da su se oba
i
^
žilava protivnika meusobno toliko izcrpla, da je od toga imala koristi samo sve jaa
Jj
turska sila, koja konano uništi oba oslabljena protivnika.
Ali još prije Turaka okoristiše se Srbi neprestanim ratovima izmeu Bugara i H|-

Bizanta. Srbi imaju zahvaliti samo trajnoj zaokupljenosti ovih dvaju opasnih U)
protivnika, što su mogli stvoriti vlastitu državu i znaiti nešto na Balkanu. I Bizant i

Bugari mogahu se samo povremeno, kad je jedan od njih sluajno na kratko vrieme H
nadvladao, okrenuti protiv Srba. Ali onda mogahu Srbi uviek biti jeziac na tezulji i
i

statina stranu slabijega. Ovom politikom kolebanja izpunjena je srbska politika od g,

900. do 1204. (etvrti križarski rat pad Bizanta).i !

Ali ovaj odnos uvjetovao je takoer daljnji smjer razvoja srbskog naroda srbske
i i

države. Budui da je bizantski pritisak dolazio s jugoiztoka, a bugarski s iztoka, bijaše

^
pravac prvog razvoja srbske države u smjeru najmjaujeg odpora, u smjeru j
sjeveroistoka. Najoiglednije bijaše to u 10. stoljeu,
—
Za jakog cara Simeuna (893. 927.) nadvladaše Bugari Bizant. Bugarsko carstvo hj
postade najjaim politikim inbenikom na Balkanu podloži svojoj vlasti veinu
i Jj
ondje naseljenih slavenskih plemena. Pa ni susjedi Srbi ne mogahu se oteti tome
udesu, i samo Hrvati bijahu, kako ve napried spomenuh, dovoljno snažni da se H|

obrane od Bugara. Ali lakše bijaše zavladati nego trajno vladati tvrdokornim srbskim >-i

brdskim Slavenima. Simeun pokušavaše održavati srbsku zemlju u zavisnosti s

pomou raznih knezova srbskoga podrietla. No svi pouzdanici, koje Simeun šiljaše u
Rašu, odmetnuše se uviek od njega. Pokraj narodne tvrdokornosti bijaše tome
vjerojatno razlogom utjecaj bizantskog sveenstva, koje bijaše neprijateljski
i

razpoloženo prema Bugarima. Sve to pobudi toliko Simeunov gnjev, da odlui uništiti
j
zemlju, Najodlinije porodice dade smaknuti, zemlju temeljito opustošiti, puanstvo
poubijati ili Rašu opustošenu bez organizacije.
raztjerati, te ostavi -

Srbsko se puanstvo razbjegnu na sve strane. Najvei se dio skloni na zapad, i

j
sjeverozapad k Hrvatima, koji su, kao što sam ve razjas-

44
nio, pokazali dovoljno isnage, da dva puta osjietljivo poraze Bugare, koji su naviraii.
ini se, da je uz ostale politike crkvene prilike, koje emo kasnije upoznati, ova
i

promjena odluila etnikom sudbinom Duklje. sam naglasio, da smatram DukljuVe

samo daljnjim razvojem Crvene Hrvatske (koja je prvotno hrvatska naseobina). Ali se
ini, da je sloj naseljenih Hrvata bio vrlo riedak i da se zbog geopolitikih zapreka
nisu gajili odnosi s nacionalno jaom Bielom Hrvatskom, pa je kasniji razvoj odluio
na štetu Hrvata. Izgleda, da je ovdje sudjelovala okolnost, što se upravo u Duklju i

izselio jedan dio gornjeg sloja Srba, politiki djelatnog diela naroda. Poevši od god.
924. postaje srbski utjecaj jai, a u razdoblju velikog osvajanja Komnena u 12.
stoljeu ( 1 1 68. do 1 1 80.), ini se, da je sve jai bizantski utjecaj još i više djelovao u
korist pravoslavnih Srba protiv katolikih Hrvata. Ovako pripade Duklja postepeno
sve više u djelokrug srbskog utjecaja. Postade u neku ruku drugim politikim
središtem srbskog naroda. Ali prvotno hrvatsko naseljenje kao etniki moment i jaki
utjecaj katolicizma udarili su ovom podruju tako neizbrisivo, posebno obilježje, da
se Duklja, kasnije Zeta, kroz itavu srbsku poviest javlja kao posebna individualnost,
koja obino stoji u nekoj protivnosti s etnikim središtem u Raši. Ovi razluni
elementi pokazali su se tako jakima, da ih do danas nije bilo mogue svladati, pa tako
vidimo još danas pokraj prave Srbije još i Crnu Goru, nasljednicu nekadanje Duklje
i

i Zete.

3. Obilježje prvih srbskih državnih tvorevina

Koliko god je središte srbske zemlje bilo zgodno za održavanje odgajanje i

narodne snage, toliko bijaše nepovoljno za politiki razvoj, za stvaranje države.

Stvarno ne vidimo od 7. do 10. stoljea nikakve znatnije srbske državne tvorevine.
Neplodna, siromašna gorska zemlja, bez veih gradova, bez ikakve kulturne tradicije,
bijaše naprosto nesposobna za stvaranje države. Tek kad je Duklja (Zeta) napried
spomenutim biegom seobom dobila srbsko puanstvo uz bizantsko-pravoslavnu
i i

pomo dospjela u politiki djelokrug srbstva, poinju Srbi sudjelovati u stvaranju

države, koja doduše nije isto srbska, ali su Srbi u njoj ve u tolikoj mjeri dionici, da
se ne može preko njih naprosto priei.
Bugarska sila propade doskora nakon smrti Simeuna Velikoga. Sad zapoe uzpon
Bizanta. Suzbijajui Bugare, poe Bizant upotrebljavati u tu svrhu Srbe, pa tako
nastade tristagodišnje razdoblje, u kojem Srbi uživahu u najveoj mjeri podporu
Bizanta. Oni za uzdarje priznavanu bizantsko vrhovnitvo, prionuše vjerno uz iztonu
Crkvu, pomagahu Bizant oružjem i ratovahu protiv njegovih neprijatelja, poimence
protiv Bugara.
U ovo razdoblje spada i osnivanje prve srbske države. Kad je bugarski pritisak
prestao, Srbija se stade dizati, te nastade razdoblje narodnog preporoda. Srbski
element vraao se iz progonstva polako natrag u narodno središte su Rašu, te je tom
zgodom donio sa sobom sva-

45
 .

kako hrvatsko-romanski kulturni utjecaj politike tradicije. U ovom razdoblju

i

snažnog narodnostnog uzpona, —

upotrebljavajui kulturne elemente, donesene iz
I|

civiliziranijeg zapada i upirui se na prošireno narodno podruje prama Zeti, a uz ni

najsnažniju pomo Bizanta, koja se oitovala najviše, stoje bizantsko sveenstvo
J
pomagalo svjetovno nastojanje osnivaa države, —
uspije nekom srbskom odliniku,
po imenu aslavu (93 1 —
960.), osnovati srbsku državu. Bijaše u interesu Bizanta, da
.

H|
se ta novonastala sila ne razvije prema jugu u stare bizantske pokrajine, nego prema -i
sjeveru u krajeve, koji su izmakli vlasti Bizanta. I zaista opažamo, da se ta prva srbska
država razprostirala prema sjeveru u narodno podruje Hrvata i Bugara. Upirui se na Hj
vojniku snagu Raše i Zete, osvoji aslav Bosnu sve do Save današnju Srbiju do L *
i

Save, Dunava Morave. Sad je pleme srbskih gorštaka prvi puta izkusilo sreu
i
n
vladanja nad drugim slavenskim plemenima. !

Ali ta država bijaše suviše uzko vezana uz osobu aslava. Kad on pade g. 960,
i

navodno u Sriemu u borbi s Maarima, raspade se ta prva srbska država. Hrvatski i r\

bugarski krajevi bijahu pripojeni samo iure bellico. Vladavina aslava, koja trajaše
J
jedva dva desetljea bijaše prekratka, a da bi mogla potisnuti osjeaje narodne
pripadnosti u Hrvata Bugara.i 1*1

Srbsko gorštako pleme nije bilo sklono da služi stranim probitcima. Premda se J
podigoše bizantskom pomou, zapoeše Srbi nakon prvih uspjeha nastupati
r
samostalnije, nego je to Bizantincima moglo ii u raun. Svladavši bugarsku državu, a
|
kasnije bugarsko-rusku državu Svjatoslavljevu, osjeti Ivan Cimisk potrebu, da ^
pritegne Srbe jae pod vlast Bizanta. G. 972. osvoje Bizantinci Rašu oružanom silom.
Jedan dio srbskog naroda, koji se bijaše povratio, pobjegne opet u Duklju.
n
Ovo opetovano pridolaženje ojaa srbski element u Duklji (Zeti) toliko, da od 11.
st. ne možemo Duklju više smatrati isto hrvatskom nego miešanom hrvatsko-

srbskom državnom tvorbom. Duklja (Zeta) stade odsada sve više sudjelovati u
politikom udesu Raše, s kojom bijaše geopolitiki bolje vezana nego s ostalom
Hrvatskom. Ali uzprkos tome ne možemo državnim tvorevinainia Vojislava i Bodina Hj
A
priznati isto srbsko obilježje, nego miešano hrvatsko-srbsko, jer grki pisac Niketes J
zove Duklju još uviek »Chorbatia« ili Crvena Hrvatska. Na svaki je nain ve tada
dolazio do izražaja pojaani bizantski utjecaj. "J

Bizant bijaše upleten u težku borbu s Normanima, te mogaše trebati oružanu ^

pomo ratnikih Slavena-gorštaka. Ali tu mogaše zadobiti samo ustupcima.
Bodinova je država nastala poput aslavljeve. Uz sklonost i moralnu pomo
Bizanta udari hrvatsko-srbska država na sjever i sjeverozapad i podloži si dielove
današnje Bosne i Hercegovine
današnju sjevernu Srbiju.
i
^
Uz bizantski pritisak u pravcu sjeverozapada djelovala je tu i hrvatska plemenska j
sviest, koja je nastojala novoj državnoj tvorevini pripojiti što više od posjeda
hrvatskih plemena. Ali druženje s Bizantom donielo je klicu smrti Još uviek pretežno ]

hrvatsko-katolikoj Duklji. U isto vrieme, kad Hrvati Biele Hrvatske i Panonije J

sklapaju savez s
'"i

'
Današnja kraljevina Srbiju (do balkanskih ratova) bijaše izprva etniki naseljena onim slavenskim plemenima,
koja bijahu bazu bugarskog naroda, a na zapadu stanovahu tu Hrvati. Ovt Slaveni bijahu posrbljeni tek u 13.
ili 34. stoljeu. Zato se Beograd u starim izpruvuma do 13. si. naziva »Alba Bulgonae«

46
 Maarima, dolazi Duklja pod vrhovnu Komnena podložio
vlast Bizanta. Veliki udar
je njihovoj vlasti Duklju, koja dotada bijaše bedemom Zapada. Kad se sedamdeset do
osamdeset godina kasnije oslobodila, oslobodiše je Srbi. Srbi nauiše dovoljno od
svojih uitelja za samostalno nastupanje. Bizant se mogaše svladati samo s pomou
bizantskog oružja.

4. Nemanjii kao prvi osnivai srbske države

. j)

Istom na prielazu iz 12. u 13. stoljee, uspjelo je, Nemanjiima osnovati isto
1 srbsku državnu tvorevinu.
J
Ve sam prije iztaknuo jedan od odlunih razloga, zbog kojih je srbska država
trebala gotovo 500 godina, da poprimi vrsti ustaljeni oblik: maleni obseg, te
gospodarsko i kulturno siromaštvo središta srbskih zemalja. Vanjski kulturni utjecaj,
koji mogaše djelovati na Srbe u njihovoj središnjoj postojbini, bijaše suviše i

-» neznatan, a da bi mogao održati državu u prilino težkim okolnostima. Najbliži i

•_J
najjai utjecaj, bizantski, ne bijaše u onoj oporoj gorskoj zemlji toliko snažan, da bi se
drugaije oitovao osim u crkvenim stvarima. A pokraj toga, taj utjecaj se stalno
1 mienjao. Samo u vrieme, kad bi Bizant zapao u nezgodan položaj, podupirao bi on
-.J samostalna politika nastojanja u srbskom podruju. Ali kad bi se Bizant osilio, taj bi
utjecaj djelovao protiv nastojanja oko samostalne srbske države, te bi podupirao ona
nastojanja, koja bi radila na tom, da se Srbi sasvim podlože. Srbski sije narod morao
sam stvoriti uvjete boriti se za to, da stvori vlastitu državu u težkoj školi života.
i

Poput sviju Slavena i Srbi imaahu plemensko ustrojstvo, kojem bijaše temelj
obiteljski život u zadruzi. U prijašnjem poglavlju vidjesmo ve, da ovaj ureaj bijaše
temeljem hrvatske Vojne Krajine. Obitelj, koja se množi, ostaje u kunoj zajednici, a
pri tome je pojedinano vlastnitvo, t. zv, osebunjak, veoma ogranieno. Glava
zadruge bijaše njen najstariji lan, starješina; više zadruga tvorilo je rod, a više rodova
sainjavalo je pleme. Poglavica roda bijaše župan, najugledniji starješina roda, a
najugledniji starješina plemena bijaše veliki župan, koji je u doba narodnog uzpona
preuzimao vodstvo sviju plemena, od kojih se sastojao srbski narod.
Kod Srba bijahu prilike sasvim drugaije nego kod Hrvata, koji dooše u zemlje,
snažno prožete romanskim kulturnim utjecajima, gdje su rimske pravne zasade, koje
se osnivahu na naelu pojedinanog vlastnitva, doskora nadvladale slavensko pravno
shvaanje djedova i postale temeljem vladarove vlasti.
Vladarova vlast u Srba, koja se razvijala iz ureaja velikog žpanstva, trebala je
stoljea, da poprimi takav oblik, koji omoguuje obstanak države. Zato od g. 900. do
g. 1200. vidimo u srbskim zemljama, da samo povremeno uz sudjelovanje hrvatskih
i

ili bugarskih državnih tradicija nastaju državne tvorevine, koje mogahu obstajati,

samo kad se pojavljivahu osobito jaki pojedinci, ili kad politike prilike bi-

47
 —
J

jahu osobito povoljne. im

bi odpala jaka linost osnivaa države, nastupila bi obitelj,
J
zadruga osnivaa države sa zahtjevom na zajedniki posjed države, nastupili bi mnogi
pojedinci, koji bi si meusobno pravili smetnje. Time bijaše sudbina države „
zapeaena, ona je morala propasti. |

Razdoblje vladavine Komnena, a poimence vladavina Manojla Komnena ( 43. 1 1

1 1 80.) »posljednjeg viteza« meu bizantskim carevima, postalo je labuim pjevom rj

bizantske moi; poslije njega usliedila je nagla propast. Manojlo Komnen nastojao je J
ponovno podii nekadašnju veliinu Bizanta, nastojao je ponovno stei zemlje, koje
Bizant nekada posjedovaše, te živo poradi na tom. Vlast Bizanta proširi se daleko Hl
prema sjeveru sve do granice Maarske. Srbi, koji se ve od 10. do 12. stoljea s lj

promljenljivom sreom nastojahu oduprieti vrhovnoj vlasti svojih susjeda, bijahu i

suviše pametni, a da bi se izcrpli u borbi protiv premonog neprijatelja, pa se pokore i

|
ekahu na bolja vremena. I tako dospješe pod bizantsko gospodstvo. Tražei pogodne
linosti za upravu srbskih zemalja, naie Manojlo na sinove Zavidine, potomke stare _
ugledne vladarske porodice iz Raše, koji se bijahu povodom jedne od nezgoda izselili I

u Duklju, i preda im srbske krajeve na upravljanje.

Od etvorice brae: Tihomira, Miroslava, Sracimira i Nemanje, bijaše ovaj rs
posljednjjj najjaa linost. Roen u kutivirainim primorskim predjelima Duklje i J
katoliki odgojen, bijaše on obrazovaniji, elastiniji, a imaaše i starih rodbinskih
veza u Raši, te novih tek steenih u Duklji (Zeti). Doskora doe on u sutkob sa HJ
svojom braom, ali da se njegov vrhovni gospodar za njega toliko zauzeo, da
uspije, uJ

mu je pomogao brae, imenovao ga velikim županom i predao mu sve srbske

protiv
zemlje u upravu. im
Nemanja osjeti vlast u svojtoj ruci, pobuni se odmah protiv \

Manojla i uznastoji oružanom rukom otresti se bizantskoga vrhovnog gospodstva. U ^

bitci kod Pantina imaaše toliko sree, da mu uspije suzbiti bizantski napadaj. „
Bizantinci ga doduše kasnije ponovno podlože, ak zarobe i odvedu u Carigrad,
i
Jj

gdje pobudi udivljenje zbog skladnosti svog tiela. Ali se on uspije ponovno ulaskati
Bizantincima, te mu oni povrate njegovu zemlju. im
stiže kuci, smišljaše odmah, nj
kako e ih ponovno izdati, te potraži oslonca u Ugarskoj, ponudi se ak voi križara,
i
j
Fridriku Barbarosi, koji je tuda prolazio, te položi vazalnu prisegu. Nikad više
Bizantu ne uspije da ga ponovno trajno podloži.
Nemanja postade na taj nain osnivaem srbske nezavisnosti dinastije i C3
Nemanjia, koja se kroz 200 godina, t. j. do izumra, uzdržala na srbskom priesitolju.
Za njene vladavine prešla je Srbija kroz svoje zlatno doba razvila se u prvu vlast na
i

Balkanskom poluotoku. Ovo sjajno doba usjeklo se duboko u narodnu dušu, pa

postade u doba najveeg poniženja stegom, zviezdom vodiljom itavog naroda, koji
nije nikad izgubio ni vjeru ni nadu, da e se opet jednom povratiti vremena moi i

J
slave.

r i

..i

r
i-

" '1

48
 Ovo razdoblje veliiue i snage imaju Sribi zahvaliti sretnoj okolnosti, što su u
najpovoljnijem asu svoje povaesti imali jaku dinastiju, koja je znala do kraja
izkoristiti neuzporedivo povoljnu priliku.

Ve sam prije istaknuo, kakva je za Srbe bila srea, što su se Bugari i Bizant
meusobno trli u nepomirljivoj borbi. U jednom od takovih trenutaka izcrpljenja

propao je god. 1204. Bizant. Franaki vitezovi etvrte križarske vojne pod vodstvom
sliepog, ali sranog Mletanina Enrika Dandola osvojiše Carigrad, zbaciše Komnene s
priestolja osnovaše katoliko Latinsko carstvo (1204.
i 1261.). AH lakše bijaše —
T nego njime trajno zavladati. Bizantska državna misao sklone se
svladati žilavi Bizant,
u Malu Aziju nae utoište u Nikejskom carstvu, odakle je nakon 60 godina,
i

utjelovljena u Mihajlu Paleologu srušila sušiavo Latinsko carstvo i ponovno zauzela

svoju priestolnicu.
Bijaše to neprispodobivo povoljna prilika za Srbe. Bizant, taj vrhovni gospodar
Srbije, vlastnik zemljišta, što ga Srbi nastavahu, najjai i najopasniji neprijatelj Srbije

zbog svoje kulturne premoi, zbog svojeg velebnog državnog crkvenog ustrojstva, i

zbog tradicija rimsikoga carstva, taj neprijatelj bijaše za desetljea sasvim uklonjen i

osuen na lagano izumiranje, ak onda, kad je kasnije opet malo oživio. Ali ne samo
i

to! U Malu Aziju prognana bizantska državna misao tražila je, u svom nastojanju, da

se ponovno doepa Bizanta, na svim stranama saveznike, pa zbog toga joj nije mogla
izmai iz vida sve jaa mo
tog ratnikog gorštakog naroda njegova ambiciozna i

dinastija. Srbi dadoše svoju pomo dobro platiti, pa emo vidjeti, da su upravo u to
doba došli do nekih tekovina, koje su ih osposobile, da, u doduše kratkom razdoblju
sjaja, preuzmu na Balkanu nekadašnju ulogiu Bizanta.
Pokušat u
sad pregledno prikazati glavna djela Nemanjia.
1. Prvim temeljem podizanja srbske doržave bijaše uzko spajanje Raše i Duklje
(Zete). Potekavši iz jedne raške vladarske porodice, a roen odgojen
i u Zeti, imaaše
Nemanja i njegovi nasljednici dovoljno znanja osobnih veza, da zadrže trajno i

zajedno ove dvie protivne pokrajine. Istom trajnim povezivanjem ovih dviju pokrajina
bijaše otvorena dovoljna prostorna i tvarna osnovica za diržavnu tvorevinu, koja bi
bila sposobna za život.
2. Nemanjii bijahu prvi Srbi, kojima uspije osnovati dinastiju. Ve prije njih

bijaše u Srbiji obitelji dinasta, t, j,odlinih obitelji, od kojih je više lanova bilo
dinastima, ali ne bijaše dinastija. Nijedna se od tih obitelji nije znala trajno uzdii nad
položaj obinoga inovnikog plemstva, niti izmeu sebe dati redom niz vladara, koji
bi se ugledom vlašu podigli toliko, da bi im druge županske obitelji priznale
i

prvenstvo. Sve ovo uspije tek Nemanjiima. Da je to bilo snažno djelo, da im se

mora pripisati zasluga za podizanje itavog naroda, proizlazi najbolje iz naših
razlaganja o znaenju stvaranja države za o
nastajanje južnoslavenskih naroda, i

utjecaju slavenskoga shvaanja zajednikog vlastnitva

zadružnog ustrojstva i

obitelji, koji je koio stvaranje doržave. Gotovo nesavladive potežkoe pružao je

nedostatak pojedinanog nasljednog prava u duši naroda ukorienjeno pravnoi

shvaanje

s
Dinastija Nemanjia vladala je neko 200 godina, od god. J 170. do /_?//. Iz nje su izašli ovi vladari;
Nemanja 1170. 1196.; Stjepan Prvovjenani 1198. 1228.; Stjepan Radoslav 1228,-1234.: Stjepan
Vladisiav 1234. 1243.; Stjepan Uroš 1245 1276:; Stjepan Dragutin 1276- 1282.: Stjepan Uroš V. Milutin

1282. 1321.: Si/epan Uroš III. 1321, 1331.; Stjepan Dužan Silni 1331. 1355.; Car Uroš 1355, 1371.

49
 o zajednikom vlastnitvu Izgleda, da su to Nemanjii shvatili, te su na
obitelji.
1
genjalan nain preko
te zapreke. Osniva dinastije Nemanja i njegov sin
prešli A

Stjepan Prvovjenani zahvale se još prije svoje smrti na asti i

odrede svojim
nasljednikom onog lana dinastije, koji im se injaše najsposobnijim, te se
n
povuku u
srbski manastir Hilandar na Svetoj gori —
Atosu. Ova njihova odluka, da sjaj
priestoljazamiene tihim odricanjem zemaljskih slasti, i Bogu posveeno samovanje, n
podali su obojici toliku mueniku
aureolu, da se oba poštivaju kao narodni svetci. A w I

ta svetaka aureola prijašnjeg vladara bijaše najboljim štitom njegova nasljednika,

ona lebdaše nad njim osiguravaše ga od svih napadaja. Osiguranim nasljedstvom
i
i H
na taj nain ustaljenim odnosima ojaa dinastija, država narod, a ovaj potonji shvati i J
prednosti ovih odnosa. Na taj nain bijaše mogue prebroditi sve nutarnje i vanjske
težkoe, te osigurati dvjestagodišnje vladanje Nemanjia, a time
podizanje Srbstva. i
1
J
Za vladanja Nemanjia pala je odluka o vjerskom pitanju kod Srba. I Srbima
3.

trebaše stvoriti odluku o sudbonosnom pitanju: »Iztok ili Zapad, Bizant

ili Rim«. I to
ne samo zbog toga, što osniva dinastije, sam Nemanja, bijaše u Zeti katoliki n
odgojen, nego zbog toga, što je u doba Nemanjia nastalo ono veliko kolebanje,
i
J
kad
se naas inilo, da e
Rim konano pobiediti Bizant, kad je sam Bizant bio srušen, a n
na njegovim razvalinama podignuto katoliko Latinsko carstvo. Bilo bi
sasvim J
razumljivo, da su sei Srbi u to doba orientirali prema katolicima,
a bijaše i pokušaja u
tom pravcu. Ali desilo se na kraju upravo obrnuto. Upravo za vladavine Nemanjia
H
odlui se Srbstvo konano u korist anatolskog kršanstva; upravo za vladavine ove ^
narodne kue, srasla je država i Crkva, vjera i narod kod Srba tako udesno, daje
to
za svakog zapadnjaka gotovo nepojmljivo. Ne bijaše narod samo odan **}
bizantskom
pravoslavlju zbog tradicije i odgoja, on bje odatle dobio i pokrštenje, prvi kršanski
J
nauk, pa pismo i prvu narodnu književnost. Dinastija kao takova opredielila se
i

izriito za iztonu Crkvu, te zapoela prema katolicizmu onu politiku,

n
koju je kasnije
j
Srbstvo tako esto uspješno vodilo. Ona se približi katolicizmu
i
i nastoji kod njega
pobuditi što više nada oekivanja. Sad nastoji Srbstvo susretljivost, koja je
i r-j

posljedica tih oekivanja, izkoristiti što se više može, te se onda u odlunom trenutku 1

povue na stranu ili ak neprijateljski izstupi protiv katolicizma. Tako se Stjepan

i

Prvovjenani približio papinstvu, da stekne protutežu Bizantu. Za uzdarje dobi on od

Rima krunu i kraljevski naslov, 6 što je mnogo pridonielo uvršivanju dinastije i d
dizanju srbskog naroda. im bijaše ta prednost steena, otue se Srbi od pape i

zaponu provoditi onu politiku, koja je u vrieme Stjepana Dušana Silnoga dovela do
7
okrutnog progona katolika.

^
Za sve ovo ne bijaše kod naroda odluna samo mo
predaje utjecaj za ono doba i

još pretežno bizantskog sveenstva, nego i uvjerenje, ona nutarnja i

imponderabilna
srodnost po izboru naroda s iztonim kršanstvom; to je problem, kojim emo
se još
kasnije pozabaviti. Ali kod dinastije ne bijahu samo odluni obziri na narod i sve-

" Zbog toga »Prvovjenanu: Dvoje od velikog znaenja. Po shvaanju legitimnost, u zemljama
nekadašnjeg
rimskog carstva, mogaše podieliti krunu samo car bizantski i papa kao nosioci
rimske vlasti.
' To je ve Kallav primietio. On piše: 111- L, str. 33.: ». premda srbski župani i kraljevi ne bijahu nikada
. .

iskreni i upotrebljavahu prijateljstvo papa, da bi postigli svoje

ciljeve. A kad ih postigoše i ne trebaše im više
papinske podpore, okrenuli bi katolikoj Crkvi odmah lea,« loje vrlo važno, jer
dokazati, Srbi nastoje ovu istu politiku provoditi i prema katolikoj
kao što u
kasnije nastojali
Austriji.

50
 1-1
^ r

enstvo, nego i pametno politiko razsuivanje. Sve snažnija dinastija Nemanjica

upoznala je sasvim izpravno, od kolike je prednosti za dinastiju ona uzka sveza,
^ gotovo jedinstvo izmeu države i Crkve, koja daje obilježje iztonoj Crkvi, pa nije
htjela, da joj ta prednost izmakne. Tim više, što joj je pad Bizanta omoguio da

nacionalizira srbsku Crkvu da grko sveenstvo nadomjesti narodnim, srbskim. Ovo

i

"i postade bitnim momentom narodne nezavisnosti jaanja dinastije, države naroda.
i i

4. Iztaknuo sam ve daje glavnim razlogom polaganom razvitku srbske države

bilo kulturno i materialno siromaštvo krajeva, što ih Srbi naseliše. Tu injenicu
H spoznaše Nemanjii, pa nastojahu podii zemlju i narod kulturno i materialno, kako bi
J time i svoju mo ojaali. Treba im priznati, da su u tom pravcu mnogo uinili.
Nemanja, koji iz svoje mladosti poznavaše kulturnu premo romansko-hrvatskih
primorskih gradova u Duklji i u sjevernim pokrajinama, nastojaše odanle crpsti
J
kulturnu glavnicu. Romanske, u hrvatskoj sredini na pola poslavenjene patricijske
1 obitelji, zaigraše vidnu ulogu u kulturnom i gospodarskom životu Srbije za vladavine
Nemanjica. Pri tome su Kotorani zavladali diplomacijom, a Dubrovani trgovinom,
novarstvom rudarstvom. Osobita se pažnja posveivala rudarstvu. Sasi budu
i

i naseljenikao rudari, a Dubrovani postadoše poduzetnici i novari. Od srebra,

^J dobivenog iz vlastitih rudnika, kovahu se prvi srbski novci, a vodila se briga i o

trgovini, obrtu i redovitom prometu. Provelo se ustrojstvo raznih socialnih i

gospodarskih staleža, pa se na toj osnovici osiguravahu fiskalni interesi države i

dinastije. Da uredi i osigura trgovinu i promet, uzakoni Stjepan Dušan postojee

obiajno pravo, koje se razvilo iz smjese slavenskih bizantskih pravnih obiaja u i

»Zakoniku«, koji je najvee slavensko kodifikatorno djelo srednjega vieka. To je

.j
takoer jedino državno kodifikatorno djelo na Balkanu. Hrvati imaju mnogo
i

zakonika, ali svi su od gradova seoskih obina, te nemaju nijedno poznato

i

kodifikatorno djelo, koje bi obuhvaalo itavu državu. I oružana se snaga države

_j
popravila podigla. Jaki vladari Nemanjica držahu stalno
i plaeniku vojsku, i

poimence njemake ete voe, koji su svakako takoer pridonosili, da se podigne

i

oružje, sprema organizacija vojske. Unutarnja

i vanjska sigurnost red, postignuta i i

tim sredstvima, omoguila je obe materialno podizanje, kojim se i dinastija znala

koristiti. Steena bogatstva Nemanjica za podizanje crkava
upotriebiše vladari iz kue
i zadušbina, koje postadoše ognjištima crkvene organizacije, narodne književnosti i
kulture, a kasnije, u doba stradanja od Turaka, ognjištima narodnog osjeanja i i

predaje o vlastitoj državi.

Treba Nemanjiima priznati, da su podjednako skladno svoju brigu znali podieliti
i

meu vlastite dinastike, državne, narodne i crkvene probitke, tako, da nijedan od

ovih inbenika nije bio prikraen, te se razvijati i pod ovom
mogahu podjednako
jednakom kakvu emo jedva u poviesti nai u drugog
skrbi srasti u zajednicu interesa,
naroda. A to bijaše obilježje srbske države naroda u srednjem vieku, te je ostalo u
i

velikoj mjeri još i danas, kako emo kasnije vidjeti.

51
 5. Sveti Sava

Tko malo razumievanja i smisla za dublje pragmatike odnose proui

s
poviest Hl
Nemanijia, taj ne e
mimoii jedne linosti, srbskog narodnog svetca Savu, ili kako
ga Srbi zovu svetog Savu. koji se snažno izdiže iz srbske poviesti u prvoj
*
polovici 13.
stoljea. ,_.

Osniva dinastije Nemanja imaaše Vukana, Stjepana

tri sina: Rastislava
i .1
(Rastka). Ovaj posljednji utee, kad mu je bilo sedamnaest
godina, pun želje za
znanjem, iz roditeljske kue. obaran prianjem nekog prosjaka,
monaha s Atosa, i H
ode za svojim obsjenarom u samostan Rusiko na Atosu, gdje je primio J
prvu posvetu.
Sva nastojanja roditelja, da bjegunca sklonu na povratak u svjetovni
život, ostadoše
bezuspješna, plavooki i plavokosi mladi posveti svoj život Bogu. Petnaest godina
te
1
proveo je Rastko, primivši ime Sava, na Atosu u samostanima
Pantelejmon i
Vatopedi. Kako je njegov otac Nemanja, kao monah zvan Simeun,
takoer provodio n
svoje posljednje dane na Atosu, sagradiše oni zajedno manastir
Hilandar, koji postade
prvim slavenskim manastirom na Atosu i srbskim narodnim
manastirom. Kad su
god. 1207. zbog franako-Jatinskih osvajanja prilike na Atosu r
postale nesigurnima, ]
poe Sava, primivši u se sve teoložko znanje anatolske crkve, u Srbiju, u
kojoj je tada J
buknula svaa izmeu vladajuega velikog župana Stjepana i njegova najstarijeg
brataVukana, koji bijaše, oslanjajui se na katoliku stranku, na neko vrieme
zbacio
Stjepana s priestolja. Sava izmiri doskora zavaene strane. ini
se da mu je pri tome
mnogo pomoglo, što je sa sobom nosio zemne ostatke svog otca, Nemanje-Simeuna,
koji bijaše meutim proglašen svetcem, tako da ga
velikaši brojni narod sveano
i i

pobožno doekaše. U Srbiji poe on u manastir Studenicu (kasnije u Rašu i J

Žicu),
gdje je nakon izmirenja u zemlji revno nastojao oko ustrojstva
pravoslavne Crkve'
Kao sin vladarov brat vladajueg vladara posjedovaše on
i
sva sredstva i mogunosti,
da radi i djeluje prema vlastitom uvjerenju. —
Ali isto tako razvijaše on živu
diplomatsku djelatnost u svim kritinim asovima za vladavinu
i državu svoga brata.

Nakon izmirenja Stjepana i Vukana, djelovaše Sava uspješno u razpri s odmetnikom

H
knezom Dobromirom Strezom. Njega savlada Sava »sladkoom jezika i snagom
nei«, kako to priaju njegovi vjekopisci. Konano je u kritinom asu,
kad se na
Stjepana Prvovjenanog podigao ugarski kralj Andrija II.
protiv sve snažnije srbske
i

države sakupio jaku vojsku, Sava upriliio sastanak obaju vladara

kod Ravnog, koji
se. zahvaljujui bez sumnje govornikoj snazi rjeitog
monaha, završio time, da je
Andrija II. odustao od daljnjih neprijateljstava prema Srbiji
(1215.).
U meuvremenu su se zbile velike promjene. Bizant bijaše srušen. Latini vladahu
na Bosporu, a u Nikejsko carstvo Epirsku despotovinu spasiše
i
se ostatci nekadašnje
romanske veliine. Te dvie krnje države tražile su saveznike protiv
katolikih
osvajaa.
Sava, taj prepredeni diplomat, shvati tu neprispodobivo povoljnu
priliku, ode god.
1219. .u Nikeju izposlova od cara Teodora Laskarina, daje Srbija, koja je dotada
i

podpadala pod ohridskog nadbiskupa, do-

52
bila vlastitog nadbiskupa, a prvim nadbisikupom bude imenovan sam Sava. Mora da
se prepredeni monah jednako poslužio opasnošu, koja je pravoslavlju prietila od sve
snažnijeg katolicizma, kao i politikim momentima, te je obeao po svoj prilici
Nikejcima srbsku pomo protiv Latinskog carstva. Zacielo je upotriebio Ijubomor
Nikejaca prema Epirskoj despotovini, iji glavni grad bijaše upravo Ohrid, jer je
izmeu obje krnje države postojala utakmica, tko e
od njih prvi osvojiti Carigrad. Pa
tako godinu dana kasnije vidimo, gdje Dimitrije Homatian, nadbiskup ohridski, oštro
prosvjeduje protiv menovanja Save nadbiskupom.
Ali sve to nije pomoglo: Srbija imaase svoju aurtokefalnu Crkvu, a Nemanjii
dragocjeno orue u ruci za podizanje svoje vlasti. Srbi se tako konano riešiše grkog
utjecaja u crkvenim stvarima.
Sava tjeraše bezobzirno sve grke biskupe sveenike iz Srbije nadomjesti ih
i i

srbskima. Kod toga posla pružahu srbski monasi iz manastira Hilandara na Atosu
prikladni, primjereno obrazovani material. On stvori i velebnu osnovu za ustrojstvo
srbsko-pravoslavne autokefalne Crkve i podjeli državu svoga brata u 9 biskupija, a
dvjema od njih, u Stonu i Dabru, namieni oito zadatak, da prošire pravoslavlje još
više prema zapadu i sjeveru. Vidjet emo, kako je ova Savina veliajna organizatorna
osnova kasnije nakon više stoljea sama od sebe izpunila namienjeni joj zadatak.
U isto doba s ovim velikim uspjehom u nutarnjoj politici ili ak i nešto prije toga
postigao se isto takav uspjeh u vanjskoj politici. Dotadašnji srbski veliki župan
Stjepan dobije kraljevsku krunu od pape Honorija III. Nije sasvim jasna uloga, koju je

Sava igrao kod tog važnog dogaaja, koji se nije mogao postii bez približavanja
zapadnoj Crkvi. Srbski uenjaci ne mogu se složiti u odgovoru na pitanje, da lije sam
Sava sudjelovao tu ili nije. Svakako je sigurno, da je trpio katolike sklonosti svog
brata, uviajui velike politike prednosti od toga. Nakon postignutog uspjeha on je
svakako poradio, da su veze s papom ohladile, te on ponovno okruni kao nadbiskup
svog brata po pravoslavnom obredu, a kasnije Radoslava, koji bijaše odreen
i

priestolonasljednikom. Konano je svojom prokušanom diplomatskom vještinom

uspješno suzbio pogibeljan nastup ugarskog kralja Andrije II. protiv podizanja srbskih
knezova.
Godine 1228. oboli smrtno Stjepan Prvovjenani. Sava pohita iz svog sjedišta,
nadbiskupije u Žici, na kraljevski dvor u Ras, zaredi na smrt bolestnog brata za
monaha te objavi narodu smrt prvoga srbskog kralja rieima: »Umrie monah Simeun
za vlade kralja Radoslava«. — Odavle se jasno razabire nastojanje, da se izmakne
potežkoma oko promjene na priestolju stvaranjem gotove injenice. I zaista uspije
Radoslavu, koji stajaše pod zaštitom svog monog strica, da bez prigovora s bilo koje
strane stupi na srbsko priestolje i da ga zadrži.
Meutim Znatnom književnom djelatnošu,
bijaše završeno ustrojstvo Crkve.
prema kojoj Sava iztie kao prvi srbski pisac, bijahu snabdjeveni manastiri
se
tipikonima, crkve crkvenim knjigama, biskupska

53
sjedišta predmetima za bogoslužje, svetakim moima knjižnicama (ponajvišei

"
prievodima s grkoga). Položaj dinastije bijaše vrst i osiguran, pa neumorni duh
Save ne imaaše više posla. Zbog toga se vrati on opet svojoj prijašnjoj sklonosti, r,
vjerskom razmatranju. Iz tog duševnoga razpoloženja proizašla su njegova dva puta u j

Svetu zemlju, to prvi godine 1233., koji bijaše spojio s putovanjem u Nikeju. Kod
i

ove su se zgode zacielo vodili pregovori izmeu oba dvora. Nakon povratka u Srbiju h
odree se Sava nadbiskupskog dostojanstva i posveti na svoje mjesto monaha J
Arsenija, roenog u Sriemu. Nakon toga poduzme svoje drugo putovanje u Svetu
zemlju (1235.). Na povratku zadrža se u posjetu na dvoru roaka svoga, bugarskoga Hj
umre tamo u Trnovu, dne 14. sienja god. 1236.
cara Arsena, te ^

Zadržali smo se malo dulje na životu ovog neobinog muža iz razloga, što u ovom
svetcu iztone Crkve gledamo najvažniju linost srbske poviesti, budui da je on u
prvome redu položio osnovicu za kasniji srbski uzpon. Ni Nemanja, ni Stjepan
Prvovjenani nisu pravi osnivai dinastije Nemanjia, nego skromni, ali pametni i —
rodoljubni monah iz manastira Vatopedi. Svi kasniji vladari iz dinastije Nemanjia
trošili su samo glavnicu, što je ovaj narodni voa bijaše namro srbskom narodu. Kad

pobliže razmotrimo one toke, koje sam u prijašnjem poglavlju naveo kao glavne n
zasluge dinastije Nemanjia, opazit emo, da su toke 2. 3. (stvaranje dinastije i i
^
rješenje vjerskog pitanja) od toke 4. svakako duhovno pridizanje srbskog naroda
i

zapravo uglavnom zasluge Savine. On je položio temelje, stvorio poetak, a svi

^
kasniji Nemanjii iahu naprosto putem, im ga on bijaše utro.
što ^
O pravoslavlju govorit u
još obzirnije na drugom mjestu (V. dio), pa moram
ovdje itaoca uputiti na tamošnje izvode. 1 premda je moj sud vrlo kritian konano i

nepovoljan za pravoslavlje, ipak treba iztaknuti, da ne valja podcjenjivati njegovu

vriednost, a poimence ne onog oblika, koji se gojio na Atosu. Ono nam na svaki nain
1
predstavlja suštinu itavoga životnog znanja, što ga je prednja Azija izdestilirala u
]

hiljadu godina starom kulturnom životu. To životno znanje uvalo se onda i

nauavalo na Atosu kršanstvom razvodnjeno i prekriveno. Iz tog izvora crpao je ^
snažan duh Save, koga bijaše silovito snažno privlaio taj itavi vjersko-snatrei
i i

asketski dah. sve, što mogaše u se primiti,

1 —
a to bijaše gotovo sve predavaše — ]

njegov domoljubni duh opet narodu, koga ljubljaše nada sve. Njegov iznimni položaj, "]

što ga on zauzimaše kao sin vladara i kao neobino snažna linost crkveni i ^
dostojanstvenik, omoguivaše mu, da radi svom snagom bez stega ikakovih zapreka. i

Tako predade narodu sve, što bijaše u moralnom i duhovnom pogledu sam stekao.
Poimence bijaše njegovo samo njegovo djelo ona tiesna veza izmeu države,
i
^

naroda i Crkve, koju susreemo kasnije u svim daljnjim fazama života srbskog ^
naroda. Sv. Sava stvorio je i organizirao srbsko-grkoiztona Crkvu, a stvorio ju je
tako. da je uviek morala stajati u službi srbskog naroda i srbske države. To bijaše
naravna posljedica injenice, da je njezin osniva u jednoj te istoj osobi lan ^

vladajue dinastije.

-
\

U-ji

^ J

54
 narodni domoljub pravoslavni svetac. Ovaj je odnos nadalje najbolje obilježen
i

injenicom, da su Nemanja njegov sin, oba osnivaa srbske dinastije srbske države,
i i

svetci itave grkoiztone Crkve.

U drugim poviestnim djelima nije Savina linost tako iztaknuta, kao na ovom
mjestu. Ali to je jedna od sporednih pojava one uzke veze izjneu narodnog života i
Crkve, što sam ga toliko iztaknuo. Za srbsku poviestnu nauku dolaze u prvome redu u
obzir crkveno-pravoslavna gledišta, a za pravoslavnu Crkvu je sv. Sava u prvom redu
svetac crkveni uitelj, ono, što Srbi zovu: »narodni svetitelj«. I zbog toga poznaje
i

n srbski narod svog najveeg ovjeka samo kao svetca svoje Crkve. Tek je najnovija
srbska poviestna nauka uspjela, da u sv. Savi iztakne i politiara, rodoljuba i

diplomata. Ali u sviest širokih slojeva srbskog naroda i u veinu poviestnih djela ovo
shvaanje još nije prodrlo. Daje to shvaanje izpravno, dokazat e daljnji izvodi.
6. Sjajno doba srbske države

Uzpon srbske države, koji emo sada opisati, samo je logina posljedica
djelovanja momenata, koje smo ve uglavnom prikazali. Tvrdi, ali za život sposobni
narod seljaka gorana zadobio je u narodnoj crkvenoj organizaciji sv. Save ustanovu,
koja je živo i uztrajno radila na moralnom, i duhovnom pridizanju naroda. Narod
imaaše i dinastiju, koja se u narodu vrsto ukorienila i koja je u autokefalnoj
narodnoj Crkvi razpolagala jedinstvenim, uviek podatljivim sredstvom vlasti. Tako
mogaše Srbstvo do kraja izkoristiti prednost svog središnjeg položaja, svoje životne
snage i neuzporedivo povoljnog meunarodnog položaja, te se bez znatnijih zapreka
proširiti na sve strane.
Ve sam ukratko prikazao pad Bizanta i postanak katolikoga Latinskog carstva
(1204. — 1261.). Ova tvorevina etvrte križarske vojne nastala je suradnjom mletake
mudrosti volje, te franake hrabrosti
i odvažnosti. Ali nijedan od ovih inbenika ne
i

htjede drugome priznati prevlast. 1 tako bi stvoreno nešto polovino bez snage. i

Latinsko carstvo, taj proizvod katolike ofenzive protiv tvrdokorne grke shizme,
bijaše od prvog trenutka potisnuto u obranu, te ne bijaše doraslo savezu okolnih
pravoslavnih sila, pa je moralo neslavno propasti. Za tih šestdeset godina bezizgledne
borbe uživahu Srbi s juga podpuni mir. Oi Bugara i Epirske despotovine (kasnijega
Solunskog carstva) bijahu uperene na carigradski plien. Taj bijaše siguran, a
nesigurno bijaše samo, kome e
pripasti. U toj utakmici triju natjecatelja Nikeje,

Bugarske Epira našla je Srbija najbolju priliku, da zaštiti vlastite probitke.

i smo Ve
vidjeli, da su Srbi baš s pomou tog položaja došli do autokefalnosti do i

nacionalizirane Crkve. Ali i nakon uzpostave ostade Bizant nemoan, a isto tako i

Bugari. U onoj meusobnoj besprimjernoj žilavoj borbi od 700 godina, izcrpiše oba
borca svoje snage. I tako kroz svih 200 godina njihove vladavine ne bijaše nikakove
opasnosti za Nemanjie s juga, odakle su prije dolazili najopasniji napadaji. Štoviše,
Srbima uspije protegnuti granice svog podruja duboko prema jugu sve do

55
Egejskog mora. Sa sjevera, od geografski toliko povoljno smještene ugarske države,
prietila je vea opasnost.Samo što dinastija Arpadovia bijaše iu 13. stoljeu ve
vidljivo slabija, a kad je —
Maarska za Anžuvinaca (1307.. 1382.) takoer ojaala, ~
bijaše ona svojim dinastikim probitcima u Poljskoj eškoj svojim borbama s
i i
j
Mletcima toliko zaokupljena, da Srbiji s te strane nije prietila prevelika opasnost.
i

Srbima uspije ak, da u pravcu Maarske prptegnu svoj posjed sve do Dunava. Tako n
je u doba Nemanjia prešla preko Srbije samo jedna vea bura: provala Mongola u 5. j
desetljeu 13. stoljea. A i to bijahu samo posljednji izdanci velikog vala, te pokraj
r
toga ne mogahu, u težko prohodnim krajevima Srbije, tatarske konjanike ete ]
poiniti vee štete, odande iziu.
pa bijahu sretne, da što prije ^

U ovakovim prilikama mogahu Nemanjii prilino nesmetano raditi na jaanju

svoje moi. Ne smije im se odrei, da nisu sviestno, žilavo bezobzirno radili na i

promicanju svojih ciljeva. Njihova bezobzirnost bijaše tolika, da je neka stanovita

hladna okrutnost, neiskrenost i nevjera postala gotovo još znaajnijom oznakom
^
nemanjikog doba, nego u ostaloj sredovjenoj poviesti, kako kaže Kallay: »Ali zato
traži od nas ta ista objektivnost, da priznamo, da se srbska poviest, unato gotovo
jednakom stupnju razvoja kao drugdje, ipak ini mnogo mranijom od poviesti
i rt

ostalih europskih diržava, to zato, što, kako sam netom spomenuo, u Srbiji nije bilo
i jj
posjedovnog elementa.« (Tu misli Kallav gradove graane, koji bi u sebi nosili klicu i

r
kasnije civilizacije.) l

Ovdje sam naveo mišljenje tog izvrstnog poznavaoca srbske poviesti, ali moram
odmah iztakmiti. da nikako ne dielrm njegovo shvaanje o razlozima mraka u srbskoj
poviesti. Jer danas imaju Srbi svoj graanski stalež ve blizu itavo jedno stoljee, a
ipak njihova poviest nije prestala da bude mranijom od poviesti okolnih slavenskih
naroda. Ovim problemom pozabavit emo se još na drugom mjestu, pa
" *
ga nastojati u :

. . 9 i

razjasniti.
j
A sad emo
našu pozornost posvetiti jednom drugom podruju srbske politike,
koje je tim zanimljivije, što se ini, da ono ponovno uzkrsava u najnovijim fazama ^
srbske politike. Radi se o ženitbenoj politici Nemanjia. To je staro, poznato i svuda jl

razšireno sredstvo. Ima naako ih uobe ima, koje se njime ne bi

malo svietu dinastija;
poslužile. AH uztvrditi, da su se Nemanjii na tom podruju
ipak mislim, da smijem "A

napose iztakli da su tu znali postii

i zamjerni uspjeh izkorišujui širei sebi i d
svojstvenom bezobzirnošu ve jednom steene prednosti. Jedva da se nai još e
koja dinastija, koja bi se poslužila ovim sredstvom tako snažno, dosljedno rafinirano i

"J
kao upravo Nemanjii.
Ve se Stjepan Prvovjenani iztaknuo na tom podruju. U doba, kad još Bizant ^
bijaše najjaom silom na Balkanu, oženi on Eudoksiju, kerku bizantskog cara
Aleksija 111. Ali im ovoga svrgnuse križari s priestolja, odmah ohladi ljubav
Stjepanova prema svojoj grkoj ženi on je odtjera predbacujrui joj nevjeru. Sve
i
-,

vea bijaše tada vlast sliepog mletakog dužda Andrije Dandola; on upravljaše u ^

Carigradu svim nitima. Stjepan se brzo približi toj zviezdi na pomolu oženi nje- i

* ///. /., sir. 63.

9
Ovdje moram red. da /e Kallaypo mome mišljenju od sviju si ranih pisaca najdublje proniknuo u srhsko one.
Svakako je napadno, da on kao Maar, stoji daleko nad Slavenom Jtreekom, koji uzprkos upravo zapanljivom
poznavanju pojedinost i pokazuje mnogo manje poviesino-filozofškof; razum levanja srbske povtesn njene bili. i

56
govu unuku. Ali im nova latinsko-katolika tvorevina na Bosporu
ste pokazalo, da ta

u sebi nema dovoljno snage za da je Epirskoj despotovini uspjelo da protiv

život i

Latinskog carstva postigne stanoviti uspjeh, uznastoja dinastija Nemanjia, da se

približi sve snažnijoj pravoslavnoj sili, te priestolonasljednik Radoslav oženi jednu
kerku epirskog despota Teodora Komnena.
Ta politika izpunja itavu srbsku poviest za dobe Nemanjia. Ali najviše je na
ovome podruju postigao Stjepan UroŠ II., koji je uspio spojiti svoj razuzdani život s
politikim nastojanjem svoje obitelji. On imadaše ni manje ni više nego etiri žene, te
je uviek odtjerao ženu, kad bi tonula, zviezda njegova tasta, i potražio si novu družicu
iz dinastije, koja se tada jaala. Njegova prva žena bijaše kerka sevastokratora Ivana

Tesalskoga, druga Jelisava, kerka ugarskog kralja Stjepana V., zatim Ana, kerka
bugarskog cara Jurja I. Terterija, i konano etvrta, mlaahna Grkinja Simonida,
kerka bizantskog cara Andronika II.
Ali za budunost srbskog naroda najvažniji uspjeh ove grane srbske politike
postigoše Nemanjii u osobi kralja Stjepana Dragutina. Prisiljen od oporbe jedne jake
stranke, odree se on nakon nekoliko godina vladanja priestolja, zadrža samo neke i

krajeve na sjeveru preda vlast svome mlaem bratu Stjepanu Urošu IV. Milutinu.
i

Žena Stjepana Dragutina bijaše Katarina, najstarija ki maarskog kralja Stjepana V.

Njegova punica, Jelisava Kumanka, upravljaše sama krajevima, koji Iežahu izmeu
Ugarske i Srbije, te se prostirahu duboko u današnju Srbiju. Bijahu to banovina
Mava bosanske banovine Usora
i Soli. Ove krajeve preda Jelisava god. 1284. i

10
svome zetu, koji je odtada nosio naziv »kralj sriemski«. Ovo mu ona dade zacielo
samo u leno. Ali to Nemanjii znadoše održati u posjedu, štoviše, stekoše na iztoku
još Branievo, a kad je s juga došao pritisak Turaka, postadoše ovi krajevi, koliko se
i

prostirahu iztono od Drine, utoište ostataka srbske države. Ovo 150-godišnje

razdoblje odluilo je onda o narodnosti ovih krajeva. Naseljeni pretežno bugarskim
i

Slavenima, a u Mavi Sriemu Hrvatima, ovi krajevi bijahu za ovog razdoblja

i i

veinom porobljeni. Slanojevi izriito priznaje, daje odluka o etnikoj sudbini ovih '

krajeva pala tek u ovo doba. Ovdje vidimo opet, kako je odlunu ulogu kod stvaranja
južnoslavenskih naroda igrao državni moment. Ovih 150 godina sudjelovanja u
srbskom državnom životu odluilo je o etnikoj sudbini ovih krajeva. Bez sumnje
bijaše ovdje važan tok vode. Izvori Morave nalaze se u središnjim srbskim
i

zemljama. Tok vode povlaio je sa sobom srbsko puanstvo u plodnu ravnicu Dunava
i Save. Ta dva momenta odluiše o etnikoj pripadnosti tih krajeva u srbskom smislu.
A upravo ovi krajevi igrali su presudnu ulogu kod preporoda srbske države. To se
slaže podpuno s pojavom, kojiu opažamo i kod Hrvata. Hrvatski preporod zbio se
daleko od nekadašnjeg narodnog središta, u krajevima, koji su primili hrvatsko ime
tek naseljivanjem hrvatskog plemstva, kad je bježalo izpred Turaka. Mislio sam, da tu
toku valja iztaknuti, jer je ona zapravo iznimka od injenice, da Nemanjii uglavnom
nisu imali mnogo sree s politikom širenja svoje vlasti u pravcu

'"
Poznam /t', da ;e srbsko puanstvo Zemuna Sriemu pozdravljalo prestolonasljednika Aleksandra, kad je
i

za provali- Srba n jeseni l'Jl4. došao onamo, rteima: »Živio kralj sriemski.« To bijaše aluzija na ovo

razdoblje. I 'sptmuii i Ili. 5., str. 125. A nekadašnji Srtem proteže se duboko u današnju Srbiju.

" Uzporedi Ili. 5.. sir. 126.

57
sjevera i sjeverozapada. Njima doduše uspije, da na zapadu podvrgnu trajno svojoj
vlasti i srbskoj narodnosti Zetu.
Južna Dalmacija do Neretve podpadala je doduše (bez Dubrovnika) neko vrieme r,

pod srbsku vlast, ali hrvatsku narodnu sviest ne mogahu Srbi promieniti.
j

Najtvrdokorniji bijaše odpor u Bosni, koju im, uzprkos velikim naporima, ne uspije
nikad podložiti svojoj vlasti. Treba još iztaknuti, da je srbski kralj Stjepan Uroš II. i
(1282. —
1321.), koji se takoer nastojaše približiti katolicima, primio Hrvatsku i

Dalmaciju u vladarski naslov. On se godine 1 308. nazivaše: »Hvrosus, dei gratia

Dalmaciae, Croaciae, Dyoc1iae, Serviae el Rassiae Rex et Dominus totins maritimae ^
regionis«. Svakako je sigurno, da je taj naslov odgovarao više željama nego stvarnim
posjedovnim odnosima kralja Uroša. Po Jireeku izgleda, da se Stjepan Uroš služio
ovakovim naslovom samo kao protumjerom protiv hrvatskog nasljednog bana
12
Mladena 11. Šubia, kad se je ovaj domogao na neko vrieme Huma, koji su dotada
posjedovali Srbi. Ipak je zanimljivo, daje ovaj naslov nestao u doba Stjepana Dušana, r.
premda je ovaj jedini poveo vojsku sve do Splita. ini se, da to bijaše u skladu s
bizantskom tradicijom, koja samo nerado spominje Hrvate.
Da Srbi u pravcu zapada i sjeverozapada nisu postigli odluan uspjeh, ne možemo nj
shvatiti kao posljedicu snage ugarske države, jer ta ista snaga nije mogla zaprieiti, da J
Srbi ne protegnu svoj krug utjecaja sve do Save i Dunava. Kasnije emo vidjeti, da tu
r
bijahu po sriedi dva momenta, koji zaprieiše napredovanje Srba, i to: žilavi odpor
^
Hrvatstva protiv napredovanja Bizanta u svezi sa snagom vjerske ideje bogumilstva. ^
Tek suradnjom ovih dvaju inbenika nasta dovoljna sila, da se izpriei pred
nadiranjem Bizanta i Srba. i

Svoje najvee uspjehe postiglo je Srbstvo u pravcu juga jugozapada, I nakon i

uzpostave (1261.) ne mogaše se Bizant oporaviti. Rimsko helenstvo bijaše više

politiki, kulturni i vjerski pojam, nego narod i rasa, a politiki element Bizanta bijaše
težko stradao za vrieme 60 godina Latinskog carstva. Nekadašnja Helada bijaše u
rukama Latina, franakih i talijanskih plemikih porodica. Vladavina Epirske
despotovine oslabila je osjeaj pripadnosti tamošnjih krajeva prema središtu države i

izniela na površinu takoer neke obitelji, koje se ne mogahu snai u jedinstvenom

ustrojstvu države. U helenstvu ne bijaše više snage; vojniki ne bijaše nikad snažno, a
sada prepusti ono obranu države posvema plaenikim vojskama, koje bijahu sve
eše turskoga podrietla. One opaze brzo slabost Bizanta i izkoriste je doskora.
i
Srbstvo je na jugu jugozapadu naišlo na mjesto manjeg odpora. Kad je Bizant bio
i

na vrhuncu razdora izmeu careva Paleologa i Kantakuzena, imali su Srbi na ^

priestolju najjaeg vladara iz dinastije Nemanjia: Stjepana Dušana Silnoga. Bijaše to

jak liep ovjek, hrabar odvažan, njegova narav osvajaše, a osobno bijaše privlaiv.
i i

Bijaše dobar poznavalac ljudi, a poznavao je bizantsku vještinu zadobivanja i

prijatelja novca
s pomou
naslova. Ta svojstva bijahu u njemu spojena s
i
1

izvanrednim darom za ureivanje organizaciju, kojim se on služio

i i
j

n III 4.. str. II.

58
u politici i u vojsci. Gospodarska snaga, koju Srbija bijaše stekla još u doba njegovih
predšastnika, omoguila mu je, da za ostvarenje svojih ciljeva upotriebi znatna
sredstva da osobno bude darežljiv.
i

Tako prodiraše on stalno prema jugu j jugozapadu, te osvoji jedno za drugim:

Macedoniju, Albaniju, Epir i Tesaliju. Koristei se svaom Grka, nakon osvajanja
iztisne grke inovnike zapovjednike, te ih nadomjesti Srbima. Doskora spoji, on
i

gotovo itav jugozapadni dio Balkanskog poluotoka u svojoj ruci. a osim toga držaše
velik dio iztono-rimskog carstva, te se od god. 1345. stane nazivati »gospodarom
gotovo itavoga romajskog carstva«. Sad dozori u njemu njegovoj okolini osnova, i

koju bijahu nepromišljeno zasnovali sami Bizantinci. Carica Irena, supruga

Andronika 11. Paleologa, pokušala je, kad je brak Uroša 11. Milutina s njenom keri
Simonidom ostao bez djece, da pribavi srbsko priestoije jednom od svojih sinova,
Dimitriju ili Teodoru, da tako sjedini Srbiju s Bizantom. Sada, kad je Bizant
i

propadao, a Srbija se dizala, pokuša Stjepan Dušan da tu osnovu obrnuto izvede da i

Bizant sjedini sa Srbijom. Na Uzkrs, dne 16, travnja god. 1345. okruni se Dušan na
saboru u Skoplju carem Srba Grka i podigne svog prijašnjeg kancelara (logoteta),
i

srbskog nadbiskupa Joanikija, na dostojanstvo patriarha Srba Grka, da bi to uskladio i

sa shvaanjem pravoslavnog iztoka. Dušan oponašaše itavo ustrojstvo bizantske

države. Srbi sa slavenskim imenima nošahu zvune bizantske naslove: protosebastos,
despotes, kaisar i t. d. Kao važno treba još dometnuti, da je krunitbi za cara
J
prisutstvovao još i bugarski patriarh trnovski Simeun. Svakako bilježe neki pisci, da

je Dušan primio bugarski carski naslov, te se nazivao »v Hrista Boga blagovjerni car
i

i samodržec Srbljem, Grkom Blgarem«. Carigradski patriarh Kalisto prokleo je

i

doduše tek nakon nekoliko godina novog cara protukanonskoga novog patriarha. i

Time se Srbstvo pod Nemanjiima popelo na vrhunac svoje moi. Jednako

dosljednom bezobzirnom politikom postade Srbija prva vlast na Balkanu. Blizu
i

bijaše, da se popne na mjesto Bizanta, podigla je ruke za najvišim, stoje astohleplje i

mašta iztonog kršanina mogla zamisliti. Sva sjajna tradicija, sva snaga bogatstvo, i

sva kultura i savršenstvo državne i crkvene organizacije, koje Srbin mogaše zamisliti,
bijaše utjelovljeno u Bizantu i sve se to inilo sigurnim plienom. Tko pozna dušu
ovog naroda, koji je kao malo koji drugi gramzljiv za vlašu i tašt, moi zamisliti, e
koliko je njega obuzeo zanio ovaj vanjski uspjeh u vezi s dobrim nutarnjim
i

ureenjem i dotada još nevienim blagostanjem. Veliina ovog razdoblja usjekla se

kao predoba najveega zemaljskog blagostanja duboko u dušu naroda, te je

nerazdjeljivo spojena pojmom »Dušanovo carstvo«. Kad srbski seljak hoe kazati, da
mu je neobino dobro, on e rei »dobro mi je, kao u doba cara Dušana«.
Predoba nekadašnjega velikog doba, koja je razprostranjena u itavom narodu,
temeljem je t. zv. zavjetne misli, t. j, narodne dužnosti svakog Srbina, da poradi na
ponovnom uzpostavljanju nekadašnje veliine i snage. Ona je postala politikom
krilaticom, koja još i danas snažno živi i djeluje.

'•'
/// 3.. sir. 5*7.
14
IH. 3., str. 3X9.

59
 7. Propast Srbije
Nakon uzponasliedio je nagli pad. 20. prosinca 1355. umre car Dušan u najljepšoj
muževnoj snasi od 48 godina.
—
Njegov sin i nasljednik car Uroš (1355. 1371.) ne bijaše dorastao zadatcima, koji
ga ekahu. Za deset godina potratio je ovaj slabi sve što mu je otac za itavoga svog "1
života stvorio; razpala se itava ponosna zgrada srbske države. j

Nesrea je poela Nemanji, Uroš Simeun, mladi brat

time, što je drugi preostali
pokojnog cara Stjepana Dušana, 15 sam napola Grk, nastupio kao suparnik, takoer
H
primio carski naslov stao vladati kao Simeon Uroš Paleolog u pretežno grkim
i -^
jugozapadnim pokrajinama, u Tesaliji Epiru, gdje je s majine strane imao mnogo
i

veza. Tako se država razpade ponajprije na dvie polovice, na sjevernu južnu. i

H
_j
Zatim se pojaviše dva plemia, braa Vukašin Uglješa Mmjavevi, koji bijahu
i

prije Dušanovi namjestnici u Macedoniji. Prvi od u neku ruku skrbnik

njih, koji bijaše
suvladar nesposobnomu caru Urošu, primi kraljevski naslov
n
i
stade samostalno i I

vladati.Zanimljivo je, da obojica bijahu oito Hrvati, jer prema Orbiniju potekoše iz
hrvatske župe Hlievno (Livno), a ime Mrnjavac, Mmjavi spominje se opetovano u
H|
hrvatskoj poviesti. j|

Za primjerom Mrnjavevia povedoše se i drugi namjestnici, te izkoristiše obi

metež u svoju pobuniše Grci, a na zapadu Albanci. I tako se u
korist. Najiprije se
^
srbskoj poviesti pojavljuju nova imena: Balša, Topija, Kropa, Angelis, Brankovi, u
Dragaš, Dejanovi, Altoman, Hrebeljanovi i t. d. Svi spomenuti bijahu nekadašnji
namjestnici, lanovi srbskoga inovnikog plemstva, koji utvrdiše svoje kue mo i

^j
postadoše feudalna gospoda. Svi su oni težili za nezavisnošu i nastojali na raun
svoje okoline podvrgnuti svojoj vlasti što vee podruje.
Usred ovakovog razvoja dogaaja pojavljuju se Turci, koji su znali svoje uspjehe,
j
postignute izkorišavanjem bizantske slabosti, postaviti na vrši temelj nego Srbi.
Prvi puta pooše Srbi pod vodstvom brae kralja Vukašina despota Uglješe i
h
Mrnjavevia daleko ususret neprijatelju sve do ernomena na Marici (u blizini J
Drinopolja). Ali kralj Vukašin izgubi bitku život, a srbska država bude u svom
i

rn
razpadanju još jae uzdrmana (1371.). Kod sliedee odlune bitke potražiše ve Turci !

Srbe. Uzprkos obem razpadanju bijaše srbska država još toliko jaka, da se mogla ^
odluno Dvojica vojvoda srbskih državica, knez Lazara i Vuk Brankovi
braniti.
organiziraše zajedno obranu; u pomo im pohitaše okolne slavenske države njihovi i 1

vladari: Bugari, Bosanci i Hrvati. Tako je došlo do velike odlune bitke na Kosovu J

polju (1389.). U mah se inilo, daje bitka završila neodluno. Ali pobjednici
prvi
ostadoše oni, koji bijahu u cielosti jai, t. j. Turci. S ove dvie bitke zapoinje tursko
vladanje nad Slavenima na Balkanu.
"
Južne srbske udjelne državice dospješe odmah pod tursko vrhovno gospodstvo, i

koje ih postepeno sasvim raztvori i pretvori u turske pokrajine. Nasljednici kneza

j
Lazara, koji se kasnije nazivahu despotima,

Sm Stjepanu drota ili. i Manje Paleologme, neakinje ve prije spomenute srbske

'
kraljice Simomde.
Njegova prva tena, mati cara Stjepana Dušana, bijaše Bugarkmja Teodora.

60
povukoše se na sjever Srbije u ona podruja, koja bijaše Stjepan Dragutin stekao
srbskoj državi. Odavde tjerahu politiku kolebanja izmeu Turske Ugarske, dok nije i

godine 1459., 70 godina iza Kosova, padom Smedereva nestala ova državica. i

Godine 1499. osvojiše Turci još: Zetu, gdje su Balšie nasliedili Crnojevii, a time
doe posljednji ostatak nekadašnje srbske države pod tursku vlast. Nakon jedva 100
i

godina zenita srbske moi sliedio je nadir njezina poniženja.

Potražimo li uzroke ovog neobino brzog propadanja, nai emo ih lako u ovim
injenicama:
1. itavo podizanje srbske vlasti zapravo je rezultanta triju sastojaka: a)

bezuvjetni momenti snage, koji se nalažahu u državotvornom srbskom narodu, a to

bijahu: jaka životna snaga, neobina obenita nadarenost i bezuvjetno jaka vojnika
sposobnost i hrabrost; b) povoljni vanjskopolitiki položaj, koji se sastojao u tome,
što su okolni politiki inbenici i takmaci ili šuštali u snazi, kao Ugarska i Hrvatska,
ili su se pak nalazili u nutarnjem razpadanju kao Bizant i Bugarska, tako da Srbima
nije bilo težko prisvojiti vee dielove njihovih pokrajina; c) neutaživa glad za silom i

vlašu, kojom bijahu jednako izpunjeni vladajua dinastija kao narod, u savezu s i

politikom spretnošu, da se ovo nastojanje pretvori praktiki u djelo i da mu se dade

politiki oblik. Dvie posljednje toke, t. j. vanjskopolitike povoljne prilike i glad za
vlašu, te politika spretnost, bijahu daleko pretežne nad tokom a), t. j. nad stvarnom
snagom srbskog naroda. Kad su se povoljne prilike prvi puta jae preokrenute, ne
bijaše djelotvorna snaga Srbstva dovoljno jaka, da održi državu, koju je stvorila. Sada
nije bila vlašu, da se održi cjelina, a želja
dovoljna sama politika spretnost i želja za
za vlašu ak se okrenula u protivno postala element, koji je državu raztvarao. jer je
i

svaki velmoža razpadajiue države bio željan vlasti nastojao stei što vei i širi krug i

svoje moi. Jer Srba još uviek ne bijaše mnogo, oni bijahu još uviek gorštaci, koji se
doduše proširivahu na sve strane, ali koji u veini pokrajina bijahu samo razmjerno
neznatna vladajua klasa sa svojim privrženicima. A i nesrbski slavenski elementi,
bugarski, macedonski i hrvatski Slaveni, ne bijahu još sasvim posrbljeni, a još manje
Grci, Albanci, macedonski Rumunji, Sasi i primorski Romani. Svi ovi, vladajuem
Srbstvu strani elementi, pomaganu centrifugalna nastojanja. Samo osobito povoljne
prilike i izvanredne linostimogahu držati na okupu ovaj mozaik etnikih
16
elemenata. Kad se povoljne prilike okrenuše i kad više ne bijaše snažnih linosti,
morade itavo umjetno zdanje propasti.
to
2. Ne valja smetnuti s vida još jednu nepovoljnu okotnost. Uzprkos svem

nastojanju sv. Save kulturnom podizanju, što ga Srbi imaju zahvaliti njemu
i od i

njega osnovanoj narodnoj Crkvi, bijaše kulturni stupanj Srbstva razmjerno još uviek
prilino nizak. Jer Srbi bijahu po položaju i kulturnom stupnju svoje domovine
neuglaeni osvajalaki narod gorštaka, kome Bizantinci, Grii, primorski Romani i

Hrvati ostadoše kulturno nadmoni. Zbog toga podnašahu ovi nerado pro- i

'"
Valjci izporedili. što Jireek piše o meunarodnom obilježju srbskog ifvora. III. S-. sir. 36H.

61
tiv svoje volje njihovu vlast, koja im se injaše neugladenom, surovom i manje ]

vriednom, pa zato »nadahu svi Srbima neprijateljski pokreti velike izglede u uspjeh.
3. Srbi su svoju vjeru i crkveno ustrojstvo poprimili od Bizanta, a time su dobili i
n
glavne smjernice svog kulturnog razvoja. Temeljna misao shvaanja cara Dušana,
]
koje je išlo za tim, da životno snažnije Srbstvo preuzme bizantsko carstvo, bijaše
mogua, samo ako se ureenje i ustrojstvo države preuzme po bizantskom uzoru i ako '}
se preuzimanjem s njezinim družtvovnim i kulturnim prilikama suživi. Srbi time
J
preuzeše bezkoristno imovinu i baštinu vrlo sumnjive vriednosti. Po mojem uvjerenju
bijaše vriednost bizantinizma u svako doba sumnjiva. A u ono doba, kad su se Srbi "}

spremali da preuzmu bizantsku baštinu, nalazio se bizantinizam u podpunom ve j

razpadanju. Kod preuzimanja baštine nije se dalo zaprieiti, da stanoviti mikrobi

raztvaranja toga gnjiloga državnog tiela ne uu
i u mladu srbsku državu u nastajanju.
j

Nesumnjivo bijaše i to jedan, premda sasvim abstraktni moment, koji požurivaše

propadanje države. „
4. Konano, ne mogu priei nikako preko okolnosti, na koju sam ve prije j
upozorio. Radi se o nutarnjem, družtvenom ustrojstvu srbskog naroda. U strbskom
narodnom središtu ne bijaše veih gradova i ne bijaše graanskog staleža. Tko pozna H
njemaku poviest, zna, da su gradovi sa svojom novanom, duhovnom i vojnikom „i
snagom bili protuteža feudalnom plemstvu da su se carevi uspješno služili
i

gradovima u te svrhe. Isto tako postadoše u Hrvatskoj dalmatinski gradovi neko *"|

vrieme uporišta ugarskih kraljeva protiv snažnih hrvatskih plemikih porodica. U |J

Srbiji uobe ne bijaše ovog posredovnog elementa ili ga bijaše tek na okrajku države i

inorodnog, pa ne dolažaše u obzir kao državotvorni element. I tako središnja vlast u

\

Srbiji nemaše nikakva uporišta, na koja bi se mogla osloniti u borbi protiv *

namjestnika, koji se razvijahu u feudalnu gospodu.

1
Uzmemo li u obzir sve te momente, moi emo razjasniti tu riedku pojavu tako J
naglog propadanja srbske moi.
8. Tursko doba

Sad dolazi kod Srba ono stanje, koje oznaismo kod Hrvata turskom dobi. Što o
tom predmetu tamo rekosmo, to vriedi uz stanovite iznimke kod Srba. Ovdje ne i

emo ništa opetovati, nego samo navesti, u emu se tursko doba i njegove posljedice
za srbski narod razlikuju od posljedica istoga razdoblja za hrvatski narod:
1. Tursko doba trajalo je kod Srba duže nego kod Hrvata. Ono poinje kosovskom
bitkom (1389.), dolazi na vrhunac propašu despotovine (1445.), dok kod Hrvata
poinje padom Bosne (1463.) dolazi do vrhunca bitkom kod Udbine (1493.),
i

odnosno mohakom bitkom (1526.). I kao što tursko doba kod Srba prije poinje, ono
se i kasnije završuje. U neturskin središnjim hrvatskim krajevima (Hrvatskoj,
Slavoniji ijednom dielu Dalmacije), svršava ono karlovakim mirom (1699.),

62
a u Srbiji se svršava tek hatišerifom god. 1830. Tako poinje tursko doba kod srbskog
naroda 75 godina prije traje 130 godina dulje. Prirodno treba stoga utjecaj turski na
i

17
srbski narod u cielosti oznaiti veim dubljim. Ali treba odmah ustanoviti, da to ne
i

vriedi za sva podruja narodnog života, da je uzprkos tome srbska narodna snaga u
i

tursko doba manje stradala od hrvatske, što emo kasnije još obširnije obrazložiti.
2. Nastojali smo
kako su Srbi, koji izprva bijahu malobrojan osvajalacki
prikazati,
narod, uslied prirode svojih središnjih zemalja, koja je davala narodu snage i uslied
kulturnog utjecaja iztonog kršanstva, —
kojeg su crkveni dio poprimili izravno iz
njegova duhovnog središta na Atosu, a njegov politiki dio bizantskom baštinom, —
te pogodovani svojim središnjim položajem prodrli na sve strane postali važnim i

politikim inbenikom. Iztakli smo takoer, daje nagla propast morala usliediti ve iz
tog razloga, što onaj pravi srbski narodni sloj u državi ne bijaše dosta snažan, da
posluži kao protuteža centrifugalnim nastojanjima. U tom je pravcu tursko doba, koje
je trajalo etiri stoljea, donielo važnu promjenu. Ono je ukinulo družtvenu razliku
izmeu vladajuih Srba i ostalih nesrbskih Slavena kao i veim dielom neslavenskih
prastanovnika, koji življahu u nekoj podložnosti kao meropi ili kao poluslobodni
sebri. Prema unutarnjem ustrojstvu osmanlijskog carstva bijahu svi nemuslimanski
državljani, t, j. raja, stalež s manje prava, koji se trpio samo zbog toga, da obrauje
zemlju i da hrani muslimanski gospodski sloj, koji bijaše dužan služiti kao vojnik. Svi
srbski državljani, bez obzira, bili odlinici, slobodnjaci, sebri ili mteropi, spadaju u
raju.Pod pritiskom strane vlasti nestade svih staležkih razlika; zajednika prošlost,
zajednike patnje toga razdoblja i jaka kopa srbske narodne Crkve, spojile su
podpuno nekada inorodne etnike elemente u jednu družtveno, jeziki i etniki
jednolinu narodnu gomilu, u kojoj ve u 16. i 17. stoljeu ne nalazimo socialnog
razlikovanja. Pri tome je Srbstvo dokazalo svoju veliku priljubljivanja, jer je u mo
sebe primilo sve te raztrkane elemente.
Spomenuto je ve, od kolikog je znaenja za Srbe u politikom narodnom
3. i

smislu bila narodna Crkva, koju je osnovao sv. Sava. Njezino koristno djelovanje nije
prestajalo, premda u doba razsula propade narodna Crkva, Srbija bude podreena i i

grkom ohridskom nadbiskupu. Kasnije podpadoše srbske zemlje izravno pod

carigradsku patriarhiju, grki sveenici poplaviše
i krajeve, u kojima nastavahu Srbi.
Ali ove nepovoljne injenice ne mogahu posvema uništiti duh srbske narodne Crkve.
i

On se skloni u mnogobrojne manastire, koje su u doba sjaja utemeljili srbski vladari i

koji bijahu organizirani još od sv. Save. Ovi manastiri ostadoše narodni, jer se
monasi obnavljanu izkljuivo od okolnog srbskog puanstva uvahu predaje sv. i

Save. koje se sastoje u stavljanju na razpolaganje pravoslavne Crkve narodnim i

politikim ciljevima srbskog naroda. Sve je to imalo za posljedicu, da je važnost
sveenstva spala, a znaenje manastira poraslo. U najtežim danima postadoše tako ti
manastiri utoištem srbske narodne misli. Ovdje treba

'''
Ostavljamo po struni injenicu, do su Hn'iili i Srbi u Bosni zajedniki bili izvrgnuti turskom uplivu do god.
1878.
'*
Sv, Sova don je prvim srhskim manastirima upikone, i, ;. statute, prema kojima se kasnije osnivahu drugi
manastiri.

63
 19
navesti, što o tome piše jedan od izvrstnih poznavalaca toga predmeta. »Manastiri
bijahu za turskoga vladanja na Balkanu jedina mjesta duhovnog života. Skoro svaki
srbski manastir je zadušbina iz doba srbske nezavisnosti, i zato u svakome živi "1
živahna poviestna predaja o nekadašnjoj narodnoj veliini. Tamo bijaše starih knjiga
i

_ š
okovanih srebrom zlatom s inicialima kraljeva i kneževskih darovatelja, a na
i

zidovima bijaše starih nadpisa o umrlim visokim gostima o starim vladarima: razni i 1
nadgrobni nadpisi i mnoge druge stvari opominjahu posjetnike na propalo, ali sjajno .. j

doba. Vješti pisci prepisivahu srbski kraljevski ljetopis, koji priaše o starim srbskim
vladarima, carevima, knezovima i despotima. Tako na pr. ljetopis, koji se nalazi u
1
manastiru Žitomisliu u Hercegovini, bijaše napisan u Hopovu godine 1364. On i

govori o Nemanji, o prvom okrunjenom vladaru, o sv. Savi, vrlo obširno o caru
r~i
Dušanu, zatim o caru Lazaru i kosovskoj bitci, o Miloševu junatvu, kako probode
sultana Murata, o Stevanu sinu Lazarovu, o zauzeu Beograda i o despotu uru.
Ljetopis završava rieima: »Jovan umre ostavi srbski narod u žalosti«. Ta ista
i

predaja, sadržaj ljetopisa o kraljevima, nalazi seu srbskoj junakoj pjesmi. Može se
i
1
ak smatrati, da su pisani izvori imali odluan utjecaj na sadržaje ustmene predaje, jer
narod ostade vazda u tiesnom dodiru s manastirima, monasi bijahu narodni sinovi, a 1
skupštine, sajmovi narodne sveanosti obdržavahu se uviek pred manastirom
i u i J
njegovu dvorištu. Ruski konzul A. Hilferding, poznavalac Bosne iz prvog diela 19.
stoljea, misli, da su se narodna pjesma, narodno kolo narodni obiaji uobe održali i
n i

samo tamo, gdje bijaše manastira«.

Turci, u kojih bijaše mnogo iztananog razumievanja za politika pitanja,
spoznaše doskora snagu ove narodne vjerske ustanove. Oni pokušaše upregnuti tu silu
u službu otomanske državnb misli. I veliki vezir Mehmed Sokolovi, roeni
Hercegovac, uzpostavi godine 1557. peku patriarhiju, postavivši patriarhom
1
nadbiskupa Makarija. Odtada se peki patriarh zove: »Srbski patriarh sviju Srba,
j
Bugara i Primorja«. Ali Osmanlije raunahu krivo, stvar poe protivnim putem. Po
svom unutarnjem ustrojstvu ne mogaše osmanlijsko carstvo ni u kojem sluaju pružiti
kršanskoj vjeri ono, što joj mogaše pružiti kršanska država. Peki patriarsi stupiše
doskora u odnose s Austrijom, postadoše posrednici za njene politike osnove i

imaahu udjela u osnovi, da se svi kršanski narodi na Balkanu pobune protiv Turaka.
Zbog toga morade peki patriarh Arsenije Crnojevi pobjei s 36.000 srbskih obitelji
u Austriju, a srbska narodna Crkva nastavi se u patriarhiji karlovakoj. Nakon ovih
izkustava ukinuše Turci, razumije se, peku patriarhiju — doduše tek god. 1 776. — i

podložiše srbsku Crkvu izravno carigradskom patriarhu. Sva viša sveenika mjesta u
srbskim zemljama zaposjedoše Grci, i samo manastiri ostadoše u narodnim rukama.
Ali ovaj obrat nije nipošto smetao, da je srbski narod u toj patriarhiji, koja je trajala
150 godina, gledao nastavak svoje nekadašnje države da je ta ustanova, kako emo
i

narodu kasnije od najvee praktine koristi. Pod nju ne podpadahu samo

vidjeti, bila

srbske, nego hrvatske zemlje, koje se tada uz neke iznimke nalažahu go-
i

"///. 12. sir. Hl)

64
tovo sve pod turskom vlašu. Hrvatski katolici ne imaahu ništa slino, da joj stave
nasuprot, tako postade pecka pabriarhija zapravo predteom današnjih velikosrbskih
i

težnja.
4. Iztaknuto je ve, da je uzprkos duljem trajanju turska vladavina djelovala
manje razorno na narodnu snagu Srba nego na snagu Hrvata. Ova je injenica
potrebna za razumievanje sadašnjice obaju naroda, pa je treba potanje razjasniti, jer je
osim toga naoko u prvi mah paradoksna.
a) Srbski odpor protiv nadiruega turskog vala preuzeše na sebe srbske državice,
koje bijahu nastale nakon propasti Dušanova carstva. Uzprkos ve poodmaklom
razpadanju, bijaše u njih još dovoljno snage, da se Turcima izpriee u velikim
bitkama kao na Marici na Kosovu polju. Nepovoljni izhod ovih bitaka imao je
i

posljedicu, da su potuene državice dospjele u neki zavisni, vazalni odnos prema

Turcima. Zbog toga Turci nisu imali povoda da izkale svoj bies na srbskom
puanstvu, kao što su to radili na hrvatskom. Osmanlije su išli samo za tim, da unište
državu, a nemahu interesa da unište srbski narod. A baš kod Hrvata nije se borila
država, jer Hrvati u to doba nisu imali organizirane državne sile, nego se borio narod

kao takav: svaki se plemi borio, da ouva svoj posjed sa svojim kmetovima i ostalom
svojtom. U jednome pismu staležima zemlje izpod rieke Ennsa izdaje car
Maksimilian god. 1572. Hrvatima izseljenicima svjedobu »da su se u svojoj domaji
Turcima opirali do krajnjih mogunosti i da to još danas ine njihovi srodnici, koji su
20
tamo ostali.« Zbog toga bijaše turski bies uperen prije svega na hrvatsko plemstvo i

na narod, pa nastojahu izkorieniti uništiti oboje tim više, što se Hrvati prisloniše na
i

austrijsku kuu što su Turci osjeali, da su tu prvi puta naišli na protivnika, koji
i ih e
nadvladati. Osim toga prolažahu hrvatskim krajevima dvie fronte: jedna, koju je
držala Austrija, i druga, koju su držali protiv Turaka Mletani. Sasvim je prirodno,
da puanstvo tih krajeva bijaše uništavano u jaoj mjeri nego Srbi, kojih su države
dospjele u doduše nepovoljan, ali ipak kako-tako sreeni odnos prema osmanlijskom
carstvu.
b) Dok su Hrvati stalno i dosljedno provodili prema Turcima politiku
nepopustljivog odpora, dotle su Srbi vrlo rano zapoeli s onom njima svojstvenom,
oportunom politikom kolebanja. Prije svega opažamo i ovdje, kao i u svakom
drugom razdoblju srbske poviesti, srbsku politiku ženitbe. Carica Milica, udovica cara
Lazara, koji pade na Kosovu, uda smjesta svoju ker Oliveru za novog sultana
Bajazita 1., a despot orde Lazarevi uda svoju kerku Maru za sultana Murata.
Da su Srbi u praksi izrabljivali svoje zetove-careve, shvatit e svatko, tko samo iole
pozna srbsku poviest.
U svojstvu turskih vazala Srbi su nadalje svojim vrhovnim gospodarima pomagali
i oružjem. Treba naglasiti, da su se na strani Turaka borili god. 1396. u bitci kod
Nikopolja protiv kršanske križarske vojske i u bitci kod Angore god. 1402. protiv
Timurlenkovih Tatara da su se u obje prilike vojniki iztakli, ali ih to nije smetalo,
i

da se sporazum ievaj u i s neprijateljima Turaka, poimence s maarskim kraljevima.

'
Dr. H. J. BieJermann »Nevere slamsche SU'dlungen auj sUdcieutsvhem Boden.«
' Slullgarl, 1$8<S., sir 38?

65
Ali dok su Turci imali uspjeha, dotle su im ostajali vjernim vazalima. Nastojahu
takoer umiešati se u unutarnje borbe turske dinastije. Tako se na pr. umiešaše u
i

borbu brae Muse Mehmeda, koji se obojica proglasiše sultanima, ali uviek oprezno
i
n,
nastojahu, da budu na strani onoga, koji tog asa bijaše jai. A da su Srbi iz svog j

položaja kao vjerni vazali i saveznici nastojaii izbiti koliko se moglo, razumije se
samo po sebi. H|

c) Srbe je konano štitila njihova narodna Crkva. To bijaše znatna zaštita, koje
i - i

smo prije, da su ak Turci pokušali srbsku

Hrvati nisu imali u tolikoj mjeri. Vidjeli
narodnu Crkvu uiniti sredstvom vlastite politike, ali im to nije uspjelo. U ovoj prilici ]
^
poslužiše se Srbi opet svojom politikom zavaravanja, pobuujui razna oekivanja,
koja nisu izpunili. I premda se taj turski pokušaj izjalovio, ipak bijaše jedno
vremensko razdoblje, u kome su Srbi pecka patriarhija, kao osobito pouzdani
i
(

elementi turskoga carstva, uživali neku naklonost, te se s njima bolje postupalo

nego s ostalim kršanima. Aliinae je uviek vrhovni crkveni srbski poglavar, pa bio
i «->

to nadbiskup ohridski patriarh peki ili carigradski, imao svoje sjedište unutar
ili
j
otomanske carevine, zbog toga morao biti donekle lojalan mogao se Turcima
te je i

uviek initi povjerljivijim simpatinijim od rimskog pape, tog zakletog neprijatelja r

i
l
nevjernih Turaka, koji je protiv njih organizirao jednu križarsku vojnu za drugom. J
Poradi toga lako je pojmiti, da se s grkoiztonjacima u turskom carstvu u cielosti
r
bolje postupalo nego s katolicima, pa emo kasnije nastojati pokazati na jednom }
stvarnom sluaju, kako je ta okolnost bila kobna za katolike Hrvate. ^
d) Razumije se samo po sebi, da svi ti imbenici ne mogahu nadoknaditi sve
i
nepovoljne utjecaje, koje je po svojoj naravi moralo imati tursko vladanje za jedan ?

lJ
kršanski narod. I iz srbskih zemalja bježalo se od straha pred Turcima. Ali dok su se
hrvatski izseljenici, koji se izseliše u Austriju, Maarsku Italiju, tamo stopili s i
^
domaim žiteljstvom neminovno mu se priljubili te se tako izgubili za svoj narod, to
i
uj
se isto kod Srba nije u tolikoj mjeri dogodilo. Srbi dolažahu veinom predvoeni
svojim crkvenim poglavicama, organizirali su se u narodnoj Crkvi, zadobiše razliite n
povlastice t. d., te ih ova okolnost mnogo zaštiivaše, da se ne odrode. Pa dok su
i -J
dakle katoliki Hrvati, ak onda, kad bi se selili u slavenske zemlje, kao na pr.
i

1
Kranjsku i Moravsku, tamo postali Slovencima ili esima, mogli su Srbi, koji se i

onako naseliše dobrim dielom u hrvatskim zemljama Monarhije, veim dielom uslied c^

svoje narodno-crkvene organizacije, sauvati svoju narodnu osebujnost. Kako emo

kasnije pokazati, upravo je taj doseljeni element zadobio najveu važnost kod
osloboenja duhovnog podizanja itavoga srbskog naroda.
i

Ovim razlikama u utjecaju turskog vladanja na Hrvate Srbe pozabavili smo se i

nešto duže, jer nam se ini, da su one važne za prosuivanje sadašnjosti Hrvata Srba. i
vi
Ali ipak treba ustanoviti, daje tursko vladanje u cielosti bilo štetno za srbski narod.
Posljedica bijaše propadanje na družtvenom, kulturnom, duhovnom moralnom polju. i

Srbi,

66
koji u 13. i 14, stoljeu postadoše veim svojim dielom vladajui sloj u srednjem i
zapadnom Balkanu, propadoše u etiri sliedea stoljea postadoše siromašan, neuk
i

seljaki narod, izrabljivan od Turaka i grkog sveenstva.

9. Uzkrs Srbije

Sredinom 16. stoljea postiglo je osmanlijsko carstvo svoj vrhunac. Ali osvojenje i

vladanje nad prostranim podrujima izcrplo je životnu snagu državotvornih

Osmanlija; na prielazu iz 16. u 17. stoljee poinje osmanlijsko carstvo najprije
polagano, a zatim sve brže propadati. To bijaše as, kad je ona politika tvorevina,
kojoj pripada zasluga, daje zaustavila turski val, a to su zemlje austrijske kue, — —
morala prirodno priei iz stanja obrane u napadaj. To se i zbilo, a posljedica ovog
vremenskog razdoblja bijaše pet ratova Austrije protiv Turske: rat od 1663. — 1664.
(vašvarski mir), etrnaestgodišnji rat od — 1699, (karlovaki
1684. mir), rat od
1715. — 1718. (požarevaki mir), rat od 1736. — 1739. (beogradski mir), te rat od
1789. —
1791. (svištovski mir). Ovi ratovi bijahu od najvee važnosti za srbski narod,
jer se poevši od etmaestgodišnjeg rata radilo uviek o srbskim zemljama kao o i i

osloboenju Srba od turskog jarma. Jedna od posljedica etmaestgodišnjeg rata bijaše

i to, da se oko 350.000 Srba, kako sam ve prije spomenuo, pod patriarsima
Crnojeviemi Jovanoviem naselilo na jugu Monarhije tako našlo put, na kojem se
i i

moglo stalno snažno razvijati. Posljednji veliki rat protiv Turske (1789. 1791.)
i —
bijaše od osobitog znaenja za Srbe. Austrija se bijaše obratila na Srbe s pomou
agenata i proglasa pozivala ih u borbu protiv inovjernog tlaitelja, obeavajui im
i

osloboenje od turskog jarma. Srbi (poimence najsjeverniji krajevi kraljevine Srbije,

razumije se, one pred balkanskim ratovima) odazvaše se u velikom broju tom pozivu,
i postrojbe, koje vježbahu organizirahu austrijski astnici, uiniše sve, što im bijaše
i

mogue. Ali ne izpuniše se nade, koje se bijahu polagale u konani izhod ovog rata s
ove ione strane Dunava. Sve ih pokopa svištovski mir. jer njegov posljedak bijaše
s
status quo ante. Tisue tisue Srba naselise se u Sriemu južnoj Maarskoj. Ali
i i

mnogo važnije od toga bijaše ovo: mnogi austrijski Srbi, koji pooše kao astnici,
uitelji inovnici u Srbiju, stupiše u veze s tamošnjim Srbima, ime se pripremiše
i

putovi za kasnije posredovanje suvremenih misli kulturnih nastojanja izmeu i

Austrije Srbije, a osim toga probudilo je

i snažno prodrmalo ovo ratno razdoblje te
i

Srbe, koji bijahu mnogo izgubili od svoje nekadašnje vojnike spreme i

samopouzdanja uslied vjekovnog robstva razoružanja. Austrija izvježba veliki broj

i

Srba iz Srbije upozna ih sa zapadnoeuropskim oružjem, vojnikom stegom,

i

ustrojstvom, zaptom ratnom vještinom. Uspjesi tih eta podigoše u velikoj mjeri
i

narodnu sviest, pa se Turci, kad nakon mira u Svištovu ponovno zaposjedoše zemlju,
moradoše u udu zapitati: »Susjedi, što to uiniste iz naše raje?«

67
 Tako je osobito posljednji austrijsko-turskt rat postao važnim inbenikom, koji
bijaše pozvan, da kod kasnijih srbskih ratova za osloboenje odigra važnu ulogu.
Kod Srba, koji se naseliše u Austriji, i kojima se doduše obeavalo, da ih se e
natrag preseliti u Srbiju, a kojima se iz vanjskopolitikih razloga to nije moglo
dopustiti, zapoeo je koncem 18. stoljea živahan pokret, koji je išao za tim, da se
narod duhovno kulturno podigne. Uz crkvene organizacije, svuda se osnivahu škole
i i

tako udaraše temelj kasnijim crkveno-školskim obinama, koje bijahu toliko važne za ;. jl

politiki razvoj Srba. Snažni pojedinci, kao Dositej Obradovi i Vuk Stefanovi
Karadži, uiniše, da se narodni jezik prihvati kao književni, ime bi širim narodnim
crkvenoslavenski jezik sretno zamienjen te uobe .1
slojevima težko razumljivi
omoguena narodna književnost.
Ovaj razvoj nije mogao ostati bez posljedica ni za one Srbe, koji bijahu pod
turskim gospodstvom, te je morao i kod njih uzrokovati sline težnje i nastojanje, da

se popravi politiki, gospodarski i družtvovni položaj srbskog naroda. Ovo nastojanje

poticaše i pomagaše snažno uspomena na nekadašnju narodnu veliinu, koju 1
njegovaše narodna predaja, narodna pjesma i narodna Crkva, i koja postade obim
narodnim dobrom. r
l
Ali taj srbskom narodu za tim, da se njegovo stanje
pokret, koji je išao u cielom J
popravi, nastao je vremenski u razdoblju, u kome se itavo stanje Srba u otomanskoj
r
carevini pogoršavalo. Razvitak unutarnjeg propadanja osmanlijskog carstva bijaše }
došao u osobito zaoštreno stanje. Vojnika sila Osmanlija, taj temelj veliine i uzpona J

Turaka, bijaše podložena procesu raztvaranja. To se oitovalo osobito u dva pravca, u

propadanju osmanlijskog lenskog sustava i u izraivanju janjiara, koji nekada bijahu /

probir srž turske vojske. Mjesto odabranika razliitih naroda prostranog carstva,
i

nagrnuše sad u postrojbu janjiari protekcionaši i razni velegradski ološ iz Carigrada. r

^
Ratniki duh propade; u vojsci se pojavi neko nametnitvo, iz nje postadoše vojnici J
najgore vrste, podkupljiva banda, koja nije samo sudjelovala kod svih državnih udara,
zavjera promjena na priestolju, nego je ovakve promjene, ako ikako bijaše mogue,
i
^
sama izazivala, da bi zatim mogla ucjenjivati nove vlastodržce. Na taj nain postadoše ]

janjiari raztvorni element, koji je težko ugrožavao sigurnost i mirni razvoj

osmanlijske države. Prvi pokušaji, da se janjiari uine neškodljivima, ne uspješe pa H
dooše na malo sretnu zamisao, da ih razprše, premještavajui ih iz glavnog grada ^
države u pokrajine. Posljedica te nakane bijaše, da se zlo stalo širiti po pokrajinama.
Osobito se u Srbiji janjiari izrodiše. Snagom svoje stoljetne organizacije oni bijahu
J
nadmoni svim drugim državnim ustanovama, proširiše se po itavoj zemlji,
postadoše svemona klika, s kojom nitko ne mogaše izai na kraj. A kad jednom ^

podpuno zavladaše, zapoeše nemilosrdno izrabljivati položaj obogaivati se i

j
grabežom i nasiljem takoer i na raun ostalih muslimana u Srbiji, a najviše dakako
na raun raje.

Osobito im bijaše omililo protjerivanje osmanlijskih posjednika lena, a to bijahu _J

obino muslimani bosanskog ili albanskog podrietla, s nji-

68
iovih lenskih posjeda, nasilno pribavljanje neogranienog vlastnitva tih lena, t. j. da
i

prema osmanlijskim pravnim pojmovima postanu itluk-sahibima. Za tadašnje prilike

u Turskoj znaajna je injenica, da je središnja vlast bila nemona protiv ovakvih
postupaka, i da su janjiari mogli prisvojiti gotovo sva državna lena. Pa dok su pravi
posjednici lena, t. j. spahije, razmjerno blago i štedei postupali sa srbskim
stanovnitvom tih lena, janjicari-uzurpatori bijahu nada sve silovitiji, okrutniji, te
izcrpljivahu pljakahu narod. Prilike u tursko-srbskim zemljama, koje bijahu ionako
i

nesnosne, postadoše neizdrživima, o kakvoj sigurnosti života ili vlastnitva ne

mogaše ve biti ni govora. Protuudar na te prilike ne mogaše izostati.
Ovi dogaaji ne zbivahu se dakako bez unutarnjih borba medu samim Turcima.
Janjiari naoše podpore kod konzervativnih, strogo nabožnih elemenata, a spahije
pak u prijateljima reformi, koji ojaaše za vladavine sultana Selima III. koji ujedno i

bijahu liberalni element meu Tiurcima. Oni uvidješe, da takav razvoj mora dovesti
carstvo na rub propasti.
Janjiari naoše meutim monog zaštitnika u Pazvan-ogluu vidinskom, jednom
monom mjestnoin poglavaru, koji je težio za samostalnošu i koji ih je u svim
težkim asovima pomagao svojim brojnim kirdžalijama (etama). Da bi se održali i

uspjeli protiv tog monog saveza, moradoše od Porte izaslani paše pozvati u oružanu
pomo kršansku raju, kako bi spahijama povratili njihova zakonska prava. Tako je
osobito radio blagi, pravedni i Srbima skloni Hadži Mustafa-paša. U tim unutarnjim
borbama sami su Turci naoružavati Srbe, vojniki ih snažili i dizali njihovu
samosviest.
Ali povratak u staro nije. mogao izostati. Dobroudnog Hadži Mustafa-pašu,
zvanog »srbska majka«, savladaše i ubiŠe dahije i janjiari, koje su oni predvodili, a
dahije, koji se sad opet doepaše vlasti, stadoše se osveivati srbskoj raji. Mjeseca
veljae god. 1804. upriliiše dahije veliki pokolj uglednijih Srba i naprosto poklaše
sve knezove i glavare.
Srbski je narod uvidio, da se nalazi u opasnosti, a pokraj toga osjeao se u pravu, i

jer je samo pomagao zakonitu vlast u borbi protiv pobunjenih dahija janjiara. i

Tako doe do ustanka Srba protiv uzurpatora, koji se doepaše vlasti, do t. zv.
ustanka protiv dahija. Bijaše to lojalni ustanak, jer Srbi ne ustadoše protiv turske
vlasti, nego protiv buntovnih za državu pogibeljnih uzurpatora, dahija.
i

Ustanak plane u isto vrieme na više mjesta nezavisno, a bijaše uperen u prvome
redu protiv dahija njihovih zamjenika kabadahija i subaša. Protivna strana Turaka, t.
i

j. spahije i njihovi pristaše, pomaganu otvoreno ustanak. Voe ustanka bijahu knezovi

i ugledne srbske linosti.

Ovdje treba spomenuti, da su se tursko-srbske prilike u drugoj polovici 18. stoljea
tako razvijale, da bijahu položeni neki zametci samouprave. Nakon podpunog razpada
srbskoga državnog ustrojstva bijaše ipak ostalo obiteljsko i plemensko ustrojstvo,
kakvo imaju svi Slaveni.

69
 "1
Na tom temelju razvilo se seosko ustrojstvo, a na njegovu elu bijaše mjestni
starješina, knez. Kad se zemlja dielila u kotare zbog oporezovanja, dobije svaki
kotar takoer po jednoga kneza, koji se imao brinuti za razpodjelu i utjerivanje r-»

poreza, a osim toga bijaše nadležan i u nekim sporovima. Više kotara bijaše podložno J

velikom knezu. Za knezove postaviše Turci najuglednije i najbogatije ljude, a njihova

služba omoguivala im je, da podignu još više svoj ugled i svoje bogatstvo. l
S pomou ovakvoga jednostavnog ustrojstva uspjelo je Srbima uz podporu _ j

njihovih najuglednijih ljudi, knezova starješina, koji izmakoše pokolju u veljai, i uz

i

podporu hajduka, tih prijašnjih pljakaških ustanika, te narodnih popova kaluera, i 1

da se uspješno odupru dahijama. Njih njihove zamjenike, kabadahije i subaše
i
.»

iztjeraše iz pojedinih posjeda.

Tada se pojavi ovjek, koji skupi sve te pojedinane pokrete i podade im obilježje I

narodnog pokreta. Bijaše to Karaore (Crni ore), sin seljaka Petronija iz Viševaca
u kotaru kragujevakom. U pokretu, koji je predhodio austrijsko-turskom ratu, bijaše
^
on utekao u Austriju stupio u austrijsku vojniku službu, u kojoj je dotjerao do
i
j
feljbabe. Kasnije se povratio kui i stekao nešto imetka trgujui svinjama. Kad je
ustanak buknuo, ne izabraše ga voom samo u njegovu kotaru, nego i u itavoj n
srednjoj Srbiji, koja se zbog obilja šuma nazivaše Šumadijom.. Pošto bijaše hrabar, vJ
—
)

nagao i bezobziran ustrielio je svog vlastitog otca, kad nije htio s njime bježati u
Austriju —
bijaše on pravi ovjek, da se probije u onoj sredini, koja bijaše uzavrela i
r
]
podivljala u borbi s Turcima. j

Oslanjajui se na snagu Sumadije, koja mu bijaše osobno odana, a osim toga još
uživaše prednosti središnjeg položaja i nepristupanosti, te odlikujui se pogledom i

predvianjem pred svim ostalim voama, postade on brzo voa —»verhovni vožd«
— itavog naroda osniva kasnije dinastije Karaorevia.
i
I
Na taj nain doskora bi slomljena vlast dahija i osvojena veina gradova na
j
sjeveru tako, da se dahije mogahu držati još samo na jugu. inilo se, kao da e
nastupiti paradoks, da potlaeni Srbi uspostavljaju zakonsko stanje u jednoj pokrajini ^
otomanske carevine. _j
Ali nastupilo je ono, što nije moglo izostati. Srbi nastojahu, koliko god to bijaše
mogue, sauvati fikciju, daje njihov pokret lojalan. No Turci i Srbi ne stajahu, samo
jedni prema drugima kao tlaitelji potlaeni, kao politiki
i nacionalni protivnici, i

nego kao dvie neprijateljske vjeroizpoviesti, a obadvie bijahu jedna drugoj odvratne
i

i disahu meusobnom mržnjom. Turci gledahu s nepovjerenjem sve vee uspjehe

Srba, a pokraj toga uinio je vjerski moment, da se kod Turaka poelo Širiti
shvaanje, da su s posjeda odtjeranim spahijama još uviek bliži buntovni, ali
pravovjerni janjiari, nego nevjerna raja. A uspjehom opijeni Srbi ne mogahu se
suzdržati od nekih sasvim neosnovanih, okrutnih neprijateljskih postupaka i prema
i i

drugim Turcima. im
vei bijahu oružani uspjesi, tim su veina rasli i prohtjevi Srba.
Sasvim je jasno, da oni nisu mogli smatrati nagradom za svoju prolivenu krv, da na
mjesto jednog tlaitelja dobiju drugoga, makar i nešto blažeg.

" Znaajno je, daje ni rie germanskog podriet/a. Ona potjee od izionogolske nei Kiinmg, novonjemake
Komg. Odatle nastade knez ih knfaz.

70
J

I Porastom toga meusobnog odtuivanja postavljanjem zahtjeva, koji su išli za i

autonomijom zemlje, nastao je sukob Srba sa središnjom vlasti otomanske carevine.

m Mjeseca travnja g. 1805. održaše Srbi sastanak u Ostružnici, izraziše tonije tamo
I svoje želje i poslaše poslanstvo u Carigrad, da ih predloži sultanu. Ali sultan Selim
III. pošalje kao odgovor vojsku pod zapovjednitvom Hafiz-paše iz Niša na Srbiju sa

zadatkom, da razoruža umiri zemlju. Srbima poe za rukom da potuku ovu vojsku,
i

I koja postupaše osorno s rajom, te Hafiz-paža morade bježati iz Srbije umre malo i

zatim u Nišu.
Iz ovog dogaaja nastao je srbski rat za osloboenje god, 1806707.
I Karaoru i ostalim srbskim voama bijaše jasno, da se siromašna, malena sama i

na sebe upuena zemlja ne e moi održati protiv sile itave otomanske carevine.
I Zbog toga stadoše Srbi tražiti saveznike. Najbliži bijaše velika susjedna Monarhija.
*
Karaore nuaše Austriji opetovano, da joj preda Srbiju. Ali zapletajima
- napoleonskih ratova bijaše Austrija toliko zauzeta, da je na svom jugoiztoku željela
bezuvjetno mir, pa je izbjegavala sukobe s Turskom.
J
Kad ih na ovoj strani odbiše, svrate Srbi svoj pogled na Rusiju, kud ih je osobito
privlailo zajednitvo vjere. Znaajno je, da ova zamisao potjee zapravo od jednog
1 austrijskog Srbina, od karlovakog metropolita Stratimirovia, koji bijaše na glasu
zbog svoje lojalnosti: On napisa god. 1804. jednu spomenicu, koju preda ministarstvu

Ivanjskih poslova u Petrogradu srbski, izpovjednik ruske velike kneginje Aleksandre

22
Pavlovne. Tamo padne ovo sjeme na plodno tlo. Rusija bijaše dotada vodila dva
velika rata s Turcima, 1768.— 1774. 1787.— 1792. Budui da ne bijaše toliko
i

I zauzeta napoleonskim ratovima, spremaše se upravo da zapone svoj trei turski rat
(1806./ —
1812.), pa joj zbog toga jedan mali poslušni saveznik bijaše dobro došao.

JRusi doduše ne pomogoše Srbima u veoj mjeri, ali ipak još toliko, da to bijaše veliki
moralni oslonac malenom narodu, koji se težko borio za obstanak slobodu. U i

Petrogradu naoše, da nije najzgodnije ugovarati s nekolicinom buntovnika, pa

savjetovahu Srbima, da ustroje privremenu vladu, »sinod«, kojim upravljahu ruski
|
| inovnici po narodnosti Srbi. Tako bijaše stvorena polazna toka jednoga
samostalnog ustrojstva i poduzeti prvi upravni koraci za kulturno i gospodarsko
1 podizanje zemlje.
I Rusko-srbski odnosi za trajanja rusko-turskog rata 1806.. 1812. bijahu u cielosti —
prilino slabi. Ali zato bijaše za Srbe mnogo vrednije, što Rusija kod sklapanja mira

^ nije zaboravila svoga malenoga pravoslavnog brata. I Srbija bude uvrštena u

bukureštanski mir.
Srbi dobiju papuni oproštaj, bijahu im obeane bolje prilike, osobito neka
autonomija u unutarnjim stvarima, ali tvrave u zemlji, koje bijahu stalni kamen
smutnje izmeu Turaka Srba, ostadoše u turskim rukama.
i

Premda to samo po sebi ne bijaše bogzna što, ipak zadobiše Srbi time ne samo
meunarodno i državopravno priznanje, nego i jamstvo jedne velevlasti za svoje
zahtjeve.

Zavrieiak spomenice log ausinjskog dostojanstvenika neobino je zanimljiv, pa ga zbog loga ovilje navodimo. Po Kal I a y u glasi on ovako:
"•

Misao osnivanja jedne nove slavenosrbske države lako je ino pred mojim oima, ini mi se iako konsinom 2a carsku rusku vladaloku kuu i iako
slavnom za sve Slavene da za njeno ostvarenje ne bi trebalo žaliti ni tntda ni troška te bi svaki pravi Slaven i gorljivi Itus. koji Je s to/h caru istinski
odan. svim snagama morao prionuti uz njezino osrvarenje. fer se im da je ono mogue upravo uz sadonje okolnosti.« Alt oito je da Kallavmjc znao
svega, šio ovaj austrijski dostojanstvenik j/isaše u Rusiju. Budui daje to vrlo znaajno, nadoimnjujem po Kisni«. Siraimnrovi misli, da bi vi Itusija
u ovakvom nanulu i u lako vjerski srodnoj državi stvorila prirodnog, bezuvjetno jtouzdanog saveznika, kah'og do danas linhe nije imala. Ova država,
jireinda bi tzprva Turcimaplaala danak, poveavala hi se postepeno izumiranjem turske carevine. 7a vladara osloboene Srbije piedhe
Siranmirovic jednog niskog velikog kneza: a ako to ne bi bilo mogue treba Srbimo dan jednog protestantskog pnnca. no uz uvjet, da njegovi
potomci predu na grkoizionu v/eni. A da srbske zemlje, osloboene otl Turaka ne bi podjmle pod Austriju i poveale njenu vlasi, potrebno bi bilo.

da one dou poil rusko štitniivo.

j

71
 Ali ovo posljednje bijaše jedini pozitivni uspjeh bukureštanskog mira, jer se on s
i
I

obzirom na Srbiju nikad ne izpuni. Stvari se razvijahu naprotiv sasvim protivno. God.
_ j

1813. poduzmu Turci, ocienivši povoljno meunarodni položaj, ozbiljnu vojnu protiv
Srbije. !

Srbi se ne uzmogoše oprieti. U zemlji bijaše sve bezglavo. Karaore ostavi sve
na cjedilu, pobjegne u Austriju, te Srbija dospije ponovno pod neogranienu tursku o>
vlast. Razumije se samo od sebe, da je usliedio jaki protuudar i da se položaj Srba u j

velikoj mjeri pogoršao.

Ali narod bijaše ve Turske poluio previše uspjeha, bijaše odviše dobro
protiv
r
~|

upoznao ponosni osjeaj snažnog samoodržanja vlastite samopomoi, a da bi sad

i ,J

prekrižio ruke. Jedan od vojvoda iz doba Karaoreva postavi se na elo naroda,

podigne iznova zastavu ustanka preuzme vodstvo.
i
j
-"
Miloš Obrenovi bijaše seljaki sin kao Karaore, sin Teodora iz Dobrinja, a
i

nakon rane smrti svog otca stade se preživati po svom pootimu Obrenu. U mladosti
stupi u službu svog polubrata Milana, koji postade vrhovnim glavarom okruga j

rudnikog, požežkog i užikog, te ga zamjenjivaše i u njegovim dužnostima voe.

Nakon bratove smrti preuzme on njegov položaj. A budui da se ne bijaše previše ^
izložio, nijemorao bježati iz zemlje nakon nesree god. 1813. Ne bijaše tako silovit i
j

nagao kao Karaore, ali ipak mnogo lukaviji od njega. U povoljnom trenutku
prikazivao se kao da popušta i da se pokorava, a pri tome je neodstupno radio na ^
ograniivanju turske vlasti na osloboenju svog naroda. Vodei kod toga mnogo
i i uj

brige o svojoj materialnoj koristi, postade on osnivaem druge srbske dinastije,

dinastije Obrenovia. (
uji
God. 1815. zapone Milošev ustanak. On gaje poveo tako spretno uspješno, da i

je do g. 1816. poluio mnogo uspjeha. S obzirom na meunarodni položaj i na Rusiju,

TI

inilo se Turcima, da je najbolje, da ne tjeraju mak na konac, te se upuste u

pregovore, koji potrajaše nekoliko godina.
Karaore se nalazio u to doba ništa ne radei u Austriji. Grki heteristi predobiju
ga za misao zajednikog ustanka kršanskih naroda u Turskoj, te on god. 1817. doe
u Srbiju. Razumljivo je, da dolazak Karaorev Milošu Obrenoviu baš ne bijaše
ugodan. On to javi beogradskom paši. Po njegovoj uputi, a po Miloševu nalogu pade
Karaore, prvi srbski voa od srbske ruke, a Miloš pošalje njegovu glavu
beogradskom paši u znak svoje pokornosti.
Priredivši sebi na taj nain slobodan put, izabran, bi Miloš još iste godine i
potvren od Porte srbskim knezom. Samo nasljeivanje kneževskog naslova bijaže
još neko vrieme sporno, ali i to se pitanje takoer rieši povoljno za Srbe, navodno "
A

time, stoje Miloš nekoga kod Porte podmitio. Meutim bijaše Srbija opet ukljuena u
.J
rusko-turski privremeni ugovor u Akermanu (1826.), koji bijaše kasnije potvren
ugovorom u Drinopolju (1829.). Time bijahu utvrena naela
obseg srbske i

autonomije. Hatišerif od 27. rebinlevela 1246, (kolovoza 1830.) donese podrobnu _.J

provedbu mirovnog ugovora, osnovni potezi kasnije Srbije bijahu gotovi.

i

72
Srbija postade autonomnom
pokrajinom otomanske carevine, proviena
meunarodnim jamstvom. Budui
da su Srbi imali zahvaliti glavne etape
meunarodnog okorištenja oslobodilakim podhvatima bezuvjetno
u svojini ratnim
Rusiji, to je Srbija u velikoj mjeri dospjela pod ruski utjecaj, tako da se u stvari moglo
govoriti o ruskom protektoratu.
Srbski ratovi za osloboenje od g. 1804. —
1817. snažno su djelo jednoga malenog
naroda. Mnogi se s pravom uahu,
da je siromašni seljaki narod bez ikakve
inteligencije i bez znatnije pomoi mogao, upirui se gotovo izkljuivo samo na se,
odolievati tako uspješno carstvu, koje je nekad osvajalo sviet.
Povjestniari kova jednog Rankea naoše se pobueni, da se pozabave tom
pojavom, koja je Srbima priskrbila mnogo naklonosti, priznanja i povoljnih koristi.
Vei dio družtvovnih, meunarodnih i nutarnjopolitikih momenata tog razdoblja
prikazali su i protumaili uzorno Kallav i Ranke. Ipak u na drugom mjestu ove
knjige nastojati pridodati nekoliko novih gledišta.

J0. Pravci razvoja suvremene Srbije

Nije moj zadatak napisati poviest suvremene Srbije. Prikazivanje starijeg vremena
napisao sam u namjeri, da iz njeg izdvojim one momente, koji nam se danas prikazuju
kao razvojno-poviestni temelj današnje politike družtva Srbije te koji su kao gotov
i

naslieen zbir doprli iz srbske prošlosti u srbsku sadašnjost. Pri tome bijaše moja
polazna toka, da baš o toj prošlosti postoje mnoge krive predobe, a esto pogrješna i

shvaanja, pa sam nastojao da to razjasnim.

S obzirom na najnoviju srbsku poviest ograniit u
se na najnuždnije, polazei sa
stajališta, daje o tom predmetu znanje prilino razšireno.

A možda nije ni najzgodnije srbsku poviest od g. 1830. do 1914. htjeti prikazati u

jednom odlomku. Jer to se razdoblje dieli oito u dva diela, jasno razliitog obilježja,
u razdoblje do objave nezavisnosti (1 878.) i od toga dogaaja do svjetskog rata.
Prvo razdoblje obilježeno je nastojanjem, da se razkinu sve niti, koje su zemlju
vezale za otomansku carevinu da se postigne podpuna nezavisnost. Pažljivom
i

promatrau ne e
izbjei, da ovaj razvoj ide neobino brzim tempom da je srbski i

narod radio na ovom zadatku usredotoujui na nj sve svoje sile pažnje vriednom
dosljednošu uztrajnošu. I
i premda vremenski razmak od 50 godina, koji bijaše

potreban, da se taj cilj postigne, nije baš malen, ne treba iz vida izgubiti omjer snaga.
Na jednoj strani bijaše silna carevina, a na drugoj osiromašen, propao, malen narod,
koji bez ikakvih novanih tehnikih sredstava ne mogaše osim toga u službu rada na
i

osloboenju staviti ni sve svoje narodne snage, nego samo one, koje bijahu u jednoj
veoj, povoljno smještenoj pokrajini.
Ali ne treba dakako smetnuti s uma, da su nutarnje stanje i razvoj otomanske
carevine kao idejni pravac ostale Europe neobino poma-
i

73
gali srbska nastojanja. Otomanska carevina bijaše se popela na svoj vrhunac (

neprestanim ratovanjem, jer rat protiv nevjernika ne bijaše samo vjerska zapovied,
nego obiajna državna uredba u razdoblju uzpona: svakog proljea morao je sultan ^
krenuti u rat i osvojiti bar jednu pokrajinu. Temelji dotadašnjeg vojnikog ustrojstva,
j
lenski sustav i janjiari, nalažahu se sad u punom razpadanju, a novo suvremeno
vojniko ustrojstvo po zapadnoeuropskom uzoru još ne bijaše stvoreno. Upravo u ^)

razdoblju srbskih ratova za osloboenje bijaše na vrhuncu ta kriza, koje posljedica .J

bijaše propadanje carstva. Idejni temelj za obnovu trebalo je tek izvojštiti od
konzervativnog vjerskog uvjerenja. Nekada vojniki silna turska država bijaše sad
gotovo nenaoružana, a osim toga stalno pritiskivana s mnogih strana, poimence od ...i

Rusa. Pod ovim uvjetima bijaše malim vojnikim sredstvima jednoga odlunoga
i

malenog naroda mogue, da se s uspjehom iztaknu. \

J
S druge pak strane nalažaše se u biti otomanske carevine vladanje pravovjernih
muslimana nad inovjercima. Sredstvo za osnivanje održavanje ovih odnosa vladanja
i
3

bijaše vojnika sila mo. Zahtjev za vladanjem, osnovan na vjeroizpoviednom

i
I

temelju, bijaše još ostao, kad je ve nestalo vojnike sile snage, koja bijaše potrebna,
i

da se taj zahtjev stvarno održi. A silu, koje je stvarno nestajalo, nadomjestili su Turci, 1
koji se puni straha borahu za održavanje svog vladanja, nasiljem kršenjem ljudskih i J
prava inovjeraca. Ova stalna pojava posljednjih 1 50 godina turske poviesti, koja je u
svojim razliitim oblicima postala stalnim izvorom nemira u meunarodnim
^
odnosima, stvorila je u diplomatskom svietu Europe uvjerenje, da Turska naelno nije ^

sposobna za vladanje nad stranim kršanskim narodima, pa je Europa, osobito u

poetku 19. stoljea, naelno podupirala pokrete za osloboenje kršanskih naroda
turske carevine prieila, koliko to bijaše mogue, da Turska u tom pogledu natrag
i

stekne položaj, koji bijaše izgubila.

^
Te dvie injenice pomogoše Srbima bitno, da postignu samostalnost, ime ne
J
mislim umanjiti vriednost njihova djela.
Pod ovim uvjetima radili su Srbi od g. 1830. do. 1878,, da skinu posljednje spone,
koje ih vezahu uz otomansku carevinu, a poradiše i na unutarnjem ustrojstvu svoje
mlade države.
Od neobine važnosti za Srbiju bijaše protivnost izmeu Rusije Austrije. Ove i

dvie države otimahu se o prevlast na Balkanu. Budui da Srbija kraj Rumunjske

bijaše najznatniji element na Balkanu, potrudiše se obje države, da zadobiju u Srbiji
što više utjecaja. Kao što vidjesmo, Rusija bijaše u tom pogledu u mnogo boljem
položaju, jer ne bijaše toliko zaokupljena napoleonskim ratovima jer je svoju i

napadaku politiku prema Turskoj znala bolje izkoristiti na korist Srbije. Kad su
izmeu Srbije Turske prestali neprestani ratni zapleti, nastojala je Monarhija, da
i

diplomatskim podupiranjem stekne u Srba sklonosti utjecaja. Mislim, da treba

i

ustanoviti, da sav taj liepi trud bijaše uzaludan. Nikada Austrija nije u Srbiji mogla
stei sklonosti! Štoviše, protivno od toga! Treba utvrditi, da su obje dinastije, koje se
izmjenjivahu, redovito bile zbacivane s priestolja, kad su pokušavale, da kroz dulje
vrieme budu austrofilske. Tako se god. 1858. Aleksandar Karaorevi mo-

74
rao zahvaliti najviše iz tog razloga; austrofilstvo bijaše dobrim dielom i razlogom
propasti Obrenovia u svibnja g. 1903. Ova nas pojava mora tim više zauditi, stoje
bila Srbija geografski politiko-gospodarstveno bezuvjetno upuena na Austro-
i

ugarsku. S tom pojavom pozabavit u

se još kritiki na drugom mjestu ove knjige.
Pod utjecajem tih momenata zbivao se razvoj Srbije od g. 1830. 1878. Pošto su —
prilino poznati, nije potrebno prikazivati pojedine politike dogaaje, koji obilježuju
odpadanje Srbije od turske carevine.
Ovdje u
samo zabilježiti, da se proglašenje srbske nezavisnosti god. 1878.
pojavljuje opet kao sastavni dio jednoga rusko-turskoga mirovnog ugovora:
sanstefanskog mira. Na toj okolnosti ništa ne mienja injenica, daje sanstefanski
mirovni ugovor berlinskim kongresom bitno skraen, ali za Srbiju bitno poboljšan u
onom dielu koji se nje tie. To je dokaz, daje takmienje velesila bilo samo od koristi
Srbima. Ali u dušu srbskog naroda ta injenica nije prodrla; on je ostao uvjeren, da
svoje podpuno osloboenje ima zahvaliti samo svome monome sjevernom roaku.
Na drugo razdoblje, t. j. od g. 1878. do g. 1914., osvrnut u se samo s nekoliko
kritikih napomena.
a) U
predhodnim redcima ve sam utvrdio, da je samo povoljni meunarodni
položaj Srbima, da pribave meunarodnu potvrdu uspjehu, što ga
omoguio
izvojevaše vlastitom snagom. Na taj se nain narod navikao da oekuje plodove svoje
politike od meunarodne politike. Daljnja posljedica te injenice bijaše, daje srbski
narod posveivao meunarodnoj politici mnogo više pažnje, nego bi to trebalo
oekivati od tako malenog naroda, koji se nalazi na razmjerno još niskom kulturnom
stupnju. Time se može razjasniti, daje srbski narod, koji je od prirode nadaren, dao
itav niz nerazmjerno sposobnih diplomata, koji su znali probitke svoje domovine
dobro i uspješno zastupati, premda im osobna naobrazba ne bijaše osobita. Ne smije
se pregledati injenica, da se Srbija znade neobino dobro diplomatski zastupati i da
zapravo vrši utjecaj, koji znatno prelazi njezinu stvarnu veliinu i njezinu unutarnju
vriednost.
b)Uzporedo s nastojanjem oko zadobivanja podpune samostalnosti, nastojahu
Srbi takoer da svoju zemlju gospodarski oslobode podignu. Ta se nastojanja i

udvostruiše, kad je koncem 19. stoljea zemlja došla u položaj, koji ne bijaše baš
povoljan za državne financije. I uspjeh ne izosta: Srbija se podigne gospodarski
uzprkos nesreenim unutarnjim politikim prilikama. Koliko god to bilo neugodno
Austriji, treba ipak istini za volju priznati, da je prosjena gospodarska razina bila u
Srbiji viša od razine u južnoslavenskim pokrajinama Monarhije. Nema tamo doduše
veleobrta i iztaknutih gospodarstava, ali je poljodjelstvo, trgovina i prosjeno
blagostanje vee, nego u ikojoj drugoj južnoslavenskoj zemlji Monarhije. Mislim, da
to moram utvrditi, jer emo se s ovom injenicom sresti kasnije kao s važnim
politikim inbenikom, emo se morati njome pobliže pozabaviti.
te

75
 Kao neobino zanimljivo treba iztaknuti, da Srbija nije postigla svoj gospodarski
procvat prislanjajui se na Austriju, koja je njezino prirodno podruje za razmjenu
robe, nego uzporedo s gospodarskim podizanjem Srbije ide sve neprijateljskiji i

napetiji gospodarski odnos prema Monarhiji. Ovo spominjem kao pažnje vriednu
injenicu uz ve prijespomenuto neprijateljstvo na politikom gospodarskom i

podruju.
c) Ratnim i diplomatskim uspjesima protiv Turaka pojaana sviest Srba u
kraljevini (prije balkanskih ratova) stala je tražiti oblik i izživljavanje. Kraljevina
Srbija poela se smatrati narodnim središtem, premda je, ako se poviestno promatra,
od narodnog središta najudaljenija pokrajina, koje stanovnici po svome mjestu
podrietla veinom nisu ni Srbi. Posljedica toga osjeanja bijaše, da se zanimanje za
Srbe probudilo i izvan politike granice kraljevine i da se poelo u podruje politikih
slaganja uzimati srbska i pravoslavna naselja, koja se bijahu u tursko doba seljenja
pomakla daleko prema sjeveru i sjeverozapadu, a koja podpadahu pod srbsko-
pravoslavnu crkvenu organizaciju.
Opaziše, da bi silno dobili na politikoj snazi i moi, kad bi se sjedinile snage svih
srbsko-pravoslavnih elemenata pa i onih izvan Srbije. Zbog toga pozvaše u pomo
narodnostna naela, ukoliko bijahu važna kod stvaranja država; osobito prouavahu i

kopirahu poviest ujedinjenja Italije, miešahu narodne težnje s nastojanjem oko

proširenja srbskog pravoslavlja i poeše se smatrati Piemontom budue Jugoslavije,
koja je u svojoj srži imala biti samo Velikom Srbijom. Ovaj razvoj, koji je
nadovezivao na nekadašnju veliinu Dušanova carstva, naišao je u itavom narodu na
podpuno razumievanje i plodno tlo, pa tako postade nastojanje, da se okolni
pravoslavni elementi oslobode strane vlasti i ujedine s nacionalnim središtem, malo
pomalo sve više mišlju vodilicom srbske unutarnje i vanjske politike, a napose nakon
balkanskih ratova, kad su vojniki i diplomatski uspjesi sasvim nerazmjerno i

neumjereno podigli srbsku samosviest.

d) Tamne pojave u srbskoj poviesti, koje sam prije napomenuo, a koje je Kallay
tako izvrstno prikazao, valja spoznati zabilježiti u ovom razdoblju. I danas igra u
i i

srbskom državnom životu hinba okrutnost znatnu ulogu, tako da ukupna slika o
i

životu ovog naroda daje mnogo tamniji dojam nego kod okolnih naroda. U tome
prevlauje zakon ustrajnosti poviestnih pojava, koji ne smijemo izgubiti iz vida kod
naših razmatranja o balkanskoj poviesti. Razlozima ove pojave pozabavit emo se još
ina drugom mjestu ove knjige.
Razmotrili smo ukratko poviest postanka Srba: ovako stupaju oni u najnovije
razdoblje poviesti koje se dalje razvijalo u svjetskom ratu.

76
 ETVRTI DIO
BOSNA I STVARANJE BOSANSKE DRŽAVE
1. Bosna kao politiki, zemljopisni i sociološki problem

JNe bi bilo sasvim na odmet i bez zanimanja, da se sad ukratko prikaže i trea
poviest južnih Slavena, bugarska. Ali ovo prikazivanje povealo bi još i više obseg
ovog djela, koje je ve i onako preobsežno. Zbog toga u se toga odrei, tim više, što
potanje prikazivanje bugarske poviestis našeg stanovišta, t. j. sa stanovišta najbližih

probitaka Austro-ugarske monarhije, nije baš potrebno. Onoliko, koliko je, od toga
potrebno za prosuivanje ukupnog južnoslavenskog problema, mjestimice sam ve
umetnuo u moje dosadašnje razlaganje, a ako se pokaže potreba, umetnut se na e i

drugim mjestima.
Tim više treba posvetiti pozornost jednom drugom pitanju, pitanju Bosne i

Hercegovine. Neka mi je ovdje dopušteno spomenuli, da u ubudue ove dvie

pokrajine zvati skupnim imenom Bosna i dvostruko ime upotrebljavati samo onda, kad
to budu zahtievale izvanredne okolnosti.
Bliže promatranje ovih zemalja nije potrebno samo zbog toga što je Bosna
posljednjih 40 godina postala središtem južnoslavenskog pitanja u Monarhiji, nego i

zbog injenice, koja se ne može porei, da bosansko pitanje ve pol vieka sve više
zaposluje austrougarsku vanjsku politiku, da je u posljednje vrieme ta vanjska politika
njime upravo prožeta da ono odtada snažno, a nažalost nesretno djeluje i na našu
i i

itavu unutarnju politiku.

Koliko god je to pitanje važno, treba ipak utvrditi, da je poviest Bosne najmanje
poznati dio poviesti južnih Slavena, da prema tome vlada esto zbrka
i u i

najtemeljnijim pojmovima. Pošto se ova zbrka izkorišuje uviek samo na štetu

Monarhije, pokušat ovoupitanje razjasniti.

Moje stanovište prema bosanskom, pitanju razložit sasvim jasno. u

preko 40 Ve
godina pati Monarhija od toga, Što Srbi pružaju proždrljivo svoje ruke na Bosnu. I ovaj
rat nastao je zapravo zbog toga njihova nastojanja. Jedino opravdanje ovog zahtjeva je

t. zv. naelo narodnosti. Ostavljam po strani pitanje, koliko je to naelo samo po

sebi

opravdano koliko se njime mogu opravdati prohtjevi za tuim posjedom. Nas zanima
i

više pitanje, jesu li Bosna Hercegovina i zaista srbske zemlje. Kroz itavo dugako
doba, što je Monarhija prepatila, nije se nitko našao, tko bi se s tim neobino važnim
pitanjem pobliže pozabavio i nastojao izbliza osvietliti taj problem na temelju
poviestnih i-

77
njenica. Usudit u
se prii tom težkom pitanju dokazat u, da Srbi nemaju nikakva
i

prava na Bosnu Hercegovinu ak ni onda, kad bismo u cielosti usvojili t. zv. naelo
i

narodnosti. Bosna ne bijaše nikada srbski narodni posjed, ona to ni danas nije, a pitanje ^
je budunosti, hoe li to ikada biti. \

Polazei s toga gledišta pristupit emo ovom problemu.

Ali ve u uvodu treba istaknuti odmah jedan moment, koji silno otežava spoznaju o O
Bosni. To je injenica, daje zemljopisni pojam »Bosna«, s obzirom na njegov obseg, j

tokom stoljea bio vrlo promjenljiv. Podruje, što ga danas obino nazivamo Bosnom,
ne slaže se nikako sa sredovjenom Bosnom. Današnja Bosna je u stvari zemljištni
pojam, koji se izkristalizirao tokom turskog vladanja od g.1463. 1878, koji na više — i
,J

mjesta prelazi preko podruja nekadašnje Bosne.

Od godine 1699. (karlovaki mir) pa do godine 1878., dakle kroz ne mnogo manje (
i
od 200 godina, ostale su granice Venecije Austrije s jedne strane, a Turske s druge
i

strane, gotovo nepromienjene, ako izuzmemo jednu kratku promjenu pod konac 18. st.
Unutar ovih granica prema europskom zapadu ustalila se jedna turska upravna jedinica,
koja kasnije postade podlogom lanka XXV. berlinskog ugovora stvori novu jedinicu, i

Monarhijom predstavlja današnju Bosnu i Hercegovinu,

koja je stupila u trajnu vezu s i

U ovoj tvorevini nalaze se podruja, koja su u predtursko doba prešla prilino

razliitu poviestno-politiku sudbinu i koja se uobe ne mogu jednolino prikazivati.
Ne mogu ne u se upuštati u smetene pojedinosti bosanskog poviestnog nazivlja,
i
'1

te u današnju Bosnu Hercegovinu podieliti samo u one najvažnije skupine, koje su

i

jednolinog politiko-poviestnog obilježja.

Te su skupine: i

1. Sjeverozapadni i zapadni dio, koji možemo predstaviti, ako od Save sliedimo

si

tok Vrbasa do Bugojna, a zatim povuemo od Bugojna do Metkovia pravac. Ovi

krajevipripadahu hrvatskom državnom podruju od 12. stoljea sve do turskog
osvojenjai nose u svom sjevernom dielu još danas naziv »Turska Hrvatska«.
i

2. Sjevemobosansku ravnicu, kojoj možemo odrediti granice, ako od Jajca

povuemo pravac na Zvornik. Podruje, koje leži izmeu Save i tog pravca, predstavlja
nam banovine Soli, Srebrnik, Usoru, a kasnije i Jajce. Ovi krajevi izprva pripadahu
banovini Hrvatskoj (Posavskoj Hrvatskoj), a kasnije i ugarskoj Hrvatskoj, a padoše
samo privremeno pod pravu Bosnu.
Današnja Hercegovina, koja odgovara nekadašnjim podrujima Huma
3. i

Travunje i koja je zbog svojih geoložkih, klimatskih i gospodarskih posebnih prilika

ponajviše išla vlastitim putovima, doživljavala je svoju posebnu sudbinu. i

4. Dosele još nespomenuti dio Bosne, predstavlja pravu sredovjenu Bosnu

(Bossona, Bossina, Wossen), koja se po jednoj zapadnoj, uz rieku Rajnu položenoj
pokrajini zove i Rama. Ona predstavlja pravo

, i

78
središte kasnije samostalne državne tvorbe, koja je prema politikim prilikama
privlaila okolne dielove današnje Bosne i Hercegovine, a kadšto i dielove ostalih
hrvatskih i srbskih zemalja. Kad god dakle govorimo o srednjovjekovnoj Bosni,
razumievamo ovu posljednju (pod 4. spomenutu) Bosnu (a ne u današnjem obsegu).
Utvrdivši na taj nain ovu zemljopisnu podjelu, bez koje ne možemo shvatiti
problem Bosne, prelazimo k najvažnijem pitanju, kako treba definirati nacionalnu
pripadnost Bosne.
S ovim pitanjem moramo se tim više pozabaviti, što se ini, daje Bosna iznimka od
pravila, koje sam postavio, da su južnoslavenski narodi samo posljedica politiko-
državne tvorbe. Postojala je samostalna bosanska država, to je poviestna injenica. A
ipak nikad nije bilo bosanskog naroda, Ovdje susreemo dakle
niti e ga ikada biti.

jedan socioložki problem, koji moramo bezuvjetno riešiti, ako ne emo, da nam itava
sazidana zgrada opasno ne napukne. Bez razjašnjenja ove iznimke od pravila, itav
nam bosanski problem mora ostati nejasan nerazumljiv. i

Osim toga pripisujem najsudbonosnije posljedice pomanjkanju jasne spoznaje u

bosanskom pitanju. Tvrdim, da je pomanjkanje vrstog zbijenog, na jasnoj spoznaji i

istine osnovanog stanovišta u pitanju nacionalne pripadnosti Bosne, jedan od glavnih

razloga, što politika Monarhije u toj zemlji nije nikako uspievala u tolikoj mjeri,
uzprkos stvarnim rezultatima, da bosansko pitanje ne postane ve nekoliko godina
Ahilovom petom austrougarske politike i da je to pitanje konano moralo postati
polaznom tokom svjetskog rata.

2. Bosna kao nacionalni problem

Tražimo li u poviestnoj književnosti obavještenja o narodnoj pripadnosti Bosne, ne
emo u tom pravcu nai jasnoe. To nas mora tim više zauditi, što je književnost o
Bosni razmjerno bogata i seže mnogo dalje unatrag nego historiografija veine
južnoslavenskih zemalja.
Ve
godine 1787. izae u Beu »Politika poviest kraljevine Bosne i Rame« od
Maksimiliana Šimeka, djelo za ono doba dobro razmjerno kritino. O nacionalnoj i

pripadnosti Šimek nejasno. On veli: »Srbi, koji su grkom piscu

Bosne izrazuje se
poznati, jer bijahu najmoniji, naselili su navodno itavu Bosnu.' Ali ima Hrvata, i

osobito u donjoj Bosni, izmeu Une Vrbasa. A navodno nas poviest ui, da su Hrvati
i i

na jugu Bosne bili vrlo jaki da su osnovali Crvenu Hrvatsku. <r

i i

Ali kad je koncem 18. poetkom 19. stoljea zapoeo srbski pokret za
i

osloboenjem, a s njime zajedno smutnje u Bosni Hercegovini, zapoeše poviest

i i

Bosne Hercegovine prikazivati sve više zajedniki s poviešu Srbije. Tako poimence
i

Srbin Jovan Raji, Hrvat Franjo Pejaevi Virovitiki njemako-maarski i

povjestniar Johann Christian v. Engel. A kada je onda kapacitet svjetskog glasa

Leopold v. Ranke napisao svoje djelo »Srbija Turska u 9. stoljeu«, u to i 1 i

'
III /., sir. 6.
-
Hl. I., sir. 7. i 8.
' Isiori/ct raznih slavenskih norodov, na/pae Bofgar, Horvuiov i Serbov, ~l r Ud., Wien. 17'j-i.
*
Historici Serviae, se u col I oq ma XII I. de slala regnt ct religionts Semite, Colocae, I78'J.
>
Geschtchte Bosmens bis zum Zeifctll des Konigretchs, Leipztg, ItfX5.

79
 6
djelo uvrstio i lanak o Bosni te izrazio mišljenje, da Bosnu smatra srbskom zemljom,

bijaše sasvim naravna posljedica, da si to mišljenje nije prokrilo put samo u

Njemakoj, nego i u itavoj Europi. I izvrstno djelo Kallavevo zastupa to isto ni
mišljenje. Istoga mišljenja je i Helfert u svojoj poviesti Bosne. U svom prijašnjem djelu . j
8
»Bosnisches« zove on bosanske muslimane izravno »potureni Srbi«,
Kad se nakon okupacije Bosne pokazala potreba jedne suvremene poviesti Bosne,
napisa Hrvat Klai jedno dobro, s hrvatskog na njemaki prevedeno poviestno djelo,
9 1
ali se ne mogaše osloboditi shvaanja, koje je obenito vladalo, te oznai Bosnu
»hrvatsko-srbskim graninim podrujem«. "1

Tek u novije doba pojaviše se pojedinano glasovi, koji Bosnu oznaiše hrvatskom J

zemljom. Tako poimence mnogo zapažena knjiga dra Petriniensisa (prof. Milobara):
»Bosna hrvatsko državno pravo« (na njemakom), u kojoj se dokazuje, da je Bosna
i i

hrvatska zemlja.
Tome nasuprot izdano je sa srbske strane za vrieme aneksione krize itavo množtvo r^

svezcia i politikih spisa, kojii svi prikazuju na strastven nain Bosnu kao zemlju, koja
j

oduviek bijaše srbska, a od kojih spominjemo dra Vladana orevia: »Srbsko

1 '

i prof. Jovana Cvijia: »Aneksija Bosne i Hercegovine i srbski problem«.

pitanje«
^
U svemu tome nema jasnoe, premda communis opinio doctorum naginje više na j
srbsku stranu, te se smatra, da je Bosna ipak srbska zemlja. Ali budui da je uzprkos
tome pitanje ostalo tamno, šira javnost, novinstvo i praktina politika pomogoše si ]

polovinim rješenjem. Kad su poetkom 20. st. nastojanja oko ujedinjenja Hrvata i U
Srba urodila pojmom srbohrvatstva, prihvatiše taj novi pojam, koji bijaše zgodan, da
izpuni prazninu nejasnih etnikih odnosa u Bosni. Najrazširenije postade mišljenje, da
]
"J
su Bosna Hercegovina srbskohrvatske zemlje, emu je dopriniela okolnost, da je
i i

bosansko-hercegovaka zemaljska vlada službeno nazivala »srbskohrvatskim« jezikom ._,

narjeje, koje se govori u Bosni.

|

Ali ve sam jednom pojmova Srbohrvat. srbsko-hrvatski

iztaknuo, da se plašim,
jezik, da, nesklon svim polovinostima, priznajem samo Hrvate Srbe.
i i -^

Zbog toga smatram svojom dužnošu, da tono ustanovim, jesu li Bosna i

j
Hercegovina hrvatske ili srbske semlje, odnosno u kakvom se odnošaju nalaze ta dva
naroda u tim zemljama.
Tvrdim dakle, da Bosna poevši od 8. st, bijaše hrvatskom zemljom, da je to do
danas ostala da i e
tek budunost odluiti, hoe li možda postati srbskom.
Podpuno sam sviestan težkoe, što pobijati shvaanja, koja izgledaju posveena u
ugledima jednog Engela, Rankea Kallava, to tim više, što njihove radnje, koje se
i i

drže u strogo poviestno-znanstvenom obliku, moram ovdje pobijati u kraem, vaše

politiko-znanstvenom obliku. Ali i ovaj težki zadatak preuzimam u osvjedoenju, da
služim samo istini i dobroj stvari, i uvjeren sam, da e mi kasnije znanost i budui
politiki razvoj bezuvjetno morati dati pravo.

_j

6
JI 1.-2.
7
ili L.str. 21.
H
IV.- 25., sir. 96. (IV. 25,).
9
IV. -3., sir, 43.
10
VII -29.
" VII. 33.

80
 .

3. Bosna je hrvatska zemlja

Kada odreujemo etniku pripadnost Bosne, treba nam poeti s njenim
naseljivanjem.
Uzronik itave pometnje u ovom predmetu je Konstantin Porfirogenet, carski
povjestniar, koga poznati bizantolog Gfrorer ne naziva sasvim krivo »jadnim
mazalom«. Njegovu pristranost, nepouzdanost politiki namjerno pisanje utvrdili su i

ve mnogi znanstveno, a poimence Raki s obzirom na hrvatsku poviest.

Uostalom djelo »De administrando imperio«, u kome se nalazi to prikazivanje
naseljenja, politiki je tendenciozno, pisano ad usum delphini, te Raki utvruje, da se
po osnovi u uvodu može razdieliti na etiri diela: U prvom dielu (poglavlje 1.. 12.) —
pokazuje nam pisac, koji su narodi opasni po carstvo kako ih se može držati na uzdi s i

pomou drugih naroda, u drugom dielu (poglavlje 13.) pokazuje nam, kako se njihovi
zahtjevi mogu zaobii izigrati, u treem dielu (poglavlje 14.
i 46.) govori o —
podrietlu, obiajima ureajima ovih naroda, o njihovu odnosu prema Bizantskom
i

carstvu meusobno, a konano u etvrtom dielu

i (poglavlje 47. — 53.) bavi se
dogaajima promjenama na dvoru i u carevini.
i

Zbog toga oekujem, da se smatrati opravdanim e i uvidjeti, da ne možemo primiti

ovu poviest o naseljenju, jer je sasvim tendenciozna na štetu Hrvata i na korist Bizantu
sklonih Srba, a osobito je lažna s obzirom na Bosnu.
1 Nije nam težko u srednjovjekovnoj grkoj književnosti nai dokaza za obaranje
Porfirogeneta. Joannes Kinnamos, jedan od bizantskih dostojanstvenika Manuela
Komnena piše (Lib. III. p. 104 ed. Bonn):
„ 'Eon c>£ ij BooOva ov ry/ Zspfiicov dpxiovnav\{/ xo.i amr\ eiKovoa, d/J. eOvoc; iia
napa. ravrn xai Ccbv xai dpxopevov",
a to hrvatski znai: podložna srbskom velikom županu, u njoj živi
»Bosna nije i

vlada jedan drugi nezavisni narod.« Taj »drugi narod« ne treba nam dugo tražiti. Pošto
to nisu Srbi, mogu da budu jedino Hrvati. Ovo nam je svjedoanstvo tim vrednije što se
Bizant, kako sam ve spomenuo, upravo u doba Manuela Komnena jako bavio srbskim
poslovima bio Srbima naklonjen, tako da se s bizantske strane nikako ne treba bojati
i

jednog suda, koji bi prema Srbima bio nepravedan.

2. Zadubemo li se u stare izvore, primietit emo, da je tamo ovo pitanje i

mjestimice zbrkano, ali da se sve više iztiu Hrvati sve više stupaju u pozadinu Srbi, i

što više poemo natrag. Ne u

itaoce zamarati suvišnim teretom izvora, te se još u
samo ukratko pozvati na Cedrena, koji potvruje, da Hrvati granie s Bugarima, a tu
granicu tražiti nam je na sjeveru, poglavito u današnjoj kraljevini Srbiji; pozvat se u
još na Flavija Blonda, koji Bosnu oznauje pokrajinom kraljevine Hrvatske
i na i

bilježku u registru samostana sv. Petra kod Solina u Dalmaciji, po kojoj je Bosna
cjelovit sastavni dio Hrvatske, te se bosanski ban oznauje izbornim knezom kod
biranja hrvatskoga

17
IV. 32., str. 157, do 159.
''
IV 32., str. 162.
14
Decacfis 11. , knjiga 2., lidil. Basileae, sir. 179.

8]
kralja, a ovu injenicu spominje i Helfert;
15
pozvat u se još na opetovane mletake
»appertenendo la Bossina a la Croazia« t. d. Sve nam to mora
izvještaje, koji glase i

znatno uzdrmati vjeru u Porfirogenetovu poviest naseljenja, jer je težko shvatiti, da bi

zemlja naseljena Srbima stalno bila u vezi s Hrvatskom, a ne sa Srbijom.
3. Nisam ja uostalom jedini, koji pobijam Porfirogenetovu poviest o naseljenju. To

su uinile ve i poviestne veliine kao Krause i ugledni austrijski povjestniar Ernest ^

16
Diimmler koji meu ostalim veli: »AH jedva e
nam dostajati da razjasnimo onu ranu j

vojniku snagu Hrvata, ako uzmemo uše Vrbasa u Savu kao krajnju sjeveroiztonu
granicu stare Hrvatske, nego izgleda da je potrebno Bosnu, smatrati izvorno ne kao i ^1
srbsko podruje, nego kao nekadašnji hrvatski posjed.« Ovo se podpuno slaže s našim ,J
tvrenjem, da su Bugari u 10. st. bez ikakvog odpora pregazili Srbe, dok su ih Hrvati
dva puta osjetljivo porazili: prvi puta pod njihovim vojskovoom Alogoboturom, a /

drugi puta pod samim njihovim monim carem Simeunom. Odatle se jasno vidi, da su
Hrvati izprva morali biti brojniji i razšireniji narod od Srba, premda nas poštovani
Porfirogenet želi uvjeriti o protivnom. 1
4. Ne u
moje itaoce zaokupljati uenim raspravljanjem. Svoju tvrdnju radije u
podkriepiti u neku ruku zornom geografsko-politikoru obukom. Prilazem maleni
zemljovid trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
1
To su neosporno hrvatske zemlje, jer još danas ine Hrvati u Hrvatskoj i Slavoniji
17
62,5% a Srbi 24,6%, a u Dalmaciji ak Hrvati 82,5%,
, a Srbi 16,3% prema popisu od
godine 1910.
Treba samo pogledati crno oznaene hrvatske zemlje i Bosnu, koja je ostala bielom.
Kako si možemo zamisliti, daje u jednoj zemlji oblika izpruženog šestara nastao jedan

narod, a u zemlji, koja se nalazi unutar tog šestara, da je prebivao jedan drugi narod?
Nije potrebna osobita mo
spoznaje, da se uvidi, da je postojanje hrvatskog naroda u
Trojednoj kraljevini —
a to je injenica, koju nam oigledno dokazuju poznata 1
J
vojnika djela Hrvata u teškim borbama svjetskoga rata i u Bosni izprva morala biti —
narodotvorna sila. Postanje jednog naroda na podruju Hrvatske, Slavonije Dalmacije i

naprosto je geopolitiki i antropoložki nemogue, ako se tom podruju ne doda i

Bosna. Razvoj je mogao usliediti samo na nain, kako sam ve prikazao, da su se

Hrvati iz svog prvotnog središta, koje se prostiralo do Vrbasa, tokom prvih dvaju
stoljea proširili koliko prema jugu i sjeveru, toliko i prema iztoku, i tu zemlju -
]

postupno naselili, preslojili, njome zavladali, tamošnje slavenske i neslavenske

^
elemente asimilirali tako zapoeli stvaranje jednog hrvatskog naroda.
i

Jednako kao po svom naseljenju tako je politiki Bosna hrvatska zemlja. To sliedi
i -J

ve iz razmatranja, do kojih je morao doi svatko, tko samostalno misli, kad promatra
priloženi zemljopisni nacrt. Ako su današnje zemlje Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
nekada pripadale hrvatskoj državi, onda joj je nuždno pripadala Bosna. Jer kao što je i

nemogue stvoriti jedan narod, tako je nemogue stvoriti ijednu državu .

_ J

'5
IV.25., sir. 28.
16
E, Diimmler, Oberdie aliesie Geschichle der Slawen m Dalmatien (O najstarijoj poviesii Slavenu u Dalmaciji)
Sitzimgsberichte der philos. tv.stor, Classc der kuis. Akademie der Wissemchafien in IVien, XX, $v. 1856,, s/r. 3/3.
i 374.
17
VII- -18.,.sir. 12.

82
83
 .. i

u zemlji tako nemogueg oblika, kakvog su spomenute današnje tri hrvatske zemlje. i

Ali i osim toga posebno u

dokazivati pripadnost Bosne hrvatskoj državi.
1. Da je Bosna bila sastavni dio hrvatske države, najbolje dokazuje politiko
^
ustrojstvo i kasniji razvoj zemlje u samostalnu državu. Od svog ulazka u poviest do
18
proglašenja kraljevinom stoji na elu Bosne ban. Banska ast je izkljuivo hrvatska
ustanova, koja se u banu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije ouvala do danas. Kasnije, u ^
doba državne zajednice Hrvata Maara, prešla je banska ast u maarsko državno
i i J
pravo, te je imala znaenje namjestnitva u južnoslavenskim pokrajinama, kao što to
još danas dokazuje Banat u južnoj Maarskoj i poviestne banovine Macso, Szorenvi i 1
druge. Srbi ne znaju za ustanovu bana. U njih bijaše samo župana velikih župana, iz i
_J

kojih je proizašlo i srbsko kraljevstvo. Nigdje u srbskoj poviesti ne nailazimo na

bansku ast, nego samo u hrvatskoj. Odatle je jasno, daje zemlja, u kojoj se ustrojstvo
^j
države razvilo iz ustanove bana, morala etniki državno pripadati Hrvatima. i

2. Bosanski ban bijaše po hrvatskom državnom pravu hrvatski stjegonoša hrvatski i

^
izborni knez, to prvi izborni knez u hrvatskoj državi. Upuujem na ve prije
i

19
j
spomenutu viest samostana kod Solina.
3. Ugarska je stekla Bosnu uno actu s Hrvatskom kao sastavni dio hrvatske
20
n
države. Ovo je injenica, koju Maari ne priznavaju, jer svoje pretenzije osnivaju na J
nekom vojnikom osvajanju Bosne.
Ali razlozi, kojima Maari podkrepljuju svoju tvrdnju, ne mogu me uvjeriti, pa H
moram nadalje zastupati uvjerenje, koje sam stekao.
i ^>
Maarska poviest poinje odnose Maarske prema Bosni obino od Bele III.
Sliepog (1 135.). Ali se ne može mimoii, da postoji izprava iz godine 1 103., koja glasi:
uV
»In nomine domini Jesu Christi. Anno ab incarnatione Christi MCIII, die XV junii
2i
Colomanus dei gratia Hungarie, Dalmatie, Chroatie, Rameque Rex.« Pa tko sad misli, r1 ,

daje puki sluaj, što se godinu dana nakon križevakih Pacta conventa, kojim su Hrvati i

Kolomana priznali svojim zakonitim kraljem, Bosna spominje u naslovu ugarskih

kraljeva, zacielo je na krivome putu. Jer to je silan dokaz, da je Koloman zajedno s i
krunom, kojom bijaše okrunjen u Biogradu na Moru, stekao i pravo na Bosnu. To }

vriedi ak za sluaj, da je navedena izprava krivotvorena, kao što to tvrde neki

i

povjestniari. Ali u tome sluaju nije krivotvoritelj, koji mora da je dobro poznavao
prilike, uzeo pukim sluajem godinu 1103., za poetak ugarsko-bosanskih odnosa,
nego je htio izraziti, da je Ugarska zajedno stekla Hrvatsku Bosnu. A on je svakako i

morao imati bolji pregled o stvarnim prilikama, nego što ga mi danas imamo." Kad
bismo pak poetak tih odnosa stavili tek od vremena Bele Sliepog, mogli bismo ve iz
osobina tog slabog sliepog kralja zakljuiti, da je uzimanje bosanskog naslova više
i

politika posljedica stjecanja Hrvatske, da stvarno znaci izticanje prava, nego stvaran
i

posjed. Ovu stvar treba prosuivati ovako tim više, što nam se ne spominju nikakvi
dovoljni dokazi, daje Koloman oružanom rukom zauzeo Bosnu, a tako velika podruja

'*
Mnogo mzprave bijaše o etimologiji riei »ban*. Jedno mišljenje, koje je prilino razšireno, izvodi je od avarske
riei »bujan«. Ja nisam toga mišljenja i dovodim rie ban u vezu s eškom i poljskom rieju pan - gospodin, pa
nalazim u tome rie iz starog arijskog jezinog blaga. U staroperzijskom jeziku nalazi se rie merzubun --
Murkgraf, marchio.
" 17/ 32.. str. 486.
2"
IV 4.. str. 82. i shedee.
"'
Kuku/jevi Codes dtplom, croat. I/., p. 8.
J
Izporedi takoer: Autem Pannomae rex ... possedit omnes regni parles Bosna, Crovaliam, Dalmatiam.

Naivnom 1 1, d,: Schwandtner, Scriptores Rerum Hungaricarum, Lipsiae, ]748., Tomo IH., str. 523. i 524.

84
kao Stoje Bosna, ne stjeu se bez veih naprezanja, što mogu posvjedoiti Austrijanci i
Maari iz godine 1878. Srbi iz godine 1914.. a takoer je mnogo teže ovo podruje
i

osvojiti, nego zadržati.

Iz svega proizlazi: Bosna je od naseljenja Slavena pa sve do 12. st. hrvatska zemlja.
Sjeverozapadni dielovi današnje Bosne bijahu ak odmah iz poetka središte hrvatskog
naseljivanja. Ostali dielovi, naseljeni bezimenim slavenskim plemenima ostatcima i

predslavenskog življa, bijahu preslojeni Hrvatima tokom sliedea tri do etiri stoljea.
Hrvati urediše državno ustrojstvo sfjojiše ih trajno organski s hrvatskom državom.
i i

Prolazno srbsko osvajanje za vrieme Caslava trajalo je prekratko, a da bi moglo štogod

promieniti tim više, što ne bijaše ni isto srbsko.
Meutim ostaje injenicom, daBosni najjai narodni
su Srbi danas u i

vjeroizpoviedni element, da sainjavaju odprilike od sveg puanstva 43%

da su i

nacionalno najsvjestniji, a te narodne sviesti nema ni izdaleka u tolikoj mjeri kod

katolikih Hrvata, kojih ima do 20%, a pogotovo ne kod muslimana, kojih ima do 33%,
a nemaju još izgraene narodne sviesti. Kod muslimanske inteligencije pokazuju se
poetci nekog narodnog osjeaja, ali su oni podieljeni, jer jedan dio naginje Hrvatima,
a drugi Srbima, premda da pretežni dio muslimana simpatizira s
treba priznati,
Hrvatima. Pa kako je mogue
ove pojave, koje su sasvim protivne našoj
razjasniti

tvrdnji, da su Bosna Hercegovina hrvatske zemlje? Priznajem, da dosele nigdje nisam

i

našao podpuno razjašnjenje postanka današnjih etnikih prilika u Bosni Hercegovini i i

da je u nizu južnoslavenskih problema najteže riešiti bosanski problem. Jedino tono

poznavanje ljudi krajeva omoguilo mi je, da riešim i ovo pitanje, pa rado priznajem,
i

da mi je tek podpuno razumievanje Bosne omoguilo razumjeti problem južnih Slavena

u cielosti.

Sva, pa najvrednija djela iz poviesti previdjela su podpunoma ulogu, što ju je u

i

bosanskoj poviesti odigrala krivovjerna bogumilska sekta.

Tko pozna samo približno Bosnu i Hercegovinu, te je iz gradova dospio na sela, i

morao je zacielo primietiti na uzvisinama itave redove ogromnog dugoljastog

etverouglastog kamenja, pokadšto krovastog oblika. Ako se je za tu pojavu zanimao
pobliže, mogao je uti, da su to t. zv. bogumilski grobovi, jedini ostatci nekada vrlo
jake sekte bogumila.
Pa kao što su ti bogumilski grobovi znaajni za bosanski krajobraz, tako je i

bogumilska sekta postala obilježjem bosanske poviesti najjaim inbenikom, koji joj i

je odreivao put. Prije no što zaemo u posebnu bosansku poviest, moramo se zbog
toga najprije ukratko upoznati s bogumilstvom.

4. Bogumili

Kad se tokom drugog i treeg stoljea po Kristu kršanstvo stalo pobjedniki širiti

na iztok i na zapad, sudarilo se na iztoku sa Zoroastrovom ili Zaratustrinom naukom,

koja bijaše u perzijskom carstvu

85
zavladala kao državna vjera. Iz mješavine obiju nauka i upotriebivši gnostike
—
elemente stvorio je Perzijanac Mani (216. 276, poslije Krista) jednu novu kršansku
nauku, manihejstvo, koja je preuzela bitne momente Zaratustrine nauke, kao na pr.
^
dualizam propise o hrani. Kad se ta nauka stala velikom brzinom širiti u
stari arijski i

Bizantskom carstvu, uzprotivi joj se odluno državna vlast. Jer basileus ne bijaše samo
svjetovna, nego duhovna glava države (cezaropapizam). Uslied okrutnih progona od
i
^
strane države razpade se manihejstvo u itav niz sekta, od kojih u spomenuti samo: j
paulikijance, masilijance, markionite, boketiste, borborite i tondrakijce, koje bijahu
takoer izvrgnute progonima. Jedna od tih vrsta progona sastojala se u tome, što je ^
Biziant od 6. do 10. stoljea ponovno silom naseljivao navedene krivovjerce na J

bizantsko-bugarskoj granici, da ih upotriebi kao »topovsku hranu« protiv napadakih

Bugara. Ovi krivovjerci iz Sirije Male Azije prebjegoše meutim na stranu Bugara
i i i

napraviše tamo prozelite, tako da se ovo krivovjerje stalo naglo širiti u Bugarskoj. i

U Bugarskoj se pojavi u prvoj polovici 0. st. neki domai, slavenski sveenik, pop
1 ^
Jeremija, koji iz ovih krivih nauavanja, u biti manihejskog sadržaja, sastavi jednu \
3
novu nauku upotriebivši stare slavenske poganske obiaje i predobe; on si nadjene
ime Bogumil i stade nauavati svoj nauk. Ovaj nauk razširi se doskora po Bugarskoj, to ^
brže, što kršanstvo još ne bijaše uhvatilo vrstog koriena, budui da se protiv njega iz j
politikih razloga pojavila u zemlji jaka oporba, koja je, sasvim opravdano, gledala u
kršanstvu samo orue bizantskih težnja. Tako
nauk proširi u Bugarskoj i
se ovaj H
Macedoniji, zahvati vši Srbiju. Tamo bijahu meutim ve na vlasti Nemanjii, koji u
i J
svemu, pa u tome tono oponašahu Bizantince, pa stadoše progoniti bogumile i tlaiti
i

"S
krivovjerce u njihovoj zemlji okrutnim kaznama (trganjem jezika t. d.). Bogumili na i

Balkanu, takoer poznati pod imenom »babuni«,

23
dooše u Bosnu izravno iz u
Bugarske, a bježei iz Srbije, te se doskora snažno podignu. Pokraj politikih
i
i

momenata, s kojima emo se kasnije pobliže pozabaviti, doprinielo je tome neobino

mnogo takoer nedovoljno ustrojstvo katolike Crkve u Bosni. sam spomenuo, da Ve
je katolika Crkva u hrvatskoj državi nastojala polatiniti puanstvo. Praktina
posljedica tog nastojanja bijaše, da su se sjedišta katolikih nadbiskupa nalazila
ponaješe u latinskim primorskim gradovima da su ti crkveni velikaši, veinom
i

Talijani, zbog pomanjkanja poznavanja jezika lokalnih prilika, mogli tek samo malo
i

doprinieti ustrojstvu u unutarnjoj Bosni. Osobito zanemariše brigu oko odgoja domaeg
sveenstva, a poslani strani legati ne mogahu nikada stei u zemlji dovoljnog utjecaja.
Na taj nain bijahu prilike katolike Crkve u Bosni Humskoj zemlji vrlo nepovoljne,
i

pa seje bogumilstvo, koje je zbog svojih perzijsko-arijskih staroslavenskih elemenata

i

vrlo prijalo državotvornim arijsko-slavenskim Hrvatima, moglo brzo proširiti, tako da

je povremeno sasvim iz zemlje iztisnulo katolicizam.
Tako postade bogumilstvo kroz tri stoljea najjaim inbenikom politikog,
kulturnog iduhovnog razvoja Bosne, Pada u oi, da su povjestniari prešli preko
velikog politikog utjecaja ovog vjerskog pokre-

U Macedoniji postoji još danas »Botunu planina«. Ova/ naziv poltee od bugarskih bogumila, koji su se po svoj
"'"

lamo sakrivah za vneme progona. V Bosni nalazimo to ime jednako u topografiji kao u porodinim
prilici i

imenima (Babrmovi),

86
ta u Bosni. Dogmatskim dielom ovog pokreta pozabavit emo se sad sasvim ukratko.
Za bogumilski nauk je znaajno, što je preuzeo stari arijski dualizam u gledanju na
sviet, koji je znaajan za Zaratustrin nauk. Svietom vladaju dva naela: Bog, naelo
dobra, i Lucifer ili sotona, naelo zla. S obzirom na to nastade doskora razcjep u taboru
bogumila. Jedni postaviše tvrdnju, da ova dva naela postoje odavno nezavisno jedno
od drugoga; bijahu to absolutni dualisti. Ali, time bi bilo ukinuto bitno naelo
kršanstva: jednobožtvo. I zbog toga pojavi se druga struja, »koja nastojaše tome
izbjei nauavajui posredovni nauk: Samo Bog kao naelo dobra postoji od iskona, a
sotona je aneo, kao naelo zla, stvoren od Boga, ali se od Boga odmetnuo.
Bog, kao naelo dobra, stvorio je duh ovjeka, od njega potjee sve duhovno. Sve, i

stoje tjelesno, sve, što osjeamo našim utilima, sva tvar (chyle) djelo je sotone, naela
zla. Prema tome je duša ovjekova djelo Božje, a tielo ovjeje djelo sotone. Bogumili

priznavanu Sv. Trojstvo, ali Sin (Logos) bijaše manji od Otca, a Duh Sveti manji od

Otca Sina. Majka Božja ne bijaše im ovjek, nego aneo, nije rodila Krista, nego je
i i

on izskoio iz njezina uha; Isus Krist nije uobe nikada imao pravog ovjejeg tiela,
njegova tjelesnost bijaše samo prividna (nauka doketista od 8oxeiv = initi se). Oni
zabaciše štovanje svetog križa, koji smatrahu nedostojnim, a isto tako krštenje vodom. i

Krštenje (kao in primanja u sektu) vršili su bogumili slikovitim inom, koji se sastojao

u tom, da su kršteniku položili evanelje na glavu. Stari Zavjet zabaciše posvema, osim
psalama, što treba shvatiti kao reakciju na semitske elemente u kršanstvu. Naprotiv
priznavanu itav niz apokrifnih djela, a osobito ona, koja prijahu njihovoj sekti zbog
svog mistinog sadržaja. Sakramenata ne priznavahu. Od molitava priznavahu samo
»Otenaš«, ali s izmjenama, koje odgovarahu duhu njihova nauka. Umjesto da mole za
kruh naš svakidašnji, se za »vrhunaravni kruh: »panem nostrum
moljahu
aupersubstantionalem«. U mogahu dakako od Boga moliti za
smislu svog nauka ne
tvarni kruh, koji je djelo sotone. Crkva uobe nisu gradili. Svoje pobožne obrede, koji
se sastojahu od pjesme molitve, održavahu u slobodnoj prirodi, na bregovima, u
i

šumama ili u privatnim kuama. Sjajne crkve nazivahu mjestima idola kuama i

sotone.
Tko je htio biti primljen u bogumilsku Crkvu, morao je proi kroz periodu išenja,
jer bogumili smatrahu i katolike i pravoslavne neistima »kao pse svinje«. Uobe
i

bijaše bitnim obilježjem bogumilstva naelna protivnost duboka odvratnost prema tim
i

dvjema velikim službenim Crkvama. Sami sebe nazivahu »Crkvom Kristovom« i

»potomcima apostola«, svoga poglavicu nazivahu »vikarom Kristovim« »potomkom i

svetoga Petra«. Po izmaku vremena išenja bio je neofit slikovito kršten knjigom
(baptisma libri), a zatim mu polagabu ruku na glavu (manuum impositio) svi vjernici,
mužkarci žene, ime bijaše završeno primanje u Crkvu. Bogumili bijahu podieljeni na
i

obine vjernike (credentes) i na one, koji bijahu dostigli viši stupanj savršenstva, a koji

se zvahu »kristjani«, »dobri ljudi« i »dobri Bošnjani«

87
 24
perfeeti sive boni homines, dobri ljudi kristjani). Ovi potonji bijahu podizani na viši
vjerski stupanj posebnim sveanim formalnim inom
(consolamentum, jekemaio). Iz
redova »kristjana«, ili dobrih Bošnjana, bijahu birani crkveni poglavice. Crkvena n
hierarhija bijaše jednostavna, poglavica jedne crkve bijaše »djed«. Za njim je »gost«, a
za gostom »starac«. Najniži stupanj je »strojnik«. Hiertarhiju dviju vladajuih Crkava
silno su prezirali, a od klerika redovnika se zgražahu.
i ^
Život sviju lanova Crkve bijaše strog asketski, a razumije se, da su pripadnici
i
_i
viših stupnjeva živjeli mnogo strože nego pripadnici nižih. To bijaše posljedica samih
osnovnih naela ove nauke: sva nesrea dolazi od naela zla od tvari, koja je njegovo i - 1

djelo; vrhovna zapovjed bijaše preziranje svladavanje tjelesnih užitaka. Za bogumile

i -i

su vriedila tri signacula manihejaca: signaculum manus, oris et sinus, to za obine i

vjernike približno, a za »dobre kristjane« strogo. Signaculum manus znaio je, da se :i

uobe ne smije ubiti ni jedno živo bie. Signaculum oris znaio je, da se treba uvati 3
svakog uživanja mesa svake životinjske hrane, jer je ona u poveanom stupnju djelo
i

sotone, budui da je nastala coitusom. Signaculum sinus znaio je pak, da se treba

suzdržavati od spolnog obenja. Smatrahu, da brak valja zabaciti, ali ga ipak dopuštahu
obinim vjernicima. Laganih grieha njihov nauk nije poznavao, nego samo težke. Laž ^
bijaše najveim griehom, a zakletva naelno nedopuštena. Prezirahu takoer primanje i
ji

davanje milodara. Svatko bijaše dužan raditi i živjeli od rada svojih ruku. Zato bijahu
bogumili veinom ratari j obrtnici. Trgovina i spekulacija bijaše strogo zabranjena. H)
Ubiti ovjeka bijaše najteži prestupak i zato osuivahu vojniko zvanje i rat. Bogumili ^J
bijahu neumorni i lukavi u širenju svoga nauka i u prikupljanju novih pristaša. Budui
daje svatko morao itati evaneljei apokrife, bijahu bogumili veoma naitani i mnogo 1

vještijipismu nego katolici pravoslavni onoga doba. Postojala je takoer bogata

i
*~ J

bogumilska književnost, ali je ona propala u doba katolike reakcije za turskih navala. i
T
Bogumili bijahu po zemljama razdieljeni u Crkve, Bosna bijaše Crkva za sebe to i

25
jedna od najuglednijih.
Kao u Bosnu, dopro je bogumilski nauk u južnu Francuzku Italiju, gdje se
i i i
^
takoer neobino brzo proširio pod imenom Waldenza. Albigenza, Kataraca Patarena, i
j
te bijaše ugušen uz najvei napor potocima krvi. S jednovjernicima u Francuzkoj i

sjevernoj Italiji bila je Bosna u stalnom dodiru izmjenjivala je vjernike.i n

Smatrao sam svojom dužnošu podrobnije prikazati nauavanje, koje bijaše -j

pozvano da izvrši najdublji utjecaj na južnoslavensku poviest uobe, a napose na

hrvatsku poviest. Ovaj utjecaj bijaše to snažniji, što je mistini ozbiljni znaaj tog i
1

nauka neobino prijao naravi Hrvata, te je uhvatio vrsti korien meu prostim pukom, a J

i meu plemstvom.
Na svaki je nain bogumilstvo prvi pokret reformacije u Europi. Najnovija
iztraživanja odkrivaju sve jasnije veze bogumilstva s kasnijim pokretima reformacije, s
eškim bratovštinama, s husitizmom i s nauavanjem Petra Chelickoga. Ali to ve , ^

prelazi preko okvira našeg zanimanja, te se time ovdje sad ne možemo baviti.

Bogumilsko nazivlje na hrvaisko-bosanskom jeziku poznajemo nažalost samo nepodpuno, jer domaih vrela
'
'

nema, te smo upueni na papinske izvještaje, latinske polemike, formule odricanja i d., pa su nam zbog loga
i.

osim osobnih oznaka poznati samo latinski i grki religiozni tehniki izrazi.
}
(.'mi se, da je bogumilstvo ova/ nain usiro/stva preuzelo u paultkt/anaca. l'auliki/anska obina bijaše
'

razdiel/ena u crkve.

88
 5. Politika pozadina bogumilskog pokreta
Vidjeli smo,kako je u Hrvatskoj kao uztuk na romanizatorsku tendencijo katolike
Crkve nastala narodna stranka, znamo, da su borbe izmeu narodne
i latinsko- i

klerikalne stranke hrvatsku državu toliko oslabile, da su Maari mogli zapoeti uspjeti i

sa svojim težnjama. Vidjeli smo nadalje, da se u tom asu hrvatska narodna stranka
uzprotivila Maarima, ali bude potuena na Gvozdu od Maara Hrvata, pristaša
i i

maarske stranke, kojom je prilikom poginuo Petar Svai, posljednji hrvatski kralj
i

domae krvi.
No bilo bi ovog poraza netragom nestala hrvatska narodna
krivo misliti, daje nakon
nagon za samostalnim životom itavog jednog žilavog
stranka, koja je u sebi osjetila i

ustrajnog naroda, kakav bijaše hrvatski. Pa što uini, što morade uiniti ta stranka?
Njeni pristaše moradoše se izseliti iz krajeva, koji stajahu pod utjecajem njihova
protivnika, klerikalnih Hrvata, primorskih Romana Maara. Pošto su klerikalni
i

Hrvati, primorski Romani i Maari zavladali samo obodnim podrujem, povukla se

hrvatska narodna stranka u unutarnjost zemlje, a to bijaše zbog oblika tla hrvatskih
zemalja upravo Bosna i Hercegovina. Goroviti, težko pristupani predjeli Bosne,
postadoše utoište neslomivog hrvatskog narodnog plemstva i njegovih pristaša, koji se
onamo skloniše naoše toliko zaštite, da su mogli uztrajati u svom odporu protiv
i

Romana, protiv klerikalno-papinske politike i protiv težnja ugarskih kraljeva.

Ovom seobom jednog politiki aktivnog narodnog elementa u Bosnu bijaše udaren
temelj kasnijem stvaranju bosanske države.
Što seoba hrvatske narodne stranke u Bosnu nije izazvala u Hrvatskoj j Dalmaciji
ta

pokret protiv maarskog vladanja, bijaše uvjetovano time, što narodna stranka ostade
nakon poraza na Gvozdu oslabljena. A prije nego što je imala vremena da se u Bosni
oporavi, umre poetkom godine 1114. Koloman. Smrt ovog spretnog snažnog vladara i

i politiara, kao i na ugarskom priestolju, izkoriste

pojavu nedoraslog Stjepana II.

odmah Mletci pod bi se domogli Dalmacije; A jedva

duždem Ordelatom Falierom, da
deset godina kasnije zaponu borbe ugarskih kraljeva protiv Komnena, pod kojima je
Bizant posljednji put pokušao prodrieti prema sjeveru.
Krivo bismo shvatili silnu mržnju Hrvata prema Romanima i njiiovu odvratnost od
svega bizantskog, kad bismo držali, da e
oni ovakve prilike izkoristiti, da ustanu
protivmaarskih kraljeva. U tom sluaju morali bi se oni pojaviti kao saveznici
Mletana ili Bizantinaca. A
može oekivati od Hrvata, te u doba bizantskih
to se ne
ratova vidimo, kako su se Hrvati upravo približili Maarima. Sredinom II. st. pomažu
ak Bosanci pod banom Boriem oružjem Mlaarima protiv Bizanta.
Ali vidimo takoer, da je spomenuti ban Bori gonio bosanske katolike. To je
jedan od važnijih temelja za naše shvaanje bosanske poviesti. Hrvatskom narodnom
plemstvu, koje se sklonilo u Bosnu, nije moglo ostati tajnom, da katolika Crkva u
državi, koju su oni osnovali.

*/!'!. str. 50.

89
pomaže jednostrano dalmatinske Romane, Pa budui daje katoliko-klerikalna stranka
u Hrvatskoj bila Hrvatima nenakionjena, naravno je, da je hrvatska narodna stranka
morala biti orientirana antiklerikalno, pa i protukatoliki. Odrazilo se to tako, da prvi ™
bosanski ban, koji se pojavljuje i samostalno nastupa kratko iza seobe hrvatske narodne
stranke u Bosnu, pokazuje protukatoliku, orientaciju.
Godine 1 163. nestade bana Boria, a Bosna, kao sve ostale hrvatske zemlje, dolazi
i
'"1

pod bizantsko vrhovništvo. U jednoj izpravi iz godine 1155. spominje se Bosna u i J

naslovu Manuela Komnena. A kad je nestalo bizantsko-komnenske bujice godine 1 180.
nakon smrti Manuelove, pojavi se u Bosni ve bogumilstvo. Sliedei bosanski ban H
Kulin, koji još danas živi u predaji naroda u Bosni, ve je gorljiv bogumil, a bogumila
i
i

imade ve u to doba u Bosni na desetke hiljada.

Pa što nas ui ta pojava? Protukatolika orientacija Hrvata, koja bijaše ve zapažena
u doba bana Boria, pošla je za korak dalje. Hrvatsko-bosansko plemstvo prešlo je
naprosto bogumilstvu, upravo zato, jer je u bogumilstvu, koje bijaše naelni protivnik r^
katolicizmu, našlo najpovoljniji izraz svojem razpoloženju. Tome je zacielo pridoniela
j
iokolnost, Što su u bogumilstvu gledali narodnu slavensku vjeru, koja je puku prijala; u
bogumilstvu naidoše na slavenski jezik u crkvi, za koji se uzalud borahu u vlastitoj r
^
državi. I njihovo nastojanje za nezavisnom državnom Crkvom nae priliku da se WJ
ostvari, jer bogumilstvo bijaše organizirano u Crkve po zemljama. Sigurno je takoer
bizantsko vladanje u Bosni od g. 1163. do 1180. pokušalo sve mogue, da u Bosni 1
unapriedi pravoslavlje, a nesklonost Hrvata bizantinizmu pravoslavlju bijaše zacielo
i

samo daljnji poticaj za prielaz na bogumilstvo. Ono bijaše jednako neprijateljski

razpoloženo prema katolicizmu
i pravoslavlju, pa prielazom na bogumilstvo bijaše
i

postavljena brana protiv jednog protiv drugog.

i

Vidimo dakle, da su u Bosni kao u Bugarskoj politiki razlozi bili od odlune

i
^
važnosti za prielaz itavog naroda na bogumilstvo: u Bugarskoj bijaše odluno I

protivljenje pravoslavlju, koje je politiki i nacionalno bilo sklono Grcima, a u Bosni

protivljenje Hrvata katolicizmu, koji je bio sklon romanskom elementu, a kasnije h
Maarima. j
Pokraj seobe hrvatskog plemstva bijaše bogumilski pokret najvažniji moment, ija
posljedica bijaše stvaranje samostalne države u Bosni. H
Kao što smo ve vidjeli, bijaše bogumilstvo organizirano u t. zv. bosanskoj Crkvi. ci

Ova se Crkva nastojaše proširiti, te prodre na neko vrieme u Slavoniju Dalmaciju.

i i

Ovo prodiranje uznemiri katolike krugove dovede do snažne reakcije katolicizma.

i

J
Ali što se meutim zbilo? Razjasnili smo ve u drugom poglavlju, kako se dalmatinski
Romani stadoše brzo poslavenjivati, im izgubiše iz ruku politiko kormilo. U 12. i 13. ,.
A

stoljeu zbivao se taj proces, a u 14. st. pojavljuju se ti Romani veinom ve kao
Hrvati. Zbog asimilacije Romana pojavljivahu se kod primorskih Hrvata sve jae
katoliko-klerikalne tendencije, te oni poradiše na suzbijanju bosanske hereze. ^

Posljedica toga bijaše, da se bosanski bogumilski Hrvati sve više otuivahu od j

primorskih katolika i da potonji nastupahu ofenzivno prema brai u Bosni,

90
a bosanski Hrvati sad opet sasvim naravno nastojahu, da se osamostale i politiki
odciepe od primorskih Hrvata, te da podruje bosanske Crkve izgrade politiki
samostalnim podrujem. Da je ovo shvaanje ispravno, neoborivim je dokazom ve
spomenuti neuspjeli pokušaj Šubia da prošire svoju vlast.
Vidjeli smo, da je dokazano, da su Pavla Šubia, brata i nasljednika Mladena
Šubia, ubili bosanski bogumili, ime bijaše ustavljen uzpon kue Šubia. Drugi
nasljednik ubijenoga njegov sinovac Mladen Šubi vladaše jakom rukom u Bosni i
i

Humskoj zemlji i postavi Stjepana Kotromania svojim namjestnikom. Taj izda svog
gospodara i izigra ga prema Karlu Robertu Anžuvinjcu, koji bijaše meutim izabran za
kralja Ugarske i bijaše sviestan da se domogao tog snažnog feudalca. Mladena Subia
ubrzo zatim naprosto nestade.
Kako da razjasnimo injenicu, da na ubojstvo vladara bijahu zavedeni bogumili,
kojima vjera ak zabranjivaše ubijati životinje? Samo tako što se Šubi, ija porodica
bijaše poznata kao revna u katolicizmu, rukovodio naelom »cujus regio illius religio«,
te ga zbog toga ubiše ojaeni bosanski bogumili, jer se bio zadjeo o njihove vjerske
svetinje,
Ti isti kod izdajstva Stjepana Kotromania. Vjerojatno je,
momenti bijahu odluni i

da se neak Mladena Šubia uvjerenju nije mnogo razlikovao od svog

u karakteru i

strica istoga imena, jer ga poviest prikazuje nasilnikom. A dokazano je, da Stjepan
i

Kotromani bijaše bogumil. Revni siloviti katolik Šubi bijaše nesnosan

i

bogumilskom lenskom posjedniku bosanskom narodu, koji tada ve bijaše veinom

i

bogumilski, pa tako ga Kotromani izda ve radi toga, da sam ne podlegne mržnji

i

svog bogumilskog naroda.

Stjepan Kotromani postade meutim osnivaem dinastije Kotromania i

utemeljiteljem samostalne bosanske države. Pa tko sad zaniekati tvrdnju, da e

bogumilstvo ne bijaše glavna pokretna sila u stvaranju posebne bosanske države?
Držim, daje to svakome jasno da bi sve daljnje dokazivanje bilo suvišno.
i

Ta dva osnovna razloga za stvaranje bosanske države, t, j. seoba hrvatske narodne

stranke bogumilstvo, odrediše takoer držanje Bosanaca prema ostalim hrvatskim
i

zemljama i prema Ugarskoj za sve vrieme bosanske samostalnosti.

1 premda bijahu Bosanci došli u suprotnost prema ostalim Hrvatima, ipak ne
zatomiše nikad sasvim osjeaja zajednike narodne pripadnosti. Svaki narodni pokret
katolikih Hrvata podupirahu uviek Bosanci. Kad god bi Hrvati sebi izabrali kralja,
priznavanu ga i Bosanci svojim vrhovnim lenskim gospodarom. Ovo je tim znaajnije,
što Hrvati izvan Bosne ne pokušavahu nikada iznuditi oružanom rukom u Bosni
priznanje svojih kraljeva, a bili bi jedva i u stanju da to uine. U toj stvari bijaše

odluno tradicionalno stanovište Bosne, kojemu izvor bijaše hrvatsko podrietlo Bosne i

navedena seoba hrvatske narodne stranke.

Jednako bijaše tim navedenim inbenicima, koji igrahu ulogu u stvaranju bosanske
i

države, odreeno stanovište Bosanaca prema Maarima. Izprvice stajahu na

i

stanovištu tvrdokornog odbijanja maar-

91
ske vlade, alikasnije zbog opasnosti meunarodne naravi, kad se pojaviše vanjski
neprijatelji, jednako opasni Hrvatima kao Maarima, približile se ovim potonjima. A
i

im bijahu te opasnosti svladane, nalaze se Bosanci prema Maarima opet u oporbi.

Upravo bogumili, kod kojih ne bijaše odsudan samo nacionalno-politiki nego vjerski i
1
moment, bijahu najzadrtiji protivnici Maara. Maar Komlossv priznaje to sasvim
neuvijeno pišui; »Patareni su pribavili maarskim kraljevima mnoge brige i žrtve. n)
Njihova je poglavita krivnja, što se maarska hegemonija u Bosni nije mogla dublje j
ukorieniti.« A to se podpuno slaže s našim shvaanjem s jedinom razlikom, što mi tu
pojavu znamo podpuno protumaiti, a Komlossv ne. Položaj se maarskih kraljeva H|
popravio, kad poslije Arpadovia Anžuvinci zasjedoše na ugarsko priestolje. Još prije vi
nego Maari okruniše Karla Roberta maarskim kraljem, izabraše ga Hrvati hrvatskim,
a takovim ga priznavanu i Bosanci i pomaganu u borbi za maarsku krunu. Priznavši 1
^
jednom Anžuvince hrvatskim kraljevima, bijaše Bosancima težko to priznanje kasnije
povui. A Anžuvinci postavši kraljevima ugarskim, zapadoše automatski u politiku,
koja bijaše upravljena protiv bosanske samostalnosti. Na taj se nain razviše zamršeni
odnosi privlaenja odbijanja, u kojima ostade stalno samo to, da Maari pri
i

pokušajima ostvarivanja svojih politikih težnja nastupaju uviek pod plaštem zaštitnika r%
katolicizma, i da se bosanski vladari nastoje osloboditi opasnosti s te strane spretnim J
balansiranjem izmeu pape ugarskih kraljeva. Stvarno se ta slika sveudilj ponavlja,
i

dok Turci godine 1463. ne srušiše bosansku, a 66 godina, kasnije ugarsku državu. i
f

^
Svakako valja utvrditi, da zbog ogorenog odpora bogumila nije maarskim ^j
kraljevima nikada uspjelo Bosnom podpuno zavladati da je izmeu Bosne i Ugarske
i

"i
kroz itavo to doba bio samo oslabljen i esto sasvim prekinut lensko-pravni odnos.
Teorija o seobi bogumilstvu, kojom sam se poslužio, da protumaim bosanski
i

problem, razjašnjava nam još i jednu drugu pojavu, t. j, pojavu, da je stvaranje

Hi
bosanske države iznimka od pravila, koje smo postavili, prema kojemu su
vj
južnoslavenski narodi tek posljedice državnih tvorevina južnih Slavena. Posljedica
stvaranja bosanske države nebijaše stvaranje bosanskog naroda, a to se sasvim logino
nadaje iz injenice, da stvaranje bosanske države nije iskonsko stvaranje države jednog
osvajalakog plemena, nego tek drugotna tvorevina hrvatskog naroda, koji bijaše u to
doba u glavnim obrisima ve oblikovan. Povod za
stvaranje bosanske države ne bijaše
^"*

nastojanje, da se osvojeno zadrži, nego samo vjeroizpovjedni nagon za

i

osvajanje i Zj>

samoodržanjem obranom. A te sile

i ne bijahu dovoljne, da ukinu poviestno naelo
uztrajnosti i da promiene jednom ve ustaljeno nacionalno obilježje.
U svojoj biti po svojoj sviesti bijahu zato sredovjeni Bosanci Hrvati, ali nema
i

sumnje, da je nacionalna sviest sve više slabila tokom poviestnog razvitka, dok nije
skoro sasvim propala u velikoj kataklizmi osmanlijskog osvajanja. Ovim posljednjim
razvitkom pozabavit emo se još kasnije,

37
IV-~J„ str. 26.
}H
za volju valja napomenuti, da teorija o secesiji ne potjee od pisca ovih redaka, nego od hrvatskog
Istini

uenjaka dru Petrmiensisa. koji ju je razvio ti ve prije spominjanom djelu »iiosnien und das kroalische
Siaatsrecht« Ja sam je samo provjerio na temelju mojih dugogodišnjih, studija
. našao sam. da joj nema
i

prigovora. Bogumilska teorija je meutim posljedak vlastite spoznaje, a isticanjem bogumila kao državotvornog
elementa može se tek podpuno razjasniti itavi problem.

92
 Netko e
primietiti: Ova se hipoteza sasvim liepo ita, ali sve su to zapravo
nagaanja; ima li gdje kakav neoborivi dokaz, da ti bosanski bogumilski plemii bijahu
baš Hrvati?
Znanstveno iztraživanje poslije okupacije Bosne dalo nam je na sreu i te dokaze.
Ogromno monolitsko nadgrobno kamenje je jedino, što preostade od tih bogumila.
Nadpise, koji se na njima tu tamo nalaze, pomno je skupljala bosansko-hercegovaka
i

vlada objelodanila ih u »Glasniku« Bosansko-hercegovakog zemaljskog muzeja.

i

Treba samo zaviriti u te nadpise nai se dokaz, da pod tim nadgrobnim

i e
spomenicima leže veinom plemii velikaši. Da navedem samo nekoje od tih nadpisa!
i

Na putu od Rogatice prema Glasinakom polju u Koranu leži steak s nadpisom:

»V ime Božie, ase leži Tvrdiša Banovi. dobri vitez, na svojej plemenitoj.«
Nadalje u Banovu Dolu u iztonoj Bosni, 35 kilometara od Tuzle, itamo na
ornamentima ukrašenom kamenu: »Ase leži Božiko Banovi, na svoej zemli, na
plemenitoj.«
Pa onda onaj uzprkos neslomivom ponosu tako bolan nadpis, jer je svjedokom
umiranja jedne snažne rase, što nam ga spominje Thalloczv: »Ovdje leži Vladko
Vlavi. koji se ne pokloni ni najjaem sinu ovjekovu. Mnogo putova, umre kod kue i

ne ostavi ni brata ni sina.«

Ovi nadpisi, kojih ima sva sila, kazuju nam mnogo. Kud nas upuuju ti banski
sinovi, koji poivaju u Banovu Dolu? K Hrvatima, jer Srbi ne imahu banova!
Gdje nailazimo na slavenskom Jugu na tako neslomivu rasu, koja se još u asu smrti
ponosi svojim povlasticama, svojom plemikom zemljom svojim vitežtvom? Samo u i

Hrvata! Šubii, Nelipii. Zrinski, Frankopani, Berislavii, Blagaji, Kolonii;

Draškovii, Keglevii, Bacani t. d, jesu katoliki predstavnici iste snažne i neslomive
i

rase, koje bogujiilski potomci poivaju pod stecima 13. i 14. st„ ije kamenje nam
govori sasvim jasno.
A starinski, isti ikavsko-hrvatski jezik (saj bilig postavista, nevisxa), kojim su
pisani ti spomenici, i koji živo podsjeaju na narjeje dalmatinskih otoka, dopunja
samo harmoniki tu sliku.
Pa ako ima još netko, tko u to sumnja, neka se izvoli potruditi u muzej Hrvatskog
starinarskog družtva u Kninu u Dalmaciji, u tom starom hrvatskom kraljevskom gradu,
pa neka pogleda umjetnine 10. i 11. st. iz razdoblja narodne dinastije u Hrvatskoj, A
zatim neka izvoli u bosansko-hercegovaki muzej u Sarajevu i neka pogleda bosanske

umjetnine iz 12. do 14. st., pa e se samo uditi istovjetnosti umjetnikih elemenata. Ne

može biti nikakove sumnje, da su stvaratelji jednih i drugih morali bezuvjetno biti

pripadnici jednog te istog naroda. Ovu injenicu ustanovio je ve Thalloczv.

A tko je sagradio sve srednjovjekovne gradove u Bosni i Hercegovini? Doline
Bosne i Drine naikane su starim gradinama baš kao i dolina Rajne. Pa tko je u tim
starim gradinama živio? Samo pripadnici jedinog krvnog plemstva na Balkanu, a to
bijahu Hrvati. Krvnoga

19
IV. 23., god 1X95.. sir, 355.
,u
IV. 23.. god. 1X95.. sir. 5^1
31
IV. 22.. str. 20.

93
plemstva ne bijaše samo inovnikog, kao u
'

ni u Srba ni u Bugara, nego svih

Bizantinaca.
Zbog svega toga ne može biti nikakove sumnje, da bogumilska rasa, koja vladaše u ^
Bosni od 12. do 15. st. itavo podruje zapadnog Balkana,
bijaše hrvatskog podrietla, i
jl

u kome nailazimo na bogumilske steke, pripadaše nekada hrvatskom narodnom

posjedu. n)

6. Sudbina Bosne kao bogumilske države

Hotimice sam se dulje zadržao prikazivanjem bogumilske teorije, da itaocu Hj
omoguim stvaranje vlastitog suda o tome, kakav je morao biti utjecaj bogumilstva na - *

kulturni i politiki razvoj Bosne.

Kulturni utjecaj bijaše uglavnom povoljan. Onaj snažni asketski potez, koji je \

prožimao tu nauku, odgojio je triezni, umjereni i zato fiziki sposoban narod. Oba
dužnost rada, od koje sveenstvo ne bijaše izuzeto, stvorila je marljivi srednji stalež,
ni
'i

koji se bavio obrtom. S time u vezi bijaše razmjerno blagostanje, koje se meutim
vJ
nigdje ne mogaže budui da trgovina i spekulacija bijahu prezrene
razviti u bogatstvo,
»da ne bi ljudi podlegli« laži, zakletvi i prevari. Zato bijaše u doba bosanske hj
samostalnosti trgovina u Bosni usredotoena gotovo izkljucivo u rukama Dubrovana.
Ovu sliku, koja je u cielosti povoljna, dopunja još injenica, da bogumili bijahu
prilino naitani, što se može tumaiti prosvjeivanjem bogumila putem evanelja.
Koliko bijaše ta slika s jedne strane povoljna, toliko bijaše s druge strane
nepovoljna. A što bismo mogli i rei o politikom državotvornom znaenju jedne i

nauke, po kojoj je sve što se stvarnog oko nas nalazi, djelo sotone? A zadatak je države,
da se bavi uglavnom stvarnom stranom ljudskoga života. Kakav je položaj države u toj
nauci, ako je ono, što joj je glavni zadatak, djelo sotone i prema tome ne samo suvišno,
^
nego i prezira vriedno? Kako da se razvija država, u kojoj se brak naelno zabacuje i
vJ
podnosi samo per nefas, gdje su savršeni, viši vodei krugovi ljudskog družtva zbog
i

zabrane braka spolnog obenja iskljueni od rasploivanja, a time nestaju upravo

i

vredniji savršeniji ljudi, kao što vidimo u sluaju gospara Vladka Vlavia. Kako da se
i

razvija država, gdje se naelno prezire trgovina i promet zbog nekog bolestnog straha
od »laži, zakletve i prevare«, gdje je nemogue prikupljanje bogatstva, gdje je posjed
zemljišta jedina mogunost družtvenog uspona i gdje je prema tome itavo puanstvo
podieljeno u seljake, u marljivi i radini, ali nepomini i u i neambiciozni srednji stalež
stalež silne feudalne gospode? Pa onda još k tome stroga zabrana ubijanja životinja i i

ljudi, koja je, koliko god simpatina, ipak jednaka naelnoj zabrani rata vojevanja, i

koja je i tako ratnikom narodu, kakvi bijahu Hrvati uobe, a poimence Bosanci,
morala oduzeti njegove ratnike vrline, te njegovu državnu tvorevinu uiniti
nesposobnom za proširivanje obranu? i

Ne treba nam dalje više ništa istraživati i razmišljati, jer je na prvi pogled jasno:
bogumilstvo bijaše politiki opasan i poguban pa ak i protudržavan nauk.

94
 Ova nam tvrdnja razjašnjuje mnoge pojmove o bosanskoj državnoj tvorevini. U njoj
zapravo ine bijaše nikakve snage, a u njeno najbolje doba bijaše njena ekspanzivna
snaga vrlo umjerena, osobito kad Bosnu uzporedimo sa Srbijom. Ovo je tim napadnije,
što bosanski Hrvati bijahu po svojoj naravi vrlo ratoborni. Razlog tomu bijaše vladajui
bogumilski nauk. Jer država, u kojoj ne kola novac, koja nema oružja i koja se iz
vjerskih razloga ne smije spremati na rat, takova država ne može pomišljati na
proširivanje. Jedina snaga, koja se u toj državnoj tvorevini pojavila, bijaše odpor protiv
katolicizma.To bijaše ona za Hrvate tako znaajna upornost odpornost, koju kasnije i

nalazimo kod katolikih Hirvata s obziroom na Turke. Jedina bijaše razlika, što ta
odpornost poivaše na bogumilskoj vjerskoj osnovi bijaše uperena protiv Maara, a
i

tamo na katolikoj osnovici uperena protiv Turaka.

i

Bogumilstvo nam tumai nestalno držanje bosanskih vladara. Pada u oi. kako
i

bijahu uviek brzo spremni zatomiti svoju vjeru i primiti katolicizam, i kako su brzo
opet upali u bogumilsko krivovjerje, im nestade vanjske sile, koja ih primoravaše da
prime katolicizam. Moram priznati, da sam ovo ponašanje dugo smatrao
bezkarakternošu, balkanizmom, kao što to drži Thalloczv. Tek kad sam se zadubio u
bit samog bogumilstva, našao sam, u emu je stvar. Gotovo da je obrnuto; ovo
ponašanje nije posljedica bezkarakternosti, nego krute nužde, od koje je nastala
nepostojanost, koja još danas karakterizira Bošnjaka. Bosanski kraljevi bijahu
i

stvorovi, koje bi trebado žaliti. Jedva bismo mogli držati, da od prirode nadareni
Bosanci nisu uvidjeli, da s bogumilstvom u politikom pravcu ne mnogo e
napredovati. Ali država bijaše postala na bogumilskom temelju, pa bi odricanje
bogumilstva znailo napuštanje temelja države, a narod se osim toga tvrdokorno držao
uz tu vjeru, koju bijaše zavolio. Bosanski vladari nalažahu se tako u stalnome škripcu, s
bogumilstvom ne mogahu vladati, a niti protiv njega, jer u tom sluaju imali bi protiv
sebe sve državotvorne, hrvatske bogumilske elemente. Te este promjene vjere, ta
okretanja fronte brjahu zapravo samo zdvojno bacanje beznadno pritisnutog organizma,
koji htjede, ali ne mogaše, živjeti.

U bosanskoj poviesti nailazimo tako na bana Sebeslava, koji bijaže gorljiv katolik,
jer mu papinski dvor izdaje svjedobu, da je »sicut lilium inter spinas«. Ali kao
bosanski ban proigrao se za nekoliko godina, pa ga zanaviek nestade.
Kotromanii, ta sposobna bosanska dinastija, koja je vještim upravljanjem
podignula zemlju na kraljevinu, imaahu dovoljno uviavnosti. da spoznaju praktinu
politiku vriednost pravoslavlja. To pitanje nije još sasvim razjašnjeno, ali vele, da
simpatizirahu s pravoslavljem. Ja to podpuno shvaam uvjeren sam, daje tako, jer bi
i

bilo udno, kad jedna sposobna dinastija, uviajui beznadnost stanja, u kome se
nalazi, ne bi pokušala, da makar tim putem izae
i iz tog zdvojnog položaja.
Stjepan Tvrdko (1353. — 1391.), u mladosti bogumil, kasnije pravoslavac, a u
zrelijim godinama katolik —
ime je dobio slobodnije ruke prema papi prema i

Maarima —
pokuša zasliepljen srbskim uspjesima nasljedovati Srbe povesti Bosnu i

na put kojim se razvijaše srbska

95
država. Kad godine 1371. Nemanjii ostadoše bez potomaka, sjeti se on, da i u
njegovim žilama tee nemanjika krv i zauzevši susjedne dielove srbskih zemalja,
poimence vei dio današnjeg Novopazarskog Sandžaka, okruni se na grobu sv. Save u
Mileševu dvostrukom krunom Bosne i Srbije i stade se po uzoru srbskih kraljeva
nazivati: »Stefan Tvrdko, po milosti Gospoda Boga kral Srblem, Bosni, Primorju,
Hlmsci zemli, Dolnim krajem, Zapadnim stranam, Usori, Soli, Podrinju k tome«, i

Krunitba na grobu sv. Save dovoljno nam jasno govori, kakva bijaše politika zamisao vj
ovog formalnog ina, jer smo se ve namjerno podrobnije pozabavili ovim zanimljivim
svetcem anatolske crkve. Budui da sv. Sava bijaše zastupao misao, da je pravoslavlje ^
najzgodnija vjera za južne Slavene, jasno je, da vezanje jednog državnikog ina na i

spomen sv. Save nije ništa drugo, doli okretanje fronte u pravcu pravoslavlja.
Samo što je taj pokušaj sasvim neuspio. Uzprkos njegovoj nemanjikoj krvi, ne -\

htjedoše Srbi ništa znati o vladaru, koji bijaše u svojoj prošlosti bogumil, a isto tako ne
htjedoše da znaju ništa ni o zajednici s krivovjernom Bosnom, Ali i Bošnjaci, veinom —
još bogumili, ne htjedoše ništa da znadu o nekoj politikoj zajednici s pravoslavnim
Srbima. Pokušaj Tvrdka ostade tako bez [kakovih znatnijih politikih
Stjepana
posljedica. Ambiciozni Stjepan Tvrdko bijaše bogatiji za jedno razoaranje, bosanski
kraljevski naslov za jedno zvuno ime, a potomstvu ostade školski primjer za tvrdnju,
da poviestni razvoj ide pravilima, koja se ne mogu po volji mienjati.
Ova se ista igra ponovila još jednom. Nekadašnja Crvena Hrvatska podielila se s ^
vremenom u tri podruja: U Zetu, koja se kasnije sasvim posrbila, u slobodni grad ui

Dubrovnik, koji je izprva romanski, kasnije sasvim pohrvaen, i u Humsku zemlju sa

susjednom Travunjom, koja je privremeno podpala pod Nemanjie za vrieme njihova j

^J
najsnažnijeg razdoblja, ali je kasnije od Nemanjia oteše bosanski kraljevi (1325.), pa
ona dospije konano u podruje bosanske državne tvorbe, gdje je ostala. Na taj je i

nain postala dionikom njene sudbine njenih težkoa zbog nepovoljnih unutarnjih
i i

utjecaja bogumilstva. Geopolitiki prilino jedinstvena Humska zemlja, razvila se u

podruje snažne feudalne vlasti obitelji Vuki. Što slabija bijaše središnja vlast ^
feudalnih gospodara, to se jae uzdizala mo feudalne gospode, a poimence vojvode ~
j
Hrvoja Hrvatinia i Stjepana Vukia (Kosae). ini se, da seje Stjepan Vuki, u ijoj
se zemlji bijahu veoma proširili bogumili u doba katolike reakcije u Bosni, htio onako H
slino preorientirati kao bosanski kralj Tvrdko. Ali izgleda, da je on kušao
i ci
zapadnoeuropske istonoeuropske pomone inbenike staviti u službu podizanja svoje
i

vlasti. On si dade god, 1 440. od cara Fridrika IV. podariti službu uvara groba sv. Save 1
J
s naslovom »herceg svetog rimskog carstva«, a njegova zemlja zvaše se odtada
»Hercežtvo sv. Save«, od ega nastade današnje skraeno ime Hercegovina. Ali sve to
osta bezuspješno kao kod kralja Stjepana Tvrdka.
i

Na ovim primjerima vidimo, kako se posvuda služilo sv. Savom njegovom i

predajom kao utjelovljenjem razvitka južnoslavenske moi. ^

96
Zato nas ne smije uditi, da su Turci spoznali tu strasnu snagu, koja izvire iz života i
rada ovog ovjeka i da su je nastojali uiniti neškodljivom. Na proljee godine 1594.
otvore Turci grob sv. Save u Mileševu, izvade njegovu lešinu spale je dne 27. travnja
i

1 594, na Vraaru u Beogradu.

Uzalud! Zemni ostatci bijahu doduše spaljeni, ali duh i djela sv, Save djeluju još i
nadalje.
Nakon neuspjelih pokušaja kralja Tvrdka, da se izvue iz svog beznadnog položaja,
ne preostade Bosni drugo, nego da tiho zahiri. To bijaše sudbina ove zemlje na prielazu
iz 14. u 15. st.
Neprijateljsko obilježje vladajueg nauka zaprieilo je državi, da se osili, a sve vei
feudalizam, kome se prikloniše svi ambiciozni za život sposobni elementi u zemlji, jer
i

bijaše jedina mogunost izživljavanja, raztvarao je državnu vlast tim više, što je svaki
feudalac sam za sebe mislio, da mora nasljedovati nestalnu politiku bosanskih kraljeva,
koji su se priklanjali sad ovamo, a sad onamo. Na taj nain bijaše zemlja
demoralizirana. Neratniki, mirotvorni duh bogumilstva tokom stoljea probio se
uzprkos ratnikoj naravi naroda, a time postade vojnika snaga odpora itave zemlje
sve slabija,
U meuvremenu mogla se Ugarska u savezu s katolicizmom sve više uvršivati u
Bosni. Bijaše sad sve više križarskih ratova na nesretne Bošnjake, a sredinom 1 5. st.
doe do prave katolike reakcije. Nadraženi gotovo tristagodišnjim uztrajnim
politikim i vjerskim odporom bogumila u Bosni, zaboraviše Maari katolici pravu i

mjeru te izkališe svoj okrutni i krvavi bies na bosanskim krivovjercima. Komlossv

priznaje, da su se »franjevci i dominikanci, koji obavljahu dužnost inkvizitora, dali
32
zavesti u svojoj prerevnosti na strašne okrutnosti.« Neuspjesima razdraženi papa
preporuivaše zapljenu imetka kao pogodno sredstvo protiv bosanskih krivovjeraca.
Tim sredstvom posluživahu se u 15, st. sve više, pa još onda, kad je bilo dovoljno
i

razloga, da ga upotrebljuju s mnogo opreza.

Bitkom na Kosovu polju (g, 1389.) propade srbska država. Južni Slaveni osjeahu,
da im se radi o glavi prelazei preko svih suprotnosti, pošalje politiki oštroumni
i

Bošnjak Stjepan Tvrdko jedan jai odred vojske Srbima u pomo, a i katoliki Hrvati
priskoiše im u pomo odredom vojske pod Ivanišem Horvatom, Ali sve to bijaše
uzalud. Osmanlijska bujica razli se preko ruševina srbske države i stade kroz sve
pukotine nadirati u trulu bosansku državu.
Sila feudalne gospode porasla je toliko, da kralj kraljevaše samo još prividno. Zbog
toga morade se on posvema osloniti na maarsko-katoliku pomo. Za protuuslugu
povede ovo oslanjanje za sobom korjenito iztrebljenije bogumila, što se i zbi

polovinom petnaestoga stoljea. Tko tada nije podpao pod inkviziciju ili krvni sud,
toga odtjeraše s njegova posjeda, a posjed dodieliše jednom katoliku. Postojaniji

utekoše u Hercegovinu, gdje vladaše izprva bogumilima skloni vojvoda Stjepan

Vuki, a nepostojaniji prime prividno katoliku vjeru, da bi spasili svoj posjed, ali
potajno ostadoše ipak bogumilima.

IV. 5., str. 2fi.

97
 Turci, koji meutim
snažno pritiskivahu na južnu granicu Bosne, bili bi zaista ludi,
i Bosnu maknuli s puta. Bogumilima, koji se
l
kad ne bi ove prilike izkoristili za sebe
bijahu u množtvima sklonuli na jug, obeavahu, da e
ih ponovno uvesti u njihov

posjed, a potajnim bogumilima, da e

slobodno moi izpoviedati svoju vjeru, A kad bi
se feudalna gospoda složila, obeavahu pomo slabijemu. Istodobno
meusobno
razširiše glasine meu kmetovima i zakupnicima obiju vjera, da se pod turskom e r-,

upravom osloboditi svojih gospodara živjeti uz bolje uvjete.

i
JI

I onako ve dovoljno raztrovana zemlja bijaše na taj nain polako minirana. Kad se
r "|
Turci pod sultanom Mehmedom Fatihom (Osvajaem) osmjeliše na taj podhvat, pade
Bosna zapravo bez odpora, izdaja bijaše Turcima posvuda pripremila put. Bošnjaci se Ji

stide te svoje slabosti još danas, jer narodna pjesma tuži: »I pade Bosna bez uzdaha«.
i

Bogumilstvo napravi Bosnu slobodnom državom, a to isto bogumilstvo bijaše i a

razlogom, stoje Bosna pala. J

r
7. Prielaz bogumila na islam l

Bosanske pokrajine, što ih tad Turci osvojiše, postadose zastrte tminom.. Dok o
Bosni iz predturskog doba posjedujemo bezbroj izvora u domaim glagoljskim i
^
irilskim, izpravama, u hrvatskim ugarskim poviestnim izvorima, nadalje množtvo
i
i
izprava u papinskim, mletakim dubrovakim pismohranama, sve to naglo prestaje
i

nakon osmanlijskog osvajanja. Tek tu i tamo dopire do nas kakva sitna viest, koja nam
nipošto ne daje dubljeg pogleda u sudbinu Bosne.
Zato su naši podatci o poviesti Bosne u tursko doba vrlo nepodpuni. Tek u novije
r "S
vrieme, odkako je Austro-Ugarska otvorila Bosnu Hercegovinu svjetskom prometu a
i

zapadnoeuropskoj kulturi, poinje muno sakupljanje onog malog, što je još do nas ^
doprlo, pa se stvorila osnovica za pouzdanije poznavanje spoznanje poviesti toga
i

doba. Zbog tog pomanjkanja pouzdanih viesti dogodilo se, da danas u znanstvenom 1
svietu postoji množtvo krivih teorija i mišljenja, kojima je svima zajednika oznaka, da
J
su na štetu Austro-ugarske monarhije. Zadatak je zato ovog djela, da unese svietlo u taj r
j
labirint da pomogne konanoj pobjedi istine.
i
j
Jedno je sasvim sigurno. Bosanski bogumili prešli su svi kao jedan na islam. U
tome se slažu svi noviji pisci o Bosni, Navodim bosanskog pisca Savfetbega Bašagia. ^
On piše: »Od svega tog (t. j. od pokušaja Maara od njih zavisnih bosanskih kraljeva,
i cj
da Bosnu privedu katolicizmu) ne imaaše Bosna ništa, nego samo ubrzanje vlastite
propasti. Vjerska mržnja, koja se bijaše u bogumila stoljeima nakupila, prevršila je 1
svaku mjeru. U tom kritinom asu zakljue bogumili žrtvovati nezavisnost vjeru, i i
33
samo da se osvete kralju i papi.« Tako postade Bosna zemljom, u kojoj bitni dio
domaeg, autohtonog puanstva prigrli islam posta time živom kopom izmeu
i

zemlje osmanlijske države. Ovdje treba izporediti odmah

i srbske zemlje. ] u Srba
i

bijaše odmet- ,

V-J

'
IV 15., sir. 1-1.

98
 nika, ali to bijahu samo pojedinci, koji se utopiše u osmanlijskoj bujici, dok itavi
dielovi Srbstva nikad ne prigrlise islama. Srbstvo bijaše odviše uvršeno s pomou
svoje narodne Crkve, a da bi se takvo što moglo dogoditi. To je vrlo važno, jer je
upravo ta okolnost omoguila osloboenje Srba od god, 1804. — 1816. i kasnije. Daje
islamski dio puanstva u Srbiji bio autohton ili ak potekao od nekadašnjeg vladajueg
sloja, ne bi Srbima nikada uspjelo, da ih razmjerno tako lako iztjeraju. Turci u Srbiji
bijahu doseljenici, zato se razpršiše onako brzo, kao što dooše. Taj prielaz bogumila, i

potomaka tvrdoglavog starog hrvatskog plemstva na islam, tumai nam još pojavu, da i

je Bosna Hercegovina mogla tako dugo ostati na iztraknutom položaju osmanlijskog

i

carstva, da su se pristaše islama u Bosni mogu tako dugo održati da se ondje još i e
dugo održati. Sve to poradi toga Što su autohtona rasa što je autohtonost u borbi i

naroda i rasa jedan od najjaih inbenika, s kojim treba raunati svaki politiar, koji
znanstveno misli.
Po svojim nacionalnim i politikim posljedicama prielaz bosanskih bogumila na
islam; tako je važan i sudbonosan moment za itavu poviest južnih Slavena, da mu
bezuvjetno moramo posvetiti još malo više pažnje,
Kako se zapravo odigrao
taj prielaz što mu bijaše povodom? U predhodnom
i

poglavlju ukratko sam napomenuo zamamljiva obeanja Turaka u Bosni svima i

svakome. Upravo zato. Što obeaše sve svima i svakome, ne mogahu obeanja izpuniti.
r
^
Izmeu obeanja izpunjenja bijaše uostalom uviek ogromna razlika. Svjetski rat pruža
i

nam za to upravo klasine primjere. Obeanja Turaka bogumilima bijahu naprosto

neizpunjiva iz dva bogumili bijahu ipak kršani, a položaj kršana u
razloga:
osmanlijskoj carevini bijaše javnopravno crkvenopravno bezuvjetno ureen tako, da
i

bi bosanska vlastela nakon osvojenja od Turaka dospjela u slabiji pravni položaj. A

toga njihov ponos ne mogaše podnieti. Još važnije bijaše možda pitanje zemljištnog
posjeda. Po osmanlijskom državnom pravu postaje osvojena zemlja vlastnitvom
poglavara države: erazi-i-emirie, t. j. zemlja emirova, a sultan kao kalif, kao vjerski
poglavar ne mogaše nikako nadieliti zemljom nevjernike, jer time ne bi samo prekinuo
s vjerskim propisima islama, nego bi se ogriešio i o osmanlijsko državno pravo. Jedina
mogunost za tvrdokorne bogumilske izbjeglice i za potajne bogumile bijaše prieiaz na
islam, zato da se opet domognu izgubljenog posjeda ili da sauvaju posjed, što ga ve
jednom spasiše prividnim prelaženjem na katolicizam.
Ovo je osobito vriedilo za bosansko visoko plemstvo. U sredovjenim slavenskim
državama na Balkanu bijaše feudalizam u punom cvatu. Medu ostalim, odlikovaše se
34
on i snažnim pritiskom na podreene, Raztvaranje razpad država južnih Slavena i

izvedoše Turci tako, da pobuniše kmetove podložene protiv njihove feudalne

i

gospode. To bijaše onaj isti postupak, kojim se poslužiše Rusi u doba poljskih ustanaka
19. st. protiv Poljaka, odnosno protiv vodeeg poljskog plemstva. Vodei razred
izgubio je pobunom kmetova podložnika razpoložbu sa zemljom, izgubio je prihode
i i

vojniku silu, koja se uviek novaila od podloženih kmetova. Plemstvo posta i

nemono, bude izkortenjeno i'

u tome predmetu nije mi poznala nikakva monografiju, ali se nm pitanjem bavim ve nekoliko godina, le sam si
O
o tom stvorio vlastiti sud na temelju marljivog posjeivanja prouavanja starih gradina na slavenskom Jugu
i

Monarhi/e, njihova položaja, te osnove položaja zavisnih mjesta. Ove studije prisilile su me da zakljuim, daje
i

pritisak feudalne gospode morao biti veoma snažan.

99
 predano osmanlijskom osvajau na milost i nemilost. A to upravo trebaše
Osman lijama.
Taj postupak, primienjen uspješno u Bugarskoj
i Srbiji, ne propustiše oni primieniti <-i

ni u Bosni, koje se uviek bojahu zbog njene tvrdokornosti. 35 \

Ta ista sudbina imala je snai i bosansko feudalno plemstvo. To proizlazi jasno iz

jednog izvješa posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševia papi Piju II. »Turci "1

su podigli u mojoj kraljevini nekoliko tvrava prijazni su seljacima, te im obeavaju,

i - i

da e
svaki kmet, koji plaa danak i priee k njima, postati slobodan. Priprosti seljaki
razum ne prozire prevare i misli, da e
ta sloboda vjeno potrajati ... I plemii ne
36
^
opirahu se više dugo, kad ih ostaviše seljaci.« L ^

Prielaz na islam bijaše jedina mogunost za bosansko plemstvo, da spasi svoj

posjedi svoj položaj. I bosansko plemstvo, ukoliko bijaše bogumilsko, uini taj korak

gotovo bez iznimke, povukavši za sobom i mnoge druge.

Mišljenja sam, da je ovom obraenju pogodovao još i jedan drugi moment manjeg ri
znaenja, ali zato ne manje važan. U mojem iztraživanju bogumilskog problema i J
njemu srodnih sam opetovano na izvješa, koja nas upuuju na osobitu
sekta, naišao
privlanost izmeu islama i manihejskih sekta. Tako na pr. da su Arapi u poetku svoje Hj
vlade pomagali manihejce tako, da su se ovi iz udaljenih perzijskih pokrajina povratili J
u Babiloniju nesmetano mogli širiti svoj nauk u zemljama, koje bijahu pod arapskim
i

gospodstvom. Nadalje, da su Waldenzi južne Francuzke, kojih nauk potjee od n

bogumilstva, pozvali u pomo Saracene. Odatle zakljuujem, ne mogui zasad o toj
^
tvrdnji navesti pobliže dokaze, da je izmeu bogumilstva i islama moralo postojati ^
neko srodstvo po izboru, koje je utrlo putove za prielaz bosanskih bogumila na islam.
]

Ovako je stjecajem udnih i po hrvatski narod tako pogubnih okolnosti, završio pod
pritiskom vjerskih momenata u islamu, koji nadiraše prema srednjoj Europi,
i socialnih -s
jedan narodni pokret, koji zapoe odporom protiv ojaalih Romana, a zatim se nastavi
J
odporom protiv nadiruih Maara.
Posljedicama tog prielaza pozabavit emo se potanje. Prva bijaše posljedica, da je
"J\
podpuno zamrla nacionalna sviest bosanskih Hrvata, koji su prešli na islam. Izgleda, da J
je ta sviest bila ve prilino oslabljena vjeroizpovjednom diobom. Ipak smo vidjeli, da
'

politika nastojanja bosanskih bogumilskih i katolikih Hrvata sve do god. 1463. idu
istim putem uzprkos separatizmu i vjeroizpovjednim suprotnostima. Ali i to prestaje ^
prielazom politiki vodeeg elementa na islam. Po Miilleru zaokuplja islam itavu
osobu prelaznika, on treba da zaboravi itavu svoju prošlost, svoju obitelj i sve
prijašnje veze, da bi se mogao podpuno predati jedino spasavajuoj vjeri. To se zbilo s
bosanskim bogumilima. Podpuno bijaše razkinuta svaka veza s njihovom nacionalnom - ,

i politikom prošlošu, U tom pooše tako daleko, da si je veina domaih plemikih

porodica odabrala po nekog izmišljenog osmanlijskog predka, da njime prekrije svoju

bogumilsko-hrvatsku prošlost. Da li

'-'
Za ovo je znaajan postupak Osman) i/a prema posljednjem bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiu. On se
preda, kad mu zajamiše slobodan prolaz. No prisutni šejh-ul-islam dade fetvu: Smije li pravovjerni trpjeti, da ga
zmija ujede dva puta iz iste rupe? Nato odsjekoše Stjepanu Tomaševiu %tavu.
H IV~7..sv. VlLstr. 169.
'"•'

IV 10-, str. 105.

100
 .

tome bijaše više razlog spomenuti uitjiecaj islama ili možda ne sasvim neopravdani stid
zbog odpadanja od vjere, plemena i itave prošlosti, ne mogu sad prosuditi
Ali ovom promjenom vjere bogumili ne postadoše samo muslimani, s
vjeroizpovjednog gledišta, nego takoer Osmanlije u politikom smislu, jer to
i

odgovaraše osmanlijskom shvaanju države. Time prieoše novi prozeliti iz uzkog

kruga bosanske, zbog unutarnjih zapreka sasvim zahirile politike, u podruje svjetske
politike velikih poteza, koju su onda vodili Osmanlije u doba njihove najjae državne
ekspanzije. Još nešto ne smijemo smetnuti s uma. Koliko god je bogumilstvo prijalo
hrvatsko-bosanskom plemstvu zbog svoje protivnosti katolicizmu pravoslavlju kao i i

zbog svog misticizma, toliko je ta državi životu protivna, nepolitika i neratnika

i

vjera trajno morala ipak stezati sputavati snagu snažne politiki aktivne rase. Prielaz
i i

na islam znaio je takoer zbacivanje nutarnjih okova, osloboenje tih ljudi, koji time
stupiše iz tiesne mukle izbe bogumilstva na slobodno polje snažnog politikog
i i

ratnikog rada u okviru otomanske državne politike.

Prva dva, do dva pol stoljea bosansko-islamske poviesti, znaila su stoga
i

izživljavanje jedne snažne rase, nesputano razvijanje sila, koje se bijahu nakupile zbog
stoljeima pritiešnjenoga života. Ve
sam napomenuo, da je fizioložki krulturno i

bogumilstvo djelovalo povoljno, daje odgojilo snažno žilavo potomstvo, koje se osim i

toga nalazilo zbog svoje naitanosti na prilino visokom kulturnom stupnju, s obzirom
na ostalu Europu. Sve te snage stupiše sad u službu islama otomanske državne misli. i

Na ovom u
mjestu spomenuti, što o tome piše ve spomenuti uenjak prof. Prohaska,
koji je u okviru književne studije nabacio mnogo izpravnih i vriednih poviestnih
opažanja o Bosni. »To je konac bogumilstva sredovjenih bosanskih pokreta za
i

sauvanje slobode. Plemstvo je prešlo na islam i zaklelo se, da se boriti protiv Rima. e
Padišah, obradovavši se tolikome uspjehu, potvrdi mu njegova plemika, prava i stvori
tako jedino nasljedno plemstvo u osmanlijskoj državi. Strašni janjiari potjecahu skoro
svi iz redova bosanskog plemstva. Janjiari izmjenjuju i postavljaju nove sultane,
njihovi voe su savjetnici sultana i odluuju o vanjskoj politici. Iz poviesti
bogumilskog pokreta u srednjem vieku iz poviesti janjiara dade se prosuditi, koliko
i

jeenergian bio u Bosni bogumilski element.«

Te energije bijahu sad uperene protiv katolikih Hrvata, protiv Maara i kasnije
protiv austrijskih nasljednih zemalja. Rie ima opet netom spomenuti autor: »etiri
stoljea trajala je muenika poviest tog naroda, što ga maarski »križari« trebahu
nauiti kulturi katolicizmu. Posljedak bijaše strašna osveta Bošnjaka Maarima i
i

katolicizmu —
njihov prielaz na islam njihovi stoljetni grabežni pohodi na Hrvatsku,
i

na Ugarsku i na itav katoliki sviet. Straže predhodnice osmanlijskog osvajanja bijahu

bosanski begovi, koji su se novaili iz Bosne, janjiari veliki veziri podrietlom iz i

Bosne, izravni su potomci bogumila.«

Ovako se Hrvati podielise u dva tabora, jedni se borahu za Iztok, a drugi za Zapad
izprva na strani Ugarske, a kasnije na strani Austrije i zatiranu se meusobno divlje i

biesno, što potjecaše jednako od vje-

/// 12.. sir. 36.

101
 ni
I

roizpovjedne prirode kao od tvrdoglavog karaktera obih jednorodnih stranaka. Tek

i

ovi tristagodišnji bojevi slomiše podpunoma snagu Hrvata, pa njihove posljedice oni ne Hj
mogahu preboljeti sve do danas. Osim ostalih ve prije navedenih momenata ovo je i
i

jedan od najvažnijih, kojih posljedica bijaše, da su Hrvati u neku ruku morali zaostati r,
za Srbima. Skoro emo vidjeti, kako je baš to pridonielo današnjem položaju na
slavenskom Jugu,
Ovo mišljenje o velikom znaenju Bošnjaka za osmanlijsku carevinu, potvruje i n
Šimek, pisac, u koga se ne može sumnjati, da je politiki pristran. Taj nam pisac J
potvruje veliku vriednost, koju je osmanlijska carevina polagala na taj ljudski
40
material. A jednako i putopisac Kuripeši, koji nam javlja, da najbolji element u Hj
Turaka potjee iz Bosne. J
Veliki utjecaj bosanskih bogumila, koji su prešli na islam, odrazio se i tako, da se
hrvatski jezik udomaio kao drugi državni jezik na osmanlijskom dvoru i da se njime u
Hj
nekim prilikama služio i austrijski poslanik. ^
Ali osmanlijsko loše gospodarenje izcrpilo je zemlju. Bošnjaci skoro uništiše „
katolike Hrvate, ali im oni ne ostadoše dužni. Tako stade vodei elemenat u Bosni )

propadati tokom 17. i 18. st. Elementi kulture, što ih Bošnjaci sauvaše još od svog
bogumilstva, polako se iztrošiše, a Osmanlije mogli nadomjestiti, jer Turci,
ih nisu n
kako sam ve iztaknuo, nisu nikada mogli uiniti nešto na kulturnom ili gospodarskom J
polju. Obe razpadanje osmamlijske carevine nije moglo ostaviti netaknutim ni onaj
element, koji mu se bijaše predao samo njemu svojstvenom vjernošu i predanošu: on H]
propadaše s njom zajedno.
tako se postepeno razvijahu one prilike, na koje bijaše
1 J
naišla Austro-Ugarska godine 1878. u Bosni i Hercegovini.
Kao što u Ugarskoj u osvojenim dielovima Hrvatske i Slavonije, gdje su
i

muslimanski Bošnjaci veinom imali u rukama upravu i vojnika lena u doba ^^

41
osmanlijske vladavine, tako nalazimo i u Srbiji koncem 17. stoljea, da Bošnjaci uz
Albance sainjavaju vei dio muslimanskog stanovnitva, a osobito bijahu zastupani -j
medu spahijama, imaocima vojnikih lena. Pa kad Turci moradoše izprazniti gradove i
utvrde, vratiše se sasvim prirodno prognani muslimani u Bosnu, svoju staru postojbinu.
1
Jmena, na koja u Bosni esto nailazimo kao Biogradlija, Šabanin, Užianin,
J
podsjeaju nas na te seobe. To isto zbilo se i s crnogorskim Turcima, kojih se živi
potomci u Bosni još i danas zovu Podgorica, Nikši, Spuževi i t. d.
Potomci bogumila u Bosni pokazaše još u dva navrata.svoju tvrdoglavu borbenu
narav, koja se bijaše nuždno razvila iz njihove poviesti. Kad je propadanje osmanlijske
državne sile propadanje poviestnih temelja turske vojnike snage imperativno tražilo,
i

da se vojska preustroji prema suvremenim, zapadnoeuropskim uzorima, bijahu

muslimanski Bošnjaci ti, koji se najviše opirahu. Novi poredak uvjetovaše i neke
dalekosežne unutarnjopolitike reforme, a poimence ukidanje nekih preživjelih
ustanova, kao na pr. janjiara, lenskog sustava i t. d. Ukidanjem ustanova, s kojima

bijahu Bošnjaci povezani uspomenom na svoje najbolje dane, i preustrojstvom vojske,

koje ukidaše lenski sustav, bijahu

%9
IV-L
40
IV- -19.. str. 44.
41
IV 13.. str. 16?

102
ugrožena prava plemike samouprave u Bosni. A Bošnjaci, navikli tokom itave svoje
poviesti spajanju vjerskih, politikih i staležkih probitaka, htjedoše biti papinskiji od
pape i muslimani od samog kalifa. Oni se podigoše protiv kalifa na obranu
bolji
poviestnih temelja države istog islama. Posljedica bijaše oružani ustanak plemstva u
i

Bosni (1826. —
1831.). Ali turskoj upravi uspije predobiti na svoju stranu jedan dio
hercegovakih velikaša njihovom pomou krvavo ugušiti ustantak. Sudbina Bosne
i

bijaše, da i nadalje propada i zahiruje.

Kad je kasnije zapoelo oslobaanje kršanskih naroda na Balkanu, kojemu bijahu
razlog jednako nacionalna, politika kulturna nastojanja kao i najprimitivnija težnja za
i

poboljšanjem materiatnih ne bijaše otomanska carevina nikako u stanjiu, da u

prilika,

Bosni Hercegovini zavede red iole zadovoljavajue prilike. Zato bijaše lan XXV.
i i

berlinskog ugovora jedini spas. Razumljivo je, da otomanskoj carevini ne bijaše lako
napustiti pokrajine, iz kojih je stoljeima crpila svoje najbolje sile. Dvolinim
držanjem, a možda i tajnim došaptavanjem ne bijaše Turskoj težko da potakne na
odipor protiv Austro-Ugarske Bošnjake, te tvrdoglave oporbenjake. Ta oni ustadoše u
obranu svoje vjere i uiniše ono, što su od poetka 11. st. radiliu raznom obliku na
najkrvaviji nain protiv raznih neprijatelja, pa ak i protiv vlastite brae.
Ali poviest je pošla svojim putem. Bosni je sueno, da si potraži nove putove, a te
može nai ne samo iz geopolitikih nego takoer iz poviestnih narodnih razloga, koje i

sam naveo, samo na strani svoje jednokrvne hrvatske brae. 1 samo u tom okviru može
Bosna živjeti plodonosnim životom.

8. Problem balkanskih Romana

Teoriju, da su Hercegovina hrvatske, a ne srbske zemlje, postavio je
Bosna i

hrvatski uenjak dr. (dr. Milobar)

Petriniensispokušao ju je prvi znanstveno i

obrazložiti u djelu, koje sam ve prije spomenuo. Ali taj pisac, od kojeg potjee i
teorija o seobi, poinja nažalost pogrješku, od koje pati i itava suvremena hrvatska

politika, da ovo pitanje promatra izkijuivo s državnopravnog stanovišta. Zato njegovo

djelo nije onoliko zapaženo, koliko bi zaslužilo u probitku istine.
Na temelju dugogodišnjeg iztraživanja i razmišljanja, pri emu mi pomagaše
svestrano poznavanje itavog slavenskog Juga Monarhije, došao sam do te iste
spoznaje i ne poznavajuri dijela dra Petriniensisa. Ali moji se rezultati osnivaju na
kulturno-historijskim, na vjersko-historijskim i antropoložkim spoznajama, a
bogumilskom teorijom, spoznajom socijalnopolitike uloge bogumilstva u postanju
t. j.

i propasti bosanske države, i postadoše cjelovitim znanstvenim uvjerenjima.

Zauzevši ovo gledište, preuzeo sam težki zadatak dokazati, kako se ima tumaitii

postanje Srba u Bosni i Hercegovini, gdje oni sainjavaju 43% stanovnitva. Potrebu,
da razjasni ovu injenicu, osjetio je dr. Petrnhiensis, on daje ovo tumaenje:
i i

»Politika Turaka išla je za tim, da Bosnu sasvim pretvori u pokrajinu istonjakog

karaktera, t. j. da njeno puanstvo u njegovim vjer- i

103
skim odnosima priveže vrše uz Orient Zato su Turci nastojali, da privedu 1

stanovnitvo Bosne k islamu, koliko god to bijaše mogue, a za one, koji pod svaku
cienu htjedoše ostati kršanima, uini turska politika grkoiztonu Crkvu pravim ni
utoištem. Dok katolicizam bijaše najokrutnije progonjen, pomaganu Turci na sve J
mogue naine girkoiztonjake, i to poradi toga, što su Turci s pomou carigradskog
patriarha njegova klera po volji mogli raspolagati grkoiztonim puanstvom. To je
i Hl
razlog, zastoje broj duša grkoiztonog elementa u Bosni tako velik. To su nekadašnji ^
katolici, koji prieoše na pravoslavlje samo zato, da bi ipak mogli ostati vjerni
4
kršanstvu.«
|
*
Koliko god je jedna predpostavtka zakljuka dra Petriniensisa izpravna, ipak se ne
može u cielosti prihvatiti njegovo shvaanje.
ri
Zato nam je ii drugim putem, koji ima tu manu, da ni izdaleka nije tako
j
jednostavan kao put dra Petriniensisa, ali e
nas zato dovesti bliže cilju.
Prije nego prieemo na prikazivanje, kako je nastalo srbsko puanstvo u Bosni i
Hercegovini, moramo se pozabaviti jednim drugim uzgrednim pitanjem, koje je jedno 1
od najtežih neizpitanih nacionalnih družtvovno-politikih problema Balkanskog
i

poluotoka, to tim teže i nejasnije, što se, koliko je meni poznato, još nitko nije njime
i

pozabavio kao cjelinom. To je pitanje romanskog uzkrsavanja u srednjem vieku na

Balkanskom poluotoku. Taj problem balkanskih Romana Obraivao se je dosele uviek
samo kao sastavni dio poviesti pojedinih balkanskih naroda i država: Rumunja, Bugara,
Srba, Grka Hrvata. Koliko je taj problem još neosvietljen, obilježava najbolje
i

injenica, da još danas ne znamo tono, gdje, kako i kada su nastali Rumunji, taj veliki ,

narod od 10 milijuna duša, koji igra u suvremenoj poviesti tako vidnu ulogu. O tome
J]
postoje razne teorije; sami Rumunji uviek tvrde, da su nastali u svojini današnjim
sjedištima, ali su europski uenjaci iz jezinih razloga više skloni shvaanju, da
Rumunji potjeu s juga Balkanskog poluotoka i da su tek kasnije na nepoznati nain uj
dospjeli u svoju današnju postojbinu. Kad nam je dakle još toliko toga nejasno o
r
postanku jednog razmjerno velikog naroda, ne smijemo se uditi, što još manje znamo _]
o politiki bezznaajnim ostatcima balkanskih Romana i o njihovim nacionalno davno J
ve utonutim pojedinim dielovima. Tek najnovija romanska, i južnoslavenska nauka
poela se nedavno baviti tim problemom. Bartoli, Jireek Strohal postigli su na tom
i 1

polju vriedne rezultate, ali to su nažalost samo prve brazde na djevianskom tlu. ^

Na temelju mog dugogodišnjeg prouavanja poviesti južnih Slavena došao sam do

zakljuka., da su balkaniski Romani u poviesti pojedinih balkanskih država odigrali j

mnogo važniju ulogu, nego što nam to prikazuje naša današnja poviestna znanost.
Mislim, da sam prvi iztaknuo strah od romaniziranja kao razlog za oslanjanje --,

Hrvata na Maare. Jer koji bijaše razlog, da Hrvati odbaciše svoju državu? Bijahu
j
dospjeli meu dvie vatre. Ne samo da se kulturno jai gradski Romani ojaaše u
primorskim gradovima, nego se i u planinama stadoše romanske kolonije pastira l

množiti vladajuim Hrvatima osporavati posjed zemljišta.

i
J

^ i

IV 4., sir 23'

104
 Svi Romani iz unutarnjosti Balkanskog poluotoka pojavljuju se u poviesti južnih
Slavena pod imenom Vlah, Vlasi, od ega postade njemaka rie Waflach. Po svom
korienu i po smislu ta rie odgovara njemakoj riei Welstch znai izprvice ovjeka i

keltske, a kasnije rimske narodnosti. Wales u Englezkoj, VVallis u Švicarskoj, Vlaska u

Rumunjskoj i Valona u Belgiji, sve su to imena, koja su postala od tog, kako se ini,
obeg arijskog koriena.
U 12. i 13. st. primietit e svaki pozorni promatra, da na Balkanu Romani ponovno
oživljuju i da se posvuda pojavljuju kao »Vlasi«.
U našoj neposrednoj blizini, u Dalmaciji, mora da se je pojavilo takvo gibanje. Ime
»Morlaci«, koje se sauvalo u zemljopisnim nazivima (Canale della Morlacca),
svjedokom nam je za to: Ime Morlaci je talijanska skraenica od »Morovvallachi«, t. j.
crni Vlasi.
Kako nam to ve njihovo ime kaže, bijaše to zacielo romansko puanstvo, tamnog
kompleksa. Odakle dooše i tko bijahu ti Morlaci? O tome nam skoro ništa nije
43
poznato. Ali se drži, da su oni samo kasni izdanak pokreta onih istih Romana-
gorštaka, koji natjeraše Hrvate, koji imahu dosta posla s gradskim Romanima visoke
kulture, da se prikljue Maarima.
Ovaj se romanski pokret opaža
i na ostalom Balkanu. U Bugarskoj uzima oko
godine 1250. car Ivan naslov »car Bulgarom i Vlahom«. To je nesumnjivi dokaz, daje
u Bugarskoj i Macedoniji nastalo romansko puanstvo, koje se u zemlji dovinulo do
tolikog znaenja snage, da gaje trebalo spomenuti u kraljevskom naslovu uz vladajui
i

44
narod.
U Bosni se spominju podkraj kraljevstva Vlasi kao naseljenici u nekim krajevima.
Kako da to tumaimo? Bugari, Hrvati i Srbi osvojivši balkanske zemlje, stupiše u
posjed sveg obradivog zemljišta. Kad kasnije osnovaše svoje države, stupiše u posjed
itavog podruja države. Manje ili više romanizirano dako, trako i ilirsko puanstvo
naprosto iztjeraše, ukoliko ga ne poubijaše. Ovo iztiskivanje dogaalo se na dva naina,
kako je to poviest utvrdila: romansko puanstvo u blizini gradova nagnulo je u
gradove, a ono, koje življaše u ravnici, sklonulo se u nepristupane planine, kojih na
Balkanu ima dosta. Gradovi, u koje se bijahu sklonili osobito elementi, koji se nalažahu
na višem stupnju kulture, napredovahu zahvaljujui kakvoi svog stanovnitva i

rimskom ureenju gradova, dok je romansko puanstvo, koje se bijaše sklonulo u

planine, polako propadalo, jer je tamo poprimilo obiaje nain života tamošnjih i

razbojnikiih nomada te tako životarilo.

Zato razlikujemo Romane u gradovima od Romana u planinama. Najjae se razvio
tipRomana u gradovima u Dalmaciji, gdje smo ga ve upoznali u hrvatskoj poviesti. U
primorskim gradovima na obalama Egejskog mora bijahu brzo pogreni, pa i u
albanskim hrvatskim primorskim gradovima asimilirala ih je doskora nacionalna
i

okolina s kopna.
Nas zanimaju ponajviše Romani u planinama. Sudbina, koja ih je snašla, nije
zadesila samo njih. ini se, da se ta ista pojava odigrala na Balkanskom poluotoku ve
opetovano u predhistorijsko doba. Kad god se

J ";
izporedi IV L. sir. 2S9. i 321.
44
IV 7.. sv. H.sir. 176.
111 6.. Lsw.su: 90 93.

105
jedan val osvajaa prelio preko balkanskih zemalja, potisnuše osvajai prijašnje
j

stanovnike, koji pobjegoše u brda, prepustivši bolje zemlje osvajaima. Izgleda, da je

taj nomadsko-pastirski život bio oblik života, koji je u raznim gorskim predjelima r-»

Balkana postojao ve hiljadama godina,

da su se potisnuti uviek sklanjali u gore,
i
]

ekajui pogodno e
omlitaviti, da onda opet siu s planina i
vrieme, kad osvaja
zaposjednu bolja zemljišta. To se redovito dogaalo svim narodima osvajaima, i toj Hl
sudbini nisu se sasvim mogli oteti ni Bugari ni Hrvati ni Srbi. Ti nomadski pastiri ~i
imaahu svoje vlastite katunske organizacije, svoje poglavice, svoju tisuama godina
ukorienjenu mržnju na sretne zemljoposjednike u ravnici kao i sigurni osjeaj za 1
vrieme, kad je osvaja u ravnici, vladavinom uživanjem dovoljno oslabljen, dozrio, da
i
wi

ga napadnu iztjeraju sa zemljišta.

i

Ista se ta pojava na Balkanu u 1 2. 13. stoljeu. Ali Bugari, Hrvati

Srbi ne istiskivahu
stala ponavljati i i
]
samo Romane, nego
Slavene Avare t. d. iz starijih naselja, koji
i i i

takoer pooše u planine, ukoliko se ne podložiše novoj vladajuoji klasi kao sluge.
Osvježeni tim križanjem krvi, oporave se ti Romani, koji se bijahu u rimsko doba jako 3
degenerirali; težki oskudni život u brdima ojaao ih je i oeliio, oni se znatno
i

urnnožiše i stadoše u 12. i 13. st. prodirati u doline kao Vlasi, t.j. kao sa slavenskim
življem jako natrunjeni. ali još uviek romanski elementi.
Po svoj se prilici taj romanski
živalj negdje nekada križao s nekim narodom tamne
i

puti, vjerojatno s Ciganima, koji su takoer nomadi. Odatle potjee taj uviek sasvim H
tamni soj i ime Nigri Latini, Karavlasi, Morovlasi. (Kara znai turski crn, mauros znai 1
grki crn; izporedi talijanski moro = crnac.) Toje posve sigurno; u sve druge
pojedinosti ne mogu se ovdje upuštati.
]
i
Taj proces poeo se najprije zbivati u Hrvatskoj, jer tamo bijahu Romani najbrojnije
zastupani. Kako su samo jadno i bezpomono morali izgledati tadašnji Hrvati, kad im «-»

zemlja, podieljena na stranke, nije mogla uzpostaviti ureene državne sile kad su si i
j
preko hrvatskih glava stali pružati ruke Romani iz gradova Romani iz bregova, koji
i

bijahu jednako neprijateljski raspoloženi prema državi osvajaa, a saveznicima bijahu H|

im još osim toga katolika Crkva Venecija. i j
Nešto kasnije zapoe taj proces u južnoj Bugarskoj, u Macedoniji i Epiru. Pošto nas
on tamo manje zanima, puštamo ga sad po strani. ]

Ovo uzkrisivanje Romana ini se, da je najmanje pogodilo pravu Srbiju i

-*

sredovjenu Bosnu, jer ih tamo izgleda nije bilo baš mnogo.

Za Srbiju postalo je to pitanje opasno po svoj prilici tek onda, kad se srbska država
u doba Nemanjia stala jako širiti na jug, na zapad na jugozapad u južnu Macedoniju, i

Albaniju i Epir, gdje su nam još i danas mnogi otoci Aromuna svjedokom ondašnjeg
snažnog nastupanja Romana. Ali od svih slavenskih država bijaše Srbija najsredenija,
jer je jedina bila u vjerskom pogledu jedinstvena, te imala staru i jaku dinastiju, koja je
opet u narodnoj Crkvi imala pri ruci sredstvo sile, kome ne bijaše premca. Na taj nain i

bijaše Srbima uspjelo neko vrieme odhrvati se nadiranju Vlaha. Imam ak razloga j

držati, da se drakonske

106
odredbe zakonika cara Dušana u korist zaštite vlastnitva i njegovo davanje prednosti
plemstvu i plemikom posjedu, imadu dobrim dielom. pripisati baš silovitom nadiranju
balkanskih Romana. Jednako smatram, daje nagla propast srbske države u tiesnoj svezi
s nastupanjem i širenjem državi neprijateljskog puanstva. i ona feudalna gospoda, Ve
koja su u doba propadanja države težila za samostalnošu, izgleda, da su više bila
natjerana, nego što su izstupala iz vlastitih pobuda. Razumije se. da taj pokret
nomadskih pastira ne imaaše jedinstvenog vodstva, koje bi se prostiralo kroz sve
balkanske države ili ak obuhvaalo itavi Balkan; taj pokret mogao je da bude
jedinstven u svojim ciljevima iu svojem nastupanju samo na malenom podruju, pa je
baš poradi toga bio sklon razpadanju srbske države u manja feudalna podruja.
Upada u oi, da se meu
samostalnom feudalnom gospodom, koja se podižu nakon
propasti srbske države, pojavljuju veinom balkansko-romanska imena Balša. Altoman,
Topia, Angeli, Cropa, Dragaš, Hrebeljanovi, Dejanovi; sve ove moramo smatrati
balkanskim Romanima, Vlasima.
Usred tog previranja i nadiranja nahrupila je osmanlijska najezda, i propade srbska i

bugarska država.
Na str. 101. vidjeli smo bosanskog kralja, u kome se tuži
izvještaj papi posljednjeg

na postupak Turaka, koji bune seljake i niže slojeve protiv plemstva i na taj nain truju
državu. Bilo bi naivno držati da su Turci s tim postupkom zapoeli tek u Bosni. Mutatis
mutandis uiniše to oni ve prije ti Bugarskoj Srbiji, i to tim lakše, što te države ne i

bijahu nacionalno tako jedinstvene kao gotovo isto slavenska Bosna.

U zakoniku cara Dušana bijaše osobito potanko ureen pravni položaj 47
dviju
kategorija, poluslobodnih Srba i podložnih meropa. U tim dvjema kategorijama treba
da si predstavimo, ako ne izkljuivo, a ono dobrim dielom Vlahe, koji su tada ve s

planina nadirali u nizine. Neemo pogriešiti, ako budemo smatrali, da ovim

poluslobodnjacima i kmetovima nije baš najbolje išlo pod srbskom vladavinom. A
Osmanlije, u politikim stvarima tako pronicavi, sigurno su zamietili razpoloženje
pastirskih nomadskih Vlaha, koje bijaše malo sklono srbskoj državnoj tvorevini i
njenom pravmom poredku, i to jednako onih, koji se ve nalažahu u pravnom položaju
sefora i meropa, kao i onih, koji još slobodno življahu u bregovima kao pastirski

nomadi i plaahu možda samo kakav danak.

Vidjeli smo, da su dielovi srbske države nakon kosovske bitke dospjeli prema
otomanskoj carevini u vazalski odnošaj. Time bijaše Osmanlijama dana mogunost, da
se miešaju i u unutarnje odnošaje pokorene Srbije. Turci zapoeše po prikazanom ve
uzoru buniti protiv dotadašnjih vlastodržaca sve u državi nezadovoljne elemente, a
A ti pastirski nomadi, protivni svakom
osobito državi neprijateljski raspoložene Vlahe.
pravnom poredku, nanjušiše, da je sad kucnuo njihov as. Sto dulje Srbi uspievahu
zadržati u svom nastojanju s pomou državne sile, Crkve i zakonodavstva taj opasni
vlaški pokret, to neobuzdanije

Za Balšie /e pimesmo dokazano. da su vlaškog podijelio. Neki hi povjesmiarj hijeli. da potjeu od provamalskih grofova
J<!

de la Beaurh, ali 10 nije vjerojatno. Kod Altotiianovia dokazom nanije isto romansko ime. Obitelji Topia i Cropa mogle bi biti i
albanskog podnella. No preporod Albanaca samo je dio romanskog osvita na Balkanu, koji smatram preporodom
prastanovnitva Kod albanskog pokreta nailazimo na osebinu, da se je predrimsh elemenaf održao i protiv Romana i protiv
Slavena, i albanskom jeziku nalazi se uostalom neobino velik postotak romanskih koriena, pa je la pojava dokazom za
;

asimiliranje veeg broja Romana, Angeli mogli bi biti (ini. no potjeu iz Epira, a baš u Epiru bilo je mnogo Vlaha, jer još t
i

danas nalazimo lamo mnoštvo njihovih potomaka. 'Zato mije iz mnogih razloga mnogo vjerojatnije, da bijahu Vlasi, a ne Gro.
Dragaš te uzprkos slavenskom konenu tipino vlaško ime. a Hrebeljanovn bijaše po Liiecarijii »katuna!« t.j. vlaški poglavica.
,

Dejanovi dolazi od Dean. a loje tipino romansko ime. Ovdje je ne

samo o podrietln rasi, politiki bijahu sve to Srbi, jer
i

srbska politika predaja i srbska Crkva bijahu još toliko jake

'111. -I., 1 dio. str 6'J i sliedee

107
je kasnije ta bujica, srušivši sve prepreke, prelazila preko svega, što je postojalo. 1
Sigurni, da e
im Turci biti skloni, i sigurni, da ne e
biti kažnjeni, sioše ti Vlasi s
i

planina, proširiše se, stadoše srbsku gospodu i zemljoposjednike napadati, podkradati,

robiti i iztiskivati ih milom ili silom s njihovih posjeda, služei se pri tome paležom i
1
J
ubojstvom, sve dok dotadašnji gospodari ne postadoše ravni kmetovima bijahu sretni i

da spase goli život.

smo, što uciniše hrvatsko-bosanski bogumili, da ih ne zadesi slina sudbina;
Vidjeli
n
oni prieoše na islam. U Srbiji se to ne dogodi, jer narodna Crkva bijaše prejaka. Bilo
je i kod Srba pojedinanih prielaza na islam, ali nikada ne bijaše
prelaženja u masama. Hj
Narodna Crkva bijaše i suviše jako ukorienjena u narodu, a pogotovo u vladajuoj -•*

klasi. Na taj nain Srbi mirno podnašahu, emu se ne mogahu oteti, padahu sve niže i
niže, dok konano ne postadoše opet obini seljaci. Srbsko inovniko plemstvo
]
postalo je od seljaka-gorštaka, pa kad je propalo opet postalo seljatvom, utješila gaje
i

njegova Crkva prolaznošu svega zemaljskog.

n
Razpadom vladajueg srbskog državotvornog staleža, bijaše svršeno i sa srbskom \

državom; nju su Osmanlije, kako sam ve opisao, raztvorili iznutra,

Pa šta se dogodilo sada? Pastirski nomadi saoše s planina u nizinu, poluslobodni i n
kmetovi bijahu osloboeni i svi postadoše zemljoposjednicima u ravnici, svi se i JI
domogoše neega, stoje bilo bolje u životnim uvjetima njihovih gospodara.
Ali time ipak ne izgubiše nomadskog znaaja, koji bijaše odgojen tisugodišnjim H
nasljeivanjem tradicijom; mnogima novi život
i sad nije prijao. S druge se pak strane ^
ti gorštaci veoma namnožiše uslied lagodnijeg života u dolinama. Pomalo nestade
slobodnog zemljišta, i to tim brže, što ti ljudi ne imaahu pojma, a ni smisla za 1
intenzivno obraivanje zemlje. ^
Tako se u 15. st. u srednjem Balkanu stvorilo pomino puanstvo nomadskog r,
obilježja, koje se nalazilo sad ovdje sad ondje; koje ne bijaše težko predobiti za svaki
i

j
podhvat, koji obeavaše dobit, grabež i pljaku. U tim potomcima nomada, koji bijahu
odrasli u borbi svih protiv svih, bijaše jako razvijen smisao za rat. ti

Upotriebivši ovo putujue puanstvo

uspjehom za raztvaranje bugarske i srbske
s ]
države, posluže se sad Osmanlije njime ponovno za svoje ratnike podhvate protiv
susjednih kršanskih zemalja Europe. Sve njihove lake ete, koje su nastupale pred 1
pravim turskim etama posvuda širile strah trepet pljakajui, grabei, ubijajui
i i i d
palei, t. zv. akindže, bašibozuci, kirdžali, martolozi, haramije mnogi drugi, svi oni i

potjecahu uglavnom od tog putujueg vlaškog stanovnitva. Oni bijahu Turcima

mnogo pouzdaniji od svih drugih kršanskih naroda, jer ih Turci oslobodiše jer i
" j

Turcima imaahu zahvaliti za svoj družtveni gospodarski uzpon. Osim toga bijahu
i

Turcima od izvanredne vriednosti, jer jednom ve raztvoriše srbsko bugarsko državno i

ustrojstvo, pa ih sad Osmanlije upotrebljavahu posvuda tamo, gdje je trebalo raztociti i

razstroji ti neku postojeu državnu ili društvenu organizaciju.

_ j

108
 Ve sam jedan put spomenuo onaj strašni turski obiaj, da pretvore u pustinju, bez
igdje ikoga, sav kraj pred vlastitom frontom. Na taj nain
oni si olakšavahu nastupanje
48
i otežavahu susjedu obranu. A jer se podruje, kojim su Turci gospodarili, stalno sve
više širilo, ne mogaše im biti ugodna pustinja iza njihove vlastite granice. Zato
obiavahu Osmanlije što brže naseliti opustošene krajeve, koji bi došli ovkraj njihove
granice, a za to naseljivanje upotrebljavahu opet to polunomadsko, vlaško, sa Srbima
izmiešano puanstvo. Jer samo ovo ovakvo, svakom državnom poredku nesklono i
i

nasiljem uzdignuto puanstvo bijaše voljno, da se na turskoj granici naseli u krajevima,

gdje ratna vika nikada nije prestajala gdje danas ne mogahu znati, hoe li još sutra
i

moi tamo ostati. Svaki drugi poljodjelski narod, koji ostaje stalno na svome mjestu,
prezreo bi i ostavio ovakvu zemlju.
Ovako postade to polunomadsko puanstvo pokraj hrvatskih bogumila drugim
snažnim inbenikom osmanlijske države. Turci napredovahu u 15. 16. st. prema i

srednjoj Europi na taj nain, da je pred njihovom redovitom vojskom išla neredovita,
sastojei se iz nomadskih vlaških Balkanaca, a toj neredovitoj vojsci bijaše jedini
zadatak, da pretvori sve u pustinju; iza obiju vojski sliedile su porodice nomada, koji se
borahu u prvim redovima, da bi odmah naselile podruja, što ih Osmanlije osvojiti. e
Sad tek možemo poeti kako su u Bosni nastali Srbi.
prikazivati,
Trebalo bi još samo znanstveno dokazati, kako sam došao do ovakvog shvaanja
problema balkanskih Romana. Ovdje sad ne mogu nabaciti itavo to pitanje, samo u
ukratko istaknuti, da je nemogue pozabaviti se južnoslavenskom poviešu, a da na
svakom koraku ne naiemo na Vlahe, na balkanske Romane. Uzmite bilo koju zbirku
izprava, na pr. srbske izprave iz doba Nemanijia, pa ete u njima moi itati o
poklonjenim vlaškim selima. Uzmite Kukuljevieva »Jura regni«, pa ete u njama nai
49
tužbe na vlaška nedjela. A tko se želi potanje pozabaviti pitanjem južnih Slavena,
morat e
o ovom problemu zauzeti moje stanovište. U izvorima sam naišao na tri
i

mjesta, koja sam uzeo za temelj mog shvaanja. Litcius piše: «Cum enim Slavi
Hlyricum occupaverunt Romanosque inibi incolentes in servilutem redegerant
inclytum, illum rtomen Romanorum apud Slavos servile evasil, quod deinde ad ejusdem
slavicae quoque gentis pastoriliae injlmaeqae conditionis extensum fuit» Našao sam
nadalje u hrvatskoj kronici ovo mjesto: »Inde debellando (Bulgari) coeperunt totam
Macedoniam, post haec totam provinciam Latinorum. qui illo tempore Romani
vocabantur, modo veto Morovlachi, hoc esl nigri Latini vocantur.« Ovu viest
nadapunja nam najstariji prikaz, što ga uobe imamo o Vlasima, koji potjee iz
izvještaja poznatog židovskog putnika Benjamina Tudela, koji je god. 1161. putovao
Grkom, pa opisuje Vlahe u Tesaliji ovako: »Ovdje su granice Valahije, zemlje, koje se
stanovnici zovu Vlasima. Oni su brzi kao jeleni silaze s grkih bregova u ravnice, da i

robe pljakaju. Nitko se ne usuuje, da na njih povede vojsku nema kralja, koji bi
i i

mogao da ih podloži, a ne izpoviedaju niti kršansku vjeru. Njihova imena židovskog

su podrietla, pa neki ak i vele, da bijahu Židovi, koji narod nazivahu braom.

7*
To je mongolski postupak. Osmanlije su, kako je poznalo, preuzeli poetak svoje državne i vojnike organizacije

od Mongola, s ko/ima su došli iz Azi/e. Zanimljivo je prometni, du se tim i.snm postupkom u sadašnjem svjetskom
ralu služi jednu velesila, koja je poprimila mnogo mongolske predaje, a loje Rusi/a.
7P
Izporedi na pr. spominjano djelo, sir. 126, 149., 157.
'"
Luaus, IX' Regno Dalmonae el Croaliae, sir. 2^2.

109
 Gdje god se namjere na Izraelianina, porobe ga, ali ga nikad ne ubiju, kao što e Grka
uviek ubiti.« Iz ovih triju viesti, koje se meusobno prekrasno upodpunjuju,
doznajemo: da su Vlasi uglavnom potomci podloženog romanskog puanstva; 2. da
I .

1:
su živjeli nomadskim životom; 3. da bijahu razbojnici i neskloni postojeem pravnom
poredku i vlada juim narodima. To sve pristaje tako jiepo uz sve ono, što nam je o tom
elementu poznato, da se daljnji zakljuci nameu sami po sebi svakome, tko je upuen r
i
u družtvenu znanost.
Ovdje se susreemo s narodnim pokretom velikih razmjera, o kojem nam je
nažalost samo malo poznato. Poevši od Istre (ii), Moravske (Vlaški Mezeri),
H
Ugarske, Iztone Galicije (Huculi), pa sve do duboko u južnoji Rusiji 52 doprinieli su J

balkanski Romani najveim dielom stvaranju današnjeg puanstva. Pa ipak znamo

samo nevjerojatno malo o tom etnikom pokretu. 1
J
9. Postanak Srba a Bosni
Prvo srbsko osvajanje Bosne pod Caslavom nije ostavilo nikakvik tragova u ]

etnikom smislu. To vladanje bijaše i suviše kratko, a da bi moglo išta izmieniti na

hrvatskoj narodnoj pripadnosti Bosne, za koju mislim, da je dovoljno dokazana. Sama r%
injenica, daje srbska vladavina trajala tada svega 15 20 godina, izkljuuje svaku — j
mogunost kakvog znatnijeg naseljivanja, a srbski element, koji je tad možda i došao u
zemlju, kasnije je netragom nestao. r l)

Od veeg je ve znaenja doba Nemanjia, jer su oni dulje vremena držali u svojoj J
Bosne na sjeveroiztoku jugozapadu. Stjepan Dragutin ne stekne svojom
vlasti dielove i

ženitbenom politikom samo najsjevernije dielove današnje Srbije, nego banovine i ]

Usoru Soli; to je približno itav sjeveroiztok Bosne od Vrbasa na iztok. Nemanjii
i
^
stekoše nadalje vei dio današnje Hercegovine, koja postade sekundogeniturom njihove
"!

kue, a držali su je oko 150 godina do jaanja bosanske sile u doba Kotromania. Ova !

dva razdoblja srbskog vladanja ve su ponešto važnija. S izkljuivo etnikog stanovišta

bila su ona po mom shvaanju bez ikakvog znaenja, jer u osvojena podruja ne useli
i
t,

se dovoljno Srba, da bi te pokrajine postale srbske i u etnikom smislu. Srbski utjecaj "
j
bijaše u glavnome politike i crkvene prirode, ali ga ipak ne smijemo podcjenjivati za
kasniji razvoj Bosne. Crkveni utjecaj sastojao se u tome, što su Nemanjii radili na n
proširenju pravoslavlja, kuda god bi stigli, jer to bijaše u tradiciji njihove kue. 1 dl
premda se taj rad Nemanjia veinom opet izgubio u kasnijem razdoblju bosanske
vladavine, ipak je položio osnove kasnijim težnjama nastojanjima, s kojima emo se i
n
još morati obširnije pozabaviti. Svakako su eventualno zaostali ostatci pravoslavne ^

crkvene organizacije radili u pravcu širenja uzdržavanja pravoslavlja. Oni postadoše

i

veoma znaajni za današnje nacionalno svrstavanje u Bosni, gdje je pravoslavlje

-i
istovjetno sa srbstvom. a katolicizam s hrvatstvom. Osim toga moramo i u ovom ve
razdoblju smatrati, da je Srbstvo radilo u pravcu širenja pravoslavlja, a pravoslavlje u
pravcu širenja Srbstva.

"'
V. -3., sir. 33.
'"
U liesarabiji živi još i danas jedan milijun Rumunja, izravnih potomaka balkanskih Romana, a ini se, da su
takoer balkansko-romanski
i elementi, naseljeni na porogima Dnjepra, postali izhodtštna toka za postanak
Kozaka.
s'
Izporedt Mikloši, IV. 26., 27.. 28.

110
 U doba Nemanjia primjeivao se ujedno i politiki utjecaj Srbstva. Spomenuo sami
ve, kako su se Srbi brzo uzpeli do najjae vlasti na Balkanu, kolikog su se domogli
politikog utjecaja bogatstva, te sam iztaknuo, kako su izpružili ruke za Bizantom, za
i

onim najvišim, Balkanac može zamisliti od politikih, duševnih ostalih ljudskih

što si i

vriednosti. takoer prilino bilo na diku ondašnjim južnim Slavenima. Kao

Ovo je
poredbu treba samo spomenuti utisak, što ga balkanski ratovi uspjesi saveznika i

ostaviše na itav sadašnji slavenski sviet. Poznato je, da družtvovni uzpon, bogatstvo,
politiki uspjesi konjunktura pribavljaju svakome prijatelje, obožavatelje, štovatelje
i i

nasljedovatelje. Tako bijaše u ono doba, pa poevši, od 13, st. vidimo, gdje se u
i

krajevima današnje Hercegovine tu tamo pojavljuju srbska imena. Ova se pojava

i

protezala na Bosnu, to tim više, što je, kao što sam ve rekao, hrvatska nacionalna
i i

sviest stala polagana bliediti zbog separatizma bogumila njihove opreke naprama
i

katolikim Hrvatima, koji do danas ostadoše glavnim nosiocima nacionalnog imena.

Srbski se utjecaj pojaao, kad se bosanski kralj Stjepan Tvrdko dao okruniti srbskim
kraljem na grobu sv. Save pokušao se orientirati u pravcu pravoslavlja. On se u tome
i

svakako oslanjao na stranku, koja odgovaraše našim današnjim srbofilima meu južnim
Slavenima. Ali je svakome jasno, da Bošnjaci time ne postadoše Srbi, upravo kao ni
danas onaj dio srbofllski orientiranih Hrvata Slovenaca. i

Današnji Srbi poeli su nastajati u Bosni tek nakon, što su Bosnu godine 1463.
osvojili Turci. Postanak Srba u Bosni ne može se, kao ni veina drugih pojava
družtvenog razvoja, svesti samo na jednu formulu, nego je posljedica zajednikog
djelovanja više komponenata:
1. Poviestno je dokazano, da se do 13,st. Vlasi pojavljuju u Bosni i Hercegovini.
i

Osobito mnogo mora da na jugu Hercegovine, jer se u dubrovakim Izvorima

ih je bilo

spominje, da Vlasi iz Hercegovine i današnje Crne Gore kupuju godišnje 10.000 tovara
soli u Dubrovniku. Moralo je biti brojno to vlaško puanstvo, koje je trošilo tolike
koliine soli. Za ovo puanstvo vriedi uglavnom ono isto, stoje reeno u predhodnom
odsjeku. Držim svakako, da ti Vlasi bijahu pravoslavni. Razlozi tomu su sliedei: a)
Stanovnitvo pred dolazak Slavena bijaše ve zacielo kršansko, kad ga slavenski
osvajai odtjeraše u gore, a organizatorno bijaše vezano na Bizant; b) Iztjerano
puanstvo držalo se neprijateljski prema osvajaima, pa budui da Hrvati bijahu
katolici ili bogumili, lako je shvatljivo, da su se Vlasi iz prkosa držali udomaenog
iztonog obreda; c) Srbi, koji opetovano prodirahu u Bosnu, brinuli su se u crkvenom
pogledu za ono malo pravoslavnih u zemlji, t. j, za Vlahe; na temelju mnogih razloga
držim, da su Vlasi sa središnjeg Balkana prigodom svojih seoba došli u Bosnu ve u
doba Temelj za ovakvo shvaanje nalazim u mjestopisnom najživlju
prije Turaka.
Bosne, ali ne mogu baviti pojedinostiima.
se ovdje
Prema tome su u Bosni ne doduše mnogobrojni, a u Hercegovini to mnogobrojniji
pravoslavni Vlasi poslužili kao jezgra za stvaranje novog pravoslavnog puanstva.

///
 2. Osmanlijsko je carstvo politiki sasvim lako asimiliralo onu pravu
srednjovjekovnu Bosnu, jer je vladajui bosanski sloj, kao što smo to ve vidjeli,
velikom veinom prešao na islam. Protuudarac usliedio je s hrvatsko-katolike i r»
ugarske strane u drugoj polovici 15. stoljea. Kralj Matijaš Korvin osvoji itav sjever JI

Bosne i napravi od njega dvie banovine: jajaku

srebreniku. Katoliko-hrvatska
i

feudalna gospoda postadoše sad veoma djelatna, jer osjeahu, da im se radi o biti ili ne T|
biti, te im ponakad poe za rukom, da osjetljivo poraze Turke. Turci uvidješe, da im je ^ j

najžilaviji protivnik katoliko-hrvatsko plemstvo, kojemu središte bijaše na

sjeverozapadu Bosne, na sjeveru Dalmacije na jugu Hrvatske. Turcima postadoše tim
i 1

nesnosniji, što uz ugarske kraljeve, a zatim na austrijske

se najprije prisloniše -*

nadvojvode, te postadoše tako nepouzdani iz državno-politikih, a kao gorljivi katolici,

takoer iz vjersko-politikih razloga. Ta zar nisu pape pozivali na križarske vojne
i

protiv Turaka, nisu li katoliki vladari oslobaali od prisege, da bi jae mogli suzbijati
Turke (kardinal Cesarini) i nisu li sklapali lige protiv Turaka (Sveta liga g. 1538.) i t. d. r -*
Prema tome možemo zamisliti, s kakvim nepovjerenjem su Turci promatrali Hrvate. ]

Zato primieniše protiv njih svoje staro prokušano sredstvo uništavanja, te se opet
poslužiše nomadskim, nestalnim elementima s juga iz sredine Balkana, tim
i f}

pouzdanim raztvarateljima svakog feudalnog državnog poredka. Izpred redova redovite ;_]

turske vojske utamaniše ili odvedoše u robstvo ti elementi sve, što bijaše feudalno-
gospodsko katoliko; iza bojnih redova naseliše se sami uzeše u posjed onu zemlju,
i i
"}

koju im ostaviše turski osvajai. Na taj nain bijaše katoliki element posvema ^
iztriebljen u onom dielu današnje Bosne, sjeverne Dalmacije južne Hrvatske, koji
i

spadaše u doba prije Turaka pod t. zv. ugarsku, t. j. katoliku Hrvatsku, a zamieni ga
središnje balkansko, pravoslavno, polunomadsko veinom vlaško stanovnitvo.
i

3. Ovaj proces ticao se samo sjeverozapadne Bosne (u današnjem smislu), ali u i ,-,

ostaloj Bosni zbivao se slian proces, samo ne toliko zaoštreno ne toliko pod
i
j
utjecajem vojnikih djelatnosti.
Mislim, da tu tvrdnju mogu dokazati, pa donosim u prilogu geografski prikaz
i
^
današnjih srbskih naseobina u Bosni. i

Odatle vidimo jasno: Srbi su najguše naseljeni u krajnjem sjeverozapadu Bosne i u

okolnim dielovima Dalmacije i Hrvatske, gdje bijaše neko središte katoliko-
hrvatskog plemstva.
4. Položaj katolika u Bosni bijaše težak, pošto Turci osvojiše zemlju. Pravni
položaj raje bijaše bez toga nepodnošljiv. K tome je još osmanlijska država gledala,
i

kao što sam ve kao na politiki nepouzdan element i priekim

razložio, na katolike
okom, a s druge strane bijahu izvrgnuti mržnji vladajueg staleža bogumila, koji su
prešli na islam, a proganjalo ih je i pravoslavno sveenstvo, koje je u osmanlijskoj
državi doživjelo razdoblje najboljeg napredovanja pravoslavlja, kao što sam to ve
spomenuo govorei o postanku peke patrijarhije. Položaj katolika u Bosni postade
nimalo zavidan, te se oitovao bježanjem seljenjem u masama katolika iz Bosne u još
i

neosvojene hrvatske krajeve, u Ugarsku, u austrijske nasljedne zemlje i u mletaku

Dalma-

. J

112
iju. Proces tog seljenja ne možemo sad pratiti u pojedinostima, te emo se ograniiti,
da navedemo neke njegove najvažnije pojave. Godine 1687, doe mletako-hrvatski
vojvoda Stojan Jankovi u Ramu i odvede 400 katolikih obitelji u mletaku
54
Dalmaciju. Godine 1691. odvede austrijski general Perinli iz okolice Donje Tuzle
55
3000 katolika u južnu Ugarsku. Godine 1697. odveo je princ Eugen Savojski 40.000
56
katolika iz južne Bosne (oko Sarajeva) u Ugarsku Austriju. Mogao bih nastaviti
i i

ovako nabrajajui, ali ovo neka bude dovoljno. Zemlju, koja postade slobodna
i

izseljenjem katolikih Hrvata, zauzeše muslimani ono nestalno, nomadsko i

grkoiztono puantsvo, to ponaješe ovo potonje, jer se veinom radilo o manjim

i

posjedima raje. Sve te manje posjede zauzela je gotovo bez iznimike grkoiztona raja,
jer raja bijaše u osmanlijskoj državi neobhodno potrebna. Na taj nain bijaše u itavoj
Bosni katoliko puanstvo dobrim dielom zamienjeno grkoiztonim,
5. Daljnji moment, koji je pridonio postanku grkoiztonog puanstva u Bosni, jest

sociahio agrarne naravi. Posljedica spomenutih ve seljenja katolika, vjenih ratova i

loše osmanlijske uprave bijaše ta, da je Bosna i Hercegovina izgubila dobar dio svog
stanovnitva. Depopulacija država, koje propadaju, pojava je uostalom, koja se stalno
ponavlja u svjetskoj poviesti tako, da o tome više ne bi trebalo trošiti riei. Ta pojava,
znaajna za itavu osmanlijsku državu, mora da bijaše naroito akutna u Bosni; gdje su
stalno ratno stanje i loše gospodarenje bosanske feudalne gospode veoma nezdravo
djelovale na družtvene i gospodarske prilike. Ta depopulacija zadala je meutim udarac
samim temeljima osmanlijske države i bosanskoj feudalnoj gospodi. Kao što sam ve
spomenuo, osnivalo se vojniko ustrojstvo osmaniijske carevine na lenskom sustavu;
tako da su vojnika lena u raznim oblicima bila temeljem moi bosanskoga plemstva.
Kad vlastnik vojnikog lena ne bi imao ljude, da obrauju zemlju plaaju razne i

danke, ne bi mogao živjeti, ni hraniti konje, ni opremiti se, a niti polaziti u rat. Zato su
bosanska feudalna gospoda zajedno s državom nastojala da stanu na put tome zlu
pomou nutarnje kolonizacije. Dovedoše koloniste, odakle mu drago, a najvei broj
bilo je opet ono polunomadsko, nestalno plodno vlaško puanstvo srednjeg Balkana.
i

Tom puanstvu dadoše prednosti i zbog toga, što ga, budui grkoiztono, smatrahu
politiki povjerljivijim od katolikog. Tako budu ti kmetovi naseljeni po posjedima
bosanskih begova. Tu nam pojaviu neoborivo dokazuje injenica, da od po prilici
80.000 današnjih kmetskih selišta Bosne Hercegovine ima: a) pravoslavnih (Srba)
i

58.845, t. j. 73,92%; b) katolikih (Hrvata) 17.1 16, t. j. 21,49%; c) muslimanskih 3653,

t. j. 4,58%. Izporedimo li te brojeve s brojem ukupnog stanovnitva, nai emo, da ima:

u broju u broju
stanovnitva kmetskih selišta

Hrvata (katolika) 19,28% 21,49%

Srba (pravoslavnih) 43,49% 73,92%
Muslimana 32,45% 4,58%

" IV. 15., sir. 82

" Na istom mjesni, sir. 8-f.
56
Na slom
i mjestu, sir. 87.

113
 J

U tom prevlaivanju Srba meu kmetovima gledam neoborivi dokaz za tvrdnju, da .(

su Srbi kasnije favorizirani kolonisti iz turskog doba. Pri tome treba uzeti u obzir ovo:
muslimani bijahu, budui vladajua rasa, samo neznatno zastupani meu kmetovima. _
Prema tome bi postotak Hrvata i Srba trebao da bude vei kod broja kmetskih selišta, J
nego kod broja ukupnog puanstva. Lako je meutim opaziti, da je postotak Hrvata
meu kmetskim selištkna približno jednak njihovu postotku meu ukupnim n
puanstvom, dok je kod Srba gotovo dvostruk (43,49% prema 73,92%). Ovu injenicu j

mogue je razjasniti samo kolonizacijom, koju su Turci iz politikih razloga proveli

r
uglavnom s pomou
grkoiztotnog puanstva. 1
6. U drugoj polovici 17. st. opaža se na itavom zapadnom Balkanru, da -J

katolicizam naglo propada. Ostatci, koji preostadoše nakon 200-godišnjeg turskog

vladanja, naglo se razplinjuju. U
pada prelaženje u masama katolikih
to razdoblje i
]
57
vjernika Albanaca na islam. od sebe namee tumaenje, da je ta pojava u
Samo se
savezu s unutarnjom obranbanom akcijom osmanlijske države, s obzirom na prielaz
katolike vladajue kue nadvojvodine Austrije iz obrane u napadaj. Te sam se pojave j
ve dodirnuo kod toke 4. prigodom seljenja katolika u masama iz Bosne.
Ali bez obzira na to, broj katolika katolikih vjerskih ustanova iz dana se u dan
i ri
umanjuje. Iz Bosne vidljivo nestaje katolikog sveenstva katolikih crkvenih i
]
ustanova, U doba osvajanja bijaše u Bosni 33 franjevaka samostana, a godine 1555.
bilo ih je još samo 17, godine 1655. samo 12, godine 1675. samo 8, a godine 1758, još H
samo 3. Broj franjevaca u toj godini pao je na 31, a osim franjevaca ne bijaše u Bosni ^
drugih katolikih sveenika. Godine 1675, bijaše još u Bosni 74.066 katolika, dok ih
godine 1741, bijaše još samo 43,822. Kako se to zbilo? Državna sila progonila je 1
'

ui
katoliko sveenstvo, uništavala je katolike crkvene ustanove pomagala je i

grkoizltono sveenstvo u manje-više nasilnom obraanju katolika na pravoslavlje.

Prema fermanu sultana Selima II. od mjeseca džemasinlahira g. 974. (1566.) vidi se, da
i
]

su se franjevci iz Kreševa Fojnice tužili, da grkoiztoni patriarsi od njih traže razna

i

podavanja. U sižilama Careve džamije u Sarajevu nalazi se priepis fermana od god.

1776., u kojemu se potvruje izbor metropolita Kirila s naredbom, da se latinsko
sveenstvo sandžaka Klis, Bosna Hersek podreuje carigradskom patriarhu. Ujedno
i

bijahu katoliki sveenici dužni plaati patriarhu vladikarinu, nadalje za svakog

odraslog katolika 12 aka za svakog sveenika po jedan dukat na godinu, U sluaju
i

protivljenja imale su politike vlasti gornje iznose ovršnim putem utjerati. Franjevci
bijahu meutim duhovni i politiki voe bosanskih katolika. Ostavši bez vodstva, a
gonjeni od turske gospode turskih oblasti, sad primamljivani, a sad opet gonjeni od
i

grkoiztonog sveenstva, ugnjetavani od neprijateljskog grkoiztonog naroda, ne

vidješe katolici drugog spasa, nego da prieu na njihovu vjeru. Godine. 1600. bijaše još
u Srebrenici 200 katolikih kua; u doba okupacije god. 1878. nije u Srebrenici bilo
više ni jednog katolika. U Olovu postoji dobro sauvana crkva ostatci velikog i

katolikog samo-

" hporei Ranke, Ober <fw Abnahme der chnsihchen Bevolkerung in der Tiirkei, J/1.-2., str. 538. do 542. Ovo
smanjivanje odnosi se u pivom redu na katolike.

114
stana, ali na 50 km naokolo nema više katolika. Prema jednoj staroj izpravi iz god.
dana hoda u okolinu
1688. tuže se još sarajevski pravoslavci, da ni u gradu, a ni na tri

nemaju svog sveenika, pa da se zato moraju ženiti pred kadijom. A danas ima seoski
kotar Sarajevo sam za sebe 56% Srba. Postoji navodno i neka izprava nisam o njoj —
mogao nažalost doznati ništa pobliže —
da je tek poetkom 19. stoljea veina
katolikog puanstva Sarajevskog polja bila primorana da priede na pravoslavlje.
To, što sam izveo u ovoj toki, jest upravo ono, ime dr. Petriniensis nastoji
razjasniti postanje Srbstva. Ali to je samo dio vrlo zamršenog razvoja, koji sam napried
pokušao prikazati.
7. Kao posljednji inbenik treba navesti doseljivanje grkoiztonog i srbskog
elementa iz južnijih krajeva, koje bijaše uvjetovano izkljuivo zemljopisnim i

gospodarskim momentima. Na jugu dopire Bosna do zapadnog diela

srednjobalkanskog poprenog gorja, koje je središte srbskih naselja. A to su kršni,
neplodni i negostoljubivi krajevi. Puanstvo, koje stanuje na sjevernim padinama tog
poprenog gorja, ne nalazi dovoljno mogunosti, da prehrani prirast stanovnitva na
svojoj vlastitoj zemlji. Taj prirast stalno se seli prema plodnim savskim nizinama i

prema moru, služei se diagonalnim rienim dolinama. Osobito sam u sjevernoj Bosni
prigodom svojih antropoložkih studija ustanovio, da veina imunih srbskih trgovakih
porodica potjee iz južne Hercegovine, iz Grne Gore ili iz Sandžaka. A u sjevernoj i
srednjoj Bosni naišao sam na mnoge seljake, kod kojih još bijaše živa obiteljska
predaja, dapotjeu iz spomenutih južnih krajeva.
Ovih sedam momenata zajedno, razpodieljeno na razdoblje od preko 400 godina
(1463. —
1878.), dovoljno je, da nam razjasni, kako je u Bosni nastalo 800.000
pravoslavnih Srba, kojima nije bilo ni traga u doba padanja bosanske države (1463.).
Kakvih vjersko-poviestnih momenata bijaše još po sriedi kako se balkanski Romani i

kao itavo pravoslavno puanstvo posrbiše, t. j. poprimiše srbsku nacionalnu sviest,

i

vidjet emo još kasnije.

10. Etnika sudbina Bosne istovjetna je sa sudbinom Trojedne
kraljevine

Netom razjašnjena toka ini mi se toliko važnom, da moram, što je tamo reeno,
upodpuniti još nekim daljnjim razmatranjima.
Jedna od najveih zapreka za pravilnu spoznaju Slavena uproblema južnih
s jedne strane Bosna, a s druge strane
Monarhiji jest injenica, što postoji navika, da se
Dalmacija, Hrvatska Slavonija promatraju nviek kao posve odieljena podruja. Ali to
i

je samo posljedica okolnosti, što su te zemlje tokom više stoljea bile politiki
razdieljene hermetiki zatvorenom granicom u mnogoemu prešle razne faze
i što su
razvoja. Bitno je meutim, da nam je uzprkos tome svagda zajedno promatrati tih pet
podruja; Bosnu, Hercegovinu, Hrvatsku, Slavoniju Dalmaciju, ako nam je do toga
i

stalo, da razumijemo, kako su se tamo prilike razvijale.

115
 Naše razmatranje protegnut emo zato s Bosne i na Hrvatsku, Slavoniju i ]

Dalmaciju.
Obeuito je poznato, da su Srbi u Hrvatskoj, Slavoniji, a u Dalmaciji doseljenici, i r\
kojih se tamo sve više nalazi poevši od 16, st No njihovo postojanje u Bosni ne
]
tumai se tako, nego se misli, da su Srbi u Bosni »uroeni starinski element«. To se u
najboljem sluaju odnosi možda na jugoiztone granine predjele Bosne, gdje su Hj
možda Srbi oduviek sainjavali dio puanstva, ali inae su Srbi u Bosni upravo tako _ j
doseljenici zadnjih 300 - 400 godina kao u Hrvatskoj, Slavoniji Dalmaciji, samo su
i i

možda u Bosni 100 - 150 godina stariji. H

Osmanlijski udarac od jugoiztoka prema sjeverozapadu bijaše namienjen jednako ^

Hrvatima kao zemljama nadvojvodine Austrije. I zato se ta dva elementa naoše

i

doskora zajedno.Kao glavno sredstvo za navalu upotriebiše Osmanlije islamizirane ]

bogumile i pravoslavne, vlaške nomade. U austrijskim nadvojvodinama poslužiše

Hrvati kao odskona daska. Hrvati bi bili doduše dorasli jednokrvnim Bosancima, ali
^
ne i nomadskim Vlasima. Poviest nas ui, da stalno naseljeni seljak nije nikada
J
dorastao nomadima. I zato bijahu Hrvati doskora pokoreni, a Austrija ostade bez svoje
odskone daske. Zato ona pokuša iztjerati avla s pomou vraga, i privlaiti k sebi te hj
vlaške polunomade, kako bi time oslabila tursku, a pojaala svoju granicu. Iz ^j
stanovitog razloga, imala je Austrija s time dosta uspjeha. Vlasi se oslobodiše s
pomou Turaka od pritiska srbske feudalne gospode, a za uzvrat pomogoše Turcima ]
razoriti feudalni temelj srbske države. Pa kad je taj vlaški element došao u Bosnu, ^
našao je tamošnje feudalce muslimane, t. j. islamizirane bogumile, protiv kojih kao raja
ne mogahu uspjeti. Kad bi pokušali raditi protiv bosanskih begova istim metodama, j

kao i u Srbiji, bilo bi kolaca, vješala, paljenja tabana i slinih neugodnih stvari. Begovi
nisu znali za šalu nisu marili mnogo za zasluge Vlaha za osmanlijsku državu, nego ih
i -,

pokoriše svojoj sili.

j
Kad bi tim kolonistima dodijala nasilja, pobjegoše u Austriju pod uvjetom, da ne
58
budu podložni tamošnjem plemstvu. Zaista vidimo, da je glavna borba tih i

pravoslavnih doseljenika kroz 200 godina uperena protiv prava hrvatskog plemstva na j
59
zemlju, a jednako u Ugarskoj protiv prava ugarskog plemstva. Kad je hrvatskom
plemstvu pošlo za rukom, da podloži jednu od tih vlaških kolonija, preseliše se Vlasi "]

opet natrag u Tursku, Austrijski vojniki zapovjednici, koji se bojahu slabljenja vlastite ^
granice,moradoše uzeti Vlahe u zaštitu protiv hrvatskog plemstva. Vidimo dakle, da
nomadski karakter tog elementa bijaše ujedno i najbolja njegova zaštita, jer je za ono H
burno razdoblje bio mnogo prikladniji nego kulturniji nain života na stalnom tlu. J
Od poetka 16. st, pojavljuju se ovi turski prebjezi sve eše, te ih austrijske ^
vojnike vlasti naseljivahu duž turske granice kao protutežu upadima Bosanaca i
\

njihovih (vlaških) istovjernika.

C. i kr. ratni arhiv u Beu pun je izvještaja o njima. Dolažahu pod najrazliitijim -*.

imenima, ali veinom ih nazivahu: Rasciani sive Wallachi, Raci ili Vlasi, Ali zovu ih j
60
»Thraces«, pa »NVallachen, alias Altromer«. Izpoetka nalazimo ih takoer pod
imenom Rasciani atque Wal- ' ^

i!i
111. 15., sir. 62. islieeie.
?9
Ili. 15., .sir. 62. i aheike.
///, 15:, sir. 10.

116
lachi, pa se prema tome razlikovahu slavenski Raei od romanskih Vlaha. Kasnije
udomila se oznaka »Rasciani sive Wallachi«, jer se više nije razpoznavalo, koji su
jedni, a koji oni drugi. U pravoj Srbiji bijahu romanski pastiri sašli s brdina, odnosno
upali s juga kao isti Romani, Oni uništiše srbski vladajui sloj i priljubiše ga k sebi.
Zatim pooše s turskim osvajanjima od juga prema sjeveru, rastvarajui srbsku državu,
dok se ne ustaviše na crti Dunava, koju su držali Maari. u doba tih seoba koje su Ve
trajale blizu stotinu godina, primiše oni u sebe i mnoge slavenske elemente, jer
propalom srbskom seljaku i ne preostade ništa drugo, nego dopustiti, da ga struja
ponese da postane pomoni turski vojnik. U to doba bijaše meu njima ve više
i

slavenskog elementa, poslavenjivanje bijaše ve donekle napredovalo. Zadnjih 30

i

godina 15. st. dooše u Bosnu, gdje stupiše u doticaj sa slavenskim vladajuim slojem,
s bosanskim muslimanskim plemstvom. Poslavenjivanje je uznapredovalo tada još i

više. Bijahu doduše još uviek velikom svojom veinom Romani, ali ve izmiešani sa
slavenskim elementom. Osobito im jezik bijaše dobrano poslavenjen tako, da ih više
dobro ne razpoznavahu, nego jednostavno skupno pisahu; Wallachi, sive Rasciani.
Još u doba Marije Terezije piše carski komesar Taube: »Ovi Vlasi naue doduše
ilirski jezik, ali im se još danas pozna, da su Vlasi.«

I Mikloši nam potvruje, da te Vlahe treba smatrati balkanskim Romanima, kad

izriito iztie, da su Srbi posvuda asimilirali Vlahe (Rumune).

Znaajno je, da ti elementi po svome dolazku u hrvatske zemlje ne imahu nikakve
nacionalne oznake, nazivahu se hrišanima ili hrišanskom braom?. Samo
sveenstvo, koje povedoše sa sobom, bilo je srbsko-pravoslavno, jer bijaše poteklo iz
narodne srbske crkvene organizacije. U bezkulturnih nomada, koji se bijahu podigli
kraom i grabežom, ne bijaše vlastitog sveenstva, pa tako doskora vidimo, gdje se
izkljuivo služe slavenskim, irilskim pismenima.
Budui da življahu u slavenskoj zemlji, bijaše njihovo podpuno poslavenjivanje
samo pitanje vremena.
samo romanska imena. Nema ih doduše tako mnogo, jer su
Vidljiva su danas još
poslavenivši se preuzeli takoer obiaj, da prime patronimikalna imena, koja su
i

iztisnula stara imena. Iz moje velike zbirke donosim izvadak romanskih imena južnih
Slavena, koja potjeu veim dielom iz doba onog vlaškog seljenja:
Drakul, FurtuI, Regul, Šamšul, Vidul, Kutul, Bamfeul, Pimpul, Manul, Kukul,
Sirkul, Didul, Musul, Šišul, Cirigul, Šikul, Trankul, Mira. Balša, Šola, Dardali, Bilbi,
Miril, Kinan, Karan, Boban, Grebeljan, Dejan, Besara, Princip, Tupara, Sukara,
Bobara, Bocar, Bikar, Predoe. Regoe, Žuroe, Vraneš, Petreš, Peleš, llješ, Kakeš,
Mrvoš, Njegoš, Maras, Milas, Latas, Kotas, Petras, Vidas, Cucor, Tudor, Ljepor, Erfor,
Krpor, Škapor, Midžor, Roman, Altoman, Dokman, Decman, Durman, Budman,
Kecman, Bocman, Krsman, Udman, Radman, Surman, Jurman.
Pitam ja sad svakoga, tko iole pozna slavenske jezike: Jesu li to slavenska imena?

" Beschreibung des Kimigreiches Slavonien. t.eipztg, I-/7., sir. 59.

61
VIII, -3., sir. 392.
61
111.-- 15.. sir. 10. Bilježka.

117
 ... r-»

U ovimimenima izbija doduše tu i tamo slavenski korien, ali to ne smeta injenici, i

da su to romanska imena, jer je za balkansko Romanstvo upravo karakteristino, daje

postalo iz mješavine Prabalkanaca. Romana Slavena. Ta u rumunjskom jeziku bilo je
i i
^
do 30% slavenskih koriena. _J
Ovo razmatranje protegnuo sam samo zato na austrijsko podruje, jer se tek na tome
podruju može upodpuniti naša slika o Bosni, radi toga, što s toga podruja ima više
i
q
izvora. Konano bih još htio upozoriti na jednu okolnost, koja obilježuje izvrstno ulogu ^ i

tih vlaških nomada kao pograninog puanstva. Bacimo li pogled na slikoviti prikaz

srbskih naselja na str, 114., opazit emo, osim na

skrajnjem iztoku, gdje se Srbi nalaze Hj
-1
od vremena velikih seoba pod patriarhom Crnojeviem, da se sredinom Hrvatske i
Slavonije proteže pojas gustih srbskih naselja. Kako to? Iza mohake bitke podpala je ^
itava Slavonija pod Turke, i turska granica prema Austriji prolazila je upravo tim
^J
pojasom. I sad se ponovila ta ista igra. Protiv Hrvata naseliše Turci na granici vlaške
nomade, a Austrija nastojaše da ih primi na svoju stranu; tako nastadoše ovkraj i onkraj _
granice pravoslavna naselja, koja se danas pretvoriše u srbska. Onaj kraj oko Pakraca j
zvao se još dugo »Mala Vlaška«, istim imenom kao i jedan dio današnje kraljevine
Rumunjske. Hj
Ali vratimo se opet Bosni, Za našu tvrdnju, da su Srbi u Bosni kasniji doseljenici, J
nalazimo dokaz u poznatom »Itinerariumu« Kranjca Benedikta Kuripešia iz
izriiti
64
god. 1530. Taj putnik piše u sonom austrijsko-srednjonjemakom narjeju: »Item, ^
wir haben in berurtem Khunigreich Wossen dreyerley nation und glaubens volker J
gefunden. Die ersten sein die alten VVossen; die sein des romischen christlichen
glaubens, die hat der Tiirgg in Eroberung des Khiinigreichs Wossen in irem Glauben \

angenommen und darinnen beleiben lassen.

Die anderen sein Surffen, di nennen sich VVallachen und vvir nennens Zisttzen oder
Marthalosen. Die khamen von dem Ort Smedravo und khriechisch VVeissenburg und j
haben Sanndt Pauls glauben. Die achten vvir auch fur gut Christen, dann vvir finden
klain underschaid von dem romischen glauben. ^
Die dritt Nation sein die rechten Turggen; dieselben sind sonderlich, so kriegsleut J

und ambtleut sein, herschen mit grosser tirannev iiber beid vorgemeldt Nation Christen
und underthanen: yedoch so hat sy der Turggisch Khaiser bisher allain damit sie das H
Land gepaut bey irem glauben belassen.« ^
(U proputovanoj kraljevini Bosni našli smo puk triju vjera narodnosti. Prvi su starii
~)

Bošnjaci: oni su rimsko-kršanske vjere, a Turin ih je, osvojivši bosansku kraljevinu, našao i

ostavio u njihovoj vjeri. J

Drugi su Srbi, nazivaju se Vlasima, a mi ih zovemo iima ili martolozima Oni dooše od

Smedereva i grkog Biograda, a vjere su sv. Pavla. 1 njih smatramo dobrim kršanima, jer im se ^

vjera malo razlikuje od rimske. J

Trea su narodnost pravi Turci: oni su vojnici i inovnici i nekako udni, te vladaju nasilno

"7
nad spomenuta dva kršanska i podložna naroda, kojima je turski car ostavio vjeru, da bi
obraivali zemlju.) ^J

IV. 19.. sir. 3-i.

118
 To se podpuno slaže s našim tvrdnjama, a iz tog zanimljivog mjesta razabire se: 1.
Srbi su u Bosni pridošlice, a katolici prastanovnici; 2. oni sami zovu se Vlasima, a
Kuripeši ih zove iima. To je ime zacielo istovjetno s imenom Cica u Istri, koji

govore rumunjski; 3. nazivahu ih martolozima, a to bijahu lako opremljene turske

i

pljakaške ete: 4. Srbi i Vlasi dolaze iz Smedereva i Beograda iz današnje kraljevine

Srbije, jer je val vlaške seobe krenuo najprije na sjever preko Srbije; tek kad se
zaustavio na Dunavu, usmjere ga u pravcu sjeverozapadne Bosne, da bi tamo uništio
katolike Hrvate.
Uzprkos tome ta injenica nije ni u jednoj poviesti Bosne jasno i razgovjetno
izreena. Nešta slino rekao je Thalloczv u lanku o poviesti Bosne i Hercegovine:
»Osobito bijaše potlaivano grkoiztono puanstvo u Novopazarskom Sandžaku u i

Staroj Srbiji, te se sad stane useljivati kao pastir i kmet u opustošene krajeve Bosne. Ta
emigracija, koja bijaše esto posljedica gladi, trajaše sve do poetka 19. st., a pojedini
ratovi je poticahu. Ovim grkoiztonim useljivanjem nastala je današnja etnografska
65
slika jadranskog trokuta.«
Za isto jezino podruje utvrdio je to i autoritet Miklošiev. On piše: »Ove odnose
smetale su seobe Srba, osobito od zasnivanja turske vladavine u Europi, i ona
neodoljiva asimilatorna snaga srbskog naroda, koja je posrbila na zapadu Hrvate, na
jugu Šipetare, posvuda Vlahe (Rumunje), a na iztoku i jugoiztoku Bugare.«
Pa ako je to istina, što tvrdim na temelju spomenutih pisaca, moralo bi se to takoer
odraziti na današnjem puanstvu. Ali to poglavlje je nažalost vrlo zanemareno. Tek e
budue studije i iztraživanja moi utvrditi, koliko je pravoslavno puanstvo u cieloj
zemlji, a osobito u sjeverozapadnoj Bosni, antropoložki nalikna današnje Rumunje.
Pogledajmo malo tjelesne osobine bosanskog stanovnitva. Weissbach navodi ove
podatke:
Boja oka kod katolika kod muslimana kod pravoslavnih
tamna 46,00% 47,00% 56,27%
plava 14,74% 19,38% 12,81%
siva 25,14% 18,1.0% 15,62%
svietla 39,88% 37,69% 28,52%

U jednoj drugoj brošuri, koja potjee s hrvatske strane, nalaze se drugaiji brojevi:
Boja oka kod katolika kod muslimana kod pravoslavnih
plava 25,7% 17,5% 6,3%
siva 25,7% 42,0% 29,0%
tamna 48,0% 38,6% 64,5%

Što se ti brojevi razilaze, ne treba se uditi, jer ne postoje mjerenja provedena po

cieloj zemlji,pa su rezultati u pojedinim kotarima razliiti. Znaajno je meutim, daje
prema obim podatcima postotak tamnih tipova medu pravoslavnima mnogo vei nego
kod katolika mu- i

u IV. 14., str. 254.

M VII l. -3., sir. 392.
1,7
IV. 18.. sir. 13.

119
slimana i da se katolici i muslimani meusobno samo neznatno razlikuju. j
J
Slino je i s bojom kose. Plave kose ima
u katolika u muslimana u pravoslavnih
25,7% 22,8% 10,4% 1
Dakle opet ista slika. Svietiih, nordijskih tipova ima kod katolika muslimana preko i

dva puta više nego kod pravoslavnih, koji su uviek sasvim drugog tipa. hi
Prelazim preko mjerenja lubanja, te samo spomenuti, da hiper-dolihokefahiih u ]
tipova ima kod Srba do 2%, a kod katolika i muslimana uobe ih nema u toj ekstremnoj
mjeri (indeksi izpod 70). To se slaže takoer s mojim opažanjima, samo mi je
/
~|

spomenuti, da se ti hiperdoli-hokefalni tipovi nalaze uviek zajedno sa sasvim tamnom 3

kompleksijom, dok su umjereno dugolubanjasti tipovi u katolika i muslimana veinom
plavokosi i plavooki. To nam je dokazom, da su dolihokefalni tipovi u Srba
j
^
sredozemnog, a u katolika muslimana nordijskog podrietla. i

S obzirom na jezik, ustanoviti mije, da se u katolika muslimana oituju zajednike i

m
crte. dok se pravoslavni u tome pravcu od njih razlikuju. Ovu tvrdnju zahvaljujem
i

vlastitim opažanjima u itavoj zemlji. Katolici govore veinom ikavskim govorom, koji
se još danas govori u Dalmaciji, na Hrvatskom Primorju i u srednjoj Slavoniji i koji
nesumnjivo potjee od starohrvatskog narjeja. Mikloši se, svakako autoritet na tom 1
polju, nalazi ponukanim ustanoviti, da katolici u Bosni govore hrvatski. Tamo, gdje je
ikavština zamienjena iekavštinom, ostao je još posvuda t. zv. zapadni (hrvatski) H|

naglasak, koji dokazuje podrietlo tog govora od hrvatske ikavštine. ui

To nam potvruje najmjerodavniji strunjak, vladin savjetnik Nemani; on
i piše:
r
»Od tri narjeja Hrvata Srba, koja se, kako je poznato, razlikuju prema tri
i oblika ]

upitne zamjenice kaj, a i što, živi u Bosni i Hercegovini, ukoliko dolazi u obzir samo °*

ta karakteristina rieca, samo štokavsko; ali su, se i do današnjeg dana sauvali

ostatci nekih ose bina akavskog narjeja, koje se u mnogom pravcu smatra starinskim.
n
Ti se ostatci doduše nisu sauvali medu iztono-pravoslavnima, nego medu katolicima i
muslimanima«.
Poslužio sam se svim pomonim sredstvima, koja mi bijahu na razpolaganju, te sam i

svuda našao potvrdu, da se i antropološke osobine slažu s posljedcima našeg

poviestnog iztraživanja, da naime katolici muslimani u Bosni pripadaju istom i h
plemenu, to plemenu, koje još danas imade pretežno nordijsko obilježje, dok se Srbi
i -j

od njih mnogo razlikuju, te su veinom nekog drugog, tamnog, predarijskog tipa.

] }. Zakljuak
Završit u ovo razmatranje o Bosni (i Hercegovini). Narodna pripadnost tih zemalja

bijaše priepoma, i Monarhija nije na svoju štetu znala da zauzme u tom pitanju
odlunog stanovišta. Zato nisam žalio ni truda, da to pitanje izvedem naistac.

**/K IS.,str. N.
'* VIII. 3., sir. 391.
'"
IV. 20., str 372.
'
ovo poglavlje naišao sam najeJan cilal u » Bosanskim doživljajima« (Bosnhche F.rh'bntssej od Hermanna Ta u s k a,
Svršivši
koji podpuno potvruje moje tvrdnje. I'vo ga: i'Srbski povjestmar Ilurion li u v u r a c izjavio je jednom pred g, Mainraniiem,
da je na temelju svojih studija i znanstvenog istraživanja došao do znanstvenog osvjedoenja, da Srbi n južnoj Bosni I zapadnoj
Srbiji ništi .Slaveni, nego posrbljeni Kncovlasi- Hnvarac, navodno, ne smije iz shvatljivih razloga da lo javno kaže, ali je ipak
lako. Kad sam nakon nekoliko goilina u doba arheoložko-aniropološkog kongresa n Sarajevu, bio tako sretan upoznali Rudolfa
Virchoua, koji bijaše na studijama u južnoj Bosni, potvrdio mi je taj veliki antropolog linvareve tvrdnje na temelju svojih
mjerenja i istraživanja. IJnhou/e došao do zakljuka, da Srbi u Bosni pripadaju djelomice drugi)/ rasi nego bezuvjetno slavenski
muslimani i katolici. (VII 22.. god. 1912., str. XI J. >il5.). h opreza dao sam Vladimira Mažurania pitan posredovanjem

jedne pouzdane osobe, da li je ta verzija istinita: Mažuranu potvrdio je uglavnome gornje navode
':

120
 —

Moje dosadašnje izpitivanje ne dopušta nikakve sumnje, pa zato moram narodnu

definiciju Bosne Hercegovine utvrditi ovako: Bosna i Hercegovina su poviestno
i

hrvatske zemlje; one su još i danas etniki ostale hrvatskima, budui da treba 56,53%
puanstva bezuvjetno pribrojiti Hrvatima. Zadnjih 400 godina pridošlo je doduše
srbsko puanstvo, kog ima 43,48%, što je tim važnije, budui da je ono vjerski
jedinstveno naprama Hrvatima, koji su podieljeni u dva vjerska tabora, i daje njegova
narodna sviest razvijena mnogo jae nego kod Hrvata katolika i muslimana. No Bosna
iHercegovina su još uviek hrvatske zemlje, koje se brzim tempom, posrbljuju.
To je injenica, koju treba imati na pameti, to više, što se bez te spoznaje ne može
razpoznati pravo stanje stvari u razvoju južnih Slavena.
Da zadovoljim radoznalosti itaoca, moram odgovoriti na pitanja: Kako se moglo
dogoditi, da istina nije mogla prodrieti u državi s visokom znanstvenom razinom,
kakva je Austro-Ugarska? To pitanje u uzkoj je svezi s našim stanovištem, pa se
smatram dužnim i na to odgovoriti.

Glavni razlog jest poviest naseljenja južnih Slavena, koju sam ve eše
1.

spomenuo, Konstantina Porfirogeneta u njegovu djelu »De administrando imperio«. Tu

je on podruje naseljenja Hrvata omeio riekama Vrbasom na iztoku Cetinom na i

jugu, dok je Srbima pridao ogromno podruje, koje je vee nego Englezka, Wales i

Škotska zajedno, a naroito Bosnu, Hercegovinu i južnu Dalmaciju. Predstavimo li si,

za uzporedbu, podruje, što ga zaposjedoše onih 40.000 Anglosasa po svom naseljenju
u Britaniji, vidjet emo, da to bijaše samo jugoiztoni kuti dvadeseti dio površine
i

itavog otoka, koji ima 218.000 etvornih kilometara. Pa ipak su danas Anglosasi narod
od preko 100 milijuna duša! Ali Pofirogenet bijaše ostao je jedini najstariji izvor za
i i

nasesjenje južnih Slavena. U njemu ima mnogo vriedne grae, a njegov visoki položaj
carskog kneza, kasnije bizantskog basileusa, utvrivao je povjestniare u vjeri, da mu
je to sve moralo biti dobro poznato, te ga zato veinom prihvaahu bez ikakove kritike.
Na tome nije ništa promienila ni injenica, što su ugledni historiari Krause Dummler, i

im se malo jae pozabaviše hrvatskom poviešu. morali odkloniti njegovu poviest

naseljenja Hrvatima pridati mnoge nove krajeve prema iztoku
i prema jugu.
i

Porfirogenet ostade nadalje mjerodavan za prosuivanje pitanja južnih Slavena.

i

A staje Porfirogenet uinio? Hrvate je ograniio na najuža naselja, a Srbima je na

sjever i uobe mogli težiti.
sjeverozapad dodielio sve krajeve, za kojima su geopolitiki
Potražimo li emo to ovako: Hrvatski knez Zdeslav (877.
tonie razlog, protumait
879.) priznao je u crkvenom politikom smislu
i bizantsko vrhovnitvo. Ali taj odnos
bijaše samo kratkog vieka, zbog dubokog neraspoloženja Hrvata prema bizantskoj
vladavini, te ve nakon dvie godine ubije Zdeslava župan Branimir, stupi sam na
priestolje privede Hrvate konano papi
i katolicizmu. Svi pokušaji Bizantinaca, da
i

steknu opet upliva kod

121
Hrvata, izjaloviše se. U isto doba bijahu Srbi, ugroženi od Bugara, vjerni pristaše j

Bizanta. Kojeg li onda uda, da je Porfirogenet u smislu teoretskog nastojanja

bizantskih careva, gledao po mogunosti, da barem idejno sauva granice bivšeg
^
carstva i da po mogunosti proširi granice vjernih Srba i suzi granice odpalih Hrvata?
j
Još emo kasnije vidjeti, da današnji dogaaji podpuno potvruju ovo shvaanje.
Godine 1794. napisao je srbski sveenik Jovan Raji djelo: »Istorija raznih
2. '1

slavenskih narodov, najpae Bulgar, Horvatov i Serbov«, u kome se Bosna i j

Hercegovina prikazuju upravo kao dio Srbije. Godine 1799. izda Pejaevi svoju
»Historia Serviae«, napisanu sasvim u duhu Rajievu; godine 1 807, izda J. Chr. Engel 1
u Halleu svoju »Geschichte von Serbien und Bosnien«, a godine 1805. L. A. Gebhardi: ^
»Geschichte der Konigreiche Dalmatien, Croatien. Slavonien, Raszien, Bosnien, Rama
und Ragusa«. Oba posljednja djela osnivaju se gotovo izkljuivo na Rajiu i
Pejaeviu. Godine 1804. zapoeše srbski ratovi za osloboenje, kojima se doskora
J j

zabaviše europski diplomatski uredi. Svojim, divnim ratnim podhvatima protiv vojne
snage jedne velesile stekoše si Srbi doskora simpatije Europe, i to tim više, stoje tada 1
obe raspoloženje u Europi bilo protiv Turaka, a za kršanske narode na Balkanu
(filhelenizam). injenica, da diplomati bijahu zabavljeni Srbima i njihovom državom, <°l

koja je nastajala, imala je posljedicu, da su se htjeli i morali obaviestiti o toj zemlji, te ,J

su silom prilika bili upueni na te izvore, u kojima dolažaše do izražaja izkljuivo
stanovište srbskog popa Rajia. To shvaanje bijaše tako jako, da mu se ne mogahu 1
oteti ni takove veliine kao Leopold v. Ranke, tako da se i njegova djela kreu sasvim u ^
tim vodama. To obenito shvaanje utvrivalo se tim lakše, što Hrvati tada (do 1835.)
ne imahu nacionalnog života, njegovim poetcima iahu za prilino maglovitim
te u
j

tie njegovih historijskih temelja, na sasvim krivom

ilirizrnom, koji bijaše, bar što se
putu. Zato onda Hrvati ne dolažahu u obzir kao takmaci Srbima, koji bijahu tad u
n
središtu najšire javnosti politikog zanimanja. i
]

3. Godine 1873. objelodanio je eški uenjak Pavao Josip Šafarik svoje »Slovanske

starožitnosti«. dugo najmjerodavniji izvor za slavensku poviest. U

To djelo bijaše
^
tome djelu prihvatio je Šafarik podpuno Porfirogenetovo stanovište, te ga još i dalje j
razradio postavivši teoriju, daje »Srb« slavensko praime, a »Hrvat« samo pokrajinsko i

sporednog znaenja. Prema tome je obradio hrvatsku poviest samo uzgred kao
i

dodatak srbskoj. injenica je meutim, da se slavistika manje-više do danas kree

stopama Šafarikovim. A kad je još godine 1840. srbski sveenik Pavao Karano-
Tvrtkovi u Beogradu izdao zbirku bosanskih izprava pod imenom: »Srbski spomenici
ili stare hrisovulje, diplome, povelje i snošenia bosanski, serbski, hercegovaki, ^
dalmatinski i dubrovaki kraljeva«, postalo je kao neka moda, da se sve zapadno- ,
^
južnoslavenske izprave smatraju srbskima. Nadalje je godine 1858, poznati slavist
Franjo pl. Mikloši izdao svoja »Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae,
Bosnae, Ragusii«. Iste godine objavio je Dubrovanin Medo Puci (Pozze) u i ->

Beogradu svoje .i

" hporedi 1. ••-

/,. //. .vv., sir. 237. do 29-i.

122
djelo »Spomenici srbski«:, t. j. izprave iz pismohrane Dubrovake republike, koje se
odnose na srbske, bosanske dalmatinske knezove, a godine 1 862, izda on u Beogradu
i

drugu zbirku pod istim imenom.

Zauzimanjem ovakvog stanovišta od strane pionira vodeih linosti slavenske i

historiografije, zadobilo je srbsko ime povlašteni osigurani položaj za nacionalno i

obilježavanje Bosne, Tako je to, osobito kod eha, ostalo do danas. Htio bih posebno i

spomenuti ve više puta spominjano suvremeno djelo Konstantina Jireeka, koje ne

obrauje samo bosansku i hercegovaku, nego dalmatinsku hrvatsko-slavonsku
i i

poviest manje-više kao privjesak srbske poviesti. To je tim udnije, što se Jireek ne i

može oteti jedino izpravnoj spoznaji, te piše: «Zemlja pravih Srba obuhvaala je prema
tome podruje Lima gornje Drine zajedno s Tarom Pivom, dolinu Jbra gornji tok
i i i

zapadne Morave.« Šta znai to »pravi Srbi«, a šta opet »nepravi«? Ili je netko Srbin ili
nije. Pravi Srbi su po svoj prilici osvajai, a nepravi to su bezimeni Slaveni, pa Hrvati i

bugarski Slaveni, koje su Srbi posrbili u Duklji, u sjevernoj Srbiji, u Mavi i t. d„ dakle
nesrbi. Uglavnom se Jireek sa mnom podpuno slaže, samo nije prodro do posljedica
teoretske spoznaje. Stvar si ne mogu drugaije razjasniti nego tako, da je to posljedica
onog sudbonosnog srbofilstva, što ga nalazimo u eha. koje se izprieilo pred tom
spoznajom. Tu vidimo koliko su zlosretni utjecaj baština Porfirogenetova. koja daje i

prednost Srbima na raun Bugara Hrvata, koja je još danas živa u europskoj
i i

74
poviesti. Prevru se na sve strane, samo da se ne bi pokolebala iz temelja kriva
Porfirogenetova teorija o naseljenju, koja je po Srbe toliko povoljna.
4. Kad se pokazalo, da osmanlijska carevina ne moi zadržati Bosnu, i kad su se e
sve više oitovali austrijski prohtjevi za Bosnom, poelo se s Bosnom i sa svim
pitanjima s njome u svezi postupati kao s izrazito politikim pitanjem. Sudovi o Bosni
bijahu nadahnuti dobrim dielom politikim ambicijama velikih politikih inbenika.
U prvome
redu dolaze tu u obzir Rusi. Nakon sadašnjeg rata mislimo, da su
dovoljno poznati smjerovi gledišta, koja bijahu odluna jednako u ruskoj politici kao i
i

u ruskom javnom mnjenju. Panslavizam, koji u svom današnjem obliku nije ništa
drugo, nego nastojanje, da se svi slavenski narodi ujedine pod ruskom vlašu ili barem
pod ruskim vrhovnitvom. pravoslavlje bijahu dva glavna stožera. Time bijaše ujedno
i

idano stanovište Rusa prema pravoslavnim Srbima, a prema velikoj veini katolikih i

75
Hrvata. Tako je itava politika Rusa u 19. st. samo najsnažnije podupiranje Srba, a to
jednako iz kao iz vjerskih
politikih razloga. Rusija je zauzela naprosto
i

Porfirogenetovo stanovište. Zato e

biti razumljivo bez daljnjega razjašnjavanja, da se

pri tom zauzetom politikom stanovištu moglo od ruske znanosti oekivati samo veoma
malo objektivnosti. S tim pitanjem morat emo se uostalom još potanje pozabaviti.
Treba svakako utvrditi, da ruska znanost svagda pomaže ona gledišta, koja su za Srbe
povoljnija. To se osobito tie djela Majkova, K. Grota, T. Florinskoga, Popova, A.
Hilferdinga i drugih, a posljedica bijaše, da itava Europa bijaše opet pod utjecajem
povoljnim po Srbe.

"'
///. 3.. sir. 120.
Slino postupci pozium srbski pov/estniCar Si. Sicmojevi {IH, 5.. sir. 38). On govori o središnjem srbskom
74
i

plemenu o ostalim srbsknn plemenima, ve je to jednu le ista obmana.

i

Prema mome sumovtšiu. ko/e sam dosad izložio, smatram muslimane u Bosni Hrvatima. Pri lome ne treba
"

smetnuti s uma, da su om bez nacionalnog osjeanja jer islam tzkljuuje svako nacionalno osjeanje.

123
 . i

Ne smije nas zauditi ni što su Maari, taj u Monarhiji politiki najdjelatniji

element, promatrali Bosnu politiki. I sovim pitanjem pozabavit emo se još potanje,
te se zasad moramo ovdje
zadovoljiti obenitim ustanovljenjem.
5. o srbskoj narodnosti bijaše u prilog još i injenica, što se ustanovilo, da
Teoriji
1
Srbi bijahu poslije okupacije brojano najjai politiki najdjelatniji element, dok u
i

muslimana katolika gotovo ne bijaše nacionalne sviesti. Srbska je agitacija naskoro

i i H)

zapoela, dok se o Hrvatima uobe u zemlji malo ulo, Tek u doba aneksione krize ,. j

ulo se nešto više o Hrvatima u Bosni, Jer Hrvati, koji su kao katolici u svemu vrlo
konzervativni, dokazali su to u politici. Oni se još uviek ne mogahu osloboditi navika
i
]
iz onog razdoblja, kad je Hrvatska Slavonija mogla obiti s Bosnom samo putem
i
^

pograninih utvrda. Zato bijahu hrvatske težnje za Bosnom sasvim mlake, a šira
javnost ne saznade o njima uobe ništa. Tek godine 1902. spomenuta je knjiga dra
n
Petriniensisa prvi znanstveno utemeljeni pokušaj, da se Bosna zahtievaza Hrvatsku.
Na taj je nain, sasvim u suprotnosti s poviestnom istinom, nastalo nadaleko
razšireno shvaanje, da su Bosna Hercegovina srbske zemlje, pa emo kasnije vidjeti,
i
i
3
kako se iz toga skovalo oštro oružje protiv Austro-ugarske monarhije.

1
J

J
n
J
-1
J

124
 PETI DIO
KATOLICIZAM I PRAVOSLAVLJE
/. Uvod

JI ozornom itaocu zacielo nije izmaklo, od kolikog silnog zamašaja po

oblikovanje družtvenih, kulturnih i politikih odnosa na Balkanu bijaše vjersko
pitanje. Poznato je, da nije tako samo na Balkanu. Reformacija husitstvo bijahu i

istodobno i vjerski i Tako bijaše na pr. bogumilstvo na zapadnom

nacionalni pokreti.
Balkanu hrvatsko-nacionalni pokret u vjerskoj opremi. Današnje pitanje Ulstera
gotovo je više borba izmeu papista oranžista, izmeu katolika i protestanata, nego
i

izmeu Kelta i Britanaca.

Vjerska borba je konstanta svjetske poviesti. Tko misli, da e ovjeanstvo ikada
svladati vjersku misao, da e
doi vrieme, kad ovjeja duša ne e za vjerskom
težiti

utjehom, taj nikako ne pozna osjeaja vlastite slabosti i

ljudske prirode. Iz
ogranienosti, iz pritiska relativnosti sveg prolaznog, izbija snažno duboka ežnja i

traženje neeg neogranienog i vjenog, absolutnog; a to je praizvor bit svake i

religioznosti. Svaki jaki narod hoe da ima svoju vjeru svoga Boga, koji mu u i

prvome redu pomaže priskae u pomo u svim težkoama. Svaki narod hoe nadalje
i

svome Bogu služiti na svoj nain. U toj vjenoj istini sadržano je politiko znaenje
religioznog problema. Tako to bijaše na Balkanu, samo stoje tu zemljopisna prema
i i

tome politika pociepanost, a

i blizina prednje Azije, te kolievka veine velikih
i

vjera, djelovala u tom pravcu, da je djelovanje religioznog momenta postalo još

mnogo vidljivije i promjenljivije.
Bogumilstvo pripada ve poviesti, a i islam je ve
gotovo sasvim potisnut s
Balkana, te je ve mnogo izgubio od svoje snage, koja je drmala svietom. U punoj
veliini nalazimo katolicizam i pravoslavlje, pa te mbenike poviesti južnih Slavena
ne možemo nikako mimoii. Ne pokazuju nam to samo balkanski ratovi, koji bijahu
voeni pod geslom osloboenja pravoslavnih kršana od turskog gospodstva; u i

sadašnjem je ratu uloga pravoslavlja vrlo velika. Pravoslavna je težnja za vlašu i

širenjem zajedno galskom osvetljivošu britanskom poslovnom zavisti jedna od

s i

glavnih sila. koje su dovele do ovog sadašnjeg klanja medu narodima.

Zato ne možemo razumjeti ni prošlost ni budunost južnih Slavena, ako se pobliže
ne pozabavimo s obim glavnim kršanskim Crkvama, a osobito s obzirom na njihovu
socialno-politiku stranu.

125
 itav niz problema, koje sam ve prikazao svojim dosadašnjim razlaganjem,
oitovat e se plastino i bit e dublje obrazložen tek s pomou konstatacija
skupljenih u ovom dielu.
S time u savezu ne mogu a da ne napomenem nekohko osobnih primjetbi.
Pisac ovih redaka je katolik, i koliko mu je mogue pregledati niz svojih predaka,
ne može meu njima nai inovjeraca. Zato je ovlašten, da katolicizam nazove vjerom
svojih otaca. Priznaje doduše, da je njegov odnošaj prema katolicizmu u burnom
razdoblju njegove mladosti bio podvrgnut nekom kolebanju, ali se u srednjim
godinama približio usrdno vjeri prve mladosti. To se zbilo pod dojmom spoznaje o
pravoj biti pravoslavlja. Zgrozivši se, vratila se k naslieenoj vjeri njegova duša, koja J
je tražila etike ideale. Piscu ovih redaka dogodilo se ono isto, što je opazio s
uenjem kod jednog uenjaka, kod Augusta Friedricha Gfrorera, si licet parva n
j
componere magnis. Došavši u doticaj i udubivši se u pravoslavno-bizantinski sviet,
vratio se pokajniki katolicizmu. r»
Ali i taj povratak nije mogao zamutiti kritikog oka. Pisac nije mogao pregledati J
neke sjenke u vjeri, koju je zavolio, i pošto je stekao uvjerenje, da nojeva politika
prema Crkvi i državi, kojoj pripadamo dušom i tielom, nikada ne bi mogla biti Hj
opasnija, nego u tim sudbonosnim danima, odvažio se, da svoje osvjedoenje jasno i
-^
glasno kaže. Pa kad bi netko zamjerio u prvi mah neke kritike primjetbe, neka izvoli
imati na umu, da su uinjene samo u brizi za roenu državui Crkvu,
J
2. Pravi je razlog crkvenom razkolu politike prirode

Poviestna znanost je o tome nacistu, da pravi razlozi razkolu na zapadnu iztonu i

Crkvu leže pretežno u politikim, a ne u vjerskim i dogmatikim suprotnostima

izmeu Rima i Carigrada.
1

Prvi temelji nalaze se vjerojatno u razlinim sklonostima uvjetima razvoja i

w»
grkog i rimskog naroda. Mnogi i obilni prednjoazijski utjecaji pomagali su
mnogostrani kulturni razvoj kod Grka, te stajahu ujedno na putu grkom ujedinjenju, 3
te tako Grci nikada ne postadoše znatniji inbenik sile. Vanjskih kulturnih utjecaja, J
pod kojima je nastajao kopneni Rim, bijaše mnogo manje, a ne bijahu ni toliko
mnogostrani. Pokraj priroenih sklonosti, ini se, da je kakvoa tih kulturnih i
"]

utjecaja djelovala u tom pravcu, da se Rim razvijao mnogo jednostavnije, ali zato ZJ

jedinstvenije i materialno snažnije, tako snažno, da je mogao ponieti

najvelianstveniju državnu tvorevinu, koju je sviet dotada poznavao.
j

*
Jai Rim osvojio je Heladu. Sad nastadoše izmeu Grka Rimljana mržnja i i

prezir. Rimljani prezirahu lažljivog Graecula, a Grk nekulturnog ratnika okrutnog i ^

politiara, koji ne mogaše živjeti bez grke kulture, ne htijui ipak priznati svojeg j
pozajmljivanja.
Još jedan bitni raziog za kasniji razkol bijaše podpuno razliito shvaanje državne '"1

vlasti kod Grka Rimljana, Prema

i grkom shvaanju . j

'
V. 2. str. 28.

126
države treba se pojedina linost sasvim žrtvovati državi. Samo iz takvog poimanja
države mogao je nastati Platonov ideal države. A rimskom shvaanju države
odgovaraše održavanje pojedinog individualiteta i njegovo samoodreenje unutar
granica, koje su odreene zakonom.
Uzprkos dosele još nedostignutoom kulturnom razvoju, ne bijaše Grcima sueno,
da dou do jaeg politikog utjecaja. Stekoše ga tek u doba polugrka Aleksandra
Velikog, koji otvori grkoj kulturi itavu prednju Aziju. Ali bijaše potrebno da izgube
svoju samostalnost, da se pojavi trajna vlast rimske države, da bi Grci uzmogli
produbiti i uvrstiti sve prednosti zadobivene u doba Aleksandra Velikog. A kad se

godine 395. zbog prevelike vlastite težine rimsko carstvo razpalo na dva diela, prodru
Grci u iztonu polovicu i iztisnu doskora Rimljane u jeziku i u narodnoj sviesti. Ali ti
Grci, koji etniki prodirahu, ne bijahu više rasa, nego samo jezini, religiozni i

kulturni pojam; udio prave helenske krvi mora da je bio vrlo malen. Velika veina
srenjogrkog puanstva bijaše šarena mješavina prabalkanskih, slavenskih,
germanskih i naroito maloaizijskih (sirosemitskih) naroda. To je po svoj prilici jedan
od razloga, zašto su Grci srednjeg vieka po svojoj politikoj sviesti još uviek ostali
Rimljani, Romaioi, premda bijaše prodro grki jezik grka narodna sviest. Drugi i

razlog toj pojavi bijaše opet ono ogromno politiko znaenje jedinstveno zbijenih
Rimljana u itavoj poviesti nad razbijenim Grcima,
Uzprkos svemu tome preživjela je iztona polovina zapadnu skoro za itavih
tisuu godina. Godine 476. sruši Odoaker zapadno rimsko carstvo, koje postade
plienom Germana, dok iztonorimskom carstvu uspije, da prikupi Ij vanjem rimskih i

politikih i grkih prednjoazijskih kulturnih i kršansko-religioznih elemenata skupi

još toliko snage, da je još tisuu godina moglo životariti, te je podleglo tek snažnom
naletu Osmanlija.
Nakon pada Rima smatrao se Bizant, taj novi ili iztoni Rim, jedinim
punopravnim baštinikom itavog rimskog svjetskog carstva. Bijaše nekoliko
pokušaja, da se taj pravni naslov pretvori u stvarni posjed. Ali Bizantu nedostajahu
materialne moralne snage, da podpuno
i izpuni taj ogromni zadatak. U
prvom redu tu
ne bijaše snažnog naroda, rase, bez ega nema velikih poviestnih podhvata. Takvome
zadatku ne bijaše dorastao malovriedan narod mješanaca, pa bio on prepreden i

tvrdokoran poput Bizantinaca, pogotovo, kad u njega ne bijaše gotovo nikakvih

vojnikih vrlina. U tome pravcu ne imadaše Bizant ve unapried nikakvih izgleda u
uspjeh.
Rim ne bijaše još uviek izgubio snage i ambicije, premda je propao i stradao i

svojom opustjelom Italijom zaostao za Bizantom, koji je u prednjoj Aziji naišao na

neizcrpivo vrelo ljudi kulture. Još uviek ne bijaše utrnula stara predaja, pa se misao
i

o svjetskom gospodstvu vrzla još uviek u glavama rimskog plemstva, ali nije bilo
snage, da se te težnje provedu u djelo. Pa kad su se kasnije snažni, vojniki jaki,
politiki i državotvorno djelatni germanski narodi naselili u Italiji u pokrajinama i

nekadašnjeg zapadnorimskog carstva, doe rimskom plemstvu,

-
V. --i., str. 34. i 35.
'
V. 3.. str. 1.
v
V. 3.. str. 331. Kod bizantinskih Grka odreivala se je narodnost jedino prema pravovjerju.

127
 vraanjem nekadašnje veliine, zamamna pomisao, da se
koje je težilo za združi s
Germanima i njihovom pomou obnovi nekadašnje zapadno rimsko carstvo.
To spajanje snage zaista se i zbilo. Staraki, ali predajom i politikim školovanjem nj
izkusni Rim združio se s mladenaki snažnim, ali još neoblikovanim snagama j
Germana, ne samo da obnovi zapadnorimsko carstvo, nego da otme omraženim i i

prezrenim Grcima sjaj rimskog carstva. I zato o Božiu god. 800. papa Leon III. H)
rimski biskup, koji se bijaše domogao najviše politike vlasti, okruni rimskim carem -i
Karla Velikoga, najjau politiku linost tadašnjeg Zapada.
Kao pravna podloga za taj in od najveeg politikog znaenja služila je t. zv. i

^
Konstantinova darovnica. Za njeno daljnje obrazloženje bijaše pronaena teorija,
prema kojoj se Grci pokazaše nedostojnima da budu nosioci rimske carske krune.
Podjeljivanje carske krune jednom po mišljenju Bizantinaca —
barbarskom — 1
vladaru, bijaše samo po sebi težak udarac i prietnja težnjama iztonih Rimljana,
željnih vlasti —
bijaše naime prava pravcata detronizacija Grka a obrazloženje tog —
ina bijaše još uvredljivije izazovnije. A budui da je upravo papa ne samo izvršio
i
1
j
formalni in, nego posvetio ga obiljem svoje moi, crpljene iz vrhunaravnog izvora,
i

te mu još pokraj toga podielio pravni naslov na temelju Konstantinove, darovnice, sav 1
bies iztonih Rimljana bijaše upravljen na papu. Bijaše samo pitanje, kada i u kakvim J
e se prilikama taj bies izraziti.
Taj politiki dogaaj postao je i ostao za obstanak Bizantskog carstva glavnim
uzrokom neprijateljstva i razkola obiju Crkava
6 ^
Dogmatska pitanja, koja bijahu jesu još i danas predmetom razpri izmeu obiju
i

Crkava, kao na pr. filioque, primat t. d. prema tome samo su nuzgredne naravi. Kod
i
i

raznih pokušaja sjedinjenja bijahu se ve našle zgodne formule. A što je netom

poluena unija redovito propala, nisu krive bolje ili lošije dogmatske formule, nego r-j

politiki momenti takvi, koji su, vezani uz politika razmatranja.

i
Jj
Zato nisu ni toliko važne pojedine osobe, koje se esto smatraju uzronicima
razkola, kao na pr. Focije, Cerularije i t. d. Njihovo znaenje nije vee od znaenja "]

nemirne djece, koja prouzroe neku štetu, koja bi s vremenom bez njih nastala. Jer i _j
kad bi bilo stalo samo do ljudi, sve bi se još bilo moglo urediti. Sto se pak nije više
dalo ništa urediti, najbolji je dokaz, da su pravi razlozi nesuglasicama morali biti vrlo "1

duboki. ci

Iz ovog kratkog razlaganja sliedi još nadalje zakljuak, koji se tie omiljele misli i

tolikih izvanrednih ljudi, naime pitanje o sjedinjenju obiju Crkava. Ako je razkol
nastao iz politikih razloga ako mu pravi razlog leži u borbi za predajom posveeno
i

pravo na svjetsko gospodstvo, možemo li ikad oekivati, da razkol prestati? e n

Poznato nam je, da su vladarski naslovi uviek nailazili na pretendente. Ženitbom j
Ivana III. sa Sofijom Paleologovom. kerkom posljednjeg bizantskog cara
Konstantina XI., prešla je bizantska baština na Rusiju. Tom baštinom; pravoslavljem, ' i

cezaropapizmom i bizantskim iniperializmom, postala je tek Rusija ono, što danas e j

jest.

'
Konstanti nova darovnica sadrži tvrdnju, du je car Konstantni u znak hvale zbog osloboenja od gube
pokršten/em, poklonio papi SHvestrv carsku vlast nad Rimom i Italijom, Konstantinova darovnica bijaše
primljena u Pseudoiztdorovu zbirku, ali je kasnije utvreno, da /e krivotvorena.
* V. '
L, str. 151.

128
Upravo smo u ovom ratu vidjeli, kako je Rusija požudno izpružila ruke za rodnom
kuom onog, kog je baštinila, sve jasnije sviet vidi, da to bijaše jedan od glavnih
i

razloga rata.

Možemo li raunati na temelju iskustava steenih u ovom ratu, da e ikada prestati

razlozi razkola? Možemo li ikada oekivati, da se Rusija bilo e iz kojih razloga
odrei svog imperializma? Ne, nikada! Naprotiv, u ovom ratu vidjeli smo, gdje su
zaplamsali razni imperializmi, pa nemamo razloga smatrati, da e se oni poslije rata
sasvim pogasiti, nego moramo oekivati, da e te težnje još i dalje rasti i razviti se sa

svim posljedicama, koje odatle nastaju.

3. Poviestni temelji razlikovanja obiju Crkava

Premda izpoviedamo, da je kršanska, a osobito katolika Crkva božanska

ustanova, ipak ne smijemo pri prosuivanju Crkve stavljati je izvan okvira sveg onog,
što je ljudsko. S obzirom na njen poviestni razvoj, ona je poput svih ljudskih uredbi
podvrgnuta istim zakonima, i mi emo je promatrati u prvome redu s toga stanovišta.
Svatko izkusan znade, da sve ljudske ustrojbe dišu svojim vlastitim duhom, a taj
duh njihovo nutarnje tkivo ne slažu se uviek s rieima s duhom pravila, nego su
i i

proizvod poviestnog razvoja, prilika i udesa, te znaaja i rasnih osobitosti vodeih

linosti, a i drugih sluajnih okolnosti.
To isto se opaža kod obiju glavnih kršanskih Crkvi, i budui da su uvjeti, iz
i

kojih se razvijao taj duh to tkivo, bili kod obiju Crkava raznovrstni, morale su
i

nuždno nastati u tome pravcu velike razlike kod obiju Crkava. Ovi sasvim ljudski
i

momenti uvjeti su za politiku i socialnu ocjenu obih vjera, po se zato moramo njima
pobliže pozabaviti.
Razlika u duhu nutarnjem tkivu kod katolicizma
i pravoslavlja neobino je i

zamršen problem, koji zahvaljuje svoje postanje nebrojenim zapletenim razlozima. U

ovom uzkom okviru, moramo se ograniiti na najvažnije najnuždnije, itav i i

problem prikazati shematsku Naglasit emo odmah, da se glavni razlog navedenim

razlikama nalazi u razlinom stanovištu obiju Crkava prema državi, te u raznim
politikim i antropološkim sudbinama obiju polovica svjetskog rimskog carstva,
iztone i zapadne.
Kad poelo podizati, naišlo je na propalo zapadnorimsko carstvo, a u
se kršanstvo
Italijina naponu snage. Iztonorimsko carstvo tek je u to
pritisak mladih, koji su bili u
doba zapoelo igrati svoju ulogu, koju je znalo igrati kroz itavo tisuljee. Tako je
kršanstvo na iztoku naišlo na snažnu državu, koja je držala do rimske predaje s i

kojom se moralo pomiriti.

Nain, na koji e
se to pomirenje izvršiti, bijaše ve odredio pravi osniva Bizanta,
Konstantin I. (306.-337.). Konstarttin, premda još poganin poganski pontifex i

maximus —
pokrstio se tek na samrti —
podigne kršanstvo do državne vjere, ali
zatraži kao dobar politiar,

129
da se Crkva bez priuzdržaja u službu državnih ciljeva i probitaka. Odmah bijaše
stavi
'

jasno, da e Crkva, bar za poetak,

pristati na taj posao, da bi se kršanstvo iz svog

položaja progonjene sekte uzdignulo do sjaja i moi državne vjere rimskog carstva. r^

Ali anatolska Crkva ne uzmogne se kasnije nikad više oteti iz tog položaja, u koji
j
bijaše isprva zapala, premda je to esto puta pokušavala. Jedanaest vjekovno
obstojanje Bizanta zaprieilo je u tom pravcu bilo kakav trajni uspjeh. Stupivši u Hj
podreeni položaj prema državi, dala joj je Crkva toliko snage, da se nije samo .J
sauvala uzprkos svim napadima i potresima, nego je uspjela, da si i Crkvu održi
stalno podložnom. Jztona Crkva bijaše savladana vlastitim svojini oružjem. Hl
^
Borba za osloboenje Crkve i prilike, koje tada vladahu u Bizatntu, najljepše se
vide iz zakljuaka osmog obeg crkvenog sabora (869.). Tako na pr. veli se u 12.
kanonu tog crkvenog sabora, da se skinutim smatra svaki onaj biskup, koji je na svoj
n
položaj došao varkom ili nasiljem vladara, ako ne bi htio vladati kuom Božjom po
J
volji Božjoj Crkve, nego po ljudskoj volji.
i
^
etrnaesti kanon nastoji utvrditi položaj biskupa prema caru, te veli: »Episkopat je l

slika nebeske hierarhije, pa mu svi vladari podanici moraju izkazivati sve poasti.
i

Nijedan se biskup ne smije toliko poniziti, da vladarima velikašima izlazi nadalekoi n

ususret, da pred njima ve nadaleko silazi s konja ili da sa strahopoitanjem pada pred Lj
njima nie na zemlju. On ne smije ni sjediti za istim stolom sa svjetovnim velikašima
i uobe im ne smije izkazivati poasti, koje su oni njemu dužni izkazivati. On treba da H)

ima svagda na pameti svoje mnogo Više duhovno dostojanstvo, prema kojem je J
biskupova dužnost da prekorava i poziva na red velikaše.« Biskup, koji se tim
odredbama uzprotivi, bit e
kažnjen tako, da mu godinu dana ne biti dozvoljen e <

pristup sv. Euharistiji, a velikašu, koji se tonse uzprotivi, dvie godine. Prema tome
izgleda, da je u Bizantu i kod biskupa i kod velikaša postojala namjera, da se
^
uzprotive gornjim odredbama. ini
da su se i bizantski basileusi navikli dosta
se.
j
bahato postupati s neposlušnim crkvenim glavarima, jer 21. kanon veli: »Neka se
nijedan svjetovni mogunik ne usudi opsovati ili protjerati jednog patriarha.« tj

Konano zabranjuje 22. kanon, da se svjetovni velikaši miešaju u izbor patriarha, ..j

metropolita ili biskupa, jer u tome poslu oni nemaju šta zapoviedati, nego im je samo
8
šutei saekati crkvenu odluku.
Vidimo dakle, da se prohtjevi iztone Crkve razlikuju samo po svom obliku, a
jedva po svom sadržaju od prohtjeva zapadne Crkve.
Ali od svih tih borbi ne bijaše nikakve koristi. Sve ostade pri starome. I naprama
Crkvi pobiedilo je grko shvaanje o podpunom žrtvovanju pojedinaca državi. Crkva
ostade u državi samo jai pojedinac. I kao što je grko poimanje države postalo

temeljem strašnog bizantskog poreznog sustava, tako je postalo i psiholožkim

temeljem za podreivanje Crkve državi.
Sve te borbe bijahu koristne samo u jednome pravcu, one osiguraše Crkvi ugledni
i materialno pogodni položaj u državi. Pa budui da su probitci države zahtievali, da

prestanu vjeni sukobi, uvrstio se s vre-

'
V, -/., str. 212.
X
V. 1., sir. 215.

130
menom odnos obiju sila u ravnoteži, koja bijiaše odreena u prvome redu državnim
probitcima. Veli se: »Car i patriarh, svjetovna vlast i sveenstvo odnose se
meusobno kao tielo i duša, te su i u državi kao i u ovjeku jednako neobhodno
potrebni. Dobrobit države poiva na. njihovu skladu. Patriarhijska carigradska stolica,
koja se nalazi u mjestu, gdje je carsko sjedište, prva je po zakljucima kanona, pa su s
time u savezu božanski zakoni podvrgli zadjevice svae ostalih stolica njenoj i

9
odluci.»
Treba bez daljnjega priznati, da je uzporeivanje s dušom tielom vrlo dobro i

oznaivalo stvarni odnos izmeu Crkve države u Bizantu. Teoretski ima duša
i

priednost, ali u svakdanjem životu obino se više izražava tielo. Pa i najpravedniji

grieši dnevno bar sedam puta. Ali nam crkvena mudrost života ne govori ništa o tome,
da bi duša sedam puta na dan prevladala nad grješnim tielom. Jednako bijaše s i

Crkvom i državom u Bizantu. Teoretski je zadržala prednost Crkva, ali u praktinom

životu izbila je na prvo mjesto država sa svojim svakodnevnim interesima, to tim i

više, što patriarh, kao što smo prije rekli, ne dobiva svog prvenstvenog položaja
snagom Božje volje ili vlastite kreposti, nego zato, što se nalazi u mjestu, gdje je i

sjedište cara. Carstvo je s pomou »božanskih zakona« postalo izvorom i svjetovne i

duhovne moi. Pred nama je cezaropapizam u svom punom cvatu.
Koliko bijaše, zbog prikazanog razvoja, daleko srasla država s Crkvom, pokazuje
najbolje sliedei primjer: Car Lav Filozof bijaše postigao, da svoga brata Stjepana
postavi carigradskim patriarhom. 1 sad on naredi u noveli, upravljenoj svome bratu,
da treba primieniti državni zakon u izkljuivo crkvenom predmetu, ako se taj ini
i

zgodnijim od crkvenog zakona, ali da treba postupati obratno, ako se pokaže, da je i

10
crkveni kanon probitaniji. Time bijaše nestalo svake razlike izmeu države, Crkve,
carstva i sveenstva, Crkva postade naprosto sastavnim dielom države, a to stanje
postoji još danas više ili manje kod svih pravoslavnih država.
i

Sasvim se drugaije razvijahu prilike u Rimu. Da bi zadovoljio vladalake nagone

rimskog plemstva, a i da bi uvrstio svoj položaj u razcjepkanoj kolebljivoj Italiji, i

papa bijaše prenio rimsku carsku krunu ha franako carstvo, koje postade glavnom
silomi na Zapadu. Papa bijaše stekao novo uporište, novog branitelja, a novi rimski
car bijaše kao advocatus Petri prinužden služiti katolicizmu papinskim probitcima, te i

ih širiti na sjeveru sjeveroistoku, 1 premda je izprva papina potreba strane pomoi

i

davala carstvu prilinu prevlast, ipak je taj novi odnošaj neobino mnogo pridonio, da
se papinstvo ojaalo, a to tim više, što su franaki kraljevi veinom zdušno vršili

dužnost štienja. Franaka država iz više razloga nije mogla absorbirati papinstvo, a
time Crkvu onako, kao što bijaše uinila bizantska država sa svojom Crkvom. Prije
i

svega odgovaraše rimskom poimanju države uvanje individualnosti i samoodreenja

pojedinca, a s tim se slagala bit germanskih Franaka. Njihov germanski
i

individualizam i pravni osjeaj poštovao je svaki individualitet. U drugome redu

bijaše papinstvo sa svojim latinskim Rimom poviestno, politiki i etniki sasvim
strano tie-

V. L.str. 214.
°V. L.str. 213.

131
 li

lo za franako carstvo, te ga ne bijaše lako naprosto asimilirati. Konano bijaše

papinstvo tada u razdoblju podizanja, a franako carstvo od Karla Velikoga u
razdoblju propadanja.
1
Pri svim tim prilikama bijaše sasvim nemogue, da se odnosi razviju po
bizantskom uzoru, te se je nuždno morao razviti takav odnos, koji je bolje odgovarao
rimskom poimanju države i germanskom biu, a to je sloboda i razstava Crkve i "]

države. ^ j

Izpoetka se taj odnošaj i nije mnogo mienjao, dok ne bude nakon propasti
Franaka god. 962. okrunjen Saksonac Oton rimskom carskom krunom i osnovano Hj
Rimsko carstvo njemake narodnosti. Papinstvo se još nadalje jaalo. i
-•*

Sad zasjednu na rimsku papinsku stolicu redom same jake linosti, prije svega
plameni duh Hildebrand (Grgur VII.), ija neobuzdana germanska snaga ne 1

i
poznavaše granica. Ove žive snage poprimiše pod svoje okrilje stari rimski zadriemali
imperializam, i Crkva se zapoe uzdizati nad carstvo, što joj bijaše tim lakše, što su u
^
Njemakoj bjesnile unutarnje borbe, koje davahu papi priliku, da se pojavi kao sudac 1

i posrednik da time proširi podruje svog utjecaja i djelovanja.

i

Tako se pojavila teorija o obim maevima, o duhovnom i svjetovnom mau, a oba n

pripadahu papi, zatim poredba o suncu i mjesecu. Pri tome se još uviek naglašavalo, <
j
da Crkva ne namjerava okrnjiti samostalnost države i daje ne nastoji odstraniti, jer je
ne može nadomjestiti u djelovanju, koje joj je Bog namienio. Ali da bi ona mogla H
koristno vršiti svoje poslove, potrebno je, da se ravna po crkvenim zakonim.
1 '
^
Ali razvoj prilika pošao je dalje, pobiedio je duh Pseudoizidorov Konstantinove
darovnice. \

Najljepše to proizlazi iz pisma Hadriana IV. upravljenog njemakim biskupima. U J

tom pismu veli se: »Nije li carstvo preneseno od Grka na Niemce zato, da bi njemaki
kralj apostolskom posvetom dobio naslov carski i postao odvjetnik sv. Petra? Prije :(

posvete on je kralj, a poslije posvete car i August. Odakle mu dakle carsko

dostojanstvo, ako ne od nas? Izborom njemakih knezova postaje on kralj, a ne car, ^

carem ini ga on postaje dakle carem kroz nas« ... »Zašto se dakle
tek naša posveta: ]
smatra nama ravnim, kad sve što ima, ima od nas« »Nama je lako opet uiniti
. . .

protivno, te carstvo, što ga njemaki kraljevi toliko ponizuju, predati opet Grcima. ]
Evo gle, do nas je samo, kome emo ga dati. Zato smo mi iznad naroda država, da i zi
razaramo gradimo. Autoritet Petrove stolice je tolik, da sve, što inimo dostojno i
i

12
pravedno, ne inimo mi, nego Bog.« )

Razvoj ovakvih misli našao je u Inocenciju III. snažnog smionog pobornika. U i

^

doba Bonifacija VIII. dostigao je svoj vrhunac. Kad su god, 1300. nebrojeni ^
hodoastnici došli u Rim, da slave prvi jubilej, pokazao se Bonifacije narodu I

ponajprije u papinskom, a zatim u carskom ornatu. On izjavi u buli »Unaro

i

sanetam«: »Tko porie, da se svjetovni ma

nalazi u ruci Petrovoj, ne razumije dobro "1

riei Gospodinove ovom apostolu: »Zadjeni ma

u korice«. Oba maa pripadaju j
Crkvi, duhovni ma
svjetovni. Tko se dakle protivi toj Božjoj odredbi, postavlja
i

poput manihejaca dva naela; a po Mojsijevu svje- 1

" V.-}., str. 225.

'"
Na istom mjestu, str. 22>S.

132
doanstvu nije Bog stvorio nebo zemlju u više naela, nego samo u jednome.
i

Ali ve i prije Bonifacija ustadoše njemaki carevi u svoju obranu. Carska stranka,
i to ne samo laici, nego i nadbiskupi, biskupi i opati odluno se oduprieše tim
težnjama i neuvenom miešanju papa i kardinala u izbor kralja, jer je po starome
pravu obrnuto trebalo, da car potvrdi pape, a sam je Krist razdielio obje vlasti.
Osjealo se takoer ve i onda, da su te oštre borbe, koje se neprestano ponavljahu
tokom tog stoljetnog sukoba, jednako štetne jednoj i drugoj stranci. »Crkva i carstvo,

dobrobit duša i tjelesa« ree Gottfried Vendomski »nalazi se u opasnosti kod borba
obiju vlasti.«
Oporba bijaše prejaka, pape doživješe neuspjeh. Vei im bijahu njihovi ciljevi od
stvarne snage. Poevši od Bonifacija VIII. prilike postajahu sve nepovoljnije za te
papinske papinska zavisnost o francuskom dvoru bijaše ve poela da ih
teorije, a

tue i historijskim dokazima. Sliedilo je razkol, pa reformni sabori 15. stoljea.

Sve to nanese Crkvi snažne udarce, a smrtni udarac zada joj reformacija. Crkva na
zapadu ne mogaše pobiediti države, kao što je država na iztoku pobiedila Crkvu.
Rimska Crkva nije mogla pobiediti.
Uzporedimo li sad razvoj u Bizantu s onim u Rimu, opazit emo, da obadvie vlasti
nisu nigdje mogle obastati jedna kraj druge. I ovdje i ondje došlo je do oštrog sukoba,
samo s tom razlikom, daje u Bizantu država svladala Crkvu, a na zapadu Crkva nije
mogla svladati države. Daljnju razliku nalazimo u tome, što su se na iztoku ti odnosi
ustalili nakon kanona o Crkvi državi kao duši tielu. Samo ne treba misliti, da time
i i

bijahu završene sve borbe, ograniivahu se samo sukobi na neopasnom podruju i

oduiše se stajati jedni drugima za vratom: izkristalizirala se ureena simbioza.

Sasvim drugaije bijahu prilike u Rimu. Crkva nije uspjela sa svojim zahtjevima, ali

ih se nije ni odrekla. zapadu nalaze se dakle Crkva i država u meusobno

Na
nerazjašnjenom i položaju, pa nikad ne možemo znati, kad
neujednaenom se i e
gdje e se sukobiti, a poviest nas meutim ui, da su ti sukobi veinom bili vrlo
žestoki.
Taj raznovrstni odnošaj prema državi postao je onim inbenikom, koji je
uglavnom stvorio daih unutarnje tkivo obiju velikih Crkava. A ta dva elementa, koji
i

nemaju gotovo nikakve veze s dogmatskim dielom crkvene nauke, odreuju politiku
idružtvovnu vriednost obiju Crkava.
Još nešto je vrlo važno, a to je odnos obiju crkvi prema nekim antropoložkim
problemima. Tu moram biti sasvim kratak spomenuti samo glavni problem. i

Rim se oslanjao na sve jae Germane i sklopio je s njima pakt. No obazremo li se

u poviesti papinstva na germanske likove, njegova slika postaje sasvim drugaija. Tek
nakon reformacije poeo je odnos izmeu katolicizma i germanstva postajati sve
lošiji. Ali ovakvim finesama ne mogu ovdje baviti. Za mene je katolicizam, s obzirom

na njegov ljudski dio, proizvod romansko-germanskog duha, te prema tome

'-'
V. 1., sir. 235.
N Na islom mjestu, sir. 233.
'"
Na istom mjestu, sir. 229.

133
 *J

ne može biti razpoložen germanofobski, ako ne e da se odrekne vlastite svoje

1 i

„i
prošlosti.
Sasvim je to drugaije kod pravoslavlja. Prema napried izloženom morali bismo
ga prilino poistovjetovati s politikim udesom Bizanta. Bizant je poeo stvarati svoj
1
3
lik u doba Justiniana. A životni cilj tog cara bijaše, da uništi germanske narode i

države i da ponovno uzkrisi rimsko carstvo. Zaista mu poe za rukom uništiti Hj

16
Vandale, lztone i Zapadne Gote, te Sueve. Franci, a zatim i Niemci bijahu ti, koji J
su Bizantincima poricali zakonito pravo na posjed rimske carske krune. Jedan od
najopasnijih napadaja na Bizant poduzeše donjoitalski Normani. Bizantsko carstvo
|
'-*
srušiše, tepodigoše Latinsko carstvo, u svojoj biti još uviek germansko, premda
franaki vitezovi ve govorahu francuzki. Ali nisu samo vanjskopolitiki razlozi bili,
radi kojih se Bizant prema Germanima. Kad bi Germani
morao neprijateljski odnositi n

ikada postali bitnim sastavnim dielom Bizanta, nikada ne bi moglo pobiediti grko
poimanje države nestalo bi doskora onog liepog ureaja s dušom
i tielom. i r\
Germanski individualizam bi po svoj prilici sve to raspršio, kao stoje to uinio na i
j
Zapadu.
Uvjeti za postanak Bizanta bijahu stvoreni tek nakon korjenitog iztrebljenja sveg Hj
germanskog elementa u državi. U drugoj polovini 4. st. zaigraše Germani i u Bizantu J
istu ulogu, kao i u Italiji. Ali taj razvoj bijaše zaprieen snažnim pritiskom na Gote, a

ovi se pobune godine 399. Njihova se pobuna svrši seobom iz Bizanta korjenitim i H
17 uj
iztrebljivanjem svih germanskih ostataka u državi.
Uvjerio sam se, da je Bizant i njegova vjerska emanacija, pravoslavlje, u svojoj
biti neprijateljski raspoložen prema Germanima
H
ostao je takvim sve do danas na i

s 1
temelju svoga poviestnog obilježja.

4. Državno-politike posljedice razkola

J
Obadvie se velike kršanske vjere zbog razliitog duha i zbog druge strukture
politiki razliito vladaju. Pravoslavna država i pravoslavni pojedinac imaju drugaiju
narav i oblije nego katolika država katoliki pojedinac. Promatrat emo jednu
i i i

drugu, pa enas osobito zanimati, kakvi su njihovi odnosi u politikom družrvenom i

smislu.
U pravoslavnoj državi je Crkva dio države, svoj položaj i sjaj dobiva ona izravno
od države. Vodei dio Crkve zainteresiran je izravno na državi, jer država živi s
Crkvom u jednoj, ureenoj simbiozi. Strada li pravoslavna država, ne cvatu ruže niti

pravoslavnom sveenstvu. Posljedica je te injenice, da se pravoslavna Crkva e

svuda bez priuzdržaja zauzeti za pravoslavnu državu, pa uz cienu asovitog i

zapuštanja vjerskih probitaka; takvu pojavu ne možemo u tolikoj mjeri nikada vidjeti
u katolikim državama.
To se najbolje vidi u sadašnjem ratu na držanju Talijana i
Velika je snaga države.
Rumunja u Monarhiji na držanju Poljaka u Rusiji. Država može mnogo, ali ne može
i

sve. Izgleda gotovo, kao da joj je

'*
V. -•-/.. II. xv.. str, 316.
17
V, 12., str. 100. do 130.
U smislu Chamberlainovu razumievam pod Germanima .sve Arijce. Germane, stare Slavene i Kelte.

134
potrebna pomo Crkve. Država može vršiti utjecaj na sviestni duševni život svakog
pojedinca, ga ne može vršiti na nesviestni. Onim tajinstvenim podrujem na pragu
ali

sviesti vlada samo vjera, Crkva.

Ona država dakle, koja vlada neogranieno Crkvom, može vršiti mnogo jai
utjecaj i na svoje podanike, i to udobrom smislu kao u lošem. Pravoslavna država
i

može stoga više izkorišivati svoje podanike i mnogo lošije s njima postupati nego
katolika naprosto poradi toga, što je, prvo, revolucija u pravoslavnoj državi mnogo
manje vjerojatna, a drugo poradi toga, što su joj izgledi na uspjeh vrlo maleni, sve kad
bi jednom i buknula. Zato ima jedva na svietu država, koja je svoje podanike
izrabljivala gore od Bizanta, a to je on mogao initi samo zbog toga, što je s pomou
Crkve mogao vršiti neogranieni utjecaj na svoje podanike. Jednake prilike postoje
još danas u Rusiji.
Pravoslavna država je zato mnogo trajnija žilavija od katolike. Ona može
i

podnositi mnoge nutarnje vanjske neprilike, a da joj životna snaga ostane

i

neokrnjena. Veina povjestniara divila se bez iznimke neobino žilavoj životnoj

snazi Bizanta, koja mu je omoguila, da se uviek iznova suprotstavi neprijateljima
uzprkos tolikim udarcima, uzprkos nevjerojatnoj unutarnjoj, moralnoj, družtvenoj i

politikoj zahirenosti. Isto tako zadivila je sve nas neizmjerna kohezija Rusije. Sve,
i

što jednom podpadne pod Rusiju, pokazuje jasno tendenciju, da se sraste

nerazdruživo s tim divom. Mnogo sam siputa razbijao glavu pitanjem, kako to, da se
još uobe drži taj div, toliko razliit po rasi, predaji, po svom zemljopisnom i

politikom znaaju, a k tome još tako biedno upravljan. Ova se tajna nalazi u
bizantskoj baštini. Samodržac sviju Rusa je olienje vladarske sile, državne sile,
crkvene sile, on je integracija sviju ljudskih razpoloživih sila, koje su u stanju da
podpunoma ovladaju dušom tielom njegovih podanika, jer nesumnjivo izgleda, da bi
i

nestankom samovlada Rusija sama sebi prerezala nit života.

Ali najudnovatija je nevjerojatna preporodna snaga pravoslavne države. Treba
samo razmotriti dogaaje u 13. st. u bizantskoj poviesti. Najbolje, stoje Zapad imao s
obzirom na snažnu ekonomsku ekspanziju, umni razbor iskonsku vojniku snagu, to i

su Mletci franaki vitezovi, koji se baciše na trošni Bizant i srušiše ga. Premda ie
i

papa izprva oklievao, ipak on posveti taj in, gledajui u tom uspjehu plodove svojih
stoljetnih nastojanja za sjedinjenjem. Ali to sve potraja jedva dva ljudska vieka! U
dva najbliža nadbiskupska sjedišta nastadoše same od sebe dvie pravoslavne države, u
Ohridu Epirska despotovina, a u Niceji Nicejsko carstvo. Obje se države natjecahu,
koja eviše naškoditi latinskom osvajau, tako da se on doskora slomio iznutra
smrvljen, uzprkos tomu, što se u njemu skupio cviet zapadnjake snage uzprkos i

papinskoj zaštiti i svim nastojanjima. Pobjedu iznese Niceja, kojoj stajaše na

raspolaganju Mala Azija, ta tradicionalna bizantska riznica i spremište ljudske i

kulturne snage, kuda se bio sklonuo carigradski patriarh. Bijaše zaudno, kako brza
bijaše pobjeda Bizanta i kako se lako preporodio.

" Kud sam ovo a još prije njegova tiskanja, buknulaje niska revolucija. Ostajem ipak u cielosti
djelo dovršio,
pri gornjem shvaanju. Revolucija je. uspjela samo poradi loga. šio je službena ruska Crkva dopustila, da
carstvo padne. Danas vidi. koji su sve momenti tu btli na djelu. No mislim, da sam pružio dovoljno
se još ne
osnovu za iprosuivanje togpitanja. Sasvim sam uvjeren, da e
varsrvo u Rusiji ponovno oživjeti, premda razvoj
u tome pravcu može potrajati nekoliko desetljea.

135
 Nehotice moram pomisliti na iskonsku preporodnu mo
životinja nižeg reda, koje
j

možemo presjei popola, a svaki njihov dio razvit e

se u podpuno novu životinju.
J

Pa onda obnova srbske države! Vidjeli smo ve, da su osmanlijski osvajai i ™

razarai do temelja uništili srbsku državu. A ti biedni, neobrazovani seljaci imali su
]
odvažnosti, da ustanu protiv jedne velevlasti i da stvore u tren oka novu državu. Ta
pojava, koja je gotovo nalik na udo, nije bez razloga snažno obuzela mnoge najvee r1

duhove Srednje Europe, kao što na pr. Rankea, Kallava druge. Onome, tko jasno i J
gleda, stvar prestaje biti udnom, ali zato ne manje privlaivom; treba samo spoznati

u njoj pravilnost. Srbi bijahu samo poradi toga u stanju, da se prvi oslobode obnove i Hj
svoju državu, jer su u narodnoj Crkvi imali nevidljivu, ali stoljeima trajnu poticajnu ^

snagu, koja je išla za izpostavom njihove države.

'
Konano, ne mogu olako priei preko te pojave; zar ne vidimo i danas takav
proces preporaanja? Ne pruža li Rusija pohlepno svoje ruke za Carigradom danas u
tom strašnom sukobu naroda? Ne vodi li Rusija tokom posljednjih 150 godina ve
q>
sedmi rat protiv to redovito svakih 20 do 30 godina po jedan sa svrhom, da
Turske, i
]
je uništi i doe
do Carigrada, na izhodište svoje baštine, koju je nastupila godine
1472? A zašto to ini tako uztrajno? Da osnuje rimsko carstvo slavenske narodnosti i H)
da svojoj strašnoj veliini doda još pravni naslov za stjecanje itave Europe. Jao
i JI
Europi, ako joj to sada uspije!
U em leži dakle ta silna preporodna sposobnost, koju ne nailazimo bar u tolikoj i
i

mjeri kod katolikih država.

Sve se sastoji u »grkom odnosu« izmeu Crkve države. Taj odnos izražen je u
i

poredbi o tielu duši. Prema toj kanonskoj odredbi odnos je pravilan, t. j. u skladu s
i

J
Božjom voljom, ako pravoslavna Crkva, duša, stanuje u pravoslavnoj državi, tielu.
Naglašujem, u pravoslavnoj državi. Podpuno krivo bismo shvatili duh vjerskog ™
ekskluzivizma, kad bismo držali, da bi anatolska Crkva ikada mogla jednu katoliku
ili muslimansku državu smatrati dostojnim stanom pravoslavnoj duši. Inovjerna,
država može privremeno biti nekim utoištem, ali trajno se anatolska Crkva s takvim nj
stanjem ne bi nikad mogla pomiriti. j
Ovu tvrdnju sigurno mnogi ne e htjeti priznati i napadat e je, žuno tražei
dokaze. Na sreu mogu se pozvati na autoritet srbskog uenjaka profesora Jovana "1

Cvijia, ije u sad ovdje upotriebljeno djelo kasnije još mnogo navoditi. On piše: ^
»Srbi su svom snagom itavog svog bia pobornici pravog nacionalizma i nastojanja
oko nezavisnosti južnih Slavena, a ta je mogua samo na
vlastite nezavisnosti i

može nijedna strana uprava nai lojalnih podanika medu

nacionalnoj bazi. Zato ne
srbskim narodom. To psiholožki duboko ukorienjeno srbstvo glavno obilježje i

narodne duše ne nalazimo samo u Srbiji, koja se takoer nalazila pod stranim
vrhovnitvom, nego u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji. Hrvatskoj
i t. d. U najnižim i

slojevima naroda ne postoji samo nepovjerenje, nego esto duboka, neiztrebiva i -tj

mržnja na osvajaa. Težnja za nezavisnošu ne nalazi se samo kod onih pojedinaca,

koji postadoše nacionalno ravnodušniji. Ima u Austro-Ugarskoj Srba,

136
koji su se na temelju osobnih zasluga domogli vrlo visokih državnih položaja, i

takvih, koji su zbog materialnih interesa takoer došli do položaja. Rad obiju tih vrsta

ljudi usmjeren je u strogo austrijskom duhu, ali u onih prvih odigrava se velika
unutarnja borba izmeu
slobodom svog naroda injenice, da su se pomirili
ljubavi za i

s isto austrijskim nastojanjima s obzirom na južne Slavene. To pomirenje osjeaju

kao grieh esto završavaju svoj život na žalostan nain zbog nutarnjih vanjskih
i i

sukoba. Kod onih drugih, koji su se zbog svojih egoistikih probitaka predali tuoj
vlasti, ipak emo još pokadšto, kad im skinemo vanjsku masku, naii na koji taj

traak duboke srbske narodne sviesti, koja im dušu uznemiruje.

Pravoslavni element je prema tome kao cjelina nepomirljivi zastupnik težnje za
narodnom nezavisnošu i narodnim kulturnim životom. Njihova je vjera naljepnica,
koja tom. nastojanju daje najbolji biljeg.«. (VIII. — 33 str. 54.)
To je pokušaj, da se svojstvo, koje shvaamo isto crkveno, prenese na podruje
narodnosti. Ali i tu izbija na koncu vjerski moment, koji je, po našein shvaanju,
jedini odluan.
Potrebno je samo pomisliti na položaj inovjeraca u pravoslavnim državama, na pr.
na položaj katolika Židova u Rusiji. ° Njih zapravo samo trpe. te ih nikada ne
i

smatraju punopravnim graanima. Kao što bijaše u Bizantu punopravno graanstvo

vezano na grku narodnost, tako je još i danas u pravoslavnim državama punopravno
graanstvo vezano na pravoslavnu vjeru. Iz tog odnosa sliedi posljedica: kao što
pravoslavna država ne priznaje graanina nepravoslavca punopravnim, tako i

pravoslavni graanin ne smatra nepravoslavnu državu punopravnom.

Neka nitko ne misli, da želim oklevetali one milijune pravoslavnih graana u
Monarhiji. Oni nisu krivi toj injenici, a nije im ni poznata. Ali naša država i naši
državnici treba da znadu, kakva se sudbonosna zakonitost nalazi skrivena u
nesviestnom dielu duše milijuna njenih pripadnika. Mnogo se zla ne bi dogodilo, da
su se mjerodavni ve prije potrudili, da se upoznaju s ovim injenicama.
Pogledajmo sad, kakav je položaj sveenstva u pravoslavnim državama. Pošto
nema razstave izmeu Crkve države, to je pravoslavno sveenstvo državni organ,
i

ija je djelatnost doduše usmjerena uglavnorne na jedno polje, na dušobrižništvo, ali

nipošto nije na to polje ograniena. Pravoslavno sveenstvo ima pravo miešati se i u
sve druge grane državne uprave. Odnos je takav, da je katolika Crkva nastojala i i

nastoji da doe
prema državi u takav položaj.
Iznenauje meutim injenica, da ne vidimo nigdje u pravoslavnim državama, da
se sveenstvo pretjerano mieša u državnu upravu politiku. Je li ikad tko nešto uo o
i

djelovanju metropolita u Srbiji ili Rumunjskoj? Mislim da nije. Ili, svakako, tek vrlo
malo. To dolazi odatle, što se pod redovitim uvjetima aktivno politiko djelovanje
sveenika ne smatra po iztonjakom shvaanju dostojnim sveenikog dostojanstva.
Zato se sveenstvo, osobito više sveenstvo, drži veinom po

'
tporeth V. 15.

137
 d
"i
strani. Ono štoviše nastoji, da državni organi ili sam narod posvršava i isto crkvene
j

stvari.
Ovdje treba odmah jztaknuti, da se to odnosi samo na redovite prilike u
^
pravoslavnoj državi. Kod neredovitih prilika, a osobito u inovjernoj državi, obino se j
pravoslavno sveenstvo jae iztie nego katoliko podjednakim uvjetima.
U tome je pravcu pravoslavno sveenstvo podpuno razliito od katolikoga. H
Katoliko se sveenstvo ne istovjetuje nikada posvema s probitcima države, jer J
katolika Crkva živi nezavisno od države. Ona ima svoje posebne ciljeve namjere, i

ima usredotoeni upravni aparat s papom na elu mora se pokoravati njegovim i Hl

^
naredbama onda, kad bi se one sukobile s namjerama države. Nastane li sluaj, da
i

sveenstvo mora nastupiti protiv probitaka države, ono je dužno, da se u tu svrhu

1
djelatno založi. I

Zato se izmeu pravoslavnog i katolikog sveenstva može ustanoviti bitna

razlika, da katoliko sveenstvo nastupa mnogo djelatnije, mnogo vidljivije i mnogo
odvažnije. Lik kapelana-huškaa sasvim je nepoznat medu pravoslaviniiin
sveenstvom. Nije mi poznat ni sluaj, da bi kakav pravoslavni crkveni
dostojanstvenik postao izrazitom politikom osobom, kao što je na pr. kod Hrvata
Strossmaver bio politiki voa i glava stranke. 2
Taje pojava prividno u opreci sa snažnom politikom ulogom, koju je pravoslavna
Crkva sa svojim sveenstvom oduviek igrala koju još i danas igra. Pravoslavno
i
H
sveenstvo bavi se živo politikom, ali njegova je djelatnost nevidljiva sastoji se i
^
veinom iz opreznog i diplomatskog posredovanja izmeu vjernika, izmeu države i

državnih organa, iz nevidljivog mešetarenja i konano, što je i najvažnije — iz

stvaranja politikog mnienja, politikog uvjerenja, jednom rieju
posvemašnjeg — iz
j

utjecanja na narodno mišljenje. Pravoslavno sveenstvo upravlja velikom tvornicom r -|

politikiih ideja i bavi se njihovim razpaavanjem. Napadno je kako se politiko
Jj
prosvjeivanje, te politike ideje misli kod Srba brzo šire, a taje pojava primjer za
i

djelovanje pravoslavnog sveenstva. Kod katolika ne možemo zapazitii ništa, što bi ^]

tome bilo nalik. Katoliki sveenijk e
samo u vrlo riedkim sluajevima politiki Ji
prosvietliti svoje vjernike. Ponaješe mu to ne e
ni biti mogue, budui da je zbog
usredotoene crkvene organizacije vezan na naloge odozgo. Katoliki sveenik H
nastupit e
u odlunom asu kao voa, te e
svojim utjecajem, a prema potrebi i ^
živom agitacijom nastojati da povue za sobom itav narod da polui svoj cilj. i

Pravoslavni sveenik toga ne e

nikad uiniti. On e
narod prosvietliti u pravcu, koji
e ga zadovoljiti, dat e
mu ujedno potrebne upute pustit e, da narod sam za sebe i

samostalno nastupa, a on e se liepo držati po strani i po mogunosti davati daljnje

^
smjernice za rad.
wj
Veina poznavalaca pravoslavnih prilika zapazila je iztanani politiki osjeaj
2
pravoslavne Crkve, poimence Kallav. To dolazi odtuda, što je ona u jednu ruku
'

tradicijom baštinila neku odreenu dozu premone bizantinske politike i bizantinskih j

metoda, a u drugu ruku, što je svaki pojedini sveenik zbog pomanjkanja vrste
organizacije mnogo samostal- }

''///.- L, str. 96.

138
 niji, nezavisniji upuen više na samog sebe, te snosi ujedno teret odgovornosti za
i

crkvene idržavne interese u mnogo veoj mjeri, nego katoliki sveenik. Zbog toga je
prisiljen i na mnogo življe politiko mišljenje.
Zanimljivo je držanje pravoslavne Crkve prema narodnosti. Za postojanja Bizanta
bijaše Crkva orientirana sasvim grki i priznavala je narodnosti samo utoliko, ukoliko
to dopuštahu grki probitci. Zato vidimo sve do doba Nemanje, da se srbska država
širi samo onda, kad to bijaše u skladu s grkim probitcima. Tek poslije pada Bizanta

postalo je pravoslavlje susretljivijim prema raznim narodnostima; ono je tražilo, gdje

bi moglo nai novo tielo za nastavanje duše —
pravoslavne Crkve. I zato tvrdim: Da
nisu Mletani i Franci god. 1204. srušili bizantsko carstvo, nikada ne bi bilo srbske
narodne Crkve, nikada ne bi Nemanjii stvorili srbske narodne države i Srbstvo bi po
svoj prilici bilo nestalo u osmaniijskom naletu onako, kao što su nestali i maloazijski
Grci. Na sjeverozapadnom Balkanu nastao bi slian položaj kao i u Sedmogradskoj,
samo što bi namjesto Maara bili katoliki Hrvati pomiešani s pravoslavnim
Rumunjima nikada ne bi moglo nastati Srbstvo u današnjem svom obliku.
i

Katoliki odgojen ovjek dolazi uobe samo vrlo teško do toga, da razumije bit
iztone Crkve. On misli katoliki ne može nikada razlikovati suštinu od pojave.
i

Ovdje mi je još spomenuti jedan od momenata, koji sve to zamuuje. Mnogo sam
puta opazio, da se pravoslavno sveenstvo, a osobito ono više, vlada prema državi i

državnim probitcima — ak i u inovjernoj državi — mnogo susretljivije od

katolikog. I to je posljedica obeg držanja pravoslavne Crkve u odnosu prema
državi, ali nikako ne dodiruje osnovno stanovište pravoslavne Crkve prema
to
inovjernoj državi.Na pr. u doba grkih ratova za osloboenje zauzeo je carigradski
grkoiztoni patriarh odluno stanovište protiv grkog pokreta za osloboenje. Mi
"1 emo to uostalom razumjeti. Ali to ne bijaše zaprekom, da pravoslavno sveenstvo u
. ii
pobunjenim pokrajinama ne surauje živo kod osloboenja i da s njime ne simpatizira
iaktivno ga ne pomaže u itavom osmaniijskom carstvu osim u Fanaru.
Tceba ustanoviti još jednu neobino važnu injenicu: meu ostalim mnogim
zadatcima, što ih je pravoslavna Crkva preniela veim dielom na pravoslavnu državu,
nalazio se zadatak, da se vjera proširi
i održi ista. Vidjeli smo ve, daje bizantski
i

car u ime države nastupio protiv bogumila. Slino bijaše sa širenjem vjere. Grka
i

Crkva nikada se nije mnogo bavila misionarstvom. Taj tegobni, opasni, nezahvalni i
samo malo uspješni rad prepuštala je ona rado zapadnoeuropskim sanjarima.
Pravoslavna Crkva proširuje svoju vjeru na taj nain, da pravoslavna diržava najprije
osvoji tue zemlje da onda u osvojenim zemljama širi svoju vjeru uz pomo itave
i

snage osvajalake države. A postoje u svakoj vjeri usaen nagon, da se proširi, jer ne
širiti se znai isto, što uzmicati, to je vjerski moment taj, koji djeluje u pravoslavnoj
i

državi kao stalan poticaj za ekspanzivnu politik. Zato vidimo, da su pravoslavne

države stalno nemirne i da teže za proširivanjem. Ali izgleda da nitko u Monarhiji ne
shvaa, daje pravi razlog našim potežkoaima

139
 ... H
na jugu samo nastojanje pravoslavne Crkve da se proširi i da po mogunosti usrei što I

vee krajeve onim skladnim odnosom izmeu tiela i duše.

Treba konano ova razmatranja zakljuiti. Morao sam posegnuti toliko unatrag, da
q
poslužim obavještenjima o pravoslavnoj državi, jer se bez te spoznaje ne može j
razumjeti južnoslavensko pitanje. Mnogi teški neuspjesi Monarhije na tom podruju
i

bijahu prouzroeni upravo pomanjkanjem te spoznaje. T

Moramo dakle ustanoviti: pravoslavna država je zahvaljujiui pomoi, koju joj J
Crkva pruža u obilnoj mnogo žilavija, duljeg vieka, neosjetljivija podnosi
mjeri, i

unutarnju razdor u mnogo veoj mjeri bez opasnosti po svoj obstanak. Politiko Hl
^
mišljenje, osjeanje htienje mnogo je gibkije, elastinije, oportunije neizporedivo
i i

življenego u katolikoj državi poradi toga, što mu nije nosilac država stalež, nego i

Crkva. Pribrojimo li k tome još težnju za ekspanzijom, poticanom vjerskim

momentima, moramo doi do zakljuka, da je pravoslavna država caeteris paribus
politiki mnogo akti vnija, jaa sposobnija za život od katolike države.
i fj

5. Socialno-polilike posljedice razkola ^

U Bizantu si je država iz sasvim sebinih razloga podložila Crkvu i uinila je H
službenicom iskljuivo državnih i politikih ciljeva. Država je ak preuzela brigu za J
održanje proširivanje vjere. A kako je pri tome prolazila Crkva
i njeni uzvišeni i

ciljevi, apoimence njena briga oko morala udorea? Odgovor na to pitanje pruža
i Hl

nam se sam od sebe. Državna neman progutala je zajedno s Crkvom moral. Može li i
^
zar jedna nesamostalna Crkva, koja služi uviek samo politikim ciljevima koja mora i

H
uviek imati pred oima svjetovnu korist, može li ona služiti udoreu, odricanju i
skromnosti? Moral politika bijahu u svako doba u prilino diametralnoj opreci.
i

Ovo stanje podpune zavisnosti od države i službovanje njenim svjetovnim i ri

politikim probitcima, njen oportunizam, sve je to podpuno demoraliziralo anatolsku J
Crkvu. Grci ne bijahu nikada osobito moralan narod, pa njihova poznata nam slika iz
starog vieka nije ostala nepomuena. K svemu tome pridošlo je još i miešanje s n,

prednjoazajskom mješavinom naroda, a povrh toga demoralizirana, posvjetovljena

i i wi
izkljuivo državnim probitcima i državnim prohtjevima svagda uslužna Crkva.
n
Država se žrtvovaše svojim probitcima bez ikakvog obzira na pravednost na i

probitke, koji je se ne ticahu neposredno. Taj primjer djelovaše prema dolje: iz i

^
bezobzirne državne sebinosti nastala je s druge strane naj bezobzirnija posebna
individualna sebinost. Kuda su takve prilike morale dovesti?
Evo, što o tome veli historiografija. A da mi se ne predbaci pristranost, navest u "

jednog pravoslavnog pisca i obožavatelja Bizanta. Poznati srbski povjestniar Stanoje ,

Stanojevi piše o Bizantu ovako: »Bizantinsko družtvo ovog doba bijaše izgubilo sav
smisao za pravo,

"
1

140
svaki osjeaj za udoree i svaki osjeaj dužnosti. Nasilje i samosila bijahu jai od
prava, a najsitniji osobni probitak bijaše važniji od najhitnijih i najvažnijih probitaka
obenitosti i države. Nizka i podla zavist bijaše svagda spremna izvršiti najsramotnija
djela, a laž, hinba, kleveta, spletka, ona bezrazložna bezszmislena, koja je pa i i

nastala od pukog radovanja zlu, a da ne govorim o sluajevima, kad je bila posljedak i

osobnih probitaka, sve to kraj prevare, laži, grabeža, nezahvalnosti itavog niza i

slinih poroka bijahu svakodnevna pojava u Bizantu, a što bijaše najžalostnije.

tadašnje družtvo niti ne osuivaše poinitelje ovakvih djela .? . .

Ipak zato ne smijemo pravoslavnoj Crkvi predbaciti, da se nije trudila da zaustavi

to moralno propadanje. Upoznali smo ve borbu protiv presezanja države na iztoku.
Ma da je ona bila bezuspješna, pravoslavna ju je Crkva povela još dalje. A pošto i

svjetovno sveenstvo bijaše suviše zavisno od države, tu je borbu vodilo uglavnom

redovniko sveenstvo. Poviestna je injenica, da su upravo monasi postali na iztoku
borcima protiv prevlasti države, taj odnos odgovara sasvim tada postojeain i

izprikama.Kad bi neki monah prerevnim preoštrim agitiranjem protivljenjem i i

pobudio srbu državne vlasti, nestao bi on u špilji kakvog zaboravljenog brdskog

samostana,
Kao što i priotiv presezanja državne vlasti, tako su u prvome redu monasi poveli
borbu i protiv posvjetovljivanja, probiv propadanja morala i pokvarenosti. Tko ne zna
za Atos, tu monašku republiku na Svetom brdu na obali Egejskog mora, koja bijaše
duhovno središte pravoslavnog kršanstva? Tko je ne pozna, a želio bi spojiti najviši
književni užitak s najdubljom spoznajom, neka ita Fallmeravera." Pravoslavna
Crkva pokušala je na Atosu s pomou stroge stege, samoodricanja, pustinjackog
života, bezmesne hrane, posta, bdienja ureenog živog bogoslužja stvoriti ustanovu i

za išenje, povratnu postaju za bogodopadni život mjesto za proišivanje od svih i

natruha svjetovnosti, ulnosti, astohleplja, vladohleplja i želje za užitkom. Ve sam

se u odlomku o srbskoj poviesti pozabavio s Atosom i rekao sam, da se ondje moglo
nai sve, što bijaše najbolje u pravoslavnoj Crkvi. Ovdje bih još htio iztaknuti, da
Atos u srednjem, vieku u doba jednog Atanazija bijaše nešto drugo, nego stoje u naše
doba, nakon onog težkog vanjskog, a koliko je to još bilo mogue, nutarnjeg pada i

pravoslavne Crkve u tursko doba.

Ali sva monaška krepost pokušala se uzalud boriti protiv priroenih nagona
i

vladohlepne i propadajue rase.

Kad je zatim došlo do konanog pada Bizanta i do turske vladavine, izgubila je
duša svoje prirodno pa je nastojala da se sama utjelovi. Politiki znaaj
tielo,

pravoslavne Crkve, koji bijaše u svako doba vrlo jak, došao je sad do izražaja na taj
nain, da su pravoslavne crkvene vlasti postale naprosto upravni organi osmanlijskog
carstva za njihove pripadnike. Pravoslavni nadbiskup bijaše istodobno vrhovni šef
redarstva, prva sudbena vlast u graanskim parnicama, predsjednik povjerenstva za
odmjeru poreza, za upotrebu sirotinjskih novaca, za podjelu izvanrednih darova
dobrotvornih kršana kod izvršenja oporuka i

-'
///. 13.. *»'. //., sir. 129. i 150.
: '
V. 5., sv, II., str. 1. do I -li. Zbog neuzporedive ljepote opisivanja, izdala je ovo djelo biblioteka Reclum pod
br. 5UJ8.

141
 A

pripadnika njegova stada.

24
Treba si sad samo zamisliti, kako je takav položaj, još k
n ;

tome u osmanlijskoj carevini, mogao djelovati na moralne osebine crkvenih

poglavara. Grka Crkva ostade grkom, ona davaše rado svoj moralni integritet u ^
zamjenu za politiki utjecaj snagu. Grko si je sveenstvo znalo stvoriti takav
i
1
položaj, da ga je otomanska carevina bezuvjetno trebala, a posljedice toga uspjeh i

vidjeli smo ve pri našem razmatranju o Bosni. Ovakvim je uslugama pravoslavna n

Crkva uspjela postii, da joj katoliko sveenstvo morade povremeno plaati danak i A
da je mogla s pomou osmanlijske državne vlasti silom prevoditi katolike u
:1
pravoslavlje.
-

Tako se još danas moralne osebine Bizantinaca ne razlikuju mnogo od one

i
J

tmurne slike, kojom nam je srbski historiar naslikao Bizant. U svakom se narodu
moral sad diže, a sad opet opada, i ima razdoblja depresije, ali kod Grka je depresija
postala trajnom. A to se nije zgodilo sluajno, nego bijaše posljedak hotiminog
sustava, koji emo još upoznati. Jedan njemaki uenjak, koji je u doba filhelenizma ^
pošao u bizantske zemlje, da na licu mjesta proui, kakvi izgledi postoje za ponovno
oživljenje Novog Rima, vratio se sasvim utuen s tvrdnjom, »da je grko-bizantski
puki karakter absolutno neizljeivo sklon na zlo i da je pravoslavni kršanin
i n
25
naprosto zao ovjek,« ^J
Ovo gorko izkustvo moram nažalost iz vlastitog mnogogodišnjeg izkustva
potvrditi. Mislim, da e
mi se danas to vjerovati tim više, što su tisue i tisue naših
ratnika bili u pravoslavnim zemljama i imali dovoljno prilike, da u tome pravcu sami
vrše zapažanja. Pozivam se na njih sve, neka kažu, imam li pravo.
Treba prije svega utvrditi, da su nažalost svi pravoslavni baštinili ponešto od te
baštine. Dopuštam, da su se rasne osobine tu usprotivile da na pr. seljak iz
i i

unutarnjosti Rusije nije nikad tako zloban kao pravoslavni seljak iz Tesalije. Ali
^
nijedan narod, koji bijaše dionikom sudbonosne bizantske baštine, ne mogaše se
j
odhrvati sasvim bizantskom otrovu.
Samo što Fllmeravevo mišljenje me bih prihvatio bez svake ograde, nego bih ga ^

radije izpravio u stanovitom pravcu. Pravi dojam o kakvoi pravoslavnog kršanina j

dobivamo tek onda, kad ga uzporedimo s katolikom. Katolicizam usauje svojim
vjernicima neku moralnu težnju, te je izgradio za prosjenog vjernika itav sustav, A
koji ga plaši, da ne pocinja nemoralna djela. Taj sustav upotrebljava mnogo predobe, A
koje zadržavaju, i to predobu o griehu, gubitku vjenog blaženstva, o paklu, o vragu
i t. d. Kad je religiozna sviest dovoljno jaka, ove su spreavajue predobe obino
J
dovoljne, da zaštite vjernika, da ne poini nemoralna dijela. Razviju li se pak te
predobe previše, zahirit e vjernikova živost, snaga i energija. Treba priznati, da sei

to pokadkad dešava.
Za razumievanje pravoslavnog ovjeka, treba itavu stvar naprosto okrenuti.
Prikazao sam pravoslavnu državu, koja je svojoj nezasitnoj želji za vlašu -.

žrtvovala sve. što bijaše u njezinu i njezinih podanika posjedu. Taj duh bijaše prešao i
^

na Crkvu i njezine vjernike. Pojedini državljani postadoše isto tako vlastohlepni kao i

država. A bezobzirno vlastohleplje

V.--5., sv. U... sir. 270.

V. 5-. sv, II., str. 317.

142
inagon za doticanjem samog sebe ne slaže se baš najbolje s moralnim nastojanjima i

neminovnim spreavajuim predobama, ma kakve bile. Zbog toga ih naprosto

izbaciše kao suvišan teret na brodu, koji se bori s valovima. Orientalni kršanin
postao je lošim odgojem sa strane Crkve i države naprosto neskrupulozan lišen svih i

moralnih temelja. 1 pravoslavni kršani govore o prolaznosti sveg svjetovnog, o

griehu, o vjenoj kazni, o bogodopadnom životu možda još vise nego katolici, ali i

sve su to samo prazne riei. koje u duhovnom životu vjernika ne pobuuju nikakoviih
predobi.
Kad pravoslavnom kršaninu pruži negdje kakva zgodna
se prilika, da zadovolji
svoje potrebe, on e
tu priliku bezobzirno bez razmišljanja i izkoristiti, i nikakva
moralna obveza, nikakve skrupule ne e
ga u tome sprieiti.
Ali to još nije dosta: propasti izvrgnuti i umirui Bizantinac nadošao je na
injenicu, da se i u zlu samo po sebi krije neka mo. On uini profinjenim zlo i

upotrebljavaše ga kao sredstvo za jaanje vlasti, završavajui tako sliku, koja nas sili

da pristanemo uz Fallmeraverovu teoriju o absolutnoj zloi pravoslavnog kršanina.

Ova neskrupuloznosit bijaše razlogom onih tamnih sila, u kojima nam poviest
prikazuje moralno stanje u Bizantu vodi do onih pojava, koje gledamo u Srbiji, u
i

Rumunjskoj i u Rusiji.
Kod prikazivanja srbske poviesti odbio sam shvaanje Kallavevo, prema kojem bi

pomanjkanje gradova graanstva u Srbiji stvorilo takovo stanje, koje u poredbi s

i

ostalim europskim zemljama izgleda tmurno, pa bi sada trebalo da o tome kažem

svoje mnienje. Mislim, da o tome ne treba mnogo razgovarati. Bizantsko shvaanje
morala bijaše pravi razlog tokovomn stanju, ono je tome razlogom još danas ostat i i

e to sve tako dugo, dok Srbi budu pravoslavne vjere.

Ali i ovdje možemo ustanoviti strašnu relativnost svega ljudskoga. 1 ta strašna

slika ima svoje nalije, koje je dobro. Pravoslavlje je stvarilo mnogo jae pojedince,
nego što ih obino stvara katolicizam. Pravoslavac se ne pouzdaje ni u koga, njemu
posvema nedostaje ono mnogo puta upravo slabašno, blaženo povjerenje katolika,
koji priznavajui sam stanovite moralne, dužnosti, oekuje, da ih takoer drugi i

priznaju, ali se preesto u tom raunu vara. Ne imajui sam povjerenja ni u koga,
pravoslavac ga sam ni od koga ne oekuje mora sam da bude tim marljiviji življi.
i i i

Sam bez smilovanja, ne štedei nikoga neumoljiv, on to od drugih ne oekuje

i i i

znade vrlo dobro, da se može spasiti samo jakošu, snažnim razumom, prepredenošu
i lukavošu, pa zato nastoji, da ta svojstva razvije u najvišoj mjeri. Ne poznavajui
nikakovih moralnih obveza, ne e on, uhvaen na zlodjelu, imati nikakvih moralnih
slabosti, e nikada priznati svoje krivnje, nego e se braniti tako žilavo, da e imati
ne
mnogo izgleda da izbjegne pravdi, a to e se lako ako mu budu katolici sudili.
desiti,

Pošto je vlastohleplje glavni poriv svega njegova rada, on e marljivo nastojati da

bude tamo, gdje se mogu stei ast, ugled, novac druga sredstva vlasti, te e svom i

snagom svoje neskrupulozne naravi nastojati doi do izražaja.

143
 Mislim, da sam dovoljno rekao: tip Bizantinca je mnogo snažniji, protiv sviju
podlosti života bolje oboružan od katolika, a osobito od sanenog, povjerljivog
germansko-slavenskog austrijskog Slavena, koji uviek rauna na tuu uviavnost. ri

Netko emožda primietiti, da odgoj podanika tako opasne individualnosti samoj j

državi baš ne mogaše prijati. Ali se s time morala država naprosto pomiriti. Uinili
bismo meutim Bizantu krivo, kad mu s druge strane ne bismo priznavali, da se nije s r
]
uspjehom trudio, da zavede „ra^ig" red. Ali ne smijemo ni smetnuti s uma, da mu J
stajahu na razpolaganju sredstva, da svoj cilj privede kraju, jer su Crkva i država
zajedniki nastojale obuzdati najopasnije strane u zlu snažnog bizantskog pojedinca. T
Prvo sredstvo na tom putu bijaše nastojanje oko dopadljive, zaokružene forme u
meusobnom dodiru, u riei i u pismu. Birana i dopadljiva forma trebala je prikriti
ponajviše neprivlanu suštinu. Oblici družtvenog saobraanja u bizantskih kršana 1
J
strogo su odreeni predajom i obiajima. Oni su puni obreda, zapleteni i dugotrajni. Iz
njih treba posvuda da izbija mirnoa i dostojanstvo. Govor im je uvijen, pun tople
suuti, dobrih želja i moralnih misli, pun svega onoga, ega u Bizantinaca nema. Tko
1
nije primietio konvencionalno uvijenih pisama ruskih ratnih zarobljenika, pa bili to i
priprosti seljaci? Svak e
bezuvjetno odmah opaziti razliku izmeu kulta forme u
orieretalaca katolika bez forme. Tko da tu ne prepozna grku baštinu, grki smisao
i

za formu? Pa onda ono gotovo bolestno nastojanje oko osobnog dostojanstva i

ugleda! Bizantski kršanin uviek e
se lakše snai u položajima, u kojima se e n
katolik s mnogo manje smisla za oblike lako zaboraviti. ^
Dopadljiva forma ima prikriti sve nedostatke nutarnjeg bia i latentnu spremnost
za borbu, koja izvire iz zlobe. A da prema vani oslabi štetne posljedice neminovnih i

duboku solidarnost sviju Bizantinaica. Usred

oštrih borbi, izmislio je Bizant još nešto:
najogorenije borbe, oni e
smjesta zaboraviti mržnju svau, im se približi
i

inovjerac, pa bio on katolik, musliman ili protestant, te e

kao složna braa u Bizantu
zajedniki nastupiti protiv narušitelja mira, pa e
onda on postati najprikladnijim
predmetom, da na njemu ohlade uzavrelu krv. Ovo su, osim na drugom mjestu ve
spomenutih razloga, takoer razlozi, zbog kojih se kod pravoslavnih država opaža •_J

nastojanje, da razne bolestne pojave, izazvane prirodom države njenih graana, i

svladavaju pokušajima ekspanzije i umjetno izazvanim vanjsko-politikim sukobom.

Tko god doe na Jug, odrastao u katolikoj vjeri navikao na visoke gotske,
i

polutamne crkve, na brujanje orgulja, na tihu skrušenu pobožnost i na tiho mrmljanje

latinske mise, pa onda stupi u bizantske crkve sa alatnim ikonostasima, s dugakim,
glasnim bogoslužjem na staroslavenskom jeziku, uz pratnju pjeva vjernika, koji uobe
u itavom bogoslužju aktivno sudjeluju, taj e odmah osjetiti: to je drugi sviet.
Katolik ide u crkvu, da se stavi nesmetano u vezu sa svojim Bogom i da nae
utjehu i snagu. Prema tome stvorena Sasvim je drugaije kod
je i okolina.
pravoslavaca. On se ne može odati pobožnosti pojedinano, on pjeva sa svim
ostalima, svi ljube križ svak sudjeluje kod bogoslužja.
i

144
Pjevanje, dugaka služba Božja, ono esto ponavljanje formula bogoslužja jezikom
svakome razumljivim, sve to djeluje na pojedinca sugestivno. On nalazi utjehe u
masovnoj sugestiji, u nekom osobitom ražpoloženju, što ga stvara dugako veinom i

Svak osjea jaku

liepo pjevanje, te u izjednaenju sviju u zajednikoj službi Božjoj.
sponu, kojom ga njegova Crkva veže uz sve njegove suvjernike.
A to je glavna svrha pravoslavnog bogoslužja: da vjernika veže uz crkvu, da u
njemu probudi sauva osjeaj za masu, osjeaj solidarnosti osjeaj snage u masi.
i i

Kao pred svojim Bogom, tako se u svietu katolik pojavljuje uviek samo kao
i

pojedinac, koji se malo brine za svoju okolinu. Kod pravoslavaca je sama služba i

Božja tako ureena, da se sa svojini jednovjernicima osjea solidarnom i snažnom

masom.
I zato ima u pravoslavaca i sposobnosti, da se kao, masa afirmiraju. 1 sama služba
Božja služi vlasti.

6. Osnovna misao bizantinizma i pravoslavlja

Nakon ovog obširnijeg i potanjeg razlaganja izgleda da je potrebno sve, što je

dosad reeno, svesti na zajedniku misao.
Grci, najdarovitiji narod stare poviesti, ne postigoše trajnih politikih uspjeha.
Uzprkos tome oni preživješe, pridržavajui grevito baštinjene obiaje, Rimljane, koji
propadoše u vlasti, gospodstvu bogatstvu. Pri diobi carstva oni se uvrstiše, premda
i i

sami u razsulu, pa iztono carstvo posta grko. Sad su imali u rukama gotovo veliko
carstvo, predaju ustrojstveno najbolje ureene države u poviesti svieta misao o i

svjetskom gospodstvu. Ali kao narod, kao element snage, potrebne za svaku tvorbu
države, bijahu ve u podpunom razpadanju. I kao što neke neizljeive bolesti u svom
posljednjem stadiju još daju, da se životna radost neobuzdano uztalasa, tako je Grke i

pred njihovu propast još obuzela ežnja za veliinom, gospodstvom i vlašu, ali snage
im za to više nedostajaše.
I kao što ljudi, koji izgubivši sav imetak, odnose u zalagaonicu još i svoju
posljednju dragocjenost, samo da neku sjenu prošlog vremena, tako
bi održali
žrtvovahu bizantski Grci sve, što još posjedovahu, da održe carstvo
i vlast. Kad i

ponesta fizike snage vojnikih vrlina, te država osta bez vojske, nasnubiše barbare
i

za ogromne svote novaca natjeraše ih jedne na druge. A kad ponesta

i novca, i

pritisnu zemlju porezima kao još nikada dotada, A kad izostaše i porezi, zaplieniše
naprosto sav imetak najbogatijih, a njih ili naprosto ubiše ili ih pak uništiše
uprilienim parnicama. Država posta trgovac, monopoliziravši žito, povre, svilu,
i

jednom rieju sve, što odbacivaše neku dobit i pri emu se iz državljana mogaše
izciediti novac. Ta politika oaja primjenjivaše se na svim podrujima, sve se
pretvaraše jednako neskrupulozno i vješto u politiku vlast.
Ta se glad za vlašu samo još povea, kad u 9. st. stari
i neprijatelj Rim, osvježen
germanskom krvlju, u kršanskom obliku pokuša osporiti i sam naslov vlasti, t, j.

rimsku carsku krunu. Stara mržnja i prezir po-

J45
 J

novno oživješe. Sad tek htjedoše da budu snažni, da bi neprijatelju pokazali, da su

nadmoni.
doe im ak u kuu i raztjera itavu
Ali neprijatelj bijaše ipak jai. God. 1204.
n
družbu. uzprkos blizom smrtnom asu, mogaše Bizant smoi još uviek toliko
No
snage, da je neoekivano brzo i temeljito svladao uljeze. Kod te zgode približi se
grki sviet po prvi puta Slavenima, svojim buduim baštinicima. Jedni od njih. Srbi,
pokušaše još za života budueg pokojnika da se domognu baštine, ali njihove snage
ne bijahu dovoljno jake ni za balkansko, a kamoli za svjetsko carstvo. Ali dooše
trei, Osmanlije, u kojih bijaše više realne snage. Osmanlije ih sve svladaše i nj

podigoše svoje svjetsko carstvo. - i

Osamnaest godina nakon propasti Bizanta ode u Rusiju posljednji odvjetak carske
obitelji zajedno s carskim znakovima, kao živo svjedoanstvo težnje za bizantskom
m
'i

baštinom. Ali pri ostavinskoj razpravi pojavi se protivnik u Osmanlijama, koji

izvaahu svoje pravo na pravu maa i na stvarnom posjedu, te osporiše Rusima
nasljee. Parnica oko toga još uviek je u toku, a balkanski ratovi bijahu tek
j

djelomino rješenje. Od mnogih spornih pitanja, koja treba da rieši svjetski rat, odnosi
se jednotakoer na to, tko e
preuzeti u posjed bizantsku baštinu. r-j

Prema tome, što je dosada reeno, jasno je, da se poviest pravoslavlja do god. j
1453. ne da odieliti od bizantske poviesti, a nakon pada Carigrada, od poviesti
balkanskih pravoslavnih naroda. H
Ali slikom o prielazu bizantske baštine na Slavene nije prema našem shvaanju j
itav taj poviestni dogaaj od svjetske važnosti pravilno prikazan ni izcrpljen. Koliko
s gledišta svjetske poviesti, toliko i s gledišta ove teme, stvar je meutim toliko važna, "}
ui
da se moram njome pobliže pozabaviti.
Predstavit emo si ukratko sve momente, kojih posljedica bijaše,da je vei dio
^
Slavena prešao na pravoslavlje. Poznato je, da su tri etvrtine Slavena pravoslavne <

J
vjere.To meutim nije nikakav sluaj, te se može razjasniti uzrono-posljedinim
injenicama. ^
Puki sluaj jest samo susjedstvo Bizanta s nekim slavenskim plemenima. j

Susjedstvo je odreivalo udese pojedincima i narodima. Kod Rusa susjedstvo ne

bijaše baš tako blizu, a bijaše i drugih naroda, koji bijahu bliže Bizantu i njegovu -i

neposrednom utjecaju, kao na pr. Maari i Hrvati, pa ipak ti narodi ne postadoše -j

pravoslavni. Što bijaše dakle u toj stvari odluno?

Ve sam u prvom poglavlju iznio, da veinu Slavena smatram
politiki slabije ^
nadarenom rasom nalazim uzroke toj injenici u kod Slavena karakteristinom
i

prevlaivanju osjeajnog života nad misaonim životom, a djelomice i u njihovu

gotovo izkljuivom svojstvu poljodjelca. Kad ulaze u svjetsku poviest, oni su posvuda
kad pobliže promatramo njihovo ponašanje, što rade što propuštaju da
ji

seljaci. A
..

i i

uine u svom poetku, ne emo se moi oteti spoznaji, da su u njima nagoni

poljodjelca upravo pretjerani. Praslaven je vezan uz rodnu grudu, itavo njegovo
htienje i nastojanje upravljeno je na to, da zadrži posjed zemlje, koju ljubi. Da u
Slavena nema ljubavi za slobodom, ne da se porei, ali od ljubavi za slobodom vea
je ljubav za zemljom. On se znade spri-

146
jateljiti i s tuom vlašu uz uvjet, da zadrži posjed zemlje. Iz tog slavenskog svojstva
proizrjee u poviesti tako esta simbioza Slavena s Uraloaltajcima Mongolima, s i

Hunima, Avarima, Bugarima, Maarima i t. d. To bijahu nomadi i ratnici, a Slaveni

poljodjelci; ova podjela rada bijaše opetovano temelj državnih tvorbi prilino
dugotrajnih. Slaveni se pojavljuju kao osvajai samo iz razloga pomanjkanja zemlje;
ratnici ili osvajai iz puke želje za osvajanjiem ne bijahu Slaveni gotovo nikada. Kad
se jednom domogoše zemlje, prestade proširivanje. Jasno je, da su ratniko zanimanje
i poljodjelstvo svojstva, koja se ne podnose. Ne bi se moglo rei, da su Slaveni loši
vojnici, ali pravi Slaven ne živi od rata, nego od ratarstva i zato u njemu prevlauju
nagoni poljodjelstva. Prema njima udešeno je itavo politiko ustrojstvo Slavena.
Slaven se udružuje samo u malene župe stvara time samo toliku politiku snagu,
i

kolika je potrebna, da ga štiti od smetanja posjeda. Njegov seljaki razum omoguuje

mu samo pregled preko uzkog kruga njegove uže postojbine. Vee šire ustrojbe i

donose sa sobom opasnosti veih sukoba donose sa sobom terete, koje na koncu
i

konaca ipak treba da snosi opet seljak; a to mu se ne svia. Tako treba gledati u
prevladavanju poljodjelskog nagona onaj inbenik, kojim bijaše uvjetovana politika
razcjepkanost Slavena i njihovo zaziranje od veih državnih tvorevina.
Ali izmeu 8. 10. st. iznikoše posvuda slavenske države.. Sve te države bolovahu
i

veinom od jednostrane sklonosti svojih osnivaa. Na putu im stajaše slavensko i

komunistiko ustrojstvo obitelji, koje onemoguivaše odgoj snažnih pojedinaca i

stvaranje pojedinanog nasljednog prava. Uz takove prilike razvijahu se slavenske

države, ukoliko se uobe mogahu uzdržati, nepovoljno, u njima se stvaraše neko
unutarnje nezadovoljstvo, koje se najbolje oituje u pozivu varjažkim Ruodsima, što
nam ga spominje Nestor: »Naša je zemlja velika plodna, ali u njoj nema reda, doitei

i vladajte nama,«
Takovo razpoloženje bijaše najpovoljnije za veliku zavodnicu, pravoslavnu Crkvu;
ona sama bijaše ponikla upravo iz politikog nezadovoljstva jednog nadarenog
naroda. Zar ne bijaše njen zadatak, da grkom narodu nadomjesti, što mu od prirodnih
uvjeta nedostajaše za razvoj njegove moi i za održanje njegovih položaja?
Kod Slavena bijahu sline prilike. Slaveni se sami ne smatrahu doraslima svom
politikom, zadatku, osjeahu, da su slabi i da im je pomo potrebna. A pravoslavlje
pak govoraše: »Poklonite se meni i dat u Vam gospodstvo nad itavim svietom. Ne
treba da budete ni jaki, ni vojnici, ni ueni, ni krepostni, pa u Vam ipak dati
svjetovnu vlast, ako samo doete k meni poete za mnom.
i

1 vei dio Slavena pristade na taj posao. U zamjenu za politiku vlast oni dadoše
svoju arijsko-slavensku dušu.
Dokazat u, da bijaše tako: koje ono dvie slavenske države prezreše pravoslavlje,
premda dooše s njime u mnogo izravniji bliži dodir od Rusa? Dvie najizrazitije
i

slavenske plemike državet poljska hrvatska plemika država. Obadvie države

i

ostadoše sve do danas izrazito katolike, jedino iz oporbe prema pravoslavlju. Zašto?
Zato jer su u priroenim gospodstvenim nagonima svoje razmjerno iše rase osjeali
do-

147
voljno snage, da se od seljaka uzdignu da stvore vladajui plemiki sloj, koji je saim
i
;

vladao, i jer je njihova krv osjeala duboku odvratnost od

slavensko-arijska
pravoslavlja jednako kao nekada i Goti, koje je Bizant morao tek uništiti prije nego je Hj
mogao razviti svoju državu Crkvu. i
j

Sad možemo shvatiti, zašto Srbi prigrliše pravoslavlje, a Hrvati katolicizam. Srbi
bijahu nadaren, siromašan narod gorštaka, koji "1
ali pod svaku cienu osloboditi
si htjede
pritiska Hrvata, Bugara Bizantinaca. Da to postignu, trebala im je mo, a da postanu
i

moni, prigrliše pravoslavlje, koje im mo

obeavaše. Gospodstveni nagon hrvatske
n
plemike rase preziraše tu njemu nesklonu vjeru, te oni ostadoše uz katolicizam. Kad
s pomou njega ne dolažahu napried, pokušaše prigrliti bogumilstvo, a kad im ono i

ne pomogne, prihvate islam, vjeru s najizraženijom voljom za vlašu. ^»

Srbi raunahu izpravno. Pravoslavlje im dade vlast, makar kratkotrajnu. S pomou j

svog boljeg crkveno-politikog ustrojstva, oteše oni Bugarima Hrvatima vea i

podruja. Hrvatima oteše današnju zapadnu Srbiju nekadašnju Duklju, a jedna od

i n
glavnih sila, koja je dovela do današnjeg, rata, jest zagriženo nastojanje Srba, da .J
Hrvatima konano otmu i Bosnu Hercegovinu.
i

7. Bizantinska mržnja 1
Dosele još nisam prikazao socialno- vjersku pojavu najvee važnosti, koja je toliko
znaajna, da u
joj sad posvetiti posebno poglavlje. To je pravoslavna mržnja na 1 1

jl
svakog inovjerca, a poimence na katolicizam i na katolike.
U samoj biti svake vjere jest osnovno to, da se ona smatra jedino izpravnom i

jedino spasavajuom, te poradi toga osporava svim ostalim svako pravo na obstanak,
j
pa zato mora stvarati meusobno odbijanje i odjeljivanje. Ipak se vjerska mržnja
oituje kod raznih vjera u raznim oblicima. ^i
Jedva da je ikada u svjetskoj poviesti ikoja vjera gojila prema inovjercima snažniju uj
mržnju od islama. Ipak državno-politiki (bar ne u osmanskoj carevini) nije nikad
islam inovjercima porekao pravo na obstanak u državi. Naprotiv, po osmanlijskom ]
poimanju države spadali su inovjerci, a osobito kršani u državni ureaj (raja). -)
Pravovjernost bijaše samo preduvjet za vladanje nad inovjercima, za njihovo
preziranje i zapravo za nemilo izkorišivanje po miloj volji. Ta ustanova, koja je 1

pravovjercima trebala omoguiti da bezbrižno žive i da se posvete širenju vjere, CJ

postala je na koncu, kako to danas znamo, za islam sudbonosna.

Vjera, puna tako kao što je katolicizam, ne
izrazito univerzalistikih nastojanja,
\

mOže dakako po bude snošljiva. Nesnošljivost katolicizma bijaše u

svojoj prirodi da
nekim razdobljima srednjeg vieka dosta visokog stupnja. Ali pobliže promatrajui, --»

zapazit emo ovdje onu obenitu crtu nutarnje strukture katolicizma: samo je kler
i
;
bio djelatan i igrao

148
vodeu ulogu, laici Tako se i svi nesnošljivi pokreti svode u
su uglavnom nedjelatni.
svom poetku na katoliki kler. U
katolikog laika prevladava težnja, da se uobe ne
brine za inovjerca, s kojim zajedno stanuje. Odkako je suvremena država naela
vjerske snošljivosti izpisala na svojim zastavama i stekla dovoljnu mo, da i
sveenstvo, barem u praksi, primora na poštivanje državnih naela, katoliki laik je
inovjernom sugraaninu najugodniji susjed.
Sasvim je drugaije kod pravoslavlja. u ovoj stvari vriedi naelo, što sam ga
I

postavio: pravoslavno sveenstvo je povueno, a djelatno nesnošljivo nastupa država i

masa laika. Nesnošljivost pravoslavnog sveenstva nije se nikada osobito izticala.

—
i

Revno nastojanje nadbiskupa Eulogija u doba ruskog upada u Galiciju (1914.

1915.) ne spada ovamo, nego u poglavlje širenja vjere (str. 141.). Kako da si to
razjasnimo? Pravoslavni laik mrzi svakog inovjerca kao pravoslavac, jer je to baš
bitno u pravoslavlju. On ne podnosi zajedniko stanovanje s inovjercima. Zato
nagonski nastoji da inovjerce drži daleko od sebe. Tamo, gdje su uslied poviestnog
razvoja primorali stanovati zajedno s inovjercima, pravoslavni se odjeljuju od ostalih
vjera u posebnoj gradskoj etvrti (srbske etvrti u Bosni). Jao inovjercu, kad zapadne
u pravoslavnu etvrt, iztjerat e
ga najodabranijim sredstvima ljudske zlobe. U to
poglavlje spada nestajanje bez traga katolika u nekim dielovima Balkana, u sjevernoj
i sjeverozapadnoj Bosni, u sjevernoj Srbiji, te poimence u Mavi, gdje još pred dva do
tri stoljea bijaše mnogo katolika (ostatci nekadašnjih Hrvata), a zatim i napadno brzo

nestajanje muslimana u pravoslavnim balkanskim zemljama. Pravoslavni elementi,

što ih austrijske vojnike vlasti naseliše u Hrvatskoj Slavoniji poevši od 16. stoljea i

uspješe god, 1632. da im je car Ferdinand podario svu zemlju izmeu Save i Drave, te
stadoše mnoge katolike tjerati sa svojih zeinalja, a mnoge i prisiliše da prieu na
pravoslavlje!
Danilo Petrovi, vladika crnogorski, naredi god. 1702. svim svojim podanicima,
da da u odreenom roku prieu na pravoslavlje ili da se izsele iz
svi inovjerci treba
zemlje. Tko se nije pokorio, bio je napadnut i ubijen. Ovako završiše islamizirani
2
bogumili nekadašnje Crvene Hrvatske. duh ne vladaše samo u Crnoj Gori.
Ali takav
U doba ustanka vlaških (rumunjskih) seljaka u Erdelju u studenom god. 1784. bijahu
plemii na ulici, u kuama, pa u crkvama nemilice ubijani ili prisiljavani da prime
i

vlašku (pravoslavnu) vjeru.

Nije bez interesa ni zabilježiti, što o tome piše jedan Francuz, Vicomte de la
Jounguiere: »Si par impossible l'empire de Bvsance renaissait, on assisterait bientot a
une persecution religieuse contre les nonorthodoxes qui depasserait de bien loin
toutes les horreurs des guerres de religion du seizieme siecle. Khalil Cherifpacha avait
raison, lorsqu 11 ecrivait: Quand le fanatisme de l'orthodoxie grecque se serait allume,
quand il aura bu cette premiere coupe de sang qui enivre et aveugle, il frappera tout ce
29
dogmes du Saint Svnode,« Ili hrvatski: »Kad bi na kakav
qui n'est pas conforme aux
nemogu nain Bizantsko carstvo ponovno oživjelo, doživjeli bismo doskora vjerske
progone onih, koji nisu pravoslavni, a ti progoni premašili bi nadaleko sve grozote

'*
//. 2, .vv. //.. sir. 145.
27
IV. 25.. sir. 50.
7
*V]l. /.. .vv. U., sir. 495.
19
V,- IL. sir. 54.

149
vjerskih ratova šestnaestog stoljea. Kalif Šerif-paša bijaše u pravu pišui: Kad se
fanatizam grkog pravoslavlja razplamsa, kad izpije onu prvu ašu krvi, koja opija i

oduzima vid, on e udariti na sve, što nije u skladu s dogmama Sv. Sinoda.« To bijaše

napisano još god, 1881.! i

Mnogi su ve u družtvenom životu slavenskog Juga zapazili tu nesklonost Srba, da

žive zajedno s inovjercima. Svi inovnici bosanske zemaljske vlade znadu, da su Srbi H
u Bosni Hercegovini sustavno kupovali zemljišta od muslimana katolika. Pri tome
i i J
donašahu srbske novine u Bosni stalnu rubriku: »Srbine, ne prodavaj svoje zemlje!«
Sudovi u Sandžaku imadu sad pune ruke posla s muslimanima, koji traže, da im se 1

vrate njihova zemljišta. Nakon balkanskih ratova »izvlastiše« srbski inovnici i

astnici te kue kod plaanja odštete nastadoše obino neke potežkoe,

i zemljišta, a
pa je Turin obino znao ostati bez kue i bez novca, te sad traži ili jedno ili drugo.
i
'i

J
Na poetku rata kažu, da u Boci Kotorskoj bijaše odkriven razgranjen pokret
voen iz Crne Gore, koji si bijaše stavio u zadatak, da kupuje zemlju od katolika. O, n
iztrazi, koja se bijaše vodila god. 1914. 1915., nisam nažalost zbog ratnih prilika
i
j
mogao ništa doznati. Kad Srbi ujesen god. 1914. provališe u Bosnu, od pravoslavnog
puanstva na granici prikljue im se gotovo svi do posljednjega. Mogu nam za dokaz n
poslužiti službeni spisi, iz kojih proizlazi, da su to uinili, da bi iz Bosne zajedniki j
iztjerali Švabe, Šokce (katolike) Turke, Sve su to družtvene pojave ukorienjene
i

iskljuivo u vjerskom osjeanju pravoslavnog naroda, kojima se izvor nalazi u starom H

bizantinskom idealu o jednoj vjeri u državi. Sasvim nesviestno bori se pravoslavni ^
ovjek za ostvarenje tog ideala, a pokretna sila je mržnja na inovjerca odvratnost od i

njega.
Osobito je snažan oblik, kojim pravoslavni ovjerk mrzi katolicizam, katolike i
sve što je katoliko. Ta mržnja poznata je svim poznavaocima poviesti jugoiztone
Europe. Pichler, Finlay, Gfrorer, Helfert, Fallmerayer drugi dobro su je poznavali. i
j
Potonji spominje »mržnju spojenu s omalovažavanjem kod Bizantinaca« ili na
drugome mjestu: »Ne treba nikada zaboraviti, da su ljubomor i omalovažavanje
katolikih naroda nacionalno obilježje i neiztrebiva priroda Bizantinaca.« Ali mnogi
ne znaju, kolika je snaga i dubina te mržnje.
Na drugome mjestu piše Fallmeraver: »Koliko je velika mržnja u pravoslavnih
ljudi na Latine, može se pojmiti samo saobraanjem s prostim narodom nižim i

sveenstvom.«
O odnosu pravoslavnih katolika piše Helfert: »Kod nekojih od posljednjih
i

ustanaka u Hercegovini, napadahu pravoslavci katolike domove isto tako ogoreno

kao i muslimanske.«
Pa središnje vlasti u Monarhiji došle su do iste spoznaje. U izvještaju ilirske
i

dvorske deputacije carici Mariji Tereziji dne 16. sienja 1778. spominje se meu
ostalim »nesklonost prema vladajuoj vjeri, koja je danas svojstvena ilirskom narodu
i

(t. j. racko-grkom) koja zapravo ini njegov duh.«

i

Ne treba misliti, da je ta mržnja obilježje samo pravoslavnog Srbina. Ona se

pojavljuje kod svih pravoslavnih vjernika ak i onda, kad

" V. 5.. xv. I.,.str. 312.

:i
III. 25., str. 243.
"'-'///.
1-1., str. 307.

150
zato nema nikakva vidljivog povoda. Uzmimo na pr. rumunjsku spisateljicu Doru
d'Istria (njeno je graansko ime Eiena Ghika). Ta Rumunjka albanskog podrietla,
zacielo nije imala osobnog razloga da mrzi Pa ipak su njena djela puna
Austriju.
iskonske mržnje prema toj državi samo Pogledajmo jedan
zato, jer je katoliki susjed.
Fallmerayerov izvještaj iz godine 1 860. o njezinu djelu »Les femmes d'Orient« (Žene
iztoka). »Nakon pape, Rima redovnikih redova, osjea uzvišena autorica najmanje
i

simpatija za kuu habsburžko-lotarinžku njenu politiku. Grješni registar ove

i

dinastije, koji je razasut po itavoj knjizi, tako je neprijateljski, strastveno nepravedan

i pun mržnje, da se ne može podpuno navesti bez štete za ionako ve uzdrman ugled
ovog uzvišenog vladalakog doma. Kao daje Rusija raj liberalnog napredka i ujedno
uzor politike pravednosti uzdržljivosti, predbacuje se Austriji, daje europska Kina,
i

da austrijski knezovi bez skrupula nastoje što više oko sebe prigrabiti, da svoju
pohlepu za ašu za zemljama prikrivaju religioznim izlikama, da priee u interesu
i

rimske propagande, da Europa ne bude obavieštena o prilikama u Albaniji da nastoje i

prokriumariti u Srbiju isusovce na korist absolutizma.«

Zbog znaenja, što ga ta mržnja ima za interese Monarhije na jugu. doniet u
ukratko njezinu poviest.
Prvi njezin trag Grka na Rimljane, u mržnji inteligentnijeg
leži u mržnji
pokorenika slabijeg karaktera na neobrazovanijeg osvajaa jaeg karaktera. Ta je
mržnja tinjala pod pepelom, dok nije našla nove hrane u predaji rimske carske krune
Francima prodrla iz najviših krugova Bizanta sve do u najniže narodne slojeve. Jae
i

uzplamsa ona opet u doba križarskih vojni. Grci injahu križarima tolike neprilike, da
se u zapadnoj Europi ve
osvjedoenje, da su Grci krivi, što još nije
bilo stvorilo
uspjelo osloboditi sveti grob. Kakav
neka osvietli injenica, da su
bijaše taj odnos,
Grci službeno od države dali kovati krivi novac, samo da oštete latinske križare. Iz
ovih doživljaja i ovakovih uspomena nastade etvrta križarska vojna, te doe do
osvajanja Carigrada osnivanja Latinskog carstva. Grubi franaki vitezovi
i lukavi i

Mletani izkališe sad svoj jad na pobieenim i nemonim Grcima, koliko kao ljudi,
toliko kao vjerni katolici. Suvišno je napomenuti, da se tom zgodom desilo štošta,

ega bolje da nije bilo u interesu ovjeanstva i ugleda katolicizma. Mržnju, koja je
odatle nastala zbog pretrpljene nepravde i sramote, i koja se težko dojmila propalih,
ali još uviek nevjerojatno ponosnih Grka, sauvala je još do danas pravoslavna Crkva
i daje od nje postao bitni sastavni dio psihoze svakog njenog vjernika.
razvila je tako,
Ova mržnja postade bjelodana, kad Bizantinci sami uvidješe, da su im dani odbrojeni.
U doba nastojaše Rim, da oslabljenima pomogne da ih uzme pod svoje okrilje, ali
to i

odgovor je glasio: »Radije vidim na vratima hrama sv. Sofiji Muratov turban nego
kardinalski šešir.« To bijahu, kako je poznato, riei grkog arhotita Notarasa nekoliko
godina prije nego što Turci uoše u Carigrad. Pa danas još Grci ne žale taj svoj i

korak, nego se hvale svojom dosljednošu, svojom nacionalnom tvrdokornošu,

svojom nepobjedivom od-

III. 6., sv. 111., str. 519.

151
 . 1

vratnošu od nas, svojim stereotipnim preziranjem naših obiaja, naše vjere i naših
simpatija/
Treba li za tu mržnju još i daljih dokaza? Treba samo malo listati u poviesti "i
Austro-Ugarske i Srbije zadnjih deset godina, pa nam se iz svake stranice ceriti ta e _ i

»mržnja spojena s omalovažavanjem.« I Freiherr von Giessl izviestio je god. 1914.

grofa Berchtolda nakon atentata: »Tako omražena Austro-Ugarska izgleda Srbima sad
nemona i jedva dostojna, da se s njome zarate uz mržnju nalazi se i prezir ona — —
pada bez muke kao smrvljeno tielo u krilo velikosrbskog carstva, što se u skoroj e
budunosti ostvariti,«
Još u
navesti jedan konkretni sluaj, U ožujku god, 1908. morao je biti odkazan
sveani objed u ast netom ustolienom novom sarajevskom metropolitu Letici poradi
toga, što je predsjednik srbsko-pravoslavne obine Gligorije Jeftanovi odbio da
primi poziv na ruak, Što gaje priredio zemaljski poglavica, s obrazloženjem «da mu
je izpod asti da sjedi za istim stolom s austrijskim generalima i bosanskim
inovnicima.«
Da se u jednog bosanskog gazde, koji je za austrijske vladavine postao ono, što
jest, nade toliko hrabrosti, da tako nastupi naspram ljudi, koji su mu s obzirom na

položaj, utjecaj, znanje, znaaj, uobe s obzirom na sve, što ini ovjeka vriednim,
daleko nadmoniji, to je samo po sebi psiholožka zagonetka. Razjasniti se može samo
pakostnom bizantinskom mržnjom, koja spava duboko u njegovoj duši, te se sa svom
snagom oituje pri svakoj prilici, koja joj se pruža.
Netko e
možda staviti pitanje, kako je to mogue, da mržnja, koja je pred 700
godina nastala iz politikih razloga izmeu Grka Latina, može još danas biti i i

djelotvorna izmeu Slavena, i Germana ili izmeu Slavena i Slavena.

Odgovor na to pitanje ne bijaše nikad lakši nego baš u ove dane, kad svi jasno m
vidimo, koliko je mržnja koristno oružje u borbi izmeu naroda. Pravoslavlje je j
mržnju sauvalo usadilo je duboko u duše svojih vjernika, da bi se njome moglo
i

poslužiti u pravom asu kao oružjem u borbi o vlast protiv inovjeraca. 1 ovdje nije "_}

pravoslavlje moglo zatomiti svoje iskonske naravi, te je naprosto sve, na Što god je <,j

naišlo, što je vidjelo i doživjelo teajem svog tisugodišnjeg života, spremalo u svoje
iskoristilo samo u pravcu razvijanja što vee moi.
")
skladište oružja i

cJ
Pa kad sada donosimo sud na temelju praktinog uspjeha te zagrižene, tvrdokorne,
tisugodišnje borbe, moramo ustanoviti: pravoslavlje je postiglo gotovo podpuni
uspjeh. Stvorilo je jake i žilave, gotovo neuzdrmive države, stvorilo je jake pojedince,
opremljene najprepredenijim sredstvima u borbi za samoodržanje i uništenje drugih,
te se sad sprema omjeriti se sa svojim zakletim neprijateljima i svladati ih. Preživjelo -

je poniženje osmanlijske vladavine, dalo je u nevjerojatno kratkom vremenu da

ponovno slavno uzkrsnu sve one pravoslavne države, koje mu se bijahu prikljuile, a
jednog svog zakletog neprijatelja, osmanlijsku državu, gotovo daje i svladalo u 150-
godišnjoj borbi. Kad se to sasvim zbude, doi e na red onaj drugi, katolianstvo. U
današnjem

rJ
V. • /;-, ,vv. 1., sir. 380.
3i
V. I'., sir. 13.
" M?we /-Vc/c rres.se od 5. ožujka 1908. hr. J 5.639. No to nije smetalo, daje nekoliko godina kasnije primio
»Kriimn-Ordem

152
ratu nailazimo ve na oba ta nastojanja. Jedno je ve skoro završeno, a drugo tek
poinje. Važno je još, da se ustanovi, na koji je nain Bizant svladao Osmanlije.
Najprije se s njima udružio u savez, upravo kao i danas sa zapadnim vlastima, te im je
služio protiv katolikih vlasti Austrije i Mletaka, Zatim je našao, da je bolje služiti

obadvjema i slabiti Tursku s pomou

katolike Austrije. Zato jedni prieoše na stranu
katolika, to su Srbi u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji Južnoj Ugarskoj. Uzprkos i

silovitom vladanju ne uzmogoše se Osmanlije obraniti, bizantski sluge svladaše svoje

gospodare. Taj zadatak bijaše riešen u 450 godina s pomou uztrajnih rusko-
bizantskih napadaja izvana i s pomou raztvornog misaonog i družtvovnog otrova
iznutra. To isto treba sada da se ponovi s Austrijom.
Ali bez obzira na velike sukobe djeluje velianstveni vjersko-nacionalno-državni
stroj pravoslavlja dalje i sprema podruja, koja e u budunosti osvajati. Mirno,
nevidljivo i neujno prodiru vali pravoslavlja kroz sve pukotine. Do 16. st. bijaše
Mava pretežno katolika, a danas tamo uobe nema katolika. Do god. 1463. nema u i

Bosni gotovo nijednog pravoslavca, ima ih možda u Hercegovini. Danas tvore

pravoslavci u Bosni 43% itavog puanstva. Do god. 1500. nema u Hrvatskoj i

Slavoniji uobe
pravoslavnog elementa, osim nekih tragova u Sriemu. Danas ih ima
24% od ukupnog stanovnitva. Isto je tako u Dalmaciji. Sv. Sava osnuje oko god. i

1230. pravoslavnu biskupiju, ali je Dubrovani iztisnu do Trebinja, a time i

pravoslavlje u Dalmaciji.Pa ipak ima danas u Dalmaciji 16% pravoslavnih. Poznata

je injenica, da Rumunji u Erdelju neodoljivo prodiru, da ondje inae energini i

Maari nemaju uspjeha. Politiki su uspjeli da Rumunje pritisnu, ali etniki vjerski i

se Rumunji probijaju s uspjehom, jednako prema Maarima kao prema Sasiina. U i

Galiciji Bukovini prodire posljednjih godina pravoslavlje sve jae, kao što nam to
i

pokazuje rusinski proces u Marmarosszigethu.

Ali pravoslavlje na prodire samo brojano nego i politiki. U Hrvatskoj i Slavoniji
postadoše posljednjih godina vodei element. U Bosni i Hercegovini jai su politiki i

ekonomski. U doba aneksije Hrvati ih malko potisnuše, ali zadnjih godina opet
napreduju.
Ve pred 75 godina napisa genialni Fallmerayer: »Oito je, daje položaj katolike
Crkve na teritoriju Bizantskog carstva veoma nepovoljan u njenoj izvanjskoj pojavi i

— u drugim krajevima se to tako ne opaža ima tamo nešto nelagodno, gotovo —

nizko neastno kao na skutama pobieenih manjina,«
i Pa onda nešto dalje:
»Katolika rimska Crkva ne samo da ne napreduje u bizantskim oblastima, nego gubi
oito na terenu, pa ma što se o tome reklo, pisalo izvješivalo. U Jeruzalemu, u i

Tiflisu, na Kolhidi, na Bosporu, u Ateni, na Balkanu, na Dnjepru, na Visli, posvuda

smo tueni potisnuti, a razsulo je tek zapoelo.«
i Samo zbog naše poznate
nemarnosti nije se dosada opazila istovjetnost našeg položaja na jugu s netom
opisanim, a ni njegovo sudbonosno znaenje. A trebalo ga je opaziti; jedan od
najboljih poznavalaca Bosne Baemreither, govori o njemu izriito u jednom od svojih
govora pred delegacijama, a Grunberg dolazi do iste spoznaje/ Pa
i

''
V.-5., xr.ll.. .sir. H-t.
"s
Na istom mjestu, , str. 175.
*9
VII. 36., xir. W.: »Brojevi pokazuju, da srbsko-pravoslavm element prodire absoluino i relativno.« No
odlini tuj uenjak nažalost uobe ne zna, koji sve momenti odigraše pri lome ulogu.

153
 .. i

kad bismo se osvrnuli malko po katolikoj književnosti južnih Slavena,, naišli bismo
i

na štošta važno i znaajno. U nekoj zanimljivoj, ali malo poznatoj bosansko-hrvatskoj

40
publikaciji, naišao sam na sliedee mjesto: »A kad je prošlo prvih etvrt stoljea, te
se tražila bilanca dvadeset i petgodišnje austrijske uprave u Bosni i Hercegovini, 'i

.1
pokazala se neoekivana injenica, da je ta bilanca baš za katolike najnepovoljnija.
Od sviju vjera u zemlji zabilježiše katolici najslabiji napredak.« i

»Uzprkos brojnim katolikim doseljenicima i uzprkos znatnoj inteligenciji i J

gospodarskoj snazi te skupine, stajali su katolici kao sociaini i politiki inbenik u
Bosni i Hercegovini na posljednjem mjestu. I to ne samo utoliko, ukoliko je njihova ~f
slabost izražena najmanjim brojem puanstva, nego i relativno stajaše barometar i

njihova politikog utjecaja izpod onog stupnja, koji bi im pripadao razmjerno prema
broju njihova stanovnitva. Ni u gradovima s katolikom veinom ne uzimahu se
.j
katolici u raun, te bijahu svedeni na podpunu »quantite negligeable«.
»Dvadeseto stoljee našlo je stoga katolike Hrvate u Bosni Hercegovini na i —
najnižoj toki njihova socialnog politikog znaenja.« Ali u Monarhiji nitko si za to
i |

ne razbijaše glave nikome ne bijaše do toga stalo.

i

Baš si sviet tare glavu, što su jaka pravoslavna država, a jednako snažni i i

pravoslavni pojedinac, nepromienjeno zanaviek moralno kulturno malovriedni, to i i

j

tako, da e
uviek ostati jedna strahota! Sviet ne pita mnogo za moral; kulture doduše
r
želi, ako je jeftina, ali nada sve mu je stalo do vlast. Tu je osnova sadašnjih buduih i
}

uspjeha pravoslavlja. Svi kojima je više do vlasti nego do morala, obuzeti su nekako i j
magijski privueni od blještavog fantoma tisugodišnjeg grkog teženja za vlašu. Svi
oni, kojih žudnja za vlašu ostade na ovom svietu neispunjena, podatljivi su kao ]
vosak u rukama okretnog stvaratelja na obalama Bospora njegovih nasljednika, jer i

se nadaju, da e
se njihovom pomou domoi jedne mrvice vlasti. Bizant je toga
svjestan, pa jednako vješto kao i bezobzirno izkorišuje prilike, države ljude. i f

Tu leži jedna od najveih opasnosti za ovjeanstvo, a osobito za Austro-ugarsku

monarhiju. Ta opasnost je tim vea, što nitko nema plavog pojma o, njezinu znaenju
i njezinoj veliini. -i
Nije zalud pisao Fallmerayer ve god. 1851.: »Svake godine baca anatolsko
naelo sve dublje sjene na zapad i svi mi osjeamo, da su preko Europe izpredene ve
niti za novi red u znanju i umienju.«

8. Bizantinska opasnost

Sve nehotice povela su me razlaganja prijašnjeg poglavlja do najviših životnih

pitanja Monarhije ovjeanstva. Time sam se doduše pomalo odaleio od moje
i

prvotne teme, od problema južnih Slavena, ali donekle s pravom: tek iz vee daljine i

dobili smo pregled preko itavog problema, od kojeg je pitanje južnih Slavena samo
jedan dio. Posluživši se poredbom iz današnjeg ratnog doba, rekao bih naime, da je
pitanje južnih Slavena samo odsjeak ogromne fronte od južnog rta Dalmacije

-"'
V. 13., sir. 6.
41
V. 6.. sv. HL. str. 314.

154
sve do Baltika. Nemogue je prikazati borbe najednom odsjeku fronte, ocieniti njih i

njihove mogunosti, a da se pri tome ne drži u vidu cieia fronta.

Nema nikakove sumnje, da su borbe na spomenutoj ogromnoj fronti takoer rasne,
nacionalne, politike, družtvovne gospodarske borbe. Ali psiholožki time najjai
i i i

najneposredriiji njihov motiv jest i ostaje vjersko pitanje. Treba li za ta dokaza? Evo

ga u Rumunja! Sa sasvim objektivnog stanovišta ne može biti nikakove sumnje, da se

Rumunjska iz politikih, gospodarskih razloga trebala
i staviti na stranu središnjih
vlasti i da joj na strani Rusije predstoje najvee opasnosti. Pa ipak bijahu rumunjske
simpatije od poetka na strani Antante, Rumunjska ekaše samo na pogodan
i

trenutak, da nas napadne. U Rumunjskoj bijaše poštenih rodoljuba, koji zastupahu

glas razuma, ali ti bijahu u manjini. Ne treba misliti, da odluni moment bijahu novac
Antante, rodbinske veze s ruskom carskom kuom slino. Svi ti momenti odigraše
i

svoju ulogu, ali odluno bijaše samo vjersko osjeanje širokih masa, a ono je
papi na Nevi. Nitko
nezadrživo težilo na stranu, na kojoj bijaše Bizant, olien u caru i

ne e jugoiztone Europe
razumjeti poviesti iztone ne
i shvatiti njen budui i e
razvoj, tko ne nauci izpravno ocieniti silnu zajednike pravoslavno-bizantskemo
državne i vjerske misli.
U Austro-Ugarskoj takvih ljudi gotovo uobe ne bijaše. Svaki raun bijaše kriv jer

u nazivniku stajaše redovito krivi broj. Sve osobe na odgovornim mjestima bijahu
dakako katolici, i njihov nain mišljenja bijaše naravno katoliki, pa si zato i ne
mogoše stvoriti prave predobe ni o moi, ni o djelovanju, ni o naravi pravoslavno-
religiozne misli. Zatomorade uspjeh uvijek biti negativan.
i

Nedovoljno razumievanje za vjeroizpovjedno pitanje ima još posljedicu, što u i

Austriji nema tonih predobi o t. zv. panslavizmu (sveslavenstvu), tom neobhodnom

elementu politikog mišljenja. Tvrdim naprosto, da sveslavenstva danas uobe više
nema. Sveslavenstvo je nastalo u 4. 5. desetljeu prošlog stoljea u Austriji, kad je
i

prvi dašak nacionalizma katolikih austrijskih Slavena probudio politike težnje, za

ije ostvarenje nedostajahu sile. Tad nastade neko zanosno nastojanje, s pomou
kulturnog jedinstva meusobne pomoi pružati si politiku pomo. Sve zajedno
i i

bijaše oznaeno onim ideoložkim nestvarnim obilježjem, koje bijaše znaajno za

i

mišljenje katolikih Slavena onog doba. Sredinom 19. st. preseli se ta misao u Rusiju,
stvorivši ondje slavenofilstvo Aksakova Katkova. Loše bismo poznavali Bizant, kad
i

ne bismo smatrali, da je brzo osjetio, kakvo mu se silno sredstvo za vlašu pruža u

tom pokretu. Pa kao Što je Bizant sve požderao pretvorio u okrutno sredstvo za i

vlašu, tako se dogodilo i sveslavenstvu. Iz irealnog i politiki naivnog pokreta, ali

zato nošenog duhom katolikih Slavena, etikim nastojanjem, dizanjem kulture i
meusobnom nesebinom pomoi, kome se mogao prikljuiti ovjek pun žarkog i

idealizma kao Slrossmayer, postade u rukama Rusije okrutno sredstvo za vlašu, koje
iaše u svom konanom obliku za tim, da izkoristi to zaneseno i nejasno politiko
nastojanje, poniklo iz unutarnje nužde, i da izkoristi katolike Slavene kao

155
prvoborce za rusko-pravoslavna ekspanzivna nastojanja u srednjoj Europi. Dolazio
sam prilino mnogo u dodir s katolikim slavenskim krugovima, te razpolažem
osobnim dojmovima sjeanjima do unatrag trideset godina, ali uviek sam primietio,
i

kako su se katoliki Slaveni duboko zgrozili, kad se njihovu sveslavenskom zanosu /

vi
podmetahu težnje opasne po državu. Tek kad sam desetljeima vršio razna opažanja i

studije o sadržaju riei Bizant, postade mi to jasno. Katoliki Slaveni predstavljaju

i

sebi pod »slavenskom uzajamnošu« nešto sasvim dingo nego pravoslavni. S druge
pak strane ne može pravoslavni ovjek katolika nikad smatrati ravnopravnim
dionikom - to je bitno. Monarhija pak prosuivaše, ne sasma krivo, itav taj predmet
i

prema njegovoj opasnoj konanoj toki u Rusiji. Nedostajaše strogog razlikovanja tih
dvaju stanovišta, pa još danas nosi odvratno rusko nastojanje za vlašu ime
i

sveslavenstva, što kao astno ime nipošto ne zaslužuje. Jer onom sveslavenstvu, koje
je bilo ono prvotno nastojanje za poboljšanjem kulturnog politikog položaja tako i
j
razširene rase, kao što je slavenska, pripada još uviek, premda po njegovim djelima
skromno, mjesto u kulturnoj poviesti srednje Europe. Tome nasuprot postala su
nastojanja Rusije ve sada biem za sve one, kojih se tiu, a prieti opasnost da e •~A

postati još i vea, ako bi, Bože ne daj, Rusija pobiedila.

42
U ogledu »Ruski narodni imperializam« govori Karl Leuthner o tome, kako je
»misao osvajanja postala narodnom« u Rusiji. »Državni nacionalizam sišao je k
narodu, sviestno doekan od vodeih slojeva, prodirui nadaleko široko u i r^

velikorusku masu .« Pa kako bijaše mogue to prodiranje jedne jedinstvene misli u

. . o
tako zaostali narod, kakva je veina Rusa? Kako bijaše to mogue u carstvu, koje
broji 170 milijuna stanovnika, koji su raztrkani na podruju, koje obuhvaa jednu ^
etvrtinu itavog zemaljskog kopna?
Na to nam pitanje pisac ne daje odgovora. Izgleda, da on nije svjestan, da tajna
leži jedino u ogromnoj snazi pravoslavlja. Ono je odnjihao ruski narodni
imperializani, koji može nerazdruživo spojen s caristikim imperializmom gledati na
liepu prošlostod 300 godina.
Feodor, posljednji Rurikovac, imaše jednog jedinog sina. Brat Feodorove žene
Irene, Boris Godunov, ubije sina svoje sestre Dimitrija. da sebi osigura nasljedstvo
priestolja. Kad 1598. Feodor umro, dade Boris Godunov, da na
je 7. sienja g.
njegova sestra Irena. Ali osam dana kasnije povue se sestra u
priestolje stupi
sporazumu s bratom u samostan, i Boris Godunov sjede na priestolje. Da slomi
A
oporbu naroda Crkve, izda on metropolitu Atanasiju izpravu, prema kojoj postadoše
i

svi njegovi ljudi i posjedi slobodni od poreza i dooše pod neposrednu sudbenost ,J
patriarha.
Da nadalje sauva stara shvaanja narodna o svemoi carevoj i da ih ojaa, naredi
Boris molitvu, koja se u itavoj Rusiji u svim kuama molila pri ruku i pri veeri:
»Za mir duše i od Najveeg izabranog i podignutog cara,
zdravlje tiela sluge Božjeg, - ")

za dobro i mir domovine i Crkve, pad žezlom jedinog kršanskog vladara smeta, da
mu se poklone svi ostali vladari i da mu služe svi robovi slavei njegovo ime od mora
do mora sve do nakraj svieta, da Rusi naviek mole Boga za takvog vladara, ija je
duša

V.-9.

156
ponor mudrosti i ije je srdce puno ljubavi i dobrote, da se sve zemlje potresu od,
ruskog maa, da se rusko carstvo sve više proširi i da potomci kue Borisove uz
blagoslov Božji vladaju neprestano dovieka Rusijom.«
To je po mome shvaanju poetak ruskog narodnog impenalizma. Može li se zar u
toj molitvigledati nešto drugo nego li jasna težnja ruske narodne duše, da sistematski
usadi imperialistiku ideju putem najjaeg obožavanja dinastije? Ova je klica
prekrasno uspievala: 150 godina nakon preuzimanja bizantske baštine sjeme je niklo i
razvijalo se pod okriljem pravoslavne Crkve, koja se s pomou Rusije najjae
razširila, sve dalje, dok nije poprimila svoj današnji oblik.
Leuthnerova primjetba o »treem Rimu«, koji Rusija želi postati, izpravna je. A to
nas ve upuuje na vjersku misao, jer Rim Bizant predstavljaju istodobno politiku
i i

i religioznu silu. Taj trei Rim preuzeo je uz mnoge druge ideale tradicionalni ideal: i

jedna država, jedna vjera, jedna crkvena ujedno svjetovna vrhovna glava. To znai,
i

daje zadatak treeg Rima u sebi sjediniti sve ostale pravoslavne države, da se približi

idealu rimske jedinstvene države. Danas gledamo, koliko je jaka unutarnja logika
Bizanta, kako su male balkanske države zatravljene kako jure u svoju propast i

suprotno zdravom ovjejem razumu. Domogne li se Rusija jednom Carigrada,

pitanje je ve riešeno. Jedino triezni potomci stare ratnike bugarske rase uspješe
slomiti mo
bizantske ideje, a to se ne bi zbilo bez gorke škole od god. 1912. -13.
i

Vrline snažnog vladara sauvale su dosele Grku, da ne poleti u opasni plamen, ali
jakost protivnike stranke dokazom je, koliko je ideja Bizanta snažna. Jer sve, što
Rusija poduzima na Balkanu, samo su predradnje za njene vlastite ciljeve. Malene
balkanske državice neka se samo po mogunosti što više šire neka što dalje pronesu i

pravoslavlje, prije ili kasnije one e i onako podpasti pod Rusiju.

Tako izgledaju stvari uistinu, pa mislim, da je sasvim krivo govoriti o
sveslavenstvu, gdje se radi o istom sverusizmu ili svepravoslavlju.
Zasada je važno ustanoviti, da silni valovi pravoslavlja zapljuskuju preko granica
Monarhije, da prodiru u sve pukotine, posvuda razarajui, lomei rušei temelje, na i

kojima poiva snaga Monarhije. Još se nitko nije našao, da stane na put tom tihom i
uztrajnom razornom radu. Tko je htio da to uini, njega ubiše. Pa budui da se nije
pravodobno ustavila nadolazea bujica, morao je doi as, kad se politika morala
nastaviti drugim sredstvima.
Ja nisam prvi, koji upozoravam na sve veu opasnost s iztoka jugoiztoka. Pred 75 i

godina napisao je genialni Tirolac sliedee redke, koji izvrstno pristaju uz ovu temu u
današnje doba, te u
s njima završiti ovo poglavlje:

»Zadatak je ovog asa predoiti, kako povezano nastavlja život bizantska državna
misao, koja na zapadu nije dovoljno poznata svakako nedovoljno shvaena, a koja i

znai opasnost za budunost Europe.«

Ovaj navod pronicavog pisca htio bih samo upotpuniti i rei: »bizantska državna i

crkvena ideja«, jer se jedno od drugog ne može odieliti.

43
Ptchler, U. /., sir. W.
41
V.-5., sv.I., sir. 30~.

157
 - J

~~~ "1
T ff*
t
t&trtec
r

_ i

*7i'J>C4 * * '**** &ficf/eesjrx*

vi

1
vi

ci

vi

Grafiki prikaz gustoe srbskog puanstva u hrvatskim zemljama.

158
 ŠESTI DIO
U CEM JE SRZ JUŽNOSLAVENSKOG
PROBLEMA
/. Pojam velikosrbstva

Oredivši djelomino vrlo zamršene poviestne i vjerske odnose, obradit u sad

potanje jezgru itavog problema za bolje razumievanje južnih Slavena.
U posljednjem poglavlju predhodnog diela izradio sam u glavnim potezima
rješenje problema. Prava je srž problema južnih Slavena injenica, da bizantska
državna i vjerska misao želi osvojiti cieli Balkan, tu staru domenu Bizanta. Pravo
obstanka na Balkanu imadu samo bizantski vjernici grkoiztone i oni narodi, koji su
vjere. Sve ostalo treba izkorieniti silom ili lukavošu. Navest mišljenje jednog u
bosanskog Hrvata: »itavo nastojanje Rusa ide za tim, da se austrijski, a time i
katoliki utjecaj iztisne s Balkana da se Balkan uini istom domenom grkoiztone i

vjere, kao što to veinom bijaše do provale Osmanlija ... Svi tako zvani ratovi za
i

osloboenje, što ih je Rusija vodila za balkanske Slavene, bijahu ujedno i nastojanja,

da se s pomou osvajanja, utjecaja i vlasti što vema približi vjenom Bizantu,
središtu i rodnom mjestu iztonog kršanstva. Bijahu to ratovi narinuti pretežno
dubokim vjerskim grkoiztonim osjeajem. Bilo bi sasvim krivo predmnievati, da tu
bijahu po sriedi etniki ili rasni motivi.«
Ne obzirui se na neke sitnije poviestne netonosti, ja bih se s tim mišljenjem
2
uglavnom složio. Ali piscu tih redaka ne bijaše poznat pojam t. zv. zavjeta Petra
Velikog, na ijem ostvarenju radi ruska politika neumorno od doba Katarine II., a iji
se cilj sastoji u iztjerivanju Turaka iz Europe i u stavljanju križa na crkvu sv. Sofije u
3
Carigradu. Suvremena nam poviest dokazuje, da ostvarivanje tog zavjeta Petra
Velikog nisu prazne riei. Rusija je ušla u ovaj rat »da odbije podli napadaj na jedan
maleni narod«. Ali tokom rata ipak je izmililo konjsko kopito na javu. U Rusiji se
pojavio zahtjev za Carigradom, a prema ugovoru Rusije s ostalim silama Antante, od
travnja 1915., zajameni su Rusiji, — razumije se u sluaju pobjede Dardaneli: — —
okolna podruja odprilike u obsegu današnje europske Turske. Tome treba još po
mogunosti što vei komad male Azije, i Bizantsko carstvo je opet uzkrsnulo. Samo
što je još poveano zemljama teritorialno najveeg carstva najvee vojnike vlasti na i

svietu. Onda e
program Mihajla Komnena
se iznieti sudbina malenih i e
grkoiztonih država na Balkanu biti brzo zapeaena, jer one same poletjeti u svoju e
5
propast kao moljci u svietlo. Zatim se pokušati ostvariti misao o e
•
17. -N.su: 9
Stitiiop te mišljenja lukader ihorski \avjclnik von .lnk\*itz: l'ittut Slilmta Hnlutom- izrur.jskf knzf fJ.'.w<viw.-/Vw/.\- Rit!;d\;hmi otl mum;« !V) j
'!//.-<.'«. /.. .-ir. 19
'
l-'ninklUner 7.eilint£txl 7 ntfmt 1915
'Siitsh hsi "7tytntnski Ijtauuk- »ti 3? vrlitu'r 1915. donio je <~fonnk >,Hnst;vi [ 'nn^rml-, koji Je pun -;ikitinieior koj-ii:;,,. ;o*:i>'i.nikn nalozi
'
V ,Jtomnk «HitMto u i tmpHHht
znati pmpnsl.2n bnlktmskc ii:ffir> .V«.t»t Jf \poZiutje lictloroltno stt jok? prolir zukoiio obiztullskoiii mithttaupt 2.1 pt>*tiy/int, ri ii'lut i/»r».wi.

159
 ,

rimskom svjetskom carstvu, i sve zemlje, koje nekad pripadahu rimskom svjetskom
carstvu: Italija, Španjolska, Francuzka, Britanija, Prednja Azija i Sjeverna Afrika, bit

e osvojene, a na koncu onaj još preostali dio svieta, sve to dakako uz uvjet, da prije
toga ne ponestane snage ....

je doduše mišljenje, da su obenite misli vrlo potrebne, jer bez njih. ne

Moje
možemo stei pregleda nad velikim smjerovima poviestnih pravaca razvoja. Ali one
su veoma opasne, jer lako pregledamo stvarnost oko nas padamo u nerealnost i
i i

maštanje. Toj opasnosti želim svakako izbjei i vratiti se injenicama.

Svakomu je poznato, da je velikosrbska misao jezgra južnoslavenskog problema.
Da se odkrije samo ta obe poznata potrebno nakupiti i itatelju
istina, zaista nije bilo

predložiti tako obsežan material. Potrebno je meutim

ustanoviti, da se pod krilaticom
o velikosrbstvu krije nešto po svojoj prirodi sasvim razlino od onoga, što se pod tim
u Europi obino razumieva. J
Ja danas odklanjam netoan naziv »panslavizam« i naziv »velikosrbstvo« za onaj
pojam, kojeg treba da obuhvati, jer je sasvim neizpravan. U rieima sadržani su i

i
pojmovi, koji su kao novac u prometu našeg misaonog života »verba sunt sicut
nummi.« Ali još više nego novac, podvrgnuti su pojmovi promjenama svoje
i
im se obino pridaje neka osjeajna vriednost, koja donekle
vriednosti to više, što i

zavisitakoer o rieima, u koje su odjenuti. Tako je s velikosrbstvom: ve pri

i i

nadievanju imena dobilo je krivu vriednost. n

Postoji prirodni zakon, da svaki živi stvor, svaki organizam nastoji, da unutar j
prirodom odreenih granica zauzme što više prostora i da postane po mogunosti što
vei. To isto vriedi i za narode. Ako je dakle prirodni zakon, da svi narodi žele postati H
veliki, bilo bi nepravedno, kad bismo baš Srbima htjeli zabraniti da porastu. Ako ^

postoji Velika Bugarska, Velika Hrvatska i t. d., zašto da ne postoji i Velika Srbija. I
tako se navikosmo na tu pojavu gledati s blagim, previdnim razumievanjem štošta i /

trpjeti, što s današnjeg, stanovišta radije ne bismo bili trpjeli.

Ali ja u
dokazati, da je Velika Srbija nešto sasvim drugo nego Velika Bugarska
^
ili Velika Hrvatska, i da zbog toga za tu pojavu treba i sasvim drugo ime, a najbolje
To ime obrazložit
je: svesrbstvo. u
tiekom daljnjeg razlaganja. Ovdje neka mi bude
dozvoljeno samo spomenuti, da je znaajno obilježje srbstva, da ne pozna granica - ->,

svome prirodnom razvoju. --

Jezgra današnjeg južnoslavenskog problema sastoji se u tome, što Srbstvo želi

svladati i Bugare i Hrvate, postati prvom silom na Balkanu, te zatim uništiti i '^

absorbirati Hrvate i Bugare tako i osvojiti i posrbiti itavi slavenski Balkan. i

Pred neko 25 godina itao sam u nekoj srbskoj publikaciji odprilike sliedee:
»Stisnuto izmeu Hrvata i Bugara nema Srbstvo na Balkanu nikakve budunosti.
Srbstvo treba nastojati da svlada ta dva naroda i da preko njih doe do one veliine,
J

koja mu je njegovom poviešu propisana.« „

160
 Odtada je prošao ve cio ljudski viek, pa zato danas ne mogu pridonieti taj i

dokaz, a onda sam propustio sauvati ga. Ali uzprkos tome, stoje prošlo ve toliko
vremena, taj mi se odlomak poput ognjenog znaka usadio u pamet. K tome je 25-
godišnje promatranje razvoja Srbstva i potanje poviestno prouavanje samo uvrstilo
mišljenje, da nastojanje izraženo u onom odlomku tvori zaista jezgru južnoslavenskog
problema.
Sad u nastupiti dokaz istine za tvrdnju, da zaista postoji program izražen u onoj
publikaciji, i to tim više, što te publikacije više nemam pri ruci, a kad bih je imao,
i

još bi se uviek mogla smatrati osamljenom pojavom prema tome ocieniti. Nastojat i

u, da sam dokaz istine bude što krai, prikazat u

više poviest evolucije svesrbstva,
i

te mislim, da taj pokušaj nije neumjestan s obzirom na strašni rat, koji je u savezu s
tim pitanjem izbio.

2. Srbska državna i crkvena predaja

Prvi temelj današnjeg svesrbstva leži nedvojbeno u središnjem položaju zemalja,

koje su Srbi naselili i koje se nalaze u sredini masiva Balkanskog poluotoka, ali i u
sredini izmeu Hrvata i Bugara. Povoljne i nepovoljne momente u savezu s tim
položajem obradio sam vrlo izcipno u poglavlju srbske poviesti, te mogu na ovom
mjestu itaoca naprosto na to upozoriti.
Drugi moment jest nacionalna veliina, što ju je Srbstvo doživjelo u doba narodne
dinastije Nemanjia. U poviestnom dielu ovog djela pozabavio sam se s dobrim
razlogom izcrpnije s ovim razdobljem, te upuujem na ono, što sam tamo kazao (str.
50. i 61.). Ovdje bih htio samo ukratko opetovati. Na prielazu iz 12. u 13. stoljee,
pojavila se u Srba jaka kua Nemanjia. Jedan njen lan, sv. Sava, osnuje god. 1210.
srbsko-pravoslavnu narodnu Crkvu, koja postade god. 1345. autokefalna. Upirui se o
Crkvu, bijaše Srbima mogue razviti se do nesluenog stupnja i savršeno izkoristiti

meunarodne koje su nastale uslied prolaznog sloma Bizantskog carstva

prilike,
(1204. — Oslanjajui se na zemljištni posjed, primi Dušan Silni bizantski
1261.).
carski naslov, pokuša osvojiti Bizant, preuzeti bizantsku državu zajedno s njenim
predajama i osnovati na taj nain srbsko-grko carstvo. Ali on prerano umrie. A
Srbstvu nedostajahu narodne i kulturne snage za izvršenje tog zadatka, i itava se
Dušanova graevina slomi: Turci završiše posao razaranja. Na drugom sam mjestu
takoer iztaknuo, što je toliko silno obuzelo maštu srbskog naroda: veliina carstva,
prevlast na Balkanu, unutarnja sigurnost, blagostanje, cvjetanje trgovine i prometa,
sjajne crkve i ono smiono posezanje za najvišim, što si Balkanac
manastiri, a nada sve
može predstaviti s obzirom na vanjski unutarnji sjaj: za Bizantom njegovom misli o
i i

vladanju svietom. To je nešto slino kao Rimsko carstvo njemake narodnosti, koje je
stoljeima magino djelovalo na njemaki narod. Samo što je to kod Niemaca trajalo
gotovo 900 godina, dok je nadošao gorki svršetak, njemaki narod znade, koju i

161
 - 1

je clenu za to platio. Kod Srba nasuprot bijaše veliina carstva samo svietli kratki
n
trenutak u njihovoj neposredno sliedila najdublja no
poviesti, iza kojeg je
osmanlijskog robovanja. Nagla promjena samo je pojaala suprotnost. Zato se '1
uspomena na carstvo neobino duboko usjekla u Iako razdražljivu maštu srbskog (

naroda.
udno mogla sve do danas tako živo u narodu
je samo, kako se ta predaja n
sauvati. I kod Hrvata neposredno pred njihovo nazadovanje
to tim više. Sto je i . i

vladalo jedno razdoblje prilinog blagostanja unutarnjeg mira u doba vladanja kralja i

Dimjtrija Zvonimira. Pa ipak se u narodnoj predaji od toga samo malo sauvalo. ]

Nekoliko starih narodnih pjesama s nejasnim aluzijama, to je sve. A svaki srbski -^

seljak znade njihova cara Dušana ili cara Lazara, a siedi guslar pjeva o nekadašnjoj
veliini, hrabrim djelima i propalolm sjaju. Odakle ta razlika? Iz razliitog ponašanja
Ve
jj

obih Crkvi. sam u treem dielu (str. 65. 66.) pokazao, kako su grkoiztona i

Crkva i Save sagraeni samostani djelovali u pravcu uvanja predaje kod Srba.
od sv. r -»
Kod grkoiztonih ne bijaše naime samo Crkva narodna nego i najuže spojena s ]
narodnom državom. U skladu s grkim shvaanjem o odnosu države Crkve, bijahu i

im probitci jednaki. Ne treba zaboraviti, da su dani narodne veliine bili ujedno i dani ^
slave srbsko-pravoslavne Crkve. Velik dio svog imanja upotriebiše Nemanjii u korist vj
Crkve. Na Sv. Gori Atosu, tom bilu grkoiztonjatva ili u samoj zemlji sagraditi
zadušbinu, prekrasnu crkvu ili samostan, te ga bogato opremiti, bijaše gotovo dužnost H
svakog kralja. Pa onda mo
Crkve u državi! Nešto od onog visokog položaja i silne ^
moi prvog srbskog nadbiskupa, sv. Save, koji bijaše kraljevski sin i najjaa linost
meu Nemanjiima, prešlo je i na njegove nasljednike. Srbska Crkva proživjela je \

pod Nemanjiima zaista sjajne dane!

1 uspomenu na tielo, državu, u kojoj joj je tako
zato je Crkva, duša, sauvala dobru ^
dobro bilo. Praktina je dobit od toga, daje sama država državna predaja postala isto i
j
tako bezsmrtna, kao što je Crkva vjena. Tako dugo, dok postoji grkoiztona Crkva,
i

tako dugo e
ona sa svim razpoloživim joj sredstvima nastojati oko ponovne ^

uzpostave i veliine srbske države, da bi uzpostavila kanonski odnos izmeu Crkvve i

-j
države, izmeu tiela i duše. Pa budui da je Crkva u srbskoj državi materialno dobro
uspievala — za materialna dobroinstva bijahu sve Crkve u svako doba vrlo osjetljive ' 1

i zahvalne — zato je i sasvim izvanrednim žarom radila na uvanju srbske politike i ci

državne predaje.
Sasvim je drugaije bilo kod Hrvata. Katolika Crkva zauzimaše naelno sasvim
" J
opreno stanovište, ona se nikad nije poistovjetila u tolikoj mjeri s pojedinom
državom s pojedinim narodom. No ne smije se zaboraviti, da nije bio ni ponajbolji
i

odnos izmeu rimske kurije, koja je pomagala Romane, i neukrotivog hrvatskog

plemstva. Posljedica toga bijaše propast hrvatske države i razcjep Hrvata: korjenito
narodno plemstvo priee bogumilstvu i osnuje Bosnu, tu. tvrdokornu krivovjernu
državu. j

Takvoj državnoj predaji katolika Crkva ne mogaše biti sklona. S time je u skladu
i okolnost, da je katolika Crkva bila gotovo neprija-

* Starinska pjesma: l'opuhnul je tihi vetar i odnese! Mari krunu. Naselju je cmi Moro. »Crni Moro« je kralj
Koloman. koji bijaše po poviesmoj predaji tamne puti, dok hrvatsko plemstvo bijaše Ciste arijske rase i svieffog
kompleksa.

162
 razpoložena prema hrvatskim narodnim pjesmama
teljski prema svemu, što je i

podsjealo na državu. Pisac, koga sam ve opetovano naveo, veli o tome sliedee:
»Rimska Crkva bijaše uviek protivna razvijanju narodnih osobina.« »...Pater
Ljubuški žestoko se obara na junake pjesme svog
brai naroda... On se obraa svoj
reda svog svim duševnim pastirima u Dalmaciji i pozivlje ih, da šire »pjesmu o
i
8
paklu« narod pjeva na mjesto onih nekoristnih pjesama.. .« U posveti Vinku
i da ih
Zmajeviu, nadbiskupu zadarskome, izjašnjuje se pisac takoer protiv narodne
pjesme. Njegovo stanovište zastupaše takoer službena Crkva, zagrebaki isusovci
povedoše sline pokušaje za potiskivanje narodne pjesme.
italac e
sve to više shvaati, zašto bijahu potrebni 4. i 5. dio »Bosna«, te
»Katolicizam i pravoslavlje«. Tek na temelju razlaganja na tim mjestima, možemo
sasvim shvatiti današnji razvoj na jugu. Tek sad možemo napose shvatiti brzi razvitak
Srbije, kad uzmemo
u obzir, da se je jedna Crkva, koja je tako udešena, da ulieva
životne snage sasvim iznemoglom narodnom tielu, namjerila na tako žilav narod,
i

kakav bijahu nedvojbeno Srbi. Uslied njenog djelovanja morala je srbska država
upravo eksplozivno porasti.
Još jednu okolnost ne smijemo smetnuti s uma: srbsko-pravoslavna Crkva je
jedina od najstarijih Crkava bizantske vjeroizpoviesti. Ona je mnogo starija, a to je

vrlo važno, od ruske državne Crkve. Rusija bijaše vrlo dugo sasvim obinom
neznatnom pravoslavnom mitropolijom ništa više, dok je srbska Crkva poevši od i

poetka 13. st. sjala u sjaju od Bizanta priznate državne Crkrve. Ali ni to nije sve.
Dušan Silni okruni se o Uzkrsu g. 1346. carskom krunom, koja je po njegovim
namjerama trebala da bude bizantsko-srbsko-bugarska, te osnivaše svoj pravni naslov
na injenici, što bijaše maem u ruci stekao vei dio europskog diela Bizanta, te tako
postao »fere totius imperii Romaniae dominus«.' Rusi priženiše svoj pravni naslov
na Bizant tek godine 1462., a ruski vladari okruniše se carskom krunom tek god.
1
1498. '
da Srbi imadu stariji jai pravni naslov na baštinu
Treba dakle ustanoviti, i

Bizanta nego Rusi, jednako u crkvenom kao i u državno-politikom smislu.

to i

Zemljopisna blizina, misaoni utjecaji na Srbstvo uiniše, da je Srbija

te jai krvni i

bila mnogo intenzivnije bizantska od široke Rusije. Srbija bijaše bizantski mali sviet
sa svim njegovim prednostima, ali manama. U kolikoj mjeri to bijaše tako koliko je
i i

lebdio duh Bizanta nad Srbijom, neka svjedoi sliedea injenica. God. 1830. postade
Miloš Obrenovi knezom Srbije. Koliko je taj srbski seljak znao o Bizantu, o
bizantskim poreznim metodama i o slinome? Zacielo ništa. Pa ipak je taj ovjek
nagonski u duhu Bizanta izumio bizantsku poreznu praksu iz njegova najtamnijeg
razdoblja. Da bi se sam obogatio, monopolizirao je u Srbiji trgovinu svinjama, a
12
htjede monopolizirati i trgovinu solju i t. d. sasvim onako, kao što to nekada injahu
bizantski basileusi. Srbima bijaše tog ipak previše, te oni god. 1839. odtjeraše Miloša.
Vidimo dakle: poviest, koja se rada iz istog duha, ima nevjerojatno uztrajnu težnju da
se ponavlja.

'
HJ.- 12...sir. iO-t.
* 111.-12., str. 136.
9
Na istom mjestu, str. 137.
w VII, 3., sir. 386.
"V.—l,.sv.IL,sir. 70.
12
1II.-2.. str. 243.

J63
 Zato tvrdim, da je poviestnim razvojem crkvena i politika predaja Bizantskog
i na Rusiju. U duhu te predaje bijaše osnovan i
carstva prešla isto tako na Srbiju kao
zahtjev zaitavim Balkanskim poluotokom i susjednim zemljama onako, kao što ih
nekad posjedovaše rimsko carstvo. Vidjesmo to i u uzimanju naslova: Stjepan Uroš II.
uzme dalmatinsko-hrvatski kraljevski naslov, Stjepan Dušan bugarski carski naslov.
Ali pooše još posegnuše za mišlju o svjetskom carstvu rimskog imperija.
i dalje i

Treba samo pogledati zemljopisne karte u jednome od onih atlasa, što izaoše pri
poetku svjetskog rata u Antantinim zemljama, pa ete vidjeti, što bi sve Srbima
trebalo da pripadne na jugu Austro-ugarske monarhije u sluaju pobjede Antante i
]
diobe Monarhije. Nova srbska granica podudarala bi se odprilike s granicama rimskog i

carstva u Panoniji. To je još više nego što bijaše osvojio car Manojlo Komnen od god.
1150.— 1180.
Zajedno s bizantskim crkvenim državnim duhom preuzela je srbska država
i

sasvim dosljedno kao svoj ideal i bizantsku misao vodilju: »Jedna država, jedna
svjetovna i duhovna glava, jedna vjera.« Odatle sliedi, da Srbija kao i sve druge —
grkoiztone države —
nastoji proždrieti ostale grkoiztone države. Sve grkoiztone
države imadu svojstvo, da se brzo na sve strane šire, a kad se pri tome sastanu s
drugom državom, nastoje je brzo usisati i s njome se sjediniti. Još u i na drugom
mjestu dokazati, da to unutarnje nastojanje Srbije nije logiko poigravanje naelom
neogranienog bizantskog nastojanja za vlašu, nego je injenica, koju treba mnogo ci

ozbiljnije shvatiti.
Htio bih još upozoriti samo na to, daje i helenski pokret bio panhelenski olien u
jednom razdoblju 19. st. Heleni nastojahu helenizirati itavi Balkan, a kao sredstvo
trebale su im kod toga poslužiti grke naseobine, koje bijahu na poetku 19. st.
razasute po itavom Balkanu. Etnike potežkoe htjedoše Grci pri tome svladati ni

oživljavanjem starog grkog naela: »Grk je onaj, tko je grke vjere.« Pravoslavlje
j
imalo je da bude temelj politikog naroda, a težkoe zbog raznih jezika htjedoše
prebroditi stvaranjem raznih kategorija: Hellenes bulgarophonoi, Hellenes
alvanophonoi, servophonoi, wlachophonoi i t. d,
Sasvim naravno, bijaše to raun bez krmara. Srbi se upirahu o svoju staru
državnu Crkvu. Bugari se pomogoše osnivanjem egzarhata, te oboružani oružjem
jednake vriednosti izioše doskora s Grcima uspješno na kraj. Grci postigoše donekle
uspjeh samo kod macedonskih Rumunja i kod pravoslavnih Albanaca, jer u njih ne
bijaše nikakve ili samo oskudne državne politike predaje. Tako zvani grki Epiroti
i

nisu ništa drugo doli grkoiztonim crkvenim utjecajem pogreni Albanci. A nezgodne
borbe triju narodno-crkvenih misli, bugarske, srbske i grke, što ih one u Macedoniji
meusobno vode, daju nam samo bliedu sliku o onome, što Balkan još eka.
Na ovom primjeru ne želim samo prikazati upravo strašnu i svakom katoliku
nepojmljivu snagu bizantske crkvene misli, nego takoer uprieti prstom na injenicu,
da su državno-politika nastojanja bizantskih država, koja se osnivaju na crkvenoj
misli — t. j. na utjecaju, koji nije ogranien na vrieme i prostor i nije vezan na
bioložke zako-

164
1
ne — isto tako neograniena i nevezana na stvarnost. Za njih nije ništa nemogue, jer
vjerska misao priznaje samo onu stvarnost, koja joj baš ide u raun. Budui da je ta
*i konstatacija vrlo važna, razmotrit emo je još kasnije pritonijem utvrenju
li svesrbske ideje.
Da saberem ukratko:
1 1. Srbstvo zahvaljuje veliinu svoje države i njeno uzkrsnue pretežno svojoj
^ narodnoj Crkvi.
2. U svom državno- politikom razvoju vezano je Srbstvo o zakone razvoja
bizantske Crkve i države.
3. Tako dugo, dok postoji grkoiztona Crkva, ne može se uništiti Srbstvo, a ni
njegova država. U svojim nastojanjima nije Srbstvo ogranieno ni vremenom, ni

prostorom, a ni spoznajom stvarnih mogunosti.

4. Neodstupnim pokoravanjem bizantskom nainu mišljenja Srbstvo ide za

^5
posjedom Carigrada, za posjedom itavog Balkana za vlašu nad svim i

j grkoiztonjacima svim Slavenima na tom poluotoku.

i

Ma da se ova posljednja toka ini absurdnom monstruoznom, ipak se italac i e

doskora uvjeriti, da Srbstvo u tome zaista gleda svoj životni zadatak da svim i
^
ui sredstvima radi na njegovu ostvarenju.

3 3. Srbsko-pravoslavna Crkva kao narodno-politiki inbenik

^ U 19. st. stupaju Srbi kao etniki cjelovita narodnost na pozornicu poviesti.

n Premda malen narod, bijaše ih dovoljno, da se mogahu politiki uvrstiti. Za njihov

kulturni razvoj i za njihove politike težnje bijaše od neprocjenjive vriednosti, što je
srbsko-pravoslavni element za turskog osvajanja dopro daleko na sjeverozapad i

i postao gotovo pretežnim elementom upravo u predjelima nekadašnjeg središta

~A
hrvatskih naselja.
Rekao sam srbsko-pravoslavni elemenat ex nunc, jer ga danas takvim vidimo, ali
treba odmah ustanoviti, da tome ne bijaše tako sve do sredine 19. st. Sad nam je
dužnost pobliže se pozabaviti s tim problemom, koji je neobino važan vrlo i

zamršen, jer inae ne bismo naprosto mogli razumjeti srbskog pitanja. Svatko, tko je
samo malo upuen u antropoložki socialno-znanstveni nain mišljenja, prigovorit
i e
mi, što spajam u jedno srbsko pitanje s pitanjem o balkanskim Romanima. Taj
prigovor glasi: kako to, da balkanski Romani, koji su se ve u doba razpadanja
srbskog carstva u velikom broju uzdigli do najviših položaja, te su, uzpevši se kao
u-
feudalna gospoda, razjedinili carstvo konano Turcima pomogli da srbske države
i

iznutra raztoe; kako to, da ti balkanski Romani ili Vlasi nisu ni kao narod prodrli,
kad su ve odozdo odozgo prodirali u družtvo? To bi bezuvjetno trebalo oekivati
i i

po zakonima družtvovne etnike dinamike uz predpostavku, da Srbi bijahu zapravo

i

samo razmjerno riedki vladajui sloj.

Da bismo to pitanje u
ga s jednim drugim, koje na prvi
mogli razumjeti, spojit
pogled s njime nije u svezi: Zašto je rumunjski narod nastao baš u Daciji, na
skrajnjem sjeveroiztoku Balkanskog poluotoka?

165
 Na svaki nain malo je udna pojava, što su se balkanski Romani pojavili upravo
na mjestu suprotnom od onog, gdje bismo ih zapravo u skladu s etnoložkim i
13
poviestnim zakonima svakako oekivali. Rimsko vladanje poelo je najprije u a
Iliriku, trajalo je najdulje bijaše najsnažnije. Za njim je došla katolika Crkva, koja
i

je romanizirala. Postojao je izravni zemljištni kontinuitet s novorimskom

(talijanskom) rasom, koja je tada na jedan dio tog teritorija neobino snažno utjecala
^
politiki, kulturno i gospodarski i kroz 400 godina njime ak i vladala. Pa ipak nisu j
mogli Romani prodrieti na tome mjestu, kao unapried odreenom od sviju elemenata,
potrebnih za stvaranje naroda, nego u blizini Scitije, kolievke balkanskih Slavena, ^
gdje je utjecaj Rima zbog udaljenosti od svoje baze morao da bude najslabiji! J
To je antropoložki problem, koji se ne može samo tako shvatiti i ije rješenje
možemo nai tek kad se upoznamo s bizantskom državnom i crkvenom poviešu. )
Da bi nam bio jasan razvitak dogaaja, najprije nam je uoiti ono dvostruko JI

narodno-politiko nalije srednjovjekovnih Grka. Nacionalno bijahu Bizantinci Grci,

bijahu ak izrazito nacionalistiki nastrojeni. Ali politiki bijahu Rimljani, budui da
j

vladanje rimskim carstvom i mišljenje o rimskoj vlasti nad svietom postadoše životni
sadržaj tog naroda. Uzprkos svom grkom nacionalizmu nazivahu se Rimljanima, r-»

'Pcoftaioi, Romanijom
svoje carstvo i svoj jezik 'Pcofiavcr}, t. j. yX(booa. Tek u \_j>

najnovije vriemeoznauje se grki jezik helenskim po klasino-helenskom primjeru i

«^L
tek nakon uzpostave novogrke države. Takvo oznaivanje meutim nije posvuda
f

prihvaeno, kao na pr. od Grka u Turskoj, koji svoj jezik zovu još uviek »romaike«. J
Zato tim Grcima nije moglo ii u raun, da se na Balkanu stvori jedan romanski
narod. Da je na Balkanu nastao kakav romanski narod, da je stvorio kakvu državnu
ustrojbu, ondoskora nadošao na to, da je pravi nasljednik Rimljana, te bi morao
bi
Grcima osporiti carstvo, pravo na vladanje itavim svietom i sve ostalo, stoje s time u
svezi. To je bio razlog, zbog kojeg moradoše svim sredstvima zaprieiti, da na
Balkanu ne nastane kakav romanski narod, a to im je, kako nas poviest ui,
podpunoma uspjelo. Ustanoviti nam je dakle: Bizant i bizantska Crkva bila je i još
danas je nesklona balkanskim Romanima, premda joj oni pripadaju, te ona nastoji
sprieiti, da se oni podignu,
Tu nam se namee još jedna pomisao. Što je navelo god. 1219. Bizantince, da
Srbima dopuste autokefalnu Crkvu? Jer prema našem shvaanju bijaše životna tajna
Bizanta ona prisna sveza izmeu Crkve države, i. im se ta arobna sveza pusti iz
i
"1
ruke, stvara se suparnik, koji u skladu s unutarnjom nuždom bizantskog duha prije ili
kasnije mora postati opasan, kako se to zaista zbilo sa srbskom državom. Nismo
i

mogli pomisliti, da Bizant ne bi spoznao opasnosti, koja se u tome nalazi. Kako da se

dakle razjasni ta zagonetka? Opet s pomou balkanskih Romana!
Vidjeli smo ve, da se oko god. 1200. bugarski car Kalojoan dao okruniti carem
Bugara i Vlaha, te smo iz toga stvorili zakljuak, da se

Pisac je još gimnazijalcem prošao mnoge južnoslavenske krajeve, pa je razumljivo, cio ga laa zanimaše
'"'

pona/više klasino razdoblje južnoslavenske poviesti. On je u Sisku i Solinu sabirao rimske novce i uljanike, te je
stekao izkmtvo, da u nm i u drugim mjestima slavenskog Juga valja samo prstima kopkali, pa se svuda nalaze
tragovi nekadašnje rimske slave i veliine.

J66
je balkansko-romanski elemenat u to doba jako osilio. To bijaše vidljiva pojava, ali

tvrdim i uvjeren sam, da e egzaktna znanost i dokazati, da su se u 12. i 13. st.

Romani na itavom Balkanu podigli, a to ne mogaše Bizantu ostati nepoznato.

Godine. 1204. srušiše ak Bizant Mletani i Franci, dakle opet ljudi romanskog
govora i osnovaše »latinsko« carstvo. Grki carevi, koji bijahu pobjegli u Niceju,
moradoše stajati pod dojmom, kao da se približava snažni romanski val, koji pred

sobom sve ruši.

Iztanani i sigurni politiki osjeaj Bizanta i tom se prilikom iztakao. Oni dadoše

Slavenima autokefalnu Crkvu samo radi toga, da bi ih mobilizirali protiv Romana. Ta

poviestna taktika Bizanta bijaše, da svoje protivnike nahucka jedne na druge. Taj
zadatak oni ne povjeriše Bugarima —
jer bijahu Bizantu bliži opasniji, a u i

Bugarskoj bijahu ve i Romani stekli neku nego slabijim i neopasnijim mo —

Srbima, kojima bijaše još uspievalo, da si Romane drže podložnima.
Te dvie državne Crkve, srbska grka, nastupiše sad zajedno protiv balkanskih
i

Romana, upirui se o vlasti u njima utjelovljenih naroda država. i

Romanska rasa imala je na taj nain na Balkanu dva zakleta neprijatelja: hrvatsko
plemstvo (opisao sam ve njegovu žestoku borbu protiv Romana) anatolsku Crkvu. i

Ova dva inbenika uiniše, da je romanski element izbio cjelovito na površinu tamo,
gdje bismo to najmanje oekivali, na najsjeveroiztonijem kutu Balkana, na
sarmatskoj granici, t. j. mo tih dvaju inbenika. Dunav bijaše
ondje, gdje je prestajala
»limes« i granica Bizantskog carstva. Ondje, kuda ne dopiraše stvarna mo Bizanta,
mogahu se balkanski Romani uzdizati stvoriti današnji rumunjski narod. A to mogu
i

zahvaliti samo Turcima, jer nam zadržavanje slavenskog jezika u crkvi sve do 19. st.
dokazuje, da je anatolska Crkva i pod turskim gospodstvom tvrdokorno nastojala, da
poslaveni prekodunavske Vlahe.
Sve se to može krasno sliediti u poviesti. Ne u itaoca zamarati pojedinostima, te

u samo iztaknuti jedan primjer. Kad su Raci (Srbi) god. 1690. pod Arsenijem
Crnojeviem prešli u austrijske zemlje, nazivao se on »nadbiskup i patriarh Raca,
Rutena Vlaha« (!) tvrdio je, daje mala Vlaska (u Slavoniji) isto tako kao Mezija,
i i i

Vlaška (u Rumunjskoj) i Moldavija od »iskona pokrajina«, peke patriarhije.

Ilirija,

Da je Srbima uspjelo trajno zadržati pod svojom crkvenom organizacijom Vlahe u

rumunjskoj Vlaškoj Moldavi, posrbili bi i njih kao u kasnije doba Vlahe u maloj
i

Vlaškoj (Slavoniji) i Iliriji.

Sve to treba razumjeti, kako je postao današnji srbski narod.

ako želimo shvatiti,
Premda uzprkos brojanoj premoi, ne mogahu
su izbili na površinu u srbskoj državi i

se Vlasi održati, jer im ne poe za rukom da izkoriene srbsku Crkvu, Isto tako, kao
što kod Grka vladaše pravilo; »Grk je onaj, tko pripada grkoj Crkvi«, tako vriedi
poevši od god. 1219, kod Srba pravilo: »Srbin, je, tko pripada srbskoj Crkvi«,
i

Crkvenoj se vlasti ne mogahu oduprieti nekulturni nomadi, Crkva ih je bez iznimke

posrbila, te emo još na nekoliko mjesta ove knjige vidjeti, kako se to zbilo.

767
 J

Jedno bih tek htio ponovno naglasiti: Kako se odatle može vidjeti, koliko je
J
strašna mobizantske državne i crkvene misli. Ona je toliko snažna, da zapravo
razpolaže životom i smru naroda.
Trebalo samo spomenuti, kako je proteklo poslavenjivanje Romana. Zbilo se
bi još i

to tako, da je crkvena vlast u srbsko-pravoslavnoj crkvi ostala trajno urukama Srba i

da je crkva pojaala sva svoja nacionalna obilježja po mogunosti što više. Upravo
bolestno pretjerana nacionalna sviest pravoslavne Crkve, nastojanje oko narodne 1
predaje, oko narodnog jezika, narodnih pjesama, obiaja igara, to bijaše oružje
i

posrbljivanja. Uzmemo li još u obzir, da tome treba pridodati slavenski jezik u crkvi,
gdje nekulturni balkanski Romani naoše jedino nešto uznosito, pa emo tako i
shvatiti, da se ne mogahu oteti tom utjecaju da su se morali posrbiti.
i

Prije sam napomenuo, da je hrvatsko plemstvo poslavenilo katolika balkanske I

Romane. Pokazavši umjetno djelo anatolske Crkve, htio bih još razjasniti, kako su
hrvatska gospoda poslavenila svoje Morlake. Naprosto na temelju naela: »Cujus
Nije to posvuda išlo lako, ovdje ondje jedino silom, ali ipak je
regio. illius religio«. i
j
išlo.Prkosna gospoda, koja bijahu odbacila svoju državu, da zadrže svoju narodnost,
posvetiše se nakon saveza s Ugarskom izkljuivo pobijanju Romana. U tome poslu
bijahu i uspjeli. Taj posao bijaše im posvršio onaj sugestivni utjecaj, koji izbija iz i
posjeda vlasti.
Na
katoliku vjeru prieoše samo oni Vlasi, koji
Htio bih upozoriti na još nešto.
stanovahu neposredno na podruju katolike svoje gospode. Oni pako, koji bijahu 1
naseljeni na podruju Bosne Hercegovine ostadoše u pravoslavnoj Crkvi, ukoliko ne
i

prihvatiše bogumilstvo. To kod njih po predaji sauvalo

se zbilo poradi toga, što se
|
zbog zemljištne sveze sa *
pravoslavlje i Što su stalno nadolazili pravoslavni Vlasi
Srbijom. Moramo dakle smatrati, ostavivši sasvim po strani autohtone Vlahe, da je i
od onih Vlaha, koji su kasnije s Turcima nadošli u hrvatske krajeve, samo manji dio f
prigrlio katoliku vjeru, dok je vei dio, budui pravoslavan, pripao Srbima, te su tako
Vlasi mogli postati jezgrom, oko koje se u Bosni stvorilo pravoslavno puanstvo.
Time se broj Srba poveao samim pravoslavnim Vlasima, koji su živjeli na 1
hrvatskom podruju, odnosno, koji su na tom podruju nastali. Posljedica pak toga
bijaše, da su Srbi priljubili mnogo više vlaške krvi, a pošto ti Vlasi kao Romani bijahu
tamnog kompleksa, ima u Srba mnogo više tamnih tipova nego u Hrvata. 1
Jedno dakle možemo ustanoviti: spasenje svoje narodnosti mnogostrukoi

poveanje broja svog puanstva absorbiranjem Vlaha zahvaljuje Srbstvo uglavnom, 1

skoro bih rekao izkljuivo, svojoj narodnoj Crkvi. Iz tog poviestnog razvoja nastala je *

i pojava, da neija pripadnost srbsko-pravoslavnoj Crkvi znai ujedno i

nacionaliziranje u Srbina. Ta je injenica od velike važnosti, i to tim vee, što i

stoljeima stalno djeluje na itavom jugu.

Da navedem jedan primjer: poznati, danas ve pokojni srbski prvak u Sarajevu, t
Petar T. Petrovi-Petraki bijaše zapravo pravoslavni Albanac. On mi je u svoje doba \

sam priao, da je rodom iz Kore u

168
I

I Macedoniji i da se izprva prezivaše Petraki, a i kod kue razgovarao je samo albanski.

A albanski i srbski zacielo nije jedno te isto, to su nam bar balkanski ratovi pokazali.
Pa ipak bijaše taj Albanac srbskim prvakom i nitko ne bijaše opazio, da nije rasni
I Srbin. Njegovi se sinovi ne rovu više Petraki, nego Petrovi. Kako to? Kao jedan od
najbogatijih Sarajlija bijaše on lan srbske crkvene obine, pa ak njen predsjednik i i

time eo ipso Srbin. Na taj nain su Srbi na itavom jugu Monarhije u hrvatskim i

I
zemljama posrbili u najkrae vrieme sav pravoslavni element: Rumunje, Rusine, Grke
i Cincare. U Zemunu, Mitrovici. Osieku, pa u Zagrebu bilo je poetkom 19. st. i

mnogo Grka Cincara. Njihovi su potomci danas Srbi. Premda bijahu poslavenjeni u
i

!
hrvatskoj sredini, ne postadoše Hrvati, nego Srbi.
Automatskim posrbljivanjem radi na taj nain srbska narodna Crkva na poveanju
I
broja srbskog žiteljstva i time ujedao i na jaanju srbske moi i upliva.
Hrvati opaziše doskora, kolika je ta ekspanzivna mo pravoslavlja i utvrdiše tu
injenicu ak i u zakljucima hrvatskog sabora i zajednikog ugarsko-hrvatskog
I sabora.
U zajednikom saboru od god. 1764. iznesoše Hrvati stare i nove svoje tužbe u
tom pravcu ovako:
i »Ah najgore od svega je silna razprostranjenost shizme (pravoslavlja). Još godine
1741, (zak. l. 46.) bijaše odreeno, da metropolit grko-nesjedinjenih ne smije vršiti
nikakva utjecaja na podruju ovih zemalja (Hrvatske Slavonije), na sveenstvo i i

I
vjernike ove vjeroizpoviesti. Pa ipak, kad gledamo u našoj sredini tri jake nedavno
osnovane razkolnike biskupije u Pakracu, Plaškome u Kostajnici, kad gledamo i

I
mnoge njihove samostane, množinu njihova sveenstva, koje se množi poput gljiva,
kad gledamo kako ljudima ove vjeroizpoviesti davaju naslove grofova baruna i, to je i

još bolnije, kako se ljudima ove krvi daju plemike izprave, na temelju kojih mogu
I stjecati kue zemljišta; pa kad vidimo da im se nadjelo ime ilirskog naroda, da se
i

ustanovila posebna oblast, tako zvana »ilirska dvorska komisija«, koja radi protiv
naših zakona i naših oblasti, pa kad uz sve to još vidimo, gdje svi njihovi poslovi
I liepo napreduju, i da nas sve naše vlasti i zakoni od njih samo malo štite, kad uoimo
to sve, biva nam jasno, da se ta strana shizma, kako to proizlazi iz zakona od god.
1604. — 14. nalazi vladajua vjera (katolicizam). Zato
gotovo na istom stupnju kao i

I
se opravdano bojimo, da e
koje se proteže od moskovskih
napredovanje ovog tiela,

granica pa sve do Jadrana koje metropolit drži zajedno, s vremenom našu vjeru
i i

našu državu posvema ugušiti, a osobito kad uzmemo u obzir napadnu svezu, koja
I
postoji izmeu tih shizmatika i vojnih vlasti. Time je stvorena izmeu njih zajednica

probitaka, pa vojnike vlasti nastoje proširiti granice svog djelokruga s pomou

I nasilja ovih razkolnika, a s druge su se strane ti grki nesjedinjeni privikli, da sve više
širekrug svojih povlastica pod monom vojnikom zaštitom,«
djelovanje srbsko-pravoslavne Crkve osobito je važno u jednom obliku.
Ovo
16
I Pichler se žali što se Rusi u Poljskoj služe mješovitim brakom za proširenje
pravoslavlja. To se isto zbiva i na slavenskom Jugu. Po-

i
,s
VI. 211, sv. -II/.,-.sir. 11/6.
!
" V. 265.
L, .sv. II.. str.

t
169
znati sumi mnogi sluajevi, gdje je otac Hrvat, mati Srbkinja, a djeca iskljuivo Srbi.
Moglo se gotovo rei, da se to redovito dešava, a protivni sluajevi su samo
bi

iznimke. Srbi podupiru takav razvoj sviestno po mogunosti što više, svaki takav
i
^
uspjeh služi im na ast veselje, jer u njemu gledaju djelovanje sile svoje crkveno-
'

narodne misli.
U jednom pravcu je ta privlana snaga srbske narodne Crkve osobito djelotvorna. -^

Katoliki brak kako je poznato, nerazrjesiv, a pravoslavni brak može se razriešiti.

je, j
Razstavljeni katolik treba samo priei na pravoslavlje, te se ponovno može ženiti
uzprkos tome, što njegov katoliki brak dalje traje. To se sve više izkorišuje na
i
)

slavenskom Jugu Monarhije. Nemam pri ruci brojitbenih podataka, ali u ve

18
spomenutoj brošuri, koju je navodno napisao Thalloczv, nalazimo za Bosnu u
razdoblju od god. 1878. — 1900. sliedee podatke:
na katoliku vjeru prešlo je 46 osoba
iz katolike Crkve izstupilo je 79 osoba
gubitak katolike Crkve 33 osobe

na islam prešlo je 29 osoba

..
^
iz islama izstupile su 32 osobe J,
gubitak islama .... 3 osobe
n
19
na pravoslavlje prešlo je 58 osoba -i

iz pravoslavlja izstupilo je 29 osoba

pravoslavlje poraslo je za 29 osoba )

*
Odatle da je od 3 vjere u Bosni jedino pravoslavlje poraslo, dok su islam
sliedi, i

katolika Crkva na gubitku. Znaajno je, da je gubitak katolike Crkve najvei. A

porast pravoslavlja može se pretežno razjasniti prielazima na tu vjeru zbog sklapanja
J
drugog braka. Kao što u Bosni, takve su prilike u Dalmaciji i u Hrvatskoj i Slavoniji.
i

Budui da se spomenuti brojevi odnose na višegodišnje razdoblje, nije im se

pripisivala osobita važnost. Ali od god. 1900. ovamo, ti su brojevi neobino porasli; J
ponajprije poradi toga, što suvremeni razvoj naina života donosi sve više potrebu
razstava braka, a tom zahtjevu katolika Crkva ne može izai ususret, a onda je s
obzirom na sve vei srbski utjecaj postalo na slavenskom Jugu moderno postati
grkoiztonjakom ve s obzirom na mogunost drugog braka. Poznato je na pr., da
Srbi smatraju svojim takoer bivšeg bana Tomašia, koji potjee iz stare plemike
obitelji, budui da je on prešao na grkoiztoniu vjeru takoer povodom sklapanja
drugog braka. Bude li on u tom drugom braku imao djece, ona e
nesumnjivo postati
Srbi, premda im je otac Hrvat.
Dolazimo dakle do ovog zakljuka:
1. Srbi imaju jedino svojoj Crkvi zahvaliti, što ih toliko ima što su se tako i

razširili da mogu danas nastupiti kao politiki inbenik.

2. U svojoj Crkvi imaju Srbi orue za umnažanje svoje narodne snage, kome

nema premca. To sredstvo automatski oduzima okolnim narodima njihove pripadnike

i privodi ih k Srbstvu.
To su ve drugi opazili. Mikloši, koji je bezuvjetno prvorazredni
i
autoritet, piše,

kako sam ve spomenuo »o neodoljivoj asimilacionoj

'
Jz/iorcJi III, 15, str. 3.
,f
IV. 22., str. 11)7.
'•''
U doba Kallava nazivaše se pravoslavlje joi grkoizionom v/i-rimi.

170
snazi srbskog naroda, koja je na zapadu posrbila Hrvate, na jugu Albance, posvuda
Vlahe (Rumune), a na iztoku i jugoiztoku Bugare.« Samo što Miklošiu još ne
bijaše jasno, da je upravo srbska narodna Crkva onaj inbenik, koji predstavlja tu

neodoljivu asimilacionu snagu, što želim ovdje utvrditi.

Ta se okolnost ne smije smetnuti s uma, budui da je ta neodoljiva asimilaciona

snaga stalni inbenik u srbskome proraunavanju politike budunosti.

4. Pecka patriarhija
li je ve netko prije mene upozorio na znaenje, što ga ima
Nije mi poznato; da
pecka patriarhija za postanak velikosrbstva ili današnjeg svesrbstva prema mojem
nazivlju. Tokom mog prouavanja došao sam postepeno do osvjedoenja, daje pecka
patriarhija pridoniela vei dio idejne podloge šitavu materialnu podlogii za današnje i

srbstvo na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka.

Dosad još nisam naišao na poviestno djelo, koje bi s više razumie-vanja i

diplomatski spretnije prikazalo srbske težnje od esto ve spomenutog djela Stanoja

Stanojevia? Prikazat
21
u
zato peku patriarhiju na temelju riei ovog pisca: srbska
je Crkva u ono doba priznala vlast Osmanlija sklopila s njome kompromis. God. i

1557. bude pecka patriarhija obnovljena. Ustrojstvo obnovljene patriarhije

obuhvaalo je uz neke malene iznimke sve srbske zemlje. Na taj nain bijaše ona do u
najnovije doba jedina ustrojba, koja obuhvaaše itav narod. Težko je danas rei, da li

je Mehmed Sokolovi kad je od sultana izvadio dopuštenje za

(tadašnji veliki vezir),
ponovno podizanje srbske crkvene ustrojbe radio više iz pravog razumievanja
državnih probitaka ili u nastojanju, da svom bratu, monahu Makariju stvori povoljan
22
položaj. Prvi zadatak, kojem se bijaše Makarije savjestno posvetio, bijaše
ustrojavanje novoosnovane nezavisne Crkve. Taj zadatak svršio je na zadovoljstvo.
Pod vlast nove patriarhije podpadoše gotovo sve srbske zemlje, koje bijahu pod
turskim gospodstvom.
Na taj nain dospije gotovo itav srbski narod pod vlast patriarha u Pei. A peki
patriarh vršio je i sudovanje osobno ne samo u
ili s pomou svojih organa, i to
crkvenim stvarima. Tako je pecka patriarhija razpolagala velikom moi u svim
zemljama, koje tada nastavahu Srbi, u krajevima od Pešte pa sve do južno od
J
Skoplja.«~
t. j. sveenstvo, došlo je tako do sviesti o
»Najinteligentniji dio srbskog naroda,
jedinstvu itavog naroda, a osim toga vršilo je sveenstvo veoma snažan utjecaj u
i

svakom pravcu na itav narod Srbi poeše tada osjeati, da ima nešto, što ih veže
. . .

u jednu veliku cjelinu, ali tek kasnije bijaše taj osjeaj došao do spoznaje itavog
naroda. No osjeanje te velike cjeline ve je tada, premda samo nagonski, vremenski i

prostorno ogranieno, pružalo narodu utjehu i vjeru u ljepšu budunost« . . . Makarije

injegovi suradnici kao predstavnici srbske Crkve onog doba posvršiše svoj posao
veoma oprezno, s toliko osjeaja za

19
IVI, -3.. str. 392.
''
///. 5.
:2
Hl. 5., str. 206.
"'
Nu istom mjestu, str, 207.

171
realno i stvarno tako, da se riedko u srbskoj poviesti tako proraunano i stvarno
24
postupalo.«
Mislim, da nam da si njihovo znaenje pravo
ovi redci dovoljno govore. A ""*

predoimo, najprije nam je prikazati zemljištni obseg peke patriarhije. Donosim

stoga kartu podruja patriarhije prema navedenom djelu Stanojevievu.
Pecka je patriarhija obuhvaala prema tome vei dio Srbije (u njezinu obsegu prije n)
rata god. 1914.), itavu Crnu Goru, itavu Bosnu i Hercegovinu (u njezinu današnjem j
obsegu), itavu Slavoniju, vei dio Hrvatske i itavu južnu i srednju Ugarsku sve do
iznad Pešte. Po mišljenju Stanojevia, sve su to srbske zemlje.
^
Stanojevieve navode treba meutim još upodpuniti. Ne samo daje Makarije, prvi -J
patriarh nakon uzpostave patriarhije, bio brat velikog vezira otomanske carevine,
nego su dva njegova neposredna nasljednika, patriarsi Antonije Gerasim, bili blizki
i i
]
^
roaci Mehmeda Sokolovia." Ovdje dakle i opet gledamo onu tradicionalnu politiku
pravoslavne Crkve, da u svojim rukama skupi što god je više mogue vlasti,
oslanjajui se po mogunosti što više na bilo kakav nain na državnu vlast. Ne 1

smijemo ni zaboraviti, da su u doba. kad je sila vladara iz kue Osmanove ve

popuštala, veliki veziri bili zapravo pravi vladari u osmanlijskom carstvu. Možemo si
^
dakle predstaviti, koliku je silnu mo
mogla crpsti iz te okolnosti ustrojba poput j
iztone Crkve, koja je školovana u razvijanju vlasti. Zanimljivo je nadalje spomenuti,
daje Mehmed Sokolovi navodno u svojoj mladosti sam bio u nekom odnosu spram i
^1

pravoslavne Crkve. On bijaše »ajuto del curato di S. Saba« ili u slinom nekom ~~J

položaju pri jednoj pravoslavnoj Crkvi u Hercegovini, a još u njegovoj mladosti

odvedoše ga Turci medu janjiare. Izgleda dakle, daje on uzpostavio patriarhiju pod 1
ui
utjecajem svojih dojmova iz mladosti.
Iz tih odnošaja crpila je pravoslavna Crkva najveu korist: s pomou rodbinskih
veza s prvim vlastodržcem carstva postala je ona »tabu« i dobila je slobodne ruke,
j

Stanojevi piše: »Srbska je Crkva priznala osmanlijsku vlast i sklopila je s njome

pakt.« To je napadno protuslovilo bi djelomice mojoj teoriji, da grkoiztonjatvo ne
i
^

priznaje inovjerne države. Ali to pitanje riešeno je ve u predhodnom dielu, jer se i ]

opet radi o balkanskim Romanima. Uinivši mnoge usluge osmanlijskoj carevini pri
uništavanju slavenskih feudalnih zemalja, postadoše Vlasi u osmanlijskoj carevini ^

politikom silom i zaprietiše, da e nacionalno asimilirati baš Srbstvo. U tom trenutku -

j

trebalo je dakle osmanlijskoj državi izii ususret, da bi se preteklo Vlahe i zaustavilo

ovakav razvoj dogaaja, te balkanske Romane uinilo neškodljivima u prikazanom
smislu bizantske Crkve. Taj je zadatak srbska Crkva podpuno riešila; Romani, koje je .j

turska sila bila udaljila daleko na sjeverozapad, nestadoše kao takvi i žive još i

dandanas u obliku Srbstva.

_.J
Stanojevi navodi nadalje, da je patriarhija stekla veliku vlast i pravo na
sudovanje. Mislim, da je time premalo reeno. U osmanlijskoj carevini imalo je
grkoiztono sveenstvo skoro izkljuivo pravo na _ j

'•'
///. 5,. sir. 208.
?i
VI 1. sir. 49.
16
VI. 2.. str. 293.
27
III. 2„ sir. 525.

172
 smeptft
« AfiAp
4

\* sfzpm ' .
& TIMISVAA
*
doajANt \ *y
„-,„,,. . ** $VJUKAJ\
\ KOSTAJNICA tf~~-*y*.' * PAW/HO ,

KflltPAh

OSA6rt\ t>0BftOH*> BANJA *l c t tJUB&SffCA

*^£>l
tfc
\ svmojtcA t^š>xomjA Csn/piNtcA
& '

...MttW«S^>. $ IAVMA {
7<**-*\ M/i

*
$ 31*" W ,.
* »w/d* , £**$STUPOVI &MAMCA. 1 V
r«toA<
'£%%* STAfiA HUMSKA "{'
5

SAM/VA 6 i MONACA
4'
V*AMM* h <.P£tAX! h ... A *-VST£*im .

- r#*6Mfrit sr

A ftimjt ***N*4TfAt Bi? jn/t -k*x ti

Pecka patriarhija 1 557. god., prema St. Stanojeviu

/7J
mjestno upravljanje sa svojim pripadnicima, od toga bijaše izuzeta vojnika uprava i
'

ubiranje državnih poreza. Ali u tim je stvarima grko-iztono sveenstvo sudjelovalo.

i

Patriarhija bijaše prema tome država u državi, srbska država u osmanlijskoj n

carevini. Srbski narod ju je stvarno takvom osjeao smatrao. nekoj staroj,i U
grkoiztonoj crkvenoj knjizi naen je sliedei dodatak u crkvenoslavenskom jeziku:
TOTJH, IlPT»CTOb CPBCKT>I OAP3KAUIC IlATPIAPXb KYP 0>HAHnni> n
BbAHH nPTiBHCKArO IJAPA H3MAHATeHCKArO AMOXPATI» J
AMHPH B€JIHKOMOX rOCIIO,HAPOX
"1
Na današnjem hrvatskom jeziku glasila bi ta reenica:
»U ono je doba sjedio na srbskom priestolju patriarh Kir Filip u doba vladanja ,J

najvišegosmanskog cara gospodara emira Amurata.« i

Ta formula glasi sasvim kao one, kojima se služahu lenski zavisne države, kao na
j
pr. Bosna prema Ugarskoj u doba jae feudalne zavisnosti. Po namjerama
grkoiztonog sveenstva bijaše prema tome pecka patriarhija teokratski upravljana
Bosnu,
^
suverena srbska država, koja obuhvaaše osim srbskih zemalja još i
j

Hercegovinu, Dalmaciju, Slavoniju veliki dio Hrvatske i Ugarske. Da se ta vlast ne

i

razlikovaše mnogo od pune državne vlasti, shvatit emo odmah, uzmemo li samo u ^
obzir, da se iz te duhovne sile, upravo iz jednog odvojka peke patriarhije razvilo J
duhovno »vladianstvo« Crne Gore pa ak crnogorska država. Sekularizacijom iz
i

duhovne vlasti razvilo se god. 1852. crnogorsko nasljedno vojvodstvo, koje se zatim ^j
god. 1909. pretvorilo u kraljevinu. im bijaše ostvaren vojniki i porezni suverenitet,
bijaše ve gotova i država u svom punom obsegu. Za to bijaše dostatan jedan uspješni
ustanak, a potrebnu državnu sviest imala je Crkva ve automatski pripravljenu u svom
politikom tielu.

Razmotrimoli rad, što ga bijaše izvršila ta crkvena ustrojba, moramo priznati, da

1
bijaše ogroman. Razgledamo li na priloženoj karti biskupije, osnovane odmah još
god. 1557., vidjet emo, da se veina nalazi u Ugarskoj, u Budimu, u Peuhu, u
Segedinu, Aradu, Temišvaru, Vršcu jedan samostan u Orahovici, u Slavoniji.
i

Odmah emo prepoznati genialnu zamisao, da se plodna južna Ugarska Slavonija i

osvoje za srbsku Crkvu za srbski narod. Noi naprama jugoiztoku, naprama

i

Bugarima, upravljene su 3 biskupije: Maska, Vranje Samokov. Stare pak ve i

""i

postojee biskupije izpružiše se više u pravcu sjevera zapada. Tako na pr. i -J

i

premjestiše samostan Tordoš iz sredine zemlje više prema obali, biskupiju u Dabru (u
Sandžaku) u Sarajevo —
ve tada politiko središte bosanskog pašaluka biskupiju — !

•J
mavansku u Zvornik i dalje. Ta izgradnja bijaše kasnije dopunjena tokom 17.
stoljea osnivanjem biskupije Savine u Boci Kotorskoj u pravcu zapada i biskupijama
Medak, Kostajnica i Mara u Hrvatskoj u pravcu sjeverozapada. Zadatak samostana
bijaše, po mojem mnienju, da nastupaju protiv Romana. Ve
smo ustanovili, da su oni
u svako doba bili izrazita gojilišta srbskog narodnog osjeanja, pa još i onda, kad je
patri-

IV.- 23., godište 1RH9., Sir. 298 f>).

174
arhija ukinuta, i kad su Grci ponovno prodirali meu više sveenstvo u zemlje južnih
Slavena. Pada mi još u oi, da se samostani pojavljuju posvuda tamo, gdje se
poviestno mogu dokazati vee skupine Vlaha, kao na pr. u Crnoj Gori i Hercegovini,
na Drini, kod Arada u Ugarskoj, a osobito na austrijsko-turskoj granici. U jednom
pravcu podignuti samostani Krka, Krupa. Hrmanj, Gomirje i Moštanica slažu se
sasvim na karti srbskih naselja (str. 160.) s danas najgušim srbskim naseobinama u
središnjim hrvatskim zemljama, a te naseobine sastojale su se izprva, kao što sam ve
pokazao, pretežno od Vlaha (balkanskih Romana).
Ve sam jednom napomenuo, da prije nego što su Turci osvojili Bosnu, nije bilo
grkoiztone crkvene organizacije ni u Bosni, a ni u drugim hrvatskim zemljama, osim
u Hercegovini, u južnoj Dalmaciji nekih tragova u Sriemu. Ta crkvena organizacija
i

stvorena je upravo u doba peke patriarhije u svim zemljama podvrgnutim njezinu

sudovanju, ona postoji uglavnom još danas. U današnjim austrougarskim, a onda
i i

pekoj patriarhiji podloženim zemljama, bijaše osnovano 15 biskupija, a po

Stanojevievoj karti 38 samostana. No taj broj nije podpun. Stanojevi veli izriekom
i

samo »znatniji manastiri«, a neznatnije na karti uobe nije naznaio. Tako je na pr. u
Fruškoj gori naveo samo 3 samostana, a koliko je meni poznato, ima ih ondje još i
danas trinaest; i mi iz prošlosti i
u Bosni nisu naznaeni neki samostani, poznati
sadašnjosti. Zato ne emo
ako smatramo, da je u doba peke patriarhije
pretjerati,

—
osnovano 60 70 samostana u današnjim austrijskim zemljama.
Neobhodna. je dužnost svake Crkve, da širi svoju vjeru. Možemo si dakle
predstaviti, u kome je pravcu djelovala pod turskim gospodstvom ta silna organizacija
to više, što grkoiztonjatvo bijaše od države podpomagana kršanska vjera. Da si
stvorimo pravu sliku o djelatnosti ove organizacije, dovoljno nam je baciti pogled na
kartu na str. 160. Ve
sam spomenuo onaj široki pojas od Osieka do Metkovia s
pretežno katolikim puanstvom. U tom katolikom kraju padaju u oi samo 3 kotara
Tešanj, Graanica Maglaj s pravoslavnim puanstvom od 40% - 60%. Tom tamnom
i

mrljom na karti razbijao sam si glavu ve pred više godina.

Ta se pojava meutim može vrlo jednostavno protumaiti. U sredini te tamne
mrlje, gotovo na granici kotara Graanica i Maglaj, nalazi se pravoslavni samostan
29
Ozren. Poput gorue vatre uništio je utjecaj tog grkoiztonog samostana sve ono, što
ne bijaše grkoiztocno, a osobito sve katoliko.
Ta crna mrlja na karti zahvaljuje dakle svoje postanje izkljuivo vjekovnom
utjecaju samostana Ozrena, koji vrši još danas vrlo velik utjecaj na okolno
i

stanovnitvo.
Nakon ove konstatacije razumjet emo takoer, zastoje katolicizam u Bosni u 17.
i 18. st. tako naglo nestajao. Ojaano svojim paktom
osmanlijskom državnom silom,
s

dalo se grkoiztonjaštvo svim razpoloživim sredstvima na posao, da izkorieni

katolicizam. Taj cilj bilo bi ono po svoj prilici u cielosti postiglo, da se prilike nisu
i

izmienile.

'"
Pisac /c nekoliko puta propješaio iiuv taj kraj, pa je našao. Ja na 15 km od samostana (kremi nema
muslimanskog, u na 30 km nema katolikog sela.

175
 Ogriešio bih se o istinu, kad ne bih iztaknuo, da itava ta organizacija bijaše

stvorena u duhu sv. Save na temelju njegovih prijašnjih djela. U tom poslu služile su
i

crkvene knjige, što on bijaše napisao, njegovi samostanski statuti obrazci njegova
ih i

ustrojstva biskupija. A nad itavim poslom lebdio je njegov duh po mogunosti što —
snažnije širenje, podizanje i jaanje grkoiztonjatva, a time ujedno srbstva. i

No frontalni napadaj srbske Crkve ne bijaše uperen samo u pravciu zapada, H

sjeverozapada isjevera protiv Maara i Hrvata, nego u pravcu juga jugoiztoka
i i . i>

protiv Bugara. Na to shvaanje ne navode me samo na karti oznaeni novoosnovani

'"1
samostani, nego takoer naslov:
i srbski patriarh sviju Srba, Bugara Pomorja. U i

grkoiztonom samostanu Krka u sjevernoj Dalmaciji uva se pismo od 20. srpnja

1614,, u kome se nalazi uvod: »Jovan m. b. arhiepiskopa pekoga, svim Srbljem,
Bulgarom i zapadnim stranama patriarha.« U samostanu Hopovo u Hercegovini
..i
nalazi se jedno pismo iz god. 1610., koje je naslovljeno: Kad bijaše na priestolju u
Pei patriarh »vsem Srbljem i Bulgarom inim mnogim stranama.« U Ljetopisu
i

Matice Srbske (god. 1903., sv. 219.) izvješuje A. uki

o 3 pisma srbskog patriarha j
Arsenija III. Crnojevia. Prvo pismo napisano u Komarnu dne 17. studenoga 1689. i

r
upravljeno caru Leopoldu, poinje ovako: »Ja smerni arhiepiskop Arsenije Crnojevi l
vsie srbskie i blgarskie zemli s vsemii episkopi igumeni s vsemi hristiani veli
i i J
poklonjenije.« I u Bugarskoj bijaše mnogo Vlaha, a njihovo poslavenjivanje bijaše
zadatak pravoslavne Crkve. I taj zadatak prepustila je grkoiztona Crkva srbsko- 1
pravoslavnoj Crkvi. Vladavinski naslovi svjetovne i duhovne gospode znae uviek, da
se nešto posjedovalo u prošlosti, da se sada posjeduje ili da se želi ubudue
posjedovati.
Iz zemljopisne karte peke patriarhije proizlazi, daje ona zaista vršila sudbenost u
nekim krajevima, što ih nastavaju Bugari, a naslov ima da nam služi kao dokaz, da je n,
patriarhija težila i za ostalim bugarskim krajevima. j
Opažamo nadalje, da se dva južnoslavenska naroda, Srbi Bugari, u spomenutom i

naslovu spominju pod svojim narodnim imenima, dok se Hrvati uobe ne spominju, h
premda hrvatske zemlje bijahu u mnogo veoj mjeri podvrgnute stvarnoj vlasti
patriarhije nego bugarske. Ja se tome nimalo ne udim; jer je to samo dosljedno
oitovanje bizantinskog duha. Ta kako e
jedna toliko politiki obojena Crkva
priznati narod, koji si je zabio u glavu, da e
se tvrdokorno protiviti, da ne podpadne »

pod Bizant. Za kaznu briše ga Bizant sa zemljopisne karte, a zadatak je sviju

pripadnika Crkve, da tu osudu provedu u djelo. Od doba Porfirogenetova ta se osuda
Hrvata stvarno i provedi. Hrvate se uništava, a gdje to ne polazi za rukom, o njima se
mukom mui. Da se to u praksi zaista zbiva, dokazat u kasnije.
Možemo dakle ustanoviti, da je srbska Crkva u doba turske vladavine i u doba
najveeg poniženja Srbstva i nadalje provodila velianstven« zamisao svog najveeg
vladara Dušana, koji je nosio uz bugarsku krunu i carski naslov, i to ponajprije na
crkvenom podruju, a

176
zatim je realno-politiki nastojala, da crkveno, a time ujedno i nacionalno ujedini
itav slavenski Balkan.
Pri tome Crkva nije imala u oima samo iste crkvene idejne, nego takoer
i i

materialne ciljeve. Iztaknuo sam ve, da pada u oi, da je patriarhija u svom prvom
naletu osnovala pet novih biskupija u Ugarskoj i jednu u Slavoniji, t. j. u plodnim i

bogatim krajevima, dok se u isto doba zadovoljila u siromašnoj Bosni, da stavi

napried neke starije biskupije. Odluna bijaše pri tome materialna strana problema, a
ne samo želja, da se grkoiztonjatvo proširi u plodnim zemljama, nego da se u
bogatim zemljama stvore takoer i bogati sufragani, koji e
plaati porez. Poznato je,
da su sufragani plaali porez svome metropolitu. Ovi isto materialni interesi igrali su
zato najveu ulogu kod postanka itave organizacije i bijahu prava misao vodilja.
Treba na sve te okolnosti tono pripaziti, ako želimo prosuditi, kakve bijahu
posljedice i djelovanja jednom stvorene odluke, da se itav Balkan crkveno i

nacionalno ujedini. No ne smijemo ni smetnuti s oiju jednog drugog aksioma

vjersko-crkvenog života. Jedna se Crkva ne e
nikad virtualno odrei nekog posjeda
ilineke povlastice, kad ga je jednom ve imala. Ona e
se pokoriti sili, ali se nikad ne
e odrei naslova. Dovoljno je upozoriti na crkvenu državu na svjetovnu i mo
papinu. U toj toki nema razlike izmeu obiju Crkvi, premda su u svojoj biti sasvim
razline. Vidjet emo, da ovom zakonu podleži isto tako i daljnji razvoj srbsko-
bizantske misli.
Kratko vrieme nakon osnutka patriarhije zapoela je bliediti zviezda osmanlijske
carevine. Vladari življahu životom bez djela, pobjede bijahu sve rjee, porazi sve
eši, a samo carstvo trunulo je iznutra. Slom, koji je doskora morao sliediti, nanjušila

je anatolska Crkva, svim svojim oblicima bijaše ustrojba s neobino

koja u
iztananim politikim nagonom. Bijaše zaprietila pogibelj za itavu tu krasnu
patriarhijsku zgradu, za mastne ugarske biskupije za mogunost, da se katolici
i

progone. Dok je Turska propadala, Austrija se podizala. I pecka patriarhija nae

shodnim da se približi Austriji. Nema sumnje, daje patriarhija pošteno nastojala, da u
austrijske ruke priee itavo podruje patriarhije. To meutim nije uspjelo, i položaj
tadašnjeg patriarha postade u Turskoj neodrživ, kad itava njegova igra bijaše
razodkrivena; on pobjegne s 36.000 srbskih obitelji god. 1690. u Austriju, gdje se
naseliše u Sriemu i u južnoj Ugarskoj.
Ta seoba znaila ništa ni više ni manje, nego da se srbsko-pravoslavna
nije
crkvena država sa svojim nosiocima naprosto preselila iz Turske u Austriju. Ne treba
misliti, da je to samo prosta igra rieima: svatko e
se odmah osvjedoiti, da je
doslovce tako. Onaj itavi zbroj državne predaje, državne sviesti, volje za vladanjem,
duhovne mo; nad vjernicima zajedno sa s time spojenim materialnim dobrima, bijaše
naprosto došao u Austriju s patriarhom. njegovim stožerom. Ponajprije privremeno,
i

ali privremeno stanje postade stalnim, kao što nas to poviest ui. Posljedice ne
izostaše. Nisam li zar ve pokazao na str. 73., daje upravo pred duhom metropolita

Stratimirovia, nasljednika pekog patrarha, lebdjela onako živo predoba o srbskoj

državi, da

777
nije mogao, a da ne pribilježi tu misao u jednom memorandumu ruskom dvoru, gdje
je sjeme palo na plodno tlo tako, da je nekoliko godina kasnije srbska država ruskom
pomou zaista bila i stvorena? Ali ne samo to. Zajedno s Arsenijem Crnojeviem i s
njegovih 36.000 doe navodno
30.000 vojnika pod vodstvom vojvode
obitelji i ura 1
..i
Brankovia. Ovaj si svojevoljno podieli naslov »nasljednog gospodara ili despota
Srbije, Bosne, Misije, Bugarske, Tracije, Sriema sviju zemalja od Osieka do i T|

Carigrada«, a njegovo vladanje toliko je zabrinjavalo, toliko je »maliciozno« J

izkoristio diplomu, što mu je car bijaše podielio, da mu je oduzeše i njega samog
30
strpaše u zatvor. Od godine 1706. zapoeše doseljeni Raci, koji se osjetiše ^
31
»državnom cjelinom«, tražitiza sebe posebno zemljište, i to u molbi na cara od 16. i

lipnja 1706. Tražili su izmeu Drave

Save do hrvatske granice,
Sriem t Slavoniju i

zatim Baku i podruje oko Gyule izmeu Korosa

Maroša kao tako zvanu i
|

32 J
Vojvodinu, Odtada zahtievaju Raci stalno posebno odieljeno podruje za svoj narod,
te se pri tome pozivaju na povlasticu cara Leopolda od god. 1694., koji daje navodno
33
^
htio namjeravao donieti takvo rješenje. Scfnvicker misli meutim, da se takvom
i
]

shvaanju mora najodlunije protiviti.

Pojedine austrijske vlasti moradoše voditi stalne borbe s patriarhom, koji je uviek ^
34
jasnije htio igrati ulogu nekog »caput nationis«, sa samim Racima, koji htjedoše j
5
osnovati neku »narodnu blagajnu«, a s obadvjema, jer se nastojahu razviti u neku
r
državu u državi. l
150 godina kasnije, god. 1849. vidima zaista, kako nastaje itava srbska država, J
srbska Vojvodina, u granicama Monarhije. Ona je obuhvaala ugarske županije Ba-
Bodrog, Torontal, Temes i Krasso-Szorenv, te kotare Ilok i Ruma od hrvatske
sriemske županije. U razdoblju od g. 1849. 1860. bila je tako zvana »srbska —
vojvodina« samostalna austrijska krunovina.
sluaj, nego samo prirodni
.i

Tvrdim dakle: Postanak Vojvodine ne bijaše nikakav

izraz one znatne državotvorne snage, koja bijaše utjelovljena u srbskoj narodnoj
Crkvi, koja se s Arsenijem IV. Crnojeviem bila preselila u Austriju ekala samo i

pogodan trenutak, da stupi u djelo.

Ali ne bijaše samo ta injenica od najveeg znaenja. Gotovo još znaajnija bijaše
sliedea okolnost. Pekoj patriarliiji, ije težište bijaše sad preneseno u Austriju (od
1689. — 1849. bijaše samo metropolija, a tek god. 1849. postade opet patriarhijom
istodobno s osnivanjem Vojvodine), nije uspjelo samo sauvati ustrojbu srbsko-
pravoslavne Crkve u austro-ugarskim zemljama, koju bijaše stvorila pod turskom
—
vlašu od god. 1557. 1689., nego ju je takoer još dalje izgradila. Sto to pak znai, i

shvatit e svatko, tko je pozorno pratio i razumio moja razlaganja u ovom i u petom
dielu ove knjige.
Ali još i više. U najbogatijim krajevima južne Ugarske i u sreenim austrijskim
prilikama stekoše Srbi, a s njima i njihova Crkva neko blagostanje i bogatstvo, te se
sad mogahu intelektualno i kulturno u veoj mjeri razvijati. v. J

„ J
"'
U 1.-14., str. 5.
''
Na istom mjestu, str. 26.
"'"'
Na istom mjestu, utr. 47.
; ':
///. 14., utr. 49.
''
Na Istom mjestu, str. 168., 336.
'
s
Na istom mjestu, str. 91.
'"
Na istom mjestu, str. 91., 9<1, 100.

178
 Toj okolnosti imamo zahvaliti, što se upravo u Srba južne Ugarske nalaze poetci
novovjekovne historiografije južnih Slavena. Spomenuo sam ve na str. 124., daje
srbski pop Jovan Raji god. 1794. napisao djelo o poviesti južnih Slavena, koje
obaseže 2000 stranica: »Poviest raznih slavenskih naroda, osobito Bugara, Hrvata i

Srba«. Rai bijaše roen god. 1726. u Karlovcima od siromašnih roditelja, god. 1744.
položio je nauke u isusovakom kolegiju u Komoranu, ali priede god. 1748. u
šopronjsku protestantsku gimnaziju od straha, da se ne bi morao pokatoliiti, a
konano je u Rusiji, u Kijevu, Moskvi Smolensku studirao bogosloviju. Odande
i

poe na Sv. Goru Atos u srbski manastir Hilandar. God. 1759. postade u Karlovcima
profesorom zemljopisa govomitva, ali se god. 1771. povue u samostan Kovilj,
i

gdje doskora postade starješinom i arhimandritom. U svojoj se je mladosti mnogo

bavio poviešu, osobito rukom pisanom srbskom poviešu spomenutog grofa ora
Brankovia, Orbmijem drugim starijim hrvatskim kroniarima i piscima. Plod rada
i

njegova života bijaše gore spomenuto, u crkvenoslavenskom jeziku napisano,

obsežno djelo.
Što možemo dakle oekivati, kad sve to znamo, od ovog u Rusiji na Atosu i

obrazovanog srbsko-pravoslavnog starješine samostana? Ništa drugo, nego da biti e

prožet onim srbskim državnim narodnim osjeajem, kojeg nosilac bijaše pecka
i

patriarhija i koji je sviestno išao za tim, da su sve zemlje nekadašnje peke patriarhije
srbske zemlje, u kojima po pravu ne bi smjela da postoji nijedna druga Crkva i
nijedan drugi narod. To je shvaanje dolazilo do izražaja na taj nain, da nije samo
prikazao, koliko god to bijaše mogue, srbskim zemljama Bosnu Hercegovinu, nego i

i Dalmaciju i Slavoniju, ija nacionalna pripadnost bijaše izvan svake dvojbe. Sve to

prikazao je iz dubine svog vjerskog osjeanja tako sigurno tako uvjerljivo, da ga u i

tome slieahu svi kasniji pisci. Ve

sam na spomenutom mjestu IV. diela spomenuo,
daje Rai postao glavnim izvorom kasnijih pisaca Pejaevia, Engela Gebharda da i i

je pokrenuto srbsko pitanje u prva tri desetljea 19. st. izazvalo poveanu potrebu, da
taj nain proširila netom spomenuta tri djela.
se razjasni srbska poviest, pa su se na
Time itava poviestna znanost Europe jednostrano pod utjecajem
bijaše zapravo
srbskog duha i shvaanje o poviesti južnih Slavena.
bijaše stekla sasvim krivo
Ali srbski sveenici dadoše se na objavljivanje izprava.
i sam na str. 124. Ve
spomenuo popa Pavla Karano-Tvrtkovia, koji je god. 1840. objavio svoju zbirku:
»Srbske izprave ili stare hrisovulje, diplome darovnice bosanskih, srbskih,
i

hercegovakih, dalmatinskih dubrovakih kraljeva.« Od tog doba postala je moda u

i

slavenskom svietu, da se sve izprave južnih Slavena smatraju srbskima. Puci,

Mikloši, Kopitar dadoše se pokorno voditi od pravoslavnog duhovnog ovna
predvodnika.
Kako je neumorno duh pravoslavnog sveenstva radio na tome, da se podruje
peke patriarhije prikaže kao daje oduviek bilo pravoslavno srbsko podruje, neka i

dokaže i ovaj sluaj. Kao posljedica natjeaja srbskog uenog družtva u Beogradu,
izašla je god. 1867. u Zadru znanstvena razprava pravoslavnog sveenika dra
Božidara Pe-

'// 10., sir. 81.

179
tranovia: »Bogomili, crkva bosanska, Krstjani, Istorika razprava«. Kao prva
razprava o tom predmetu bijaše to sasvim primjereno djelo. No na koncu pokazalo se
39
ipak, koja mu Petranovi bijaše uztvrdio, da tako zvana
bijaše prava namjera. Jer "1
bosanska Crkva uobe ne bijaše bogumilsko ili patarensko krivovjerje, nego prava
iztono-pravoslavna Crkva, »pa se samo može govoriti, da je heretiki bio njen
vanjski oblik hierarhika organizacija,«i .»Božja providnost sauvala je bosansku
. . i

Crkvu pravoslavnom, jer su heretike zloporabe pomalo nestajale, dok nije god. 1520. :

nestalo heretike organizacije, te je u Bosni jedino preostala nepomuena,

i

40 r
pravovjerna pravoslavna Crkva.« Vidimo dakle, da je trebalo dokazati, da T|

pobjedonosni nastup pravoslavne Crkve u Bosni susjednim zemljama nije usliedio i i

nakon provale Turaka, nego da je ona tamo vladala ve od najstarijih vremena.

Taj pokušaj nije uspio. Stvar bijaše doduše nova, ali ipak se našao strunjak u
J
osobi poznatog hrvatskog povjestniara, kanonika Franje Rakog. Dvie godine
kasnije, god. 1869. štampao je on u Radu Jugoslavenske akademije svoje ve mnogo
41
puta spominjano djelo o bogumilima, a to je djelo ostalo još sve do danas il

najvažnijim djelom o tom predmetu. Ali da se nije našao ovjek kova Rakoga i da to
djelo nije bilo tiskano u Radu Jugoslavenske akademije, sva je prilika, da bi još i rj
danas Europa vjerovala, da je bogumilstvo samo jedan od oblika, u kome se ]
pojavljuje pravoslavlje, vjerovala bi, da pravoslavlje ima u Bosni zaviajno pravo.
i

(Izporedi str. 89.) H

Dopustit u
da su spomenuti srbski sveenici izvršili znanstveni rad od
ipak, J
vriednosti. Ali sva njihova djela treba uzeti cum grano salis, jer se od njih samo u
iznimnim sluajevima može oekivati objektivnost. Jzvrstna Fallmerayerova opazka ')

»da vjera i znanost nisu u Rusiji same sebi svrhom kao u zapadnim zemljama, nego su
samo orue najtrajnije najjae ljudske strasti, vlastohleplja i želje za razvijanjem
i

42
moi«, ne vriedi samo za Ruse, nego i za Srbe sve one, koji misle na bizantski i i

nain, poevši od Porfirogeneta pa sve do Rajia i St. Stanojevia.

Na temelju dosadašnjih istraživanja moramo dakle ustanoviti: -i

I. Stotinu godina iza nestanka srednjovjekovne Srbije (1459. — 1557.), pojavljuje J

se u okviru turske države nova teokratska srbsko-bizantska državna tvorba, koja si
bijaše stavila u zadatak, da osvoji za srbsko-pravoslavnu crkvenu misao itav Balkan, 1

a osobito njegov sjeverozapad. zi

II. Ustrojba stvorena od ove osvajalake crkveno-državne misli postoji još i

danas i radi neumorno u pravcu prije postavljenih ciljeva.

III. Ta misao bijaše toliko jaka, da joj poe za rukom
utjecati u njezinu smislu na
^

itavu europsku znanost tako utrti putove buduem vlastitom osvajanju.

i „
IV. Ova osvajalaka misao, koja je nastala na crkvenom temelju, postala je tako
važnom sastavinom današnjeg svesrbstva politike kraljevine Srbije, kao što emo to
i

još kasnije vidjeti.

'* tporedilV.- 8.
' 1V.-H., str. 166.-168.
'
Na istom mjestu, sir. 1 70.
" Izparedi IV. 7.
J -'
V. (>.. at. 111.. sir. 381.

180
 5. Nomadski element kao družtvovni i politiki inbenik
Tako zvano vlaško pitanje ili pitanje balkanskih Romana nije novo. ono je ve 50
godina na dnevnom redu na jugu Monarhije. Prvoborcem u tom pravcu smatrati nam
43
je dra Antu Starevia, koji je to pitanje postavio u svojini djelima »Ime Serb«,
44
»Pasmina slavoserbska po Hervatskoj« i konano »Bi li k Slavstvu ili ka
45
Hrvatstvu«. Ali tim bijaše to pitanje spalo na razinu svakodnevne politike borbe;
nitko nije taj problem uinio predmetom znanstvenog iztraživanja, pa on bijaše
konano stavljen ad acta, jer bijaše navukao na sebe mržnju, da je politiki
tendenciozan.
U doba aneksije taj je problem u Bosni opet oživio. Kad su se na prekretnici
stoljea prilike u Bosni i Hercegovini stale sve više razvijati na štetu Monarhije i

katolikih Hrvata, izašla je brošura »Hrvatska Bosna« (Mi i oni tamo), pisana na
temelju znaajnog znanstvenog aparata, koji je ponovno oživio teoriju o Vlasima. To
bijaše vrlo neugodno Srbima, koji ne vole, da im se gleda u njihove politike kulise.
Oni su uostalom u sva vremena obilno sisali na bujnim grudima sveslavenske misli,
pa bi ih sad bilo kompromitiralo ustanovljenje, da izapravo uobe nisu Slaveni, nego
pretežno Vlasi, t, j. balkanski Romani. Srbi se naoše u položaju kao Novogrci,
kojima dokazaše usred najjae filhelenske agitacije, da zapravo uobe nisu potomci
klasinih Helena nego Slavena Arbanasa. i

Netom spomenuta brošura imala je u Bosni snažnog odjeka zbog svog znaajnog
znanstvenog aparata, te bijaše potrebno da se prema njoj zauzme stanovište.
To se zbude god. 1911. u božinom broju srbskog mostarskog lists »Narod«. U
njem izae lanak pod nadpisom »Vlasi u hrvatskim zemljama«, a podpisao ga je
»Dinaricus«, U tom se lanku pokušalo oslabiti znaenje vlaškog elementa tvrdnjom,
da Vlah oznauje zapravo zanimanje gorskog pastira i ne oznauje uviek rasnog
47
Romana. U tom se lanku nalazi nadalje sliedei odlomak: »Pravoslavni Srbi, koji
su proizvod križanja slavenske trako-i lirske romanske rase, nemaju razloga sramiti
i

se, što u njihovim žilama tee stanovit postotak romanske vlaške krvi, jer iz tog i

križanja proizlaze vriedne nacionalne osobine, to poimence snažni individualizam

i

skladno spojen sa zdravim smislom za kolektivizam ... Samosviestno sigurno i

gledaju Srbi u bolju budunost ponose se na taj svoj nacionalni rezervoar, u kome je
i

križanjem izmeu Slavena Vlaha stvorena srž srbskog naroda, koji je vlastitim
i

silama poslavenio današnju Dalmaciju(!), spasio itavu Bosnu(!) dao Hrvatskoj i i

Slavoniji trietvrt milijuna stanovnika, koji pojaavaju slavensko obilježje tih

zemalja. Iz istog nacionalnog rezervoara naseljeni su i Sumadija, Mava, Podrinje i

užiki su Srbiju oslobodili feudalizma, izvojštili joj politiku slobodu i

kraj, koji

nezavisnost i skorili kraljevinu sa svim njenim atributima. U toj stži srbskog naroda
stvoren je današnji književni jezik, zajedniko blago srbskog i hrvatskog naroda, a
ako Bog da, i itavog slavenskog Juga«

J -'
Vl-6.
"17.-7,
•'•'
VIS.
" n:-iK,
'
To vriedi samo za kasnije doba, kad ve bijahu svi Romani poslavenjeni, pa je nestalo svitati a cinikom znaenju rtei. Danas
osnanje ne Vlah » u katolika t muslimana pravoslavne U Dubrovniku oznauje ta rie meutim gorske seljake, a to dolazi od
i<

loga, šio je veina gorskog puanstva u pozadini Dubrovnika bila upravo balkanskc-romanska.
*f
V
Prsne stop na stanovištu, da ima i katolikih i muslimanskih Srba, a to val/a odbili kaopoviesmo netonu fikciju. I poradi,
loga. šio današnji Srbi zahvaljuju svoj postanak, kao S/o sam ve iznio, tzkljnivo srbsko-pravoshivnoj Crkvi.

181
 . i

Upozorujem osobito na taj znaajni posljednji odlomak nadam se. da se sada, i

nakon tog sveanog punog nade radostnog priznanja, nitko više ne

i skanjivati da e
me sliedi u mom shvaanju o znaenju vlaškog pitanja. ^
Na temelju ove tvrdnje dolazimo naime do važnog momenta. Kod današnjih Srba
ne nailazimo više na izkljuivo ili bar pretežno slavenski, nego na pretežno
balkansko-romanski narodni znaaj, to, po mojem shvaanju, na znaaj, koji se
i H)

oblikovao tisugodišnjim probirom priljubljivanjem, na nomadski znaaj, pojaan

i j

tisuu godina starim tipom razbojnikih gorskih pastira, koje nam je Benjamin Tudela
u nekoliko poteza onako krasno opisao. ^
Daleko je od mene nakana da povriedim bilo koga. Ali kad se radi o tako važnim ^

tvrdnjama, ne mogu se obazirati na ma iju osjetljivost. Mislim, da sam ve negdje

itao, da u današnjem postupku Engleza valja tražiti gusarski karakter Normana, pa .1

žalim, što prema Srbima ne mogu biti obzirniji, nego što su drugi naprama Englezima.
Moram dakle utvrditi, da je u narodnom znaaju Srba još vrlo dobro sauvan
nomadski i razbojniki znaaj gorskih pastira da se tako oituje, da ga je lako
i
1
prepoznati osobito u njihovu družtcvenom politikom držanju kao mase. i

Na ovom mjestu ne možemo se upuštati u teorijsko razglabanje biti te družtvenog i 1

kulturnog znaenja nomada. To ne bi bilo samo neobino zanimljivo, nego gotovo i ,J
potrebno. U zadnjim godinama pisalo se mnogo o nomadima, osobito u Njemakoj,
ali veinom u vezi s razglabanjima o Židovima, o njihovu biu i znaaju. S time u H
vezi lebdjeli su piscima pred oima uviek nomadi pustinje, Beduini Semiti. Ali se te i
j

predobe ne mogu u svakom pogledu primieniti na naše nomade. Zato nije dosta, da
4
itaoca uputim na dijela Wahrmunda, Hentschela ° Somibarta. Pa ipak, s obzirom i

na kruti zakon o prostoru vremenu mogu se samo sasvim ukratko pozabaviti

i

razlaganjem spomenutih pisaca upozoriti osobito na neke znaajne razlike izmeu

i
Hi
nomada pustinje nomada gorskog pastira. Treba naglasiti, daje balkansko-romanski,
i
u>
i!

vlaški nomad pastir nastao tako, stoje gospodujui Roman u doba svog propadanja
bio razbaštinjen slavenskim osvajanjem grkom uzurpacijom misli o svjetskom
i

gospodstvu potisnut u bregove. U bregovima naišli su Romani na ustrojbu

i

razbojnikih nomada pastira iz predrimskog doba, koji su govorili traki ili ilirski, i

^
koji su se ondje nalazili još prije rimskog osvajanja. U toj ustrojbi naoše oni jedini
mogui oblik života poprimiše ga. Zbog svoje vee kulturne vriednosti u odnosu
i J

prema barbarskim nomadima-pastirima, narinuše im Romani svoj jezik. Taj razvoj

trajao je poprilici od 7. do 1 1. st. A u itavo to vrieme, kao za kasnijih 300 godina, t.i

- J
j. do dolazka Turaka, koji konano skidoše balkanskim Romanima okove, da bi ih

dakako pretvorili u raju, živjeli su Vlasi stalno usred neprijateljski im naklonjenih ^

državnih ustrojbi. Oni posjeivahu tržišta putovahu sa svojom stokom s jednog brda
i

na drugo. Pri svakom dodiru s ravnicom, s državnom ustrojbom, osjeahu, kako ih

ona prezire podcjenjuje osjetiše, da ih pokušavaju podložiti postojeem poredku
i i i

gospodarskom j

Vl.-il).

VI, 'J-. sir. 413 43-1.

17. 11. sir. 406. i dalje.

182
izkorišivanju na korist pojedinaca. A oni su se branili svom mržnjom razbaštinjenih,
dadoše slobodan tok svojim prastarim antisocialnim, kulturu razarajuim nagonima,
moradoše postati »hitri poput jelena«, ali i hrabri, razbojniki i meusobno složni,
tako da ih se svatko bojao da se prema izjavi Benjamina Tudela »nitko nije odvažio
i

da se s njima zarati, i nema kralja, koji bi ih mogao prisiliti da se pokore.«

Ti nagoni žive još i danas u Srbima, te poviest južnih Slavena možemo razumjeti
samo onda, ako moment uzmemo u obzir.
i taj

Pogledajmo na pr. samo kako Francuz Picot karakterizira Race. koji se doseliše u
Ugarsku. Picot veli: »Radije ih izporeuju sa šumskim odmetnicima i faunima nego s

ljudima, zovu ih nevjernim, vele, da krše rie, da su okrutni, tati, razbojnici, ubojice i

skloni svim manama i opainama. Sviet je to vian ratu, pa i u najobinijeg ovjeka

ima mnogo oružja. Oni su veim dielom raskolnici, koji priznaju svojim poglavicom,
gotovo svojim kraljem, patriarha sliede ga u svim stvarima kao pele svoju
i

52
kraljicu.« Priznajem doduše, daje takva karakteristika malko pretjerana, ali poiva
ipak djelomice na suglasnim opažanjima. Da je tome tako, moramo smatrati ve
stoga, što sve do danas ne e
da zamuknu za Srbe tako nepovoljni sudovi. Tako na pr.
zove Maximilian Harden u svojoj »Zukunft« Srbe i Crnogorce »kradljivcima ovaca«
(Hammeldieb). Kad se ti nepovoljni sudovi stalno ponavljaju, bilo bi posve krivo
naprosto preko njih priei ili pak u njima gledati puku želju za ponizivanjem. U tim

sudovima moram dakle gledati tipinu pojavu srbskog karaktera smatram svojom i

dužnošu, da osim ve obrazloženih vjerskih momenata pridodam još jedno i

znanstveno neoborivo tumaenje. To razjašnjenje može da bude samo u pravcu, da

nam je nomadski karakter Srba tražiti u nomadskim nagonima, baštinjenim u njihovoj
pretežno pastirsko-nomadskoj krvi balkanskih Romana Vlaha. Težko je pisati o tim i

stvarima, jer vjerska misao grkoiztonjatva djeluje takoer u pravcu zemljištnog

i

osvajanja i potiskivanja stranog elementa, pa je u svakom pojedinom sluaju težko

luiti, što ide na raun nomadskog nagona, a što opet na raun duha grkoiztonjatva.
Veinom se nalaze zajedno oba ta momenta.
Prošavši pješice Crnu Goru nekoliko puta, poznajem je vrlo dobro, a jednako i

njen narod, te mi se taj sviet neobino svidio. Ima u njih pjesnikog talenta, ljube
slobodu, rodoljubni su gostoljubivi pojedinano su vrlo pošteni. Ali u jednom
i i

kutiu njihove duše sakrio se nomad zbog njega ti ljudi postaju u nekim momentima,
i

a osobito kad nastupaju u množini, opasni po tuu imovinu. I upravo Crna Gora bijaše
zemlja sa snažnim stvaranjem Vlaha, pa zato ima u žilama Crnogoraca mnogo i

njihove krvi.
Pa premda se zbog astohlepne politike srbske države ti razbojniki nagoni u
pojedinaca sve više zatomljuju i sve se manje pojavljuju u primitivnom obliku
razbojstva krae, oni se sve to snažnije pojavljuju kao masovna pojava.
i

Svuda, gdje se Srbi pojavljuju kao politika masa, preesto je težnja, da si prisvoje
tue dobro, motiv njihovih nastojanja. Osobito bi Hrvati o tome znali kazati koju rie.
Sve, što Hrvati imaju, hrvatske

HL— 14.. str. 27.

183
zemlje, hrvatski jezik, hrvatska književnost, sve je to srbsko. Ništa ne stvoriše Hrvati
tokom svoje poviesti, nego sve Srbi. Htio bih samo upozoriti na navod na str. 183.,
prema kojem su Dalmaciju poslavenili Srbi. To je poviestno netono, jer je Dalmacija r^
bila središte hrvatskog naseljivanja, te sam ve prikazao, kako je hrvatska plemika
krv poslavenila romanske gradove Dalmacije. Sad u navesti još nekoliko tipinih
pojava srbskog nomadskog karaktera. '"]

Hrvatski pjesnik Ivan Mažurani (god. 1860. lan beke dvorske kancelarije, a j

god. 1873 ban), napisa još god. 1835. prekrasan ep »Smrt Smailage
hrvatski
engia«. U narodnom jeziku na temelju južnoslavenske narodne pjesme, ali na cl

jeziku oplemenjenom produhovljenom, opisa on s plemenitim shvaanjem jednu

i

epizodu iz borbe polumjeseca s kršanstvom u Hercegovini. Ali kao ban, pjesnik ne

bijaše baš prema Srbima prijateljski razpoiožen, a to se može uostalom lako
razumjeti. Pod konac sedamdesetih godina uztvrdiše sad najednom, daje Mažurani
3
zapravo plagiator, jer da nije on pisac epa. nego Petar Petrovi Njegoš, crnogorski ^
duhovni knez-pjesnik. Ta tvrdnja bila je još podržavana injenicom, da je ban o toj !

stvari uporno šutio. U politiki »vjeruju« svakog Srbina spadala je osamdesetih

godina i tvrdnja, da su Mažurani i Hrvati »ukrali« Srbima taj ep. Neobina ta nj

prepirka bijaše tek završena, kad je banov sin, predsjednik Stola sedmorice u .j
Zagrebu, nakon smrti bana Mažurania dao sudbeno progoniti širitelje ovih glasina i

objavio fotografsku reprodukciju rukopisa svog otca. ]}

Morampriznati, da dugo nisam mogao shvatiti psiholožkog temelja te neobine ^

prepirke. Tek kad mi postade jasno, kako grkoiztonjatvo naelno omalovažuje sve
katoliko (pa hrvatsko) i kako Srbi boleivo hlepte, da si prisvoje tue na osnovu
i

i
svoje nomadske krvne baštine, postade mi itav problem iz temelja jasan. Srbima
bijaše naprosto muka pomisliti, da bismo mi Hrvati mogli imati nešto ljepše od njih. n
God, 1908,, kad su bosanski Srbi ve sa sigurnošu raunali, da Bosnu dobiti e j

u svoje ruke, pripoviedao mi je jedan prijatelj musliman u mjestancu X, u kome žive

samo Srbi muslimani, da su Srbi izradili ve tonu osnovu o diobi zemljištnog
i n
posjeda muslimana da ve svaki Srbin znade, koje zemljište
i mu pripasti, kad e
Srbija zauzme Bosnu. Netko e
rei, da su to samo naklapanja. Možda jesu, jer ni ja i

niti itko drugi ne možemo danas izpitati, da li je tako bilo. Ali znaajna je injenica,

da se takvo shvaanje uobe moglo pojaviti. Ni ja se ne bih odvažio da ga ovdje J

iznesem, da nisam primio autentine izvještaje o izvlaštenjima u Sandžaku za vrieme
rata. (Str. 152.). Ali sad sam ovlašten uztvrditi, daje to karakteristina pojava, koja se

osniva na poviestnom postanku Srba kao naroda i na nomadskom elementu.

Upozorujem nadalje na spomenutu ve tvrdnju grkoiztonjaka, koji se doseliše u
Hrvatsku: »da im je car Leopold podario svu zemlju izmeu Save Drave«, te oni i

pokušavahu da odande iztisnu autohtone Hrvate. (Str. 151.) To je tipino. Na svakom

koraku naii emo na sline dokaze za ovu pojavu, ali ja se na ovom mjestu ne mogu
upuštati u još potanji prikaz.

", "'
Izporedi VI. 30., str. 75. 80. Spominjem upravo beogradsko izdanje log hrvatskog pjesnikog djela, jer je u
lom izdanju sudižan preglednt prikaz le prepirke, na koju se pozivljem,
''
S pomou samih bosanskih muslimana, jer ih pridobiše fikcijom: « Povratak pod suverenitet sultana«, pa
muslimani bijahu podpunoma u rukama Srba.

184
 Pa zarnije itava srbska politika prema Monarhiji zadnjih desetljea samo jedan
veliki razbojniki pohod? Tokom itave svoje poviesti nije Srbija Bosnu nikad trajno
imala u posjedu. Pri problematinoj naravi starije srbske poviesti sasvim je nejasno,
da li su koliko su Bodinova aslavova država bile srbske države. Nemanjii nikada
i i

ne posjedovahu Bosne, pa ipak viu Srbi: Austrija im je Bosnu ugrabila!

Želimo li razbojnike nagone sasvim jasno upoznati, dovoljno je sastaviti Srbiju i
Rumunjsku, taj par nobile fratrum; odmah emo prepoznati razbojniki nagon
zajednikog praroditelja, balkanskog pastirskog nomada. S jedinom tom razlikom, što
se Srbi donekle nalaze na višem stupnju, jer oni još kod svojih nastojanja i nešto e
staviti na kocku.
Hoemo li razjasniti karakter srbskog naroda s pomou poviestnog razvoja
njegovih narodnih sastojina, imati na pameti, da su balkanski Romani kao
moramo
saveznici Turaka raztoilj sve države južnih Slavena: bugarsku, srbsku hrvatsku.
tri i

Ne smijemo nadalje zaboraviti ono razdoblje, u kome su ti balkanski Romani

sainjavali bitni dio neredovite osmanlijske vojske kao akindžije, kirdžalije,
bašibozuci, martolozi haramije. To bijaše opet razdoblje najoštrijeg probira, u kome
i

bijahu iztriebljeni svi slabiji, nježniji i manje sposobni elementi preostaše samo oni,
i

u kojih bijahu najjae razvijeni razorni, nesocialni zlikovaki nagoni. Tom

i

injenicom može se razjasniti riedka razorna snaga, talent za razaranje i neprijateljsko

razpoloženje ovog elementa prema državi. Tko pozna mentalitet Srba, osobito u

Bosni, njihovo nevjerojatno neprijateljsko držanje, njihovo poricanje svake, pa i

najmanje zasluge Monarhije, pa tko ita djela jednog Mikašinovia, Vasilja Gria-i
dra Stojadinovia, taj e si takav mentalitet moi razjasniti s pomou navedenog
poviestnog razvoja.
Hentschel naglašuje, daje i gibkost jedan od bitnih momenata u životu nomada, a
takoer i sklonost politikim promjenama, prevratima i prevratnim
njihova ljubav i

55
zavjerama. Tko da tu odmah ne prepozna naših milih jugoiztonih susjeda? Zar se
nije njihova poviest od god, 1830. dalje razvijala silnim tempom? Koliko bijaše u njih
državnih udara, ubijanja kraljeva i najnevjerojatnijih obrata!
Ali više nego ta gibkost državne ustrojbe, zanima nas družtvovna : individualna
gibkost. Ta dolazi u obzir kao jedan od najvažnijih inbenika. Gdje god nastane
kakvo kulturno kakva poveana mogunost za
središte, zaraivanje, kakva
gospodarska posvuda su tamo nomadi prvi; povezani vjerskim sponama
prilika, i

neobinim osjeajem solidarnosti ine oni lanac oberu vrhnje, još prije nego se oni i

drugi (a to su veinom Hrvati), osvieste saberu. Evo primjera: Odkako je Zagreb i

postaoveim mjestom središtem kulture južnih Slavena, Srbi se tamo brzo množe.
i

Pod konac devetdesetih godina zakljuila je srbska samostalna stranka da prenese u

Zagreb središte srbske politike.
U nomadskom elementu gledati nam je onu izrazitu sposobnost: elasticitetom i

gibkošu izkoristiti svaku priliku. To je injenica, koju su zapazili i drugi pisci. Tako i

Schvvicker, koji se inae Srbima divi. On govori o »duhu seoba u srbskom narodu«,
upozorujui s pravom na

Vi. 9.. str. 417.1 -liti.

185
 dolazak onih 33.000obitelji pod Crnojeviem i na 100.000 pravoslavnih
izbjeglica iz
Bosne u god. 1875.— 1878. Ovamo spada seljenje u masama pograninih Srba
i

nakon povlaenja srbskih eta u jeseni god. 1914.

1I

Ali taj duh srbskog naroda upuuje nas takoer na trgovinu. Poznato je,
selitbeni i

da su Srbi od Slavena najbolji trgovci. Sombart}& upozorio ve

na veze, koje postoje
izmeu trgovakog nomadskog duha, 56 pa mogu uzrvrditi, da je nomadski duh
i
H I

svakako jedan od uzroka, koji su uzgojili kod Srba smisao za trgovinu. A

ja tvrdim,
da je to jedini uzrok; kasnije u
se povratiti na to pitanje još na drugome mjestu.
Sombart je takoer pokazao, da postoji veza izmeu nomadskog duha u
jednom i

pravcu proraunanog^rada, prikazao je takav proraunani rad upravo pravom

i

selitbenom krepošu. A tko još nije kod Srba zapazio njihov svrsishodni politiki
rad u brzom tempu? I to je dakle jedan od momenata, koji idu
na raun nomadskog
tipa.
J
Samo u
ovdje uzgred spomenuti srbsku osjetljivost srbski dar za glumu i i n
pretvaranje, koja svojstva oni bez svake sumnje posjeduju u
velikoj mjeri. Nije naime
posve jasno, da li su ta svojstva u vezi s romanskom krvlju uobe, ili
" su uvjetovana
više socialnim elementom vlaških nomada. H
Ne mogu završiti, a da ne upozorim na prividno proturjeje, koje sam opazio, ^
naime na okolnost, da se srbska redovita vojska poniela neoekivano pristojno,
fcad je
provalila u Bosnu. Priznajem, da to nisam oekivao nakon gornjih
teoretskih tvrdnja.
]
lJ
Istina je doduše, da sa komitadžije grdno haraili, to
osobito rafiniranim pljakanjem
i

imuenjem muslimana. Ali redovitoj srbskoj vojsci to se ne može predbaciti, lzpitao

sam tu pojavu i prilino sam pouzdano doznao, da su srbski
astnici vojnicima utuvili
u glavu: »Vi ste kulturan narod, morate se pristojno vladati i
ne smijete ni pljakati ni
ubijati.« Pravo je udo, kako su ih vojnici poslušali. Ali
još zanimljivije su daljnje H
konstatacije. Gornja krilatica nije zapravo ništa drugo nego
»borba za uljudbu i
kulturu«, pod kojom lozinkom je Antanta povela rat protiv
središnjih sila. Tu misao
izkoristiše Srbi iz sliedeeg osobitog razloga: izpravnim
vladanjem htjedoše Srbi stei
još jedan naslov više na posjed željenih južnoslavenskih zemalja.
Oni se odrekoše
pljake namalo, da bi stekli legitimaciju za vršenje pljake naveliko. Nije li to
divno
dosljedno velianstveno zamišljeno?
i

jugu je ve prepoznata opasnost tog nomadskog elementa, ali odgovorni

Na
inbenici Monarhije nažalost još ne stekoše te spoznaje. U protusrbskoj
borbenoj
brošuri, koju sam ve naveo, spominje se srbsko-vlaški
element u Bosni kao »socialna
opasnost« i veli se nadalje;
»Ti Vlasi-Srbi, koji su u srednjem vieku širili grkoiztonu
vjeru, predstavljaju u Bosni veliku družtvenu opasnost,
koja prieti osobito bosanskim
muslimanima.«
.J
»Ohrabreni uspjesima, postignutim u Srbiji Crnoj Gori, gdje su sasvim iztisnuli
i

muslimanski element, spremaju se sad da to isto provedu u Bosni i rade sad,

svom i

njima svojstvenom lukavošu uztraj- i

U V1, 12.. str. 403. i dalje.

VI. 12.. trn: 423.

186
nošu, na tome, da unište muslimanski element. Što vidimo, kad se malko ogledamo?
Gdje god ima kakvo imanje na prodaju, kupac je obino potomak nekadanjih Vlaha,
gdje god snuje kakav kmet propast svog age, naii emo na prste sredovjenih
martoloza. Koliko ete puta uti u kovanicama gostionicama bosanskih kasaba, kako
i

se ovaj ili onaj od »onih tamo« bez straha hvali, da doskora doi vrieme, kad e e
sadašnji zemljoposjednik raditi kao nadniar na posjedu svog bivšeg kmeta, kad i e
bosanski beg postavši koijaš voziti u koiji svog bivšeg kmeta.
Ali ta gospoda »tamne krvi« ipak e se u svojim raunima prevariti« ... i t. d.

Da se ta opasnost još bolje uvidi, upozoriti mi je na neodoljivo nadiranje Rumunja

u Sedmogradskoj i južnoj Ugarskoj. To je sasvim ista pojava. Balkanski pastirski
nomadi napreduju protiv naseljenog stanovnitva srednje Europe. Pa budui da su u
Rumunjima balkanski Romani sauvani još iše nego u Srbima, to Rumunji iztiskuju
prema tome Srbe, to ne samo u južnoj Ugarskoj, nego u kraljevini Srbiji samoj,
i i i

gdje se Rumunji neodoljivo šire u negotinskom okrugu na raun Srba. A ujemo ve i

o rumunjskim težnjama na negotinski okrug u Srbiji!

Zakljuit u
s tvrdnjom: Opasna svojstva predaje i težnje srbsko-bizantske Crkve
naišla su u srbskom narodu na neobino djelotvornu, dopunu u prodiranju
balkansko-romanske nomadske krvi koja je svojim priroenim rasnim prohtjevom za
prisvajanjem, svojim antisocialnim sklonostima, manijom, za uništavanje i

raztvaranje, uinila Srbe prvorazrednom opasnošu za susjedne im narode i države.

6. Šafarik i Vuk Karadži kao znanstveni osnivai današnjeg

nacional no-politikog svesrbstva

U predhodnim, smo poglavljima bitno obogatili naše znanje o postanku današnjeg

Srbstva o težnjama, nastojanjima, mislima
i snagama, koje u njem spavaju i

uvjetovane poviestnim razvojem, te gledamo sad Srbstvo onako, kako je odprilike

god. 1 830. ušlo kao nova država u europsku državnu zajednicu.
U to doba djelovale su i ideje francuzkog prevrata, te novi život zapoinje u
slavenskim narodima. Preporod Slavenstva u poetku 19. st. vezan je uz ime dviju

linosti, pjesnika Jana Kollara uenjaka Pavla Josipa Šafafika. Obojica su zaudo
i

Slovaci i protestanti. Šafahkom sam se ve pozabavio; budui da je znaenje tog

uenjaka izvanredno, moram se njime još jedanput izcrpnije pozabaviti. Roenje god.
1795., uio je od god. 1830. — 1815. bogoslovlje na liceju u Kežmarku. Od god,
1815. — 1817. bijaše u Jeni i bavio se osim svojom strukom još i jezikoslovljem,
mudroslovljem poviešu, a zatim je pošao u Halle, Leipzig. Prag i Be, gdje se
i

upoznao s Dobrovskim, Hankom Palackim. Godine 1819. postade profesorom na

i

srbskoj gimnaziji u Novom Sadu, gdje postade ravnateljem ostade ondje do god.i i

1833. Za vrieme službovanja na ovoj srbskoj, iz crkvenih fondova uzdržavanoj

gimnaziji,

'"
Vi. 18-, sir. 52. Nada sve /e zanimljivo, da nam F u 11 m a y e r pripovieda, kako su misli Novogrka

upravljene u istom pravcu: »Ne želimo žtv/eti u miru pored Turaka s jednakim pravima, ne, oni treba da nam
budu sluge postupa! emo s njima kao s psima. » V. 5., sv. II.. sir. 253. Bizantinci su uviek svuda jednaki.
i i

Da li Turin ili katolik, svejedno /e. nikad ne e

Bizannnac priznali inovjerca sebi ravnim, u joj manje svojim
gospodarom ili višim od sebe. On uzmie tek pred stvarnom silom, a daje nikad ne priznaje.

187
 ,

napisao je god. 1826. svoje prvo važno djelo: Poviest slavenskog jezika i književnosti |

5
na temelju svih narjeja.
U
prvom poglavlju obrauje on staroslavenski crkveni jezik i književnost; u ^
drugom poglavlju ruski jezik književnost; u treem poviest jezika književnosti
i i

60
grkoiztonih Slavosrba, u etvrtom poviest jezika književnosti katolikih i

61 r
Slavosrba (Dalmatinaca, Bosanaca, Slavonaca) i Hrvata. Dalmatince, Bosance i ]
Slavonce smatra dakle Šafarik prema tome Srbima, a Hrvatima samo one Slavene, J
koji govore kajkavsko narjeje, a to su uglavnom stanovnici triju županija
varaždinske, zagrebake bjelovarske. Dalmatince uobe nije smatrao Hrvatima. Tom
i
n
poglavlju bijaše još pridodano nekoliko podataka o Bugarskoj, o kojoj tada ne bijaše
i

gotovo ništa poznato. Šafarik je smatrao Bugare srbskim plemenom govori o njima i

samo u okviru poglavlja o Srbiji. \

No te tri županije bijahu uz uzki pojas uz obalu i kranjsku granicu »reliquiae

reliquiarum inclvti olim regni Croatiae«, jedine hrvatske zemlje, koje Turci nikad ne
^
osvojiše. Sve ostalo bijaše posjed osmanlijske države podpadaše prema prijašnjim i
j

mojim tvrdnjama pod crkveno-politiku sudbenost peke patriarhije. Pada na svaki

nain u oi, da je ono uzko podruje, što ga Šafarik daje Hrvatima kao njihovo n
jezino narodno podruje, istovjetno s podrujem, koje nikad nije palo pod tursku
i Lj

vlast, dok nasuprot tome oznauje srbskima sve nedvojbeno hrvatske zemlje kao
Dalmaciju, Slavoniju Bosnu, pa ak Bugare smatra samo srbskim plemenom.
"1
i i

Budui da srbska gimnazija u Novom Sadu bijaše srbsko-pravoslavna crkvena

ustanova, ne mogu takvo stanovište Šafarikovo smatrati pukim sluajem, te tvrdim, da
se Šafarik uslied dnevnog dodira s grkoiztonim popovima monasima, svojim i 1

službodavcima, dao utjecati u pravcu tradicionalnog shvaanja srbske Crkve, da je

naime srbsko narodno podruje itavo hrvatsko bugarsko narodno podruje, ukoliko i r -.
je nekada bilo pod sudbenošu peke patriarhije, no to je samo crkveno mišljenje isto ji

tako kao ona o »Hellenes bulgarophonoi, alvanophonoi i t. d.«, a u stvari, samo zbog
i

svoje smjelosti velianstvena poviestna krivotvorina. ~tj

U svojim djelima poziva se Šafarik na Dobrovskog. Pa budui da se Srbi rado na i

]
njega pozivaju, smatrao sam, da tu postoji neka veza. Dobrovskom nažalost ne mogoh
posvetiti toliko pažnje zbog pomanjkanja književnih pomagala zbog nepoznavanja i

eškog jezika. Ali je u meni sumnju pobudila injenica, što je Dobrovski crpio ej

pobudu za studij slavenskih jezika u Rusiji.

Daljnji studij upuivaše me na »Linguarium totius orbis, vocabularia
uJ
comparativa«, koji izae u Petrogradu godine 1787. na poticaj carice Katarine. To mi
djelo nikad nije došlo u ruke, nego samo izcrpiv prikaz o njemu od rusko-njemakog ,.

J
uenjaka Fridrika Adelunga.
Množtvo raznih naroda jezika u i Rusiji privlailo je jezikoslovce iz svih moguih
zemalja. Djela, što ih oni stvoriše, imala su kao posljedicu, da je sviet spoznao, od ^

kolike je koristi poznavanje naroda i jezika. To je nastojanje doprlo sve do u najviše j

krugove obuzelo je i

i9
VI. -13.
60
Na istom mjestu, str. 191. tlo 223.
1,1
Na istom mjestu, sit 226. 265.
''"
Na istom mjestu, str. 225. 226.
"3
VI. 25.. str. 295.

188
duh carice Katarine II. (1762. — 1796.) u tolikoj mjeri, da je zamislila stvoriti
uzporedni rjenik sviju jezika ovoga svieta, te je sama dala temelj, a znanstvenu
izradbu prepustila njemakom uenjaku Fridrihu Nicolaiu iz Berlina. On svrši djelo
god. 1786. ono izae godine 1787, u Petrogradu »typis Caroli Schnoor«. Meu neko
i

300 jezika, koji su tamo spomenuti, spominje se pod »europski jezici« slavenska
jezina grana kako sliedi:

a) Slavonski, d) Poljski,
Maloruski, e) Slovaki,
Suzdalski f) eški,
b) Polabski, g) Srbski,
c) Wendski, Kašubski, h) Sorbski.«

Svakomu e zacielo pasti u oi, da se kao slavenski jezici ne spominju ni bugarski

ni hrvatski.

Ali je isto tako udnovato, da hrvatski i bugarski jezik ne poznaju i neki stariji

Tako na pr. Charles Frederic de Patron Baudan,

jezikoslovci, koji su radili u Rusiji.
iji ogromni rjenik znade samo za »Russe Slavien, Mosque, Tscheche, Tschirkasse
et Polonais«. Nadalje Hartwig Ludwig Christian Bacmeister, koji je prvi zamislio da
izporedi sve jezike ovoga svieta. On pozna kao slavenske jezike samo 8. eški, 33.
kranjski, 53. poljski, 57. slavonski ili bolje ilirski i 70. vendski.
Opažamo dakle, da mnogim jezikoslovcima, koji su radili u Rusiji, nedostaje
sviest, da postoje narodi i jezici hrvatski i bugarski, premda znadu za mnogo manje
slavenske jezike kao »kašubski« i »kranjski«. Stvar je posve jednostavna. Rusi su u
prvome redu Bizantinci i misle na crkveni nain. Po bizantskom crkvenom shvaanju
postojaše u doba peke patriarhije samo jedan jedini narod priznat od bizantske
Crkve, a to bijahu Srbi, nikako Hrvati ili Bugari. To bijaše opet jedan od oblika
bizantskog nastojanja za »jedinstvom«. Kao pravoslavne priznavaše patriarhijska
ideja Bugare barem djelomice, ali samo ime hrvatsko bijaše potiskivano. Takvo
shvaanje postade u Rusiji vladajue tko god je pošao onamo, da se obaviesti o i

slavenskim jezicima, dobio je samo obavještenje u smislu, da na Balkanskom

poluotoku od Slavena žive samo Srbi.
Spomenuti linguarium imao je kasnije najvei utjecaj na daljnji razvoj poredbenog
itavog svieta. Osobito se Dobrovskv god. 1793. pozabavio posebno u
jezikoslovlja
Petrogradu ovim djelom. On je specialno pregledao jezike, koji se u njem nalaze i

pokazao, daje tako zv. slavensko-ugarski zapravo slovaki jezik, da srbski spada pod
ilirski jezik i da uobe nema hrvatskog i kranjskog jezika. Kasnije, god. 1815, izda
Dobrovskv svoju »Slovanku«, prinose za poznavanje starije i nove slavenske

književnosti sviju narjeja, u njoj se konano nalazi spomenut i hrvatski jezik.

i

Dobrovskv je dakle proveo teoretsko priznavanje hrvatskog jezika, ali se nije mogao
sasvim oteti bizantskom shvaanju, koje je Hrvatima naelno neprijateljski
razpoloženo i zato je Hrvatstvo

w Vi-25., sir. 83.

^ Na istom mjestu, sir. 20.
M Na
'
istom mjestu, str. 20. 31.

189
po mogunosti ogranieno. Njegovo shvaanje preuzeo je sad — kako se meni ini —
Šafarik.
I tako je bizantsko shvaanje, utjelovljeno u pekoj patriarhiji, snažno prodrlo u
jezikoslovlje novijeg vremena jednako kroz utjecaj znanstvenih djela Dobrovskoga
Ji
kao i putem onih misli, koje bijaše Safarik poprimio neposredno iz sredine
nasljednitva patriarhije. -.

Kao dokaz, da se tu ne radi o sluajnoj zabuni, nepoznavanju ili slinome, nego o j

naelnom stanovištu Bizanta, navest u još sliedee: God, 1885. izdao je Mikloši u
Beu svoj Dictionnaire abrege de six langues slaves (Russe, Vieux-Slave, Bulgare, H]
Serbe, Tcheque et Polonais, ainsi que francais et allemand). Hrvati se tu ne spominju. J
God. 1890. izda profesor Ržiga u Moskvi djelo: »Sintaksis slavjanskih jazikov«. U toj

knjizi obraduju se ovi jezici: staroslavenski, ruski, poljski, lužiko-srbski. eški, Hl

slovenski, srbski i bugarski." Hrvatski se jezik, tu i opet ne spominje. A ja mislim, da Ji
67
je taj najstariji slavenski državotvorni narod zaista zaslužio, da se bar spomene.
God. 1 837. objavi Safarik svoje najpoznatije djelo: Slovanske starožitnosti«, koje \
i
bijaše dvaput prevedeno na njemaki jezik. Prvi put prevede ga god. 1843. Mosig v.
Aehrenfeld, a drugi put ga god. 1863. izda Jireek. To je djelo desetcima godina r,
vriedilo kao mjerodavni izvor za stariju poviest slavenskih naroda do 1 0. st.
j
Za nas je pri tome zanimljivo, daje u tom djelu Šafarik sad izmienio svoje prvotno
gledište na hrvatsko bugarsko pitanje. Osobito u bugarskom pitanju sasvim je
i ni
izpravno spoznao, da Bugari miešanjem s uraloaltajskim Bugarima i stvaranjem svoje J
države zapravo predstavljaju spašene ostatke jednog nekada velikog naroda, koji
nastavaše u glavnome Molaviju, Vlašku, Sedmogradsku, Južnu Ugarsku od Pruta pa 1
i

sve do uša Drave u Dunav, staru Meziju iztonu Srbiju do Morave, nadalje Traciju, i ^i
Macedoniju, Albaniju, Tesaliju, pa ak i dielove Grke.
68
Ovo shvaanje trebat e
izpraviti u toliko, što svi ti krajevi ne bijahu kompaktno naseljeni bugarskim
1
Slavenima, nego bijaše u njima bezimenih slavenskih otoka, i

I prema Hrvatima nastojaše Šafarik popraviti uinjenu nepravdu, ali ne bijaše pri

tome ni izdaleka tako darežljiv kao u sluaju Bugara.

spozna sasvim izpravno, da On q
su sjeverna Dalmacija okolne zemlje zapadne Bosne
Hrvatske (Lika) središte
i i

hrvatskog naseljivanja, pa ih je dodielio takoer Hrvatima, ali se inae strogo držao i

Konstantina Porfirogeneta i omeio hrvatske zemlje na iztoku Vrbasom, na jugu -j

Cetinom, a Bosnu, Slavoniju i Južnu Dalmaciju pridielio je opet Srbima.

Slied misli tu je podpuno jasan. Budui da je Šafarik na temelju kasnijeg 1

prouavanja morao promieniti svoje mišljenje u korist Bugara, odpao je vei dio J
srbskih zemalja na iztoku, jugoiztoku jugu. Daje Šafarik jednako postupao prema
i i

Hrvatima, ostalo bi premalo za Srbe, a da bi se još nadalje moglo podržavati i

L.J
shvaanje o srbskoj veliini prvenstvu na Balkanu, shvaanje, što ga bijaše Šafarik
i

stekao u doba svog etrnaestgodišnjeg boravka u srbsktm crkvenim krugovima,

Šafarik bi morao priznati, daje njegovo stanovište, izneseno u »Poviesti

U odgovoru saveza desetorice na Wihonovu no/u od 19. prosinca 1916., koja bijaše prema englezkim viesiuna
sastavljena u Rusiji, govori se samo o »osloboenju Slovenaca, Ceha Slovaka od tueg gospodstva«, a o
i

Hrvatima opet nema spomena, tim više, što se odluno staviše na stranu središnjih sila.
**
/. /.. sv. II, str. 152.
69
L - /.. //. sv., str. 277. 309.
70
Na istom mjestu, str. 237.- 276.

190
slavenskog jezika«, sasvim krivo, u koliko se odnosi na južne Slavene. I zato se utjee
Porfirogenetu, iju poviest o naseljivanju proglašujem krivotvorenjem poviesti i

nadam se, da e cienjeni italac sve više shvaati, da imam pravo.

Ove tvrdnje su za nas važne, jer je ovakvo stanovište Šafarikovo bilo odluno, da
se Bosna smatra i u znanstvenom svietu još uviek srbskom zemljom, i da Srbi imadu
u diametralnoj opreci s poviestnom istinom još uviek znanstveni temelj za zahtjev, da
traže posjed ove zemlje na temelju »naela narodnosti«. I to još preko granica, koje bi

odgovarale njihovu sadašnjem udjelu u stanovnitvu, ne samo Bosnu, nego još i

Slavoniju itav južni dio Dalmacije poevši od Cetine.

i

Ali time još izdaleka nisam izcrpio itavo Šafarikovo znaenje za daljnji razvoj

srbskog imperializma.
U prvom svezku svojih »Slovanskih starožitnosti« u sedmom poglavlju razpravlja
Šafarik o prvobitnim imenima Slavena, te konstatira, da su Slaveni imali izprva dva
imena. Jedno od tih prvotnih imena bijaše strano, te njime Germani oznaivahu
71
Slavene, a glasilo je Winde, Winide, Wane. Njemu nasuprot stoji domae ime starih
Slavena, a glasi Serbe, Srbi. Ova teorija oslanja se osobito na jedno mjesto u
Prokopija, koje glasi: »Prije imaahu Slaveni Anti samo jedno jedino ime, ijedni
i i

drugi zvahu se u davnini Spori (tizopi), mislim poradi toga što življahu u svojim
72
selima raztrkano ( onopabt]a )«. I sad se Šafarik pozivlje na Dobrovskog tvrdi, da i

je rie Spori izakažena da bi svakako trebala glasiti Šerbi, Srbi. Odatle zakljuuje:
i

»Prastaro domae ime sviju Slavena ili bar veeg njihova diela, bijaše, kao što sam
73
ve gore razjasnio, Serbi ili Srbi.« A u 9. poglavlju: »Najstariji srbski spomenici«
sliedl bogati material: utvruje se srbsko ime kao prastaro i uroeno na Baltiku, na
Crnom moru, u sjevernoj Rusiji i t. d.

Te Šafarikove znanstvene teorije postadoše od temeljnog znaenja za daljnji

razvoj srbskog imperializma. Pri tome ne bijaše nimalo važno, što su podpuno
neizpravne. Kažu mi, da je Niederle oborio teoriju o praimenima Spori = Srbi u
svojim »Slovanškim starožitnostima«. Ja toga nisam mogao kontrolirati, jer je
Niederleovo djelo pisano eški, a ja tog jezika ne poznajem. Treba meutim svakako
utvrditi, da još uviek prevladavaju te teorije u svojim posljedicama, što ih imaju za

politiko mišljenje, to ne samo u Rusiji

i i Srbiji, te nadalje u zemljama Antante, gdje
ih navedene zemlje podržavaju, nego u i Austriji, Njemakoj i Ugarskoj, što u još
kasnije dokazati. Što se Srbi i Rusi drže tih teorija, ne može nas zauditi, jer su te
teorije od neprocjenjive vriednosti za širenje grkoiztone vjere, jer upravo omoguuju
održavanje pravoslavno-crkvenih imperialistikih prohtjeva. Na svaki su nain isto
crkveno-pravoslavne osvajalake težnje time bile pretvorene u svjetovne i

nacionalistike prohtjeve, a u tom obliku još ni danas nisu savladane, budui

znanstveno osnovane; te predstavljaju sredstvo borbe protiv Monarhije.
U III. dielu ove knjige spomenuo sam ve Vuka Stefcmovia Karažia, osnivaa
novog srbskog književnog jezika književnosti, kome i

71
1, 1„ sv.L.sir. 69.-92.
'-
No istom mjestu, sir. 92. I (II).
7'
l !.. sv. I. str. 165.

191
 ,

je pošlo za rukom, da od seljakog srbskog sina bez ikakvog znanstvenog školovanja

postane zaastnim lanom Akademije znanosti u Beu, Berlinu, Petrogradu i Moskvi.
Svakom su zacielo poznate njegove zbirke srbskih narodnih pjesama, koje je Grimm H
preveo god. 1824, na njemaki jezik. Vuk je god. 1849. objelodanio u Beu razpravu
pod pomalo neobinim naslovom: »Koveži za obiaje Srba sva tri
istoriju, jezik i

zakona.« Ve se iz naslova vidi, da je to sve samo prepriavanje Šafarikovih

znanstvenih misli, a posebice onih iz »Poviesti slavenskog jezika i književnosti.« J
(Izporedi str. 189.) Ve prvo poglavlje nosi naslov »Srbi svi i svuda«, a pisac veli, da
je to poglavlje napisano još godine 1 836. Uvod u to poglavlje glasi ovako: »Pouzdano H
je poznato, da Srbi nastavaju danas današnju Srbiju Dunava (izmeu Drine, Timoka, i - i

Stare Planine). Metohiju (od Kosova do preko

Dušanova Stare Planine), gdje se nalazi
priestolaicaPrizren, srbska patriarhija u Pei samostan Deani, Bosnu i i 1
^
Hercegovinu, Zetu, Crnu Goru, Banat, Baku, Sriem (desnu obalu Dunava od Osieka
do Sentandreje), Slavoniju, Hrvatsku (u Turskoj Hrvatskoj Krajini), Dalmaciju i i

itavo jadransko primorje gotovo od Trsata pa sve do Bojane. Rekao sam u uvodu, da
je to pouzdano poznato, jer se još ne zna pouzdano, dokle sežu Srbi u Albaniji i
J
Macedoniji« »U navedenim zemljama bit
. . , najmanje pet milijuna stanovnika, e r-t

koji govore svi istim jezikom, ali se po vjeri diele u tri kategorije, te od tog broja ima
j
3 milijuna grkog zakona« ... ». od preostalih dva milijuna bit oko dvie treine
. . e
turskog zakona (u Bosni. Hercegovini i Zeti) i odprilike jedna treina rimskog Hj
zakona« »udno je da se katoliki Srbi ne
. . . da zovu Srbima« »Bosanski e . . . vJ
muslimani ne zabacuju samo svog srbskog imena, koje bijaše uzko povezano s
pravoslavnom vjerom njihovom prošlošu, nego ne dozvoljavaju ni da se njihova
i
]
raja kiti zove tim imenom zovu je »Vlasima«
i »Katolikim je Srbima težko, da
i . . .
^
se nazovu Srbima, ali
73
e
se pomalo i na to morati priliiti, jer ako ne da budu Srbi, e
onda uobe nemaju, narodnog imena. Kad jedni od njih vele, da su Slavonci, drugi
da su Dalmatinci, trei Dubrovani, sve su to mjestni nazivi, koji nam ne oznauju
nacionalnu pripadnost. Kad vele da su Hrvati, imam na to primietiti, da to ime
. .
^
pripada zapravo izkljuivo akavcima, koji su po svoj prilici ostatci Porfirogenetovih
j
Hrvata iji se jezik razlikuje samo malo od srbskog, a svakako mu je bliži nego
i

rn
ikojem drugom slavenskom narjeju. Nadalje bi možda to ime moglo pripadati \

današnjim Hrvatima u županijama zagrebakoj, varaždinskoj križevakoj. ija se i ;j

domovina nazvala Hrvatskom tek nakon mohake bitke god. 1 526,, a dotada se zvala
Slavonijom. No jezik ovih posljednjih samo je prielaz iz kranjskog na srbski jezik. Ali 1

nikako ne mogu. razumjeti, kako bi se tim imenom (hrvatskim) mogla nazvati ona ^
naša braa rimskog zakona, koja stanuju na pr. u Banatu, u Bakoj, u Sriemu,
76
Slavoniji, Bosni i Hercegovini i Dubrovniku i govore istim jezikom kao Srbi. Od i

onih turskog zakona ne može se još tražiti, da razmišljaju o nacionalnoj pripadnosti,

ali im se jednom kod njih podignu škole, pa makar i turske, oni e odmah shvatiti i -

priznati, da nisu Turci, nego Srbi Dobrovskv Šafarik dokazali . . . i su, da se nekada

74
VI. -15.
''"'
Ovoje tipian primjer za bizantinski nain mišljenja. Samo je ime Srbin narodno, a ime Hrvat nije. Tko ne
priznaje Bizant, naelno nije nitko.
76
VI.-- 15., str. 7.
" Na istom mjestu, sir. 8.

192
svi slavenski narodi zvanu »Srbi« i da je ime »Srbin« starije od imena Slaven ili
78
Sloven . . Kad Turci podvrgoše svojoj vlasti srbsko carstvo srbski narod, ostaviše
. i

patriarhu ast službu tako, da se on u doba turske vladavine podpisivao: »Božiju

i

vsjem Srbljem
milostiju pravoslavnij arhiepiskop Pekskij Blgarom, Pomoriju, i i

79
Dunaja cjelago Ilirika patriarch.«
Dalmatiji, Bosni obonpol i

Namjerice sam Vuka Karadžia citirao malo izcrpnije, jer je taj osniva
suvremenog srbskog književnog jezika postao takoer osnivaem suvremenog
srbskog nacionalistikog imperializma. On je postavio srbski nacionalni ideal, koji se
sastoji u težnji, da se osvoje sve zemlje, koje su, nekad spadale pod peku palriarhiju.
Taj je imperializam uperen u prvom redu protiv Hrvata. Uz pomo Safarikovih teorija
Hrvati se proglašuju jadnim ostatcima bez prava na život, a osim toga im se s pomou
teorije o slavenskimpraimenima nalaže, da se moraju utopiti u Srbstvu kao
praslavenskom moru, jer je svaki Hrvat kao Slaven Srbin, dok Srbin ne može da bude
ništa drugo nego samo Srbin.
U Vukovu citatu sadržan je srbski program za zapadni dio balkanskog poluotoka
poevši od g. 1850. pa sve do danas. Vidjet emo kasnije, kako žilavo dosljedno i

Srbstvo radi na ostvarenju tog programa, to s tim više uspjeha, što se ne radi samo o
i

nacionalnom, nego o vjerskom osvajanju, te se Srbstvo ne može oslanjati samo na

i

punu podporu svoje Crkve, nego na punu podporu ogromne velevlasti kao što je
i

Rusija.
Vukova konstrukcija imala je za Srbe još jednu dobra stranu. Ako je Hrvat sam po
sebi Srbinom, a obratno nije tako, onda e svatko brzo tu istu konstrukciju prenieti i

na podruje vlastnitva rei e, što je hrvatsko, to je srbsko, ali obratno ne vriedi.

i i

Mnogo sam puta uo, da se Hrvati tuže na Srbe, što postupaju prema tom naelu, ali
stvar mi postade tek jasnom, kad sam se upoznao s vjerskim problemom problemom i

nomada. Po tom naelu postupao je stvarno ve i Vuk Stefanovi Karadži. On svoje

pjesme nije sabirao samo u Srbiji, nego u Bosni Dalmaciji, ne samo kod i i i

grkoiztonog svieta, nego kod muslimanskog i katolikog, a ipak je sve izdao kao
i

srbsko narodno blago. Najljepše pjesme sabrao je on kod bosanskih muslimana.

Poznata pjesma o Hasanaginici muslimanska je, t. j. hrvatska. Novije spoznaje u
književnosti dovode nas takoer na takvo shvaanje. Tako na pr. utvruje više puta
ve spominjani profesor Prohaska: »Junaka pjesma formalno je tvorevina feudalnih i

gospodara, isto tako kao što je »ženska pjesma« formalno izraz zadruge. Sto je
gospodski izraz junake pjesme djelomice izbrisan, kriva je kasnija poviest srbske (!)

junake pjesme pod turskom vlašu: turskom vlašu propade i gospodujui sviet,
s

pravi tvorac i nosilac ove poezije, a junaka pjesma pade u narodne sfere i tamo je
poprimila narodno obilježje onako, kao što grka epika u doba, kad više ne bijašei

80
grkih junaka.« Ali Prohaska nije uzeo u obzir, da Srbi kao svi Bizantinci, i

imaahu samo inovnike plemstvo plemstvo po zvanju; krvnog plemstva bijaše

i

samo u Hrvata. Ne smije se nadalje zaboraviti, da je kod katolikih Hrvata radila

katolika Crkva u tom pravcu, da se junaka pjesma izkorieni (izporedi str. 165.),

4
Na istom mjestu, str. 9.
'*
Na istom mjestu, str. 10. Kad sam naišao u Vuka na ovo mjesto, bijaše poglavlje o pekoj patnarhlji ve
napisano. Da prikazem južnoslavensko pitanje tako, da ga Svi razumiju, bio sam prisiljen postaviti nove teorije.
Zadovol/an sam, da u ovom sluaju nailazim na potvrdu na klasinom mjestu.
*///. 12., str. 16-4.

193
tako, da se mogla sauvati samo kod muslimana i grkoiztonjaka i zato se u njoj j

spominju samo grkoiztone i muslimanske teme. Ali je ipak znaajno, da je

najpoznatiji puki pjesnik južnih Slavena Andrija Mioši bio podrietloni iz Kai 1
Kaia. Rasno nagnue bijaše u njemu toliko jako,
starog hrvatskog slavnog plemena
da postade najveim pjesnikom junakih pjesama kod južnih Slavena, premda bijaše
katolik i franjevac. H
Ova slika ne bi bila podpuna, kad ne bih prikazao, kako su Šafarikove misli u J
zajednici s mislima prvog srbskog povjestniara Rajia djelovale na srbski. narod
r
zajedno s otrovom bizantinskog bjesomunog vlastohieplja. l
God, 1872. napisao je u Beogradu M. S. Milojevi poviestno djelo pod naslovom -i
81
»Odlomci iz istorije Srba«. U tom djelu itam uz ostalo ovo: »Prvo kretanje
—
i i

pomicanje srbskih plemena izazivahu Kinezi, s kojima ratovahu neprekidno 3000

j

4000 godina, dok Kinezi ne potisnuše današnje Srbe u Sibiriju. Iz Sibirije zaputiše se
Srbi dalje naseliše zemlje oko Kaspijskog, Azovskog
i Crnog mora, te zemlje u i
1
Armeniji, Rusiji i Njemakoj, a djelomino u Švedskoj, Belgiji i Francuzkoj. Jedna i
|

druga grana srbskog naroda bila je potisnuta u Malu Aziju i odavde priee na . . .

srbsko tropolje, na današnji tako zvani Balkanski poluotok, iz kojeg krenu zatim dalje r-i

u današnju Austriju, Italiju i Germaniju, gdje naie ve na druge Srbe isto kao i na Lj
Crnom moru . . . Trea grana Srbstva bijaše potisnuta iz Indije ... i poe u današnju
r
Afriku, gdje zauzme nova u svim ostalim zauzetim
sjedišta i stupi u borbu kao i
]
pokrajinama. Jedan dio Srba stigne tu propast, a drugi dio krene u današnju Spaniju, v. i

Francuzku i t. d. ... Jedan sasvim maleni dio ove grane Srba podjarmi i opljaka Rim
2
pod imenom Vandala zatim ga nestade injenica, da su neko Srbi naselili
i . . .
]

itavu Aziju, znai, da su Srbi neko tamo živjeli kao nezavisan vladajui narod.« i
"-"

Uz ovog »historiara« ide dostojno još jedan drugi pisac. Sima Lukin Lazi, koji i

napisa god. 1 894. u Zagrebu djelo »Srbi u davnini«. Ve je poviest postanka te !

knjige zanimljiva. Redoviti profesor zagrebakog sveuilišta za slavensko

jezikoslovlje, dr. Tomo Mareti, napisa djelo »Slaveni u davnini«, djelo ne baš od
osobitog znaenja, ponukan Lazi novinar bez srednje
ali bezprikorno. Time se našao ^2
škole, da napiše Njegova misao vodilja jest, da je
spomenuto »poviestno« djelo.
Maretievo djelo sasvim krivo. Jer u prošlosti uobe ne bijaše Slavena, nego samo
85
Srba, kojih uloga u svjetskoj poviesti bijaše dominantna. U tom poslu poslužio se
Lazi obilno Rajiem Milojeviem proglašuje itavu hrvatsku poviest u smislu rada
i i

sveuilištnog profesora Tadije Smiiklasa krivotvorenom, te izjavljuje meu ostalim:

»Na itavoj kugli zemaljskoj nema naroda, o kome bi se moglo rei: danas živi srbski
narod, koji je doduše pod tim imenom malen, ali imade za sobom prošlost od 5000
godina» »Kao najvei narod Zemlje«
. . »kao najjai narod na svietu« . . . . . .

»neizmjerno bogat puanstvom i bezkrajno razširen« , . . »koji je oplodio sve zemlje

Europe, Azije i Afrike« . . . »koji je sagradio babilonski to-

*'
VI. 16., sir. 51.
"2
VI, 1 6...str. 51.
'

Na
' istom mjesni, sir. 61.
w Na istom mjestu, sir. 17.
"5
VI. 16.. 17., sir. 6.

194
ranj« . . . »narod, kome bi zapravo trebao da bude podložen itav sviet« »narod, u . . .

86
kome se rodio sam Krist« . . Ne smijemo priei preko injenice, da je uspjeh
,

Lazieva djela bio silan, jer mu prilino velika naklada od 6000 primjeraka bijaše za

kratko vrieme razgrabljena.

U znanstvenoj, bjesomunoj, vrtoglavoj
toj lažnoj paklenskoj igri morala je biti i

prisutna grkoiztona Crkva. Grkoiztoni župnik u Karlovcu, Nikola Begovi, komu

i

bijahu dokazane veze s Rusijom i bijaše suspendiran, napisa godine 1874.: »Poviest
srbske Crkve«. U tom dinom poviestnom djelu on piše: »3a sam si o tome na istu,
da su Srbi primili kršanski nauk iz ustiju samih apostola Andrije Pavla.« U tom se i

on pravcu pozivlje na jedno mjesto u Nestora, na osnovu kojega bi obojica apostola

bila došla uNovgorod na temelju te verzije ruska Crkva osniva takoer svoj osnutak
i

88
po apostolima. Dalje je stvar sasvim jednostavna. Svi Slaveni su Srbi, Novgorod je
slavenski, dakle srbski grad, pa su stoga Srbi uli rie Božju iz usta apostola. Nadalje
piše: »Solunski Srbi, sv. Ciril Metod, slavljeni slavenski apostoli, pooše u
i

89
Moravsku. « A nije sasvim, bez interesa ni tvrdnja »i Ulfilino evanelje je srbsko
evanelje.«
Mislim, daje poštovanom itaocu dosta ovakve »znanosti«. Menije stalo do toga,
da dokažem, kako su vlastohleplje, megalomanija i želja za proširivanjem silno
razvijeni u srbskora narodu. Posvuda se te težnje tako glupo nezgrapno ne oituju, i

alione su misao vodilja Srba mogu se opaziti u svakom njihovu djelu, nastojanju u
i i

svakoj njihovoj misli. Još jedna primjetba: Pa što pnda ako je dr. Mareti sveuilištni
profesor, a Sima Lukin Lazi samo jedno novinsko piskaralo bez ikakvog
obrazovanja? Njega vodi snaga vjerske misli on se svagda osjea ne samo i

ravnopravnim, nrgo i jaim od profesora sveuilišta, koji nije iste vjere.

Nastojao sam kako su se težnje Srbstva za proširivanjem osvajanjem
razjasniti, i

dalje razvijale, kakav su novi poticaj dobile pod utjecajem znanstvenih težnja
i

Dobrovskog. Šafarika Vuka Stefanovia Karadžia. Te ve prije prikazane težnje

i

imadu svoj korien u poviestnom i vjerskom odgoju i u rasnim sklonostima Srbstva.

7. Svesrbstvo kao misao vodilja srbske državne politike

Vesam u treem dielu ovog djela iztaknuo brzinu, kojom se Srbija razvijaše
politiki kao država. Nakon izcrpnog razlaganja s time u svezi, mislim, daje suvišno
i

još jedanput iztaknuti, kakav je to kvasac tako brzo podigao uvis kola razvoja srbske
države. Taj isti ferment bijaše djelotvoran kod suvremenog svesrbskog
i

imperializma, pa moramo biti spremni na to, da su se Vukove ideje jednako brzo

širile.

Nije bilo lako nai onu toku, za koju se može rei, da znai, daje poevši od nje
srbska državna politika poprimila imperialistike ideje Vuka Karadžia. Netko, tko
nije Srbin, olako e priei preko gladke površine srbsko-bizantinskog prikazivatnja
poviesti i ne e ni opaziti, što se zapravo htjelo rei.

S(
'
Na istom mjestu, str. 25.
" VI.-I8.
w tporedi Pich/ei; VI. -/., sv. //., str. I.
''
VI 18,. sir, 36.
'"
VI. IH., str. 3-i.

195
 —
Na ovom mjestu navest u
jedan odlomak iz mnogo puta ve navoenog djela
ft

i
]

poznatog srbskog povjestniara St. Stcmojevia: »I tako zapoe poevši od god. 1 860.
i kod Srba nacionalni, kulturni i politiki pokret, pun oduševljenja sentimentalnosti, i
^
pokret, koji nošen nacionalistikim idejama, borbenim duhom u pravcu
bijaše
j
stjecanja politike slobodei kulturnog napredka. Taj pokret za kulturnim napredkom

nastao je kod Srba u južnoj Ugarskoj i zahvatio je postepeno sve srbske zemlje. Misli <~\

Dositeja Obradovia i Vukove bijahu posvuda prodrle i obuzeše sve duhove. Vukova i

djela, u kojima bijaše skupljeno veliko bogatstvo narodne predaje, jezika i obiaja,
davala su dovoljno hrane pretjeranom oduševljenju za narod za sve, stoje narodno.«
i
^
Uzporedno s borbom za ouvanje narodnosti išla je i borba za politikim -^
slobodama, koju su Srbi u Ugarskoj vodili zajedno Hrvatima protiv s Maarima i
<~».
reakcionarne Austrije Srbsko, narodna misao, kao i ona o jedinstvu srbskog
. . .

naroda, bijaše pronikla, sve duhove i pomagala je nastojanje za kulturnim i politikim

ujedinjenjem.
U isto doba radio je i knez Mihajlo praktiki na ostvarenju idealnih ciljeva, obuzet 1
takoer ovim pokretom. im
se uzpeo na priestolje, poeo se spremati za
emancipaciju od turske vlasti i od turskog upliva. U svojoj nutarnjoj politici bijaše
^
Mihajlo protivnik velikih sloboda
liberale, oslanjajui se na
i progonio je J
konzervativne elemente, u svojoj vanjskoj politici on je sasvim usvojio ideje
ali

omladine i nastojanje za ujedinjenjem Srbstva.«9 '

H
To izgleda na prvi pogled sasvim nedužno. Da se to izpravno shvati, treba imati ^
dugogodišnju vježbu. Jz navedenog mjesta ustanoviti nam je: »1. Opisani pokret
potjee iz južne Ugarske. 2. Njegov je sadržaj ujedinjenje Srbstva prema idejama
]
Vuka Karadžia, "J
3. Državna politika tadašnje srbske kneževine prihvatila je u svoj
program Vukov, t. j. svesrbski pokret, 4. Knez Mihajlo provodio je u zemlji r,
reakcionarnu politiku i nastojao, da pogled naroda svrati prema inozemstvu. i

Sad spomenute momente kontrolirati u srbskoj književnosti

bi trebalo najvažnije
onog doba. Ali to mi ne bijaše mogue, jednako zbog osobnih kao zbog obih i
^
sadašnjih prilika. Morat emo si zato pomoi na drugi nain. j
Godine 1839. zauzeo je ugarski Srbin dr. Jovan Suboti stanovište prema ilirizmu i
piše o toj temi lanak u Ljetopisu Matice Srpske, Svezak 48. na strani 93. 124. pod — H
naslovom: »Neke misli o književnom sojuzu Slavena na jugu imenu toga sojuza.« Iz i cJ
tog lanka navodim sliedeti reenicu: »Dalmatinci, Bosanci, Hercegovci, Slavonci,
hrvatski Srbi, Srbijanci, sve su to pravi Srbi. A što su Hrvati? 1 oni su pravi Srbi.
"\

Hrvatske nije bilo u azijskoj Sarmaciji, a ipak se zna, da su i Hrvati pored Srba tamo J

živjeli kao Srbi.«

U toj reenici prepoznajemo na prvi pogled Rajia i Šafarika, i to još prije nego što
j

bijaše objavljen Vukov »Koveži«.

U
hrvatskom saboru pojavljuje se srbsko pitanje po prvi put godine 1861. U ^
svibanjskom zasjedanju te godine predložio je Jovan Živkovi, banatski Srbin.92 da
j
Hrvatska odstupi itav Sriem Vojvodini i

91
HL 5.. str. 304. i 305.
Kasni/e je on za banovanja Mažuramea, l'e/aevia i Khuena igrao u Hrvatskoj veliku ulogu, bio je dulje
vremena odjelni predstojnik za unutarnje poslove, a kasnije postade i barunom.

196
zamolio je Hrvate, da pomognu, srbska nastojanja, da se Vojvodina uzpostavi. Hrvati
ne odbijaju, ali izbjegavaju odgovor i naglašuju cjelokupnost kraljevine Hrvatske i

93
Slavonije, koja se ne smije dirati.
Nekoliko dana kasnije to se pitanje ponovno pojavljuje. Povodom jedne izjave
hrvatskog povjestnicara Ivana pl. Kukuljevia »da u Vojnoj Krajini stanuju izkljuivo
Hrvati« podnio je srbski karlovaki patriarh Rajai hrvatskom saboru spomenicu, u
kojoj je nastojao s pomou
velike grae dokazati, da u Vojnoj Krajini stanuju
izkljuivo Srbi, Ivan Kukuljevi, koji u smislu tada vladajueg jugoslavenstva nije
pl.

mogao nastupiti protiv Srba, uzmakne i uztvrdi, da nije izustio gornje primjetbe,
govoraše za jedinstvo Hrvata i Srba predloži, da se patriarhova spomenica ustupi
i

»Jugoslavenskoj akademiji znanosti u Zagrebu«, koja se upravo trebala osnovati. Oba

u hrvatskom saboru prisutna pravoslavna metropolita, Kragujevi i Jovanovi,
poduprieše živo spomenicu patriarha Rajaia i predložiše, da sabor stavi u zakonski
lanak, da u Hrvatskoj i Slavoniji pored Hrvata žive i Srbi. Zatim predloži spomenuti
ve banatski Srbin Jovan Živkovi sliedeu rezoluciju: »Doim se veliki župan
zagrebaki u prošastoj sjednici glede protesta Nj. svetosti g. patriarha srbskog Josipa
Rarjaia izrazio, da on u govoru svom od 29. travnja o. g. u obziru Krajišnikah iliti
Krajine hrvatsko-slavonske nije rekao, da u istoj Krajini žive narod isto »hrvatski»
nego narod »naški«, pod kojim izrazom je on pleme srbsko isto kano hrvatsko i

razumievao, to isti protest prestaje biti predmetom svakog daljeg saborskog

pretresanja, doim nije ovaj sabor nikojom prilikom niekao, dapae pripoznaje, da u
trojednoj Kraljevini ima naroda srbskoga i on podobno izrazu Nj. svetosti patriarha
i

od srdca želi: »da Srbi Hrvati kao najbliža jednorodna braa jedan drugoga ime
i i i

pleme kao narodnje svetinje ljubi poituje kao dosad, tako unapredak u bratskoj
i i i

slogi ostanu.« Ta rezolucija bijaše jednoglasno primljena pismeno dostavljena i

patriarhu Rajaiu, koji zbog bolesti ne bijaše prisutstvovao sjednici.

Uspjeh kampanje, što je bijaše zapoeo patriarh Rajai, bijaše svakako taj, da
Srbi bijahu u poviesti prvi put priznati i zakonski izjavljeni kao politiki narod u
Hrvatskoj i Slavoniji. Napadan je gladki i dopadljivi oblik rezolucije, što ju bijaše
predložio Jovan Živkovi, kojoj su Hrvati zaista nasjeli.
lzpitamo li sad, na temelju ovdje reenog, Stanojeviev citat, pokazat e nam se,
da je tono, da su politika strujanja u smislu Karadžievih teorija ve postojala u
južnoj Ugarskoj još prije, nego ih je on formulirao, da su odande prešla u Srbiju i da
je nosiocem i širiteljem tih ideja postala karlovaka patriarhija i od nje zavisno
sveenstvo, koje je i nadalje živjelo u predajama peke patriarhije.
Na ovom se mjestu sad ne možemo dalje baviti razvojem dogaaja u Hrvatskoj, ali
treba utvrditi, da se srbski pokret silno razmahao. Taj zamah dolazio je do izražaja
osobito u tom pravcu, što su nosioci srbske misli nastupili s tvrdnjom, da su Hrvati
Srbima uzeli jezik, jer da je štokavski govor, što ga Gaj bijaše prihvatio, srbski, a ne
hrvatski. Postepeno se zatim sve vise oitovala Vukova i Šafarikova teorija,

*7/, 19-, str. 34.

*-'
VI 19., sir. 36. i 37.

197
 A

koja je niekala Hrvate polazei sa stanovišta, da je samo »Srbin« etnika oznaka, što
oznauje narodnu dok je »Hrvat« samo teritorialna oznaka kao na pr.
pripadnost,
»Štajerac« ili » Stolnograanin« bez ikakvog narodnog iii politikog znaenja. nj
To zakljuujemo iz okolnosti, što je u Hrvatskoj nastao književni pokret protiv i

srbskih svojatanja. Na elu mu bijaše dr. Ante Starevi, kasniji osniva stranke i
r
politiki voda Hrvata. On objelodani god. 1866. razpravu »Bi li k Slavstvu il ka ]
95 96
Hrvatstvu«; god. 1868. razpravu »Ime Serb«, a dvie godine kasnije ciljajui na A
Safarika razpravu: »Slavosrbska pasmina u Hervatskoj«. Starevi bijaše sasvim
izpravno spoznao, koliko povoljno bijaše jugoslavenstvo prodiranju Srba. Zato se on H)

odrekne jugoslavenstva htjede biti samo Hrvatom, U preostale dvie razprave

i
^

suprotstavio je on srbskom niekanju Hrvatstva, hrvatsko niekanje Srbstva, došavši do

izpravne spoznaje (koja je donekle slina mojoj) o balkansko-romanskom podrietlu
j

Srba u hrvatskim zemljama do zakljuka: Srbi su na hrvatskom zemljištu

i

poslavenjeni Vlasi, dakle Hrvati. r%

To
izgleda na papiru sasvim liepo, ali je Starevi izgubio s vida sasvim j
poviestnu, kulturnu crkvenopoviestnu pozadinu tog zamršenog problema.
i

Vratimo se opet razmatranju svesrbskog problema. Primjeujemo, daje god. 1 862. H

zapoela živa srbska agitacija u Bosni Hercegovini. Uslied te agitacije bijaše
i j
osnovano u Sarajevu družtvo s predsjednikom popom Teofilom Petranoviem iz
Drniša u Dalmaciji, koje si bijaše stavilo u zadatak, da oznake kao vlah, hrka,
n
--"
rišanin i rumi, koje bijahu u Bosni u obiaju za oznaivanje grkoiztonog elementa,
zamieni imenom »Srbin« i da proširi srbsko ime. U to družtvo stupiše uro Rajkovi
iz Dubrovnika, Nikola Pavlovi, Anton Jeftanovi, te Vaso i Risto Hadži-Risti.
Družtvo se pokaza doskora u svom pravom svietlu. Zapoelo je širiti misao o skorom
razsulu osmanlijske države, o srbskoj budunosti Bosne, o obnovi Dušanova carstva i

t. d. Poradi toga razpusti bosanski valija Osman-paša družtvo

progna Petranovia, i
j
Pavlovia i Vašu Hadži-Ristia iz Bosne. Preostala dva lana priedoše u vladinu
98 r
stranku i primiše odlikovanje od Visoke Porte. ]
God, 1862. i 1863. izazva Crna Gora agrarne nemire u Hercegovini. ,J
God, 1 866. osnova pop Vaso Pelagi, rodom iz Banata, pravoslavno sjemenište u
Banjoj Luci, Ali turske oblasti opaziše doskora, da se aci sjemeništa bave više 1
vojnikim vježbama nego bogoslovljem i zatvoriše sjemenište, a Pelagia prognaše u ci

Malu Aziju.
Srbska agitacija preote mah i u bugarskim zemljama u tolikoj mjeri, da Bugari
bijahu prisiljeni zauzeti prema tome stanovište, 29. listopada 1868, razasla bugarski
narodni odbor okružnicu svim eparhijama u Bosni, Hercegovini i Staroj Srbiji, u kojoj r .,

pozivaše pravoslavne iz tih zemalja, da se prikljue bugarskoj narodnoj misli. Srbi

\c\\ *> -3

prosvjedovaše protiv toga kod patriarha u Carigradu.

U Dalmaciji izgleda, da se je svesrbski pokret tek malo kasnije jae razvio. Prve
^

brošure odpora protiv Srbstva javljaju se tek god. 1 868., vi

9}
VI. 8.
9«
VI. 6.
9? -7
VI
9S
VI. 21., str 16. tia 19.
99
VI. 17.. sv. II., str. 187.
""'
VI. I'. , ." .11., str. 190.
I<>
Na istom mjestu. sit -.
192.

198
 —

i to kao prva, štampani govor dalmatinsko-hrvatskog voe Mihovila Pavlinovia,

»Hrvatstvo, Srbstvo, Slovjenstvo Narodne itaonice«, što ga bijaše održao te godine.
i

Nekoliko godina kasnije pojavljuje se polemiki dialog »Zadvarski« »Slavenstvo, i

103
Jugoslavenstvo, Srbohrvatstvo«, u kojima se zauzimlje stanovište slino nauci
Starevievoj. t. j. za isto hrvatstvo protiv svih nastojanja oko zajednice sa Srbima.
Ali u Pavlinovievu spisu »Hrvatska misao« nalazimo sliedei odlomak: »Misao
srbska u Dalmaciji sramežljivo pritajeno zaimala se god. 1873. u Laser-Rodi-
i

Ljubišinu zemljatvu«, pa duhata postala god, 1877. 79. u srbskom klubu iz —

grmena: divide et impera; napokon mladim ljetom god, 1880. izišla na svjetlost
i

ohola i brkata uz kumove kaluere i dadilju omladinu grko-iztonoga sjemeništa.«

104 105

Ovim neobinim odlomkom pozabavit u se još na drugom mjestu.

Treba dakle ustanoviti, da se svesrbska misao razvija u Ugarskoj od god. 1835.
1860., da odande pomalo prodire u kraljevinu Srbiju,, gdje je poprima srbska državna
politika, te, postaje vladajuom misli srbske vanjske politike, a odatle prelazi ona i u
druge krajeve nekadašnje peke patriarhije.
Zanimljivo je još ustanoviti stvarni cilj te politike. Od godine 1766,, t. j. u doba,
kad pecka patriarhija bijaše ukinuta, imala je srbska Crkva gotovo izkljuivo Grke
meu svojini dostojanstvenicima višim sveenicima. Tada bijaše zaboravljeno i i

izvan snage naelo »Srbin je, tko je srbske vjere«, koje bijaše stvoreno prema grkom
uzoru, i ne bijaše sviesti o zajednici Crkve, države i srbske narodnosti. Ona bijaše još
živa zapravo samo u južnoj Ugarskoj, gdje nastavahu Raci i nasljednici pekog
patriarha, te seizuvala predaja nekadašnje sveze izmeu narodne Crkve, narodne
države naroda. Nasuprot tome bijaše grko-iztoni element u pokrajinama otomanske
i

carevine izgubio svu nacionalnu sviest, jer se on sastojaše ili iz poslavenjenih Vlaha
ili iz katolika (Hrvata) prešlih na grkoiztonu vjeru. A u trojednoj kraljevini

Dalmaciji, Hrvatskoj Slavoniji bijahu grkoiztoni Vlasi upravo spremni da se

i

nacionaliziraju kao Hrvati pod utjecajem sredine i hrvatskog kulturnog preporoda. Iz

srbske države, koja bivaše sve snažnija, crpila je Crkva snaguzapoela je svom i

snagom raditi na tome, da probudi sviest kod svih grkoiztonjaka, nastanjenih na

podruju nekadašnje peke patriarhije, da nisu samo u crkvenom smislu, nego u i

nacionalnom Srbi. Poevši od god, 1860. podupire taj crkveni rad sve obilnijim
sredstvima i državna sila tadašnje kneževine Srbije.
Pitamo li, kojim je sredstvima radio taj narodno-crkveni pokret i ta težnja za
osvajanjem, nai emo odgovor u prije ve navaanom djelu uenog bosanskog
franjevca: crkva i škola bijahu sredstva za provedbu i razsadnici srbske misli. Pisac
iztie osobito djelotvornost grkoiztonih samostana i spominje za Hercegovinu
posebice samostane u Ostrogu, Kifinom selu Biogradu. Kod posljednja dva i

samostana skupljao se narod iz okolice Nevesinja, a kod Oštroga skupljaše se na dan

grkoiztonog Presvetog Trojstva narod iz itave Bosne Hercegovine »udišui i

zajedno s tamjanom žrtvenika duh slobode sa živom nadom u bolju budunost.

i

Crnogorski knezovi propuštahu vrlo

'" :
VI., 23.. sir. 2-12., 262.
m VI. 2-/., sir. 382. 427.
n"
VI. - 2-i., sir. 423. 532.
Navedeno prema IV. 24..
'"'
str. 383.
""IV, 17.. 11. sv..sir. IH9.

199
 '"]
riedko priliku, da povodom ovih sveanosti dou sami u Oštrog, i narod gledaše u
njih kao u kakovu svetinju, kao u nadzemaljskog zaštitnika vraaše se presretan kui i

u nadi, da nije daleko as osloboenja i ujedinjenja. Takovom zgodom sakupljavahu i

marljivo milodare za nacionalne, t. j. prevratne i buntovnike svrhe, a skupljeni novac

07 J
slahu pod oznakom »kola« na Cetinje«.'
Sto je netom reeno, odnosi se samo na Bosnu, ali vriedi neogranieno i za n ;

Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. ]

Kod ovog s obzirom na duh i ciljeve tako jedinstvenog pokreta, bilo bi sasvim
nelogino predpostavljati u spomenutim zemljama metode bitno razliite. Za 1
Dalmaciju pozivljem se uostalom na navod dalmatinsko-hrvatskog voe Pavlinovia, ^

naveden na str. 201., gdje Pavlinovi tvrdi, da je srbski pokret nastao u Dalmaciji uz
kumovanje pravoslavnih kaluera i sazrio do pune snage u grkoiztonjakim ]
sjemeništima. ^J

Jednako bijaše
u Hrvatskoj i Slavoniji. Spomenuo sam ve, kako je pravoslavni
i

patriarh iz Karlovaca prvi poeo raditi na zakonskom ulanjenju srbskog imena u

hrvatskom saboru i postigao svoj cilj s pomou metropolita iz Pakraca Plaškog. i

Kad je za Khuenova banovanja srbski pokret u Hrvatskoj Slavoniji preoteo mah, i

1
napisa jedan umirovljeni viši astnik grkoiztone vjere, koji se osjeao Hrvatom, niz
J
lanaka pod pseudonimom S. S.Kirinski u Agramer Tagblattu od 17., 18. i 19. ožujka
1891. pod naslovom: »Srbin ili Hrvat«. Iz lanka od 18. ožujka vadim sliedei -]
odlomak: »Obzirom na odnose, razložene u mom prvom lanku, namee se pitanje, J
kako to, da se naši jednovjernici u Hrvatskoj vole nazivati Srbima, a ne Hrvatima.
Evo odgovora: Ime Srbin uvezao je u našu domovinu nekadašnji karlovaki episkop
]
Mušicki. Taj crkveni dostojanstvenik, koji bijaše na glasu zbog velike uenosti, i

zapone prvi svome duhovnom laikom stadu

i propoviedati, da nisu ni »Vlasi«, ni
»hrišani«, ni »Hrvati« a — tim imenom zvahu
se bar u postojeoj banskoj Granici
svi pripadniciiztone Crkve —
nego »Srbi«. Episkopu Mušickome ne bijaše nikako
na pameti, da se bavi promicanjem srbstva u svojoj diecezi. Rodom iz Banata ... t. i

d.« Sliedi pišev pokušaj, da se ta pojava razjasni, ali dokazuje jedino, da si o samoj
biti itavog pokreta ne bijaše nacistu pisac, koji je inae dobro podkovan.
Dakle marljivi srbski propagandist Mušicki bijaše rodom iz južne Ugarske.
i

To bi bio dokaz, da je
i u Hrvatskoj grkoiztona Crkva bila nosilac svesrbske
agitacije. A
tie škole, vidjet emo kasnije, da se itava borba Srba posvuda,
što se
osobito u Hrvatskoj, kretala oko narodno-vjerskih škola. Sedamdesetih godina nije
ban Mažurani dopuštao, da se stvaraju srbsko-pravoslavne vjeroizpovjedne škole,
izriui sasvim izpravno, da nema nikakovog pedagoškog razloga za osnivanje
takovih škola. On je i ukinuo neke od tih još prije osnovanih škola. Ali osamdesetih
godina za banovanja Khuenova otvoriše Srbi ipak u Zagrebu srbsko-pravoslavnu
vjeroizpovjednu školu i prvi srbski djevojaki internat. Stvarno ne bijaše za to
nikakove potrebe, ali Srbima

w '
IV. -17.. 9sv., str. 189.
11. i 190.

200
trebala je njihova vlastita škola,»da u njoj njeguju srbski duh«, kako to sami izjaviše.
A kakav je taj duh, o tome su nas dovoljno pouile posljednje godine pred rat.
Sad emo ukratko svrnuti pogledom i u samu Srbiju, te o pretresanom problemu
saslušati još jednog zanimljivog pisca, dra Vladana orevia. U svom »Srpskom
pitanju« piše on ovako: »Poevši od toga trenutka bijaše idealom Srba, i to jednako u
Srbiji kao u Crnoj Gori, a takoer i idealom njihovih knezova, da oslobode sve Srbe
i

bez obzira na vjeru da ih ujedine u jednoj narodnoj državi. Njihovo nacionalno

i

poslanje bijaše im mnogo važnije od udesa narodne dinastije. Za izpunjenje tog

narodnog poslanja bijaše ve knez Mihajlo spreman da se zarati u sporazumu s
knjazom Nikolom Crnogorskim. Navještaj rata bijaše ve spremljen, kad Mihajla
umoriše.«'
m Knez Mihajlo Obrenovi bijaše umoren dne 10. lipnja 1868. je Ve
dakle onda za vladanja jednog Obrenovia Srbija htjela Austriji naviestiti rat u svrhu
ostvarenja velikosrbskih ciljeva.
I kasnije za vladanja Obrenovia vidimo svesrbski pokret u punom zamahu pod
okriljem srbske države.
Godine 1890. štampano je u kraljevskoj srbskoj državnoj štampariji u Beogradu
tree izdanje knjige »Za narod Školu« pod naslovom »Srbski svet u reci i slici«, što
i

ju napisa Pet. M. Niketi. Odatle možemo zakljuiti, da je prvo izdanje tiskano ve

osamdesetih godina. Sa znanjem državne vlasti pouavaju se srbska djeca u toj knjizi
ovako: (S. 3) »Srbske zemlje jesu: I. Kraljevina Srbija, 2. Stara Srbija, 3. Makedonija,
4. Crna Gora, 5. Bosna i Hercegovina, 6. Dalmacija, 7. Istra, 8. Hrvatska, 9.
Slavonija, 10. Sriem, 11. Baka, 12. Banat, 13. Srbija pod bugarskom vlašu (zapadna
Bugarska),«
Omladina velike škole u Beogradu priredila je i objavila kao prilog »Prosvjetnom
Glasniku« (službenom listu kraljevskog srbskog ministarstva prosvjete, u svezku za
sieanj 1892.) »etnografsku kartu srpskih zemalja« (1 1,600,000), na kojoj se kao :

srbske nalaze ove zemlje: 1. lztona polovina Istre, 2. Hrvatska, 3. Slavonija, 4. Južna
Ugarska, 5. Srbija, 6. Bosna Hercegovina, 7. Dalmacija, 8. Crna Gora, 9.
i

Macedonija, 10. Zapadna Bugarska. Kraj oko Dragomana Slivnice prikazan je kao i

isti srbski, tek iztono od Sofije ima Bugara pomiešanih sa Srbima, a istih Bugara
ima tek na desnoj obali rieke Isker,
I srbska aka družtva u Grazu. Beu, Petrogradu izdavala su svake godine
rodoljubna izdanja. Ovi »Srbi, sakupljeni iz svih srbskih zemalja od Balkana do
Jadrana« izdadoše takoer etnografsku kartu, koja se podpuno slaže s beogradskom, a
k tome još i tumaenje od 59 stranica u osmini, gdje navode, da su kartu izradili »na
osnovu poviesti, jezika, obiaja narodne pjesme«. Tamo se veli još ovo: »Srbski
i i

narod oznauje ve punih pet stoljea krvlju svoje granice od Senja do Iskra i od
Soluna do Pešte.«
Netom prikazane akcije za vjersku i školsku autonomiju u Austrougarskoj
monarhiji, te rad srbske države oko prosvjeivanja i agitacije bijahu još poduprte
naveliko zasnovanim sustavom za osnivanje

VII. 2,S_. sir. 12'

201
novina. U Zagrebu bijaše u listopadu god. 1884. osnovan »Srbobran«. zatim »Srbski ]

Glas« u Zadru, nadalje »Dubrovnik« u Dubrovniku, »Velika Srbija« u Beogradu i

kasnije »Srbska Rie« u Sarajevu. Obenito se smatralo, da te novine pomaže ^
odnosno uzdržava Beograd, premda se to in concreto ne može lako dokazati. i

Ali pri uvidu u pravo stanje stvari, što ga danas imamo, moramo smatrati, da tome
bijaše zaista tako. Poznato mi je iz vlastitog izkustva, da je urednik Srbobrana Pavle H)

Jovanovi u Zagrebu nosio nadimak »Dinari«. Bijaše to aluzija na podporu u J

dinarima, što je dobivaše od srbske vlade. Sjeam se još jednog lanka, koji bijaše
osamdesetih godina izišao u nekom hrvatskom listu, gdje se Srbobranu spoitavaše, Hj

da ima samo 160 predplatnika, koji predplatu zaista plaaju, a ipak šalje mnogo
^

stotina primjeraka po itavoj zemlji. Daljnjih posljedica te polemike ne sjeam se. Ali
je injenica, daje »Srbobran« dalje nesmetano izlazio i razašiljao bezplatne brojeve.
i
j

Uspjeh tog rada gledamo danas. injenica je takoer, da je bivši srbski ministar
predsjednik Garašanin, u borbi protiv radikalne stranke, koja je god. 1 882. dospjela na
mnogo
^
vlast, obtužio u srbskoj skupštini god. 1892. radikalnu stranku, daje potratila j
hiljada dinara podielila taj novac raznim listovima u Austro-Ugarskoj.
i
Meu
ostalima bijaše izriito spomenut i »Srbobran« i još poneki od prije spomenutih Hj

srbskih listova.
109
J
Konano zakljuujem: utvrujem dakle, poevši od god. 1860. svesrbski
(velikosrbski) pokret misao je vodilja srbske države. Zato je sasvim krivo shvaanje -}

Setoaa Watsona,"° da su velikosrbski ideal stvorili tek Karaorevii da ga treba

--»
i

upisati na njihov raun, što izgleda, daje prihvatila i austrijska Crvena knjiga od god.
1914.
m
]

8. Nova formulacija svesrbskih nastojanja

Ali dobra majica priroda pobrinula se kao svagdje, tako i ovdje, da srbska stabla ]
ne izrastu u nebo. Ve
sam razložio, kako je srbski napadaj izazvao u Hrvata pokret
za odporom, što ga bijaše poveo hrvatski politiar dr. Ante Starevi. Pokret odpora q
bijaše utjelovljen u jednoj stranci, u Starevievoj stranci ili u Hrvatskoj stranci prava, J
koja je zabacivala ilirizam i jugoslavenstvo izpravno spoznavši, da ta dva pravca utiru
samo putove srbskom nadiranju. Ona je pošla smjerom politike istog hrvatstva
suprotstavljajui idealu Velike Srbije ideal Velike Hrvatske smatrala politikim i
d
idealom ostvarenje najvee historijske ekspanzije hrvatske države. Premda taj pokret
ne bijaše izpravno ocjenjivan izvan zemlje, njegov uspjeh u Hrvatskoj bijaše to vei.
On je pomalo potisnuo jugoslavenstvo i napola unionistiku stranku »obzoraša«, koja
ga je zastupala, i poeo je ak privlaiti i grkoiztoni element, stvorivši pojam
»pravoslavnog Hrvata« rješavajui ga opasnosti od neminovnog sukoba s
i
...i

Monarhijom. Nacionalno-crkveno Srbstvo željno osvajanja, uvidjelo je, da se ciljevi

osvajanja u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji nalaze u velikoj opasnosti. Osim toga ^

Bosna i Hercegovina ne bijahu na berlinskom kongresu dodieljene Srbiji nego j

'IV, -24., sir. 319.

'
VII, 4.. sir. 430.
'

VI. 29., sir. 1.

202
Austro-Ugarskoj mimo oekivanja. Tako je ideja osvajanja nanovo izražena nakon
kratkog razdoblja udvaranja.
Godine 1899., tik pred prekretnicu stoljea, objelodani Miroslav Spalajkovi,
pitomac srbske vlade u Parizu, koji na tamošnjoj »Ecole diplomatique« studiraše
državne znanosti, knjigu »La Bosnie et l'Herzegovine«. To djelo bude nagraeno
od parižkog pravnog fakulteta.
Znaenje ovog djela postalo je vrlo važno za razvoj problema južnih Slavena, a
budui da se njegovo znaenje nažalost nije spoznalo u Austro-Ugarskoj razjasnilo i

širim krugovima, moram se njime malo obširnije pozabaviti.

Ova se knjiga sama izdaje kao »studija diplomatske poviesti meunarodnog i

prava« sastoji se od uvoda, koji je posveen iztonom pitanju, poviestnog prikaza

i

(expose historique)pravne studije (etude juridique).

i

S obzirom na važnost tog djela za daljnji razvoj na jugu, ukratko u sažeto ovdje
kao njegove glavne misli težnje.
prikazati njegov sadržaj i i

1. Bosansko je pitanje u svojoj biti meunarodno tie

itave Europe. Pozivljui se
se pojedine velesile, da se pozabave tim pitanjem, to god mogue
vežui ga koliko je
na smjernice njihove vlastite politike. »Izvan svake je sumnje, da su Bosna i

Hercegovina najvažniji dio iztonog pitanja. Zato ih ne možemo dovoljno toplo

preporuiti pozornosti razmišljanju diplomata
i državnika.« (S. XXI.) Nadalje:
i

»Francuzka bi poinila sudbonosnu pogrješku, kad bi se prestala zanimati za zlu

sudbinu, što je Srbima nanosi u Bosni Hercegovim nasilna politika Bismarckova
i i

Andrassvjeva.«(S. XXX.) Izptoredi nadalje strane XXV, XXXII, XXXIII i t. d.

2. Bosna i Hercegovina su srbske zemlje, one su rasno i nacionalno jedinstvene,

vjerski doduše podieljene. ali pripadnici svih triju vjera su Srbi. (Pisac upotrebljava
doskoice, omiljele kod Srba, da bi Hrvati posvema nestali.) »Izuzevši njemake
kolonije ono nekoliko tisua Židova, koji stanuju u gradovima, stanovnitvo je
i

izkljuivo srbske narodnosti, ili obenitije reeno, pripada onom dielu južnoslavenske
rase, koji nosi srbskoili hrvatsko ime.« (Str. XV.) Ali kasnije se Hrvati uobe više ne

spominju, nego se kaže: »Srba ima u Ugarskoj, u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, u

Turskoj, ali izkljuivo se Srbi nalaze u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni Hercegovini.« (Str. i

XXV.) Nadalje: «Najijepši dio srbske rase, onaj, ija se krv sauvala bez ikakve
strane primjese, nalazi se upravo u Bosni Hercegovini. Zato je jedino opravdanje za
i

postojanje (la vraie et unique raison d'etre) Srbije Crne Gore u današnjim njihovim
i

granicama zadatak, da steknu ponovno te zemlje, ali zapreka tome leži u vjenoj borbi
dviju misli, velikosrbske misli i misli o Austriji kao balkanskoj velesili.« (Str. XXVI.)
Izporedi nadalje str. 68. 116, 333.
3. Veliku Srbiju prikazuje pisac u najljepšem svietlu, da bi se zapadnoeuropska
javnost s time sprijateljila. »Hoe li ikada biti Velike Srbije ili ne e? itavo srbsko
pitanje tu je sadržano. Može li Europa sprieiti, da se ona ne pojavi? Nikada, jer bi

prije trebalo uništiti srbski

VI.- 26.

203
 o
narod! Treba znati, da Austro-Ugarska za tim upravo i teži...« (S. XXIV.) Ali dolazi
još i Spalajkovi kaže (Historie de ia Guerre d'Orient, Pariš 1877., Str. 96.)
ljepše,
ovako: »Naglasimo još, da Bosanci i Hercegovci, pretežnom, veinom grkoiztone r\
vjere, i ne misle na to, da dou pod austrijsko gospodstvo. Oni se zanose uspostavom j

srbskog carstva ili barem time, da e

uživati neku autonomiju. Agitacija, koja bijaše
zavladala u Srbiji, mogla bi u ne predalekoj budunosti izazvati bojazan za razne ^
zapletaje, premda se u ovaj as stišala, Jer u Beogradu, jednako kao i na Cetinju, goje A
nadu, da, e
ujediniti sve Slavene Balkanskog jedan narod.«
' poluotoka u razmjerno "
(S. 30.) 1
J
Ovamo ide još jedno veoma znaajno mjesto: »Grkoiztona je vjera u Bosni i

Hercegovini najstarija, jer predstavlja prvu pojavu kršanske vjere i kršanske kulture
u ovim krajevima«. To je tipino bizantinsko izvrtanje
,
poviesti. (Izporedi str. 155. i
._,j
181.).
4. Sile podpisnice berlinskog kongresa poiniše grubu pogrješku i veliku n
nepravdu time, što su Bosnu Hercegovinu dodielile Austriji. Ako se te zemlje ve
i
]
nisu mogle dodieliti Srbiji, trebalo im je dati autonomiju pod jednim srbskim knezom.
No budui daje položaj tih zemalja absurdan (Str. 293.) abnormalan (Str. 315.), to
i H|
je rješenje berlinskog kongresa uostalom samo privremeno. (Str. 89., 109., 118., ^i

293. ,299.). Ono je samo urota, dogovorena izmeu Austro-Ugarske, Njemake i

Englezke (Str. 88.) »Moglo bi se rei: berlinski je ugovor posljedak egoistine
i

'--'
politike. Njen oblik može da bude samo prolaznog znaenja, što se najbolje vidi iz
držanja velesila, koje su se ustruavale pristupiti njegovom jamstvu.« (Str. 105.)
5. Položaj Austro-Ugarske u Bosni jest samo položaj mandatara sila podpisnica i

berlinskog kongresa, a podjeljivanje tog mandata jest »une mesure de police

europeenne.« (Str. 146.) Zato Austro-Ugarska ne može i ne smije proširiti u Bosni r^
utjecaj svoje vlasti, te je svaka aneksija iskljuena (S. 59., 151., 201), jer je ona samo j

držalac tih zemalja (S. 221., 278., 283., 330. 333.). Taj je mandat vremenski
i

r
odreen privremen (S. 50., 78., 80., 82., 138., 164. 338.). Austro-Ugarska nema u
i i
J
Bosni punog suvereniteta (S. 144., 167.), a nema izmeu Monarhije Bosne ni i ^j
državopravne veze (S. 152.). Ona te zemlje stvarno samo posjeduje, da bi u njima
stvorilasreene prilike (Organisation des rapports stables). 1
c'
itavo nastojanje Monarhije, koje ide za osvajanjem iztoka nalazi se u
6.
protuslovlju s ovim stvarnim pravnim stanjem u Bosni. Austrija nastoji, da lukavošu
i nasiljem priee preko granica pravde (S. XVI. ,75., 186., 254., 301., 333., 334., i

336.), Austrija je samo pionir njemakog Dranga na iztok (S. XXIX., 65.). Ona
progoni Srbe nepomirljivom mržnjom sprema im propast. (S. XVI., XVII., XVIII.).
i ^

»Sasvim je naravno, da Austrija zagrižljivo progoni narodnu sviest u Srba, kad nastoji ]

da je uništi svim sredstvima kad osobito napada na srbske crkve

i školsku i

autonomiju, tu Ahilovu petu srbskog naroda.« (S. XX.) ;

7. Bosna Hercegovina pripadaju još uviek de jure de facto turskom carstvu (S.
i i U
241. do 243.), one su za Austriju inozemstvo strane zemlje (S. 244., 247., 253.).
i

Sultan je jedini njihov zakoniti suveren,

204
a i sile podpisnice berlinskog ugovora smatraju ga takovim (S. 277.). Turskoj pristoji

pravo braniti svoju pravnu oblast, »da bi zaštitila svoj zemljištni suverenitet (svoju
cjelokupnost vlastnitvo svojih državljana). U sluaju povrede prava sa strane
i

Austro-Ugarske, pristoji Turskoj pravo, da se posluži svim diplomatskim sredstvima,

pa i oružjem.« (S. 331.) Ali joj pripada i pravo zatražiti, da Austro-Ugarska okupacija
prestane,
8. Uslied ovakovih pravnih odnosa i položaja, dužnost je sila podpisnica, da paze
na rad djelovanje Austrije i da je eventualno prisile, da povrati Bosnu njezinu
i

zakonitom vlastniku (S. 332.). Ovo tim vema, što Austrija nije izvršila zadatak, koji
joj bijaše zadan mandatom (S. 136., 158.). Ona Bosnu nije smirila (S. 191. 192.), i

izkorišuje zemlju, uništila je trgovinu (S. 194., 195.) progoni narod. »Srbski narod i

u Bosni i Hercegovini osjea, da mu je vlada neprijateljski naklonjena. Sve, što je u

vezi s narodnim obstankom: poviest, crkva, škola, knjige, alfabet, pa i samo ime
»Srbin«, sve to nemilice progoni. U vlastitoj se domovini bosanske Srbe smatra
neprijateljima i tako se s njima postupa, a posljedica toga jest, da bi se oni po
vlastitom priznanju radije povratili pod tursko gospodstvo.« (S. 192.) Monarhija nije
riešila glavni zadatak, agrarno pitanje (S. 157., 172.), zadatak, koji su sve malene
balkanske države ve uspjele riešiti.
9. Iz ovog, stoje ovdje navedeno, dovoljno se ve može opaziti, kakovim duhom
ta knjiga diše u odnosu prema Austro-ugarskoj monarhiji. Moram naglasiti, da se
duh te izazovne, nepodnošljive omalovažujue mržnje na
i staru i astnu habsburžku
monarhiju naprosto ne može opisati u ovoj knjizi. Doniet tek sasvim maleni izbor: u
»Austro-Ugarska, koja nas politiki sjea na Danteov pakao.« (S. XXII.) Pisac
posebno voli navoditi francuzke pisce, prema Austriji neprijateljski razpoložene, a uz
ostale i Mallota: »Kad je Austrija morala prestati biti tamniarom Italije,
Hektora
mislei, da si kri put na Solun, dala si je mnogo truda, da postane tamniarom
Srba. Zahvaljujui Austriji, danas stoji osloboenje Srba u god. 1896. tamo, gdje
bijaše još god. 1826. Zahvaljujui Austriji, danas su od osam milijuna Srba (Safarik,
Karadži) slobodna samo dva milijuna.« (S. XXVIIL) »Postoje Austrija izbaena iz
Njemake Italije, ne preosta joj ništa drugo, nego da se baci na Iztok.« (S, 68.) Zatim
i

dobiva rie Berard. opet jedan od ljubeznih Francuza: »Austriji su potrebni turska
anarhija, albanski pokolji, grka bugarska razbojstva, njoj su potrebne patnje naroda,
i

da bi si mogla prokriti silazak do Soluna.« (Str. XL1.) I jedan Rus ima rie:
»Okupacija Bosne Hercegovine izkopat i e
grob iztonoj politici Austro-Ugarske.«
(Str. XXIII.) Konano sabire sam pisac ovako: »Na koncu, zar dogaaji ne dokazuju
neoborivo, da Austro-Ugarska nije država sposobna za život?«. (Str. XXXVI.)
10. S Rusijom postupa pisac dakako sasvim drugaije. »Parižki mir imao je
svoje dobre i svoje loše strane. Meu
njegovim najvažnijim politikim posljedcima
bijaše i taj, da se srušila znamenita legenda o oporuci Petra Velikog.« (Misao o
ruskom svjetskom gospodstvu, izporedi str, 161.). Zatim: »Parižki je mir dao povoda
Rusiji, da na-

205
pusti svoju politiku 18. st. i da sliedi razumniju politiku, koja je više u skladu sa
]

suvremenim mislima o meunarodnom pravu, u tom smislu, da odsada sasvim

nesebino oslobaa grkoiztone narode.« (S. XI.) Ali ipak se pisac kao zastupnik „,
malene bizantske podružnice na Balkanu ne uzdaje posvema u Rusiju. On brzo
navodi Thiersa: »Slavenski narodi, koji stanuju u europskoj Turskoj, žele da ne budu
ni austrijski ni ruski, pa ih valja prepustiti same sebi. Pravda riešiti problem, što ga e H)
politika ne bijaše sposobna riešiti,« (S. 132.) j
Dakle kasnije naelo: Balkan balkanskim narodima.
1 1 . Pisac prihvaa i zastupa itav niz teorija, koje treba da posluže namjerama H|
njegove knjige. Tako na pr.: »Narodnostno naelo je temelj suvremenog ^

meunarodnog prava.« (S. 119., 121.) »Svaka narodnost ima svoje poslanje.« (S,
121 .; izporedi i toku 3. na str. 172, ovog djela). »I pitanje Bosne i Hercegovine bit e ]
konano riešeno na temelju narodnostnog naela.« (S. 131.) »Kod državnopravnih
promjena treba uviek uzeti u obzir nacionalno nastojanje puanstva.« (S. 129.) Ako
unutar jedne države jedan narod tlai drugi, morale bi posredovati velevlasti.« (S.
^
j
121.) U tom pravcu autor citira Bluntschlia »Daš moderne Volkerrecht als
Rechtbuch«, Art. 427. Najgore prolaze Maari: »U tome smislu predstavlja Ugarska H)
pravu, opasnost za obitelj europskih naroda, te bi ti tom pravcu trebalo sliediti J
skupno upletanje uime pravde u korist potlaenih naroda. Pribjegavanje ovome
sredstvu bilo bi na svaki nain sasvim zakonito,da se sa svieta odstrani stanje, koje -]
treba samo požaliti sa stanovišta obeg napredka.« (S. 102. do 103.) Pisac zastupa ^
još jednu zanimljivu teoriju: naelo o jednakosti država (S. 321., 323.). Namjera je
oita.Kod svih diplomatskah akcija treba daje Srbija ravnopravna Austro-Ugarskoj. !

Posve je nemogue izcrpiti itav sadržaj te vrlo opasne i izazovne knjige. Ja sam ^
namjerno prešao preko više znanstvenog njezina diela, i to poradi toga, što je on ~
upravo najslabiji. Što nije sabrano izravno od drugih pisaca, prilino je bez
i
]
vriednosti glavnome samo zvune fraze kao na pr. nova formulacija pojma
i sadrži u
suvereniteta drugo (S. 323.). Glavno shvaanje o državopravnom položaju Bosne i
i i
Hercegovine je doslovno prenošenje teorija njemakog uenjaka dra jur. Hansa ]
Schnellera. Koliko je god Spalajkovievo djelo neznatno s obzirom na njegovu
znanstvenu vriednost, ipak ga treba oznaiti majstorskim djelom u oblasti umjetnosti 1

diplomatskog podbadanja u oblasti politike tendenciozne književnosti. Zato je ono

i -i
po mome shvaanju dobilo ogromno znaenje za politiki razvoj poviesti južnih
i

Slavena u posljednjih 15 godina. Ja mislim, daje to djelo: ]

a) dalo smjernice za razvoj vanjske politike kraljevine Srbije poevši od dolazka ^
Karaorevia na priestolje; ,
A

b) da je pridonielo mnogo težkoama unutarnje politike, koje su dale Monarhiji

povoda, da to pitanje razisti god. 1908. i da se potežkoe vanjske politike, s kojima
se Monarhija sretala nakon aneksije, takoer mogu dobrim dielom svesti na 7

izazivako i otrovno djelovanje ovog djela: \

'
Mislim francusko djelo, što #« citira Spalajkovi: Htstoire de la gnerre d'Onent (18/5. a 18/6.) Pariš.
1877., sir. 96. izporedi toku 3. na strani 206, ovog djela.

206
 c) da misli, zastupane u toj knjizi, nisu bile bez utjecaja na postanje i proširenje
sadašnjeg rata, a i na formuliranje idejnog oružja neprijatelja, kojim se on u ratu služi.

Na ovom mjestu pozabavit u se samo tokama a) i b), a toku c) obradit uu

jednom od kasnijih poglavlja.
Da razumijemo djelovanje te knjige, moramo si dozvati u pamet okolnosti, iz kojih
je ono nastalo. Ja sam ve izcrpivo prikazao megalomaniju i želju za vlašu, koja se
sedamdesetih godina stala širiti u Srbiji i u krugovima, koji bijahu pridobijeni Za
srbsku misao pod utjecajem Šafarikovih Karadžievih ideja. U tom fantastinom
i i

neobuzdanom obliku bijaše itava stvar razmjerno neopasna. Ali Srbija ojaa u borbi
za svoju nezavisnost, te bijaše odgojila pokoljenje politiara, koji spoznaše, koliko je
bezsmisleno posrbljivati Siriju Krista. Praktini smisao naroda tražio je stvarne
i

ciljeve, koji su trebali da vode rauna jednako o realnim mogunostima kao i o

bolestnoj megalomaniji. Tako je u desetljeu iza god. 1861. morala nastati misao o
srbskom osvajanju itavog Balkana, jer inae ne bi mogla biti ve jasno izreena g.
114
1877., u jednom francuzkom djelu. Ali u tom obliku taj je zadatak prelazio snage
i

srbskog naroda. U tom pravcu je nesumnjivo pridonio triežnjenju izhod srbsko-

bugarskog rata od god. 1885. Jedanaest godina kasnije sliedi novo oblikovanje misli o
srbskoj sili, i to baš ovom Spalajkovievom knjigom, koja je prema tekstu napisana
ve godine 1896.
U etvrtom poglavlju ovog djela pokazao sam, kako je pecka patriarhija prebacila
frontu svog osvajanja prema sjeveru sjeverozapadu, te osobito po Bosni
i i

Hercegovini posijala mnogo biskupija samostana poevši od god. 1557.

i

Posljedak tog osvajakog rada jest onih 43% pravoslavnog puanstva u Bosni i

Hercegovini. Okupacija je god. 1878. stavila u pitanje daljnji uspjeh tog nacionalno-
crkvenog osvajanja. Pridolaženjem katolikog stanovnitva zapoeo je postotak
on pri prvom popisu stanovnitva god. 1885. iznosio samo
katolika rasti; dok je
19,89% od itavog puanstva, porastao je on god. 1910. na 22,87%. Uzprkos raznim
zaprekama ušla je u Bosnu hrvatska narodna sviest
i politika, od koje se prije i

okupacije mogahu nai samo tragovi. Kod ovakovih prilika moradoše srbski crkveni i

politiki krugovi doi do spoznaje: jedna velika prilika za Srbstvo nalazi se u

opasnosti. Osim toga nije ni u jednoj drugoj pokrajini grkoiztoni element dosegao
tako velik postotak od preko 40% sveukupnog puanstva.
Spalajkovievu djelu pripada poradi toga zasluga ako smijem tako rei da se — —
u njem izražava politika dogma: Bosna Hercegovina su polazne toke srbskog
i

nastojanja za proširenjem. Sa srbskog stanovišta bijaše to sasvim ispravno zamišljeno.

Ne samo u tom pravcu, što bi bili izgubljeni svi dosadašnji uspjesi, nego poradi toga, i

što bi konanim osvajanjem Bosne Hercegovine bila odluena nacionalna sudbina

i i

Dalmacije, Hrvatske Slavonije zbog zemljopisne konfiguracije. Ta dva uzka pojasa

i

bila bi nakon posrbljenja Bosne neminovno takoer posrbljena tim više, što u njima
ionako ve ima Srba (Dalmacija 16%, Hrvatska Slavonija 24%). Ovu nacionalno- i

politiki izpravnu spoznaju

207
izrazio je Spalajkovi u svom spomenutom djelu, pokazavši ujedno put, kojim treba i

zaobii najveu smetnju ovoj osnovi, naime injenicu, da se Bosna nalazi u posjedu
jedne velevlasti. Spalajkovi se poslužio ponešto jednostranim državo pravnim ^
doktrinama njemakog uenjaka Schnelera, obavio je sve to skupa s nešto j
znanstvenog prismoka i, pomalo politiki ocrnjujui Austriju Njemaku, bijaše to i

majstorski sastavljeno djelo. 1

U ovo djelo smjesta iztaklo, što se najbolje vidi iz injenice,
nutarnjoj se politici J
da je tim djelom Spalajkovi postao najboljim jahaem srbske diplomatske
konjušnice. Bivši najprije na službi u ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu, doe H
on pred balkanske ratove u Sofiju, a nakon balkanskih ratova u Petrograd. Prema ^
tome nalazio se on u posljednje vrieme uviek na najvažnijem položaju. Na svom
položaju radio je on neumorno na širenju i ostvarenju svojih namisli, t. j. da srbska
|

država, a ujedno srbska narodna misao stekne Bosnu

i Hercegovinu. Sudbina
i

bosanskih muslimana (32%) katolika (22,87%) bila bi se po prokušanim uzorcima u

i
~
srbskoj državi vrlo brzo odluila. Koliko je rad tog ovjeka bio uperen na ostvarenje
j
svojih ideja, dokazuje nam injenica, daje iBosne, da si osigura odluni
ženu uzeo iz

upliv na razvoj stvari u samoj zemlji. Oženio je kerku Gliše Jeftanovia iz Sarajeva, i
kog sam ve nekoliko puta spomenuo kao jednog od srbskih voa. To nije puki sluaj, J
nego je pametno sraunano u smislu ve spomenute srbske ženitbene politike.
Ovakovim vezama bijaše Spalajkoviu omogueno, da ne stekne samo utjecaja u H
Bosni, nego da svoje mreže — kako emo vidjeti — zaplete na itavom jugu -i

Monarhije.
Tako je Spalajkovi mogao dovesti do izražaja svoje poglede najprije u Bosni, a 1
ruskom pomou sad mnnje, a sad opet više u svim ostalim ministarstvima Europe.
Spalajkovievo djelo ima još jedno znaenje, na koje sam tek naknadno naišao:
Bizant je Austriju stjerao u pozadinu. Stvarno je Srbija napada i osvaja, koji želi da J}

stekne Bosnu, dok Austrija želi samo štititi u tim zemljama svoj prijašnji
južnoslavenski posjed, kojemu one pripadaju poviestno zemljopisno-politiki. A i
j
Spalajkovievo djelo napunilo je uši svima, koji to htjedoše vjerovati, a tih ne bijaše
malo, da Austro-Ugarska hoe »da osvoji srbske i grkoiztone zemlje Bosnu, i
Hercegovinu«., da tamo na, svaki samo mogui nain zlostavlja srbske prastanovnike,
te s pomou prije iznesenih poviestnih krivotvorina prikazana je Austro-Ugarska kao

zlotvor.

9. Odnos Srbije prema Bugarskoj i Crnoj Gori j

Ne mogu završiti ovaj dio, a da se prije toga ne pozabavim odnosom Srba prema ^

Bugarima prema Crnoj Gori.

i
j
Nova bugarska država bijaše osnovana god. 1873. na berlinskom kongresu. Ona
zahvaljuje zapravo svoj postanak rusko-turskom ratu, koji je tome predhodio, i >

uspjehu ruskog oružja. Sanstefanskim mirom (3. ožujka 1878.) bijaše nakon 485 j
godina obnovljena bugarska država,

208
a njezine granice protezahu se od Egejskog do Crnog mora. No berlinski kongres
podreza znatno obseg ove državne tvorevine; lancima 1. do 12. bijaše stvorena
tributarna kneževina Bugarska, koja dopiraše sve do Balkana, bugarska zemlja južno
od Balkana bijaše ustrojena u autonomnu jedinicu turskog carstva, a ostatak ostade
Turskoj.
Bugarska se oslobodila mnogo kasnije, skoro 50 godina kasnije nego Srbija, izpod
turskog gospodstva, ai taj svoj uspjeh ne zahvaljuje ona samo ruskom oružju, nego i

vlastitim djelima.
Potražimo li razloge, zbog kojih su Srbi pokazali mnogo više snage, lako emo
ustanoviti, daje:
1. Bugarima posve nedostajao vojniki odgoj, što ga Srbi zadobiše u austrijsko-
turskim ratovima. (Izp. str. 69. i 70.).
2. Bugarima isto tako nedostajaše i onaj kulturni rad, što ga austrijski Srbi
mogahu razviti zahvaljujui sreenim prilikama u Monarhiji i koji je konano dobro
došao turskim Srbima kao prva kulturna glavnica. Bugari su morali sami u mnogo
težim prilikama, kakve bijahu pod Turcima, izraditi svoje prve temelje kulture.
3. Srbi su u svom susjedstvu, u južnoj Ugarskoj, imali nastavak svoje stare
državne Crkve i državne misli, a u vlastitoj zemlji samostane ustrojene prema
tipikonu sv. Save, koji bijahu utoišta nacionalne misli nacionalnog i državnog
i

vlastohleplja. Svega toga ne bijaše u Bugara. Pravoslavno crkveno ustrojstvo u

bugarskim zemljama bijaše sasvim u rukama Grka, a oni se njime poslužiše, da
heleniziraju Bugare. Stoga bijaše Crkva u Bugarskoj orientirana protiv nacionalnog
osloboenja Bugara. I zato je prva borba Bugara bila uperena u pravcu osloboenja
od grkog skrbnitva u Crkvi. Ta borba bijaše voena od godine 1848. do 1872.;
zaprietivši se prielazom na katoliku vjeru, izposlovaše si Bugari god. 1872.
nacionalnog vjerskog poglavicu, egzarhat.
Ve šest godina kasnije (1878.) ostvarena je bugarska država. Nastala je doduše
ruskom pomou, ali ta ruska pomo ne bijaše presudna, bitna, nego sasvim sporedna;
bugarska država nastalabi i bez nje, premda zacielo nešto kasnije.

Svakome, tko imade iole pojma o bizantskoj Crkvi i državi, moralo je biti odmah
izpoetka jasno, da podjela bugarskih zemalja u dvie pokrajine ne može biti dugog
vieka. One su se zaista i ujedinile god. 1885., sedam godina nakon berlinskog
kongresa.
Iznenauje, da Petrograd nije odobravao tog državnog ina. To zauuje tim više,
što je taj in bio sasvim u pravcu ruskih ideologija, koje su došle do izražaja u miru
sanstefanskom. Treba ustanoviti sliedee: Misao vodilica sanstefanskog mira bijaše,
stvoriti u Bugarskoj rusku satrapiju i tako se približiti Carigradu. Samo što su se Rusi

u tom raunu grdno prevarili. Takav slied misli mogao je nastati samo uslied
podpunog nepoznavanja bugarske prošlosti. Sama po sebi iz temelja pogrješna bijaše
i

pomisao, da e
se taj snažni vojniki narod, koji se je 700 godina ogoreno do
iznemoglosti borio protiv starog Bizanta, sad najednom pretvoriti u puko orue u
rukama novog Bi-

209
zanta. Rusija se u Bugarskoj samo razoarala, te je napustila sanstefansku misao i !

o pekoj
vratila se misli patriarhiji, koja veli: slavenski Balkan pod srbskim imenom i

pod srbskim vodstvom. H

Ovo stanovište dolazi do izražaja, kao i drugdje, tako i u ruskoj književnosti i
j
znanosti (u bizantskom smislu, uzporedi str. 181.). Osamdesetih godina objelodanio je
ruskiuenjak Jastrebov zbirku macedonsko-bugarskih narodnih pjesama obiaja pod i
°j

naslovom: »Obiai pesni tureckih Serbov« (Petrograd. 1889., II. izd.). Ova mi zbirka
i ^

u ovaj as kad bismo se potrudili, našli bismo u njoj zacielo još

nije pri ruci, ali
mnogo dokaza za ovaj preokret u ruskom shvaanju. !

Izpitujemo li pak novije odnose izmeu Srbije i Bugarske, nai emo dovoljno
J

razjašnjenja u najpozvanijeg tumaa, Stanoja Stanojevia. »Akciju kneza Mihajla u

^
tome pravcu pomagala je okolnost, što je Austrija u ono doba (nakon 1 866.) bila (

oslabljena. Još godine 1866. sklopio jeknez Mihajlo savez s Crnom Gorom. U sienju
godine 1867. utanaio je s bugarskim odborom bjegunaca akciju za uzpostavljanjem n.
Bugarske njenim sjedinjenjem sa Srbijom. Kad je stekao gradove u Srbiji, sklopio je
i
J
utanaenje s Grkom (u rujnu 1 867.) i zapoeo je pregovarati s Rumunjskom, dok su
njegovi agenti stalno uporno radili u Bosni i Hercegovini, u Albaniji
i i
^
11
Macedoniji.« Bugari bijahu toliko mudri ne pooše na ljepak sladkog i
-»

primamljivanja kneza Mihajla i radije osnovaše egzarhat. To bijaše svakako izpravniji

put vješt šahovski potez, ne samo protiv nastupajuih Grka, nego i protiv
i
]

nastupajuih Srba. J
Kad Bugari god. 1885. proglasiše ujedinjenje Iztone Rumelije s kneževinom
Bugarskom, naviesti im Srbija rat. Obino se smatra, da zavist bijaše pravi povod
ovog srbskog postupka. Može se on tako nazivati, ali mu to ipak nije pravo ime. U
i

jaanju Bugarske gledahu Srbi opasnost za misao o pekoj patriarhiji. prema kojoj
Srbstvo treba da bude Bugarima nadreen vodei element. Kao dokaz za ovu tezu
i

navodim u prvome redu ono mjesto u Stanoja Stanojevia, koje se odnosi na srbsko-
bugarski rat, a Stanojevia valja smatrati najvještijim tumaem novijih srbskih težnja
za vlašu. »On je (kralj Milan) prije svega uvidio, da je jaanje Bugarske opasno po
srbske interese. Osobito poradi toga što je Srbija zbog austrijske okupacije Bosne i

Hercegovine bila pritiešnjena sa zapada tako izgubila mogunost da se proširi na tu

i

stranu, te bila tako upuena u pravcu juga, t. j. na krajeve, u kojima se morala sukobiti
s Bugarskom. Osim toga bijaše se u Bugarskoj nakon timokog ustanka sakupilo

mnogo srbskih izbjeglica, pa se kralj Milan, zavaen s radikalnom strankom i

podržavajui vladu, koja nije imala veine u narodu, morao bojati, da ti izbjeglice ne
bi poduzeli kakvu djelatnost u Srbiji, gdje se bijaše protiv njega nakupilo mnogo
nezadovoljstva.
timokog ustanka, te
Sviest o vlastitoj snazi, koju bijaše stekao nakon svladanog
uobe pojaana nauio od austrijske njemake diplomacije,
samosviest, koju bijaše i

kao osvjedoenje, da
i e
mu uspjeti samo uspjesima u vanjskoj politici svladati
radikalnu stranku, koja bijaše u narodu svemona, dadoše povoda kralju Milanu, da se
prika-

15
111. - 5., sir. 307.

210
zuje zaštitnikom berlinskog ugovora i da se uzprotivi sjedinjenju Iztone Rumelije s

Bugarskom. Zbog toga naviesti kralj Milan Bugarskoj rat (1. studenoga 1885.).«
Sve, što nam tu Stanojevi pria, nisu nego pusta naklapanja. Odmah se vidi, kako
s mukom traži razloge, da bi razjasnio izazivanje napadakog rata, uvajui
dostojanstvo i tajei pravi razlog. Kad
uglavnom o dinastikom ratu, kako
bi se radilo
nam to Stanojevi pokušava prikazati, bili bi Srbi nakon neuspjeha zacielo odtjerali
kralja Milana njegovu dinastiju onako,
i kao što se to osamnaest godina kasnije
dogodilo njegovu sinu. A što se to nije dogodilo, najboljim je dokazom, da seje cieli
narod ili bar njegov najvei dio poistovjetio s motivima rata. U Stanojevievu
razlaganju izpravna je samo prva reenica, da je naime Srbija gledala opasnost u
jaanju Bugarske. A ta se sastojala iz opasnosti za nacionalni ideal o osvojenju
itavog južnoslavenskog Balkana, iz opasnosti, koju bi pojaana Bugarska mogla
znaiti za misao o pekoj patriarhiji.

Nakon rata i nakon smirenja pokušala je Srbija, da se opet približi Bugarskoj. To

nastojanje opaža se osobito nakon dolazka Karaordevia na srbsko priestolje. Nikola
Paši, koji upravljaše tada srbskom vanjskom politikom, uprilii u tu svrhu sastanak
kralja Petra i kneza Ferdinanda u Nišu (19. svibnja 1904.) i posjet kralja Petra Sofiji
(30. listopada 1904.). dok su zavjerenici tada obtuživali Pašia, da nastoji oko
I

personalne unije obiju država pod knezom Ferdinandom (vidi Balugdžievu parnicu,
4. ožujka 1905.), ti isti zavjerenici na istoj misli, ali u korist kralja Petra, te u
radili su
tu svrhu bijaše ve prireena osnova, kako da se knez Ferdinand odstrani. Posljedica
i

svega toga bijaše duboko nerazpoloženje na bugarskom kneževskom dvoru, knez i

Ferdinand povue iz toga zakljuak, te dalje ne putovaše nikad više kroz Srbiju, nego
l 1 "T

svagda radije duljim putem preko Rumunjske.

Ali sve to nije bilo zaprekom, da Beograd bijaše god. 1908., prigodom proglašenja
nezavisnosti Bugarske mišljenja, da e
Turska na nju odgovoriti navještajem rata, da
je taj navještaj izazivan nije se tajilo, da Srbija u takvom sluaju ne bi ostala pukim
i

promatraem.
Kasniji udvostrueni srbski pokušaji približavanja dovedoše do saveza Bugarske,
Srbije, Crne Gore Grke i do balkanskog rata. Te dogaaje pozna cio sviet, pa
i ih u
sasvim kratko prikazati. Onaj odlomak ugovora, koji govoraše o podjeli pliena, ne
bijaše jasno stiliziran, a u sluaju nesuglasica bijaše predviena arbitraža ruskog cara.
Samim time bijaše, nakon prikazane ruske orientacije poslije osamdesetih godina,
itava stvar ve odluena na štetu Bugara. Oni predviahu, da arbitraža izpasti na e
njihovu štetu pokušaše stvar ubrzati bez izpravne spoznaje o svom diplomatskom
i i

geopolitikom položaju. Posljedice su poznate. Bugarska, koja je u balkanskom ratu

najviše uinila najvee žrtve dopriniela, nije samo najmanje dobila, nego bijaše još
i

oslabljena i ponižena.
Taj je doživljaj kasnije odredio Bugarskoj mjesto na strani središnjih sila u
izpravnoj spoznaji, da može samo na toj strani zaprieiti ostvarenje ideje o pekoj
patriarhiji.

1.6
II!. 5., str. 3 IH.
1.7
VI. 28.

211
 5

Trebalo samo kazati nekoliko riei o odnosu Srbije prema Crnoj Gori.
bi još I

ve, kako se Crna Gora poviestno razvijala. Sasvim je jasno, da

Prikazao sam
obstanak dviju samih po sebi malenih država nije mogao ii u raun niti naelu ,-.

bizantskog nastojanja oko jedinstva, a niti srbskim astohlepivim osnovama. Zato se \

ve vrlo rano pojavljuju pokušaji za ujedinjenjem. Svi ti pokušaji ostadoše bez

uspjeha. Nekako baš u sredinu pojaanih srbskih priprema 3 do 4 godine nakon "i
dolazka Karaorevia na srbsko priestolje, pada bombaški atentat u Cetinju. Još dok J\
sam da steknem pravu sliku o tome
se vodila razprava ove parnice u Cetinju, nastojao
na temelju novinskih viesti. Ali po pravom bizantskom obiaju bijahu na toj parnici H)
izreene unkrst poprieko tolike laži, da bijaše na kraju nemogue svako snalaženje.
i
^
Srbske novine preplavile su naroito slavensku javnost Monarhije prikazima, kao je
itavu bombašku aferu pripremio knez Nikola, da bi na taj nain riešio politiki I

neugodnih ljudi.
Zato sam se naknadno potrudio, da kontroliram tok parnice prema izvješima u ~
»Neue Freie Presse«. Mogao sam ustanoviti, da je parnica zapoela dne 25. svibnja j
118
1908. Postojala je namjera upaliti t. zv. biljarsku zgradu, prefekturu i druge neke
državne zgrade, umoriti ministre i druge linosti, te zatim, kad sve plane, kneževia H|
Danila proglasiti knezom. Svi obtuženi uztvrdiše, da bombe ne bijahu uperene protiv ^J
9
dinastije." Nasuprot tome uvjeravaše siedi knez Nikola: »Moji vlastiti podanici nisu
krivi; ja se mogu meu njima u svako doba sam kretati. Urota ne bijaše uperena samo -}

protiv mene, nego protiv itave moje obitelji.«

i Kasnije se pojavljuju ve ovakve
viesti: »Položaj obtužbe je vrlo težak. Veina okrivljenih tvrdi, da im htjedoše

nasiljem izmamiti priznanja.« Ali jedan od okrivljenih, onovi, priznaje da se za

vrieme iztrage sporazumio s ostalim obtuženima, da sve niekati. e
Zatim nalazimo
121 J
"

u »Neue Freie Presse« još nekoliko nezanimljivih bilježki, pa se trag itavoj aferi gubi r,

u uzbueno doba pred aneksiju. Novinstvo i javnost bijahu izgubili orientaciju i

J
zanimanje u tom nerazrješivom zapletu laži, izmotavanja i izkrivljivanja. Srbima je
pošlo za rukom, da sakriju pod stol pred širom javnošu Europe istinu o ovoj, za njih
3
toliko neugodnoj stvari. J
Istina je meutim, da su krugovi blizi Karaoreviima i srbskoj vladi, a
vjerojatno i sa znanjem dinastije, htjeli pobuniti Crnogorce protiv njihova vladara,
zatim odstraniti lanove dinastije Petrovi-Njegoš u krvavoj pobuni konano Crnu
i

Goru sjediniti sa Srbijom. Pa ipak bijahu velikosrbske krilatice dovoljno jake, da se

kralj Nikola usprkos ovim dogaajima nekoliko mjeseci kasnije, za vrieme aneksione
krize, stavi na stranu Srbije Karaorevia. i

Izvukavši krai kraj u borbi protiv aneksije, osjeti knez Nikola ipak potrebu, da
pojaa svoj vlastiti ugled, te se zato dne 12, kolovoza 1910. proglasi kraljem. Taj
državni in pobudio je u Srbiji raznoliki osjeaj. Beogradska »Štampa« u svom broju
208. od god. 1910. popratila je taj dogaaj u Cetinju lankom »Crna Gora pred
Srbijom«, u kome se nalaze ovi izvodi: »U Cetinju je nastala trka izmeu laži i

gluposti. Da

" s »Neue od 26. .svibnja 1908.

f'reie Presse«
"" Na od 28. svibnja 1908.
istom mjestu
'"'"
»Neue I-'reie od 3. travnja 1908.
Presse«
*'*'
Na istom mjestu od 2. lipnja 1908.

212
prikriju ludilo za veliinom i umanje važnost težnje za kraljevskom krunom, Šalju u
sviet laži. U listovima serviraju gluposti garnirane klevetama, samo da prikriju onu
golotinju i siromaštvo naroda, koji nema ni krumpira, a kamo li kruha, da se nasiti. . .

Lozinka na Cetinju jest: Crna Gora pred Srbijom! ... I zato moramo proglašenje
kraljevinom nazvati ludilom za veliinom. A u stvari to i nije ništa drugo. — I tako se
proglašuje ribarski amac ponosnim brodom. Ta je nova kraljevina samo
prkoskraljevina.« — Nekoliko dana kasnije ima opet lanak u jednako ljubeznom
tonu. Uz tamo ovo: »Svaki dogaaj ostavlja svoj trag, a sliedimo li
ostalo veli se i

tragove, kojivode od Nikite do vladara Srbije, jasno se izpoljuje vrsta namjera

gospodara Crne Gore, da postane onaj vrsti hrast, pod ijom se sjenom okupiti svi e
dielovi srbskog naroda. itava komedija krunitbe kraljevskom krunom samo je
suvišna itavom narodu štetna parada.«
i

Mislim, da sam ve dosta navodio, te još više dokaza mojoj tvrdnji ne e biti

potrebno.
Podpunosti radi navest u
još dvie viesti iz zadnjeg doba svjetskog rata. »Pester
Lloyd« od 20. sienja 1915. donosi bilježku, daje srbski poslanik u Parizu, Vesni,
objavio u jednom intervievvu »Petit Parisiena«, da Srbija sad prvi put objavljuje svoje
prave ratne ciljeve, t. j. nacionalno ujedinjenje sviju Srba, a to jest Velika Srbija
sastavljena od svih južnih Slavena, Slovenaca Hrvata, i

U isto doba, dok pišem ove redke, donosi »Frankfurter Zeitung« od 16. listopada
1916. viest iz Lugana, da se u Londonu osnovala »Serbian Societv« s ciljem, da
ujedini sve južne Slavene pod srbskom krunom pod Karaoreviima. Prema tome
i

je Srbija, uništena bez domovine, još imala toliko snage, da nametne ponosnom
i

britanskom narodu misao o pekoj patriarhiji!

Sabirem: Jezgra južnoslavenskog problema sastoji se u tome, što se srbstvo
razvilo u jaki imperialistiki, jednako vjerski kao i nacionalni politiki pokret, koji ide
za tim, da podjarmi i usiše ostale narode južnih Slavena i da osnuje svoju vlastitu
veliinu i mo
na razvalinama, susjednih država. Taj pokret nisu tek izazvali
Karadorevii, kako se to esto pogrješno uzima, jer je on sasvim naravni izražaj
bizantske i srbsko-pravoslavne misli o Crkvi i državi; poviest i razvitak tog pokreta
stari su ve nekoliko stoljea, on je u svom razvoju, promienio ve nekoliko oblika, te
se tridesetih godina iskristalizirao u svom današnjem obliku nacionalno-politiki u
južnoj Ugarskoj, a državna-politiki poevši od god. 1860. u novoj srbskoj državi.

213
 '1
- >

SEDMI DIO J
"i

1
vi

MONARHIJA I JUŽNI SLAVENI 1

.1

7. (/V0/ H)
J
IN ije mi zadatak, da sad ovdje pišem izcrpljivu poviest odnosa Monarhije prema
južnim Slavenima. Krug ovih razmatranja, mora se ograniiti na one odsudne 1

momente, koji su po mom mišljenju imali utjecaj na razvoj prilika u pokrajinama

južnih Slavena koji su dali smjer tome razvoju sve do svjetskog rata.
i
^
Moram priznati, da mi je malko nevoljko, kada poinjem pisati ovaj dio knjige.
Riedko su kada stekli topao prijam i hvalu vjernici novih mišljenja shvaanja, koja se i

nalaze u opreci s postojeim nazorima. iq

Ali ja polazim sa stanovišta, da je južnoslavenska politika naše cjelokupne države j

pokazala u zadnjih petdeset godina vrlo nepovoljne rezultate: mnogo jada, velike žrtve
imalo uspjeha. U
svome veoma znaajnom spisu tuži se Baernreither ovako: »Austro- H
Ugarska nažalost još nije uspjela stei To je znaajno
na Balkanu omiljelost.« j!

obilježje ove politike i postojeem shvaanju

zato tvrdim, da u mišljenju imade i

zabluda i pogrješaka, koje smetaju izpravnim nazorima prema tome takoeri i 1

provoenju izpravnih mjera. Mislim, da sam dosadašnjim svojim razlaganjem ^

osvietlio južnoslavenske prilike po kojom novom zrakom svjetlosti, koja ne samo e
pomoi izpravnom spoznanju, nego ga donekle izmieniti. i t

Jedan od izvora sviju pogrješaka je ta, što vodea mjesta u Beu i Pešti nisu imala
dovoljno izravnog dodira s prilikama i stvarima u južnim krajevima. Njihova spoznaja ^
o tim predmetima proizlazila je previše iz knjiga, novina, spisa i izvještaja, a u njima _j

nikada nije sadržano pravo stanje stvari u podpunosti. U njima stoji obino previše ili
premalo od onoga, kako u stvari jest. Na krivi put mogu zavesti osobito spisi. U njima ")

se nalazi uviek neka stilizirana istina, neko stereotipnim slikama i frazama izraženo ^j
gledanje, koje odgovara nekim shvaanjima, predpostavkama
uobiajenim i

mišljenjima. ovjek nekog odreenog stanovišta ne

se privikne da gleda na stvari s i

e nikako vjerovati, da se isti predmet može vidjeti iz neke druge perspektive, ili da
i
^
su se stvarne osnovice onog gledanja meutim možda ve promienile. Ja živim
meutim ve dva desetljea na jugu i gledam ve liepi niz godina prilike iz sasvim i

drugaije perspektive: iz neposredne blizine. zato mi se one prikazuju drugaije,

1

nego što ih se gleda iz Bea ili iz Pešte. To je psihološki problem nalik na onaj, kao ,

kad jednom nepoznatom ulicom proemo najprije u jednome smjeru, a zatim u j

drugome. Drugi put ne emo je prepoznati, sve izgleda tada sasvim dru-

V. 13.. sir. 28.

214
gaije. Tako i ovdje: Iz druge perspektive izgledaju nam mnoge stvari drugaije. Neka
mi se dakle ne zamjeri, ako budem o mnogim stvarima iznio odvojeno mišljenje.
Uzevši u obzir takoer probitke, koji su u pitanju, ne mogu smatrati svojom
zadaom nastupati sasvim tiho oprezno ili ak izbjegavati, da se odkriju zablude ali
i

da se naelno štede stranke, osobe i drugi kakvi politiki inbenici. Daleko mi je svaka
politika namjera ili pristranost nastojim, da ovom spletu pitanja priem sine ira et
i

studio da neumorno tražei objektivnu istinu ustanovim one toke, koje

i
po mojem e
mišljenju izpraviti uobiajeno shvaanje time ubudue omoguiti Monarhiji na jugu
i

mnogo uspješniji razvitak.

2. Austrija i južni Slaveni do bekog kongresa 1815.

Još prije nego što je stekla Ugarsku, zapoinju odnosi kue Habsburg prema
Hrvatima, najbližim južnim Slavenima. (Izporei str. 24. do 25. i 31,). To bijaše
logina posljedica njezina poviestnog poslanja. Na državnom saboru u Regensburgu
godine 1518. dobio je car Maksimilian od pape na dar posveeni šešir, da ma i

povede kršanske vojske u križarsku vojnu protiv muslimanskih napadaa, ali on umre
nekoliko mjeseci kasnije, dne 12. sienja 1519. Sveta liga, osnovana u Rimu god.
1538. izmeu Pavla III., cara Karla V., kralja Ferdinanda I. i Mletake republike,

bijaše si postavila ciljem, da iztjera Turke iz sviju europskih zemalja i otoka, da

uzpostavi Bizantsko carstvo i da podigne Karla V. istodobno na rimsko i grko carsko
priestolje.
U doba propadanja ugarske države, još prije katastrofe kod Mohaa, ustupio je
kralj Ljudevit god. 1522. više hrvatskih gradova kao Krupu, Liku, Ostrovicu,
II.

Skradin, Senj,Knin Klis svome šurjaku nadvojvodi Ferdinandu, da ih brani od

i
2
Turaka. Po Šulekovu mišljenju to je prvi poetak Vojne Krajine. Na svaki nain
Habsburgovci su u 16. 17. stoljeu promatrali itavo južnoslavensko pitanje sa isto
i

vojnikog gledišta, t. j. s gledišta obrane od sve jae turske vojnike snage. Time
bijaše takoer uvjetovan itavi daljnji razvoj.
Ve sam prikazao barbarsku taktiku Turaka, da s pomou balkansko-romanskih
nomada sve pred vlastitom frontom, da zatim, kada krenu napried, s
unište sav narod i

tim istim pokretnim elementom napue pozadinu vlastite fronte. Pa šta se dogodilo?
Hrvati se ne mogahu oprieti divljem razaranju balkanskih Romana. U toj pojavi treba
gledati jedan viši socialni zakon: naseljeni seljaci ne mogu se nigdje oduprieti
napadaju nomada. se, da sam. negdje, vjerojatno u Miillera, itao ovu misao
Sjeam
izvrstno izvedenu. Nagonski mrzi svaki nomad bogatijeg sretnijeg ovjeka. Toj i

mržnji nomadskoj pokretljivosti kao želji za razaranjem nije dorastao tromi seljaki
i

—
i

ovjek, koji se grevito drži svoga posjeda. Odtuda onaj panini strah, što ga
nomadske horde napadajui šire meu naseljenim narodima, a tome djelovanju
zahvaljuju na koncu konca Mongoli, Turci drugi osvajai svoj uspjeh. Ta- i

VII, 5. sn: IH.

218
ko se ne mogahu ni Hrvati oduptrieti viaškome naletu. Hrabro se borahu, znali su \ }
J
umirati, ali neborci, žene, starci i djeca, pobjegoše u paninom strahu izpred
~

osmanfijskih pljakaša. Konano je izdala hrabrost i Hrvate, pa Austrija uvidje, da ne ~

e moi izai na kraj sama s Hrvatima njemakim vojskama u borbi s Turcima. Da i

uvrsti svoje granice, bijaše prinuždena, kako sam ve jednom rekao, da tjera vraga s
pomou sotone i zapone sa svoje strane naseljivati Vlahe i njima sline Balkance. Ovi r\
se rado odazvaše pozivu, jer vidješe, daje pod Austrijom uviek još bolje, nego pod J
Turskom. Osim toga bijaše i u njihovoj naravi, da na bizantski nain sjede na dva
stolca. Hj
To bijaše prvi poticaj pitanju srbstva u današnjim južnoslavenskim zemljama. ^

Ali ini se, da se ve tada spoznalo, koliko su ti doseljenici opasni. Nikako ne

prestaju sa strane krvatskih, kranjskih i ugarskih staleža tužbe protiv tih doseljenika
zbog razbojstva, kraa i pljake. Osim toga bijaše taj element vazda sklon pobunama i
" |

ustanci ma.
Ne bijaše lako nastupiti protiv njih, jer ako im nešto ne bijaše po volji, preselili bi I

se natrag u Tursku ili bi se time barem zaprietili, pa postojaše opasnost, da se time ne

oslabe vlastite granice. I nomadsko razpoloženje oružjem protiv
tako postade njihovo hj
države, koja im pružaše gostoprimstvo. Oni mogahu protiv države uviek izposlovati Jj
više od ma kojeg drugog elementa. Njihove želje kretahu se obino u tome pravcu, da
im se podiele ili prošire njihove povlastice, ili da im se po mogunosti dade što više £
1
zemlje u vlastnitvo. Tu zemlju dadoše im ponajviše s opustjelih posjeda hrvatskog u)
plemstva. Ovo se doduše uzprotivi. Premda na višim mjestima bijahu razpoloženi, da
izau ususret ovima, koji su se pritužili, ipak je Vlasima uspjelo, da bunom i i

prietnjama, da e se odseliti, veinom proturaju svoju volju.

Da potežkoama, našla se habsburžka država pred potrebom,
stane na put ovakvim
da poduzme stanovite mjere. Pokušaše primieniti dva za Austriju znaajna sredstva:
n
crkveni i vojniki zapt.
Moje je mišljenje, da oblikovanje ureenje Vojne Krajine nije nastalo samo
i stalno i
iz nastojanja, izkoristi, nego da se takoer
da se to puanstvo intenzivnije vojniki ~]

zadrži u zaptu redu opasni vlaški element. Ovu okolnost mnogi lako previde, jer su
i

turske granice sad guše sad rjee vlaške naseobine poevši od Jadrana pa sve do "}

Bukovine. U ovoj granici vriedili su svagda izvanredno strogi zakoni, jer je opasnost a
3
toga elementa upravo tražila iznimne zakone. Još se u paragrafima 44., 48. 103. i

našeg današnjeg vojno-kaznenog zakona nalaze stroži iznimni propisi za Vojnu

Krajinu, ali su oni meutim postali nesuvremeni odkako je Vojna Krajina godine
1882. ukinuta.
I dok je vojniko sredstvo za discipliniranje izvrstno poslužilo, zatajilo je crkveno

posvema. Toliko puta s gorinom primieena istina, kako je Rim tako esto zatajio
spram Bizanta, pojavila se ovdje. Ali prije nego opišem pojave, koje se na to odnose,
i

moram još nešto drugo spomenuti.

Prouavajui sve publikacije i izprave, koje se odnose na naseljivanje Vlaha u
hrvatskim zemljama, primjeujem stalno ogorenje hrvat-

Sirana, koji borave u Vojno/ Krajini, podložni su vojnom suciovan/u.

j

219
skog plemstva na taj element, a s druge strane neku osobitu zaštitu ovoga elementa od
strane austrijskih vojnikih vlasti. (Izporedi str. 172.). Pa budui da se ta pojava
pojavljuje osobito tokom 17. stoljea, ne mogu se oteti shvaanju, da seje središnja
vlast, koja se tada intenzivno borila protiv moi staleža, poslužila Vlasima, da oslabi
mo hrvatskih i ugarskih staleža. Premda su Turci u to doba te staleže bili ve dobrano
razdrobili, ipak bijaše takva borba u smislu onog razdoblja i vodila se svim
razpoloživim sredstvima i u Hrvatskoj.
Ali reakcija nije izostala. 1 druga je strana pokušavala da se posluži Vlasima. U
Tattenbach-Zrinski-Rakoczvjevoj uroti (god. 1663. — 1671.) sabrao je Zrinski u
Hrvatskoj Morlake i Vlahe (jedni i drugi su balkanski Romani, samo što su Modaci
katolici, a Vlasi grkoiztoni), da s njima poe na središnju vlast.

1 u Rakoczvjevim borbama opaža se to isto s obzirom na Race. Dvor nastoji da ih

upotriebi protiv Rakoczvja, a Rakoczv protiv dvora. Oni sami pak gledaju, da izkoriste
obojicu, a veinom ih vidimo na strani jaega.
I nastojanja austrijske državne vlasti u pravcu katolienja imala su izprva poneki
uspješni rezultat. Vlasi dooše u Austriju predvoeni vlastitim vojvodama, ija imena
bijahu veinom Mira, Dardalija, Radul, Anasor t. d., ali i s
još sasvim romanska: i

popovima. Ti popovi bijahu iskljuivo Srbi, jer u Vlaha ne bijaše ni vlastite Crkve ni
sveenstva, a bijahu došli iz zemalja, u kojima bijaše sve više u porastu vlast peke
patriarhije. Ovo srbsko sveenstvo protivilo se katolikoj vjeri svom silom; bijaše to u
neku ruku tradicionalna srbska nesklonost katolicizmu, a u drugu ruku odluivaše i

prislanjanje uz slavenski crkveni jezik i narodne obiaje, koje bi jedva bilo mogue
sauvati u katolicizmu. S katolicizmom bijaše dakle težko uspjeti kod tih ljudi, pa zato
pokušaše s unijom, kod koje bijaše mogue, da se zadrže grki obredi slavenski jezik. i

Nastojanja grofa Leopolda Kolonia imala su u tome pravcu mnogo uspjeha: osobito
bijaše uz uniju pristala tako zvana Mala Vlaška na nekadašnjoj tursko-slavonskoj
granici (oko Pakraca). U Pakracu bude osnovana uniatska biskupija, dobro fundirana,
bijaše sagraen i biskupski dvor i t. d.

Meutim drugi dogaaji. God. 1683. pojaviše se Turci

bijahu se zbili još i

posljednji putpod Beom, ali ih potukoše Karlo Lotarinžki, Ljudevit Vilim Badenski i

Jan Sobieski. Zatim nastupi mala reakcija, ali 2. rujna 1686. pade Pešta, itava se
Ugarska oslobodi, a spomenuta dvojica austrijskih vojskovoa potukoše odluno
Turke 12. kolovoza 1687. kod brda Haršanja kod Mohaa ravno 161 godinu nakon
mohake bitke. Inocencije XI. ostvari Svetu ligu, Austrija nastupi protiv Turaka
zajedno s Mletcima (u Dalmaciji Moreji) a Poljska u Moldavskoj. Austrija se obrati
i

jednim proglasom kršanskim narodima Turske, a oni joj se djelomice stvarno i

prikljue. Osobito je podupirao austrijsku akciju peki patriarh Arsenije Crnojevi. Ali
u Turskoj probudi se nova snaga u osobi velikog vezira Albanca Mustafe Koprulija, a
Francuzka stane prietiti na Rajni. Austrija je imala i nekoliko neuspjeha, ali to opet
popravi Eugen Savojski, prodrievši sve do Sarajeva.

v
VII. - /.. str. 12-1., »ierdmand htjede slomili mo
staleža, dovesti ahsolutno kraljevstvo na vlast konano sve i

podanike prevesti na katoliku vjeru. Ahsolutizam i jedinstvo vjere izgledahu najprikladnijim sredstvima, da se
(Austrijski narodi zadiže na okupu.
3
Na istom mjestu, str. 2(10.

220
Dugotrajni rat bijaše izcrpio snage sviju sudionika i završi se 26. sieenja 1699.
]

J
karlovakim mirom, kojim je Austrija dobila granicu na Uni, Savi Dunavu, osim i

Banata jednog diela Sriemia, koji ostadoše sultanu.

i

Arsenije Crnojevi bijaše se u tome ratu izložio za Austriju, te je sada sasvim !

izpravno osjeao, da dulje više ne može ostati u Turskoj. Zato on g. 1689. priee na
austrijsko podruje zajedno s 36.000 obitelji Raca (Rasciani). Time bijaše položen ^>
temelj za kasniji postanak srbskog puanstva u južnoj Ugarskoj u Sriemu. i
]

Ovdje treba odmah konstatirati, da su »Raci«, što ih je Crnojevi preveo u Austriju,

bili upravo puanstvo stare Raše, tog središta srbskih naselja kolievke srbske države. i ri

I premda u tim Racima bijaše mnogo primjesa balkansko-romanske krvi, ipak bijahu vJ

oni potomci prijašnjih osnivaa srbske države, pa ih zato moramo strogo luiti od
Vlaha u jugozapadnim krajevima Monarhije. Hj
J
Ovo preseljenje imalo je odluan utjecaj na poviest uniaenja Vlaha. Fiedler je o
tome napisao nekoliko monografija, u kojima se nalazi neke vrlo udne stvari.
Smatram, da su ti dogaaji toliko važni, da ih valja ovdje spomenuti.
1
Koncem 17. stoljea bijaše uniatskim biskupom Petar Ljubibrati, koji bijaše 26.
svibnja 1699. posveen u Opovu takoer kao »Episcopus Laensis (Vlachensis) et rj

Svrmiensis ad Sanctum Nicolaum«, »Nekoliko godina nakon što se naseli u južnoj jj

Ugarskoj« pripovijeda nam Fiedler, »povede Arsenije III. Crnojevi snažnu akciju
protiv Ljubibratia meu pouniaenim Grcima i Vlasima, nastojei, da mu stado £|

odvrati od unije ponovno podloži svojoj vlasti. Patriarh uputi svima vlaškim
i u
dostojanstvenicima pismo, u kojem bijaše sadržan poziv, neka Ljubibratia ne priznaju
biskupom, jer ne e
da bude podložan patriarhu, da nije zareen da nema prava i ]

zareivati, jer je car jedino njemu (Crnojeviu) povjerio voenje vjerskih poslova.« uj>

»Uz ostalo sazove on skupštinu svih uglednijih Vlaha na dan sv. Andrije. Tko ne
i

doe, trebao je biti kamenovan zapaljena mu kua, kao što se to bijaše ve dogodilo
i
1
—
j

pred nekoliko godina u križevakoj granici. Zaista doe na sastanak neko 300 400
osoba i zakljuiše da se biskupu Ljubibratiu ne e ni pokoravati, a ni štogod
^
podavati.« j
»Godine 1704. umre Petar Ljubibrati. Za nasljednika bijaše mu odreen njegov
neak lvaniša Ljubibrati, zagrebaki biskup primi nalog, da ga u Pakracu ustolii.
i

Ali još proda lvaniša biskupski dvor u Pakracu zajedno sa starim

prije toga
imovnikom za 1.000 talira Arseniju Crnojeviu, koji bijaše onamo dohitao iz Bea i

postavio u Pakracu biskupa grkog obreda Sofronija Podgorianina, koji se odmah

^
uselio u dvor.«
»lvaniša Ljubibrati nestade; pripoviedalo se, da ga je patriarh Arsenije uklonio u
Moskvu.«
»U meuvremenu bijaše se Rakoczv pobunio, i ta buna bijaše svratila na sebe svu
pozornost vlade. Pošto je trebalo s time u vezi osobito pažljivo postupati s

nepouniaenim grkim stanovnitvom i nji-

6
VII. 5 „str. 10. 15.
7
VI 5.
* VI. -5-, sir. 9.

221
hovim patriarbom. koji bijahu vladi uinili vrlo važne usluge, Arsenijevo raspoloženje
protiv unije bijaše time veoma poduprto.«
Shvaate razumievam pod »strašnom snagom bizantske crkvene i
li sada, što
di-žavne misli«? U bez
Austriju se doselila skupina ljudi bez domovine, a prilino i

kulture., nakon nekoliko godina ta skupina ljudi u stanju je da se uvrsti protiv

i

katolike države njenih probitaka da u tren oka uništi muni dugogodišnji rad.
i i

Posljedice toga dogaaja djeluju još danas. Glavnom tom uspjehu pridošao jejoŠ i i

stalni rad putujuih srbskih monaha s podruja peke patriarhije, koji su žilavo radili
protiv uniaenja grkoiztonih doseljenika. Uspjeh se vidi najbolje u brojevima.
Prema popisu stanovnitva od g. 1910. bijaše u Hrvatskoj Slavoniji: pravoslavnih i

644.950, a uniata (1900.) 12.819. Ova konstatacija je od odsudne važnosti za

Monarhiju s obzirom na današnji rat s obzirom na budunost. Svi se uniati osjeaju i

Hrvatima, dok se grkoiztoni osjeaju Srbima.

Tokom moga razlaganja imao sam ve prilike naglasiti, od kolike su važnosti bili
Srbi južne Ugarske, Raci, za itavi razvoj južnoslavenskog problema. Zato ne mogu, a
da ne posvetim njihovu seljenju stanovitu pažnju, premda sam s obzirom na
raspoloživi prostor prisiljen, da se po mogunosti ograniim. Tko se za to pitanje
pobliže zanima, neka uzme dobru knjigu profesora Schwickera, kojom sam se ovdje i

ja poslužio."
Osim spomenutog ve proglasa bijaše Austrija izdala balkanskim narodima još i t.
12
zv. »Litterae invitatoriae«, u kojim ih pozivaše na borbu prptiv Osmanjija. Na
temelju toga naslova, koji zavodi pomalo u bludnju, izvadahu kasnije Raci zakljuak,
da bijahu pozivani, da se izsele u zemlje Habsburgovaca. To je meutim sasvim krivo,
jer se u tekstu tih pisama Raci pozivahu, da se doduše prikljue Austriji, da ne ali

ostave vlastitu zemlju. Kod Raca je meutim odluio strah pred osvetom Osmanlija, a
i priroena želja za seljenjem, te se njih 200.000 do 300.000 doseli u austrijske zemlje.
Nitko u Austriji ne mišljaše, da se oni trajno tu nasele, nego im se namjeravaše —
jer moradoše pobjei zbog pristajanja uz Austriju samo prolazno pružiti sklonište — i

zaštita, te ih onda kasnije vratiti u njihovu staru postojbinu, kada bude osloboena od
Turaka.
S toga im gledišta bijaše dan prvi t. zv. leopoldovski privilegij od 21. kolovoza
1690., kraljevski protekcional od 1 1. prosinca 1690. i drugi leopoldovski privilegij od
13
20. kolovoza 169 1.
Te budua osvajanja na Balkana osigurati
povlastice imale su s obzirom na
bjeguncima osobitu carsku one im davahu stanovite povlastice tako na pr.
zaštitu;

upotrebu starog kalendara, bijaše im nadalje dozvoljeno, da imaju nadbiskupa rodom i

jezikom Raca, koji i nadalje e —

tako dugo dok bude poslušan vjeran caru ostati i —
na elu sviju Crkava grkog obreda u obinama, koje se nalaze u Grkoj. Raškoj,
Bugarskoj, Dalmaciji, Bosni, Jenopolju, Hercegovini, a takoer i u Ugarskoj,
14
Hrvatskoj, Meziji i Iliriji. Podjeljujui ove povlastice, mislio je austrijski dvor
dakako stei sve te zemlje, koje su se tada sasvim ili dielom kao Ugarska Hrvatska, i

nalazile u neprijateljskoj vlasti. Pokraj

9
VI. 5-, sir. 10., 11.
10
111, 15., str. 91, 92.
" 111. 14. Zanimljivo je. da se ici knjiga više ne maže dobni u knjižarama.
''
111.-14., str. 9.
13
111. 14...str. 12. do 25 i 18.
14
Na istom mjestu, str. 10.

222
 '1
drugih crkvenih i financijskih povlastica, preko kojih mi je priei, bijaše drugim i

leopoldovskim privilegijima rackom metropolitu priznato t. zv. pravo kaduciteta

imovine Raca umrlih bez nasljednika, a to je uvelike pridonielo bogaenju i jaanju nj
grkoiztone Crkve. J

Zapravo u 18. st. pada doba pravog širenja Austrije na Balkanu, ali joj smetaju
neprijateljstvo Prusije i Francuzke. Uspjeh oružja princa Eugena Savojskog iznudio je 1
požarevaki mir (21. VII. 1718.), koji bijaše povoljan za Austriju, te je njime stekla -J
današnju sjevernu Srbiju s Beogradom i Malu Vlašku, t. j. dio današnjie Rumunjske,
omeen Dunavom i Oltom. Ali svi ti uspjesi bijahu opet izgubljeni nepovoljnim ]
s
beogradskim mirom ( 1 8. rujna 1 739). Zatim je sliedila posljednja vojna protiv Turske,
koja se završila mirom u Svištovu (21. kolovoza 1791.) za Austriju bez ikakvog r -.

uspjeha.
Sliedeih 60 do 70 godina bijaše izpunjeno francuzkim prevratom, napoleonskim
ratovima i njihovim posljedicama po Austriju. Za južnoslavenske probleme ne bijaše
hs
vremena, a ni snage. j
Na taj nain nije se Austrija nikada domogla stare domovine Raca, i oni se ne
mogahu natrag preseliti. A da je Austrija i osvojila srednji Balkan, veliko je pitanje, da H
li bi oni bili voljni zamieniti bogate predjele južne Ugarske siromašnim krajevima ^
srednjeg Balkana.
Ovim povlasticama vjerskom solidarnošu bijahu Raci, koji i onako dooše u
i
""]

i
Austriju kao »obina grkih Raca«, još više sljubljeni u jednu nacionalnu skupinu tim
i

više, što ih oblasti stanovnitvo južne Ugarske, gdje su boravili, sretahu neprijateljski
i

i sasvim otvoreno nesklono zbog njihovih opasnih nagona.

Kada je postalo jasno, da e
biti nemogue Race u dogledno vrieme natrag

preseliti, trebalo se pobrinuti, da se oni konano nasele, te ih nasele »privremeno« u

Bakoj i uz Maroš u tamošnjim plodnim, ali tada opustjelim krajevima. 15 To 1

J
privremeno naseljivanje postalo je s vremenom konanim. Ali Srbi ne bijahu
zadovoljni dodieljenom im zemljom, nego zahtievahu, da im se dodieli t. zv. »Mala ]
Vlaška« u Slavoniji Kumanija. Naseljivanje nije nipošto popravilo odnošaje izmeu
i J
Raca i domaeg stanovnitva. To trajno naseljenje donielo je samo odluniji postupak
mjestnih oblasti, vlastele i katolikih crkvenih krugova protiv Raca, iz ega se izlegoše
i

samo borbe, trvenja i stalne tužbe Raca.

Vidjeli smo ve kakva bijaše sudbina vojvode
prije, Brankovia, vojnikog ora
voe tih Raca. Poradi svoga neobuzdanog nastojanja, da postane gospodarom svih
zemalja od Osieka do Carigrada, bijaše potrebno, da ga se uini neškodljivim.
Posljedica toga bijaše, da je Austrija odtada nastojala da usredotoi vlast više u ^
rukama rackog patriarha, koji je imao samo
u Austriji od god, 1690. — 1849. J
dostojanstvo metropolita, dok je vojniko zapovjednitvo samo od sluaja do sluaja
predavala u ruke jednog vojvode. Smatralo se, da na taj nain stati na put e
nastojanjima poput gore spomenutog. Ali to je dovelo samo do toga, da se zahtjevima
i

ilirskog narodnog kongresa od god, 1744. ve jasno vidi nastojanje za stvaranjem

16
jednog zatvorenog politikog tiela u južnoj Ugarskoj, jedne države u državi, to i

jedne

" 111. N., str. 20.

16
111 14., sir. 98.

223
»ilirske crkvene države«, u kojoj bi austrijska država smjela u najboljem sluaju igrati
17
ulogu uviek spremnog zaštitnika, u kojoj bi patriarh bio »Caput nationis«.i

itav daljnji razvoj u 18. stoljeu kree se oko borbe Raca, da prošire svoje
povlastice svim moguim sredstvima i doskoicama. A ugarske mjestne oblasti, koje
zastupahu takoer probitke ostalog puanstva koje je sa zavišu gledalo povlašteni
položaj »obine grkih Raca«, radile su naprotiv u pravcu, da se te povlastice ogranie
i dokinu, i to jednako na crkvenom podruju kao i na družtvenom i financijskom
(poreznom).
Posto su ti ratoborni Raci u svim austrijskim ratovima hrabro sudjelovali pošto ih i

se bojahu svi neprijatelji, zanimahu se za njih veoma mnogo vojnike oblasti.

Gledajui u dvoru najjaeg zaštitnika, služahu Raci u prvom redu njegovim

probitcima. Zadobivši lako za sebe dvor vojnike krugove, uspjelo im je uviek i

prodrieti sa svojim zahtjevima, što sam ve nekoliko puta iztaknuo.

I tako postadoše racke stvari posebnom brigom dvora, koji je njihovu obinu
smatrao kao »Patrimonium domus Austriacae« kao neki «Austriaco-Politicum«, a ne i

8
»Hungaro-Politicum«.' Za racke stvari bijaše stvorena posebna dvorska oblast, to i

godine 1717. tako zvana »ilirska dvorska komisija«. Ova je nastojala, da proširi obseg
svoje djelatnosti, te je dolazila neprestano u sukobe zbog djelokruga s ugarskom
dvorskom kancelarijom, u kojoj bijaše olieno nastojanje oko ogranienja rackih
povlastica.
S Racima njihovim stvarima bilo je stalno okapanja, te se poelo u tim stvarima
i

neki »stalni sustav«. Posljedak toga nastojanja bijaše prvi ilirski regulament od
tražiti

godine 1770., iza kojega je godine 1777. sliedio drugi regulament i godine 1779,
konano »Rescriptum declaratorium nationis illvricae«.
usliedi
Sve pomoglo, jer se taj sviet u Austriji osjeaše nevoljko. Neki se od njih
to nije
presele natrag u Tursku. Ali od veeg znaenja bijahu seljenja u Rusiju. Tridesetih
godina osamnaestog stoljea ve se opaža ruski utjecaj meu Srbima. Bijahu to obino
ruski astnici, podrietlom Srbi ili sveenici iz Crne Gore, koji u narodu poticahu
nezadovoljstvo pozivahu ga, da se odseli, te je konano više od 100.000 Srba pošlo iz
i

Austrije u Rusiju, gdje se naseliše u jekaterinoslavskoj gubemiji u »Novoj Srbiji«,

gdje se vremenom sasvim pretvoriše u Ruse. Ali se i ruski poslanici zaponu sve više
zanimati srbskim i crnogorskim stvarima i miešati izravno u austrijske probleme
unutarnje politike."
Pozitivni posljedak razdoblja od god. 1690. do 1790. bijaše jaanje rackog
elementa u južnoj Ugarskoj, njegovo nastupanje kao elementa odanog dvoru,
neprijateljskog Maarima i njihovim politikim težnjama, te konano proširivanje
crkvene sudbenosti rackog metropolita na sav pravoslavni sviet u svim
južnoslavenskim zemljama Monarhije.
Izgleda, da Sosnosky zastupa mišljenje, da je Austrija pogriešila svojim držanjem,
odklanjajui ponude Srba u doba Karaoreva ustan-

'
Na istom mjestu, str. 100.
' 111. 14.. str. 52.

"///.- U., sir. 126. i dalje.

2f '
Na istom m/estu, str. 1-12.

224
 21
ka. Ja to mišljenje ne dielim, jer sam uvjeren, da je stanovište Srba naprama Austriji
unapried odreeno njihovim vjerskim osjeajem. Pitanje Srba postalo bi od
vanjskopolitikog pitanja samo pitanjem unutrašnje politike, pa mislim, da bi u tom
obliku djelovalo još mnogo gore, nego što sada djeluje.
j

Stjecanje Dalmacije bijaše dogaaj za Monarhiju mnogo važniji. Prvi savezniki

rat od 1792. —4797. bijaše dokonan 18. travnja 1797. preliminarnim mirom u h
Leobenu, gdje bijaše sklopljen javni i tajni ugovor. U lanu 9. javnog ugovora bijaše
odreeno, da e
Austrija prepustiti Belgiju Francuzkoj, dok francuzke ete e
bezodvlano isprazniti austrijsko podruje. Uli. lanu tajnog ugovora osigurala si je na

Austrija kao odštetu za Belgiju mletaku Istru, Kvarnerske otoke, Dalmaciju, Boku
Kotorsku, sam grad Mletke s jednim dielom kopna sve do Adidže.
Smatrajui se obvezanim, da te zemlje pribavi Austriji, izazva Napoleon sukob s
n
Mletakom republikom, ukine je i prepusti obeane zemlje Austriji.
Hrvatskim zemljama Hrvatskoj i Slavoniji, koje Monarhija posjedovaše u _
današnjem obliku ve od mira u Karlovcima, odnosno od mira u Požarevcu, pridodala
je Austrija sada još i Dalmaciju. Kako se sada prilike razvijaju, vidjet emo kasnije.
Južnoslavenski posjed Monarhije ne mienja se sada stvarno više do god. 1 878., t. j. do n)
okupacije Bosne 1 Hercegovine. i

U)

3. God. 1848. kod južnih Slavena u Austriji

Za razvoj južnoslavenskog problema u Austro-Ugarskoj postale su vrlo važne dvie

godine: 1848. i 1867., koje bijahu takoer od vrlo velike važnosti za razvoj Austro-
ugaorske monarhije. Zato se moramo pobliže pozabaviti najvažnijim dogaajima, koji
n
^J
su se tada zbili.

Razvojem prilika u Hrvatskoj od napoleonskih ratova, pa sve do g. 1848.

pozabavio sam se ve u glavnim potezima u II. dielu na stranama 36. do 39. Ali sam i

tamo sasvim izostavio prikaz tako zvanog hrvatskog preporoda. Predaleko izvan
okvira ovoga rada bi me odvelo, kada bih se htio pozabaviti pojedinostima, koje nisu n,

bezuvjetno potrebne, pa bile one neobino simpatine privlaive. Pojedinim i

j

momentima morat u
se onako pozabaviti u VIII. dielu. Tko se za to pobliže zanima,
i

može se donekle obaviestiti iz svakog leksikona. H

maarizacija u Ugarskoj javljala se sve izrazitije nakon smrti cara
Centralizacija i d
Josipa II. tako raztrovala odnose izmeu Ugarske i Hrvatske to više, što
(1790.), i

Hrvati do god. 1835. nisu još nacionalno probueni, te gotovo ne bijahu u stanju, da i
}

se Maarima opru organiziranim politikim odporom.

^

Ali odluni dogaaji, koji iztjeraše mak na konac, zbiše se godine 1847. U ^

—
godinama 1835. 1847. gledamo spomenuti narodni preporod, koji sve više uvršuje j

odpor Hrvata i sve više onemoguuje Maarima, da postignu svoj cilj, t. j. podpunu
državnu asimilaciju Hrvatske. ^

'"
V1II.-5., I. sv.„sir. 46.-48.

225
 Zato Maari pokušaše silom okrenuti naravni tok dogaaja, a to odgovaraše
takoer najbolje znaaju linosti, koja tada bijaše u Ugarskoj mjerodavna, strastvenom
ineobuzdano agresivnom Lajošu Košutu.
Na ugarskom saboru, koji se sastade dne 10. studenoga 1847. u Požunu, bijaše
Lajoš Košut gospodar položaja. Zadrti maaron Antun pl. Josipovi osporavaše
pravovaljanost izbora hrvatskih delegata, koji navodno ne bijaše usliedio na zakonom
propisani nain. Sabor izabere odbor sa zadaom, da izpita »hrvatske smutnje«, a pred
tim odborom trebalo, je da se opravdaju hrvatski delegati pl. Bunjik, pl. Bužan barun i

Ožegovi. Košut bijaše ve izradio priedlog, u kojem se predlaže u svrhu ureenja

hrvatskih smutnja (t. j. borbe izmeu maaurona iliraca) sliedee: 1. da se itav
i

pravni položaj sjedinjenih kraljevina prema Ugarskoj ponovno uredi; 2. da hrvatska

»iura municipalia« postanu zavisna od ugarskog sabora 3. da se Slavonija odieli od
i

Hrvatske spoji s Ugarskom. Bio bi to dakle pravi »finiš Croatiae« podpuno

i

državopravno sljubljivanje zadnjih ostataka hrvatske državnosti s Ugarskom, sudbina,

kakva je u to doba zadesila Erdelj.
Muževno držanje banskog viea pod predsjedanjem biskupa Haulika sprieilo je taj
pokušaj.
Pred ugarski sabor bude tad iznesen »Zakonski priedlog o maarskom jeziku i

narodnosti«, što ga bijaše takoer sastavio Košut.

zakonskog priedloga
§ 2. toga
odreuje: »Maarski jezik upotrebljavat e
se odsad u zakonodavstvu upravi bit i i e
službenim jezikom u graanskoj u crkvenoj upravi«. Prema § 7, ta se odredba
i

uglavnom s nekim malim promjenama, imala takoer primjenjivati u Hrvatskoj i

Slavoniji. U Hrvatska Slavonija podieljena u tri diela: prvi u hrvatske

tu svrhu bijaše i

dielove, drugi u tri sriemsku (§ 4.). te u

slavonske županije: požežku, virovitiku i

»ugarsko Primorje« (§ 5.). Znaajne su odredbe, koje se odnose na »ugarsko

Primorje«: »itav unutarnji službeni promet ima se odvijati jedino u maarskom
jeziku. Sva javna savjetovanja, svi upravni, sudbeni i ini postupci, nadalje voenje,
razpravijanje, odluivanje i pravni liekovi osobitih parnica ili drugih poslova vršit e
seosim na ugarskom još izkljuivo na talijanskom jeziku.«
Hrvati gledahu u tome s pravom ne samo poetak intenzivne politike maatiziranja
iodnaroivanja, nego i pokušaj, da se još i dalje razori poviestno-politijka jedinica
Hrvatske i Slavonije, koja bi time bila osuena na još veu nemo, a u postupanju sa
Slavonijom kao sa tri maarske županije gledahu oni ujedinjenje tih krajeva via facti s
Maarskom. Uzprkos ogorenom odporu hrvatskih izaslanika primio je Donji dom taj
zakonski priedlog bez promjene. Gornji dom samo s neznatnim izmjenama. Ali je
Hrvatima uspjelo izposlovati na dvoru, da car taj zakonski priedlog nije sankcionirao i
on ne postade tako nikada zakonom.
Kod tih pregovora i neizbježivih sukoba našao je Košut shodnim izustiti poznate
riei: »Ja ne poznam hrvatskog naroda«,"" a drugom nekom zgodom: »Gdje je
Hrvatska? Ne mogu je nai na karti.«

VU.-4.. sir. 35.

226
 Zatim je izbilo pitanje zaviajnog prava. Maari htjedoše provesti, da u Hrvatskoj i
1
vriedi odredba, prema kojoj može da stekne (indigenat) zaviajno pravo samo onaj, 3
tko govori maarski jezik. Time bi samo Maari ili maarski državljani mogli stjecati
zaviajno pravo. Sto bi svakako djelovalo u smislu maarizacije. Kada su se Hrvati 1
tome oprli nastale nesuglasice, izlanuo je žestoki Košut znamenitu izreku: »Izmeu
i

23
nas može odluiti samo rat.«
1
kome
Hrvati osjeahu, da se bliži sudbonosni trenutak, u maem, kojim se Košut e j

grozio, moi
sauvati svoju dvanaest stotina godina staru državnu obstojnost. Stari
narod plemstva prihvatio je rukavicu, što mu je bijaše Košut dobacio. Bijaše odbaena
misao, da se predloži za bana Ljudevit Gaj, narodni voa, te izbor pade na
graniarskog pukovnika baruna Josipa Jelaia, sposobnog u borbama s Turcima i
r-\
prokušanog vojskovou poznatog domoljuba. Barun Franjo Kulmer, koji je na dvoru
i

imao mnogo veza, bude poslan u Be

da tamo poradi oko imenovanja Jelaieva. A
J

pošto su to poduprli ugarski konzervativni krugovi, imenovan bi Jelai dne 23.

i
^
ožujka 1848. banom, tajnim savjetnikom, generalmajorom vlastnikom banskih i
j

pukovnija.
U vrieme održana je u Zagrebu dne 25. ožujka 1 848. skupština, na kojoj bijaše
isto n
pretresan per acclamationem prihvaen politiki program, što ga bijaše izradio Ivan
i
J
pl. Kukuljevi. U tome programu bijahu sadržane ove toke: 1. jedinstvo Hrvatske

(aneksija Dalmacije); 2. odgovorna zemaljska vlada; 3. stalni hrvatski sabor; 4. R

ukidanje Vojne Krajine; 5. hrvatski jezik u crkvi; 6. ukidanje kmetstva; 7. hrvatska d
narodna vojska pod zapovjedništvom izabranog vojvode, koji bi vršio svoje funkcije
samo u doba rata.
Odaslanstvo od 400 uestnika poe u Be, da predloži caru hrvatske želje. Putem d
ve doznaše za imenovanje Jelaia, a Beani ih doekaše jednako sjajno kao malo
prije toga i Maare. j

Meutim su Maari zauzimanjem palatina nadvojvode Stjepana dobili dne 17.

24
ožujka nezavisno odgovorno ministarstvo. To je ministarstvo via facti zapoelo nj
provoditi program sadržan u Košutovu zakonskom priedlogu o jeziku. Zapoela je J
3
intenzivna maarizacija, Slavonija se oznaivala kao »varmegva posega, verocze es
Szerem«, dnevno Maari zahvaahu u upravu Slavonije.
i d
Takvom nastojanju uzprotivi se Jelai okružnicom od 19. travnja 1848. i d
proglasom na narod od istoga dana, kojim je nastupio protiv ministarstva. U tome
proglasu nalazi se ovaj odlomak: »Njegovo Velianstvo naš kralj imenovao me je
i i

banom Dalmacije. Oekujem stoga od pravednosti Njegova Velianstva, da to -^

imenovanje ne e
ostati samo na papiru.« Kao što se vidi, Jelai bijaše usvojio
26
Kukuljeviev program od 25. ožujka.
Maari poslaše u Hrvatsku stotinu agenata, da bi Hrvatima priredili neprilike.
d
Zadatak tih agenata bijaše buniti narod protiv Jelaieve vlade, ali Jelai odmah izda
27
niz odredaba objašnjenja te odredi prieki sud protiv agenata.
i
d
Zato povedoše kampanju protiv Jelaia. Palatin nadvojvoda Stjepan izjavi
jedanaestog svibnja, da su tri slavonske županije podložene

--
VfL-li.. sir. 112.
U VU. 2. utr. -II.
:i
V11.-8.. str. 116.
:"
V11.-S-. str. 117.. )I8.
27
VII, 8-. str. ll'J.

227
vlasti palatina da prema tome tamo zapovieda samo maarsko ministarstvo, a ne ban.
i

U ime imenova palatin generala Hrabovskoga kraljevskim komesarom za

kralja
28
Hrvatsku Vojnu Krajinu, a bana Jelaia pozovu na dvor u Innsbruck.
i

No županije gradovi izdaše tjeralicu protiv generala Hrabovskog, te se on uobe

i

nije usudio doi u Hrvatskui. I sam se Jelai nakon stanovitog kolebanja odlui da ne
poe u Innsbru.ck, nego izda dne 18. svibnja naredbenim putem statut o ustrojstvu
sabora, što ga bijaše izradio tajnik banskog viea Dragojlo Kušlan. Izbornim redom
toga statuta, koji bijaše sazdan na veoma širokoj osnovi, bijaše stari hrvatski staležki
sabor pretvoren u suvremena parlament s liberalnim izbornim redom. Izbori budu
provedeni koncem svibnja, te bijaše izabran cviet hrvatske inteligencije. 4. lipnja bilo
je sveano ustolienje bana Jelaia, pa budui daje nadbiskup Haulik bio odsutan, po
svoj prilici na mig iz Bea, izvršio je ustolienje bana karlovaki grkioiztoni

metropolit Rajai. Rajai je donio takoer priedlog za savez Srbske vojvodine s

Trojednom kraljevinom, te on ue zaista u saborske zakljuke kao lan VII. hrvatskog
sabora god. 1848. Tu se po prvi put u spisima, hrvatskog sabora spominje ime
»Srbin«, ali samo južnougarski Raci njihova Vojvodina.
se time misle i

5. Jelai svoj poznati govor, u kome je rekao: »Ne možemo

svibnja održao je
vjeno stajati protiv Maara. No ako bi Maari kojim nesretnim sluajem
pod oružjem
prema nama nadalje postupali ne kao braa nego kao tlaitelji, neka znadu, da smo
i

spremni oružjem u ruci dokazati, da su prošla vremena, kada je jedan narod mogao
i

da vlada nad drugim. Doviknut emo im riei, koje je jednom izrekao naš slavni ban
Erdodi: »Regnum regno non praescribit leges!« Dakle napolje s maarskim nasiljem!"
Bijašetakoer zakljueno, da se kralju pošalje adresa zahvalnica, stoje imenovao bana
prema narodnim željama. Adresi bijahu dodane još dvie toke: 1 da kralj povjeri banu -

takoer još vojniku vlast u Slavoniji

i Dalmaciji; 2. da ne dozvoli ugarskim
i

dostojanstvenicima, da se miešaju u hrvatske poslove. Ukinue kmetstva bijaše

provedeno stvoren zakljuak o ureenju odnosa spram Austrije. Posebno odaslanstvo
i

imalo je da taj zakljuak podnese kralju u Innsbrucku.

U Innsbrucku pojaviše se meutim ve neke težkoe; bijahu to posljedice ugarskog
utjecaja. Jelai mogaše samo u javnu audienciju u prisutnosti maarskog ministra na
carskom dvoru, kneza Esterhazvja. Kralj oita banu bukvicu, ali se ovaj obrani
govorom, koji bijaše prožet pravim austrijskim patriotizmom, tako topao uznosit, da i

sije stekao srdca sviju prisutnih, a osobito svih dama na dvoru/

Na povratku zatekne bana Jelaia carski proglas od 10. lipnja 1848., kojim ga car
kori, obtužuje s nevjere i oduzima mu bansku vlast sve vojnike inove. Svima i

oblastima bijaše nareeno, da obustave svaki saobraaj s banom, a Hrabovskome, kao

komesaru za Hrvatsku, bijaše povjereno, da zapone iztragu protiv bana.
Friedjung misli, da je vladarov podpis na taj proglas bio izmamljen, kada ve nije

bio u posjedu svoje duševne snage.

" Na istom mjestu, str. 122.

1P
VII. 8.. str. 128.
Ml
VI 1. 2. str. 62.

228
 ;.)

Jelai se glasno nasmija i pomisli: »Sada u raditi na vlastitu odgovornost i uiniti

1
3' "
nešto pametnije, nego sa sputanim rukama.« Jelai je poeo igrati ulogu, »biti
svome kralju vjeran, pa protiv njegove volje«,
kako to duhovito primjeuje Renner.
i
^
U Hrvatskoj vladalo je obenito shvaanje, da je skidanje Jelaia samo asoviti
uspjeh jedne maarske intrige, da je dvor iskreno uz Jelaia prema tome se u i

Hrvatskoj radilo. Sabor preda Jelaiu 29. lipnja »neogranienu vlast

i ovlast i h
obzirom na sve naredbe, koje se odnose na upravu obranu zemlje«. Odsele bijaše ban i J

Jelai neogranieni diktator u Hrvatskoj.

4. srpnja bude u saboru izneseno, da Maari hoe via facti prigrabiti vlast u
Slavoniji. Uzbuenje bijaše tim vee, što su Maari na erdeljskom saboru 30. svibnja
1848. proveli sjedinjenje s Ugarskom protiv volje veine naroda što je kralj i

Ferdinand to ujedinjenje potvrdio. Bijaše pozdravljen zahtjev, da Jelai ode s

i

vojskom u Slavoniju stane tome na put. Jelai izjavi, da može postaviti na noge
i

30.000 do 40.000 momaka, ali primieti: »Dajte mi sredstava za obskrbu vojske!«

Istoga dana bijaše sabrano 52.000 kruna; budui da novac bijaše u Hrvatskoj dosta
riedak, veina priloga bijaše dana u naravi, seljaci dadoše ogromne koliine žita i

hrane. U Hrvatskoj zapoelo je oružanje u velikom stilu.

Svršivši s Erdeljem, zapoeše Maari zaista grozniavom djelatnošu u Slavoniji.
U hiljadama tiskanih primjeraka proširiše carski proglas od 17. lipnja, kojim Jelai
bijaše skinut prikazivahu ga kao buntovnika
i izdajicu. Na županijskoj skupštini i
ti_3
^
virovitike županije, koja je zasjedala u Osieku, dade podžupan Sallopek proitati J
pnoglas od 10. lipnja, te izjavi, da se podreuje Hrabovskome, Narodnjaku oporbu,
koja bijaše za Jelaia, izguraše iz dvorane priznaše, da vriede maarski zakoni. i
1
Prošavši u triumfalnom pohodu južnom Hrvatskom, Likom banskom Krajinom, i

doe Jelai na dobni misao, da poe sam u Slavoniju. On osvoji svojom linošu na —
juriš srdca sviju, Jelai bijaše zauzeo Slavoniju bez ijednog vojnika. Upliv Maara
i

32
ostade ogranien na grad Osiek.
Sada je Jelai imao za sobom itavu Hrvatsku Slavoniju, te mu bijaše mogue i hj
nastupiti protiv Ugarske. ]
Hrvatsko oružanje nije Maarima ostalo nepoznato. 11. srpnja ree Košut u
ugarskom saboru: »Hrvati traže, da Maari prestanu s oružanjem. Taj zahtjev H
odbijamo s opravdanim gnjevom. Mi se oružamo još emo se oružati sve tako dugo, i d
dok nam bude prietila opasnost. Granicu prema Hrvatskoj smo osigurali, tamo se
nalazi hrabri Csanvi s impozantnom silom,«^
J
Nakon toga
pošalje Jelai prve svoje bojne odjele k Dravi.
Veliko veselje zavlada u itavoj Hrvatskoj Slavoniji, kada 6. rujna 1848, stigne i iz
^
Bea vlastoruno kraljevo pismo, kojim se opozivlje proglas od 10. lipnja.

''
17/. 2., sir. 63.
!
-
F/A— A, sir. 130.. 131.
'\Na istom mjestu, sir. 133.

229
 Sada pošalje Jelai na savjet baruna Kulmera u Milano maršalu Radetzkome
Ivana pl. Kukuljcvia s molbom, da mu pošalje oružja, Radetzkv posla zaista 7.000

pušaka nešto novaca. i

Meutim je ve bjesnio ogoreni rat izmeu Srba Maara u Banatu. Maarima i

pade sada na um, da pošalju izaslanike u Bosnu, ne bi li tamošnje muslimane naveli,

da upadnu u Hrvatsku.
Jelai sabra meutim u Varaždinu 40.000 vojnika i ustroji u Zagrebu zemaljsku
vladu s pet odjela. 9. rujna poe on u Varaždin. Zapovieu od 10. rujna 1848. naviesti

on poetak operacija, rekavši: »Ne vodimo rata protiv itavog dobrog maarskog
naroda, s kojim smo živjeli toliko stoljea u bratskoj zajednici, mi ratujemo samo
protiv jedne zasliepljene stranke kraljevine Ugarske.«
1 1 rujna priee Jelai Dravu time zapone ugarsko-hrvatski
. i rat.

Jelai bude imenovan kraljevskim povjerenikom s neogranienom ovlašu i

zapovjednikom sviju carskih eta u Ugarskoj, Hrvatskoj, Slavoniji i Erdelju.
Ne mogu se ovdje upuštati u prikazivanje ratnih dogaaja. Treba samo utvrditi, da
se je i onako težak i mukom sauvani odnos izmeu Hrvatske i Ugarske tom borbom
samo još više zatrovao.
Samo se po sebi razumije, da je Jelai bio vezan svojom službenom zakletvom
kao austrijski astnik uz svoga cara. Da tu svoju dužnost podpuno izpuni, bijaše
sasvim u skladu s njegovim znaajem. Jelai se sa svojom vojskom tokom rata
udaljivao od svojih izprva pretežno nacionalnih ciljeva i služio je državnim i

dinastikim interesima. Je li on svoj zadatak izpravno shvatio? No svakako se zbog

toga zamjeravaše Hrvatima, da su bili samo puko oružje u rukama reakcije. Mislim, da
je u stvari bilo upravo obrnuto. Jelai njegovi Hrvati pošli su u rat iz razloga
i

nacionalne samoobrane. S vremenom podlegli su utjecaju jaih momenata a od —

takve sudbine nije siguran nijedan ovjeji podhvat.
A sada da razmotrimo dogoaje, što ih je g. 1848. doniela u srbskom pitanju.
Na gospodarskom podruju bio je od osobitog znaenja porast Srba iza posljednjeg
austrijsko-turskog rata, koji se oitovao u kulturnom pokretu Srba iz južne Ugarske.
Seton Watson tvrdi, daje tokom prve polovice 19. st. gotovo itava trgovina južne
Ugarske bila u srbskim rukama. Raci su još uviek imali razmjerno brojniji srednji
stalež od bilo koje druge narodne grupe u Banatu Bakoj. i

Unapried bijaše jasno, da e

naii na najžeši odpor nastojanje ugarske politike oko
intenzivne maarizacije poevši od godine 1690., koje sam prikazao kod razvoja
dogaaja u Hrvatskoj koje je prema Košutovu zakonskom priedlogu išlo za tim, da se
i

pomaari ne samo itava državna, nego crkvena uprava. Odpor Crkve, koja je toliko
i

narodno osjeala kao srbska, morao je da bude tim vei, što je kod Srba igrao ulogu ne
samo crkveni, nego i narodni osjeaj, koji se tada u Europi mono razvijaše, i koji se

kretaše u sasvim jednakom smjeru. Ima se pripisati žestini te potrebe za odporom,

zatim jakoj gospodarskoj snazi Srba u južnoj Ugarskoj, da su — jedva njih 300.000 do

- :j
K//.--A. .ur. 131
" VII. 4.. sir. 53.

230
 i

400.000 na broj, bez mjestnih politikih predaja, nigdje zbito naseljeni, nego posvuda 1
živui pomiešano s Maarima, Niemcima, Hrvatima i Rumunjima ipak mogli —
zaigrati toliku politiku ulogu i nastupiti protiv Ugarske. S druge strane djelovale su
m
nesumnjivo teorije Safarika i Vuka Karadžia, te sve jaa mo
kneževine Srbije, u 1

tome pravcu, da su se nekadašnji Raci poeli osjeati nacionalno Srbima tražiti i

politike oblike za svoje nastojanje. q

2. travnja 1848. izjavila je srbska deputacija na slavenskom kongresu u Beu, da j

treba Baku i Banat pripojiti Hrvatskoj i Slavoniji, budui da u obim zemljama živi
36
jedan te isti narod. ^
Ali kada je 1 . svibnja, na zahtjev nacionalnih krugova, elektriziranih Jelaievim ^
nastupom, metropolit Rajai sazvao u Karlovcima skupštinu, kojoj su prisutstvovali
takoer srbski državni savjetnik Matija Nenadovi velik broj beogradskih aka, i

opaža se ve neka promjena u shvaanju. Bijaše zakljueno, da su Srbi na vlastitom

srbskom zemljištu sjeverno od Save i Drave slobodan narod pod austrijskim carem i —
svetom ugarskom krunom da treba ponovno uzpostaviti patriarhat (kao onaj u Pei) i
i I

37
izabrati vojvodu. 3. svibnja bijahu tom novom podruju, te je
odreene granice
Vojvodina trebala da obuhvati Sriem, Baranju, Baku s beejskim šajkaškim i

kotarom, te konano Banat granicom

kikindskim kotarom. Bijaše izabran narodni
s i
]
odbor, a meu njegovim lanovima bijaše ih takoer nekoliko iz kneževine Srbije. 13.
svibnja bijaše izbor patriarha, te bude izabran metropolit Rajai, a pukovnik Šupljikac ^]j

vojvodom (rodom iz Petrinje u Hrvatskoj). 5. lipnja pri sutstvo vaše patriarh Rajai J
otvorenju hrvatskog sabora u Zagrebu kao voa jednog izaslanstva, te je tom prilikom
iznio priedlog o savezu, što bi ga Vojvodina trebala sklopiti s Trojednom kraljevinom.
n
Razvoj Ugarskoj promatrali su Maari sve nemirnije. Dok je
prilika u južnoj
J
Rajai bio odsutan, srbske je poslove vodio general Stratimirovi. 10. lipnja planuše
puške same od sebe zapone ogoreni rat nemilice izmeu Srba Maara.
i i
1
|

Uzprkos ogorenoj obrani zapadoše Srbi u nezavidan položaj, te ih izbavi tek

odluno napredovanje Jelaievo. Iz Srbije im doe pomo predvoena državnim
savjetnikom Knianinom.
25. rujna sazove patriarh narodnu skupštinu i objavi u njoj, daje car potvrdio izbor
patriarha i vojvode. Bijaše proitan carski proglas protiv Maara i ustrojena narodna
blagajna. Vojvodi bude povjerena neograniena vojnika vlast, a patriarhu politiko
vodstvo zemlje.
No doskora zapadnu Srbi opet u oajan položaj, jer ih Maari snažno potiskivahu.
A inae je razvoj položaja zabrinjavao, Roth bijaše tuen kod Osore, a u Beu bukne
i

listopadski prevrat. U takovom položaju obrati se patriarh dne 8. listopada 1848.

ruskom konzulu u Beogradu obširnim pismom, u kome se uz ostalo nalazi sliedei i
1
odlomak: »U tom položaju ne vidim spasa za srbski narod. Što misli o nama velika
J
Rusija? Hoe li dozvoliti, da nas nestane s površine zemlje? Mogli bismo se zasititi od -^
mrvica, što padaju s njezina stola. Dovoljno je, da rekne jednu rie, mi smo spašeni. i
j
Zašto nas Rusija ne
r
i

i—

'
^

:'"
VII. 9., sv. /., .sir. 63. u j
VII. - 10., sir. II. O tom predmetu postoje dva ruda, ovaj ve navedem srbskog državnika Marica ijedan
drugi: Srbski pokret u Južnoj Ugarsko/. Berlin, 1852. AV> ovo drugo djelo nisam uz sav tmd mogao pribaviti, te * ,

sam se morao držati Rislieva rada.

231
 uzme pod svoju zaštitu, kada nas austrijski car ne može zaštititi? Za nas je bolje, da
poput kneževine Srbije pod ruskim protektoratom snosimo i turski jaram nego
"1 maarski«,
j Meutim je usliedila promjena na priestolju, a dva dana nakon stupanja na
priestolje potvrdio jemladi car Franjo Josip 1. Rajaia kao patriarha, a Šupljikca kao
1
vojvodu uzpostavljajui ove poviestne asti.
- J
U Beogradu bijaše tada austrijskim konzulom podpukovnik Maverhoffer. On se
založi kod srbske vlade, da bi Srbe južne Ugarske jae poduprla. I zaista doe iz Srbije
u južnu Ugarsku do 12.000 vojnika. Vojvoda Supljikac bijaše se upravo vratio s
talijanskog bojišta i prisutstvovaše sveanom doeku jednog diela tih eta, kada ga za
-i vrieme pozdravnog govora udari kap. Nakon njegove smrti, preuze vodstvo izprva
Knianin, a zatim general Todorovi s Maverhofferom kao zapovjednikom glavnog
stožera.

1 Ali srbske ete poele su u južnoj Ugarskoj sve vise pljakati, osobito Niemce iz
_ j toga nastadoše neke potežkoe i u vezi s time vrati se dne 16. veljae 1 849. Knianin s
8.000 Srba u Srbiju. Bijaše se takoer i proulo, da Srbi hoe pripojiti Banat kneževini
Srbiji.
Risti veli u svojim razmatranjima: »I tako bijaše sueno, da Austriju privede
ponovno u život sjedne strane rusko, a s druge strane srbsko oružje.«
Odlukom od 1 8. studenoga 849. bijaše podruje Vojvodine odieljeno od Ugarske
1 i

od njega stvorena krunovina sa sjedištem vlade u Temišvaru.

^ Ali godine 1860. bila je Vojvodina opet utjelovljena Ugarskoj. Ni geopolitiki, ni
etniki, ni po svom obliku vladanja kao grkoiztona crkvena država, njezino
postojanje u Austriji nije bilo mogue. Kakav je duh vladao u toj državnoj tvorevini,
^ vidi se najbolje iz zakljuaka karlovakog crkvenog sabora od godine 1861., prema
kojima su samo grkoizitoni Srbi punopravni graani u Vojvodini, a sve inovjerce
40
treba smatrati samo graanima s manje prava.
Vrlo je znaajno, kako se oba naroda pojavljuju god. 1848. u svome
karakteristinom obliku. Hrvati brane žilavo zadnje ostatke svoje državnosti na
vlastitoj tisugodišnjoj zemlji, a Srbi, nedavno još došljaci, hoe da preuzmu vlast u
nacionalno miešanom podruju, da osnuju duhovno gospodstvo da ponovno ožive i

peku patriarhiju na podruju njezina nekadašnjeg djelovanja u nešto manjem

razmjeru.

4. Od 1867. do 1868.

God. 1 867. je poviestno izraženi simbol austrijsko-ugarske nagodbe i dualizma.

Državopravno pogodio je dualizam samo Hrvate, jer je odluio o državopravnoj
pripadnosti hrvatskih zemalja time, što je Dalmacija pripala zemljama zastupanim u
carevinskom vieu, a Hrvatska Slavonija zemljama svete ugarske krune. Nuždna
i

posljedica austrijsko-ugarske nagodbe bijaše hrvatsko-ugarska nagodba, koja se

J*
V/l. 11)., sli: 27.
;!l
VI/. III. xtr. 37.
J
" »l'ozon- od 10. ožujka 1M3.. bi: 56.

232
u svome maarskom obliku pojavljuje kao zakonski lanak XXX. iz god. 1868. !

Srba se dualizam ticao samo u toliko, u koliko su njime bile dirnute družtvene i

gospodarske prilike hrvatskih zemalja, u kojima nastavahu. ,--,

Kako je postala ugarsko-hrvatska nagodba, prikazao ve u kratkim potezima u

sam J
II. dielu (str, 39. do 41.) te se moram ovdje zadovoljiti, da upozorim na to mjesto.
Ovdje se ne mogu pobliže pozabaviti niti poviestnim, a niti državopravnim <"]

razglabanjem nagodbe. J
Ali u se zato pozabaviti nekim razmatranjima obe naravi, mogao bih gotovo rei
historijsko-filozofskim razmatranjima, kada te stvari, premda spadaju u poviest, ne bi H|
bile tako aktuelne, da su upravo danas od najvee vriednosti. Htio bih naime razmotriti ^
pitanje, kakav je bio utjecaj dualizma na razvoj južnoslavenskih prilika, a tome pitanju
nije se po mome mišljenju podavalo dovoljno pažnje u Austro-Ugarskoj. I

Sve vee i teže unutarnje neprilike Monarhije živo su poticale politiko mišljenje
posljednjih godina. Sve jaa spoznaja pomagala je takoer, da seje stvorila jasna slika
^
o vodeim mislima dualizma.
Samassa, kome se zacielo ne može porei razumievanje, veli kratko i

razgovietno: »Smisao nagodbe od g. 1867. bijaše, da se Niemcima dade prevlast u ri

Austriji, a Maarima u Ugarskoj; pri tome su Niemcima trebali pomagati Poljaci, a JI
Maarima Hrvati.« Springer veli to isto u svojoj duhovitoj knjizi, premda u nešto
42
elegantnijem obliku. R
Ali stanemo koliko je taj »smisao nagodbe« bio stvarno proveden u
li iztraživati, d
djelo, lako emo
nai, da je doduše bio proveden u Austriji, ali ne i u Maarskoj.
Poljaci imaju u politikom vladanju Austrijom faktino stvarnog udjela, ali se to ne bi
moglo uztvrditi i o Hrvatima. Poljaci igraju u unutarnjoj vanjskoj politici Monarhije i

vidljivu i znatnu ulogu, a uloga Hrvata u Ugarskoj nije nikakova. Hrvati imaju doduše
H
autonomiju, koje Poljaci nemaju, ali je ta autonomija takova, da služi mnogo više
J
probitcima Maara nego Hrvata. Treba takoer uzeti u obzir, da se od godine 1867. uz
mali prekid vladalo neprestano protiv Hrvata. n
Sad nastaje pitanje: Zašto je bilo tako? Koji je razlog netom spomenutoj pojavi? J
Odgovor nije težko nai. Dat e
mi se sigurno pravo,, kada uztvrdim, da najljepše
državopravne osnove i nove uredbe postanu bezpredmetne neodržive, ako istodobno i H
ne poivaju na odgovarajuoj stvarnoj snazi. Hrvatima htiedoše dodieliti stanovitu d
ulogu pri novom ureenju zemlje, ali im ne dadoše dovoljno stvarne snage, da bi tu
ulogu mogli odista odigrati. Da se je htjelo »smisao nagodbe od 1 867.« zaista provesti
w -*
u djelo, trebalo je Hrvatima odmah godine 1868. ili sliedeih godina dati Vojnu
Krajinu i Dalmaciju. To
nego je Vojna Krajina utjelovljena tek g.
se nije uinilo,
1881., vidjet emo još uz kakove sve potežkoe, A Dalmacija još sve do danas nije
sjedinjena s Hrvatskom Slavonijom. i

Jedva e
se moi porei, da nije postojala namjera stanovitih imbenika u državi, da ^
se Dalmacija pripoji Hrvatskoj. O tome se moramo osvjedoiti, kad malo pažljivije LJ
pregledamo ugarsko-hrvatsku nagodbu:

41
VII, -II., sir. i:
'-
VII. 12., str. 47.

233
 .

od god. 1868. § 1. zakonskog lanka XXX. od 1868. glasi: »Ugarska te Hrvatska,

Slavonija i Dalmacija sainjavaju jednu državnu zajednicu jednako prema
te istu

ostalim zemljama pod vladom Njegovog Velianstva kao prema drugim zemljama.« i

Hrvatska, Slavonija i Dalmacija javljaju se kao suugovarai s Maarskom kao pravni i

subjekt u §§ 2., 3., 4., 5., 7., 8., 9„ 10, ili. Sliedi § 12., u kome se vrši razpodjela

financialnih tereta. »Taj omjer utvren je prema istim podatcima, prema

On glasi;

kojima je omjer prinosa zemalja ugarske krune za troškove zajednikih poslova

i

utvren prema ostalim zemljama Njegovog Velianstva na 10 godina, za isto razdoblje

za Ugarsku 93,5592201%
za Hrvatsku i Slavoniju 6,4407799%

Iza § 12. nestaje »Hrvatska, Slavonija i Dalmacija« kao kompaciscent i poevši od

toga paragrafa govori se samo o »Hrvatskoj Slavoniji«, to još u smislu § 19. bez i i

Vojne Krajine. Hrvatska, kao nagodbeni partner, promienila je unutar same nagodbe
svoj sadržaj, smanjila se za jednu treinu površine stanovnika, te je time takoer i

izgubila dobar dio svoje izvanjske snage.

Pri ovakovom stanju stvari ne možemo se oteti dojmu, da su Hrvati bili prevareni.

Pri stvaranju nagodbe nadali su se, da e stajati prema snažnim Maarima kao
Hrvatska, Slavonija Dalmacija pa je to uvjetovalo itav sadržaj nagodbe, a stvarno
i

stajahu prema Maarima od god, 1868. 1881, kao Hrvatska— Slavonija bez Vojne i

Krajine, a od god, 1881. — 1914. kao Hrvatska i Slavonija bez Dalmacije. I tako ne
bijaše težko svladati Hrvate, koje baš nisu imali razloga voljeti nakon
Maarima
iskustva godane 1848., i zato uspješe stvoriti sasvim drugaiji položaj od onoga, što bi
odgovarao prvotnoj zamisli nagodbe.
Smatram, daje ova stvar tako važna za itav daljnji razvoj južnoslavenskog pitanja
od god, 1867. dalje, da se njome moramo još potanje pozabaviti. Pri tome moramo
svakako razsvietliti pitanje, kakovi sve momenti djelovahu, da je takav razvoj uobe
bio mogu.
ini mi se naime, da se u Austriji godine 1867. gledalo na Ugarsku samo sa
stanovišta tadašnjeg razmjera snaga, da se uobe nisu uzele u obzir mogunosti za njen
kasniji razvoj, a posebice nije se obaziralo na geopolitiki moment. Taj moment
smatram najvažnijim koeficientom, jer je on stalan, a sastoji se iz ove tri toke: 3
Ugarska je poslije Rusije i Francuzke po veliini trea po redu kontinentalna jedinica u
Europi, koja svojim oblikovanjem nuždno traži politiko jedinstvo i pruža mogunost
za podpuno iskorištenje svih politikih snaga. 2. Ugarska je najplodnija i razmjerno
najbogatija zemlja u Europi raznim prirodnim pomonim sredstvima. 3. Ona je
zaštieno kontinentalno podruje u Europi. Tri petine njenih granica
stratežki najbolje
zaštieno je prirodnim tvravama, a u pravcu nezaštienih dviju petina, t. j. u pravcu
juga jugoiztoka nema inbenika, koji bi je ozbiljno mogli ugroziti. Uslied tih je
i

momenata Ugarska historijski, politiki, kulturno gospodarski jedinstvena, u njoj ima i

više snage za politiku borbu oko prevlasti i može te snage bolje izkoristiti nego ma
koja druga zemlja u Europi.

234
 Uzporedimo li s tom slikom sliku Austrije, vidjet emo ogromni luk, koji poinje s f
*
Bukovinom, zemljom bez izrazite politike prošlosti. Sliedi Galicija, koja ima neku
politiku prošlost. Zatim dolaze zemlje krune sv. Vaclava. Njemake nasljedne zemlje
^
su produžena osovina itave cjeline, koja na jugu prelazi opet u slavensko-romanske i

zemlje. Na kraju se prikljuuje Dalmacija, koja je bez kopnene veze s itavim lukom, a
prošlost joj je hrvatska i mletaka. Niemci su doduše u posjedu osovine. Ali to su H
alpinske zemlje, malene plodnosti, koje su u poljoprivrednom smislu pasivne. Jedina J
plodna zemlja jest dolina Dunava, ali ona nije dovoljna, da obskrbi itavu cjelinu
F
zemaljskim plodinama. Ona može vršiti zemljopisno osiguran upliv samo na ešku, ]

Moravsku na slovenske krajeve, a ne može ga vršiti na Galiciju Dalmaciju.

i i
--*

Prema tome nalaze se Niemci iz istih zemljopisnih razloga prema Maarima u

lošijem položaju, te se još ne može znati, kako e
se prevlast Ugarske dalje razvijati.
J
|

Izgleda, da sve to nisu uzeli u obzir oni austrijski državnici, koji su godine 1 867.
napravili nagodbu. Pa kada obzirom na svoje vlastite probitke, ne
to nisu uinili s
može se od njih zacielo zahtievati, da su to uinili u probitku Hrvata.
Pa tako uobe ne bijahu sviestni injenice, da Hrvatska i Slavonija jedva može
odoljeti Ugarskoj, jer je zemlja u duljinu razvuena, pretežno malene dubine i bez r\
pravih granica. U tome geopolitiki nezgodnom položaju, odluila je Austrija ovu J
borbu na štetu Hrvata, jer im uobe nije dala Dalmacije, a Vojnu Krajinu tek nakon 14
godina. ^
Treba zato ustanoviti: Osnovna misao dualizma na jugu uobe ne bijaše provedena, ^
nego sasvim pokvarena pri provoenju. Ovu konstataciju smatram glavnom tokom za
razumievanje kasnijih dogaaja na jugu primoran sam zbog toga, da se na toj temi još
i
j

malo zadržim. Treba nam obratiti pozornost na pitanje, kako to da su se prilike na r

jugu tako razvijale.

H
Dok se u § 1 . ugarsko-hrvatske nagodbe od god. 1 868. nalazi odredba: »Ugarska,
te Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, sainjavaju jednu te istu državnu zajednicu koli
prema ostalim zemljama pod vladom Njegovog Velianstva toli prema drugim i n
zemljama«. Osnovni austrijski ustavni zakoni stoje na opreno suprotnom stanovištu. j
§ 1. zakona od 21. prosinca 1867. (prosinaki ustav) glasi: »Carevinsko viee zvano je
za zajedniko zastupanje kraljevine eške, Dalmacije .t. d.« Na istom stanovištu stoji
i H
i sve ostalo austrijsko zakonodavstvo, koje je izgradilo navedeno stanovište prema ci
potrebama unutarnje politike. 1 premda je hrvatsko-ugarska nagodba lex posterior, ona
je uzakonjena samo u Ugarskoj i Hrvatskoj, a ne takoer i u Austriji; za Austriju je
]

hrvatsko-ugarska nagodba zakon druge dižave za nju neobvezatan. U tome oprenom

i

proturjeju pobiedio je status quo, i to tim više, što je nailazio na vrst oslonac u
pozitivnim austrijskim ustavnim zakonima.
Odmah nakon ugarsko-austrijske nagodbe zapoela je borba za prevlast izmeu
obje novonastale države, Austrije i Ugarske, te se doskora osjetila itava snaga
Ugarske. Kada bi se odredbe § 19. ugarsko-hrvatske nagodbe bile provele, Ugarska bi
se poveala njen položaj
i

235
nesumnjivo još pojaao. To dakako nije moglo biti u probitku Austrije. Zato se
postaviše na stanovište, što ga bijaše precizirao grof Taafe, tadašnji ministar
unutrašnjih poslova, odgovarajui dne 15. sienja 1869. na interpelaciju zastupnika
Sturma i drugova. To je stanovište glasilo: »Pripadnuvši Austriji izprvice kao odšteta
za odstupljene nasljedne zemlje (austrijska Nizozemska Lombardija). Dalmacija i . . .

stoji od godine 1797. prema Monarhiji u istome pravnom i faktinom odnosu kao i

ostale u carevinskom vieu zastupane kraljevine i zemlje — u savezu, koji je vrsto

satkan zakonodavstvom
jednolinim zajednikim najvažnijim
i politikim
43
ustanovama. To znai u
stvari, daje Dalmaciju godine 1797. stekao austrijski car da i

treba da ostane u posjedu njegova pravnog nasljednika, cara austrijskog, odnosno u

sklopu kraljevina zemalja zastupanih na carevinskom vieu. Na tome stanovištu
i

stajala je Austrija dosljedno od godine 1867. sve do danas. Još god. 1910., kad su se
nakon aneksije Bosne Hercegovine pojavljivale na svim stranama osnove za novo
i

ureenje, zastupano je to mišljenje odluno u navedenoj brošuri Omege: »Sto treba

uiniti s Bosnom? ija je Dalmacija? Politiko-historijski odlomci«. 1 tako ostade sve
pri starom.
Premda je time, prema bio stvoren na itavom jugu
mojem shvaanju,
državopravno i mogu bez daljnjega osuditi
politiki sasvim nezdravi položaj, ipak ne
Evo razloga: Suština dualistike ideje
austrijske politiare, koji zastupahu taij pravac.
sastojala se u podjeli Monarhije na jedno njemako na jedno maarsko interesno i

podruje. Bilo je za to sasvim prirodno, da se naelo te podjele na dvoje moralo

protegnuti na tadašnji južnoslavenski posjed Monarhije, gdje su odnošaji od godine
i

1 849. odnosno od god. 1 861 bili vrlo nejasni. Šta se moglo uiniti? Moglo se itavo to
.

podruje pridielati jedinoj državi ili podieteti na dvoje. Ovo se potonje rješenje
nametavaše tim više, što ni jedna država ne bi bila pristala, da druga dobije sve
južnoslavenske krajeve. Ali osim razloga, da se održi ravnoteža izmeu obih država,
koja bi postala ozbiljno ugroženom, da je jednoj pripao itavi južnoslavenski posjed
Monarhije, bilo je i drugih važnih razloga protiv toga.
Ponajprije bijahu na putu tradicionalni razlozi Poevši od,
i razlozi pravednosti.
god. 1522. nasljedne su zemlje mnogo pomagale
osloboenju hrvatskih
u obrani i

zemalja. Sada bi pak trebalo da prepuste sve bez odštete Ugarskoj. Takova nesebinost
i samozataja nije se od njih mogla oekivati, S druge strane bila bi pak ona država,
koja ne bi imala udjela u južnoslavenskom posjedu Monarhije, teritorialno prometno i

sasvim odrezana od Balkana, a time od itavog Iztoka. i

Jasno je dakle da seje Austrija morala odluiti za naelo podjele na dvoje, tim više,
što je našla u spomenutom stanovištu, sadržanom u odgovoru grofa Taaffea na
interpelaciju, formalno opravdani razlog, da zadrži Dalmaciju.
U drugom redu valja pitati, jesu li tadašnji austrijski državnici uobe mogli
uvidjeti, da Hrvati imaju zaista pravo na Dalmaciju.
Poviest hrvatske države bijaše tada gotovo nepoznata. Kao samostalni element i

ocjenjujui ispravno njezino znaenje, uvodi je u suvremenu znanost tek Gfrorer u

drugom dielu svoje poviesti Bizanta,

*J
Vll, 13-, sir. 48.
44
VI. 4.

236
ali je taj izišao tek god. 1873. Smiiklasova »Poviest hrvatska«, koja je izašla tek god. !

45
1 882. prvi je obširniji prikaz hrvatske poviesti na hrvatskom jeziku.
Nasuprot tome upravo se tada mnogo cienila teorija, da Dalmacija uobe nije --»

hrvatska nego srbska zemlja. Ta najljepše srbske pjesme Vuka Karadžia potjeu
i
upravo iz Dalmacije. Pa i Gfrorer, pravedan prema Hrvatima, ne može se sasvim oteti
tome shvaanju. Proitao sam takoer u konverzacionim leksikonima, što pišu
starijim
o Dalmaciji. Do devetdesetih godina smatra se Dalmacija srbskom zemljom. Tako
stoji na pr, u malenom Meverovu leksikonu od god. 1893. ovo: »Puanstvo (t. j.

Dalmacije god. 1890.) pripada u 96% srbskom plemenu, liepo je, hrabro i odvažno«.
Vidimo dakle: Teorije Vuka Karadžia, kojih sam znaenje prikazao u pravom svietlu,
nalaze se u punom cvatu, pa i ovdje gledamo pred sobom opet primjer njihova velikog
politikog domašaja. tj

j
Zacielo se pak ne može
od svakog austrijskog državnika, da se baš bavi
tražiti
poviestnim antropoložkim studijama o Dalmaciji, da bi si o tome mogao stvoriti
i
<-,

vlastito mišljenje. Hrvati priahu doduše o svome kraljevstvu, o svojim pravima na

j
Dalmaciju t. d„ ali vladajue narodoslovlje
i jezikoslovlje protivljahu se opreno
i

njihovim tvrdnjama. Pa budui da stvar s poviestnog i narodoznanstvenog stanovišta n

ne bijaše sasvim jasna, odluiše se u Austriji, da predhodno zadrže Dalmaciju za sebe. J
A ne može se ni osporiti, da u tome postupku ne bijaše nešto zdrave logike.
Ipak moram ponovno ustanoviti injenicu, koja je, što Dalmacija nije bila ^
sjedinjena s Hrvatskom Slavonijom, imala najlošije posljedice za razvitak
i
^
južnoslavenskih prilika.
Ponajprije bijahu hrvatske zemlje podieljene na dvie države. A odnosi izmeu ]
Austrije i Ugarske razvijahu se nesumnjivo u pravcu, da se jaz izmeu njih iz godine u
godinu produbljivao, a nije izmeu obih država izostala ni borba o prevlast. 1 im su r,
taj jaz i ta borba bivali oštriji, tim manji bijahu izgledi Hrvata, da im se pripoji
]
Dalmacija.
Treba si samo ogorenje Hrvata u obim polama Monarhije,
predstaviti zdvojnost i
r
]
kada im postajaše sve jasnijim, da se zapravo nalaze na izgubljenom položaju u borbi, J
što je vode za održanje svoje narodnosti autonomije kada gledahu, da im iz dana u
i i

dan izmie sve dalje mogunost, da im se popravi položaj. H

Još beznadnajim postao je položaj Hrvata, kada je god. 1 878. okupirana Bosna. d
Hrvatske zemije bijahu sada razdieljene ak na tri diela, koji meusobno bijahu u
položaju inozemstva. Dosljedno provoenje dualistike misli imalo je za Hrvate dakle
^
i

jednako znaenje kao dioba Poljske. A položaj je još zaoštrila okolnost, što ni jedno
i

od ta tri zasebna podruja, ni Hrvatska Slavonija, ni Dalmacija, a ni Bosna, ne bijahu

i
^
geopolitiki u pogledu prometa sposobni, da se gospodarski razviju. Nijedan drugi
i

j
narod Monarhije ne bijaše dualizmom pogoen kao upravo Hrvati, jer, premda pod
jednim krovom, ipak bijaše zemljište hrvatskog naroda praktiki podieljeno na tri i

zasebna državna podruja. j

II.— 3.. I. sv.

237
I tako je komadanje hrvatskih zemalja, zapoeto u doba provale Turaka, prietilo, da e
ostati trajnim stanjem uzprkos tome, što su te zemlje bite osloboene od Turaka. Sve
je to vršilo veoma pogubni utjecaj na gospodarski razvoj Hrvata.
Da bismo razumjeli daljnji razvoj, posegnut emo za jednim socioložkim ili bolje
obim bioložkim prirodnim zakonom. Svaki organizam, država, ili organizam niže
vrste, nastoji zadržati dokle god je to mogue svu unutarnju ustrojbu, i jednom ve
ustaljeni oblik egzistencije braniti svim raspoloživim sredstvima i nagonski pobijati
sve one, koji taj poredak pobijaju ili mu smetaju.
Iz netom reenoga svatko e
bez daljnjega razumjeti, da su Hrvati u nezgodnom
položaju, u koji su nagodbom dospjeli, sasvim nagonski radili na poboljšanju svoga
položaja, na sjedinjenju s Dalmacijom, a kasnije i s Bosnom da su, promatramo li to i

sasvim objektivno, tako i morali raditi. No time su dirali u temelje dualizma, 1 tako je
kasnije nastao onaj za Hrvate pogubni razvoj prilika, da im se stalno itav protivio
službeni državni aparat. Pa budui da još k tome ne naoše uviek najzgodniji put i

najsretnije oblike u zastupanju svojih probitaka, njihov se položaj u državi iz dana u

dan vidno pogoršavao. Dooše na glas kao nepoudni opasni smutljivci. Takav i

položaj bio je najbolje da se na njemu razviju za Hrvate nepovoljni razni pa i

tlo,

inbenika Monarhije. Ovakvi razni Hrvatima neskloni pravci,

suprotni probitci ostalih
nastali iz neminovne suprotnosti probitaka, stvorili su obe nerazpoloženje prema
Hrvatima, te se njih na koncu smatralo elementom upravo opasnim po državu i

izrodom dualistike države.

Vidjet emo kasnije, da nisam nimalo, pretjerao.
Hrvate je težko tištio položaj stvoren dualizmom. I pošto se preesto radilo o
hrvatskim najvažnijim politikim narodnim probitcima, narod je zdvojno pokušavao,
i

da se oslobodi. A svaki trzaj uklieštenog narodnog organizma smatrao se opasnošu za

državni poredak i izazvao je kao posljedicu samo još teži pritisak.
Svakako treba ustanoviti, da se iz prikazanog razvoja prilika stvorio za Hrvate vrlo
nezgodan položaj, kojega se pravi uzrok jedva može oznaiti jednom rieju, a ja bih ga
— s obzirom na Hrvatsku —
nazvao »duhom pokvarenog smisla dualizma«. Sadržaj
pojma upoznat emc najbolje kod politikog razvoja južnoslavenskih pokrajina, koji
emo kasnije prikazati, ali takoer na poraznim posljedicama po probitke itave
i

države.
Ne mogu zakljuiti ovog odlomka, a da itaocu ne pružim prilike, da si stvori sud o
odredbama nagodbe od g. 1868., kojima se Hrvati smatrahu osobito težko pogoenim.
Ovdje u
ukratko navesti gravamina, kao što sam ih našao u ve nekoliko puta
spomenutom djelu profesora Horvata, a takvo je odprilike obenito shvaanje u
Hrvata: »Najvažniji prigovori redom su ovi: 1. u § 1. govori se samo o »državnoj
zajednici«, dok bi prema zak. lanku 42. od god, 1861. valjalo iztaknuti, da su
Hrvatska i Ugarska konfederirane kraljevine, koje su stupile u uži državopravni
savez«: 2. prema § 8. ostavlja nagodba Ugarskoj voenje svih hrvatskih financialnih
poslova; 3, iz djelokruga hr-

238
vatskog sabora izuzima § 9. itav niz raznih prava: novarstvo (kovanje novca
tiskanjenovanica; izpitivanje i odobravanje meunarodnih i trgovakih ugovora
odredbe o bankama, vagama mjerama, o povlasticama, o osiguranju
i o navjeri i

zakonodavstvo u pomorskom, trgovakom, mjenbenom i rudnom pravu konano i

zakonodavstvo u podruju željeznica, pošta, brzojava, trgovine, brodarstva mitnica i

4. u § 10. nagodbe predvieno je zajedniko zakonodavstvo o torbarenju, o družtvima

koja se ne bave javnim priraivanjem, o putnicama, o nadzoru nad strancima, o
državljanstvu i zaviajnom pravu; prepušta se Hrvatskoj Slavoniji samo izvršna vlast;
i

5. od svojih prihoda dobiva Hrvatska prema § 15. za svoju autonomiju samo neznatni
dio (paušalnu svotu od 4.400,000. —
kruna), a cieli ostatak služi za pokrie troškova
zajednikih poslova; 6. po § 22. nagodbe vrši kraljevski ugarski ministar financija
izvršnu vlast u Hrvatskoj s obzirom na izravne i neizravne poreze: nasljedne pristojbe,
biljege, takse, razne pristojbe i državna dobra; 7. hrvatski zastupnici u ugarskom
saboru imadu i u isto hrvatskim stvarima samo jedan glas. Zato moraju ostati svagda
u manjini, kada se hrvatski probitci sukobe s maarskima. 8. hrvatski ministar u
Budimpešti nema listnice prema § 44. ne može Hrvatskoj koristiti. Budui daje pak
i

odgovoran ugarskom saboru, a ne hrvatskom, on e

zastupati ugarske, a ne hrvatske
probitke; 9. premda je morska obala sasvim hrvatska, ipak Hrvatska nema
pomorske sudbenosti; 10. po § 51. postavlja kralj bana na priedlog uz supodpis i

maarskog ministra predsjednika. Po toj odredbi može banom postati samo ona osoba,
koja je Ugarskoj s voljom, bez ikakvih obzira na hrvatske želje potrebe. 11. i

Ugarskim ministrima mogu postati generali, ali banom Hrvatske može po § 52.
i

postati samo graanska osoba. Ova se odredba tumaila u Hrvatskoj tako, što se
ul
smatralo, da se Maari boje pojave jednog novog Jelaia hoe da to na taj nain i

onemogue. Najvee pak ogorenje izazvao je § 66., koji je nekako krišom ušao u
nagodbu i Hrvatima oduzeo Rieku, gdje odtada »privremeno« vlada guverner u ime
|
ugarskog ministarstva.«
Ako se i ne bih mogao ovakvim shvaanjem u svim njegovim dielovima,
složiti s <--,

ipak je na prvi pogled svakome jasno, daje vei dio ustupaka Hrvatima u nagodbi bio j
takve naravi, da su se u praksi pokazali bezvriednima.
Praktinu vriednost ugarsko-hrvatske nagodbe upoznat emo uostalom najbolje na 1

njezinim posljedcima u Hrvatskoj od 1867. do 1914. CL3

5. Hrvatska i Slavonija od god. 1867.

Tok pregovora o nagodbi izmeu Austrije iUgarske pobudio je kod Hrvata sve
više osvjedoenje, da sada za Hrvatsku poinju težka vremena.
Usred takvog raspoloženja stigao je zahtjev županije sriemske, da hrvatski sabor
46
izjavi ravnopravnost Hrvata i Srba. Pri tome se pozivahu na pomo, koju je pružao
Hrvatima Svetozar Mileti, voa ugar-

U shemskoj županiji ima prema popisu od god. J9J0. odprilike 45%Srba.

239
 skih Srba, u njihovoj borbi s Maarima poevši od godine 1861. Na priedlog Ivana
47
Vonine zakljui hrvatski sabor dana 1 1 . svibnja 1 867. jednoglasno: »Sabor
Trojedne kraljevine izjavljuje sveano, da Trojedna kraljevina priznaje srbski narod,
48
koji u njoj živi, istovjetnim i ravnopravnim s hrvatskim narodom.«

Hrvatsko-ugarska nagodba, sklopljena u jeseni g. 1868., patila je odmah u poetku

svome od poroajne pogrješke. Barun Levin Rauch bijaše preuzeo zadatak, da provede
nagodbu parlamentarnim putem kroz sabor. No budui daje narod velikom veinom
bio protivan osnovi nagodbe, kako je bijahu utanaile regnikolarne deputacije u
Budimpešti, to barun Rauch spozna, da s postojeim izbornim redom ne dobiti u e
saboru veine, pa dade dne 20. listopada 1867. oktroirati prikladan izborni red. Prvi
put morade se u Hrvatskoj itavi upravni aparat založiti, da na izborima proe vladin
kandidat. Novine, koje objelodanjivahu razne zloupotrebe, bijahu zabranjene. List
»Novi Obzor« izlazio je poevši od rujna g. 1867. u Beu. Rauch provede svoju
namjeru, te bude izabrano 66 pristaša vlade (unionista), od toga 34 inovnika, 14 i

oporbenjaka. Budui da oporba bijaše nemona, ona se abstinirala od sabora. U

regnikolarnu deputaciju budu izabrani sami unionisti. Dana 24. rujna bijaše nagodba
uzakonjena u zagrebakom saboru sa svima glasovima protiv etiri (dr. Brli, barun
Hellenbach, grof Jankovi Živkovi). i

n\ Barun Rauch dade izglasati u saboru zakonski lanak XIV. od god. 1870., prema
kojemu se ima svako neprijateljstvo protiv nagodbe kažnjavati kao zloin smetanja
javnog poredka, a u nekim sluajevima kao veleizdaja. i

Doskora oklevetaše baruna Raucha, da je pri nekom državnom tehnikom poslu

postupao koristoljubivo, te se on nae ponukanim, da obtuži sudu sve lanove
urednirva »Zatonika«. Stvar dote pred vojniki sud u Sisku, te obtuženi budu
riešeni.Rauch padne nekoliko dana kasnije.
Njegovim nasljednikom imenovan bi dne 26. sienja 1871. Koloman pl.
Bedekovi. On ublaži donekle pritisak kod izbora s posljedicom, da je »narodna
stranka« dobila 52 mandata, a unionisti samo 13. Pobjedonosna narodna stranka stade
se sada spremati na boj protiv nagodbe. Sabor bude sazvan za 1 lipnja, ali ga tri puta .

redom odgodiše, najprije na 12., a zatim na 20. rujna 1872. Ogorena narodna stranka
odgovori ratobornim proglasom od 20. rujna, u kome poricaše pravnu valjanost
nagodbe.
Nekoliko dana kasnije (8. listopada 1872.) podigne Eugen Kvaternik bunu u
Rakovici, malenom pograninom mjestu slunjskog kotara, ali taj ustanak bude za tri
dana ugušen. Kolovoe Kvaternik, Bach Rakijaš bijahu pri tome ustrieljeni.
i

Ovaj dogaaj treba spomenuti, jer je Hrvatima, a osobito Starevievoj stranci,

mnogo naškodio. Oznaiše ga proizvodom borbe Hrvata protiv nagodbe, a budui da
Kvaternik bijaše ugledni lan Starevieve stranke, nije se napuštala pomisao, da je
itava Stare-

J7
Kasnije odjelni predstojnik u Hrvatskoj za unutarnje poslove.
n Treba upozorili na protuslovlje, ko/e se sastoji u lome, šio Srbi traže istovjetnost i ravnopravnost. Za
ravnopravnost pretpostavljaju se dva individuuma i iskljuuje se istovjetnost.
49
VU.-24.,str. 716.

240
 1

viceva stranka sukrivac. I zaista budu svi vieniji lanovi stranke zatvoreni, ali j

doskora opet pušteni na slobodu, jer im se sasvim ništa nije moglo dokazati.
Poviest si je danas stvorila jasnu sliku o Kvaterniku, a osobito nakon što je r-i
50
objavljen njegov dnevnik. Uzprkos obširnijem. poviestnom znanju, bijaše on ]
neuravnotežen ovjek, sklon fantaziranju, u kome se sjedinilo žarko domoljublje i
fanatika katolika vjerska revnost. U njemu je polako dozrievala misao, da je on n
pozvan, da spasi Hrvatsku. U tu svrhu proputovao je itavu Europu, a bijaše i u Rusiji. J
Lako sije predstaviti, kakva izkustva
kakve je uspjehe tamo stekao sa svojim revnim
i

katolicizmom. Liberalni pravac u Austriji nakon Hohenvvarta bijaše mu odvratan, te HJ

bijaše duboko uvjeren, da Božja kazna ne može zbog toga izostati. U njemu je ^
dozrievalo uvjerenje o svom višem poslanju, prema kojemu je on oružje u ruci Božjoj,
koje e
osloboditi Hrvatsku kazniti bezbožnu Austriju/ i
1
!

Ovakav slied misli nagnao gaje u Rakovicu, malo mjestance uz bosansku granicu,
u kome bijaše 68,7% grkoiztonih stanovnflka prema 3 1 .3% katolikih Hrvata. To je
injenica, koja dosele ne bijaše uzimana u obzir, a koju vrlo liepo ilustriraju neke moje 3
tvrdnje o prirodi poslavenjenih Vlaha. Kvaternik je pošao onamo zato, jer je znao, da
e meu tim elementom najlakše moi podignuti ustanak. I tako se Kvaterniku, r]
gorljivom katoliku, dogodilo, da je morao primiti Božji blagoslov za borbu protiv <J
Austrije u pravoslavnoj crkvi iz ruku pravoslavnog popa Popovia. No troškove te
epizode platili su izkljuivo Hrvati. nj
Starevieva stranka stvarno nije sa itavim pokretom imala nikakve veze. u -»

Starevi Kvaternik bijahu se naprotiv ve odaleili, jer je nasuprot klerikalnom i

i
H
vjerski revnome Kvaterniku Starevi bio osvjedoen antiklerikalac.
Ne mogu, a da se na ovom mjestu ukratko ne pozabavim, drom Stareviem, jer i

se ne može porei, da je ikoji politiar u hrvatskim zemljama vršio na sve duhove --,

toliki utjecaj Starevi. On se rodio god. 1823. u Lici kao sin katoliko-
kao dr.
j
hrvatskog seljaka Jakova Starevia. Njegova majka Milica Bogdan bijaše podrietlom
iz pravoslavne obitelji i prešla je na katoliku vjeru. Starevi bijaše odrastao u kui h
svoga katolikog sveenika, svršio je bogoslovlje, napustio ga kasnije stekao u
strica, i ,J
Pešti doktorat filozofije. Pa ipak ne doe on u životu nikada dalje od odvjetnikog
solicitatora bijaše neka sredina izmeu Katona i boema. Utjecaj njegov na okolinu
i
"}

bijaše neodoljiv, a bijaše osnovan na injenici, da tokom itavog svoga života ne iaše d
nikada za svojom osobnom koristi. Stareviev politiki nauk usmjerenje u njegovoj
mržnji na Austriju, na Ugarsku i na Srbiju. j

Austriju je mrzio zbog gorkih razoaranja, koja je Hrvatima priredila nakon

absoiutizma. Kažu, da je Austriju poeo mrziti gledajui Filipa Barievia, Lianina,
1
kome su graniarske oblasti kazne radi odsjekle obje ruke, jer je graniarima pisao
pritužbe.
Ugarsku je mrzio zbog razdoblja 1 790. — 1 848. i zbog nagodbe. -

s"

31
VII. 15. J
VII. N; sir. 249.
31
V1L 14. sir. 25?
" VII. 14. str. 38.

241
 Srbe je mrzio, jer je prvi upoznao, kolika je od njih opasnost. U svojim obranbenim
spisima (vidi str. 201.) on je uglavnom izpravno prikazao, kako su Srbi nastali.

Navedenim obilježjem svoje nauke, bijaše kao politiar ve osuen, jer je time
postavio nepremostivu prepreku izmeu Hrvata i svih sila, s kojima je Hrvatima bilo
raunati, izmeu Austrije, Ugarske i Srbstva. Time bijaše njegova stranka primorana,
da prihvati borbu na tri fronte. Bijaše to napor, kome Hrvati ne bijahu dorasli u onom
nepovoljnom položaju, u kome se tada nalažahu. Ovdje je donio promjenu tek utjecaj
dra Franka, ovjeka židovskog podrietia, koji je uvidio tu pogrješku i zaveo u
stranakoj politici oportunistiki pravac, koji se zgustnuo u prvom lanku programa t.

zv. iste stranke prava. Prema tome lanku stranka e

nastojati da ostvari svoje
politike osnove samo u okviru Monarhije. I prije takvog formuliranja nisu
Starevievi planovi prelazili izvan toga okvira, samo što Starevi ne mogaše
obuzdati svoju nesklonost spram natražnjake Austrije. On htjede pregovarati izravno
samo s vladarom i nastojaše oko iste personalne unije s obim državama Monarhije.
Ali tu zamisao nije on nikada konkretno formulirao u programu za izvoenje.
Godinama nisam mogao pravo shvatiti, kako je tome ovjeku pošlo za rukom, da
stekne u Hrvatskoj toliki upliv. Stvar mi postade jasnom tek onda, kada sam upoznao
pravu narav Srbstva. Dr. Ante Starevi bijaše prvi, koji je izpravno ocienio, koliko
ogromna opasnost prieti Hrvatima od agresivnog i premono oružanog Srbstva.
Starevi je protiv te opasnosti upotriebio pravo oružje, postavivši ideal Velike
Hrvatske. Agresivnoj snazi velikosrbske državne misli morao je suprotstaviti slino
oružje, a to bijaše upravo Velika Hrvatska. Ta je njegova zasluga tim vea, što je u
ono doba vladajue jugoslavenstvo utiralo sve putove nadirajuem Srbsrvu. Jer im je
jugoslavenstvo vodea i glavna misao, sasvim je svejedno, da li je unutar te misli
netko Hrvat ili Srbin. Jugoslavenska ideja imala je zato za Srbe tu prednost, što je
Hrvatima oduzimala snagu, da se brane od srbskog nadiranja. Obrana od srbstva može
Hrvatima uspjeti samo u snažnoj vlastitoj afirmaciji, nacionalnom ekskluzivizmu. A
upravo taj ekskluzivizam nauavaše dr. Ante Starevi, navaljujui svom žestinom na
slavensku misao, na panslavizam, na jugoslavenstvo, htijui biti samo Hrvat i ništa
više. U tome bijaše njegova snaga i time je suvremenicima svojim neobino
imponirao. Treba samo požaliti, što je pobijajui Strossmaverovo jugoslavenstvo,
takoer bio protivan njegovoj kulturnoj politici i njegovim kulturnim nastojanjima, a
da umjesto toga nije imao ništa, što bi bilo jednako vriedno ili bolje.
Politika Starevieva bijaše pravniko-dogmatika, veinom državopravna; za
materialnu bazu svoje politike on se malo brinuo; kao što Seton Watson izpravno
opaža, Starevi preziraše suvereno sve praktine mogunosti u politici. Ali svojom
državopravnom dogmatskom politikom ponio je on ono, što zovemo hrvatskm
i

državnom svieŠu, sve u najdublje slojeve hrvatskog naroda. Do god. 1835, bijaše
plemstvo kao politiki djelatan element jedini nosilac te državne sviesti.

242
Ante Starevi unio je tu sviest sve do u najniže slojeve hrvatskog naroda, tako, da !

danas i posljednji hrvatski seljak znade, daje nekada postojala snažna velika hrvatska i

država i ezne opet za svojom državom. To je životno djelo Ante Starevia. ~

Ovo je utoliko važnije, što poevši od god. 1867. hrvatsko plemstvo sve više ]
nestaje iz hrvatske politike. Kod krunitbe dne 8. lipnja 1867. ne bijahu prisutni
zastupnici poznatih hrvatskih plemikih obitelji (jer se kod krunitbe mimoišla hj

Hrvatska); ne bijaše Draškovia, Jankovia, Oršia baruna Vraniczanvii t. d. J

Zadnjih etrdeset godina nije hrvatsko plemstvo igralo u politici nikakvu ulogu, jer je
ta politika postala takvom, da nitko nije mogao poželjeti, da ga pozovu na H
sudjelovanje. Taj proces emo kasnije moi jasno sliediti. L*

Nekoliko mjeseci nakon Rakovice, zahvali se pl. Bedekovi na banskoj asti.

Banskim namjestnikom bi imenovan Antun pl. Vakanovi, ali on bijaše samo figura, |

dok je stvarno vladao barun Levin Rauch. Budui da se sabor morao razpustiti,
dopadne Vakanovia zadatak, da provede izbore. Izbornu kampanju zapoeo je tako, ^
da je naprosto dao maknuti sve one velike župane, koji se nisu sliepo pokoravali ]
nalozima, kao na pr. pl. Medunia, pl, Pogledia pl. Trnskoga. Pa ipak rezultat izbora i

ne zadovoljavaše. Vladi pripade 20 mandata, narodnoj stranci 47, a 8 mandata pripalo n

55
je unionistima disidentima, koji se ne htjedoše suglasiti s postupkom vlade. Pri ,J

ovakvom izliodu izbora pomogoše si Rauch Vakanovi na taj nain, da pozvase u i

f|
sabor 47 virilista, same unioniste. Osim toga prirediše protiv narodne stranke
klevetniki proces. Seton Watson izvješuje o tome obširnije. Budui da on tu ui

injenicu jako iztie izkorišuje, te i u

se kasnije morati na to vratiti, neka mi bude
slobodno, da se te stvari ovdje ukratko dotaknem. S pomou krivotvorenog zapisnika, ]
J
što ga napravi neki Reichherzer, trebalo je dokazati, daje narodna stranka, a poimence
Raki Strossmaver, primala novac iz Rusije
i Srbije sudjelovala u spletkama i i

opasnim po državu. Deakovu stranku i njezina vou grofa Lonvaia trebalo je zastrašiti j
od pregovora s narodnom strankom uvjeriti kralja, da su Strossmaver
i Raki i

veleizdajnici. Time je trebalo narodnu stranku onemoguiti i napraviti mjesta za ^

Raucha. 3
Narodna je stranka pokušala provesti reviziju nagodbe, da se odstrane glavni
prigovori, koji se protiv nje podizahu (osobito toke 2., 5.. 7., 8. i 10. na str. 20. i 21). ]

No s neuobiajenog imenovanja virilista, doe narodna stranka u manjinu, te

pomou cj

revizija bude ograniena na neke sasvim nevažne toke, nagodba ostade gotovo i

netaknuta nadalje u krieposti. Nakon toga zasjedanja nije biskup Strossmaver nikada
i ]

više došao u hrvatski sabor.

Dogaaji u Hrvatskoj pobudiše nezadovoljstvo u Beu, te Vakanovi morade i

Jankovi Ladislav Pejaevi odkloniše ponuenu im bansku ast.

otii. Grofovi Julije i

Narodna stranka predloži Ivana Mažurania. bivšeg dvorskog kancelara u Beu, ali ga
Maari odkloniše. Ipak bude Mažurani imenovan banom, te je osam godina vodio
sudbinu Hrvatske Slavonije, On bijaše prvi ban neplemi i zvaše se zato »ban
i
J
puanin«. On bijaše na svaki nain najbolji ban od god. 1 867.
3J
V/L- 8.. s/r. 269.
j
53
VII. $.. sir. 284.
56
VII. 4,. sir. 101.
37
V/I. -4.. sir. Seton IVatson: Jedan ljudski vick kasnije, u doba jednog drugog boama Raucha,
102.. piše
postadoše sline krivotvonieljske metode temeljeni austrijske vanjske politike i povukoše ime Hrvatske u prvi red ^j
europskog skandala. Pisac misli nit veleiidajniku parnicu u Zagrebu i na Fnedjungov proces u Beu. (O toj
krivotvoritel/skoj aferi eporedi: »Odkna o vještinama hrvatske vlade*:. Posebni odttsak iz pražke »Politike« , ,

br. 121.. od 2. svibnja 1872. Tisak./. S. Skrejšowskoga u Pragu, vlastita naklada. 22 sirane).

243
pa sve do danas. Ne baš odviše odluan, preesto je popuštao Maarima, protiv ije je
volje bio imenovan, te mu to njegovi zemljaci mnogo zamjeravahu. Kao pjesnik i

osobno bez priekora, bijaše on prožet onim plemenitim humanizmom, koji je

hrvatskom preporodu unato mnogim fantazijama udario simpatini peat, koji je i i

njegovu djelovanju dao praktinu kulturnu vriednost. On je tako sviestno radio u

pravcu ureenja podizanja zemlje, koju je volio. Od njega potjee uglavnom ustrojba
i

današnje Hrvatske i Slavonije. Iz sredovjene staležke države nainio je Mažurani

suvremenu zemlju.
Premda je Mažurani znamenite riei: »Brat je mio, koje
prvi izgovorio poznate i

vjere bio« i »Proklet bio ko cie

na svojega reži brata«, ipak se našao
vjere,
ponukanim postupati protiv Srba u Hrvatskoj. On je pravoslavnima nadjeo zakonito
ime »grkodztoni«, izdao je školski zakon, po kojemu ne bijahu dopuštene srbske
vjeroizpovjedne škole, a postojee bijahu zatvorene. U doba previranja u Bosni, kada
su mnogi bjegunci iz Bosne boravili na hrvatskom tlu, poduzeo je on korake protiv
Srba u Pakracu, gdje su se, izgleda, bosanski bjegunci udružili s domaim Srbima i
napastovali hrvatsko katoliko puanstvo. Mažurani je zabranio upotrebu srbske
zastave (crveno, plavo, bielo), koju su Srbi doduše uviek proglašavali crkvenom
zastavom, ali je ona istovjetna sa zastavom kraljevine Srbije. S time u vezi zanimljiva
je naredba hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade od 16. studenoga 1876.,
Z. 18.307, kojoj bijaše svrha, da se spriee nepravilnosti pri bojenju stupova na
maltama i slinim mjestima. Bijaše naime utvreno, da se mnogo puta krivim
poreajem hrvatskih bojar crvene, biele i plave, ovakvi stupovi hotimice bojadišu
srbskim redosliedom boja, crveno, plavo i bielo, te da se to dešava osobito ondje, gdje
grkoiztoni imaju veinu, ili gdje je kotarski predstojnik sluajno Srbin. U naredbi su
sadržane stroge upute, a svršava se odredbom, da e se ustanovljene nepravilnosti u
bojenju popraviti na raun kotarskog predstojnika. Time je Mažurani navukao na
sebe mržnju Srba, i njegov položaj postade tim težim, što su u Pešti, gdje u
Mažurania ne imahu povjerenja, izradili, da mu Živkovi, koga smo
se banatski Srbin
ve nekoliko puta sreli, dodieli kao odjelni predstojnik za unutarnje poslove i kao
zamjenik.
Mažuraniu se bijaše boriti i protiv Starevieve stranke zbog njezina odricanja
valjanosti nagodbe, zbog njezinih bumih nastupa zbog njezina neprijateljskog držanja
i

prema Austriji.
Ali inae si je Mažurani stvorio neprijatelje svojim popuštanjem Maarima. U
i

—
doba bosanskog ustanka od g. 1875. 1878. nastao je u Hrvatskoj pokret, koji je
tražio, da Austro-Ugarska posreduje u Bosni oružjem u korist kršana. Pri tadašnjem
razpoloženju dviju velikih liberalnih stranaka u Austriji Ugarskoj naprama i

posredovanju u Bosni, možemo lako shvatiti, da je Mažurani to pitanje oprezno

izbjegavao, ime si je opet pribavio neprijatelje,
Mažurani se besprekidno bavio pitanjem sjedinjenja Dalmacije i Vojne Krajine.
Tako zvana Varaždinska Krajina bijaše ve prije pripojena Hrvatskoj. I u tako zvanoj
Banskoj Krajini bijaše ve sve sprem-

jS
Ove riei odnose se nasvejae otuivanje Srba od Hrvala nakon god. 1848. koje bijaše uvjetovano pretežno
vjerskim motivima.

244
 _ J)

ljeno, pa ve bijaše uvedena graanska uprava, samo se još ekalo na sjedinjenje. K

i

tome je još pridošla obnova nagodbe. Mažurani je pogriešio zaprietivši, da se e

zahvaliti na asti, ne požure li sa sjedinjenjem Vojne Krajine ne bude li se kod
i n|
produženja nagodbe usvojilo hrvatsko gledište. Maarska vlada prihvati najpripravnije j
njegovu ostavku (21. veljae 1880.).
Od god. 1867. ovamodoba Mažurania najbolje u Hrvatskoj. Što je
bijaše "]
Hrvatska nagodbom mogla postignuti, to je Mažurani postigao. Pa iako time ne bijaše - *

omoguen snažan razvoj, bijaše život za njegove ere u Hrvatskoj i Slavoniji ipak
r
podnošljiv. }
Mažurania je nasliedio na banskoj stolici grof Ladislav
Pejaevi, karakteran, ali
malo popularan hrvatski aristokrat. On
morao raunati sa željom Maara, da se u
je
Hrvatskoj Hrvatima vrše stegnu uzde nego za Mažuranieve ere. I

.i
Prva pojava toga nastojanja bijaše imenovanje Maara Antuna Davida ravnateljem
zagrebakog financialnog ravnateljstva. Njegove reforme izazvaše u Hrvatskoj mnogo n
nezadovoljstva.
j
Ali je Pejaevi Vojne Krajine. To je duhove umirilo razcjep
zato donio sjedinjenje
u narodnoj stranci ostade jedinom posljedicom. Dr. Mrazovi, jedan od njenih voa, ]
izstupi iz nje s još 22 zastupnika osnova t. zv. nezavisnu narodnu stranku, koja se po
i ^J
svome stranakom listu kasnije nazivaše »obzoraškom«.
Kritiki obrat usliedio je u kolovozu 1881. H
Dne 6. ili 7. kolovoza 1881. naredi David, da se na svima financijskim uredima ui

iztaknu grbovi s maarskim i hrvatskim nadpisom, dok su se dotle u smislu okružnice

od 26. prosinca 1867., Z. 700/praes. § 57. nagodbe, upotrebljavala samo grbovi s
i
]
hrvatskim, nadpisom. Po § 5. nagodbe bijaše unutar granica Hrvatske Slavonije
i

hrvatski jezik predvien izkljuivim službenim jezikom za organe zajednike vlade.

i i
Razdražene prijašnjim Davidovim postupcima, prikazaše novine taj sluaj kao
j
otvorenu povredu nagodbe. Dne 15. kolovoza skinula je publika silom grbove
prigodom demonstracija, koje su imale odjeka u itavoj zemlji. »Obzor« je donosio "]
kroz 14 dana na elu lista slovo §§ 56. i 57. hrvatsko-ugarske nagodbe, ime je htio J
konstatirati protuzakonitost Davidova postupka.
»Pester Lloyd« od 16. kolovoza 1 881 zahtievaše, da se skinuti grbovi smjesta opet
. 1

postave svim razpoloživim sredstvima zaštite, »dok se viša niža hrvatska fukara na
i i
zji

njihne priui«. Ali u Pešti se mogao uti i pokoji razborit glas. »Pester Journal« od 16.
kolovoza bijaše ovoga mišljenja: »Drugo je pitanje, da li je postavljanje grbova pred
nekoliko dana osnovano na nagodbi, pa i ako jest, pitanje je, da li je oportuno
bezrazložno izazivati mržnju prijateljenog nam naroda upravo sada, kada imamo toliko
nutarnjeg trvenja.«
Najugledniji lanovi hrvatske unionistike stranke izdali su 17. kolovoza proglas, u
kome doduše osuivahu demonstracije, ali konstatiraše, da je postupak financialnih
i
^

vlasti bio nezakonit i da smatraju nespojivim sa svojom savješu podupirati vladu, _j

koja poinja nezakonitosti.

245
 No »Budapesti Kozlony« donese viest: »Državni grbovi s ugarsko-hrvatskim
nadpisom, koji bijahu u Zagrebu prigodom nedavnih nemira skinuti, bit za nekoliko e
dana opet postavljeni.« I zaista dade nekoliko dana kasnije David preko noi opet
postaviti grbove s ugarsko-hrvatskim nadpisima. Ban Pejaevi povue iz toga
konsekvencije, podnese 28. kolovoza 1883. svoju ostavku znak zahvalnosti i ode. U
što nije protupravne ine pokrivao svojim imenom, dade mu narod ime »ban kavalir«.
U Hrvatskoj Slavoniji bude sada obustavljen ustav general konjanitva barun
i i

Herrman. Ramberg postavljen bi kraljevskim povjerenikom.

Taj dogaaj važan je u dva pravca. U Hrvatskoj bijaše time stvoren opasni
precedens, da Maari mogu, sve kada je postupak njihovih pouzdanika nedvoumno
protuzakonit, mobilizirati itavu snagu Monarhije u korist svoga stanovišta, a u
drugome redu, zadao je smrtni udarac unionistikoj politici. Svi bolji elementi
povukoše se iz stranke, te se ona ubudue razvijala u zajednicu oportunista, karierista i

štrebera.
Nakon dvomjesenog povjerenitva imenovan bi banom grof Dragutin Khuen-
Hedervarv, mladi maarski aristokrat, iji posjedi bijahu u Hrvatskoj, a imaaše još i
prednost, da bijaše u rodu s Kolomanom pl. Tiszom. Njegov zadatak bijaše osigurati
temelje za odluniji nastup Maara spram Hrvatske, koji je zapoeo u doba
Mažurania i koji ne htjede provoditi grof Pejaevi.
Khuen-Hedervary je izvrstno rješavao taj zadatak kroz dvadeset godina.
Ovdje se ne mogu pozabaviti potanjim poviestnim prikazivanjem dvadesetgodišnje
vladavine (1. prosinca 1883, do 27. lipnja 1903.) Khuen-Hedervaryja. Morat se u
zadovoljiti ocrtavanjem glavnih pravaca njegove politike, njegovih uspjeha i njihovih
posljedica.
Glavnim temeljem njegova besprimjerno dugotrajnog vladanja bijahu stranake
U Hrvatskoj Slavoniji bife su etiri stranke: u prvome redu dva krila
prilike u zemlji. i

nekadašnje narodne stranke, onaj dio, koji je svoje ime zadržao, t. zv. «nezavisna i

narodna stranka« (obzoraši). zatim Starevieva stranka, te Srbi. Ovi potonji ne bijahu
uostalom kao takvi organizirani, jer Srbstvo bijaše, kao što sam ve kazao, nacionalno
dozrelo samo u Sriemu. u podruju nekadašnjih Raca. U ostalim dielovima Hrvatske i

Slavonije Srbstvo je tada tek nastajalo. Kod pravoslavnog elementa u ostalim

dielovima Hrvatske i Slavonije imalo je ime Srbin izprva samo crkveno znaenje, u
narodnih bijaše specifinog nacionalnog osjeaja, svi se osjeahu
masa još ne
Hrvatima kao Hrvati vojevahu pod Jelaiem. Pretežno bijahu to poslavenjeni Vlasi.
i

Separatistiki osjeaj nesklonost prema izrazitom katolicizmu, u Hrvata, bijaše

i

osnova, na kojoj zapoe razvoj, što sam ga prikazao u 7. poglavlju 6. diela koji i

uspievaše izprvice kod inteligencije. (Izporedi lanak Kirinskog u Agramer Tagblattu,

str. 203.)
U takvoj nejasnoj sredini zapoeo je Khuen-Hedervary svoje djelo. Seton Watson
opaža sasvim izpravno, da je stara narodna stranka bila u posljednjem stadiju svoga
razpadanja daje Khuen-Hedervaryju
i

246
 59
uspjelo sauvati njenu lešinu od nje stranku mameluka.
'

i napraviti Seton VVatson je

meutim hrvatsku politiku shvatio samo napola, a srbsku uobe nije shvatio, pa se zato
njegova krijiga može upotrebljavati samo s oprezom. Koliko god je njegovo .-»

prikazivanje izpravno tamo do god. 1880., toliko je, što dalje, to nepouzdaniji, dok se
od god. 1905. na sasvim krivom putu. Tako on na pr. ne zna objasniti, na
dalje nalazi
koji je nain Khuen On je previdio, da je stara narodna stranka izprva bila
uspio.
^
protustranka unionistikoj stranci. Nakon nagodbe stvoriše se u stranci dva pravca, od J

kojih se jedan izmiri s položajem, stvorenim nagodbom, dok je drugi, radikalniji

"1
pravac, vjerno služio prvotnim ciljevima stranke, htio se boriti za promjenu nagodbe i

prema potrebama naroda. Khuen-Hedervary stopio je unionistiku stranku s narodnom

strankom, koja je postajala sve oportunistinijom, pojaao je tu kombinaciju sa i

Srbima, sve jaima u Hrvatskoj Slavoniji. Na taj je nain Khuen stekao prilino širok
i

krug ljudi, iz koga je nesumnjivo vrlo spretno znao izabrati najupotrebljivije ljude.
Njegovi protivnici bijahu meutim sasvim neopasni. Tako zvana »nezavisna
n
narodna stranka« bijaše doduše stranka, koja je znala okupiti pretežni dio narodne
]
inteligencije, ali nije imala ni vodstva, ni odlunosti, ni organizacije. Formalni voa
stranke bijaše Strossmaver, ali je on nije vodio, jer se zapravo ve od god. 1873. Hj
sasvim povukao Nezavisna narodna stranka nije
iz politike. imala ni podmladka, a J
budui da protiv Khuena
mogla uspjeti, ona je brzo umrla.
nije
r
Ostadoše još starevi anci. I njima bijaše doskora biti težki boj s Khuenom. U l
sjednici/sabora od 5. listopada 1885. bijaše u toku razprava o odpremi nekih ^
dokumenata u Peštu. Tom zgodom je Khuen primietio, da sumnja, da ii se ti
60
dokumenti nalaze u poštenom posjedu Hrvata. Hrvati smatrahu to uvredom, nastade J

zaglušna buka starevianci zahtievahu, da predsjednik pozove bana na red. Kada

i

toga predsjednik ne uini, pogrivahu starevianci bana. izguraše ga iz dvorane i

^
uztvrdiše, da su ga nogom udarili. Kasnije se sve svelo na borbu o konstataciju, da li
i
j
je ban tom zgodom bio udaren nogom ili nije. Khuen izradi osudu od 18. prosinca
1885., kojom se konstatiralo, da je ostao netaknut, dok su starevianci kolovoe ^
dobili nekoliko godina tamnice, izgubili astna prava i t. d. Ban ostade pobjednikom, i
jer starevianci ne bijahu tom jakom ovjeku dorasli niti zaptom, a niti snagom svoje
volje duha. Khuen-Hedervary znao je odtada, da u zemlji više nema opasnog
i

protivnika.
Khuen vladaše u Hrvatskoj s pomou
bia, kako se njegov nain nazivaše u
zobi i

Ugarskoj. Vrlo mi je neugodno, ništa drugo, nego da je vladao

ali to ne znai
podmiivanjem i nasiljem. Seton Watson ima posve pravo, kada tvrdi, da je Khuen .J

pokvario u Hrvatskoj itavu jednu generaciju. Osobito se nasiljem služio na izborima.

Posebno omiljelo sredstvo bijaše spreavati s pomou oružnika dolazak izbornika na
Kada se seljaci sili uzprotiviše silom, Khuen bi dao da se puca zato u
biralište. i

Hrvatskoj gotovo nikada ne bijaše izbora bez krvoprolia. Iz vlastitog izkustva poznat
mije konkretni sluaj, koji se desio u kolovozu

'"
VII. 4., str. 115.
Ovi spisi, koji na temelju sporazuma izmeu
se ticahu hrvatskih stvari, bijahu preneseni n Zagreb godine 1849.,
Je latica i Wmdischgratza. Khuen dade te spise kratkim putem odpremiti u Peštu. Djelovanje banovih nevi bijaše
tim neugodni/e, što rie »pošten« imade u hrvatskom jeziku dva znaenja, a iz banovih ostalih riei moglo se
razabrati, da sumnja u poštenje Hrvata.

247
1885. u slavonskom kotaru B., gdje su oružnici kordonom spreavali izbornicima tako
dugo dolazak na biralište, dok izbor nijo bio završen.
Sasvim je jasno, da se ljudi u takvom sistemu brzo iztroše. Koliko se narodna
stranka i unionisti iztrošiše, toliko uoše Srbi u vladinu stranku, jer se oni bujno
razvijahu u zemlji obasjam vladinom sklonošu. Khuen doe postepeno sve više u
zavisnost od Srba i morade im initi sve vee ustupke, a to tim više, što se ne može
porei, da se nisu krasno upotriebiti u njegove svrhe. Jedno za drugim padoše
dali
ogranienja, kojima je Mažurani uspio obuzdati napredovanje Srba njihovu opasnu i

agitaciju. Srbi stadoše na svim stranama osnivati srbsko-pravoslavne vjerske škole, u

Pakracu srbsko-pravoslavno sjemenište, u Zagrebu srbsko-pravosiovnu višu
djevojaku školu, a sve te škole država je obilno pomogla. Bijaše im dozvoljeno
upotrebljavati srbsku trobojnicu, a Khuen-Hedervary izjavi ak dne 19. listopada 1895.
u saboru, da je srbska zastava u Hrvatskoj jednakopravna hrvatskoj zastavi da je i e
štititi tako dugo, dok je on ban. irilica bude obvezatno uvedena u škole, a jezik se ne

nazivaše hrvatskim, nego hrvatsko-srbskim ili srbsko-hrvatskim. Srbi nagrnuše u veoj

mjeri u državne službe, zaposjednuše najbolja mjesta sa svojim ljudima, zauzeše
najunosnije položaje, najbolja odvjetnitva i im drugi unosni
bilježnitva, a pripadoše i

položaji. Oni se gospodarski organiziraše, osnovaše god. 1895. u Zagrebu Srbsku

banku (dionika glavnica 8,500.000. —
kruna god. 1913.), koja je upravo forsirala
srbsku trgovinu industrijska poduzea,
i

U Khuenovo doba postade prvi put jedan Srbin, Vaso urevi, predsjednikom
61
sabora. Ban se u Mitrovici dao slaviti kao »srbski ban«. U znak zahvalnosti izabere
ga zato tamošnje gradsko zastupstvo poastnim graaninom.
11. prosinca 1902.održao je spomenuti predsjednik sabora u hrvatskom saboru
govor, u kome da Srbi nisu dovoljno ravnopravni, te je svoj zahtjev
se tužio,
obrazlagao time, što su Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji »državotvorni element«. ~ Ne
smije se ni previdjeti, daje za Khuenova vladanja, 4. listopada 1894,, poeo izlaziti u
Zagrebu srbski list »Srbobran«. Premda se uredniku toga lista, Pavlu Jovanoviu (tako
zvanom Dinariu), javno spoitavalo, da mu list izdržava Beograd, ipak nije
Khuenova vlada ništa poduzimala protiv njega, što nam se pri takvom stanju stvari ini
sasvim razumljivim. List se pokadšto plienio, ali u cielosti mnogo manje nego
i

hrvatski listovi. Urednik lista bude ak izabran u sabor, premda su hrvatski listovi
mnogo puta upozoravali na sustavno huškanje toga lista, a Khuen, koji je znao
sprieiti, da mnogi hrvatski politiar ne bude izabran u sabor; nije ništa poduzeo u
sluaju toga poznatog beogradskog plaenika.
Punim pravom mogu zato kazati: Srbi su u doba Khuena postali u Hrvatskoj onom
silom, kakvom ih vidimo poslije god. 1905.
Khuea bijaše meutim postigao svoj cilj, u Hrvatskoj vladaše mrtvaka tišina.
Samo tu tamo pojavi se kakav sumnjivi bljesak, tako na pr. demonstracije napadaji
i i

protiv Srba god. 1895. u Zagrebu prigodom boravka Njegova Velianstva u Zagrebu.
Hrvati bijahu razoružani, maarizacija je mogla zapoeti.

»Agramer TagblaH« oU 1 2. prosinca l'MIl.,

Jzporcili hr. 2H5.
»Agramer Tugblaii« <hl 12. prosinca l'J02. hr. 2<S5.

248
 .jj

Sve to imaaše i gospodarsko propadanje zemlje i sve jae

svoje nalije;
izseljivanje hrvatskog svieta svjedocima sve jaeg oboljenja hrvatskog
bijahu
narodnog organizma. O uzrocima gospodarskog propadanja valja samo ponoviti, stoje nj
hrvatski list »Pozor« pisao dne 12. studenoga 1883. u svom 209. broju. »Autonomija, . j

koju nam nagodba daje u našim unutarnjim poslovima, nije nikada prema slovu
nagodbe služila razvoju naroda., nego razvoju politikog naela, da sve ono mora biti
dobro, što dolazi iz Pešte. Tako se moglo dogoditi, da se smatralo neprijateljima _j

države i zajednice s Ugarskom sve one ljude, koji se založiše, da hrvatski narod ostane
u okviru nagodbe gospodar u vlastitoj kui. Na odgovornom mjestu nije se htjelo \
)
obazirati na opomene i savjete tiska i narodnih zastupnika, obzirom na kobne i štetne
posljedice takvog stanja, narod je materialuo sve više propadao, porezi bivahu sve rt,

vei. sve bezobzirnije se utjerivahu nitko nije vodio brigu, da se izvori narodnog
i
\

blagostanja umnože.« (lanak »Odakle nemiri u Hrvatskoj?«)

Posljedice ovakvog sustava dolaze, najjasnije do izražaja u brojitbenim podatcima n,
o izseljivanju. Prema službenoj brojitbi izselilo se iz Hrvatske i Slavonije stanovnika J
6^
godine:

ukupno od toga u Sjevernu Ameriku ^J

1899. 4.195 2.954
1900. 4.176 3.452 1
1901. 7.879 6.805 J
1902. 11.057 9.870
1903. 13.488 13.941 ]

i
1904. 4.848 3.545
1905. 27.142 22.252
1906. 24.726 21.857
1907. 25.493 22.845
1908. 5.045 2.863
1909. 13.441 11.460
1910. 16.104 14.024
1911. 8.215 6.604
1912. 15.979 14.239
1913. približno 13.000 11.868
1899.-1913. 194.788 166.579

U spomenutom brojitbenom djelu nalazi se primjetba, da ti brojevi nisu sasvim

toni poradi toga. što se u Hrvatskoj Slavoniji uobiajilo da se veina izseljenika seli
i

zaobilaznim putovima bez putnice ili s krivotvorenom putnicom, te tako nije

obuhvaena državnom kontrolom a to je po mome vlastitom izkustvu zaista tako.
i

Tamo se nalaze podatci sabrani kod raznih izseljenikih družtava kombinirani s

i

izdanim putnicama:

249
 '

Izselilo se:
1900. 39.829
1901. 38.208
1902. 49.603
1903. 50.331
1904. 33.565
1905. 48.531
1906. 45.952
1907. 49.470
1908. 19.230
1909. 37.497
1910. 36.831
1911. 16.515
1912. 35.176
1913. 28.297
1900.-1913. 529.025

stanovnika, a od toga 329.251 u Sjevernu Ameriku, pravcem, koji bijaše sasvim

naravan pri takvom stanju stvari.

6. Dalmacija od god. 1797.

Kada je Mletcima prietila opasnost od Napoleona, bijahu dalmatinski Hrvati jedini,
koji se htjedoše hrabro boriti za svoju gospodaricu. Ali njih 12.000 na broj bijaše
poslano kui, bez udarca maa padne Venecija, nekadašnja gospodarica Jadrana, dne
i

12. svibnja 1797. u Napoleonove ruke.

Dalmacija bijaše sada bez gospodara u zemlji vladaše obi metež pometenost.
i i

Tu tamo u zemlji bijaše samo pokoji trag nacionalne sviesti, a o narodnoj poviesti,
i i

nije se znalo gotovo ništa. Graani Splita, Trogira Šibenika poslaše odaslanstvo i

Ignjatu Bakotiu, župniku u Kaštel-Gomilici, koji bijaše nadaleko poznat kao uen
ovjek, da im on savjetuje, šta da se radi. On im odgovori: »Uzmite ugarsku krunu, da
se tako opet sjedinite s hrvatskom državom, iji ste dio nekada bili.« Tako nastade u
Dalmaciji pokret na elu s grofom Draganiem biskupom Cippicom iz Splita, i

biskupom Blaškoviem iz Makarske patrom Dorotiem. Taj pokret odpravi dne 17.
i

lipnja 1797. odaslanstvo caru Franji. Meutim je austrijski general Rukavina ušao 5.
srpnja u Dalmaciju sa 4.000 ljudi. Svuda ga oduševljeno doekaše, jer je kao roeni
Hrvat posvuda mogao s narodom razgovarati svojim materinjim jezikom.
Izaslanstvo ponese sa sobom adresu zbog sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom,
preda je u Zagrebu hrvatskom banu Ivanu Erdodiju poe zatim u Be. Palatin i

nadvojvoda Josip podnio je takoer spomenicu, kojom je Dalmaciju tražio za Ugarsku.

Ministar Thugut ne bijaše meutim sporazuman niti s adresom, niti sa spomenicom, pa
izviesti cara u tome smislu i oba spisa odoše ad acta.

'''
VII. 19., sir. 04. Treba imali na umu, daje to 20% sianovnttva Hrvatske i Slavoniju da su to sami ljutit u
i

najboljim godinama, vojni obvezama, ko/i su time oduzeli vojnoj moi države i sada dobrim dielom izrauju
streljivo za neprijatelja u amerikim, tvornicama streljiva
6i
II. 4., sv. III, str. 7(1. 75.

250
 Thugut je ograniio Rukavinu na vojniku upravu, jer je kao Hrvat bio pristaša
sjedinjenja sHrvatskom postavi carskim povjerenikom za Dalmaciju grofa Rajmunda
i

Thurna, kome dade ovakav tajni naputak: »Vaš zadatak bit e, da pobijele nezgodno ^
nastojanje Dalmatinaca oko sjedinjenja s Ugarskom, zasad ne želim tamo nikakve
promjene.«
Kada je kasnije mirom u Campoformiju potvren predhodni leobenski ugovor, "}

zapoe grof Thurn provoditi Thugutove upute na taj nain, što se oslanjao na Talijane ^ j

u Dalmaciji poeo ih zato pomagati na raun Hrvata.

i

Nažalost je to stanovište, što ga je Austrija zauzela odmah u poetku, kada je 1

Dalmaciju stekla, obilježilo pravac kasnijoj itavoj austrijskoj politici sve do naših J

dana. Vidjeli smo ve jedan dio nezgodnih posljedica te politike, ali itav njihov
registar time jos nije iscrpljen. ,

Taj se pravac još pojaa, kada Hrvati ne popustiše. Spomenuti ve biskup Fabian
Blaškovi, stupi u vezu s vlastima zagrebake županije; tako je hrvatski sabor r -»

glasnicima za zajedniki sabor u Požunu god. 1802. podielio naputak »da moraju u j
smislu krunitbene zavjemice poraditi svim sredstvima u pravcu, da se taj sastavni dio
kraljevine Hrvatske (integrans haec regnorum pars) opet s njom sjedini, opet podloži H
zakonitoj banskoj sudbenosti na taj nain opet spoji s ugarskom krunom.« I zaista
i Lj

zakljui zajedniki sabor u svome zasjedanju od 3. rujna 1802., da se kod kralja

poduzmu u tome pravcu koraci. To se i zbude, ali je rješenje glasilo, da predmet još -^

nije dozrio za odluku. ^

Posljedica svega bijaše, da se grof Thurn samo još odlunije stavio na stranu
Talijana. On ustroji neke vrste zemaljski odbor i pozove u nj tri dalmatinska Talijana ]
"
(conte Pasquali, Stratico i Riva) i tri austrijska Talijana (Rinna, Suppe, Wrachien). To
bijaše izvršni odbor u svim upravnim, financijskim ipravnim poslovima. Ta uprava ^,
bijaše konzervativna do skrajnosti i ne bijaše u stvari ništa drugo, nego samo nastavak
j
mletake uprave, nažalost s veinom njenih mana.
Svjetska je poviest išla meutim svojim tokom.. Mirom u Požunu (26. prosinca D

1805.) morala je Austrija odstupiti Napoleonu Dalmaciju Boku Kotorsku, a mirom u i

j

Schonbrunnu (14. listopada 1809.) još k tome Istru, zapadni dio Koruške, Kranjsku i
i

Hrvatsku do Save. Austrija postade time jadni kontinentalni torzo bez izlazka na more. H
Francuzka vladavina, koja trajaše od poetka g. 1806. do konca 1813., bijaše od ci

velikog znaenja ne samo za Dalmaciju nego za itavu poviest južnih Slavena u

Austriji. !

-->
Napoleon preda upravu u Dalmaciji generalu, kasnije maršalu Marmontu, a
graansku upravu naobraženom mletakom kemiaru Vincenciju Dandolu. Malo je
neobino, ali taj Mletanin primio se posla na sasvim suprotan nain od grofa Thurna.
On je odmah dao, da hrvatski jezik doe sve više do izražaja Njegovo prvo djelo
bijaše proglas (3. srpnja 1806.) na talijanskom hrvatskom jeziku, a pri tome se služio
i

liepim starinskim ikavskim narjejem. Nekoliko dana kasnije izau prve novine na
talijanskom hrvatskom jeziku (12. srpnja 1806.) »II regio Dalmata
i Kraglski —
Daliriatin«. U uvodniku iztie se. kako
'

U. -/., at. ///., sir. "ft.

lim zanimljivim novinama postoji dobro studiju, navedena pod VII, 1~,

251
je Dalmacija dosada bivala zapuštena i obeava se, da sada zemlji svanuti bolji e
dani, kada je došla pod vladu »pobjednikog velikog Napoleona«. Francuzka se
uprava zaista trudila, da izkupi zadano obeanje. Marmont zapoeo je odmah dobro
promišljenom, izvrstno ustrojenom, svrsishodnom brzim tempom provoenom i

akcijom oko preustrojstva kulturnog podizanja On ukine zastarjele sredovjeno-

i

mletake povlastice, ukine slobodnu Dubrovaku republiku, upravo tako kao i njenu
veu posestrimu Mletaku republiku, provede suvremenu upravu sa zgodnom
zemljiŠtnom podjelom. Dalmacija bijaše jednom rieju preobražena u suvremeno
organiziranu zemlju. Osnivane bijahu škole svih vrsta, podignuta industrija, intenzivno
se radilo oko podizanja poljoprirada najvea se pažnja posveivala ureenju prometa.
i

Od rimskih vremena ne bijaše u Dalmaciji tako dobrih cesta kao u ono doba.
Ta se akcija samo još proširila, kada je Napoleon mirom u Schobnbrunnu stekao
još Istru, Kranjsku, Korušku i južnu Hrvatsku, te od svega bijahu stvorene Ilirske
pokrajine (les provinces illvriennes) ili Ilirija. U tim pokrajinama bijaše hrvatski
(ilirski) jezik uveden u itavu upravu kao službeni jezik. Napoleon je Hrvatima

takoer polaskao, iztiui njihove vojnike sposobnosti. Prije bitke kod VVagrama
pisao je Marmontu, koji je vodio dalmatinske Hrvate: »U Vas je najbolji vojni zbor
moje armade.« A u Rusiji ree jedno pred sakupljenim astnikim zborom: »Nikada
nisam imao hrabrijih u svim prilikama spremnijih vojnika.«
i

Pa ipak ne mogaše Napoleon osvojiti srdca Hrvata.

Zagrebaki biskup Vrhovac svjetova ak bekom dvoru 19. travnja 1809.: »Kada
bi se dalmatinskom narodu izdao proglas, da se Dalmacija pripojiti kraljevini e
Hrvatskoj, a time po starom pravu i kraljevini Ugarskoj, mogli bismo doskora
protjerati Francuze.
A kada se u bitkama kod Leipziga i VVagrama odluila sudbina velikog
Korzikanca, pripade Dalmacija opet Austriji bez veih potežkoa. U jeseni god. 1813.
okupira Dalmaciju Hrvat Franjo pl. Tomaši, a narod ekao je Austriju otvorenim

rukama.
Tada bijaše okupirana takoer t. zv. Mletaka Albanija
i Dubrovaka republika, a i

i Boka do Budve. Sve Dalmacijom pod njenim imenom.

te zemlje budu spojene s

Napoleonova politika misao oživjela je kasnije opet u hrvatskom ilirskom

pokretu. Zanimljivo je spomenuti, da se je i Napoleon, uvjeren u neodrživost svoje

dalmatinske Ilirije, Bosnu, kako bije združio s Dalmacijom.

bavio mišlju, da osvoji i

Kada se ponovno uzpostavilo austrijsko vladanje, povratiše se u glavnome opet na

sistem grofa Thurna.
Hrvati ne propustiše od vremena do vremena tražiti, da se Dalmacija sjedini s
Hrvatskom. Tako odasla god. 1 822. zagrebaki sabor izaslanstvo do cara, koji se tada
71
nalazio u Veroni. Godine 1830. bijaše zakonskim lankom V-1830 ustanovljeno
odaslanstvo. koje je s odaslanicima Dalmacije imalo pregovarati o sjedinjenju
Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Talijanski utjecaj bijaše tada meutim i suviše
jak, te dalmatinsko odaslanstvo ne bijaše uobe izabrano.

""
II. 4.. sv. IO-. sir. 10-1. i 107.
1:9
Sa istom mjestu, str, 125.
''II. -/.. w. takoer »Mi nerva«, em Jotirnu! histonschen umi potilischen Inhultes,
///., sir. 109. Izporedi
heraus^egeben vonj. W. Archenhoh, hro/ od prosincu 1809., Hamburg, kao i lanak: Bivša budua Ilirija. i

(Veda)'Jll.. sir. 40. -42.)

"''
VII. 13.. sir. 42.

252
 Od 1830. do 1848. u Hrvatskoj je doba narodnog preporoda. U tim burnim
g, j
danima ne bijaše mnogo smista sklonosti za državopravne akcije. Ali narodni
i

preporod u Hrvatskoj nije mogao ostati bez utjecaja na Dalmaciju, te se prve kulturne i
^
politike niti zapoeše razpredati izmeu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. J
U lipnju god. 1848. bijaše poslana caruFerdinandu u Innsbruck adresa, u kojoj
bijahu spomenuti svi momenti od važnosti za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. 72 1
Vidjesmo ve, kako je kasnije ban Jelai imenovan guvernerom Dalmacije (2. ^

prosinca 1848.), kako je proputovao zemlju kako ga Hrvati sa slavljem doekaše. To

i

zabrine Talijane, koje je vlada uzprkos prevratu god. 1 848. sad više, a sada opet manje ]

podupirala. Imajui tada u saboru veinu, premda bijahu u zemlji upravo neznatna
manjina, upraviše Talijani vladi interpelaciju, kojom se ogradiše protiv toga, da se <-*

banova prava prošire. Hrvatska manjina prosvjedova protiv nastupa Talijana. Ministar j
za unutarnje poslove odgovori na interpelaciju »da vlada nipošto ne namjerava
73
ograniiti pokrajinsku upravnu samostalnost Dalmacije.«
^
Godine 1 85 1 postade generalmajor Mamula zamjenikom guvernera Dalmacije, t. j.
, J
bana Jelaia. Neko vrieme nakon toga napisa ban pismo Mamuli, koji bijaše
grkoiztonjak po imenu balkamsko-romanskog podrietla. da se odozgo želi
i
"l
sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, daje to u probitku naroda zamoli ga, da se za to "J
i

zauzme. Mamula odgovori, da nije istoga mišljenja da se za to ne može ni zauzeti za i

sjedinjenje, Jelaievo pismo koncept Mamulina odgovora nalaze se u rukama

i
]

jednog roaka Mamulina. Ban Jelai umre 19. svibnja 1859. a Mamula postade iste
godine guvernerom Dalmacije. Mnogi misle, da je Mamula tada osujetio sjedinjenje r--,

obiju zemalja daje u Dalmaciji u školama uredima radije zadržao talijanski jezik.
i i
J
—
Godine 1851. 1859. izpunjene su razdobljem reakcije; u to doba nije se moglo
oekivati, da e se oitovati nacionalne želje oko ujedinjenja Hrvata.
i nastojanja
r
\
Odmah nakon listopadske diplome uputi car banskoj konferenciji u Zagrebu runo J
pismo od 5. prosinca 1860., kojim je zauzeo povoljno stanovište prema hrvatskim
željama u pogledu sjedinjenja Dalmacije, ali je konano rješenje bilo odgoeno do 3
zakljuaka konferencije hrvatskih i dalmatinskih zastupnika. Ali protiv takvih namjera ^

prosvjedovaše gradsko zastupstvo u Splitu i u 16 drugih dalmatinskih gradova, gdje su

Talijani s vladinom pomou imali veinu u obinama, i doista se ta konferencija nije
nikada održala. ^
U lanku III. veljakog ustava
Dalmaciju sadržan zemaljski red izborni
bijaše za i ,,

red s dodatkom: Ali budui da još nismo donieli odluku o državopravnom položaju i

Dalmacije prema našoj kraljevini Hrvatskoj, ne može zasada još stupiti na snagu za
kraljevinu Dalmaciju propisani zemaljski red. Istoga dana bijaše saboru u Zadru h
upuen previšnji priedlog, kojim se sabor pozivaše, da pošalje zastupnike u Zagreb, da J
tamo razpravljaju o uvjetima za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.

VII. -3:, str. 2X.

VII. 13.. sir. 44.

253
 Spomenuti izboriti red u Dalmaciji bijaše meutim takav, daje 15.000 Talijana u
Dalmaciji biralo 28 zastupnika, a 400.000 Hrvata samo 15 zastupnika. Ovakvoj
izbornoj geometriji pomagahu još i Talijani, poduprti dalmatinskom vladom, te od 43
mandata osvojiše Talijani 31 , a Hrvati samo 12.

Time bijaše pitanje sjedinjenja s Hrvatskom ve riešeno. Sabor u Zadru bijaše mu

protivan. U adresi na cara, primljenoj s pomou talijanske saborske veine dne 19.

travnje budu izabrani izaslanici za

1861., bijaše sjedinjenje odklonjeno, a ujedno
carevinsko viee, ta veina poe u Be. Hrvatska saborska manjana posla nasuprot u
i

Zagreb Vinka Milica, Mihovila Pavlinovia, Tripkovia dra Mihu Klaia, ali to bijaše i

bez državnopravnih posljedica, s obzirom na ve unapried odreeno stanovište

75
Dalmacije. Pavlinovi opisa zanosnim govorom u hrvatskom saboru nepravdu
nenesenu Hrvatima spomenutim izbornim redom.
Kasniji razvoj prilika poznat je ve iz moga prijašnjeg razlaganja i spada u obu
hrvatsku poviest. Ve sam napomenuo, da je sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i

Slavonijom predvieno §§ 1., 19., 65. i 66. hrvatsko-ugarske nagodbe. U 66. paragrafu
veli se ak izriito: »U smislu prijašnjeg paragrafa smatra se, da pripadaju podruju
Hrvatske. Slavonije i Dalmacije:
1. poimenino nabrajanje zemalja Hrvatske
sve zemlje (sliedi Slavonije po i

županijama i graniarskim pukovnijama, te konano današnja Dalmacija.« Pa ipak

vidimo, da hrvatsko-ugarska nagodba još ni danas nije provedena, premda je temeljni
državni zakon potvren od vladara. U Maara ne bijaše interesa, da Hrvati ojaaju a
Austrija se držala vrsto Thugutova shvaanja, koje emo ubudue zvati Thugutovom
misli. Tako ovaj put ne bijaše provedeno zakonom zajameno sjedinjenje Dalmacije s
i

Hrvatskom.
Pod ovakvim okolnostima razvijala se Dalmacija od 1 867. pa do svjetskog rata. U
nastavku moram momenata.
se ograniiti na prikazivanje samo najvažnijih
Hodoaše dalmatinskih zastupnika u Zagreb imalo je ipak vrlo važne posljedice,
premda bijaše u državopravnom pogledu sasvim bezuspješno. Poevši od god. 1861.
zapoinje u Dalmaciji intenzivni narodni pokret. Do god. 1861. bijaše on više
obeslavenski, u smislu ilirizma i jugoslavenstva, bez specifinog hrvatskog
nacionalnog obilježja. Poevši od zagrebakog hodoaša zapoinje jedan razvoj, koji
je sve više vodio u isto hrvatstvo. Taj je pokret ubrzavala spoznaja, koja se sve više
širila produbljivala, daje Dalmacija sa susjednim dielovirna Bosne južne Hrvatske
i i

bila zapravo kolievka hrvatske države.

Hrvatski pokret u Dalmacija zapoeo je osnutkom kojega prvi broj izae dne
lista,

1. ožujka 1862. pod naslovom: »II Nazionale periodico politico e letterario« na

talijanskom jeziku, stoje vrlo znaajno za tadašnje prilike. Pošto su u ono doba itava
uprava ono malo škola bili na talijanskom jeziku, ne trebamo se tome uditi. Za
i

hrvatske se novine tada naprosto ne bi našli itaoci. Hrvatskim jezikom služio se onda

'
VII. X.. sir. I 'JI.
"•
VII 13.. sir. I')3.
7
" V1I.-S., sir. 195.
77
VII. 13.. sir. 51,: »./usno se opaža, daje ugarska vlada, s obzirom na njezino razmimoilažen/e s Hn'alskom,
nastojala odgoditi akci/u, koja bi, da je usp/ela, nesumnjivo pojaala položaj Hrvalskeu.

254
 '1
samo gotovo sasvim sastojao od samih nepismenjaka. Srednji stalež i
niži puk, koji se
kui u meusobnom saobraaju talijanskim jezikom tako,
J
viši krugovi služili su se u i

daje bio pravim specialitetom Dalmacije hrvatska rodoljub, koji govori talijanski. r .

Odmah u poetku urednik lista, obrazovani Nadko Nodilo, kasnije profesor ..i

poviesti na zagrebakom sveuilištu, uspješno se perom borio protiv Nikole

Tommasea, poznatog talijanskog pisca, koji se, iako roen u Dalmaciji i po svoj prilici h|

slavenskog podrieda (Tomaševi), ipak smatrao Talijanom. . i

Uspjeh lista »U Nazionale« u buenju okupljivanju naroda, prisilio je dalmatinske

i

Talijane, da i oni izdaju list. Oni osnovaše list »II Dalmata«, iji prvi broj izae dne 6. H
ožujka 1866. Oko toga lista okupljaše se talijanski orientirana autonomaška stranka. i

Poviest ove stranke veoma je zanimljiva. Polazei sa sasvim izpravnog stanovišta, da

je neko maglovito »slavenstvo« mnogo manje opasno dalmatinskim Romanima nego 1
poviestno uvršeno hrvatstvo, koje je išlo za državo-pravnim ujedinjenjem Dalmacije
s Hrvatskom Slavonijom, izdavahu se autonomaši Slavenima. Bajamionti izree ak
i

8
riei: Slavo sempre, Croato giammai' (Slaveni uviek, Hrvati nikada). Stara mletaka j
mržnja na žilavi narod plemia na drugoj obali Jadrana, došla je opet do izražaja.
Dalmatinski Romani vjerovahu, da e na tajnain najlakše osujetiti sjedinjenje r^

Dalmacije s Hrvatskom, a to im god, i 1 868. poe za rukom uzprkos dogaajima god. J

1866. U listopadu god. 1867. stupe oni ve u talijanski klub carevinskog viea, a
nekoliko godina kasnije (1874.) nastupaju ve kao nacionalni Talijani. Za ovo je
^
zaslužan u prvome redu neki dr. Keller, tršanski Talijan, oigledno njemakog J
79 možemo
podrietla. Koliko udjela su pri tome imali utjecaji s druge obale Jadrana, ne
ovdje iztraživati.

Borba autonomaša u Dalmacijji protiv sjedinjenja s Hrvatskom i Slavonijom

opredielila je i stanovište vlade u korist autonomaša, jer oni bijahu prirodni saveznici n
Thugutove ideje. Poevši od 1 866. odnosno 1 872., t. j. od osnutka ujedinjene Italije, te
j
su se simpatije doduše postepeno ohlalvale, ali znatnija promjena dogodila se tek na
prielazu u novo stoljee. Dotle se bijaše održavao prisni odnos izmeu Talijana vlade i

uslied zakona ustrajnosti i usted toga, što su se Talijani prislanjali uz Niemce kao
»narod kulture« i prikazivali borbu protav hrvatskih «barbara« zajednikim ciljem,
koji treba da ih poveže. Treba naglasiti, da je vei dio javnog mišljenja u njemakom
dielu Austrije, a osobito liberalni krugovi, smatrao taj savez izpravnim koristnim za i

probitke Monarhije. Kod Maara pozivahu se pak Talijani na bratstvo oružja iz god.
1848.
Taj savez bijaše meutim poguban za Monarhiju iz više razloga. Prelazim sasvim
preko injenice, daje takvom politikom Monarhija produživala život na umjetan nain
onome elementu, koji je imao postati najopasnijim njenoj vladavini u toj zemlji. Po
mome mišljenju unutarnjopolitike posljedice toga nezdravog saveza postale su još
mnogo štetnije.

?*
VII 18., str. 98,. 4. stupac.
79
Na isiom mjesni, sir. 106., stupac I

255
 Bijaše neprirodno, da 15.000 Talijana vlada nad više od 410.000 Hrvata, tim
neprirodnije, što se broj Talijana nezaustavljivo smanjivao, a broj Hrvata u istom
omjeru poveavao. Talijani posegoše za prokušanim sredstvima; za podmiivanjem i

nasiljem, da bi održali svoje neprirodno vladanje. Izbori bijahu voeni najbezobzimije,

nepoudni mandati poništavani, a u mjestima s talijanskom obinskom upravom
napadaše talijanska rulja zlostavljaše hrvatske rodoljube. Tako bijahu na pr.
i

napadnuti u srpnju 1867. u Splitu dr. Mati Morpurgo, a 21. kolovoza 1868.
i

Deškovi i braa Košta i uro

Vojnovi. Bijahu izudarani nabacani blatom. Takvi i

napadaji razprostraniše se uz viku »morte ai Croati« po itavoj zemlji, a zatim

usliedise redovito poklici namjestniku Talijanu Lapenni i ministru Giskari.

Dalmatinski mrzitelji Hrvata pokriše se velom lojalnosti. Svatko e bez daljnjega

razumjeti, da su ti napadaji i uvrede ostali veinom nekažnjeni. Kao vladina stranka
mogli su Talijani proturati spram Hrvata takoer svoje osobne mržnje osvete. i i

Najugledniji Hrvati, ukoliko bijahu državni inovnici, bijahu stegovno kažnjeni,

izpremještani, umirovlrjemi odpušteni. Naroito spominjem god. 1863. odpuštanje
i

dra Mihe Klaia, kasnijeg predsjednika sabora odpuštanje profesora Danila. To i

otpuštanje bijaše ozlovoljilo itavu zemlju. Bijaše sasvim prirodno, da su Talijani,

sigurni u svoju stvar, temeljito izkoristili svoj položaj na koritu, pa je vlada imala pune
ruke posla, da sakrije talijansku korupciju. Najgore bijaše na itavoj stvari to, što je
sav priekor zbog takve politike pao na austrijsku vladu postepeno stvarao mržnju i

dalmatinskih Hrvata protiv austrijske vlade.

Sva ta politika, naravno, nije ništa pomogla, jer je na izborima od 4. do 9. srpnja
1870. bila skršena autonomaška talijanska veina u dalmatinskom saboru. Sa svoga
jednostranog stanovišta morale je sada vlada nastojati, da spriei Hrvate u
izkorašivanju steene moi. Svatko e razumjeti, da se to nije moglo postii
redovitim sredstvima. I sada se pojavljuju Srbi.

Razvoj srbskog problema u Dalmaciji vrlo je nejasan, Uslied nestašice svih

politiko-historijskih predradnja, vrlo je težko odkriti poetak srbskog pokreta u
Dalmaciji, injenica jest, daje ve od god. 1836. izlazilo u Dalmaciji srbski godišnjak
»Srbsko-dalmatinski almanah«, što ga izdavaše pop Teodor Petranovi. U tome
almanahu širio je on misli, vrlo blize Vukovim mislima, ta stalna godišnja izdanja i

postadoše temeljem svesrbskog upliva u Dalmaciji. Izgleda, da to bijahu narodno-

crkveni utjecaji iz Crne Gore, gdje se, kako smo ve
ustanovili, svjetovna vlast razvila

iz jednog izdanka peke patriarhije.

Do god. 1861. jedva se može u Dalmaciji od Srba: oba naroda

razlikovati Hrvate
pojavljuju se pod zajednikim »slavenskim« imenom. Znamo meutim, da se poevši
od god, 860. širi iz Beograda veliko-srbska promiba, a politiki smjer se u Zagrebu
1

poevši od god. 1861. okree u pravcu izkljuivog hrvatstva. Kao prvi znak toga
razvoja opaža se, da se u listopadu 1867. grkoiztoni dalmatinski metropolit Kneževi
udaljuje od Hrvata stupa s autonomašima u talijanski klub bekog carevinskog viea.
i

U listopadu 1868. bukne ustanak u Krivošijama, koji se svrši u sienju 1869. za

Austriju ne baš astni?n mirom u Knez-

256
 .

lacu. Namjetnik Wagner, oznaio je taj ustanak kad djelo »jugoslavenske promibe«, J

koja je upravljena jednako protiv Austrije kao i protiv Turske. U bekoj »Neue Freie
Presse« izae lanak, u kojiemu se itava krivnja svaljuje na grkoiztono sveenstvo, ^
koje je zakleti neprijatelj Austrije, a koje misli samo na Rusiju i glavni je oslonac
hrvatskih narodnjaka. Svi grkoistoni popovi Dalmacije prosvjedovaše protiv ovakve
insinuacije. Ali ostalo je pri tome, da je hrvatski pokret kriv za težkoe u južnoj Hj

Dalmaciji. Ovakvom shvaanju pomogla je i neopreznost Hrvata, koji su djelomice J

simpatizirali s pobunjenicima.
Kad autonomaška veina u Dalmaciji, pokušali su Talijani, da
je bila slomljena H
prodube sve vidljiviji jaz izmeu Hrvata i Srba, kako bi time Hrvate oslabili. ^

Prigodom priedloga zakona o izbornoj reformi u carevinskom vieu godine 1873.

glasovaše dalmatinski zastupnici, od kojih bijahu tri Srbina i dva Talijana, zajedno s i

vladom, stoje u zemlji pobudilo veliko ogorenje.

Zbog toga nastane razkol u hrvatskim redovima, veina grkoiztonjaka i neki
^
oportunistiki elementi izstupiše iz narodne stranke i osnovaše novi list »Zemljak«, |

bez nacionalne boje, imao poslužiti kao protuteža hrvatskim nastojanjima. Ta

koji je,
se grupa prikljui Talijanima pomagaše vladu. Kada su Talijani nastojali, da s
i n|
pomou vlade odjele Srbe od Hrvata, nau se Hrvati ponukanima, da u programu od 1 J
prosinca 1873. oslabe svoj radikalno hrvatski program da narodnost Dalmacije i

oznae ipak »slavenskom,« da priznaju punu ravnopravnost Hrvata

i Srba u i
-1
'l

vjerskom, nacionalnom, politikom književnom pravcu. i

No ovo koncentriranje unatrag, koje se može smatrati ustupkom Srbima, ipak nije
moglo zaustaviti prinodnog razvoja. U zemlji nastade pokret, koji je nasuprot tome 1
naglašavao isto hrvatstvo. Na elu toga pokreta bijaše mnogo puta ve spomenuti
J
hrvatski voa Mihovil Pavlinovi. 1
Što se više Srbi približavahu Talijanima, tim se više u Dalmaciji širila nauka dra
j
Ante Starevia, koja bijaše, kako znamo, izrazito srbofobskog obilježja.
God. 1880. izstupe konano svi Sorbi iz narodne stranke, osnuju zasebni klub i i

izjave se prortiv sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom Slavonijom. i

God. 1881. povede Hrvat Gajo Bulat u Splitu ogorenu borbu protiv tamošnjih
talijanskih vlastodržaca pod vodstvom Bajamontija. Srbi podupiranu svim silama
Bajamontija, koga je takoer pomagala vlada. i

God. 1881. bukne drugi ustanak u Krivošijama, ali bude ugušen posredovanjem
i

Crne Gore.
God, 1886. organizirahu se Srbi u politikim družtvima uzporedno s Talijanima, te
su obje stranke stvarale vladinu veinu u dalmatinskom saboru. Podkraj osamdesetih
godina nastupa Starevieva stranka u Dalmaciji sve jae pociepa se odmah u dvie i

skupine, u klerikalnu pod vodstvom don Ive Prodana u liberalnu pod vodstvom dra i

Ante Trumbia.

V..J

*°
VII. 18, sir. 103., siupuc4.
*J
VI 1. 18. sir. 105.. siupac2.
t.J

257
 God. 1894. dešava se vrlo znaajan dogaaj. Starevianac Ljubi podnese
priedlog, neka se dalmatinski sabor izjavi u prilog sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i

Slavonijom. Ali ovaj put glasovala je protiv toga priedloga i narodna stranka,
dotadašnja nosilica te misli, s obrazloženjem, da za to u taj as nije pravo vrieme.
Pravi razlog bijaše meutim osvjedoenje, da su prilike u Khuenovoj Hrvatskoj
nepodnošljive, pa ne htjedoše sjedinjenjem dospjeti u takve prilike. Bijaše po sriedi još
i drugih momenata, koje emo tek kasnije razmotriti.
God. 1897. naprave Hrvati sa Srbima sporazum, ime Talijani dooše u takvu
manjinu, da uobe ne mogoše odaslati. ni jednog zastupnika u carevinsko viee. Bijaše
izabrano 25 Hrvata, 10 Srba 6 autonomaša. (Prema popisu puanstva od 1900. omjer
i

stanovništva je ovaj: 82,6% Hrvata, 16,22% Srba 2,01% Talijana. Tako odpada jedan
i

zastupnik na 22.611 Hrvata, na 9.628 Srba, a Talijani imaju jednog zastupnika na

ciglih 2.303 duše.)
Zadnjih godina 19. stoljea bjesnila je u Dalmaciji žestoka borba izmeu
narodnjaka starevianaca. God. 1901. poela je borba popuštati, obje hrvatske
i

stranke sklopiše primirje. God. 1902. ponudiše Hrvati Srbima Talijanima putem drai i

Smodlake primirje. Srbi ga prihvate, ali ne takoer Talijani, no ipak se izvršilo i

prilino približavanje.
Prielazom u novo stoljee, dolazimo do novog razdoblja dalmatinske politike
poviesti, kojim emo se pozabaviti u sljedeem poglavlju.
Ovdje u nadovezati samo neka obenita razmatranja. Thugutova misao je u
protivnosti s prvotnom namjerom nagodbe od god. 1867. Ali s pomou tihog
sporazuma izmeu Niemaca u Austriji, koji su se Thu-gutove ideje vrsto držali, i

Maara, ona se de facto provodila i time se kvario prvotni »smisao dualizma« prema
mojim tvrdnjama. Da tvrdnja o »pokvarenom dualizmu« nije suviše smjela, s obzirom
na južnoslavenske zemlje, ve sam dokazao mojim razlaganjem. Daljnji dokazi sliede.
injenica jest, da je tim pokvarenim smislom dualizma dalmatinska uprava
postavljena pred nemogu i nezahvalan zadatak. Nemogu poradi toga, što su Hrvati
pobiedili i što e
oni tako dugo, dok bude jednog Hrvata u Dalmaciji, uviek tražiti
sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom Slavonijom; a nezahvalan poradi toga, što su se
i

snage austrijske uprave kroz 50 godina iscrpile iztrošile u jednom, pravcu, koji ne
i

bijaše od koristi probitcima Monarhije. Monarhija podupiraše upravo one elemente,

koji su joj po svojoj prirodi morali postati najopasnijima.
Brzo su se pokazale posljedice, i to jednako u oblasti politike kao i gospodarstva.
Najvei dio snage upravnih oblasti trebalo je utrošiti na rad, koji smatram
bezplodnim nezahvalnim. Za plodonosne ideje ne bijaše u upravnih oblasti ni
i

vremena ni energije, a u obih vladinih stranaka još manje. Za zaista produktivni rad ne
zdvojno borahu, da zadrže svoju sve slabiju mo, a
bijaše smisla niti u Talijana, koji se
niti u Srba s njihovom bolestnom ambicijom, da svoju sve veu svim sredstvima mo
još poveaju. Osim toga bijaše mletaka predaja, t. j. talijanska s obzirom na
gospodarstvo najlošija. Bijaše to bezobzirno kolonialno izrabljivanje

258
 spojeno sa sustavnim spreavanjem svakog samostalnog razvoja. Rad vlade morao je
]
poradi toga biti bezpiodan. Osim toga bijaše i državo-pravni položaj Dalmacije vrlo
nesiguran. Po ugarsko-hrvatskoj nagodbi pripadala je Dalmacija Hrvatskoj, a po
n
austrijskim temeljnim zakonima Austriji. Teško bijaše stvoriti odluku, da se
nešto J
uloži u tako nesiguran posjed. Na taj nain ne mogaše uiniti ništa ni mjestna uprava, a
ni središnja uprava. rl

Stoljeima zapuštena zemlja propadala je. God. 1874. bijaše sagraen dio pruge ^
Split —
Siveri, ali je do danas ostala torzo, sjevernodalmatdnski masiv uobe nema
i

prikljuka na Monarhiju. 82 Godinama bijahu voeni pregovori s Ugarskom u stvari 1

prikljuka dalmatinske željeznike pruge, ali god. 1 909. mjorao je namjestnik Nardelli j

odgovoriti na jednu interpelaciju, da su predradnje na austrijskoj strani završene, ve

ali da Maari zasada ne e
da izgrade hrvatski dio pruge. Tako bijaše Dalmacija
n
]
odrezana upravno-politiki i prometom od svog gospodarskog zalea. U samoj zemlji
ne bijaše dovoljno proizvodnih snaga, paje za to morala postepeno propadati.
n
Velika veina naroda, Hrvati, bijahu ogoreni politikom vlade smatrahu središnju i
J
vladu odgovornom za sve, pa i za rad sada istijih, a sada opet prljavijih vladinih
pripuza. U zemlji je rasla sve vea mržnja na Monarhiju, a njen razlog bijahu nanesene
H
uvrede sve vea gospodarska bieda.
i J
Tada se htjede nešto uiniti u gospodarskom pogledu. Od toga je potekla tako
TI
zvana Beckova investicija god. 1902. 200 milijuna kruna bijaše žrtvovano. Pa ipak sva
samo udarac na vodu. Omega je ovako karakterizirao: »Nedostaju joj
ta akcija bijaše

dovoljne predradnje, temeljitost širi pogled, koji se možda hotimice izbjegavaše, da

i

se ne bi morala naeti pitanja zalea svjetskog prometa. Poradi toga itava akcija
i

bijaše usmjerena samo u pravcu mjestnih potreba: gradnja cesta,

hidrotehnikih
ureaja, zaštitnih gradnja sreditbe, pošumljivanja slino, sve sasvim dobronamjerne
i i
q
djelomino bezuvjetno potrebne mjere. Izbjegavalo se sve, stoje u vezi sa svjetskim
i
J
prometom. S pomou putniarstva, gajenja cviea lokalntih brodova ne može se
i

izpraviti što bijaše zanemareno kroz itavo jedno stoljee.«? 83

3
Beckova investicija sasvim je promašila svoj cilj, a onih 200 milijuna bijaše i J
ostade uzalud izbaen novac. Za mišljenje dalmatinskih Hrvata znaajni su sliedei
odlomci iz govora dra Smodlake dne 10. prosinca 1910.: »Što danas tražimo od H
države, nije ni milost ni dar, nego odšteta za štetu, koju nam je država naniela. Naši . .
^
seljaci izseljavaju se u Ameriku, Australiju, Novu Zelandiju
Kanadu, tek neki se od i i r .,

njih vraaju, kada su u velikom svietu vidjeli, kako se u suvremenim

državama živi.
Ve danas ostaje zemlja polako bez naroda. U neposrednoj blizini Splita, najveeg J
grada Dalmacije, nalazi se otok Bra, najvei otok Austrije. Na tome otoku ve su
"I
polja pusta, nema ve veeg diela stanovnitva.«
Brojitba dokazuje tendenciju propadanja u zemlji. Iz Dalmacije se izselilo:

Prikljuna pruga od Ogulina nalazi se u gradnji (pisano 1918.).

VI I. -1 3., sir. 55.

259
 od g. 1880.-1890.: 13.845 ljudi, 2,91% od ukupnog stanovnitva:
od g, 1 890- 1 900.: 1 2.499 duša, 2,37% od ukupnog stanovništva;
od g. 1 900- 1 9 1 0.: 31 .8 1 4 duša, 5,364% od ukupnog stanovnitva.

Prirast puanstva u Dalmaciji bijaše meutim kako sliedi

84
od g. 1 890.-1900.: kod Srba 10,65%, a kod Hrvata 12,9%;
85
od g. 1900.-1910.: kod Srba 9,41%, a kod Hrvata 7,9%

Odatle se jasno raspoznaje tendencija opadanja hrvatskog puanstva Dalmacije.

1 zato nije mogao izostati razvoj prilika, koji je kasnije usliedio.

7. Bosna i Hercegovina od god. 1878.

Austrougarski posjed Bosne Hercegovine osniva se na l. XXV. berlinskog

i

ugovora od 13. srpnja 1878., u kome se kaže, da Austro-Ugarska zaposjesti Bosnu e i

Hercegovinu njome upravljati. i

Provoenje okupacije predstavljahu si vrlo jednostavno, poznata je rie i

Andrassyjeva o šetnji u Bosnu na elu s vojnikom glasbom. Sasvim se smetnulo s

uma, da se time jednom za svagda oduzima vlast ne samo snažnom odpomom, i

premda pomalo izmetnutom krvnom plemstvu, nego znatnom dielu naroda, koji je tu i

vlast dosada bio vršio na državno-vjerskoj bazi. Zaboravilo se takoer, da ljudi ništa
teže ne prebolievajm nego gubitak vlasti. Zato bijaše odpor muslimana veoma žestok,
a gubitci troškovi okupacije bijahu mnogo vei, nego što se oekivalo. A
i odpor i

nižih muslimanskih slojeva bijaše pod vodstvom duhovnih voa mnogo snažniji, nego
odpor pravog plemstva. Ta pojava ne e
zauditi nikoga, tko misli sociološki. Oni, koji
su imali izgubiti osim predobe o nekoj sili moi još neka stvarna dobra, morali su i i

biti mnogo prije spremni na sporazume s novim vlastodržcima nego oni, koji zapravo

nisu imali ništa izgubiti. Dne 25. srpnja 1878. doe ak u Brod odaslanstvo begova iz
Dervente, da se pokore Austro-Ugarskoj.
Za provoenje okupacije bijaše mobiliziran 13. vojni zbor (iz Zagreba, koji se
sastojao samo od Hrvata), a vojniko vodstvo bude povjereno generalu Josipu pl.
Filipoviu, Hrvatu bivšem glavnom poboniku bana Jelaia. Okupacija bijaše
i

izvršena od 29. srpnja do 20. listopada g. 1878.

spram Austrije u Bosni razpoloženi jedino bosanski Hrvati.
Prijateljski bijahu
Hrvatska promdba poevši od
g, 1835. imala je toliko uspjeha, da su Hrvati pod
vodstvom bosanskih franjevaca doekivali austrijsku vojsku s hrvatskom zastavom i

poklicima »Živio hrvatski kralj Franjo Josip l.» Bosanski katoliki Hrvati izjaviše
time, da stoje na stanovištu cetinskog izbora 1527.
Vidjeli smo ve, kakvo bijaše stanovište muslimana. Grkoiztonjaci sudjelovahu
dobrim dielom s fanatiziranim muslimanima u bosanskoj narodnoj vladi, jerim
austrijsko vladanje bijaše nepoželjno,
88
— Helfert veli, da je Hadži Lojo od poetka
raunao, da e oni sudjelovati, —

w VII. 19.. v/r. 66.

M V! 1.-19.. str. 23.
M VII. 21., sir. 36.
^ IV. r.,sv. lL.sir.2i:
**
VI 1, 21.. sir. 79.

**/K 25.. sir. 241.

260
 '

:!

.. 1

'Hl
tako da je veliki dio grkoiztonog puanstva susretao neprijateljski naše ete, a
djelomice okitiše se grkoiztonjaci srbskom trobojnicom i željahu, da se knez Srbije
90
proglasiknezom Bosne Hercegovine. i r-,

Treba meutim odmah ovdje utvrditi, da velika veina kršanskog puanstva u J

Bosni Hercegovini ne bijaše nacionalno sviestna. Ne bijaše u grkoiztonjaka srbske
i

r
sviesti, a niti hrvatske u katolika. Vidjeli smo ve (str. 201.) da je srbski pokret ]
osnovao god, 1 862. u Sarajevu jedno družtvo, koje je tek trebalo da
širi srbsko ime u ^

Bosni, jer bijaše u itavoj zemlji nepoznato. Da u grkoizbonjaka uobe ne bijaše

^1
srbske nacionalne sviesti, svjedoi nam oevidac svjedok T. Herkalovi, koji nam veli,
da se tek od god, 1862. pojavljnrje srbsko ime u Bosni i da se tek odonda
91
grkoiztonjaci nazivaju Srbima. S ovim piscem slaže se i fra Grga Marti, koji tvrdi,
da je još god, 1848. srbsko ime u Bosni bilo sasvim nepoznato (Zapamenja str. 43.).
U isto vrieme ojaa katolika hrvatska narodna misao, a u narodnom prosvjetnom
i
d
92
radu odlikovahu se mladi franjevci. rj
Može se zato smatrati sigurnim, daje velika veina naroda u zauzetim pokrajinama
J
bila u nacionalnom smislu još nedirnuta djevianska. Nacionalno prosvieeni bijahu
i

samo pojedinci iz inteligentnijih družtvenih slojeva, osobito sveenici obiju kršanskih 1

vjeroizpoviesti, a oni mogahu povui masu za sobom. J
Prve organizatorne poslove izveo je u Bosni sasvim naravno zapoviedajui general
pl. Filipovi, koji je kao Hrvat i s obzirom na jezik, najviše upotrebljavao u tu svrhu
93
Hrvate. Ustrojbu sarajevskog obinskog viea povjeri on Josipu Sertiu; kao
graanski povjerenici dooše u Bosnu Hrvati Vladimir Mažurani,94 Napoleon pl.
Špun-Striži Nikola Badovinac, a kasnije Milutin pl. Kukuljevi.
i i 1

Možda je nešto i zbog ovih osobnih momenata hrvatski sabor zakljuio dne 28,
rujna 1878. adresu na kralja, u kojoj je pored pripojenjaVojnike Krajine Dalmacije i
h
zamolio još i takvo ustrojstvo Bosne i Hercegovine, da bi se kasnije te zemlje mogle
J
pripojiti Trojednoj kraljevini. Taje adresa ozlovoljila Maare i maarsko je novinstvo
jasno tražilo Mažuranievu ostavku. Maarsko ministarstvo izposlova, te je vladar H
odgovorio hrvatsko-slavonskom saboru »da je sabor, bavei se Bosnom i J

Hercegovinom, prekoraio svoj djelokrug.« 95

Pod dojmom ove predigre, koja djelovaše u Ugarskoj tim snažnije, što su srbski
listovi u južnoj Ugarskoj zapoeli oštrom kampanjom protiv hrvatskih težnja u
Bosni, pristupilo se zatim konanom ustrojstvu Bosne i Hercegovine (ubudue zvat
u te krajeve naprosto Bosnom),
Previšnjim rješenjem od 16. rujna i 29. listopada 1878. povjereno je voenje
bosanskih poslova zajednikom ministarskom vieu osnovano je u ministarstvu i

vanjskih poslova t. zv. bosansko povjerenstvo, a njegovim predsjednikom bude

imenovan Maar Josip pl. Sz!avy, odjelni predstojnik u tome ministarstvu. Kada on
postade 8. travnja 1880. zajednikim ministrom financija, priee i sjedište tog
bosanskog povjerenstva u zajedniko ministarstvo financija sraste se tamo s i

njegovim organizmom: iz njeg postade odjel za Bosnu Hercegovinu. Szlavv pozove i

u Bosnu južnomaarskog Srbina baruna Nikolia kao

*'l'l-2l
91
VI. 21. str. 11. dol'}
*'
Na istom mjestu, str. 23.
"Vll.-2.rlr TI
"
Prvi bijaše sin. a drugi zet bana Mažurania
"'
VII H. sir 2X8.. 2X9.
lako na pr. novosadska i-Za\iava< u lanku ^Hrvatimo u Bosni i Hercegovim- u svom broju od I. sren/a 1M0 Tu se medu ostalim veli. Desimo
>•

se. stoje svaka sila za vremena i što e

se hrvatska braa nai ponukanima, da te zemlje ostave njihovoj prirodnoj sudbini kad se budu no licu miesio
uvjerili, da u Bosni i Hercegovini stanuju izktjuivo Srbi- Kako otvoreno su ve tada ti ljudi razodkrivali
karte

261
graanskog doskora bijahu micani sa svojih položaja jedan za drugim oni
pristava i

Hrvati, koji Filipoviem. Inae izgleda, da se barun Nikoli baš nije mnogo
dooše s

proslavio, jer je Bosnu doskora opet ostavio. Szlavy postade god. 1882. uvaorom
krune u Ugarskoj, a na njegovo mjesto postavljen bi Benjamin pl. Kallav 4. srpnja
1882. zajednikim ministrom financija.
Kallav bijaše proizašao iz diplomatske službe. On bijaše od 1869. do 1875.
austrougarski generalni konzul u Beogradu, gdje se bavio poviestnim studijem, na
temelju kojega je god. 1877. napisao i na maarskom jeziku izdao svoju »Poviest
Srba«. Kallavu, koji je bezuvjetno imao mnogo predznanja, bijaše sueno, da položi
temelje austrougarskoj Vladavini u Bosni, Kallavevim metodama u Bosni može O
svatko misliti kako hoe, ali je injenica, daje izkljuivo njegova zasluga, što su u toj
zemlji, koja bijaše preuzeta u sasvim raztrovanom stanju, stvoreni odnosi, posebno u
oblasti gospodarstva, na koje gledaju zavidnim okom Hrvati iz Hrvatske, Slavonije i

Dalmacije. Pa ako je neugodnih pojava pokoja djeja bolest, ne može se porei,

i bilo i

da je upravu zemlje vodio svrsishodno razumno, kako na korist zemlje, tako i na i

korist itave Monarhije.

Ovdje ne mogti sada pisati poviest Bosne pod Kallavem, nego se moram ograniiti
na glavne toke u nacionalno-politikom razvoju ove zemlje.
U svom poviestnom djelu Kallav je posvema u koloteini Dobrovskv-Safarikovoj,
on ih i izriito navodi. On misli, daje »Srb« praime sviju Slavena prihvaa takoer i

mišljenje, da prvotno podruje naseljenja Srba obuhvaa i današnju Bosnu iznimku —

ini sjeverozapadni dio, koji se još danas zove Turskom Hrvatskom, i koji bijaše tada
u posiedru hrvatskog naroda, — zatim vei
98
dio Hercegovine i južne Dalmacije i da su
u tim krajevima Srbi autohtono puanstvo.
Nego Kallav mora da se je doskora uvjerio, da njegovo prvotno znanstveno
shvaanje nije izpravno, jer je doskora povukao svoje djelo iz svih javnih knjižnica;
dao ga uništiti poeo provoditi politiku sasvim suprotnu svojem nekadašnjem
i

teoretskom uvjerenju.
Kallav se brinuo u Bosni i za znanstveni rad istraživanje, on je uredio od
i

privatnika dra Makanca preuzeti muzej i uinio ga prvorazrednom ustanovom za

iztraživanje. Kallav je uobe zastupao sasvim izpravno shvaanje, da se zdrava
politika velikih poteza ne može voditi bez vrstih znanstvenih temelja.
Politiki se Kallav oslanjao na gospodarski najjai element u Bosni, na muslimane,
u ijim rukama bijaše vei dio zemljištnog posjeda. Pa budui da u skladu sa svojim
poslanjem nije smio voditi hrvatske politike, a doskora je uvidio opasnost od voenja
srbske politike, bijaše on jednako neprijateljski razpoložen prema, obadvie nacionalne
misli. Zato on pokušavaše u Bosni nasljedovati dalmatinsku politiku »zemljatva« i

oznaivaše jezik u Bosni »zemaljskim jezikom«. No doskora se uvjeri, da ta

nacionalna bezimenost nema nikakvog uspjeha, pa zato pokuša pobuditi neku
bosansku nacionalnu sviesl. Beki slavist Jagi izradi struno mišljenje, da postoji
bosanski jezik, pa se s takvim pro-

97
Uf. -/., sir. 12.
w Na istom mjestu, sir. 21
99
VII. 29., sir- 77. Dorevi nastoji dakako, da to prikaže namjerno protusrbskom politikom, alt to je sasvim
krivo. Ka/kn' bijaše upravo kao i Thalloczv, njegov znanstveni suradnik, došao do shvaanja, koje je mojem
shvaanju vrlo blizu, pa emo kasnije vidjeti, kakve su ga okolnosti smetale, da ga otvoreno izjavi i da ga

dosljedno provodi.

262
 « 1

gramom pokrene list »Bošnjak«. Osobito je Kallay nastojao, da za tu misao pridobije

muslimane, nekadašnje gospodare Bosne. I zaista neki mladi beg s pjesnikim darom
izpjeva rodoljubnu pjesmu, u kojoj bijahu ovi stihovi: i

»Od St oca pa, do brodskih vrata,

Ne ima Srba ni Hrvata. 1
U
tome politikom pokušaju opažamo odmah dobrog poznavaoca balkanske
poviesti.Bez sumnje bijaše sasvim izpravna osnovna misao, da su državne tvorevine 1
na Balkanu bile najjai inbenik pri stvaranju nacija, pa upuujem itaoca na moje ^
Uvodno razlaganje. Pa ipak je Kallavev pokušaj s bosanskom nacijom morao propasti
na neizljeivoj bolesti poviestne neistine, jer bosanske nacije nikada nije bilo, a niti e 1

je biti.

Tokom devetdesetih godina postajao je neuspjeh »bošnjatva« sve oitijim. ^

Pokazalo se, da absolutno nije sposobno za život. Ali se takoer pokazala i udna ]

injenica, da se doduše moglo sprieiti širenje hrvatstva, a nipošto ne takoer i širenje

srbstva u Bosni. Uzprkos svim Kallavevim nastojanjima, srbstvo je dolazilo sve više "i

do izražaja, postajalo je sve neugodnije, njegov utjecaj na bosanske muslimane bivao

i Jj

je sve to vei, pa oni dooše doskora sasvim u srbsku zapregu.

ci
Piri bližem razmatranju to nam se ini sasvim razumljivim. Hrvatske zemlje:

Hrvatska, Slavonija Dalmacija bijahu u posjedu Monarhije, pa nije bilo težko

i
J
sprieiti, da se hrvatski narodni pokret proširi na Bosnu. Nisu samo hrvatsko ime,
100
hrvatska zastava i hrvatski nacionalni politiki rad u Bosni bili strogo zabranjeni,
nego se ak na prvoj stranici redarstvenog albuma u Sarajevu nalazila slika hrvatskog
politikog voe dra Ante Starevia, a za njom nešto podalje sedam slika
^
najiztaknutijih linosti hrvatske oporbe, pa je stoga svaki pokušaj tih ljudi da dou u
uj
Bosnu, morao do nepoželjnog poznanstva s bosanskim redarstvenim zatvorima.
voditi
Osim toga bijaše mogue vršiti utjecaj na katoliko sveenstvo, to jednako na redove i
r
^
kao na svjetovno sveenstvo, a ovo potonje bijaše glavni nosilac hrvatskog narodnog
i Lj

pokreta, pa zato se hrvatski pokret u Bosni mogao stvarno suzbijati.

To meutim nije uspievalo sa srbskim narodnim pokretom. Ne samo poradi toga,
što se nije mogao vršiti utjecaj na kraljevinu Srbiju, gdje je, kako sam u prošlom ^
poglavlju utvrdio, svesrbski pokret postao stožerom državne politike, nego nije ni bilo
Iako sprieiti srbski utjecaj iz Hrvatske, Slavonije Dalmacije da ne priee u Bosnu, i

jer u doba Kallavevo bijahu Srbi u tim zemljama dragocjeni stupovi tamošnjih vlada. I
zato nije bilo mogue vladine ljude strpati u album zloinaca onako kao Hrvate od
oporbe. Osim toga imali su Srbi pored svoje narodne Crkve, ije emo djelovanje još
kasnije upoznati, još ne sasvim bezznaajnog pomagaa, ruskog konzula u Sarajevu,
i

u kome bijaše utjelovljen itav ugled utjecaj majice Rusije. Izvan svake je sumnje,
i -

da su se ruski konzuli u Bosni sad manje, a sada opet više otvoreno rotili sa Srbima. j

Tako je na pr. ruski konzul Bakunin sasvim oigledno sudjelovao u srbskim spletkama
101
protiv Monarhije, a kada je bio od-

m VII, 22- Godište 1912., .str. 758. i godište 1913., str. 26.
101
VII. 22.. godište 1912., str. 759.

263
stranjen, njegov se nasljednik Igelstrom od njega razlikovao samo time, što je u svom
radu bio mnogo oprezniji i što ga je vršio mnogo pristojnije.
Tako se bijaše Kallavu doskora boriti sa sve veom snagom Srba u Bosni. Mi se
ovdje ne možemo pozabaviti pojedinostima te borbe, te u samo nabacati neke kratke
sliice. U službenom izdanju brojitbe mjesta i puanstva Bosne i Hercegovine prema
popisu puanstva od 1. svibnja 1885. (Sarajevo 1886., Zemaljska tiskara) nalazi se 41
mjesto oznakom, da u njima stanuje samo grkoiztono puanstvo. Pošto su
s

grkoiztonjaci u Bosni veinom pridošlice, postojala je u njih sklonost, da se odiele od

inovjeraca, pa su tako u Bosni nastala mnoga jednaka imena mjesta, u kojima ima s
jedne strane muslimana katolika, a s drug:e strane grkoiztonih. Jedno te isto ime
i

dolazi dva puta, a do tri puta, te glasi Janjari Turski, Janjari Pravoslavni ili Spionica
i

Turska, Spionica Katolika, Spionica Pravoslavna. Od gore spomenutog 41 imena -

imade ih prema službenom popisu od god, 1885. 33 oznaku »pravoslavni«, 5
»rišanski«, a 3 »kristijanski«. To sasvim odgovara našoj tvrdnji, da grkoiztono
puanstvo Bosne u doba zauzimanja uobe nije imalo nikakve nacionalne sviesti. Ali u
rezultatima popisa sitanovnitva u Bosni i Hercegovini od 22. travnja 1895. (Sarajevo
1 896., Zemaljska tiskana) sva se ta grkoiztona sela oznauju ve srbskima: »Janjari

Turski«, »Janjari Srbski«, »Spionica Srbska« t. d. Prema tome je jasno, daje Srbima
i

pošlo za rukom, da se uvrste uzprkos službenom smjeru da posrbe oznake mjesta, i

koje dotada bijahu samo vjerski oznaivane. A tako bijaše na svim drugim i

podrujima.
Kallav bijaše u težkom položaju. Nije mogao otvoreno nastupati, a Khuenova vlada
smatrala se vrlo zgodnim rješenjem, jer je umirila Hrvatsku. U toj okolnosti sadržan je
po mome shvaanju pravi razlog protiv Srba, jer oni bijahu u Hrvatskoj Slavoniji i

stup Khuenove vlade, za onaj ozloglašeni Kallavev redarstveni sustav, koji se kasnije
toliko zamjeravao njegovoj vladi. Imao je vezane osjeao je neprijatelja, ali mu
ruke,
se nije moga otvoreno staviti nasuprot i zato ga je morao suzbijati tajnim putovima, s
pomou redarstva i tajnih agenata.
Godine 1895, zapoinje pokret meu muslimanima u Bosni. Premda bijahu vladini
ljudi,ipak ne mogahu pod vladom Monarhije izraziti svoju volju bez ikakovih obzira u
102
pravcu svojih probitaka kao prije. Srbima je uspjelo izkoristiti tu okolnost, posijati
meu muslimane nezadovoljstvo izazvati njihov pokret. Nakon propasti »bošnjatva«
i

padoše tako muslimani u Bosni u nuke Srbima. Poevši od g. 1895., pa sve do g.

1910., muslimani su u Bosni samo orue u srbskim rukama kao posljedica politike,
koja je sprieila, da se muslimani sasvim prirodno nacionaliziraju u hrvatskom pravcu.
I ovdje su Srbi vrlo spretno igrali dvolinu ulogu. S jedne strane huckali su muslimane

protiv vlade, a s druge strane nagovarali su ih na izseljivanje nastojali su, da kupe po i

mogunosti što više i što jeftinije zemljišta izseljenika.

Kallav je poeo osjeati, kakova je uloga pravoslavne Crkve u narodnom pokretu
Srba, te je sustavno nastojao oko toga, da više grkoiztono sveenstvo dovede u
zavisnost o državnoj sili. Uspjelo mu je

IV. 22.. .sir. 85.

264
nai nekoliko pouzdanih, viših crkvenih dostajanstvenika. Time je meutim postigao
j
samo taj uspjeh, da se narod s nižim sveenstvom stavio nasuprot lojalnim
dostojanstvenicima Crkve i tako nastade t. zv. bosanska crkvena razpra. Povod toj nj

razprj sastojaše se u tome, što je mostarski metropolit Serafim Perovi, dospjevši u i

sukob s laicima, lanovima uprave samostana Žitomislia, zvao u pomo vladu dobio i

"1
je, da provede svoju volju. Srbskopravoslavni biskup, pa da se obrati na inovjernu
vladu za pomo protiv vlastitog svog stada?! To bijaše svetogre! — *
Ji

Nerazpoloženje bijaše upereno protiv sarajevskog metropolita Nikole Mandia,

i

pravoslavca iz Hrvatske, jer je u svome nastupnom govoru izjavio, da biti vjeran sin e H
svoje Crkve, ali takoer vjeran podanik svoga cara gospodara. Tako što ve se onda i

nije smjelo pružati bosanskim Srbima. Na itavom pravcu od Beograda, Novog Sada m
do Zagreba (Srbobran) upravljalo je srbsko novinstvo najžeše napadaje na obojicu
metropolita i na bosansku vladu, a što je najudnije, u tome je ne pomaganu samo
mladoeški pražki listovi, nego ak i neki beki.
im su Srbi završili nacionaliziranje gradskog puanstva u Bosni i Hercegovini, a ]
taj g. 1878. do g. 1895., stupiše oni u borbu protiv vlade.
se proces zbivao od toj U
borbi bijahu im muslimani saveznici, i to svakim danom u sve veoj mjeri. Borba ta ne
bijaše voena samo o srbskom tisku Austro-Ugarske i Srbije, nego i u inozemstvu.
Ovdje mi je posebno upozoriti na brošuru »Bosna Hercegovina pod upravom Austro- i

ugarske monarhije« (Berlin 1901.) u kojoj se bosanske prilike prikazujiu sasvim ^i

zlonamjerno, upravo zagrižljivo i nepravedno na štetu Austrije.
Ta borba protiv vlade bijaše na koncu konca uperena protiv Monarhije. Trebalo je
njome dokazati, da Monarhija nije u stanju upravljati u Bosni tako, da puanstvo bude j

zadovoljno, a izmeu redaka moglo se razumjeti, da bi Srbija itavu stvar nesumnjivo

mnogo bolie izvela. H
Sve je to prisiljavalo Kallava, da se sada približi Hrvatima. U godinu 1893. pada j
mnogo zapaženi posjet Bosni hrvatskog politiara Frana Folnegovia, koji pripadaše
Starevievoj stranci. Folnegovia je Kallav primio tom zgodom u podulju audienciju. ^
Od toga vremena postade položaj Hrvata u Bosni nešto lakšim, a popravljao se u istoj J
mjeri, u kojoj su Srbi Kallavu bivali sve neugodnijima. God. 1900. dozvolio je Kallav
u Bosni prvu sveanost s izrazito hrvatskim obilježjem; bijaše to posveta barjaka \

pjevakog družtva »Trebevi« u Sarajevu, pa je tom zgodom smjela biti kumom rf

supruga jednog višeg inovnika (predsjednika vrhovnog suda Kendželia). Sveanost

bijaše nažalost malo pomuena, jer je katoliki nadbiskup Stadler htio bezuvjetno
'"

zastavu posvetiti crkvenim obredom, emu se uzprotivi hrvatska inteligencija, koja je

htjela privui muslimane znala, da oni nikada ne
i htjeti prisutstvovati crkvenom e n
obredu. Vlada se pri tome držala neutralno, a na koncu htjela je povui izdanu ve j
dozvolu.
Uzprkos težkom položaju usudio se Kallav, s obzirom na osjeaje Maara i na -j

Khuenov sustav u Hrvatskoj Slavoniji, da ne promieni

i J

"' :
171. 22.. godište 1913,, str. 183.
iM '7/. 22.. godište 1913., sir. 185.
ini
VII. 22.. godište l'JI2., str. 186.

265
otvoreno naina svoga vladanja. Bit e da je osim toga opazio, da Hrvati za njegove
vlade zapravo uobe nisu napredovali i da su vrlo slabi. Kallav zapoe pobolievati
god. 1901. te umre u srpnju god. 1903. U posljednjim godinama njegova života
postade mu jasno, kakvoj opasnosti Bosna ide ususret kakove su sve bile pogrješke i

uinjene; to dokazuju njegove izjave iz zadnjih njegovih dana. Barun Chlumeckv

priznao je u Friedjungovu procesu, da su njegove simpatije bile izprva na strani Srba, i

ali da ga je Kallav upozorio na potajne srbske ciljeve i konano uzkliknuo: »Le

serbisme, voila l'ennemi!«
Iz vlastitog opažanja poznato mi je nadalje štošta znaajno za razpoloženje Kallava
u posljednjim danima njegova života. Tako je na pr. dao, da mu na njemaki prevedu
Petriniensisovu knjigu »Bosna i hrvatsko državno pravo«, koju sam esto ve naveo.
U zadnje svoje dane razgovarao je Kallav esto o važnosti Hrvatske za Monarhiju i

naglašavao je, da mu je žao, što se hrvatskim pitanjem nije ve mnogo prije

10
pozabavio. Za njegovo shvaanje znaajna je izjava, koju je prema Setonu Watsonu
dao bekom dopisniku Timesa u zadnje doba svoga života (1903.): »Moji su
sunarodnjaci loše postupali s Hrvatskom, sputavali njezin razvoj i novano je
no
e jedno morati
i

izkorišivali: za to platiti.«

Ovako umrie snažni taj ovjek, a da mu nije uspjelo oznaiti jasan pravac razvoju
povjerene mu zemlje. On
možda bio pravi ovjek za rješenje južnoslavenskog
bi

pitanja, ali je dok je sam svladao svoje zablude, pa kada se to konano

predugo trajalo,
zbilo, izpalo je iz njegovih ruku kormilo tih novosteenih južnoslavenskih zemalja, a
da mu nije bilo mogue predhodno lai odrediti smjer.
Njegovim nasljednikom postade u srpnju g. 1903. Maar Stjepan Burian pl.
Rajecz, koji bijaše dotada u diplomatskoj službi poslanik u Ateni. ovjek bez i

prigovora, nešto povuen, pa ak zatvoren, ne bijaše u njega onako velikih poteza

i

kao u Kallava, a osim toga bijaše štedljiv. Štednja bijaše potrebna, jer je zadnjih
i i

godina, kada su uzde umiruem Kalavu polako izmicale iz ruku, u itavom sustavu
postojalo neko kolebanje osobito u financijama.
Obenito se osjeala potreba, da se sustav promieni; ali nitko nažalost nije znao, u
kome pravcu. Pa ni Burian, koji u problemima južnih Slavena nije imao neko osobito
znanje, a niti izkustva. Polagano tapkajui zapoeo je upravljati zemljom uvodio je i

strogu štednju.; u nacionalno-politikom pogledu njegov pravac ne bijaše jasan i

usmjeren i zvaše se u Bosni »genialnim unakrstnim pravcem«.

Budui da su srbske tužbe na Kallavev redarstveni sustav imale stanovit odziv,
mišljaše Burian, da Bosni treba dati u prvome redu više slobode. Poeo se takoer
baviti mišljuneke upravne autonomije u Bosni. Srbi bijahu u Bosni najžeša oporba i
najglasnije vikahu na samovolju redarstva i na miešanje državnih vlasti u njihove
crkvene poslove, u kojima su tražili autonomiju. Burian namisli poradi toga, da u
prvome redu zadovolji Srbe. Formalno bijaše to sasvim izpravno zamišljeno. Jer Srbi
ne bijahu samo brojano najjai element u Bosni (sada oko 800.000 pravoslavnih
naprama 600.000 muslimana 400.000 i

""'
VII. - 4., str. 259.
m VII 22., godile 1913., sir. 263.
IOS w,
VII. 4.. sir. 79.

266
 "1
katolika) nego i politiki najdjelatniji. Osim toga bijahu muslimani veinom pod
j
njihovim utjecajem, a Srbi prireivahu vladi i najviše neprilika.
Nakon oduljeg pregovaranja bijaše konano donesena srbska crkvena autonomija. n|
Svakako je zanimljivo napomenuti, da jedan od glavnih inbenika bijaše pri tome neki J
srbski odvjetnik dr. Gavrila iz južne Ugarske, Previšnjim rješenjem
od 13. kolovoza
1905. bijaše odobren statut od 21 uvodnog lanka 263 paragrafa o ureenju crkvene
i i 1
školske autonomne uprave srbsko-pravoslavnih eparhija (metropolita) u Bosni i
^

Hercegovini odtisnut u Službenim novinama za Bosnu i Hercegovinu od 1. rujna

i

19G5.br. 86.
1
Zakonom bijaše sada utvrena srbska narodnost grkoiztone Crkve i njezino *

školsko ustrojstvo. Prema l. IH. temeljnih odredaba bijaše srbsko-pravoslavnim r -»

eparhijama podieljeno pravo, da samostalno rješavaju, ustrojavaju i upravljaju
]
stvarima svoje Crkve, škole i pripadajuim fondovima, službama idobrima »uz
priuzdržaj vrhovnog nadzornog prava Nj. Velianstva, koje vrši njegova vlada«. U
lanku XX. ustanovljuje se službenim jezikom srbski jezik s irilskim slovima. Prema 1
lanku XX. crveno-plavo-biela zastava je narodno-crkvena za sve srbsko-pravoslavne
eparhije u Bosni Hercegovini. Izvrstno bijahu ureene srbsko-pravoslavne crkvene,
i T
odnosno crkvene školske obine, crkvene skupštine, crkveni i školski odbori,
i -*

grkoiztone župe, župni uredi sveenstvo, grkoiztoni samostani

i samostanske i

crkvene obine kao eparhije, eparhijski upravni školski odbori, te konano vrhovni
i
J
^
upravni i školski odbor. Zatim bijaše osigurana dobro ureena uprava fondova,
i

zaklada dobara grkoiztone Crkve, njezinih škola samostana. Predvien bijaše nad
i i r -,
svim tim takoer vrhovni nadzor države, ali se on kasnije veim dielom pokazao j

sasvim nedjelotvornim. Prema lanku XX. bijaše za pokrivanje troškova te autonomije

razrezan crkveni prirez, koji je država utjerivala i dielila autonomnim oblastima. Po l. hj
XIII. dobivale suautonomne oblasti takoer obilnu podporu iz sredstava zemlje, a u §
262. bijaše crkveni prirez za prvih deset godina utvren s 10% od svih izravnih
zemaljskih poreza.
Valjalo bi još iztaknuti, da se dužnost ponašanja smatrala obvezatnom za sve J
grkoiztonjake tako, da su i nesrbi morali doprinositi za srbsko-pravoslavnu Crkvu.
Mišljahu, da esada Srbi biti zadovoljeni i smireni, ali se ljuto prevariše. Srbska
oporba nije prestajala, nego je postajala sve žešom. Djelovanje ovakvog ureenja i
ojaanja srbske Crkve srbskog školstva u Bosni Hercegovini bijaše vrlo udno u
i i

politikom smislu.
Ve nekoliko mjeseci nakon odobrene autonomije zapoe u svibnju g. 1908. u
Bosni radniki pokret, koji radikalni srbski elementi pretvoriše odmah u srbski narodni
(

pokret. On je kroz nekoliko dana u Sarajevu bio sasvim paralizirao državnu vlast.
j
Nisu ni slutili, da su autonomnim statutom uvrstili ojaali državnim sredstvima i

najopasnija osvajaka srbska-sredstva: Crkvu, samostan "

1

267
i školu. Kasniji razvoj bijaše zato s time sasvim u skladu. Ja u
ga prikazati na temelju
jedne brošure, koja je u ono doba izašla u Bosni, a napisao ju je jedan austrijski
109
Niemac.
»Srbska oporba shvatila je brzo novi položaj sigurnim instinktom svoga
nedvojbeno prevratnog podrietla. Novo doba slobode, podareno stanovnitvu
zaposjednutih zemalja slobodnom voljom ministra, bijaše shvaeno kao slabost i
popuštanje samo je još povealo drzkost njihovih zahtjeva. Time bijahu stvoreni
i
i

uveani momenti za sukobe, no radikalna srbska stranka sakrivala je još uviek

težki
pravi cilj svoje u itavoj zemlji strahovito razvijene agitacije. Bilo bi možda uspjelo
dovesti zabrazdjela kola ipak u pravu koloteinu, da nije nastupio novi moment, koji je
srbskoj oporbi samo još uvrstio kimu. Nagodbena kriza prietila je, da u temeljima e
potresliobstankom habsburžke monarhije. Stranka nezavisnosti mobilizirala je u
Ugarskoj sve sile, koje je mogla izkoristiti u borbi protiv Bea. Ocjenjujui prilike
sasvim izpravno, htjedoše pogoditi najosjetljiviju toku Monarhije, prenošenjem borbe
na teren vanjske politike, i to osobito na teren balkanske politike. Hodoaše
maarskih novinara u Beograd tamošnje bratimljenje, imalo je po slovu poznatih
i

tamo održanih govora bezuvjetno oštricu uperenu protiv Austrije. A u Hrvatskoj

kovala se u vatri zajednikog borbenog razpoloženja protiv Austrije rieka rezolucija
pod vodstvom Šupila i Polonvja. Rieki rezolucionaši u srbsko-hrvatskoj koaliciji
trebali sukao pomone ete nezavisne stranke, sudjelovati u borbi protiv suverenih
prava krune, a za uzvrat dobiše niz obeanja. Naravski da u Pešti ne zaboraviše ni na
nezadovoljnike u Bosni i Hercegovini. Prisnoj suradnji izmeu nezadovoljne srbske
radikalne oporbe u Bosni Hercegovini bijahu utrti putovi i razpredahu se niti izmeu
i

Pešte, Zagreba, Sarajeva Beograda. S bosanskim izbjeglicama postupahu u Beogradu

i

s osobitom pažnjom, a u hrvatskom saboru govoraše Šupilo o Bosna Hercegovini kao i

o srbskim zemljama, dok je iz Pešte blagoslivao grof Batthvani taj novi savez. Kojeg li
uda, što inovnitvo sve do najviših položaja nije znalo u takovom položaju, Što mu
je raditi. Pometnja postade još vea, kad je ministar jednom protivnom odlukom
i

dokinuo mjere sarajevske vlade s obzirom na srbsku narodnu organizaciju. Srbska

oporba nije propustila —
svaka ast njenoj odlunosti i uztrajnosti da joj proe —
zgodna prilika, ne izkoristivši je. Ona nastavi narodno-politiki program, t. zv.
»sarajevsku rezoluciju«, za organizaciju itavog srbskog elementa za borbu protiv
postojeeg oblika vladavine, koja je trebala postati platformom nove borbe o prevlast u
tim zemljama. Zemaljska vlada u Sarajevu poduzme odlune korake i kazni
podpisnike rezolucije visokim novanim globama. Ali Srbi, raunajui na svoje
Pešti, pošalju svoje voe u Zurich, gdje je tada boravio ministar
saveznike u Zagrebu i

Burian na dopustu. Brzojav, koji je nekoliko dana kasnije izišao u »Srpskoj Rijei«,
organu srbske opozicije, javljao je iz Zuricha o pobjedi srbskih pouzdanika nad
shvaanjem sarajevske vlade, lzprva nitko ne htjede vjerovati u istinitost toga
brzojava, ali doskora stigne i službeno rješenje i poništi svaku sumnju.

171.

268
 Posljedice nisu izostale. Izmeu 9. i 13. studenoga 1907. sastade se u glavnom i

gradu Bosne krnji sabor, skupština 71 srbskog odaslanika koji bijahu pravilno izabrani
u svim kotarima Bosne Hercegovine upravo na temelju izprva progonjene sarajevske
i rj

rezolucije. Taj srbski krnji parlament vladao se posvema kao neka konstituanta i
i

prisvajao si je pravo odluke obudunosti tih zemalja, zauzetih od Austro-Ugarske,

pravo, kakovo pristoji jedino prevratnikim tielima. Time bijaše stvoren kamen H|

temeljac nove državopravne zgrade, bosansko-hercegovako državno pravo na „1

srbskom temelju. Kao osnovno naelo bijaše zakljueno: »Svaki narod ima pravo na
samoodreenje. U vladi mora volja naroda doi do izražaja«. Na temelju toga i "1

prelazei preko svih meunarodnih ugovora konvencija, bijaše zakljueno osnivanje

i
*--*

samostalne bosansko-hercegovake države kao »diela turske carevine« (Spalajkovi) s

odgovornom parlamentarnom vladom na temelju obeg, jednakog izravnog prava i !

glasa. Ovo krvavo izazivanje Monarhije, koja je upravljala Bosnom i Hercegovinom,

ostade nekažnjeno, a odaslanici iz toga kmjeg parlamenta nastaviše po svom povratku r -i
kui marljivo raditi, da po mogunosti ostvare što prije preduvjete za postizavanje ]
svoga cilja. Kakove su se nade gojile u krugovima srbske oporbe u sluaju, da taj
program bude ostvaren, dokazuje nam najbolje ono množtvo pozdravnih brzojava, što H
ih je ta skupština primila iz kraljevine Srbije, iz Stare Srbije, Macedonije, ukratko u
odasvud, gdje bijaše budna velikosrbska narodna sviest. Kojega li uda, daje ta velika
moralna pobjeda srbske oporbe našla odjeka kod muslimanskog puanstva. I i

muslimanska oporba poe sada takoer u Peštu, a nezavisna stranka primi je ondje
razširenim rukama kao prije Srbe, isti onaj grof Bathvani obree joj svoju
i

n
najizdašniju podporu, što je onih dana ponovno potvrdio jednim brzojavom
i
i

upravljenim voi muslimanske oporbe.

Nakon ovoga ovdje ukratko opisanog razvoja srbske oporbe moi svatko sam e rj
odgovoriti na pitanje: »A tko je srbsku oporbu uinio tako jakom i snažnom?« i

Tako prikazuje prilike navedena brošura, a ne može se nažalost porei izpravnost

tih pogleda, koliko god nam se te pojave s današnjeg našeg stanovišta ne sviaju. n
Ne može pak biti nikakove sumnje o tome, da je u prvome redu srbski crkveni wj
statut skrivio to akutno pogoršavanje prilika u Bosni Hercegovini. Pri tome se i

pozivam na jedan izvještaj iz Bosne, u kome se kaže: »Osloboeni crkvenim statutom H

svih materialnih briga, imali su sada popovi obilno vremena, da se pobrinu u narodu za ^
razpoloženje, kakovo su željeli. U tu svrhu bijahu skovane krilatice »nema treine« (za
muslimanskog bega), te »nema više poreza«, a narod zagrizava rado u tu meku. \

"
Treba meutim priznati, da se u zauzetim zemljama širila nedvojbeno
dezorganizacija obenita nesigurnost, to jednako u gospodarskoj kad u politikoj
i i i
n
oblasti. Mnogi pripadnici Monarhije prodadoše svoj mukom steeni imetak odseliše, i j

jer osjeahu, da im izmie tlo pod nogama. Pa ak u inovnikim krugovima i

govoraše se o mogunosti - >

"" VII. 23., su. 6. Hl

'" »Neue Freie Presse« od 25. sierga J'A)<S.. hr J>J/<Y. ('/unuk »Die Sitmilion in Bosmen umi der Herzegomna*

269
 .

srbskog vladanja u Bosni. Nažalost bijaše u Bosni i nekoliko inovnika, koji bijahu
toliko zaboravili na svoje dužnosti, da pomagahu Srbe i s njima se bratimljahu, ne bi li
si za svaki sluaj osigurali svoju budunost. Na sreu bijahu to samo pojedinani

sluajevi.
Austrijske novine poele su sve više donositi vapaje iz Bosne, u kojima se
tamošnje prilike crtahu u vrlo tamnim bojama. Tako izae na pr. u Neue Freie Presse
od 25. sienja 1908. spomenuti ve lanak »Die Situation in Bosniem und der
Herzegovvina«, a zatim dne 21. ožujka 1908. lanak »Bosnische Zustande«, u kome se
nalazi ovaj znaajni uvod: »Iz Sarajeva nam dolaze neobine viesti. ovjek bi gotovo
mogao misliti, da ne potjeu iz Sarajeva god. 1908. nego iz Venecije u god. 1859.«
Takovi vapaji, koji su upozoravali na duboki potres u zauzetim zemljama i o ijoj
izpravnosti mjerodavni bijahu sve više uvjereni, izazvaše konano aneksiju dne 7.
listopada 1908. Još uviek nam nedostaje prikaz ovoga vrlo važnog poviestnog ina.
Ali pravo njegovo tumaenje dao je Aehrenthal, sigurno najmjerodavnija linost za
to, kada je u svome izvješu od 10. listopada 1908. pred ugarskim odborom za vanjske

poslove komentirao svoju politiku: »Sve se vise pokazivalo, daje potrebna afirmacija
misli o snažnoj Monarhiji«. A ta afirmacija postala je potrebnom u prvome redu zbog
tih dogaaja u nutarnjoj politici.
Htio bih ovdje samo još sabrati sve one momente, koji su prema mome mišljenju
doveli do aneksije:
1 Gore opisani dogaaji, za koje je Aehrenthal doznao službenim i neslužbenim
putem;
2. Brošura, što ju je u svibnju I. M.
1908. izdao ugledni austrijski politiar
Baernreither pod naslovom »Dojmovi iz Bosne« (Bosnische Eindriicke), u kojoj on
otvoreno pokazuje na srbsko rovarenje. U
toj brošuri nalazi se sliedei odlomak: »Ako

mi je kazati, koji je najjai dojam, što sam ga stekao prigodom mog nedavnog boravka
u zauzetim zemljama, ako treba iztaknuti onu toku, u kojoj se slažu gotovo svi oni,
koji poznaju prilike u zemlji gledaju u budunost, ako moram rei, što osjeaju, misle
i

žele svi oni, kojima je zaista na srdcu nerazdjeljiva zajednica tih zemalja s Austro-
—
i

ugarskom monarhijom onda mogu kazati samo to, da je proišenje meunarodnog

položaja Bosne Hercegovine, njihov konani prikljuak habsburžkim zemljama
i i

pretvaranje berlinskog mandata u konani posjed, postalo nuždnim preduvjetom za

daljnji mirni razvoj tih zemalja.« Taj uplivni politiar sasvim je izpravno spoznao, da
se politika po receptu Spalajkovia može uspješno suzbiti samo aneksijom.
3. Izvanredno važne vanjskopolitike pojave, koje su se odigravale u svibnju i

lipnju 1908. nisu mogle, a da ne ostave duboki dojam na Aehrenthala. U ono doba
bijaše vidljiv grozniav rad sveslavenskih krugova, koji se oitovao u itavom nizu
sveslavenskih kongresa. 10. lipnja 1908. bijaše došlo do sastanka u Revalu, ije e
nam puno znaenje za kasniji razvoj za sadašnji rat odkriti tek budunost. Zna-
i

:-i2.

270
aj toga sastanka bijaše odmah shvaen u Njemakoj, jer car Vilim odgovori na to dne j

14. lipnja 1908. oštrim govorom na vojnom vježbalištu Doberitz. Sve zajedno u vezi s
pojavama na jugu, moralo je prisiliti Aehrenthala, da stvori nove odluke. n
4. Konanoje Aehrenthal izmeu 15. 20. kolovoza 1908. primio privatno
i
J
izvješe od ugledna Bosanca katolika, u kome ga oni upozoravahu na neodržive
tri

prilike u Bosni i javljahu, da se Srbi muslimani potajno spremaju, da pošalju

i "]
zastupnike u turski parlament, koji se imao skoro u Carigradu sastati, ime bi ^
posvjedoili pripadnost Bosne iHercegovini turskoj carevini. Taj jasni uvjerljivi i

izvještaj iji sam sadržaj sluajno doznao, dojmio se Aehrenthala, jer je Hj

I
dokumentirano odkrio svu ozbiljnost položaja na jugu, Aehrenthal je o tome
obaviestio zajednikog ministra rata, koji je navodno zatražio obaviest od generalnog
stožera zapoviedajueg generala u Bosni i Hercegovini i dobio odgovor, koji je
potvrivao podatke triju Bosanaca. Budui daje time opasnost položaja bila dokazana,
odlui se Aehrenthal, koji biijaše doonda to pitanje samo obenito razmotrio, izmeu
22. i 26. kolovoza na brzu akciju. Dne 16. rujna sliedio je Buchlau, aneksija bi u šest i

tjedana zakljuena provedena. i

Ovu verziju o tome, kako je došlo do aneksije, zahvaljujem izvrstno obavieštenim n

izvorima, a ona je sasvim u skladu s mojim vlastitim opažanjima tako, da sam
i o
uvjeren u njenu izpravnost.
Ali trebaodmah ovdje ustanoviti, da mi nije bilo mogue izpitati izpravnost te 1

verzije na temelju dokumenata, pa valja prepustiti buduem studiju izvora, da je i u

tome pravcu izpita. Ali osjeao sam ipak potrebu stvoriti si o tome sud, pa uz i
i
opasnost, da u svima dielovima ne bude bas ispravan. Ta se potreba nametala tim više,
j
što mi nije moglo izmai, kakove se sve legende stvaraju oko tog važnog državnog
ina. Osobito su neprijatelji Monarhije izmišljavali najnevjerojatnije prie. A sve te
legende bez iznimke imale su namjeru, da Monarhiji podvale tamne, tajno J
pripravljene, odavno spremane dalekosežne osnove. Prividan razlog za ovakvo
i

r
tumaenje nalazio se u injenici, što je Aehrenthal u proljee g. 1908. izstupio s ]
osnovom o novopazarskoj željeznici, ali ta osnova po mome mišljenju ne bijaše ni u u j
kakovoj uzronoj vezi s aneksijom. Meni je pak stalo do toga, da se utvrdi, osobito pak
s obzirom na suprotno, sasvim legendarno i iz temelja krivo shvaanje Setona
Watsona, da je aneksija bila sasvim potrebna obranbena mjera Monarhije, uvjetovana ci

osobito razvojem prilika u nutarnjoj politici, koja bijaše u izpravnom ocjenjivanju

mnogo brže odlunije nego što to bijaše inae
opasnosti, koja je prietila, provedena i

uobiajeno u Austro-Ugarskoj. Ta brzina bijaše izkljuivo zasluga Aehrenthalova, ali

bijaše takoer razlogom, da se u inozemstvu nije htjelo vjerovati u taj jednostavni
razlog.
Uzporedno s razvojem, koji je doveo do aneksije, usliedilo je u Bosni buenje
Hrvata od g, 1906. do 1908. Poevši od god. 1905. gledahu oni zabrinuto, kako vlada h
izruuje Srbima popravlja njihovo najopasnije oružje. Oni osjeahu na vlastitom
i Li
svome tielu provoenje u

271
djelo misli o pekoj patriarhiji, t. j. kako se slabiji katolici i muslimani u zemlji
potiskuju. Zato su oni ve g. 1906. uznastojali oko bolje organizacije svojih snaga, ali

im je u tome zemaljska vlada svojom tradicionalnom politikom smetala. Tek

poetkom god. 1908., kada prilike postadoše nesnosne, dopustiše, da se nastojanja
Hrvata slobodno razviju. Statut hrvatske organizacije, koji ekaše godinu pol dana na i

odobrenje rada, bi odobren, Hrvati stvoriše u najkrae vrieme kulturno

i priradno i

družtvo »Hrvatsku narodnu zajednicu» sa 40.000 lanova, koje postade doskora

113
snažnim inbenikom u zemlji. Premda to družtvo bijaše nepolitiko, ipak je imalo
politiki program, u kome je tražilo ujedinjenje hrvatskih zemalja (Hrvatske i

Slavonije, Dalmacije Hercegovine), odluno se protivilo srbskim težnjama

i Bosne i i

poelo Ako sam dobro upuen, bosanski su Hrvati ve poetkom

raditi za aneksiju.

veljae 1902. poslali odaslanstvo Aehrenthalu, a taj osobni dodir omoguio je kasnije
ono ve spomenuto privatno izvješe. Budui da grkoiztonjaci muslimani bijahu i

4
odluno protiv aneksije." grkoiztonjaci uzbueno strastno, a muslimani dostojno i i

povueno, doba aneksione krize jedinom podporom vlade. Odbor

postali su Hrvati u
Hrvatske narodne zajednice primljen bi 11. listopada 1908. u Pešti u audienciju kod
Njegova Velianstva.
No doskora se Hrvati zavade stvore se dvie stranke, jedna Hrvatske narodne
i

zajednice, a druga pod vodstvom nadbiskupa Stadlera. Žestoka borba naškodila je

mnogo Hrvatima prema gore, ali sam opet mišljenja, da je Hrvatima uinjena
nepravda. Na temelju brošure napisane iz redova Zajednice »Nadbiskup Stadler i

Hrvatska narodna zajednica«, kao na temelju kasnijeg razvoja, stekao sam uvjerenje,
i

da je po sriedi bila neizbježiva borba o vlast izmeu dotadašnjeg jedinog svemonog

inbenika meu Hrvatima, nadiaskupa Stadlera, napredne bosanske hrvatske narodne i

inteligencije, stoje na koncu moralo biti vrlo koristno politici države. Hrvati su sasvim
izpravno osjeali, da pod iskljuivim vodstvom nadbiskupa Stadlera, koji je bio vrlo
omražen kod muslimana zbog svoje, ne uviek vrlo sretno, voene katolike promibe,
ne enikada moi privui, muslimane zato bi morali uviek ostati beznadna manjina
i

nasuprot grkoiztono-muslimanskom bloku. Taj hrvatski raun bijaše sasvim izpravan,

jer nekoliko mjeseci nakon Stadlerova poraza poe Hrvatima za rukom, da ?nuslimane
odiele od Srba i da ih privuku k sebi, ime je nesnosna prevlast Srba u Bosni bila
skršena. Za taj neizmjerno važni uspjeh ostadoše Hrvati sve do danas, ak i u teoriji,
nenagraeni.
U proglasu o aneksiji bijaše Bosni obean ustav. To bijaše uinjeno nakon sasvim
ispravne spoznaje, da zauzete zemlje ne mogu ostati jedine absolutistiki upravljane
zemlje na Balkanu, kada je ustav uveden ak u otomanskoj carevini. Uvod u
i

stvaranje zakona bijaše anketa, kojoj Srbi ostentativno ne pristupiše,

ustavnih
raunajui sasvim izpravno, da sada, odmah nakon aneksije, ne bi mogli ništa postii u
korist svojih posebnih ciljeva. Previšnjom odlukom od 17. veljae 1910. bijahu
uvedene ustavne uredbe, to: 1. Zemaljski statut, u kojemu bijaše odreen obseg
i

djelatnosti bosanskog sabora; 2. Izborni red, koji je vodio rauna

"''
tporedi <Die Zeit« od N. rujna I'JIIH., Ch/nak: Buenje Hirant u Bosni. jHnachen der Kroatcn in Bosmen.)
'" tporedi lanak »Raspoložen/e u Bosni uoi aneksije« u »Seue I'reie Presse« od 5. listopada 191)8.: Hn-utska
stranka je želi, u muslimani Srbi
i je se plaše.

272
u zamršenim vjerskim odnosima; 3. Poslovni red za sabor; 4. Zakon o družtvima; 5.
]
Zakon o skupštinama; 6. Zakon o kotarskim savjetima. Ustav bijaše izradio tadašnji
šef pravosua pl. Shek. Ustavne slobode bijahu dakako oprezno odmjerene ne bijahu i hj
baš velike; ali se kasnije polako pokazalo, da još uviek ne bijahu dovoljno oprezno i

odmjerene.
2. svibnja 1910. bijahu održani izbori za sabor. Prave izborne borbe bilo je samo H|
kod Hrvata, jer je svaka vjera imala ustavom odreeni broj mandata. Prigodom izbora - ^

za sabor vodila se borba izmeu Zajednice i nadbiskupa Stadlera, koja je završila

odlunom pobjedom Zajednice. Tu borbu izmeu dviju hrvatskih stranaka pokušavahu
]
Srbi izkoristitiprivui Zajednicu na svoju stranu, ali im to ne poe za rukom.
i

Mjeseca lipnja g. 1910. bijaše sabor otvoren. Nakon dva mjeseca uspije Hrvatima,
da odiele od Srba muslimane, koje Srbi držahu vrlo spretno kroz 15 godina u
^
1

zavisnosti, stekoše time u zemlji nerazmjerno veliku mo. Hrvati se sada udružiše s
i

muslimanima stvoriše veinu u saboru. ovjek bi sada oekivao, da

i bosanska e ^
vlada s veseljem pozdraviti tu pouzdanu veinu i oslanjati se na nju u saboru. Ali J|
usliedio je sasvimneoekivano obrnuti razvoj dogoaja.
Ve sam prije iznio, kako su se još prije aneksije bosanski Srbi oslanjali na H
podporu stanovitih krugova u Pešti. Tako je na pr. stranka nezavisnosti formulirala J
svoje poglede na Bosnu u reenici: »Neka je Bosna radije srbska nego hrvatska«. Vele
takoer, da je jedan poznati maarski politiar, s obzirom na Hrvate u Bosni, tu
J

reenicu varirao ovako: »Radije Veliku Srbiju nego Veliku Hrvatsku u okviru
Monarhije«. Prvaci maarskih stranaka praktino su zaštiivali težnje bosanskih
Srba. Tako se na pr. u Sarajevu zabranjena skupština srbskih oporbenih stranaka, koja
vj
se trebala održati povodom razprave o ustavnom pitanju održala u Pešti 8. listopada
116
1908. pod zaštitom zastupnika grofa Bathvanija Vizontaia. Kada su se zatim nakoni

aneksije pojavljivale razne osnove o novom ureenju na jugu Monarhije, a u Austriji

se sve više oblikovale u smislu hrvatskih zahtjeva, postalo je razpoloženje u Ugarskoj
naprama Hrvatima vrlo razraženo. Maarski politiar kova Franje Chorina rekao je u
jeseni 1910. ugarskim delegacijama: »Zajedniki ministar financija neka bude uvjeren,
da e ugarska javnost kao i ugarska delegacija svom snagom podupirati njegovu
7
politiku upravljenu protiv nastojanja bosanskih katolika." U isto vrieme spojiše se u
Zagrebu (15. rujna 1910.) dva krila Starevieve stranke prava postaviše program,
i

koji je tražio ujedinjenje hrvatskih zemalja u okviru Austro-ugarske monarhije.

Maarske novine oznaiše taj program opasnim po državu.
Sve to nije ostalo bez utjecaja na politiku zemaljske vlade u Bosni. Hrvatski upliv,
koji netom bijaše jedva nekako došao do izražaja, bijaše opet potiskivan, a srbski
dolažaše sve više do izražaja. Barun Burian izree tada one poznate riei, da su Srbi
najnadareniji kulturno najnapredniji narod u Bosni
i da ih se zbog toga ne može i

mimoii. Vlada je pak dala opetovano na znanje, da ne vladati s hrvatsko- e

muslimanskom veinom protiv Srba tražila je bezuvjetno, da se Srbi po-
i i

"'
VII, 23.. .sir. 21.
»Neue Frete l'resse« od 2. listopada 1908., br. 18.846.
»Hrvatski dnevnik« od 10. studenoga 1910.

273
zovu u vladu. Time je samopouzdanje Srba silno poraslo, jer su vidjeli da se ne e ni
pokušati vladati protiv njih.
Mislim, da to bijaše težka pogrješka, koja bi imala sigurnu posljedicu, što bi
muslimani razabrali, da ih vlada radije gleda na strani Srba, pa bi se oni opet sa Srbima
udružili. Ali onda bi se vlada opet nalazila u istom položaju kao u doba pred
aneksijom, te bi opet imala protiv sebe veinu naroda. Sto se takav postupak vlade nije
njoj samoj osvetio, ima se zahvaliti samo sluaju, što je meutim buknuo balkanski
rat, koji je muslimanima otvorio oi o pravim namjerama Srba time onemoguio i

zajedniku suradnju.
Ipak se takovom vladinom politikom položaj Srba u zemlji znatno popravio, i oni
zadobiše opet nade. Ali zatim dooše balkanski ratovi, u Bosni se opet pokazaše i

opasne pojave, te se Burianova politika stade ipak prosuivati s nekim nepovjerenjem.

Posljedica bijaše Burianov odlazak dne 12. veljae 1912. Srbi pokušaše sve sva, da i

ga zadrže na elu bosanske uprave. Kada im to ne uspije, uvjeravahu ga, da imaju u

njega posebno povjerenje.
Na mjesto Buriana doe Poljak Leo pl. Bilinski. Obenito se oekivaše promjena
sustava. Ali do te promjene nije došlo. Bilinski zadrži podpuno Burianov pravac i

izjavi, da ne e
vladati bez Srba. Vlada se trsila, da ostvari koaliciju od sva tri
elementa, u kojoj su opet glavnu ulogu morali igrati Srbi, zbog najveeg broja zbog i

njihove jake politike udarne snage. Time bijaše opet ojaan položaj Srba u Bosni i

njihovo samopouzdanje: oni se sada osjeahu nenadoknadivima.

O toj pojavi mnogo sam si razbijao glavu. Ve god, 1908. pisao je esto ve
spomenuti njemaki pisac: »No dosele se zanemarilo uiniti sve ono, što bi pomoglo

bržem razvoju hrvatskog i muslimanskog elementa nasuprot nemoguim idealima

118
velikosrbske države« i dalje: »Sustavi nijedan od njih nije
uprave su se mienjali, ali

uzimao u obzir ozbiljnu snažnu podporu onoga elementa vjernih stanovnika

i

kraljevine Hrvatske, koji je tradicionalno davao krv od krvi Habsburgovcima. Ali da

su s austrijske strane, upravo me je zaprepastilo. Onda mi
se te iste pogrješke pravile i

naime još nije bio jasan pojam o »pokvarenom smislu dualizma«, koji je otrovao
itavu politiku na jugu Monarhije. Mislilo se najprije, da Hrvate treba oslabiti, a kada
bijahu oslabljeni, mišljahu one dobriine realni politiari, da moraju ii s jaim
Srbima, tako se politika Monarhije u Bosni okretala zapravo u neizljeivom
i i

sudbonosnom circulusu vitiosusu. Najvažniji uspjeh takove politike bijaše taj, da su

Srbi postali sve snažnijima. No ne smije se previdjeti, da tu bijaše po sriedi još jedan
drugi realni politiki moment, to upravo na austrijskoj strani. Balkanski ratovi slom
i i

otomanske carevine u Europi zaprietiše ozbiljno austrijskom izvozu na Balkan, gdje

najbolji kupac bijaše baš Turska. Zato mišljahu austrijski veleobrtni trgovaki i

krugovi, da treba bezuvjetno pridobiti pobjedonosne balkanske države, da ne bi

nastradao izvoz u zemlje, što su ih oni zauzeli. to bijaše onda razlogom, što se sa
I

Srbima postupalo blagonaklono i oprezno.

VII 23., srr, 37.

Vll 23., sir. 3fi.

274
 -3

Posljedice ovakove pogrješne politike nisu meutim izostale. Premda je Austro- \

Ugarska upravo u Bosni i Hercegovini mnogo uradila, morala je radi te stalne naopake
politike glavna nesrea za nju nastati baš tu. Srbija doduše ne bijaše osvojena za
^
austrijski izvoz, ali priestolonasljednik i njegova supruga ležahu mrtvi u lipnju g. j
1914. upravo iz Bosne došao je povod za najstrašniji rat u svjetskoj poviesti.
i

Na svome odlazku izgovorio je Bilinski ogoreno svoj »pater peccavi« i priznao je, Hj

kako se silno prevario u Srbima. Ali koja korist od svega toga? Nesrea se bila ve v 1

zbila. A tko je dosta uviavan, ne e

zbog toga kriviti ni Buriana ni Bilinskog. Svi smo
mi bili stavljeni pred jedan problem, koji nismo ni poznavali, a ni razumievali. Ili, da 1

opet citiram mog fragmentista; »I tako neodoljivo izbija spoznaja, da smo uzeli u ruke
orue, ne poznavajui njegova djelovanja ni upotrebe«.

8. Maari i južni Slaveni <~j

Vidjeii smo ve u 2. dielu ove knjige (str. 17. do 18.), kako su Maari došli god. r*
1 102. u državnu zajednicu s Hrvatima. Hrvati bijahu došli u takav položaj, kada su j
osjeali, da se ne e moi oduprieti nutarnjim i vanjskim neprijateljima i bivši sami
državom plemia, prikljuise se najbližem srodnom državnom ustrojstvu, ugarskoj Hj

plemikoj državi. i
Pitamo li za odnos, koji je vladao izmeu oba naroda, odgovor ne biti težak: e P"3
vladao je naravni odnos, koji vlada izmeu bolje stojeeg i slabije stojeeg naroda,
izmeu jaeg slabijeg naroda, kojega se vrhunac sastoji u tome, da jai narod nastoji
i

podruje svoje vlasti protegnuti nad slabijim narodom.i

možda zanimljivo iztražiti, zašto su Maari bili jai, ali se ovdje time ne
Bilo bi
mogu pozabaviti, nego u
samo itaoca uputiti na ono, što sam o tome kazao u 4.
poglavlju ovoga djela. (Str. 234. do 235.). Ugarska je Hrvatskoj nadmona u prvom --»

redu svojim neizporedivo boljim politikim položajem i ostat e to po svoj prilici u j

mnogom pravcu.
Dr. Petriniensis, koga sam ve nekoliko puta navodio, pridaje maarskim r
_}
kraljevima vrlo dalekosežne ciljeve, kada piše: »Od poetka bijaše tajna Kolomanova J
namjera, da Hrvatsku proguta da tu državu pripoji svojoj maarskoj kraljevini,
i
i

ugovor, koji mu je donio hrvatsku krunu, smatrao je samo prvim korakom k svome
121
cilju«. Ali ja nisam nikako uvjeren o toj »mala fides praeambulans« ugarskih
kraljeva. Meni se ini mnogo vjerojatnijim, da su se Arpadovii vodili osnovnim
naelima, koja su znaajna za svaku dinastiku politiku; oni htjedoše naprosto stei
veliko carstvo, a to im je u povoljnim prilikama takoer uspjelo. Kasniji razvoj prilika
uvjetovao je naravnu prevlast Ugarske u tome pravcu, da se je ugarski utjecaj sve više
širio na štetu hrvatskoga. To je dolazilo tim jae do izražaja, što je Ugarska za
Arpadovia bila u posebnoj milosti Rima, koji je htio sprieiti, da se Maari

1:0
V. 5.. s\>. //., str. 246.
,n
IV. -/„str. 1 42.

275
ne prikljue Bizantu, dok je Hrvatska bila u Rimu zlo opisana poradi svojih težnja za
narodnom Crkvom. 1 zato nastojanja maarskih prelata, da razsire granice svojih
biskupija u Hrvatskoj, ne naioše na odpor u Rimu mogahu se ostvariti. Ta i

nastojanja, koja su izprva bila temeljem maarskih težnja za Hrvatskom, postadoše

kasnije temeljem sirenja maarske prevlasti is Hrvatskoj.
Odnosi su se poeli zaoštravati tek u doba Anžuvinaca. Ali ovdje ne bijahu odluni
nacionalni elementi, nego u glavnome dinastiki. Anžuvinci, dospjevši na ugarsko
priestolje s pomou
Hrvata, zapoeše odmah rad oko ojaanja kraljevske vlasti
nasuprot monom
feudalnom plemstvu. A budui da je hrvatsko plemstvo bilo
najnezavisnije, najmonije najtvrdokornije, najviše je udaraca pri tome dobila
i

Hrvatska, tim više, stoje Venecija, u nastojanju, da odvrati od sebe akcije Anžuvinaca
i da uništi hrvatske velmože, koji su joj smetali, neprestano huškala premonom
diplomatskom vještinom Anžuvince na hrvatsko plemstvo.
Za itavo razdoblje od god. 1 1 02. do 1 506. valja ustanoviti ovo: s Hrvatskom je
preuzela Ugarska neobino ugroženo podruje, koje bijaše vrlo težko braniti. Najvee
nezadovoljstvo Hrvata s maarskom vladavinom ležalo je u uzroku, što Ugarska nije
po mišljenju Hrvata posveivala dovoljno pažnje obrani zemlje. Dinastiki probitci
ugarskih vladara bijahu zauzeti suviše na sjeveru u Poljskoj, Šlezkoj i eškoj. Da su
Hrvati nerado na sjever, možemo lako shvatiti, kada su znali, da im je hrvatska
išli

obala skoro neprestano ugrožena od Mletana. A da hrvatsko nezadovoljstvo ne bijaše

sasvim bezrazložno, najbolje nam dokazuje konani ukupni rezultat, koji nas baš ne
raduje. Ugarska nije mogla održati hrvatske zemlje niti prema Apeninskom poluotoku
(Venecija), aniti prema Balkanu (Turska). Poevši od sredine 15. stoljea, nalazi se

Dalmacija 350 godina vrsto u mletakim rukama; god. 1463. Hrvati izgubiše Bosnu,
god. 1493. bije se za Hrvatsku sudbonosna bitka kod Udbine, a god. 1526. na
Mohakom polju propala je ugarska država. Povrat u prijašnje stanje nije meutim
potekao s ugarske strane, nego od strane habsburžke vojne sile, kao što to Peez sasvim
izpravno utvruje. Maari ne bijahu baš u tome vrlo revni, te ih Hrvati znatno
nadkriliše.
Treba svakako ustanoviti, da su u tome žalostnom ukupnom rezultatu imale znatni
udio hrvatsko-ugarske protivštine trvenja, koja su bila sudbonosna. Bitka kod
i

Udbine, koja bijaše odluna po sudbinu južne Hrvatske, bijaše izgubljena zbog krive
ambicije bana Derenina, podrietlom Maara. On prihvati bitku, premda mu hrvatska
gospoda, izkusna u borbi s Turcima, toga ne svjetovahu zbog nepovoljnog položaja
hrvatsko-ugarske vojske. On predbaci Hrvatima kukaviluk, te prisili time Hrvate, da
122
pristanu na bitku. No porazom Hrvata. U toj bitci cviet
bitka se završi strahovitim
hrvatskog plemstva pak bude zarobljeno; meu inim bi zarobljen
i 13.000 ljudi pade ili

i ban Derenin, a pred njegovim oima Turci odrubiše glavu njegovu sinu. 1 pred
mohakom bitkom bijaše veina ratnog viea za to, da se bitka odgodi, dok ne stigne
knez Frankopan s hrvatskim etama. Ali nekoji se

'//. 2..SV. I., sir. 67-4.

276
 1

. J

Maari i svjetovahu, da se bitka

pobojale, da bi time previše slave pripalo Hrvatima
odmah Njihovo stanovište pobiedi, bitka se zametne bi izgubljena prije
prihvati. i i

nego što su Hrvati prispjeji. Svakako se ne smije izgubiti iz vida, da je na turskoj nj

strani kao obino bitka bila odluena po janjiarima, koji se upravo tada sastojahu J

pretežnom veinom od Bosanaca, t. j. poturenih hrvatskih bogumila, koji bijahu

prešli na islam dobrim dielom i poradi nasilne ugarsko-katolike politike. 1
1 sa Srbima sukobljuju se Maari dosta rano. Po Dukljaninu je srbski knez aslav
^

pao u Sriemu u borbi s Maarima. Današnja sjeverna Srbija pala je dosta rano pod,
maarski upliv. Ona bijaše sve do 13. stoljea bugarska sve do Morave (nastanjena !

onim velikim slavenskim plemenom, koje bijaše temeljem za stvaranje bugarskog

miešanog naroda), a na zapadu bijaše hrvatska. Hrvatski zapadni dio bijaše ustrojen <--»

kao banovina Mava. Vidjeli smo ve (str. 59.) kako su Srbima koncem 13. stoljea ]
dopali ruku svi hrvatsko-bugarski krajevi. U koliko hrvatski, u toliko bijahu ti krajevi
u ono doba katoliki; danas pak u tim krajevima nema ni traga katolicizmu, a ni H
Hrvatima ili Bugarima, svi su oni danas posrbljeni. Samo na iztoku, u negotinskom 3
okružju, ima još Rumunja, a to su ostatci opisanog ve propadanja Romana na
Balkanu. Da ti krajevi nisu dospjeli u podruje srbske državne tvorbe i da se ondje nije 1
proširila srbska pravoslavna Crkva, oni bi još i danas bili katoliki i ne bi samo težili k

Austro-Ugarskoj, nego bi takoer morali sigurno biti u njenom posjedu.

Kada je u srpskoj državi poeo djelovati turski pritisak u smjeru od juga prema I

sjeveru, zapoelo je koncem 15. stoljea seljenje Srba u Ugarsku, Nakon mohake
bitke, to se seljenje još pojaava; Schwicker nam potvruje, daje u drugoj polovici 16.
1
stoljea južna Ugarska bila nastavana pretežnim dielom Srbima. No potlaivanje pod ^j
vladom polumjeseca, a još više unutarnji ustanci stranake borbe, koje su pustošile i

zemlju, proriediše te zemlje toliko, da nakon ponovnog osvajanja južnougarskih h

krajeva (Bake i Banata) ti predjeli veinom izgledaju »nenastavanima«. Zatim U
doe g. 1689. velika seoba Srba pod Arsenijem rnoeviem, kojom smo se ve
pozabavili (strana 221. do 224.). Maari se protivljahu naseljivanju Raca, te se 1]
jednako ugarska svjetovna duhovna gospoda kao gradovi i županije neprestano
i i
^
prituživahu na racke doseljenike. Osobito strašne stvari javljaju tadašnji izvještaji o
izstupima nasiljima rackeivojnice nasuprot katolikom sveenstvu, a zatim nasuprot i
j
seljacima, kojima otimahu stoku, iznuivahu novac, oduzimahu crkvena imanja t. i

125
d. Dakle sasvim isti položaj, kakav smo vidjeli i kod hrvatske gospode. Izmeu
Maara Raca nastala je duboka mržnja, te ih
i Maari zovu »infestos nostros
126
hostes«.
meutim ipak nekako sreivahu. Tokom 18. stoljea Ugarska je ojaala,
Prilike se
a rane iz doba Turaka polako zacjeljivahu. Pod konac vieka doe zatim jozefmizam sa
svojim pokušajem, da državu centralizira poniemi. No odpor protiv toga pokušajai

bijaše baš u Ugarskoj najjai najuspješniji, jer Ugarska bijaše najvea prirodna zato
i i

najjaa poviestna zemljopisna politika cjelina. Prestrašeni Hrvati, koji ne bijahu jaki
i

kao Maari, prikljuiše se tiesno Maarima oekivahu i

m II. -2, sv. L xi r. 722., 723.

1,1
VII.- 13.. sir. 3.
m 11. 1-i.. sir. 7.
m 111. 14., sir. 47.

277
svoj spas od toga prikljuka. No jozefinske misli naioše u Maarima dobre uenike.
Maari te misli na Ugarsku
prenesu zapoeše sanjati o državno
i nacionalno i

jedinstvenoj Ugarskoj raditi na ostvarenju te zamisli s mnogo uspjeha. Misao o

i

jednoj ugarskoj državi sve je više sazrievala. Za takav razvoj postojala su tri temelja:
1. nacionalizam, koji se tada rodio zajedno s francuskim prevratom, i koji je u

Ugarskoj došao do izražaja prije nego u drugim zemljama; 2. Postojanje družtvenih

slojeva utoliko, što su Maari imali narodni vodei razred, koji bijaše domoljuban i

zbog prirodnih rasnih osebina zadojen žarkim imperializrnom. Taj razred gledao je u
državnom inarodnom jedinstvu dobro sredstvo za poveanje vlastite moi; 3.
Geopolitiko oblikovanje Ugarske, koje ne samo da podpomaže favorizira i

centralizaciju, nego upravo na nju nagoni.

I tako se zbilo, da je baš iz tih razloga uspjelo Maarima ono, što Josipu 11. nije

uspjelo iz poviestno-politikih geopolitikih, razloga. Poznato je meutim, da tek

i

jedui raste.
Tek ovim razvojem dogaaja odnosa došlo je do oštrih sukoba izmeu Maara
i i

južnih Slavena, kakvi prije u takvom obliku nisu nipošto postojali. Kao što sam ve
pokazao, bilo je u svako doba trvenja državne, dinastike, družtvovne gospodarske i

naravi, ali naelnih suprotnosti absolutno ne bijaše. Te nastaju tek na prielazu iz 18. u
19. stoljee. Ugarska jedinstvena država poela je ugrožavati nacionalne osebine, jezik
i državnopravne odnosno crkvene povlastice Hrvata Srba. Nego pri tome valja tono
i

razlikovati izmeu nastojanja Hrvata nastojanja Srba. Svojom voljom za

i

gospodarstvom i državotvornom snagom svoje Crkve htiedoše Srbi stvoriti nove

državne ureaje u novim, tek nakon turskog doba steenim oblastima, j. unutar t.

Ugarske izkristalizirati sasvim novu državnu tvorevinu, kao što smo to imali prilike
opaziti u sluaju Vojvodine. Nasuprot bijaše nastojanje Hrvata upereno jedino u
pravcu, da dalje izgrade svoju 1300 godina staru državnu tvorevinu, koja je u okviru
austrijske monarhije u obliku svojih iura municipalia, odnosno od god. 1868. u
i

obliku svoje autonomije preživjela tursko doba, i da je protegnu na novo steene

dielove nekadašnje hrvatske kraljevine, na Dalmaciju poevši od god. 1878. i na
i

Bosnu i Hercegovinu.
U drugom poglavlju ovoga diela ukratko sam pokušao prikazati dogaaje na
slavenskom Jugu god. 1848., ali sam to prikazivanje namjerno malo obšimije izveo,
jer se prema mom mišljenju mogu današnje prilike na slavenskom Jugu razumjeti
samo, ako se tono znaju glavna nastojanja iz god. 1848.
Promotrimo li te dogaaje iz bliza, ne e nam moi izmaknuti s vida misao vodilica
Lajoša Kossutha, tadašnjeg voe maarske politike. On je išao za tim, da se ukine u
Hrvatskoj postojea historijsko-politika autonomija, da se hrvatske zemlje
državopravno upravnopravno izjednae s ostalim zemljama svete Stjepanove krune,
i

da se one s vremenom pomaare da se osnuje nacionalno jedinstvena maarska

i

država. Vidjeli smo ve, kako su Maari, izvršivši priprave od god. 1790.

278
 i

u i

do 1848., zapoeli snažno svoje djelo pod vodstvom temperamentnog Kossutha. i

Uspjelo im je zaista, da ukinu autonomiju Erdelja, ali ona bijaše samo mjestnom
autonomijom iz 16. vieka, te za njom ne stajaše jedinstveni neki narod. Ni Sekleri, ni
Sasi, ni Rumunji ne mogahu se pohvaliti, daje autonomija Erdelja bila djelo njihove
H
državotvorne snage, premda ne može biti nikakve sumnje, da su sva ta tri elementa u
tome suraivala. Tome je još pridolazila okolnost, da je Erdelj svojim geopolitikim
položajem integralni sastavni dio historijske i geografske politike jedinice Maarske,
koja je jasno oznaena velikim lukom Karpata. Na taj nain uspjelo je god. 1848.
podpuno stapanje erdeljske autonomije spajanje u jedinstvenu Ugarsku bez nekih
i

osobitihpotežkoa.
Nešto slino nije moglo uspjeti u Hrvatskoj naprosto iz razloga, što je u Hrvatskoj
za autonomijom stajao najstariji narod meu narodima Monarhije. Onoliko, koliko je
'"1

rastao pritisak Maara, onoliko odpor Hrvata bivao sve žešim, te bi se upravo
je i
;

moglo rei, da su zapravo Maari probudili Hrvate iz sna. Pa kada su Maari god. _
1 848. htjeli tu stvar požuriti, obranili su Hrvati oružjem u ruci ostatke svoje djedovske
]
državnosti.
Ali politike misli nisu uviek tako jednostavne, kako izgledaju esto na prvi
i
q
pogled. Kossuthova misao, koja je išla za ukidanjem hrvatske autonomije, stopila se
zajedno s jednom drugom misli, iji je sadržaj gospodarsko-politike prirode, a
potjecala je od politikog protivnika Kossuthova, »najveeg Maara« grofa Stjepana O
Szechenvija. Taj ovjek, koji je vrlo zaslužan za gospodarsko podizanje svoje <~i

domovine, sasvim je izpravno shvatio, od kolike bi bilo koristi po Ugarsku, kada bi

kao bogata proizvodna zemlja izbila na more, pa je skovao krilaticu: »Tengerre 1
Magvar!« (Na more, Maari!).
127
Kossuthova misao više državno-politikog obilježja ^
popunjavaše se gospodarsko-politikim osnovama grofa Szechenvija sazrela je u i

misao o velikom državnom nacionalno ekonomski jedinstvenom podruju od Karpata

i l

pa sve do Jadrana. Za ostvarenje toga ideala trebalo je ukinuti hrvatsku autonomiju i

pomaariti Hrvate. Tako bi Maari mogli doprieti na Jadran. To je smisao § 5. r y

Kossuthove zakonske osnove o službenom jeziku, prema kojemu bi trebalo osnovati ]

»ugarsko primorje« na njemu potisnut; u pozadinu Hrvate suradnjom Maara
i i

Talijana. n
Tu namisao zvat emo naprosto »Kossuthovom ili etrdesetosmaškom misli« o
Hrvatskoj. Zanimljivo je utvrditi, da je ta misao dobila takoer i znanstveno
oblikovanje. God. 1843. napisao je Stjepan pl. Horvat, uvar Szechenvijeve državne
knjižnice umaarskom narodnom muzeju u Pešti, kratki historijsko-polemiki spis
pod naslovom: »Uber Kroatien als eine durch Unterjochung envorbene ungarische
Provinz und des Konigreiches Ungarn vvirklichen Teil.« 128 (O Hrvatskoj kao
osvajanjem steenoj ugarskoj pokrajini i pravom dielu kraljevine Ugarske«). Odmah
nam u predgovoru pisac odaje, što gaje potaknulo na taj spis, t. j. »za maarski narod
uvredljive zlobne brošure, koje krnje prava i ugled kraljevine Ugarske, a šire se
i

djelomice u Hrvatskoj, a djelomice u inozemstvu«, te ga za to »pozvaŠe neki la-

VII. 15., str. 8.

m VIL- 25.

279
 novi sabora u Požunu god. 1843., da u službenom obliku nepristrano razjasni i

državopravne odnose Hrvatske Dalmacije prema kraljevini Ugarskoj kao matinoj

i

^ zemlji«. Na taj nain nam sam pisac objavljuje istu politiku svrhu namjeru svoga i

jj
djelca, pa emo zato njegovo uvjeravanje o nepristranosti morati primiti s mnogo
opreza. Iz nekih maarskih kronika, u kojima se u vezi s Hrvatskom spominje rie
1? »subjugare« = podjarmiti, koji izraz Horvat spaja s izrazima »partes subjectae« ili
^ »adnexae«, koji se kasnije stalno javljaju, želi on izvesti dokaz, daje Ugarska stekla
hrvatske zemlje na mau (iure gladii) da one poradi toga nemaju spram Ugarske
i

"1
nikakvih politikih prava. Sve je to išlo upravo za ukidanjem hrvatske autonomije, kao
^ što smo to ve vidjeli u etvrtom poglavlju ovoga diela. Horvatova je knjiga imala

^ oigledno samo zadau, da bude znanstveni temelj Kossuthovu shvaanju.

ui
Ovdje se ne mogu sada upuštati u polemiku s Horvatom, nego u samo ukratko
utvrditi,da nam je njegovo stanovište odbaciti i mislim, da moram svoje gledište
*n ukratko obrazložiti. Suvišno je zapravo obrazlagati, zašto ne možemo primiti tako
n
jednostrano stranako gledište: poradi toga, što je jednostrano, a naš je zadatak, da
zauzmemo objektivno gledište. Iz puke injenice o osvojenju Hrvatske bez obzira —
na to, da li je ono i koliko je poviestno dokazano —
ne možemo izvoditi nikakvih
1 zakljuaka, a osobito ne takvih, kao što to ini Horvat, to poradi toga, što Ugarska
i

ima uslied svoga geopolitikog položaja prirodnu prevlast nad svima susjednim
I'
zemljama, te uobe nema zemlje uz Ugarsku, o kojoj bi se moglo rei, daje Maari
nisu nikada tokom poviesti osvojili. Osim Hrvatske Dalmacije Maari su neko
i

vrieme držali i Šlezku, Moravsku, ešku, Austriju, Štajersku, Kranjsku, Bosnu, Srbiju,
Vlašku, Moldavsku Galiciju, ovu potonju ak nekoliko puta. Sve te zemlje liepo bi se
i

zahvalile, kada bi Maari sada jednoga dana nastupili s teorijom, da su oni te zemlje
n, nekada osvojili, pa da su sada zato njihove. Ne treba na pr. zaboraviti, da je Matijaš
j Korvin nekoliko godina stolovao u Beu. Ali osim toga taj je naslov osvojenja utrnuo
i

god. 1526. tim temeljitije, što osloboenje Hrvatske i Slavonije od Turaka nije
1 provedeno ugarskom silom, nego s pomou sile samih Hrvata uz pomo austrijskih
J nasljednih zemalja.
Pravo na Hrvatsku s naslova osvojenja danas više dakle ne može biti mjerodavno,
nego je mjerodavna okolnost, što od sviju gore navedenih zemalja jedino Hrvatska nije
^ nikada ozbiljno pokušala, da se odieli od Ugarske. Pa ak onda, kada se Hrvatska u
i

razdoblju 1 848, do 1 861 odieli od Ugarske, dolazi naskoro opet do zbliženja. Koji je
. i

razlog toj napadnoj pojavi? Razlog tome jest taj, što su Hrvati tokom itave svoje
j poviesti bili težko ugrožavani s dvie strane od sila, koje bijahu upravo tada na Balkanu
najjae. Najprije od Bizanta, a kasnije od Turske, a ujedno ugrožavala je Hrvate
najjaa sila Apeninskog poluotoka. Hrvati bijahu tako uviek ukliešteni te dvie meu
sile, kojima po svojoj snazi ne bijahu dorasli, pa zato zatražiše uviek zaštitu kod
najbliže srednjoeuropske vlasti, a to bijaše od g,1 102. do 1526. Ugarska, od g. 1526.
Austrija, a od g, 1867. dalje Austro-Ugarska.

280
 Ta politika, koju Hrvati bijahu prisiljeni voditi zbog svoga izloženog geopolitikog
položaja, ne daje po mome mišljenju Maarima još nikakva prava, da Hrvate smatraju
politiki bezpravnima.
n
Ovakvo shvaanje temeljem je itavog ovoga djela.
Kossuthove misli od 1848. do 1849. nisu meutim imale uspjeha, te smo vidjeli,
kako razdoblje od g. 1848, do 1861. povlai za sobom ponajprije razstavu državne hj
zajednice Ugarske Hrvatske. Nakon god. 1862. sliedi opet približavanje, koje se god.
i J

1 868, završava ugarsko-hrvatskom nagodbom.

Nagodba s Hrvatima djelo je Franje Deaka, mudraca Ugarske, ovjeka riedke H

umjerenosti i objektivnosti, koji je nastojao da, ocienivši dogaaje god. 1848., -i
zadovolji Hrvate i odnose izmeu oba naroda.
stvori prijateljske
Treba meutim ve ovdje utvrditi, da to nije uspjelo i uspjeti moglo, jer je 1 i

preduvjet za takav prijateljski odnos bila mogunost, da Hrvati stvarno imaju snage
obraniti svoj položaj od nasrtaja Maara. Pokazao sam, kako to nije uspjelo, koji su i

sve momenti bili na djelu, da Hrvati nisu mogli preboljeti, što su hrvatske zemlje bile 1
3
rastrgane.
Veliko je pitanje, da li bi i Maari god, 1867., sve da su se i svom snagom za to
^
zauzeli, bili u stanju da provedu ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, koje su se tada j
nalazile u posjedu Monarhije. S obzirom na Vojnu Krajinu to ne bijaše mogue iz
tehnikih razloga uprave, a ne bijaše mogue niti s obzirom na Dalmaciju, jer se je ^
austrijska vlada vrsto držala Thugutova shvaanja. Premda sam uvjeren, da je to ui

shvaanje politiki škodljivo, moram ipak objektivno i otvoreno priznati, da u njemu

ima vrlo opravdana jezgra gospodarsko-politikog karaktera. Dalmacija bijaše 1

posljednja veza Austrije s Balkanom, a time i s Iztokom. Austrija, koja je nagodbom

~ J
god. 1867. i onako ostala bez Hrvatske, i time bez neprekinutog zemljištnog ,_.

kontinuiteta s Iztokom, tim se je vrše hvatala Dalmacije, da bi putem - istarskih

12
otoka i Dalmacije ipak još zadržala vezu s Balkanom preko vlastitog zemljišta.
Mislim dakle, da bi Maari god. 1867. naprosto stavili u pitanje itavu nagodbu s
Austrijom, da su tada htjeli silom ostvariti sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. A
budui da se bezuvjetno htjela nagodba, moralo se dakle zadovoljiti polovinim
>
rješenjem stvoriti s obzirom na Dalmaciju današnje faktino stanje, prema kojem ona
i

pripada Ugarskoj de iure i po ugarskim temeljnim zakonima, a Austriji de facto i po ci

austrijskim temeljnici zakonima. Nagodba izmeu Austrije i Ugarske bude zato žurno
primljena, a da uobe nije riešila jedne važne toke, hrvatskog pitanja; i tvrdim, daje
pokvarila nagodbenu misao s obzirom na južnoslavensko pitanje. Na taj nain ne ^
mogahu biti zadovoljni Hrvati, i to ni u jednom pravcu. Jer kada su Hrvati, sviestni , ^

svojih zasluga sa cjelokupnu državu, tražili, da se izpune njihove želje, morala se,
protiv njih iz viših državnih razloga upotriebiti sila^ da se itava nagodba ne dovede u
pitanje. Na taj nain bijaše stvoren opasni precedens, koji se kasnije nažalost i previše -,

ponavljao. Bilo je potrebno oktroirati posebni sabor, da bi primio hrvatsko-ugarsku _ j

130
nagodbu, kojoj bijaše protivna velika veina naroda u Hrvatskoj i Slavoniji.

"
Iz ovakvog slieda misli porodila se osnova o željezni! prievozom iz Jslre u Dalmaciju preko istarskih
oloka. Ta osnova je nakon izkusiva u sadašnjem ralu bez vriednosli (podmornice). Jer u sluaju
ozbiljne opasnosti mora zatajili.
!3CI
Izporcdi Bernatzik, Ml. 24., str. 7 16.
_ j

281
 Taj mom shvaanju izvor svega zla na jugu Monarhije onaj pravi
moment je po i

razlog, koji jedoveo do današnjega rata.

Dalje nas nemože zauditi, da se u toj sredini polovinih rješenja nije mogla
sasvim isto izraziti Deakova misao. Jednako, kao što u ugarskim odnosima prema
Austriji, nisu mogle misli iz god. 1867. sasvim potisnuti misli iz god. 1848., nego
možemo stalno opažati od vremena do vremena, kako one u Maarskoj ponovno
uzplamsaju, tako su u hrvatsko-ugarskoj nagodbi sadržane obje misli; zavisilo je
i

uviek samo o vanjskim okolnostima, u kojem se pravcu prilike razvijati. e

Da bismo kasniji razvoj podpuno shvatili, potrebno je zagledati malko unatrag.
God. 1848, bijahu razbijeni maarski snovi o podpunoj nacionalnoj nezavisnosti, a
meu inbenicima, koji su suraivali na slomu tih ideala, vidimo Hrvate Srbe. Sama i

od sebe nadaje se pomisao, da se je intenzivno politiko mišljenje Maara moralo

pozabaviti takoer i s tim problemom, a i s pitanjem, kako da se ubudue predusretne
takvim možebitnim dogaajima, kakvi su nastupili god. 1848, To nastojanje dobilo je
131
jasni izraz u § 52, hrvatsko-ugarske nagodbe. Srbi Hrvati bijahu si god. 1848. vrlo
i

blizu, meusobno se pomaganu, pa je takoer razumljivo, da su Maari htjeli tome i

predu sresti.
Hrvatske i srbske nade u plodove god. 1848. doskora su se razplinule. Nakon deset
godina obstanka bijaše Vojvodina ukinuta, a hrvatska borba za slobodu završava se
absolutizmom i nagodbom godine 1868. Poznata je krilatica, da su Hrvati uime
nagodbe dobili ono isto što i Maari za kaznu. Taj je neuspjeh meutim Hrvate
pogodio neizporedivo teže nego Srbe. Vojvodina bi bila naime pored Srbije i Crne
Gore trea srbska državna tvorevina, a bila je zapravo tek nova tekovina, što kod
Hrvata ne bijaše sluaj, jer su oni branili posljednje ostatke svoje stare državnosti, iji
bi gubitak morao težko osjetiti itav narod. Tako su mogli Srbi mnogo lakše preboljeti
udarac, koji ih je zadesio god. 1859., nego Hrvati udarac iz g. 1868. Zato je sasvim
naravno, da je izmeu Srba Maara moglo doi mnogo prije do približavanja nego
i

izmeu Maara.
Hrvata i

Takvo približavanje izmeu Maara Srba može se nedvojbeno ustanovili u

i

razdoblju od g. 1848. do 1867. Dokaz za to približavanja našao sam u spisima srbskog

državnika Jovana Ristia. U njegovu ve navaanom spisu može se itati ovo: i

»Premda je u poetcima pokreta god, 1848. svatko bio neogranieno i bez priuzdržaja
protivan Maarima, na koncu pokreta mnogi je uviavni Srbin došao na druge misli.
Mnoga bistra glava tražila je uzalud vidljive rezultate te krvave borbe; mnogi se
zabrinuto pitahu, nije li poinjena pogrješka, što su zagazila u krvavi rat dva naroda,
koji su stoljeima živjeli kao graani u istoj državi ili u prijateljskim susjedskim
odnosima. Premda prekasno, ipak su neki državnici u kneževini Srbiji spoznali, da bi
i

bili potrebni bolji odnosi s Maarima. A Maari bijahu došli do druge spoznaje.
i

Kada je zapoeo pritisak ruske sile, pristupiše Maari patriarhu Knianinu srbskoj i

vladi s priedlogom, da se izmire sa Srbima na temelju ravnopravnosti, te da zatim

nastupe zajedniki protiv Austrije. Grof Julije Andrassv bijaše preko Borce došao u
beogradsku tvravu od- i

'"'
§ 52. Graansko dostojanstvo bana dieli se od vojnikog, te se postavlja pravilo, da ubudue vojnika osoba
ne smije utjecali na graanske poslove Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Ova formulacija zamtenjena je u § 7,
Zak. cl XXXIV, sliedeom: Ban ne smije /mati nikakvog vojnikog djelokruga.
1873.,

282
praen od naših ljudi u grad, da srbskoj vladi podnese priedioge u Kossuthovo ime. I
Kada je njegov priedlog za izmirenje bio odbijen, zatraži Andrassv, da se opozove
Knianin, da bi se Maari preko Sriema, Slavonije i Hrvatske mogli protui do svojih •
saveznika Talijana i njima se pridružiti. A kada je taj priedlog odbijen, predloži on, i
]
da se barem za budunost ugovori savez izmeu Srba Maara za sluaj da bi Maari i

ikada došli do svoga prava.

Nakon tih pokušaja razvijaju se povjerljivi odnosi u dva pravca; s jedne strane 1
izmeu kneza i Austrije, a s druge strane izjneu uglednih Srba i Ugarske.« 132 Mislim,
da nakon ovih izvoda mjerodavnog srbskog državnika, ne može više biti sumnje u I
postojanje toga približavanja, kako to ja tvrdim. takoer i srbska Tu se primjeuje •
ženitbena politika. God. 1853. oženio je knez Mihajlo Obrenovi prvi vladajui
pomaga svesrbskih misli, maarsku groficu Juliju Hunyady. Mihajlo Obrenovi imao I
je imanja u južnoj Ugarskoj, na kojima je mnogo boravio, jer je zbog svojih veza s
Hunyadyma bio rado
i na dvoru. vien
On i njegova okolina mogahu na taj nain .
stjecati veze na svim stranama.
134
133
Ve
onda se opažao uzki odnos izmeu Srba i J
Maara.
Približavanje Maarima
doskora je Srbima donielo liepe plodove. U jeseni god.
1870., dakle skoro nakon stoje dualizam, stupio na snagu, predložila je Austrija putem i
svoga diplomatskog agenta u Beogradu, Benjamina pl. Kallaya, kneževskom
namjestnitvu Srbije ugovor o neutralnosti, prema kojem si obje ugovorne strane
meusobno osiguravaju neutralnost za sluaj rata izmeu Srbije i Turske kao i za I
sluaj rata izmeu Austro-Ugarske jedne tree sile. i

»Za ovu neutralnost Srbije obvezuje se Austrija, da e nakon rata poraditi u tome 1
pravcu, da se Bosna, Hercegovina i stara Srbija (ije e se granice još ustanoviti),
sjedine sa Srbijom tako, da e te pokrajine zajedno sa Srbijom sainjavati jednu «
državu, koja e biti pod suverenitetom Porte pod istim uvjetima, pod kojima se sada i
nalazi Srbija.«
»Ta aneksija postigla bi se prema potrebi ratom u trenutku, koji bi se tonije
i

odredio. im Srbija anektira spomenute pokrajine, Austro-Ugarska zaposjesti dio e 1

135
Bosne do Vrbasa Neretve.« i

Taj priedlog stavio je doduše državni kancelar Beust u svojstvu tadašnjeg ministra
|
vanjskih poslova, ali orevi, iz kojega uzimam ovaj prikaz, potvruje ujedno, da taj »
projekt potjee od Andrassyja, koji bijaše još tada ugarskim ministrom predsjednikom.
Stvarno je ta osnova praktino-politiko primjenjivanje shvaanja Konstantina I
^
Porfirogeneta o etnikim granicama izmeu Srba i Hrvata, koji po njemu sežu na iztok
samo do Vrbasa. Austrija je prema tome imala stei hrvatski narodni prostor kao
^
pojaanje južne Hrvatske sjeverne Dalmacije. Spomenuti ugovor išao je prema tome
i
|
za diobom Bosne Hercegovine izmeu Srbije i Austro-Ugarske. Uzprkos svemu i

poštovanju prema tom velikom državniku, moramo taj priedlog ipak smatrati vrlo
j
nesretnim. U tome nam je uostalom Andrassy sam dao pravo, kada je na berlinskom j
kongresu proturao jedno drugo, mnogo sretnije rješenje. Ali Srbi ne bijahu s tom i

diobom sporazumni odbiju priedlog Austrije. i

]

/.'"'
VII, IO., sli: 48.
/.':
VII. 34.. str. 19.
;.u Na istom mjestu. sir. 17.
l. i5
VII. 29., sir. 45. . 46.

283
orevi pripisuje svu krivnju poradi toga Rusiji. Mislim, da u tome nije u pravu, jer

emo još vidjeti, kako su Srbi imali još mnogo vee težnje i kasnije predložili jedan
drugi ugovor o diobi.
Treba još samo dokazati, kada i gdje je trebao sklopljeni sporazum izmeu Srba i

Maara stupiti na snagu na politikom polju.

i

U borbi sa srbstvom, hrvatstvo je u razdoblju od god. 1867. — 1880. ojaalo,

svladalo je jugoslavenstvo i svojim velikohrvatskini idealom oživjelo je narodnu sviest
u Dalmaciji i Slavoniji, gdje je ona u širokim slojevima katolikog puanstva bila ve
obamrla. Time bijahu propale sve srbske osvajalake namjere, s obzirom na te krajeve.
Za vlade bana Mažurania bijahu prilike u Hrvatskoj Slavoniji razmjerno povoljne, te
i

je hrvatstvo i Uzprkos svom teoretskom stanovištu bijaše Mažurani

dalje ojaalo.
prisiljen zavesti protusrbski pravac, s obzirom na sve izrazitije srbsko rovarenje u
zemlji, te mu je uspjelo, da taj pokret zauzda. Ali time je na sebe navukao mržnju
Srba, i premda to u ovaj as ne mogu dokazati, uvjeren sam, da su Srbi svakako
pridonieli padu Mažurania. Ali još prije nego je Mažurani pao, Austrija je zauzela
Bosnu Hercegovinu. Poznato nam je, kako je operacije okupacione vojske vodio
i

Hrvat pl. Filipovi i kako su nakon zauzimanja graanski inovnici bili veim dielom
Hrvati, i to baš iz najbliže okoline Mažuranieve.
Gubitak Bosne Hercegovine na berlinskom kongresu, pa onda još izticanje
i

Hrvata, izazvalo je u Srbiji zaprepaštenje. Nakon Slavonije i Dalmacije sada je trebalo

da i Bosna bude izgubljena srbskoj narodnoj misli! Smatram, da su u tome asu Srbi
prišliMaarima upozoravajui na zajedniku opasnost koja prieti, uhvati li hrvatska
narodna misao u Bosni dublji korien. Ovdje valja spomenuti, da je to sasvim tipina
pojava bizantinske politike, pa se tome nije nipošto uditi. Želim takoer naglasiti, da
time ne mislim povriediti Maare i istiem, da ne može pri tome biti govora o nekom
savezu, nego o duševnom uplivu. Ve
sam razjasnio, da se u hrvatsko-ugarskoj
nagodbi od god. 1868. ogledaju dva shvaanja, Kossuthovo Deakovo, pa nije trebalo i

nikakvih vrhunaravnih sila, da pretegne Kossuthova misao. Osim toga mi je upozoriti

na esto ve naglašeni »pokvareni smisao dualizma«, prema kojemu su Hrvati u
Monarhiji, a osobito u Ugarskoj, a priori izpadali kao neki element opasan, po državu,
s kojim treba odmah u poetku odluno postupati, da ne smeta djelo izvršeno
nagodbom. Srbima poradi toga nije nipošto bilo težko uvjeriti Maare, da je potrebno
prema Hrvatima da su probitci Srba Maara u tome uzporedni.
oštrije nastupati i i

Srbima je drugim rieima uspjelo, da Maare nahuškaju Hrvatima na vrat.

Za dokaz ove tvrdnje pozivam se u prvom redu na nain pisanja srbskih listova u
južnoj Ugarskoj u godinama 1879. 1880., poimence na pisanje novosadske
i

»Zastave«, a osobito na njezin lanak od 1. sienja god. 1880., spomenut ve na str.

261.
Ali još mnogo uvjerljivije je maarsko djelce Pes(yjevo: »Die Entstehung
136
Kroatiens«. U tome spisu zastupa maarski povjestniar ove misli: 1. Hrvati su
malen narod, kome nedostaju gotovo svi preduvjeti

VII. 26.

284
za državni obstanak. Njihov pokret ne potjee od nagona za slobodom, jer ga je
37
reakcija umjetnim nainom stvorila.' Tako zvani Deakov »Bieli list« vrhunac je svih
pogrješaka maarske politike, jer znai niekanje poviestnog prava, na kome je sazdana
^
ugarska država; Franjo Deak ostali tvorci nagodbe od god. 1868. bili su doduše ljudi
i
]
138
istog i plemenitog znaaja, ali vrlo loši politiari; 3. Hrvatska i Slavonija nisu
uobe nikada sve do najnovijeg vremena bile hrvatske, nego su izvorna tekovina "1
40
Ugarske, tako zvano »ugarsko prekodravsko podruje«,' koje se tek uvoenjem J
sekundogeniture i separatistikih nastojanja »mlaih kraljeva« odielilo od Ugarske.
Današnja razdioba nastala je tek koncem 18. stoljea, 141 to dobroudnošu slabošu i i H
Maara s jedne strane i formalnim pogrješkama juridikom netonošu ugarskog i
-*
142
sabora s druge strane; 4. Kossuthov postupak u saborima god. 1847. 1849. i i

143
njegovo shvaanje, da Hrvatska ne postoji, bijaše sasvim izpravno. Nagodba od ?

144
god. 1868. »proizvod je mekog srdca« i »velika pogrješka«. Poinjene pogrješke
valja temeljito izpraviti, i to tim, vema, što je razvoj prilika uhrvatskom smislu n
145
opasnost za Monarhiju, jer izkustvo ui, »da neke narodnosti traže središte izvan .J
Monarhije«. 5. Nagodba od god. 1868. i autonomija, dana Hrvatima tom nagodbom,
nespojive su s sigurnošu ugarske države (aluzija na ustanak u
jedinstvom i

148
D
Krivošijama) pa se treba odrei dosadašnje politike. Dielovi zemlje preko Drave i

treba da dou u vršu vezu s Ugarskom, a to se ima postii revizijom nagodbe, koja
e meutim imati da bude provedena u drugaijem smislu, nego što to Hrvati žele. 149 "')

Županije sriemska, požežka virovitika, koje se danas sasvim krivo nazivaju

i ^
Slavonijom, treba opet pripojiti Ugarskoj, a s Hrvatskom uobe postupati kao i s
150
Erdeljem, jer nema nikakva vea prava od Erdelja. 6. 1 Bosna se nalazi u sliedu tih
misli. »Njihova autonomija prekorauje razborite granice. Vojna Krajina im je
predana. Ne preostaje nam, nego da poput berlinskog kongresa, razdajemo tue
zejmlje«. Pisac oito misli »srbsku« Bosnu.
Na te izvode, koji su pravi znanstveni navještaj rata Hrvatima, odgovorio je još iste
godine hrvatski povjestniai profesor Klai svojom studijom: »Da li je nekadašnja
151
Slavonija bila izvorno hrvatskom ugarskom zemljom.« Ne mogu se ovdje
ili

nažalost pozabaviti Klaievim sliedom misli njegovim dokazima, ali ne mogu i

prešutjeti, da mi se mnogo više sviaju od Pestvjevih, ve poradi toga, što izgledaju

mnogo mirniji, manje strastni bez ikakve tendencije.
i

Ovdje se moram ograniiti na konstataciju, da su Pestvjeve temeljne misli, prema

kojima su Hrvati malen narod »bez preduvjeta za samostalni državni život« da su i

nadalje proizvod katolike reakcije, da se Hrvatska izprva zvala Slavonijom i tek

kasnije se nepravom nazvala Hrvatskom, zapravo Vuka Stefanovia Karadžia, misli
koji je njima zapoeo velikosrbski pokret ve god. 1836. u svom »Kovežiu«, misli,
na koje možemo naii u svakom svesrbski zadojenom djelu. (Izporedi str. 194.). Time
sam ve izrekao svoj sud o Pestvjevu djelu. Ono predstavlja u neku ruku suradnju
Maara Srba protiv Hrvata. Tu se ujedno vidi, kako pod srbskim uplivom ponovno
i
,j
oživljuje Kos-

285
suthova misao pobjeuje Deakovu misao s obzirom na maarsku politiku prema
i

južnim Slavenima.
Ta knjižica imala je vrlo velik utjecaj na razvoj južnoslavenske politike, jer ona
oznauje onaj oštri pravac, koji bijaše god. 1880. uveden prema Hrvatima. Ona je
samo vidljivi znak onog oštrijeg naina prema Hrvatima, koji zapoinje god. 1880.
padom Mažurania ija posljedica bijaše poznata afera s grbovima. Tim nainom nije
i

Pejaevi »ban kavalir« zato je otišao: ali Khuen Hedervarv vladao

htio vladati grof i

je na taj nain u Hrvatskoj punih dvadeset godina. Pri tome je važno, da Pestvjevo
shvaanje vlada još i danas u Ugarskoj, pa u kasnije još upozoriti, kakve se pogibli u
tome kriju.
Poznato je, da su Srbi bili glavnim osloncem Khuenova sustava. Trebalo bi samo
upozoriti na injenicu, koja bijaše zapažena pri nastupu Khuenove službe u Hrvatskoj,
da su naime upravo Srbi tražili vezu s novim banom, a ne obrnuto.
1 u Bosni se opaža ista pojava. Odmah prvih godina nakon zauzimanja, poslan bi u

Bosnu maarski Srbin barun Nikoli kao graanski pobonik. On je u kratko vrieme
skršio hrvatski upliv, ali nije odgovarao, te je doskora nestao s poprišta. Zatim doe u
Bosnu Kallav, pisac izvrstne srbske poviesti, prema kojoj meutim izgleda kao
utvreno, daje Bosna srbska zemlja. No mi smo ve vidjeli, kakav bijaše razvoj toga
ovjeka upozorili, da je bio prisiljen zavesti svoj redarstveni sustav, jer nije smio
i

otvoreno nastupiti protiv srbskog rovarenja. Ali kada je god. 1903. njegov redarstveni
sustav ukinut, zapoele su u Bosni razne potežkoe, koje su dovele do meunarodnih
zapletaja predtee sadašnjeg rata.
i bile
Pa u samoj Dalmaciji osjeao se taj utjecaj. Kada su godine 1883. Hrvati dobili
i

veinu u dalmatinskom saboru protiv Talijana, nije vlada imenovala predsjednika

sabora iz hrvatske saborske veine, nego je imenovala jednog Srbina u suprotnosti s
parlamentarni m obiajima. Tu pojavu, koja, je tada iznenadila Hrvate, komentirao je
tadašnji hrvatski vodei oporbeni list ovako: »Predsjednik dalmatinskog sabora
izabran je poradi toga iz saborske manjine, da bi se štedjela maarska osjetljivost.

Poznato kakvim se nepovjerenjem gleda na katolicizam u Bosni,

je, zato se Srbi i

posvuda odlikuju pomažu.« i

»Naše je mišljenje, da je austrijska vlada u nastojanju da zadovolji Maare,

povriedila osnovno naelo ustavnosti parlamentarnih obiaja, kada je predsjednika i i

podpredsjednika sabora imenovala iz redova manjine. Time je htjela naglasiti, da ni na

koji nain ne e podupirati tako zvana velikohrvatska nastojanja. Ali sve to nije
dovoljno osjetljivim Maarima, koji uzprkos tome bune u poluslužbenom »Nemzetu«
i napadaju grofa Taaffea, »što on tobože podupire hrvatska nastojanja. Maarska treba
da bude na oprezu.«
Pestvjevo djelce postalo je vrlo važno za Srbe. Time, što Hrvati bijahu oznaeni
»crnom ovcom u zemlji«, bijahu Srbima u državi dane slobodne ruke. Tako se oni pod
Khuenom bujno razviše u »državotvorni element«. No njihov glavni uspjeh sastojao se
u tome, što im je

I5lfi i'nvrkl.mi knimlhr kmUi km fa napi vuije ifennk Mttnzah. votlcn nuidui^k: pOvjry/mt'ar Slnnah »Razvoj nunktrskaji km!jr\ st\w
:

( „/**>*<-* Lkntht- Oil *f>. firnMiwn

'

Tu ihiUtst /Vmi.vmi $h\u> :m{r oštro do uru;t»n*. ;**#**• » tom <Utoku nohizt : mvn odloutftk. »Fw.*w!/ina\l[cdtiik ,«c zmv vospodin il'mmi. bijaše obino vajrutki slavonski, a kini
kada rntrlfskt Ihl titrlmi rhim*r ztiii\o(}u}u pcHctok sntji paM-hmtji pohiirt* Hm dntbauitti. ffVikje lo nt.itn p/rviM: kod m ,itim>M ft on'vmo t»<iht»)g pt>linvkt>$ umoilo iz ST.
»
.'.

iZPon-Jnjr > it-dnom lokalnom ai<u.»iomijt»n ir It> \L Poznato UK do }v vojvodinu finitflj orgmuzimo Hrvat ih pohthrmi Juni) l *tjciv*w*v -S hirtmu\iuy no .uibvnma u Tonli gotimc
}}}? i h-r-i.
'" U2-t,. sir M-$ Pr\s mu A-prjc tKIiunmt lu-ponotiO piil'ti:a\<r;i *Wniovm p>wos}nvm tvIiUmtt. 7 oj prvi dojam dua jt omotni pruurin n)eyuiroi vhtte Slozdu je Khuen
.

vr/ iz Pt.il? ponio yorovj piMjtmm oSi?\wu HiivtMvu. šio Im _v ruopio ztililj'nKtrU n ujr$ovih jfcnutt* « adfont. gdjr ii(xtni? govon n slavonskom tumkfa" ali nr yoroti a
i .

hr\afaskonr •\rti.* isto ljudsko? Munov išla može sr st&vun dobro shvtam. th ic but skloniji prmt>\fa%itom eietnentit pnUctimn f«. to x*eitunti ptilrkont pokazivao, tako da nut
t »

sr io. Luko trn fv vito dobro pozueut. pivdhotdo u tvdrtoj auilirta ni. </ i jovim pngikfoM itckog plcut«
*l't>~or- Oii ?t srpnja /<>'&*

286
 "^
s pomou maarskog uenjaka uspjelo itav položaj okrenuti na štetu Hrvata. Nemaju
Srbi namjere za osvajanjem, koje treba pobijati, nego Hrvati, nisu Srbi element opasan
za državu, nego Hrvati, nisu Srbi pravoslavlje krivi svim nedaama Monarhije na
i <*-»

jugu, nego Hrvati katolika »reakcija«, koja za njima stoji. Pestvju bijaše sueno, da
i
j
1
u pravom svietlu prikaže hrvatski »švindl« na štetu Srba.
Upravo nas zauuje, kako Srbi znadu stvari izvrnuti! Tek kada se to shvati, može "}
se razumjeti što mislim pod strašnom silom opasnosti bizantske crkvene državne i i vi
misli.
No
uzprkos tom uspjehu, mogahu Srbi poželi plodove samo u Hrvatskoj i 1
Slavoniji, koja bijaše neposredno zavisna od maarske vladavine. Tu se tihi postojei j

maarsko-srbski savez održao dvadeset godina samo protusrbski izpadi god. 1 895. i

(prigodom posjeta kraljeva u Zagrebu) god. 1902. svjedoili su, da je atmosferai }

napeta. U Bosni i u Dalmaciji Srbima nisu meutim cvale ruže. Kallav proniknuvši
njihove namjere, nije nikako bio voljan, da im uini neke ustupke, a u Dalmaciji o,
ugrožavao je srbske težnje sve snažniji utjecaj Starevieve stranke prava.
]
Srbima bijaše potrebno, da ponovno ojaaju svoj utjecaj u Monarhiji. Oni se opet
obrate Maarima. Bivši srbski ministar predsjednik Milan Piroanac predloži "1

maarskoj vladi, ne znam tono kada, ali mislim, da je to bilo g. 1890. 91., — ui
spomenicu odprilike sliedeeg sadržaja: Maari nemaju pristupa na more, jer put na
Rieku vodi preko hrvatskog zemljišta. Maari bi trebali zato jednom odlunom gestom ^1

anektirati županije varaždinsku, zagrebaku i modruško-rieku. Slavoniju, Bosnu i

v-i

Hercegovinu i Dalmaciju, zemlje, u kojima ionako žive štokavci, t. j. isti Srbi, trebali
bi ujediniti i prepustiti Srbima. Srbi bi u tome sluaju odtjerali Obrenovie i ujedinili
se s Maarima i s njima zakljuili nagodbu. Tako bi Maari došli neposredno na more,
poveali bi svoje zemljište i postali bi velesilom mimo Bea. 156 "1
Namjera toga priedloga je sasvim jasna. S pomou Maara htjelo se ostvariti
velikosrbsku misao, i sve južnoslavenske zemlje, koje pripadahu tada Austro-
ugarskoj, a nekada pekoj patriarhiji, i koje ne spadahu pod Ugarsku u užem smislu,
htjelo se opet predati u ruke Srba. Za uzvrat nua se Maarima velikodušno izlaz na J
more djeluje se snažno na maštu Maara u smislu oživljavanja Kossuthove misli.
i

Težko je donositi sudove o tuim namjerama, ali sam, poznavajui srbsku poviest,
duboko uvjeren, da Srbi tu osnovu nisu nikada uzimali ozbiljno. To bijaše samo j

tipian sluaj one politike zavaravanja, kojom su se Srbi onako spretno služili spram i

papa, kako nam to Kallav izvrstno prikazuje.' Srbima bijaše stalo samo do toga, da '

steknu pomo Maara protiv Hrvata, pa je zato Piroanac zamislio tu osnovu o podjeli ^

hrvatskog zemljišta izmeu Maarske Srbije. Što bi to znailo za Monarhiju i za

i -
^

samu Ugarsku, možemo si danas vrlo dobro zamisliti. Namjera Srba bijaše djelomice
uspjela. Kod Maara uvrstilo se uvjerenje, da bi se Kossuthova misao mogla ipak
ostvariti u Hrvatskoj s pomou Srba. Praktini uspjeh te sustavne srbske politike jest i

Khuenovo doba ona i politika, koja se vodila u Bosni nakon Kallava. „i

155
17/. 26.. str. 86.
1V..-24., sir, 532. Ve mije nekoliko godinu poznalo, do taj memorandum postoji, uh o n/egovu sadržaju nisam
mogao ništa pouzdano doznati. Poznato mije takoer, da je u ."Neue Frete l'resse« godine 1H9I. ili 1892. izišao
o tome jedan lanak. Tražio sam ga, ali ga nisam mogao pronai. Zato sam se morao poslužili navedenom
hn'atskom borbenom brošurom, kojoj moram prepustiti odgovornost za tzpravno prenesem sadižaj.
,i7
Ul. /.. str. 97.

287
 Daljnje prikazivanje politikih dogaaja vodi nas do rieke rezolucije god. 1905.,
koja je proizašla iz sasvim jednakih zamisli. AH to prikazivanje spada u sliedee
poglavlje.
Treba mi dakle sada sabrati, što sam dosele izložio. Govorio sam o »pokvarenom
smislu dualizma« kao glavnom razlogu nezdravih prilika na jugu. Nisam nimalo sklon
simbolizmu nastojim, da
i svoje misli po mogunosti što tonije izrazim. Pokvareni
smisao dualizma sastoji se iz dviju komponenata, iz austrijske, t. zv. Thugutove misli,

u kojoj je sadržano nastojanje, da Austrija zadrži Dalmaciju na svaki nain. Thugutova

misao sastoji se opet iz formalnog državopravnog iz gospodarsko-politikog diela.
i

Maarska komponenta sastoji se misao vodilja nagodbe, Deakova

pak iz toga, što se

misao koja u hrvatsko-ugarskoj nagodbi od 1 868. onako nije došla ista do izražaja,
:
i

postupno eliminirala primjenjivanjem nagodbe, što se na položaj misli vodilje

i

uzdignula Kossuthova misao, sasvim oprena Deakovoj.

To je klica bolesti na jugu, ije neizbježivo djelovanje nije dopustilo, da se država
smiri. To valja požaliti, tim više, stoje tu klicu sustavno odgajao onaj, tko je jedino i

izkljuivo imao od toga koristi, a to je Bizant, ili konkretnije reeno, velikosrbski

pokret.

9. Au stro -Ugarska pod utjecajem Bizanta

Oduviek sam bio iz naelnih razloga protivan »politici rekriminacija» onoj politici,
koja u sluaju neuspjeha, velikih nesrea koja traži uviek »krivca«, koji onda mora
i

izpaštati kaznu. Protivan sam toj politici iz empirikih praktikih razloga. Postoji i

naime u prvome redu opasnost, da emo u razpoloženju, koje obino vlada nakon
katastrofa, pozvati na odgovornost sasvim nedužnoga, a zatim takva politika
demoralizira itavu sredinu, jer ljudi na odgovornim položajima nastoje onda previše
da budu formalno »pokriveni«, umjesto da se brinu za pozitivne uspjehe, tree, stoje i

možda najvažnije, ovakvo formalno žrtvovanje »krivca« lišava nas dužnosti, da

tražimo prave uzroke nesree, pa onda ne možemo zlu temeljito doskoiti.
To sam spomenuo u uvodu, jer mislim, da se je mnogi itatelj, i to baš onaj, kome
je na srdcu sudbina naše astne Austro-ugarske monarhije, kada je itao posljednja
poglavlja ove knjige, zaprepašteno zapitao: kako bijaše sve to uobe mogue?
Uvjeravam vas, da sam se to sam pitao. Mnogu sam bezsnenu no proveo od
i

uzbuenja, kada sam postepeno istražujui odkrivao razne odnose, koji su nezadrživo
tjerali u ovaj rat. esto sam se prestrašio vlastitih misli. Ali dužnost naprama državi

nalaže mi, da muževno izreem zastupam svoje misli, koje su istinite, bez obzira na
i

to, hoe li one biti posvuda povoljno primljene. Pa ako se u Austriji stavi toli omiljelo

pitanje, tko je svemu tome kriv, onda u

u skladu s mojim uvodno spomenutim
stanovištem, odgovoriti: Nitko nije kriv! Nitko nije kriv poradi toga, što prije, nego se
jedno zlo suzbija, treba spoznati sve odnose, koji su s njime u vezi. Te spoznaje nam
nedostajaše, i to tim više, što su se moni interesi po-

288
 ]

vezali na postojee stanje, i što oni, koji bi u prvom redu bili pozvani, uobe nisu imali
[

interesa, Punim pravom mogao je ve g. 1908. jedan Niemac,

da upoznaju istinu.

domoljub »Pravo je udo, kako su ljudi u Austriji bez orientacijs o

iz Austrije pisati: r~

prilikama u Bosni Hercegovini. Izgleda, kao da austrijska javnost namjerno izbjegava j

svaki razgovor o prilikama u zauzetom podruju (još bi bolje bilo kazano, na

158
slavenskom Jugu Monarhije).« "l
Upoznali smo meutim ve jedan novi pojam, što sam ga nazvao »pokvarenim \

smislom nagodbe«, kome pripisujem krivicu za sasvim neshvatljivu pojavu, da se

poevši od god. 1867. osobito poslije god. 1878. ini u južnim slavenskim zemljama
i
H
gotovo uviek suprotno od onoga, što bi u probitku države valjalo initi. Ali to nije -i

dovoljno. Ostaje nam još itav niz injenica, koje time nisu razjašnjene. Treba potražiti
još jedno drugo tumaenje, a to je neki upliv, neko stanovito vezanje misli u
|

stanovitom pravcu tako, da se one u Austro-Ugarskoj susreu uviek u onome pravcu,

koji je povoljan za Bizant, za neprijatelja. Nadam se, da se svatko složiti sa mnom u e ^
tvrdnji, daje u probitku svakog državljanina, da se više ne ponove dogaaji, kakvi su
se zbili u razdoblju od g. 1904. —
1914. Hoemo li pak zaista, da se više ne ponove,
j

moramo se pozabaviti problemom toga bizantskog upliva. ^

Ako treba razjasniti, kako ja zamišljam postanak toga vezanja misli u jednome ,J
pravcu, upozorit u
prvome redu na sugestivnu snagu Bizanta kao cjeline kao
u i

svakog pojedinog individuuma —

tu sugestivnu snagu spomenuo sam ve u 5. dielu na H
str. 156. Tamo sam spomenuo onaj »liet moljaca« prema svjetlu, koji smo promatrali u vi

ovome ratu kod malenih bizantinskih država, koje je Rusija snažno privlaila, te su r
one sliepo srnule u propast. Od toga je sauvala Bugarsku jedino herojska ]
J
protubizantinska prošlost, a Grku još nedovoljno ocienjena krepost jednog snažnog
vladara. Ta sugestivna mo Bizanta nije nikakva nepoznata injenica, nego je ve
eše obraena u književnosti. Bivšem srbskom ministru predsjedniku dru Vladanu
j
oreviu, bijaše stavljeno u dužnost, da taj pojam popularizira. On ga donosi u
159
posebnom obliku i govori o ruskoj hipnozi. No jedna brošura, koja je godine 1915.,
dakle za vrieme rata, izašla u Hrvatskoj, govori o »srbskoj hipnozi« u hrvatskom .i
narodu, o pojmu, koji poznajem iz vlastitog opažanja, te sam ga esto mogao opaziti i
izpitati.
160
Tu pojavu treba uobiti, pa rei: sugestivna jest uobe svojstvo Bizanta mo n
i djeluje jednako izmeu bizantinskih vjernika kao i u još poveanom obsegu prema
inovjercima. To je toliko profinjeni sustav laži paralaži, stavljen u službu pojaanja
i

vlastite moi, koji protivnika toliko smete, da na koncu ne zna ni kuda ni kamo, te se
konano apatino bez volje prepušta vodstvu perfidnog astohlepnika. Budui da je
i
J
poveanje vlastite moi
bitno svojstvo, cilj i životni sadržaj svakog Bizantinca, to laž i
paralaž postaju dužnošu, im služe tim sredstvima. Daljnja je posljedica, da
Bizantinac vjeruje vlastitim lažima svim žarom svoga religioznog htienja. U tome
žaru, u intenzitetu vjerovanja u vlastite izmišljotine i smicalice, leži izvor sugestivne
moi, jer svako snažno htienje djeluje sugestivno i prenosi se na druge. Treba li
_J
navesti primjer za takvo žarko

"* VU, 23., str. 1.

139
Vll. -28...str. 16., 47.. 141
16()
Viti. - 8, str. 65.

289
htienje? Evo ga odmah. daje Srbi nisu
Ustanovili smo, da Bosna etniki nije srbska i

nikada dosada posjedovali. A vidjeli smo meutim, kako o tome

piše Spalajkovi. (Str.
205. — 206.). Vladan orevi naziva Bosnu
Hercegovinu ak »dvjema najsrbskijim
i

pokrajinama«, »to etnografsko srdce itavog srbskog naroda« »zemljom, koja je

toliko srbska, koliko je Moskva ruska«. Bosnu Hercegovinu trebaju Srbi u svrhu
i

ostvarenja religiozne misli o pekoj patriarhiji za poveanje svoje vlastite moi, pa

i

zato vjeruju, daje tako. A vjeruju to tako žarko, opetuju te laži tako esto, da im se na
koncu vjeruje. Isto tako je i s Dalmacijom, Slavonijom i t. d.

Tu je izvor bizantskog utjecaja.

Jedan konkretni izvor toga upliva jest »znanstveno« prikazivanje etnografskih
granica na jugu Monarhije, koje sam oznaio krivotvorenjem poviesti, a koje se
posredovanjem Šafarika, Dobrovskog, Kopitara drugih, uvuklo u itavo i

južnoslavensko jezikoslovlje historiografiju. Ne mogu dovoljno naglasiti, kako mi

i

bijaše težko upotriebiti nesimpatinu rie »krivotvorenje poviesti«. Ali s vremenom

moji su obziri prestali. U asopisu »Das neue Osterreich«, u broju za prosinac 1916.
naišao sam na jedan lanak Georgija Ghika, oigledno Grka, pod naslovom
»Balkanski problem«, u kome se nalazi ovaj odlomak (str. 22.): Stogodišnji ratovi
Rusije protiv Turske, huškanje kršanskih naroda Blizkog Iztoka jednih na druge
raznim krivotvorenjem poviesti i stvaranjem nepremostivih suprotnosti meu njima,
osobito izmeu Bugara, Rumunja, Srba Grka, da se ne ujedine ne prepriee put u
i i

Carigrad, nadalje upotrebljavanje sad jednog, a sada opet drugog tog naroda u svrhu
napadaja na Austro- Ugarsku ili Tursku, sve to ima samo jedan neodloživi cilj:
osvojenje Carigrada i svih susjednih zemalja.« To svjedoanstvo jednog pripadnika
bizantske vjeroizpoviesti, na koje sam sasvim neoekivano naišao, vrlo mi je
dragocjeno, jer me je lišilo mnogih obzira spram vlastite moje savjesti.
Treba ustanoviti, da se ne samo Austro-Ugarska, nego itav sviet nalazi pod i

uplivom Bizanta, a time pod uplivom srbskog astohleplja. U sljedeem emo

i

poglavlju vidjeti, kako je ta okolnost duboko djelovala na poviest Hrvata kako je i

postala odlunom po itav njen razvoj od god. 1830. pa sve do danas. S pomou
zavedene znanosti Srbi su u itavom svietu stvorili razpoloženje za svoje težnje.
Sada u
prikazati nekoliko konkretnih sluajeva, u kojima se utjecalo na
znanstveno mišljenje.
Poevši od god. 1867. izlazilo je u Hamburgu etnoložko djelo »Die Volker
Europas« (Narodi Europe), kulturne karakterne bilježke o europskim narodima 1. H.
i

Kohla (drugo, pregledano popunjeno izdanje B. S. Berendsohna). U tome se djelu

i

govori o Srbima na str. 72. —

82. Na strani 73. nalazim ovo: »Od Dunava s ilirskih i

planina, odakle ponajprije dooše, prodrli su ti srbski Slaveni sve do Jadranskog mora
u oblast Venecije, a uz Dunav Savu prodrli su do granica Tirola, Salzburga Gornje
i i

Austrije u sve iztone alpinske doline. Oni se dakle prostirahu od sjevernih granica
Macedonije Albanije sve do u Njemaku, kroz dugako razvueno podruje, koje je
i

skoro tako ve-

VII. 28, sir. 59.

290
 ,J

liko kao kraljevina Pruska, u kojem još danas ima 6 7 milijuna tih Slavena.
i — '"Ti

Jedva da je koji drugi slavenski narod razpršen kao ilirski ili srbski u tolike male
dielove, razna sporedna plemena narjeja doživio tako razliitu sudbinu. Na
i i

itavom njegovu širokom podruju nalazimo mnoštvo preraznih narodnih i

1
pokrajinskih imena.«
»Iz tih prilika i takvih tendencija, velim, možda su nastala razna brojna plemena i i
narodna imena ilirsko-srbskih Slavena: Ali ako želimo u tome metežu stvoriti neki jj

pregled, možemo razlikovati ove glavne skupine:

1. Srbe u užem smislu; u ove ubrajamo Slavonce, Bosance, Crnogorce, T)
Dalmatince i stanovnike sadašnje tako zvane kneževine Srbije. J
2. Hrvate u Turskoj Austriji. i

Tako zvane Slovence "1

3. ili Vende u Istri, Štajerskoj i Kranjskoj.
Razne okolnosti dokazuju, da svi oni spadaju jednoj velikoj grani Slavena (t. j.
i

srbskoj), koja je meusobno istovrstna, a razlikuje se u mnogome od ostalih velikih

slavenskih grana, na iztoku od Bugara, a od eha Poljaka na sjeveru.«
i

Tako su Srbi, izprva najmanji narod meu južnim Slavenima, postali »velikom
slavenskom granom« s pomou svoje »narodno-crkvene» »pobožne prevare« i ns
slavenskih i njemakih uenjaka, pa je tako rusko-srbsko krivotvorenje poviesti j
podpuno postiglo da se naime Srbi prikažu što veima, a katoliki Hrvati što
svoj cilj,

manjima. Kako je to savršeno uspjelo, vidi se najbolje na str. 72., gdje Kohl nabraja ri
)

»srbska plemena«: hrabri Bosanci, Morlaci Dalmatinci, Slavonci i konano doduše

i J
ne sasvim srbski, ali Srbima ipak vrlo blizu srodni Hrvati ili »Krovati«. Vidimo, daje
tu podpuno usvojeno stanovište Vuka Karažia, osnivaa narodno-politikog 1
svesrbsbva (velikosrbstva). Ne može se Hrvatima sasvim porei obstojnost, pa se zato vjl

barem slabi njihova samostalnost, koliko je to ve mogue.

^
Je li dakle udo, daje u tome spletu raznih laži, što ih je znanost usvojila, politika i

Monarhije izgubila svoju orientaciju. Je li udo, što Austrija god. 1867. nije Dalmaciju
predala Hrvatima, kad je ona pripadala nacionalno Srbima, a ne Hrvatima po tvrdnji -*

službenog narodoznanstva? Je li udo, što god. 1867. nije mogla prodrieti ista
]
Deakova misao, kad su Hrvati samo neznatni plemenski ogranak od nekoliko stotina
tisua duša. kojima bi za volju morali Maari žrtvovati svoje liepe nade? Zar da strogo ^

sudimo Pestvjevu zasliepljenost, što je Hrvatima htio bezuvjetno oduzeti Slavoniju, - j

porekao im sve uvjete za život i na koncu uztvrdio, da je hrvatski »švindl« odkriven?

Bizant je sviestno i namjerno smeo svojim krivotvorinama sve pojmove, da bi mogao
loviti u mutnome, što i ini s mnogo uspjeha poevši od god. 1860.! ^

Neka se možda ne
da sam izabrao nekog smušenjaka, koji je napisao kakvu
misli,
ludu knjigu. Isto tako izgleda itava slavistika, koja sve do danas poiva na radovima
Dobrovskog, Šafarika Miklošia. God. 1914. objelodanio je slavni slavist u
i

Heidelbergu A. Leskien »Gramatiku srbsko-hrvatskog jezika«, 162 u kojoj se nalazi ovaj ^

odlomak: »Raz-

161
VI11.-4., sir. 19.

291
nim politikim, promjenama iztisnuta su plemenska imena nadomještena imenom i

Srbi, koje je sada skupno ime za slavenske stanovnike Crne Gore, južne Dalmacije,
Hercegovine, Bosne, prijašnjeg turskog kosovskog vilajeta kraljevine Srbije, . . .

Slavonije, Sriema Banata.« I taj slavni uenjak ne može se sloboditi skrbnitva

i

velikosrbskih misli. Naravski da u Francuzkoj i Englezkoj nije bolje. U kalendaru

i

»Vardar«, zaplienjenom negdje na jugu, našao sam samodopadnu bilježku iz god.

1908. ili 1909., daje francuzki historiar Thiers predložio jednu kartu na kojoj bijahu
sjeverozapadnim granicama srbskog Dušanova carstva oznaeni Villach, Trst, zatim
Istra, morska obala do Preveze, na jugu do zaliva Volo, zatim morska obala do

Galipolja, morski tjesnaci,Crno more do Kilije zatim Dunav; tu se nalazi i tvrdnja,

i

da se Dušanovo carstvo protezalo do Klagenfurta. Pa onda se još netko udi, da Srbi

traže za sebe sve južnoslavenske zemlje! Ta oni imaju za to znanstveno uporište, jer je
službeno mnienje današnje znanosti, da su Srbi glavni sastavni dio južnoslavenskog
stanovnitva u Monarhiji, i da su Hrvati samo neznatni mali narod, koji nema prava na
samostalni život.
A sada se mora takovim neizrecivim žrtvama u moru krvi platiti spoznaja, do koje
se moglo doi jednom ili dvjema objektivnim savjestnim znanstvenim radnjama!
i

Ali odmah u dokazati, da su i službeni krugovi Monarhije sasvim zastupali

stanovište, koje su velikosrbska nastojanja uspjela sugerirati Europi!
U studenome god. 1885., kad su Bugari pod Batenbergom suzbili srbske napadae i
upravo pokušali da satru Srbe, izpriei se Monarhija protiv Bugara. Grof Khevenhuller
preda Bugarima ultimatum, kaji js spasio Srbe. U obrazloženju tog ultimatuma veli se:
»Ako Vaša Visost ne bi postupala u skladu s tom željom, ovlašten sam izjaviti, da e
Njegovo Velianstvo, moj uzvišeni suveren, nad tri milijuna Srba, koji
koji vlada
nastavaju u Austro-Ugarskoj« i t. d, ... To je svakako važna izjava, jer ona razjašnjava
razloge tog postupka shvaanje, koje je vladalo u vanjskoj politici Austro-Ugarske.
i

Ali ako sraunamo broj Srba u Austro-Ugarskoj god. 1885., te se pri tome držimo
shvaanja Setona Watsona, koje osim nekih pogrješaka, što ih kasnije ustanoviti, u
smatram u glavnome izpravnim, uzmemo srednji broj stanovnitva prema popisima
i

od god. 1880. i god. 1890., dobivamo sliedee brojeve:

Srba u Hrvatskoj Slavoniji i 530.000

Srba u Bosni i Hercegovini 570.000
Srba u Dalmaciji 80.000
Srba u Ugarskoj 470.000
ukupno Srba u Monarhiji 1,650.000

Gdje je dakle ministarstvo vanjskih poslova smoglo tri milijuna Srba u Austro-
Ugarskoj? Sasvim jednostavno. U smislu »službene znanosti« broji ministarstvo
vanjskih poslova u Srbe još i:

292
 bosanske muslimane 490.000
Slavoniju (katolike Hrvate) 300.000
bosanske katolike (Hrvate) 270.000
Dalmaciju (katolike Hrvate) 450.000
ukupno Hrvata 1,510.000

Eto dakle tih tri milijuna Srba. Nitko dakako pri tome nije ni slutio, da je broj Srba i

umjetno udvostruen daje to stanovište, koje se nakon konstatacija ovoga djela mora
i

nazvati svesrbskim (velikosrbskim). A trebalo je samo zatražiti brojitbeni izvještaj !

zemaljskih vlada u Zagrebu, Zadru i Sarajevu, pa bi se doznala pouzdana istina. Tako

sve do u najnovije doba ne bijaše u Austro-Ugarskoj jasno bitno pitanje, s kakovim ^
brojevima treba zapravo raunati. 1

Znaajno je, daje to razjasnio tek jedan Englez (Seton Watson), koji kao uvod u
svoju knjigu donosi zemljopisno-brojitbenu opazku i navodi bar u glavnim crtama H)
izpravne brojeve. J
Naprosto je nevjerojatno, kakova pometenost vlada posvuda još i danas u
Monarhiji s obzirom na brojane odnose stanovnitva Hrvata Srba. i
^
God. 1914., ve za vrieme rata, itao sam u jednom uglednom austrijskom ^
obiteljskom o »hrabrim Hrvatima«, kojih ima u Austro-Ugarskoj
listu bilježku
163
1.600.000, o Srbima, kojih u Monarhiji ima 4.000.000.
i Što da se kaže o državi, 1
ije novinstvo upravo pohlepno smanjuje broj svojih pristaša poveava broj svojih i

neprijatelja? Zar to nije sugestivni upliv, kad se tako uztrajno ide na Jjepak bolestnoj ^
neprijateljskoj megalomaniji?
J
To sve nije meutim U
»Die Zeit« od 8. travnja 1909. napisao je
još ništa. listu

sveuilištni profesor dr. Moritz Benedlki lanak pod naslovom »Nach dem Erfolg« "l
(Nakon uspjeha). U tome se lanku nalazi sliedei odlomak: »U Bosni su muslimani i J
katoliki Hrvati velika manjina, odprilike jedna petina puanstva. etiri petine
puanstva smatraju se Srbima, to pravoslavnima«. Tu se dakle izkrivljuje sasvim
i

jasna bosanska brojitba. Stvarno sainjavaju muslimani i katolici tri petine, a

pravoslavni dvie petine (43%) svega puanstva, te je gospodin sveuilištni profesor
smanjio prve (pouzdani element) na jednu treinu, a Srbe je udvostruio. No sad tek
dolazi koristna primjena: »Zapostavljanje grkoiztonih Srba nije ih samo privuklo
kraljevini Srbiji, nego je izpunilo iredentistikim mislima takoer Srbe u Bosni, u i " Ti

Hrvatskoj u južnoj Ugarskoj. Što više bude hrvatski državni odvjetnik u Zagrebu
i
J
dokazivao, da su vode velikosrbskog pokreta krivi, to više moraju vlade obiju pola
države, zajednika vlada puanstvo, a osobito maarsko hrvatsko, uvidjeti, da nam
i i

je glavna dužnost, želimo li u ubudue sauvati cjelokupnost Monarhije, da za Austriju

steemo simpatije grkoiztonih Srba. Da nije bilo bornirane državne uprave, desilo bi
se obrnuto, te bi Austrija stekla simpatije Srba u kraljevini Srbiji«. Zatim sliedi itav
niz mjera, koje valja poduzeti, ne bi li se stekle simpatije »srbskih plemena«.

'*''
Prema popisu puanstva god. 1910. toni su brojevi za itavu Monarhiju odprilike upravo obrnuti. U
Monarhiji ima 3.800.000 Hrvata i oko 2.000.000 Srba. Izporedi VIII. dio, I. poglavlje.

293
 Taj lanak sadrži dakle opet krivotvorene brojitbe, krivotvorenu južnoslavensku
poviest ipodptmo izvrnuti prikaz položaja na jugu, a sve je to znaajno za bizantinsku
No kako da se razjasni, da jedan austrijski sveuilištni profesor stavlja
taktiku u borbi.
svoj podpis pod ovakove izvode? Stvar si mogu predstaviti samo tako, da je neki
prevejani Srbin naveo gospodina sveuilištnog profesora u kavani na zanimljivi
politiki razgovor, liepo mu podmetnuo svoje misli brzo mu poslužio materialom, i

kojim gospodin profesor poslužuje austrijsku javnost, a da ga nije ni izpitao i ni ne

kakovu štetu time nanosi državi, kojoj služi! Ne poznam gospodina profesora
sluti, i

sasvim mi je ravnodušan, ali treba ustanoviti, da je upravo sramotno, kada ljudi dou
do nekog imena položajem, što im ga je dala država, pa onda dozvoljavaju, da se to
ime zloupotrebljava sasvim neodgovorno. Ne valja misliti, da takav lanak možda i

nije tako važan. Takovim slinim sredstvima pripremili su Srbi sustavno onaj
i

preokret, koji je god. 1910, nastupio u Bosni, Bosanska zemaljska vlada imala je
konano u saboru lojalnu veinu, ali je ona prezre uznastoji svim silama da privue i

Srbe, jer je javno mnienje tražilo, da se Srbi pridobiju! Danas pak vidimo, što to znai!
U ovo poglavlje spada takoer pitanje, kako to, da se sve do danas nije u punom
svom obsegu spoznala srbska opasnost, premda je poevši od god. 1861. neprestano
radila protiv Monarhije, Prvi, koji je tu opasnost spoznao, bijaše hrvatski politiir dr.
Ante Slarevi, doduše samo s hrvatskog stanovišta, ali je ono u biti istovjetno sa
stanovištem Monarhije. Tu spoznaju platio je Starevi time, da je dospio u album
zlikovaca pri bosanskoj vladi. Prvi državnik, koji je tu opasnost spoznao i znao joj
najizpravnije najuspješnije predusresti, bijaše ban-pjesnik Ivan Mažurani. Bez
i

progona Srba, znao je on svojom politikom od god. 1873. 1881. otupiti njihovo —
opasno djelovanje u Hrvatskoj i Slavoniji. Zato ga srušiše, a na odlazku mu Pester
Lloyd napisa, »da je morao otii, jer je u Hrvatskoj potreban ovjek koji e
integritetom svoga znaaja pružati jamstvo, da se ne odozgo podupirati tamne e
spletke, koji i e
po svom družtvenom položaju biti dovoljno nezavisan, te ne ovisiti e
164
o milosti stranaka«. Ja sam nekoliko puta uo, da su Srbi izposlovali pad
Mažurania, što je vrlo vjerojatno, s obzirom na osvetljivost toga elementa. Na svaki
nain oni su poduzeli korake u Pešti protiv Mažurania. Od državnika svakako je
najizpravnije spoznao srbsku opasnost KaUay. No mi smo ve vidjeli, kako je on kad
Maar imao vezane ruke stanovištem, što ga bijahu zauzeli njegovi sunarodnjaci, i

tadašnjim Khuenovim režimom u Hrvatskoj Slavoniji, ija glavna podpora bijahu baš
i

Srbi. Zato je on šutio umro, a da nam nije ništa ostavio od svoga izkustva, osim
i

nekoliko razbacanih misli, koje svjedoe o njegovu nainu mišljenja. Kako spretno
Srbi znadu sakriti svoje prave namjere o njima zavarati svoju okolinu, najboljim nam
i

je dokazom sluaj Chlumetzkv. Leopold pl. Chtumelzkv, koji sada izdaje

»Oesterreichische Rundschau«, služio je u svojoj mladosti kao politiki inovnik dulje
vremena u Dubrovniku, jednom od središta srbskog rovarenja. Od tog rovarenja nije
on ipak ništa opazio. Preslušan kao svjedok u Friedjungdvoj parnici, priznao je, daje
najprije stajao na strani Srba, i da se u

»Obzor« od IH. veljae 18X0. T

hi: 39.

294
 ,

prilike uputio tek jednim razgovorom sa slavnim upravljaem Bosne barunom

Kallavem, koji mu je razjasnio tajne srbske ciljeve i na razstanku uzkliknuo: »Le
serbisme, voila l'ennemi« (Srbstvo je neprijatelj). Odtada je Chlumetzkv naginjao više ~
na stranu Hrvata i priznao je ak, da je beka politika prema Hrvatima nepravedna.
j
Ovakvim, svojim stanovištem zamjerio se svojini predpostavljenimia, te ga
premjestiše u maleni dalmatinski luki gradi Makarsku. 1

^
Tokom mojih razlaganja dovoljno sam naglasio znaenje Spalajkovieva djela i . i

iztaknuo sam, da se srbska kampanja protiv Austrije iza god, 1900., vodi izkljuivo na
temelju misli iznesenih u toj knjizi. Pouzdano mi je poznato, da je I. ili 2. godine
]
nakon što je njegova knjiga izašla, jedan priznati autoritet u politikim prilikama na -'
jugu napisao izvještaj o toj knjizi i upozorio na njene opasne namjere. Taj izvještaj
bijaše poslan »Neue Freie Presse«, da ga objelodani. Nekoliko dana kasnije primio je
(

pisac izvještaja vrlo ljubazno pismo od urednitva. kojim mu se javlja, da »po višem
nalogu« izvještaj ne može izai u tome obliku i da si je urednitvo zbog toga -^
dozvolilo, da ga malo skrati. Faktino je izvještaj objelodanjen sasvim okljaštreno kao
166 J
kakova bezznaajna bilježka.
Koliko je meni poznato, nije nikada austrijska javnost upozorena na tu opasnu Hj
knjigu, koja je nakon god. 1900. izvršila tako velik upliv na politiki razvoj na jugu. J
Posljedice nisu izostale.
Državnopravna temeljna Spalajkovieva misao jest ova: Austro-Ugarska ima u 1
Bosni samo mandat sviju sila podpisnica, to mandat s rokom. Na tome temelju
i - J

konstruirao je Spalajkovi tezu, daje sada došlo vrieme, da Austrija ode iz Bosne.
Svatko e
razumjeti, koliko sam se jednoga dana zaudio, kad sam u »Neue Freie '

"J
Presse« proitao uvodnik, koji prihvaa bez ikakove ograde Spalajkovievu
167
argumentaciju izvodi iz toga politike zakljuke. Poznate su mi vrlo dobro misli,
i
n
koje su taj ugledni list pri tome vodile: bijahu to misli austrijske liberalne stranke iz
j
god. 1 878., koja bijaše absolutno nerazpoložena prema okupaciji. Dakle ista ta misao
samo nešto promienjena, koja je koketirala s prestankom »bosanske pustolovine«. AH ^
pisac lanka absolutno nije znao, kome je tim lankom nainio uslugu, a nije ni znao, ]
kao što smo ustanovili, da bi sliedei cilj Srba bila Dalmacija i Hrvatska Slavonija, a i

kasnije slovenske zenilje južna polovina Ugarske sve tamo do Pešte i t. d.

i
"
1

Spalajkovieva knjiga mogla je razjasniti još jednu važnu i težku toku, bosansko =>
agrarno pitanje. Najteža obtužba Spalajkovieva protiv Monarhije sastojala se u tome,
što ona nije uspjela rješiti agrarno pitanje, a što su male balkanske države ve bile
uinile. Ta je obtužba boljela vodee krugove
u Monarhiji, te vidimo, da se mnogi J

ugledni nacionalni ekonomisti bave tim pitanjem dolazei bez iznimke do rezultata, da „

agrarno pitanje valja riešiti što prije i temeljito. Treba posebno spomenuti
Griinberga, zatim Griinhuta, Baernreithera, i druge. U tome ja opet ne vidim ništa
'

drugo do tipine nemogunosti opiranja srbskim mislima. Nema sumnje, da agrarno

pitanje stvara mnogo teškoa da je njegovo rješenje žurno potrebno, ali ništa ne bi
i
^
bilo gore, nego da

"w
V11.-4._sn; 259.
Ove podatke imam od pisca log izvještaja, koji je visoki državni inovnik.
"Na mapi najveu žalost ne mogu tog lanka navesti. Jer mi se taj izrezak izgubio. Njegova sadržaja sjeam se
meutim sasvim tono. Dao sam ta; lanak potražili u godištu 1 908., ali ga moj pouzdanik nije mogao pronai.
m VII, 34.
i

295
se to provede na nain, kako to Spalajkovi želi. Kallav, najbolji od dosadašnjih
zajednikih ministara financija, nije bez razloga bio odluno protiv misli o prinudnom
odkupu kmetova. Gubi se sasvim s vida, da Austrija iz naelnih razloga ne može
uiniti ono isto, što su uinile balkanske male države. Te su države, a osobito Srbija i
Grka izvlastile muslimanske poljodjelce iz religiozne i politike nesnošljivosti,
izkorienile su ih i uništile, pa agrarno pitanje bijaše na taj nain riešeno što bi okom
trenuli. Monarhija toga sasvim naelno ne može uiniti. S druge je pak strane Bosna
jedina zemlja, gdje muslimani nisu doseljeni nego autohtoni element, jer su oni
potomci nekadašnjih gospodara. A budui da se bosanski begovi po turskom uzoru
uobe ne bave obraivanjem zemlje, nego svu svoju zemlju razdiele kmetovima, bilo
bi rješenjekmetovskog pitanja naprosto jednako izvlašivanju muslimana. Oni ostaju
bez zemlje. Sporazum je pri takovom stanju stvari iskljuen. Osim toga je bosanski
kmetovski odnošaj tako stari pravni ureaj, kakav jedva još u Europi negdje postoji.
Podpuno se slažem s Pellegrini-Danielijem, da je kmetovski položaj u Bosni kao i

kolonat u Dalmaciji u glavnome postao iz rimskog prava da vue svoj korien iz

i

rimske colonia partiaria i iz zakona Lex Manchiana i Lex Hadriana. Ali se s

navedenim piscem ne slažem u tvrdnji, da su Rimljani stvorili te institucije iz niega,

bez primjera u poviesti. Ve

odprije postojao je odnos izmeu seljaka, koji plaaju
danak, i vlastnika zemlje kao posljedak starijih osvajanja, i to ponajprije ilirskog nad
Traanima, zatim keltskog nad jednima drugima i konano rimskog nad sva tri
i

naroda, a spomenuti rimski zakoni pojaviše se u Bosni samo kao odlune formulacije
ve postojeih prastarih institucija na zapadnom Balkanu. Takove se hiljadugodišnje
institucije ne mienjaju nasilno bez velikih potresa. Zato podpuno odobravam politiku
bosanske uprave, koja bijaše naelno protivna svakom prenaglom rješenju agrarnog
pitanja.
Sumnjivo mi je, da se upravo Spalajkovi toliko zanima za rješenje-agrarnog
pitanja. Odmah emo vidjeti, zašto to ini:
1. Balkanski Romani, koji sainjavahu pretežni dio bosanskih Srba. raztvorili su

sve manje-više feudalne države na Balkanu: Bugarsku, Srbiju Hrvatsku: Samo u

tri i

Bosni uspjelo je gospodujuim plemenima da se do danas održe u posjedu, jer su

prešli na islam time zadržali u svojim rukama
i ma
i posjed. Psihi tih razaraa svega,

što postoji, odgovarala je potreba, da pod okriljem Austrije razruše zadnje tragove
njima omrznute vladavine na Balkanu.
2. Agrarnom reformom prešao bi zemljištni posjed iz ruku begova, u ruke
kmetova. Ali odprilike 74% bosanskih kmetova su pravoslavni (od ukupnog
puanstva ima 43% pravoslavnih), te bi Srbi time dobili u svoje ruke vei dio zemlje i

snaga bi im razmjerno porasla. Postali bi pravim gospodarima zemlje bio bi to važan i

korak u pravcu osvojenja Bosne.

3. Budui da vlastnik zemlje ima saimo golo vlastnitvo (nuda proprietas) i pravo

na jednu treinu priroda, dolazi to u prometu do izražaja na taj nain, što kmetovsko
zemljište predstavlja odprilike samo

296
jednu treinu vriednosti slobodnog zemljišta. To znai, da se kmetovska zemljišta
prodavaju u Bosni, koliko mije poznato, uz cienu od 20 100 kruna po dunumu (1000 —
—
m 2 ), a slobodna zemljišta uz cienu od 60 300 kruna po dunumu. Odkupna ciena za H
kmetovsko zemljište rauna se meutim bez iznimke po prvom stavu. kmetovsko im
zemljište postane slobodno, ono kmet zarauje, bez muke dvie
vriedi trostruko, i

treine njegove vriednosti. Pošto pak u Bosni ima, kako je dokazano, oko 59.000
selišta grkoiztonih kmetova, zaradili bi bosanski Srbi državnom pomou 106 milijuna ^ i

kruna uz predpostavku, da svako selište ima 30 dunuma (oko 5 jutara) da vriedi 30 i

kruna po jutru. Austrijski uenjaci sasvim su pregledali ta tri momenta, kao i taj, da su 'l
Srbi podigli toliku viku zbog agrarnog pitanja samo da zarade da svoju vlast u zemlji i •- %

pojaaju da opet s pomou Monarhije dou do sredstava, kojima

i se još uspješnije e
protiv nje boriti. Samo se tako može razumjeti, da se jedan Spalajkovi toliko zauzeo
za agrarno pitanje u Bosni.
Gdje god treba spoznati razne sveze, prosuditi i procieniti politike misli i ,*,

nastojanja, svuda nalazimo tako veliki postotak krivih sudova, kad god se radi o j

južnoslavenskom pitanju, tako da se mioramo zaprepastiti. Uzmimo samo kap primjer

Khuenov režim u Hrvatskoj, koji se još uviek u Austriji smatra zadovoljavajuim i i
koristnim razdobljem za probitke Austro-Ugarske. Historiar poput Martina Mayera j
sudi o tome ovako: S vremenom je nastalo vrenje u cieloj Hrvatskoj, voa stranke i

r
David Starevi izazvao je u saboru burne scene. Tek je odlunom grofu Khuen- l
69
Hedervarvju, koji postade banom god. 1883., uspjelo umiriti duhove.' Moje je -J
naprotiv mišljenje, da je utjecaj režima grofa Khuen-Hedervaryja na jugu bio upravo
katastrofalan. injenica je, da su Srbi bili gospodari položaja u Hrvatskoj tri godine ';

nakon što je Khuenov režim prestao. Nitko se nije dosjetio, da je to bila samo
posljedica okolnosti, da su oni kroz dvadeset godina mogli igrati u Hrvatskoj ulogu
»državotvornog elementa« i bili ureda radi upuivani u sve tajne politike u Hrvatskoj
1 i

i
J
Slavoniji. Od Khuenova doba Beograd je bolje upuen u prilike u Hrvatskoj od Pešte
ili Bea upravo poradi toga, što se tamošnju gospodu upuivalo u sve vladine tajne. To
bijaše jedan od glavnih inbenika, koji su doveli do ovoga rata. J
Tako to ide na svim
podrujima. Neprijatelj nije ništa poduzeo, ništa smislio ništa i

osnovao, što Monarhija ne bi manje ili vise podupirala. Oni imaju u Monarhiji uviek
nekoga, tko ih pomaže podupire. Tu nema iznimike ne razlikuju se ni narodnosti, ni
i i ci
zvanje, ni vjera. Dakako ni Zidovi ne ine iznimke. Priznajem, da visoko cienim
priroeni politiki nagon u Židova. Što uviek vode neku svoju posebnu politiku, nei

treba im mnogo zamjeriti. Pa ti, inae tako zdravim nagonom obdareni politiari,
i
J

zataje takoer podpunoma naprama Srbima u veini sluajeva. Ne samo da ih Srbi ^

veinom podine, nego preesto simpatiziraju s njima. Nikada nisam toga mogao
i

razumjeti. Njihov zdravi nagon pogled na stranu, na Rusiju

i Rumunjsku, trebao im i

je kazati, da tim svojim držanjem ne ošteuju samo obe probitke, koje zastupaju, i

nego svoje vlastite.

i

VII, I.. sir. 7-40.

297
 Srbsko pitanje je gorki talog slavom ovjenanih borbi protiv invazije Osmanlija.
Monarhija e
od toga pobolievati još mnogo duže nego se obino misli. U taj
nepovoljni položaj dospjeli smo zbog lažnih ambicija, kojima smo se dali zavesti još
god. 1538. Prema koncepciji pape, koja je dovela do Svete lige, trebalo je, da
Habsburgovci istodobno postanu rimski i grki carevi. Papinska politika oko unije, u
kojoj su pape pretrpjeli neuspjeh, bijaše drugim rieima prepuštena Habsburgovci ma,
da je oni provedu, i oni sada ve 400 godina nastoje oko Sizifova posla, da pridobiju
simpatije balkanskih Bizantinaca. U tu danajsku bavu bijahu utrpane žrtvovane
i

neizmjerne vriednosti bez ikakovog uspjeha. Nitko nije shvatio injenicu, da katolika
Austrija sasvim prirodno uobe ne može pridobiti simpatije grkoiztonjaka. No lukavi
Bizantinci shvatili su svojim nepogrješivim, nagonom krivi pravac naše ambicije, te
nam svakom zgodom šapuu: niste nam još dovoljno izašli ususret, žrtvujte nam još
malo više, pa emo biti vaši. Tko je upuen, vidi ve iz samih naslova knjiga, da im je
zadatak podržavati takove misli.
Položaj Srba bijaše meutim osobito povoljan. Došli su u carstvo, da služe dobiše
i

za to povlastice. Stekoše u državi povlašteni položaj, postadoše u neku ruku »servi

curiae regiae« za osobitu upotrebu, koji stajahu prema vlastodržcima u posebnom
odnosu. Moglo ih se uviek tako dobro upotriebiti, znali su uviek istinu pretvoriti u laž,
laž u istinu, veliko u maleno, a jer im tradicionalna politiko-
maleno u veliko,
diplomatska nadmo Bizanta Zato bijahu upotrebljavani kao politiko
bijaše baštinom.
orue. God. 1848. poslužili su dinastiji protiv Maara, a od god. 1878. služe
Maarima protiv Hrvata. Samo izgleda, da se zaboravlja, da je dosele propao svatko
tko, se služio srbskom pomou. Stari Bizant poslužio se njima u borbi prptiv Bugara, i
Hrvata, ali god. 1346. pokušao je Dušan Silni da osvoji sam Bizant. Turci se služahu

Srbima od god. 1557. do 1689., a upravo Srbi zadadoše od god. 1804. do god. 1912.
smrtni udarac turskoj vladavini u Europi. Neka se samo ne zaboravi, da e
biti samo

nuždna zakonska posljedica, ako budemo u ovom svjetskom ratu mi morali platiti
troškove bizantinske pomoi u razdoblju od g. 1690. do 1914.

10. U svjetski rat

Monarhija se nalazila pred rat u sudbonosnom položaju. Razvojem u razdoblju od

g. 1867. do 1914. došla je država u sukob s oba južnoslavenska naroda, s Hrvatima sa i

Srbima. Razlog sukoba sa Srbima ležao je izvan podruja upliva Monarhije, u

prirodnom razvoju srbske narodno-crkvene osvajake misli, kao što sam to prikazao u
preašnjern odsjeku. Taj sukob datira zapravo od god. 1 830, od osnutka nove srbske
države,premda on tek god, 1860. stupa u djelatno stanje. Od tog doba postao je taj
sukob zapravo neizljeiv, jer je prije osnivanja nove srbske države moglo postojati
možda pitanje, može li jedna grkoiztona Srbija postojati unutar katolike Austrije. Po
mome shvaanju o odno-

V1L

298
 .. i

sima katolicizma grkoiztonjatva, izmeu Crkve države u grkoiztonjatvu, te o

i i
n
prirodi i državi, smatram to sasvim izkljuenim.
tendenciji bizantinske misli o Crkvi i

Sukob Hrvatima poinje zapravo tek od god. 1868. U 5., 6. i 7. poglavlju ovoga
s ~
diela vidjeli smo na djelu onaj Hrvatima malo skloni duh, što ga nazvasmo »duhom
pokvarenog dualizma«. Kao dvie glavne komponente toga duha uglavili smo dvie u
poviesti nastale misli, i to Thuguttovu. i Kassuthovu. Postojaše meutim još i jedan
^
trei inbenik, koji je pokvario odnos Hrvata spram dualistike Monarhije, a to bijaše j

mogunost, da Kako sam ve iznio, dualizam se osniva

se dualizam provede na jugu.
na podjeli Monarhije u dvie interesne sfere, u njemaku maarsku. Meutim se sve i H|
više oitovalo, da se te zemlje ne mogu podieliti, to ne samo poradi toga, Što su i
-%

poviestno-politiki i nacionalno-politiki nego i gospodarski i u pogledu prometa

jedna nedjeljiva cjelina tako, da bi tu svaka dioba bila nasilje, koje bi moglo imati
|
j
samo loše posljedice. Bijahu na taj nain u neprilici, što da se zapravo napravi s tim
južnim slavenskim zemljama. K tome dooše još Hrvati sa svojina tvrdokornim i
*1
zahtjevima žalbama, koje baš ne izgledahu osnovanima na suvremenom
i
3

narodoslovlju. Raspoloženje prema Hrvatima bijaše zato malko razdraženo, pa su sva

nastojanja, protivna hrvatskim probitcima, imala najbolju priliku da dou do izražaja. m
Trvenja bivahu sve žeša, duhovi se na obim stranama sve više raspaljivahu, tako i
.J
nastade ono razpoloženje, u kome se poelo Hrvate smatrati elementom opasnim po
državu. Suprotnosti spram Srba ne bijahu meutim nikada tako oigledno vidljive. rl

Srbi su se veinom služili njima svojstvenim uglaenim oblikom, znali su spretno *-J

sakriti tragove svojih pravih namjera pripisati ih na tui raun tako, da se javnost sve
i

1
više priklanjala Srbima, a ne Hrvatima.
Takvo bijaše razpoloženje u Monarhiji spram južnih Slavena od god. 1867. do ^
1905. Ono bijaše nezdravo, jer je poivalo na podpunom nepoznavanju položaja i na
i
krivoj ocjeni obaju naroda. To je razpoloženje dovelo do toga, da se slabilo onaj
element, iji probitci bijahu uzporedni s probitcima države, a jaalo element, koji
bijaše u nepremostivoj suprotnosti s probitcima Monarhije. l
Da e ta naopaka politika donieti neminovno. Od god, 1883.
loše plodove, bijaše
do 1903, pod Khuenovim režimom Srbi su neobino ojaali u Hrvatskoj Slavoniji. i

God. 1903. stupili su Karaorevii na srbsko priestolje. Kažu, daje Kallav uzkliknuo,
uvši za beogradske dogoaje u lipnju g. 1903.: »Sada nastupaju za nas u Bosni burni ci
171
dani«. U nekoliko puta ve spomenutoj Spalajkovievoj knjizi našli su
Karaorevii vješto izgraenu osnovu za akciju protiv Monarhije u Bosni. A upravo
u Bosni, gdje bijaše nakon smrti Kallava njegov sustav odstranjen, propustilo se j
nadomjestiti tu knjigu jednom razboritijom. Zatim se pak još pojaavao položaj Srba,
uzakonjujui sve njihovo najopasnije oružje: crkvenu autonomiju, samostalnu školsku
autonomiju, srbsko ime, zastavu irilicu. U Bosni su sliedili Srbe muslimani, kao
i i

što sam ve iztaknuo. U Dalmaciji uspjelo je Srbima zadobiti sve više utjecaja na
nezadovoljne i protiv Monarhije ogorene Hrvate, te je to

171
Ncue Freic Prcsse«, <xJ 15. travnja 1908., u lanku: »Pokret u Basni«

299
konano u listopadu g. 1905, dovelo do poznate rieke rezolucije, pa je i tamo Iiep broj
Hrvata dospio pod vodstvo Srba. Tako se koncem god. 1905. Srbi osjeahu dovoljno
snažnima, da bi mogli sve otvorenije izstupati protiv Monarhije. Time je zapoela
takoer akcija u Bosni Hercegovini, koju sam prikazao u 7. poglavlju ovog diela.
i i

Konano su ipak u Monarhiji osjetili opasnost, te se naoše ponukanima braniti

ugrožene probitke države i zapoeše borbu. Ta je borba obilježena dvjema velikim

politikim parnicama, zagrebakom veleizdajnikom parnicom i Friedjungovom
parnicom u Beu.
Premda su te dvie parnice neizmjerno zanimljive, mi emo se njima samo letimice
pozabaviti, sasvim obratno od Setona Watsona, koji im je posvetio veliki dio svoga
djela. Kod Setona Watsona može se to sasvim dobro razumjeti. O predhistoriji tih
parnica, nije on skoro ništa razumio, pa im je zato dao sasvim drugo znaenje, nego
što im uistinu pripada. Ja u ukratko sabrati udni nepojmljivi rezultat, da u obje te
i

parnice, pred vlastitim sudovima, i u pravednoj stvari, Austro-Ugarska nije mogla

dobiti svoje pravo. Umjesto da se srbskom rovarenju stane na put, postiglo se upravo
protivno. Srbi se osjeahu pobjednicima, vidješe, da im se ništa ne može postadoše i

sve bezobrazniji. Ne mogu opisati onaj sram, što sam ga osjeao kao privatnik zbog
tog sramotnog neuspjeha naše državne misli, a to tim vema, što mi je ve tada bilo
poznato, koliko je opravdano stanovište državne vlasti bilo u obadvie parnice, i poradi
momenti skrivili te neuspjehe.
toga, stoje bilo poznato, koji su
U obje parnice težko se osvetila kriva politika, koja se na jugu Monarhije vodila
kroz 40 godina. Na svakom koraku javljale su se posljedice raznih pogrješaka,
propusta, krivih stanovišta tako, da je dugo zauzdavana i zloupotrebljavana ruka
pravde izgubila svoju sigurnost i svoju snagu.
U zagrebakoj veleizdajnikoj parnici htjelo se ugroženoj državi pomoi s pomou
pravde time, što se izvelo pred sud sve one, koji su otvoreno rieju djelom radili za
i

srbsku vladavinu u Hrvatskoj izjavljivali svoje simpatije za državopravnu promjenu

i

postojeeg stanja u tome smislu. Podpuno se meutim zaboravilo, da to treba da se

zbude u Hrvatskoj, u zemlji, gdje se vladalo biem i zobi, t. j. nasiljem i

podmiivanjem protiv volje naroda, gdje se pravda preesto zloupotrebljavala u

politike svrhe i bila stalno oružjem u ruci vlastodržaca. Zaboravilo se takoer, da se
to oružje sada hoe uperiti protiv onih, koji bijahu dvadeset godina najbolji sluge tog
sustava, koji su se tim oružjem sami služili protiv svojih neprijatelja, pa zato tono
znadu sve njegove nedostatke. Osim toga bijaše uinjena pogrješka u tom, što se
obtužilo tako velik broj osoba, zaboravivši, daje svaka pravda pojedinana pravda, da
se itav jedan narod ne može izvesti na obtuženiku klupu da nije pravo najednom
i

kod jednih te istih ljudi proglasiti veleizdajom ono, što se kroz dvadeset godina mirno
trpjelo. Barun Rauch imao je sasvim izpravnu misao, da u obranu države privue
Hrvate, koji bijahu srbskom osvajakom misli ugroženi isto tako, kao sama država, i i

to da se privue t. zv, Starevieva ista stranka prava, koja je zastu-

300
pala protusrbski pravac i teorije o postanku srbstva, koje su po mome shvaanju
doduše u svojoj biti izpravne, ali bijahu jednostrano prikazivane i tendenciozno
upotrebljavane. Barun Rauch je takoer previdio, da Starevieve teorije ne
predstavljaju priznatu nauku znanosti. Radovi pristaša stranke na poviestnom polju ne
1
i

bijahu se nikada isticali, a osim toga bi, da nije bilo tako, jedva štogod postigli, jer
i i

Khuen ne bi nikada dopustio, da oni, protiv kojih treba da vlada, znanstveno nj

"I

podkopavaju one, s kojima je on vladao. Na strani Srba bijaše naprotiv službena J

znanost, prema kojoj su zapravo Srbi svi oni, koji govore štokavski, pa je tako
starevianska pomo više odmogla nego pomogla. Konano ne bijaše uinjen ni
sretan izbor sudaca, a osobito loše bijaše odabran voditelj razprave. Bijaše potrebno J
predsjedniku senata službeno zabraniti posjeivanje gostionica, jer se u Zagrebu javno
'"]
govorilo, da se po nalogu i novcem branitelja svake noi opija, da bi sutradan bio što
manje sposoban izpunjavati svoje dužnosti. ^

Tako se itava parnica zavlaila preko pet mjeseci, vodila tendenciozno na nain,
koji nikako nije odgovarao važnosti
n
dostojanstvu predmeta, i bijaše tako esto
i
j
prekidana neugodnim upadicama, da su se pojavile sununje u izpravnost presude, kad
je bila objavljena dne 5. listopada 1909. Tisak u Hrvatskoj, koji su vodili Srbi, i koji je
od poetka radio u pravcu, da se Srbi operu i da se poljulja vjera u krivnju obtuženih, 1
prihvatio je svaku nezgodnu pojavu zlonamjerno ju je izkorišivao, sve je to još jae
i

pojaavalo sumnju. Meutim bijaše aneksiona kriza prošla i smatralo se, da više nema H
srbske opasnosti. Srbi izkoristiše veze, koje su još iz doba Khuena imali u Pešti, gdje lJ

odkriše Maarima opet svoje srdce, pa kad se uzalud pokušavalo uništiti koaliciju,
pokušaše sada da vladaju s njome. Na koncu ne bijaše uspjela ni Friedjungova parnica 1

u Beu i svima bijaše dosta tih politikih parnica. Tako su sumnje u izpravnost osude i J
politika konjunktura uinili, da je Stol sedmorice u Zagrebu dne 2. travnja 1910,
poništio osudu od 5. listopada 1909. »zbog osnovane sumnje u istinitost injenica, na
1
kojima se osuda zasniva«, i naredio, da se provede novi postupak. Taj postupak bijaše
J
konano aboliran u studenome 1911. uslied nekih otkria profesora Masarvka. ^
Drugaije je nalije Friedjungove parnice u Beu, ali njen posljedak je nažalost
J
jednako negativan. U »Neue Freie Presse« od 25. ožujka 1909. izišao je dulji lanak
pod naslovom »Austro-Ugarska i Srbija« iz pera dra Heinricha Friedjunga, jednoga od
najpoznatijih austrijskih povjestniara. U tome lanku bijaše utvren neuveni ton
srbskog novinstva kao rovarenja Srba na jugu, ukazivalo se na veze Srba i Maara i
i

iznesena tvrdnja, daje itav niz hrvatskih srbskih politiara hrvatsko-srbske koalicije
i

primio novaca od srbske vlade u politike svrhe. Na to obtužiše 52 hrvatska i srbska ;

politiara dra Friedjunga zbog uvrede poštenja, tri hrvatska politiara obtužiše
»Reichspost«, a Hrvat Šupilo još posebno dra Friedjunga. Sve tri tužbe bile su
zajedniki razpravljene pred bekom porotom. Razprave su zapoele dne 9. prosinca
1 909. itav politiki sviet na-

301
peto je pratio tok parnice, jer bijaše jasno, da o njenom izhodu zavisi budui smjer
politike na jugu.
Dr. Friedjung nastupio je dokaze istine. Glavni urednik Reichsposta dr. Funder
objelodanio je brošuru, u kojoj bijahu sadržani dokumenti, na kojima se osnivahu
tvrdnje obtuženih. Ti dokumenti teretili su tužitelje srbsku vladu. Postupak Srba i

bijaše silan. Oni izguraše Hrvate u prve redove i pozovu se na grofa Teodora
Pejaevia, nasljednika Khuen-Hedervaryja kao hrvatskog bana. Pejaevi uzme
tužitelje iz koalicije u obranu i uvrsti svojim izkazom njihov položaj. Osim toga se
tužitelji pozvaše na inovnike srbskih ministarstava, spomenutih u tim dokumentima,

koji su zaista bili toliko smioni, da dou u Be

i svjedoe. Dooše tako da svjedoe

prof. Boza Markovi i dr. Miroslav Spalajkovi, osim toga i još neki drugi politiari
kao dr. Polit, pro£. Masarvk, pl. Nikoli. Rezultat bijaše, da su se temelji dokaza istine
poeli klimati. Prof. Markovi, koji bijaše spomenut u jednom od dokumenata, mogao
je dokazati svoj alibi, a za jedan drugi dokument ustanovilo se, daje krivotvoren. A s i

obzirom na druge dokumente, koji ionako bijahu spomenuti samo u izvodu, pojaviše
se sumnje u njihovu izpravnost. Položaj prof. Friedjunga postao je vrlo neugodan, on
bijaše pritiešnjen, da odigra jadnu ulogu. ini se takoer, da na Ballplatzu nisu o
itavoj stvari ništa više htjeli znati, kad je ve jednom pošlo krivim putem. Tako je
prof. Friedjung stajao bez pomoi, osamljen, dok je izprva tvrdio, da je itav material
primio od diplomatske strane. Za njega bijaše pravo izbavljenje, kad je posredovanjem
dra J. M. Baemreithera i prof. Masarvka došlo do nagodbe. Profesor Friedjung morao
je dati uvijenu izjavu, u kojoj priznaje, da dva dokumenta treba ukloniti (to znai, da
se utvrdilo, da nisu izpravni) i da se »i ostalima ne bi htio više poslužiti«. Tužitelji na
to povukoše tužbu.
Austrijskim tiskom, prošla je bura ogorenja zbog toga sramotnog poraza naše
politike. Od
obje parnice, zagrebake Friedjungove oekivalo se, da
i razbistriti e
položaj na jugu odtjerati srbsku sablast. A gle, neprijatelj je iz borbe izišao kao
i

pobjednik ojaan, jer je imao u ruci dvie sudske svjedobe, da su obtužbe protiv
i

njega iznesene bez temelja.

Moje je mišljenje, daje izhodom tih dviju parnica bilo odlueno, da morati doi e
do rata sa Srbijom.
Kasnije emo vidjeti, kako pogubno bijaše djelovanje toga neuspjeha na jugu. Ali
mi se ini, da u Monarhiji nitko nije slutio najlošiju posliedicu, koja je odatle nastala.
Aneksiona kriza svratila je pozornost velikog svieta na južnoslavenske zemlje i

tamošnje prilike, koje su se sve više zaoštravale, bile bolešljive i izazivale krize. U
južnoslavenske zemlje došao je itav niz inozemnih uenjaka i politiara, koji se
zapoeše zanimati za prilike i prouavati ih. Izmeu ostalih treba istaknuti Setona
Watsona (Scotus Viator), koji je nauio maarski o prilikama u
i hrvatski jezik i

južnoslavenskim zemljama napisao ve esto navoeno djelo »Die siidslavische Frage

im Habsburger Reiche« (Južnoslavensko pitanje u Habsburžkoj carevini). To je djelo
izašlo najprije god. 1911. na englezkom jeziku, a zatim god. 1913. na njemakom
prievoidu.

302
 Uzprkos težkim nedostatcima treba tu knjigu u nekim njenim dielovima oznaiti
izvrstnom. Svakako je ona prvi pokušaj, da se južnoslavensko pitanje prikaže
pregledno i objektivno. Pišui toplom simpatijom za južne Slavene, trudi se autor, da ^
bude u nekim pravcima osobito objektivan, ali ga ta objektivnost podpuno napušta u i

najvažnijoj toki. Seton Watson o srbskom pitanju nije razumio gotovo ništa. Njegove
studije o Hrvatskoj padaju u razdoblje, kada je veliki dio hrvatskog naroda stajao pod 1
snažnim srbskim utjecajem, pa je zato njegova slika morala izpasti sasvim jednostrano. J
I Seton Watson bijaše podlegao »utjecaju Bizanta«, I zato taj ovjek nije mogao
1
pravedno suditi ni u kojem pravcu o motivima Monarhije.
Najsudbonosnije se to ogleda u njegovu prosuivanju obiju parnica. On je doduše
vidio vezu, koja postoji izmeu parnica aneksije, ali ju je vidio sasvim obrnuto.
i

Prilike u nutarnjoj politici, koje su dovele do aneksije, upozorile su na srbsku opasnost 1

na jugu, to je pravi redoslied postojeih sveza. Seton Watson je to utoliko gledao
krivo, što je mislio, da su obje parnice nastale zbog namjere, da se provede aneksija.
^
Do toga shvaanja došao je i morao je doi na temelju ovih momenata:
1. Mišljenje, koje je u Englezkoj vladalo s obzirom na aneksiju, bijaše mišljenje,
što gaje Spalajkovi izrazio u svojoj knjizi: »Austrija nastupa na iztoku kao predstraža Hj
njemake ekspanzije hoe da u tu svrhu najprije anektira Bosnu, zatim osvoji Srbiju
i i 3
uništi Srbstvo, koje progoni neizrecivom mržnjom.« Ja sam izcrpno obrazložio, da je
takvo shvaanje sasvim krivo. ^1

2. Watson je vidio na jugu Hrvatima neprijaznu, da ne reem neprijateljsku

politiku poevši od god. 1 867. vidio je takoer razdraženo razpoloženje spram Srba.
i

Ali on nije razumio razloge ni jednog, a ni drugog razpoloženja došao je do i

zakljuka, da je po sriedi zla volja Monarhije, tim više, što nije mogao shvatiti, zašto
bi Monarhija nastupala protiv oba naroda.
3. Na jugu su ga tada vodei Srbi obaviestili sasvim u tome smislu, tim više, stoje
srbska politika bila voena u smislu Spalajkovieve knjige, a vodio ju je on sam kao
što smo to ve vidjeli kao što emo još potanje vidjeti u sliedeem dieiu.
i n
U njegovoj knjizi ima stoga poglavlje pod naslovom »Aneksija Bosne zagrebaka i .

j
veleizdajnika parnica«, u kome zove tu parnicu »travestijom pravde« i jednom od

najsramotnijih parnica novog doba.

173
On tvrdi, da je Aehrenthal znao »izkoristiti H
slabost Triple Entente u osvajalake svrhe«
174
daje »aneksiju vrlo loše upriliio da i i ^
175
se ona temelji na krivotvorinama intrigama«. U zagrebakoj parnici bila su na
i

djelu dva nastojanja; nastojanje bana Pavla Raucha, da onemogui hrvatsko-srbsku

koaliciju nastojanje Aehrenthalovo, da nae opravdanje za aneksiju
i povod za i
J
176
daljnje postupanje protiv Srbije. Zagrebaka veleizdajnika parnica, da je upravo * "*)

sazdana na krivotvorinama, a to obrazlaže time, stoje otac Pavla Raucha, nekadašnji

J
ban Levin Rauch. takoer nastojao, da krivotvorinama i na njima sazdanim

VI 1. 4.. sir. 211.

173
Na istom mjestu, str. 241.
,?A
Na istom mjestu, str. 201.
'"
Na istom mjetsu, sir. 204.
'*
A«
7
istom mjestu, str. 206. i 207.

303
 1 77
veleizdajnikim parnicama uništi svoje politike protivnike (izporedi str. 243. ). S
time bijaše dovedena u vezu Friedjungova parnica. Friedjungov lanak odkrio je
injenicu, da je zbirka materiala, koji kompromitira Srbiju, igrala sasvim odreenu
ulogu u ratnom planu, što ga bijaše izradio Ballplatz. Iz toga materiala nadalje
proizlazi, da je kraa raznih dokumenata spadala u neku ruku u zvanje austrougarskih
diplomata. Koliko se skandaloznih tajna krije iza ove dvie injenice, trebao je da
178
pokaže kasniji tok dogaaja. Pa kada je kasnije i druga parnica jadno završila,
stvorio si je Seton VVatson uvjerenje, da se obje parnice osnivaju na namjernim
krivotvorinama, kojih svrha bijaše, da budu podloga za osvajanje Austro-Ugarske na
jugu. Na taj nain djeluju od god, 1899. odnosno 1911. i 1913. dva djela
Spalajkovievo i VVatsonovo, koja se meusobno popunjuju, na tri jezika: francuzkom,
englezkom i njemakom, i priaju svietu, da je Austro-Ugarska podla državna
tvorevina, koja prikriva svoje gadne osvajake namjere infamnim službenim
krivotvorinama i sustavno uništava i gazi malene narode u svome nastojanju za
proširivanjem kao predstraža Njemake.
Bizant, taj vjeni i nepobjedivi Bizant, bijaše i opet odnio jednu veliku pobjedu.
Položaj bijaše opet sasvim preokrenut na štetu njegova protivnika. Istina je pak, daje
Srbija, taj maleni vlastohlepni susjed, u svojoj grandomaniji sustavno napadala i

uznemirivala Monarhiju i da se Monarhija htjela samo braniti od nevidljivog

rovarenja, kome se nije moglo stati na kraj. itavom se svietu meutim sugeriralo
sasvim protivno od toga: Austrija hoe osvojiti Srbiju i prikriva svoj postupak svim
moguim podlostima,
Težko se Monarhiji osvetila južnoslavenska politika, koja bijaše stoljeima krivo
voena. Sve blato sav talog, koji se bijaše na jugu nakupio djelomice toleriranom, a
i

djelomice krivom politikom nehotice stvorenom korupcijom, visoko je izplivalo,

štrcnulo zapljusnulo svietli štit starodrevne Monarhije. Monarhija je išla ususret
i

svjetskom ratu obilježena nezasluženo podiošu, osvajakim namjerama naelnim i

neprijateljstvom spram malih naroda.

Stoljetnim pravcem državnog ureenja od godine 1867.
razvojem, krivim i

bizantinskim zatrovanom znanošu, pogrješna austrijska politika

krivotvorinama
toliko je zabrazdila, da je bez ikakvog djelovanja ostao potres, kakav bijaše na pr.
aneksiona kriza. U Austriji nisu nažalost ništa nauili. U Hrvatskoj se pritisak pod
Tomašiem poveao, a još više pod Cuvajem, tjerao je Hrvate sve više u naruaj i

Srbima, koje se u isto vrieme nastojalo odgojiti u poslušnu stranku mameluka, upravo
kao u Khuenovo doba, U Dalmaciji pokušavalo se nastupiti poveanim pritiskom
protiv mržnje na Monarhiju sve veeg otuivanja, koje bijaše nastalo zbog
i

gospodarske biede. Time se dakako samo tjerala voda na srbski mlin. U Bosni
naprotiv nije se htjelo primiti katoliko-muslimanski hrvatski blok za vladinu veinu,
nego se svim sredstvima pokušavalo, da se Srbi opet privuku na suradnju.
Nastojao sam po mogunosti u pravom svietlu prikazati težke pogrješke knjige
Setona VVatsona, ali takoer priznati dobre strane njegova djela. On je sasvim
i

izpravno shvatio opasnost položaja na jugu i

'"
VII. -I., sir. IDI.
'"'
Na istom mjesni, sir. 23'

304
 1

upozoravao na to na mnogim mjestima iztiui, da je rješenje južnoslavenskog ]

Englez je po mome shvaanju imao sasvim pravo. A u

pitanja životno pitanje Austrije.
Austriji se opažao poetak u tome pravcu tek u slabom naletu s idejom trializma, koja
^
je meutim pretrpjela neuspjeh zbog svoje nutarnje nemogunosti zbog odpora i
-
zamršenog spleta raznih probitaka u Monarhiji. Na jugu nije se dogodilo ništa, od ega
bi položaj mogao ozdraviti, a od toga su centrifugalna nastojanja samo crpila daljnju ^i
snagu.
Na taj nain postao je descensus averni, silaz u pakao, neminovan, i 28. lipnja
1914. ležao je nadvojvodski par u Sarajevu umoren od srbskih zavjerenika i rat, pakao, H
zapoeo je. jl

ne može se ni ovdje mimoii. Ja tvrdim: ratu je kriv

Pitanje, tko je rat skrivio,
Bizant, i to jednako njegova velika kao njegova mala podružnica. Mislim takoer, da
i i|

i
se Englezkoj pripisuje previše krivnje zbog rata. Moje je najdublje uvjerenje, da je
militantna bizantinska misao o Crkvi i državi, ne samo tako lakoumno izazvala ovaj „
rat, nego mu je dala takoer i svoje obilježje i misaonu opremu. Ne smanjivati u
krivicu Englezke, ali ona se samo rado pridružila ne zaostajut mnogo u vlastohleplju i

neskrupuloznosti, a time je povukla za sobom Francuzku, koja bijaše prožeta mišlju o

i ri
odmazdi. Kao financialno, duhovno karakterno najjaa sila, preuzela je Englezka
i
J
vodstvo rata, postala je ratnim poduzetnikom i nije se skanjivala ono, što misli,
takoer i glasno u svfet izvikivati, dok je Bizant, taj stari majstor u skrivanju svojih Hj

osnova, bio mnogo šutljivijiEnglezka je tako postala najvidljivijim,

i oprezniji. J
najglasnijim svojom glasovitom osnovom o izgladnjivanju, takoer onim lanom te
i i

plemenite družine, koji je to najviše osjeao. Englezka i Francuzka bile su god. 1908.
1
protiv rata, a sklon sam shvaanju, da je to bita istinska, a ne samo taktika želja za
d
mirom. Od toga vremena nije meutim ni u Englezkoj, a ni u Francuzkoj nastupio ni
jedan novi moment, koji bi tim dvjema velevlastima dao neki izvanredni povod za rat.
J
Poticaj je došao s iztoka, koji bijaše mnogo više zainteresiran za izhod rata.
Rusiji se radilo o konanom preuzimanju posjeda bizantske baštine, o izvršenju
posljednje volje Petra Velikoga. Tek stvarnim posjedovanjem Bizanta, Novog Rima,
postaje Rusija jedini baštinik bizantske crkvene i državne misli, postaje podpunom i
"

zakonitom vrhovnom glavom anatolskog kršanstva postaje središtem svieta. Tek i

posjedovanjem Carigrada dolazi Rusija do ostvarenja rimske misli o svjetskoj državi,

o ije ostvarenje je išla borba sredovjenog Bizanta itava politika pravoslavne i

Crkve. Ta baština bijaše ugrožena nakon balkanskih ratova, jer su balkanski ratovi
imali posljedak, što ga Rusija nije oekivala, da su malene balkanske države, u skladu
s nutarnjim zakonom o biti bizantinizma nastojale svaka za sebe težiti za Carigradom.
Bugarska je morala izpaštati, što se tome cilju najviše približila.
Srbiji se radilo meutim o ostvarenju misli o pekoj patriarhiji. Nakon aneksione
kampanje mišljahu u Austriji, da je bosansko pitanje rieseno. Kolike li naivnosti!
Nitko nije znao: daje pokraj jedne nacionalne

179
hporedi poglavlja 14,
prieko potrebno.
m Godinu dana nakon što sam
ispravnost moje tvrdnje,
(Descensus acverni), 15. i 16., u kojima se iztie, da je rješenje južnoslavenskog pitanju
napisao ove redke, potvrdila je parnica Suhomlinova i izkaz .Januškeviia
da je Rusija glavni krivac ratu.

305
misli po sriedi još i jedna crkvena misao, i da se jedna Crkva nikada ne odrie
nekadašnjeg svoga posjeda.
Kada se Spalajkovieva osnova izjalovila, trebalo je skovati novu osnovu. Srbija se
odluila da igra sada zaista va banque, što se ve spremala uiniti još u doba aneksione
krize.
»Frankfurter Zeitung« upozorava sredinom listopada 1916. sviet na knjigu »Der
Friede und die intemationale Gleichberechtigung« (»Mir meunarodna i

ravnopravnost«), što ju je napisao srbski inovnik konzulata Zemovi, koja je i

nedavno izišla u Odesi odobrenjem ruske cenzure. Gospodin Zemovi svojata za

Srbiju neprolaznu slavu, daje, premda slaba malena državica, ipak uspjela neumornim
dugogodišnjim radom, da izazove svjetski rat. Zemovi nadalje izjavljuje, da Srbija
mora odmah po svršetku sadašnjeg rata zapoeti pripravljati nove tatove, budui da je
nepravednošu treih —
rusko-talijanskim sporazumom o jadranskoj obali lišena —
nagrade za svoje žrtve u krvi.
Ja se u glavnome slažem sa shvaanjem Zemovievim, te sam mu zahvalan, što mi
je uštedio trud, da dokazujem svoje tvrdnje. Stoje Srbija malena, neka nas ne zavede.
Najotrovnije zmije obino su najmanje.
Nisam se bez razloga trudio prikazati, kako je današnje Srbstvo opasno po svojim
mislima po svome rasnom sastavu, kako je u njemu krvlju uvjetovano razpoloženje
i

za zavjere, revolucije prevrate. Rad oko nastojanja, da se izazove svjetski rat, potekao
i

je iz te sklonosti, samo je preveden u podruje meunarodne politike.

Ve u Spalajkovievoj knjizi sadržane su osnovne misli toga novog shvaanja.
Valja samo pozorno proitati toku 9. mojih razlaganja o Spalajkovievoj knjizi na str.
207. Tamo je to jasno reeno glasi: »Austrija nije država sposobna za život«.
i A
jeka se ula u srbskim testovima u svim oblicima. »Politika« od 26. listopada 1908,
ve je onda pisala: »Sada ili nikada došla je prilika, da se obrauna s jednom 1

sredovjenom državom, koja se nalazi u raspadanju«.' To postade nacionalnom

dogmom, posvuda štoviše govorilo. Sugestija
uto se svim žarom vjerovalo i to se
njihova žarkog vjerovanja djelovala je priljepivo, nekoji malodušni glasovi iz
Monarhije samo su djelovanje još pojaali, gle, doskora postade ono javnim i

mišljenjem u itavoj Europi. Pa objektivni uenjaci prihvatiše tu krilaticu, tako na pr.

i

Kjellen u svome djelu »Die Grossmachte den Gegenwart« (Velesile sadašnjosti).

u izvještaju Giessla od 21. srpnja 1914. istie se sliepa vjera u skori raspad
I

habsburžke države, u odpadanje krajeva nastavanih južnim Slavenima, u prevrat u

Bosni Hercegovini u nepouzdanost slavenskih pukovnija.
i i oni listovi, koji ne ak i

bijahu najekstremniji, tumaili su dnevno u lancima nemo i razpad Monarhije.

U spomenutom izvještaju piše Giessl nadalje: »Sarajevski atentat prikazao je
Srbima, da treba u najkrae vrieme oekivati razpad habsburžke države, kojemu su se
ve odprije nadali«.

«Neues IViener Journal« oJ 20, listopada 1916.

m VI.- -28-, str. 36.
lbi
225.
m VU.-4..
sir.

VII.-32.. str. 12.

IS5
VI, 29,. sir. 13.

306
 8

Na tom se temelju radilo dalje. »Politika« je pisala ve 6. veljae 1909.: »Ili e

e
j

Europa popustiti našim zahtjevima, ili doi do strašnog i krvavog rata«. IH6 To znai
drugim rieima: Europa mora Srbima pomoi, da 43% pravoslavnih u Bosni vlada nad nj
57% muslimana i katolika, da bi ih mogli izkorieniti uništiti, inae doi do i e ..J)

krvoprolia. A da se pravna sviest Europe ne bi protiv toga bunila, krivotvori se

marljivo poviest, narodoznanstvo brojitba, kao što sam to posebno bjelodano i Hl
dokazao u dva sluaja (Spalajkovi str. 30., naše djelo str. 206,) i lanak prof. J
Benedikta (izp. str. 293.), a sugestivnoj moi Bizanta uspieva, da im Europa sve te
prie vjeruje. Hj

Tko još u to sumnja, da su Srbi odluno radili, da doe do rata, neka pozorno d
proita u III. poglavlju knjige dra Vladana orevia navedene govore u srbskoj
skupštini god. 1908. prigodom razprave o aneksiji. Srbijom proe uzklik: »Rat
razbojnicima!« Srbske žene, koje prije nisu nikada politiki nastupale, prireivale su
javne sastanke, na kojima su izjavljivale svoju spremnost, da u ratu služe svojim
sposobnostima. Pa ak crkveni dostojanstvenici, metropoliti i episkopi, izjavljivali
i

su, da je nacija u opasnosti i da svaki pravoslavni Srbin treba da bude spreman, dati
svoj život za narodnu nezavisnost i budunost, ako se ne bi ispunili njihovi pravedni f*l

1
zahtjevi. J
Na jednu interpelaciju povodom aneksije, dao je srbski ministar vanjskih poslova
odgovor, u kome se uz ostalo nalazi i ovo: »Srbski se narod nije nikada predao bez -}
uji
borbe«. Nadalje: »Pa ipak je Srbija izpunila sve težke obveze, koje joj bijahu
nametnute berlinskim ugovorom sve do kraja ima upravo poradi toga pravo i

oekivati, da e
biti sauvana ona malena jamstva, koja je taj ugovor dao Srbiji, da e ]
i
se vratašca, koja bijahu ostavljena otvorena srbskim nadama, sve više proširivati.
Dogodilo se meutim upravo obrnuto, jer nam zatvoriše i ta vratašca« 90 Samostalni
život Srbije i Crne Gore mora se nasloniti na Bosnu. Bez slobodnih politikih i
uJ
191
gospodarskih veza s Bosnom, ne možemo imati sigurnost za nasu budunost«.
Danas nam je prije svega raunati s injenicom, da Europa ne rata, s druge strane e
pak nije njena spremnost, da žrtvuje probitke pojedinaca obim europskim probitcima
tako velika, da bi mirno rješenje diplomatskim putem izgledalo sasvim sigurnim. Ako
ne nastupe nepredvidivi dogaaji i blizi sukobi stoje sve mogue, jer leži u Božjoj —
ruci —
ako stvari ostanu u uzikom krugu, u kome se danas raspravljaju, mogue je, da
e Europa ograniiti svoju ulogu na to, da stvori prelazno stanje, koje ne sasvim e
prekinuti s tradicijama berlinskog ugovora, nego se na to ograniiti, da poduzme e 1

mjere, koje e moi odkloniti protusrbske i protueuropske posljedice aneksije«.

192
I
J

konano: »Jedno se može ve danas uztvrditi, daje naime pravna i moralna pobjeda na ^ •,

1 9j
našoj strani« (»Tako je!«). Okupacijom Bosne Hercegovine, potiskivanjem Srbije s i

Jadranskog mora zapreivanjem veze izmeu nas i Crne Gore, Austrija nadire na nas
i

i namee cielome Srbstvu u bližoj ili daljoj budunosti silnu borbu na život i smrt». i
194
(Sa sviju strana odobravanje i uzvici: »Tako je!«). j

TI

'" ¥11.- /.. sir. 228.

"'
VIl.--2S.fir 79 WJ
"ss
Na istom mjestu, str. 80
">v
Na istom mjestu, sir. 81
;v " ' 1
111. 28.. sir SI
' '
Na istom mjestu, str. 86.
/v
"
Na istom mjestu str 86. #7 ^jl
' '
Na istom mjestu, str 87 No tzporeJt Setothi
H'atsotui nn str 203. »Misao, da meunarodni ugovor može hiti obvezatan i onda. kad poslane
neugodan, izgleda, do se u javnom, mi š/jetttu Monarhije nije pojavilo pnje ttego u usku inozemstvo. Ne može bi it spora o tome. da je piistitpak Austro-
ugarske i Hugarske bio otvoreno povreda berlinskog ugovora i prijašnjeg londonskog ugovora*.
" J VU 23.. str 88

307
 U tome smislu govorili su i svi kasniji govornici. lan akademije Stojan Novakovi
rekao je uz ostalo: »Srbija, koja bijaše godine 1878. u Berlinu bez ikakove krivice
J
onako strašno kažnjena, dužna je danas osvetiti se za one nepravde«. Stojan Proti,
jedan od voa staroradikala, rekao je: »Zastupnik Šupilo dokazao je injenicama, da su
agenti bana Raucha izmislili upriliili kostajniku aferu, da uapšeni Srbi nisu još ni
i

nakon tri mjeseca zatvora izvedeni pred sud, te ih se uobe zbog njihova zloinstva
195
nije još ni saslušalo«. Nadalje: »Izmeu, nas i Austro-Ugarske, izmeu balkanskih
država i Monarhije, može biti mira samo onda, ako se Austro-Ugorska odrekne, da
bude velesila i ako se odlui da primi ulogu, jedne Švicarske na, iztoku«. I konano:

»Europi je, gospodo, tim lakše zauzeti jasno odreeno držanje prema Austro-
i

ugarskoj uztrajati na konanom rješenju, koje bi bilo povoljno za slobodu i

i

nezavisnost naroda i na zapadnom dielu Balkanskog poluotoka, što ona neprestano

brani naelo otvorenih vrata, slobodne trgovine, slobodne utakmice posvuda, pa ak i
"~~
OS I

u Maroku«.
Slino govoraše socialist Kaclerovi Ljuba Stojanovi. Ovaj je potonji kazao uz
i i

ostalo: »Austro-Ugarska može postati našim prijateljem, ako postane novom

Švicarskom ili novom Sjevernoamerikom Unijom. Kao takova bi Europi bila
koristna. Izgurana iz Španjolske, Nizozemske Italije, izbaena od Prusije iz
i

njemakog Bunda, pokušava sada Austrija da se proširi na Balkanskom poluotoku

(Spalajkovi, Izpor. str. 208.) ne uzimajui pri tome u obzir, da li je to odnosnim
narodima pravo ili nije. Još nikada nije jedan narod, osim Niemaca, imao u Austriji
199
neko pravo«. Takovi nasilni govori ne držahu se meutim samo u skupštini. U djelu
dra Jovana Cvijia, poznatog srbskog uenjaka, »Aneksija Bosne Hercegovine i i

srbski problem«, objelodanjenom u Beogradu god. 1908,, nalazi se ovaj odlomak:

»Srbski problem mora se riešiti silom. Obje srbske države moraju se najintenzivnije
pripremiti vojniki kulturno, podignuti nacionalnu energiju u zavojevanom dielu
i

srbskog naroda izkoristili sliedeu povoljnu, priliku, da razprave srbsko pitanje s

i

A ustro- Ugarskom«.
Tako to piše srbski irilicom u knjizi dra Cvijia. No u svojoj knjizi napisanoj na
i

njemakom jeziku veli dr. Vladan ordevi ovo: »Nitko od mjerodavnih Srba, bar u
201
Srbiji, ne misli danas, da se to pitanje rieši nasilnim-sredstvima« ordevi . . .

meutim navodi izriito Cvijia na str. 86., pa mora da gaje itao. ordevi je dakle
sviestno na njemakom jeziku napisao neistinu, da bi Austro-llgarskoj i Njemakoj
sasuo piesak u oi!
Aneksijom bijahu vratašca ne samo zatvorena, nego zakljuana. Jedinu nadu, da i

ikada posjeduje Bosnu Hercegovinu, vidjela je Srbija u borbi na život

i smrt, jer i

bizantinski e
vjernik dati radije svoj život, nego što se odrei osvajanja vladanjae i

nad inovijercima. Srbi ostadoše vjerni svojim rieima poradiše u pravcu, da izazovu
i

svjetski rat, da bi iz Austrije, s obzirom na njen obseg i znaenje, napravili novu

Švicarsku. U tradiciji njihove nomadske krvi leži ta tendencija, da se satru stari
plemiki dvorovi da se na njihovu mjestu sagrade nomadske kolibe!
i

,9i
Nci istom mjesni, str 92.
m Na islam mjestu, sir. 95.
"' istom mjestu, 97.
m .Vh
Vili, 28. Nu Istom
str.

mjestu, str. 11)0.

199
Vili. -28.. sir. 103.
m
-
VII. 33.. str. 64.
*" VII. 28.. str, 133.

308
 Spalajkovi, najsposobniji diplomat Srbije, koga Friedjung oznauje »dušom ratne
stranke protiv Austro-Ugarske«, poslan bi u Rusiju. Milenko Vesni ima u Parizu
utjecaj, koji je vei od utjecaja kojeg feudalnog poslanika jedne velevlasti, i on radi u r-,

istome smislu. Srbska politika ženitbama takoer je na djelu. Jednu srbsku princesu
vidimo na talijanskom priestolju, a dvie druge u blizini ruskog priestolja. Vesni radi
priženjenim novcima jedne Amerikanke, a Spalajkovi priženjenim uplivom u Bosni. qi

Svi su na djelu jednakim fanatizmom, jednakom neskrupulozNošu i sposobnošu, da J

žarku vjeru u svoju stvar sugeriraju takoer i drugima.
Tako se stvorilo osvjedoenje, da e
se Austrija, napuštena od vlastitih svojih
^
naroda, odmah slomiti, pa e
onda biti lako nadvladati i Njemaku. I još danas vjeruju ^

u to zavedeni neprijatelji.
Iskru u bure baruta bacili su dne 28. lipnja 1914. takoer Srbi, katastrofa bijaše tu. i

u
Stoje ona pogodila u prvome redu njih same, ne može baš mnogo utješiti ostali sviet. *

Nego misaono oružje u svjetskom ratu potjee pretežno iz bizantske kovanice

i
^
misli. Ja sam se izprva udio, što umorstvo priestolonasljednika nije bilo ravnomjerno j

osueno u krugovima Antante. Treba meutim veoma pozorno proitati

Spalajkovieva, Watsonova, orevieva i Cvijieva djela, pa se odmah primietiti e n
ova konstrukcija: Umorstvo bijaše oajna samoobrana desetmilijunskog naroda, koji J
bijaše muen do smrti satiran od Austrije na njezinu putu do Soluna. Te ljude dakako
i

ni najmanje ne smeta, što su katoliki muslimanski Hrvati uzplamtjeli od biesa nakon

i -1j

umorstva tako, da je vlada muila muku, da Srbe zaštiti od ogorenih Hrvata. Oni to J
naprosto prikazuju kao da je »Austrija nahuckala ološ puanstva na srbske muenike«
i stvar je time svršena. Europa im vjeruje.
Mržnja na Austriju i Njemaku prava je ona bizantinska mržnja na inovjerce,
pojaana iskonskim protu germanskim (protuarijskim) duhom Bizanta, koji ide za „
uništenjem arijskog bia. Temeljem te mtžnje je osvjedoenje o podlosti tih dviju 3

država, a zasluga je Spalajkovia i Setona Watsona, što su to osvjedoenje književno

obrazložili najviše proširili. Gdje njihovo obrazloženje ne bijaše dovoljno, tamo se
i
^
pomagalo krivotvorenjem »zvjerstava« »zloina«. Krilaticu o ratnom cilju za
i
]
slobodom nezavisnošu naroda skovao je Stojan Proti izrekao još god. 1908. u
i i

srbskoj skupštini (izporedi str. 192.). 1

Tražimo li razloge divljanju, koje se opaža u ovome ratu, treba nam posegnuti za d
Gfrorerom: »Bvzantinische Geschichte« 11. svezak, poglavlje 9., str. 143. do 190., pa
emo tamo nai odgovor. Posvuda, gdje Bizant ulazi u život drugih naroda, opaža se
'-"
divljanje, surovost pad udoredne razine. Tako u ovome ratu.
i i

Bizant je razplamsao borbu, udario joj svoj peat i naprama središnjim vlastima r ^

primienio svoju staru vještinu izkrivljivanja i sugeriranja. Središnje vlasti, koje biju
gorki boj za obstanak, zloinaki su napadai i ubojice, koji su zapalili sviet, da bi
zadovoljili svoje surove želje za osvajanjem i vladanjem. J zbog toga težkog zloina ^

izreena je smrtna osuda nad Austro-Ugarskom. \

m V/l, - 4., str. 239.

309
 OSMI DIO
HRVATSKO-SRBSKO NASTOJANJE OKO
JEDINSTVA
1. Pravo lice Hrvata i Srba

ISetonu JVatsonu pripada zasluga, što je poduzeo prvi pokušaj, da se

južnoslavensko pitanje prikaže sustavno. Tu zaslugu ne

zbog velikih
treba umanjiti
pogrješaka njegove knjige, koje vode do težkih nepravda prema Monarhiji do loših i

posljedica za nju. Svakako je znaajno, da svoje djelo zapoinje zemljopisno-

brojitbenom razpravom, u kojoj se na prvome mjestu nalazi brojitba »Srbohrvata«. To
je on uinio spoznavši sasvim izpravno, kakove se zloupotrebe vrše, da se ne
poslužim oštrijim izrazom, brojitbom naroda na Balkanu, a osobito s obzirom na
Hrvate Srbe tako, da prvi uvjet za izpravno prosuivanje pitanja zahtieva, da se
i

javno precizno ustanove veliine, s kojima se razpolaže. Nipošto ne

i Setonu u
VVatsonu zamjeriti, što nije shvatio pravi razlog tog svog instinktivnog postupka što i

uobe nije shvatio itavo srbsko pitanje. Pregledno sastavljene podloge za

prosuivanje toga problema nije mogao nigdje nai, a da samostalno pronae i
konstruira sve elemente, trebalo bi mu mnogo više vremena, nego što je faktino u tu
svrhu mogao upotriebiti.
Brojevi Setona Watsona jesu doduše zaokruženi, ali izpravni, samo se ne bih
mogao sporazumjeti s njegovom grupacijom. On nabraja:
1. Slovenaca 1,400.000
II. Srbohrvata:
A. Hrvala u:

Dalmaciji 500.000
Istri 200.000
Hrvatskoj i Slavoniji 1,750.000
Bosni i Hercegovini 400.000
Ugarskoj 300.000 3,150.000
B. Srba u:

Dalmaciji 100.000
Hrvatskoj i Slavoniji 650.000
Bosni i Hercegovini 800.000
Ugarskoj 500.000
Crnoj Gori 300.000
Srbiji 2,600.000
Turskoj 300.000 5,300.000

310
 C. Srbohrvata muslimana u:
Bosni 650.000
Turskoj 100.000 750.000
III. Bugara u:
Bugarskoj 3,000.000 q|
Turskoj 1,700.000 4,700.000 J
15,200.000
Prigovaram ovoj grupaciji, jer ne poznajem nikakav srbskohrvatski narod, kao što ^
sam to ve eše iztaknuo. -J

Taj narod nije nikada postojao ne i e

nikada postojati, on je umjetna tvorevina
mašte, koja nema vee vriednosti od hrvatskog ilirizma jugoslavenstva, i kojoj je
i l

sueno, da se nakon duljeg ili kraeg obstanka prizna ili Srbstvom ili pak Hrvatstvom.
Pojam srbskohrvatskog naroda zahvaljuje svoje postojanje samo podpunoj p .

pometenosti pojmova o biti, o razvoju poviesti odnosu Hrvata i Srba. Njime se lako
i
J
mogu popuniti sve praznine, a služi vrlo dobro takoer i Srbima, jer se dade izvrstno
zloupotriebitiu njihove svrhe. Umjesto skupine Srbohrvata treba dakle postaviti dvie q|
razline skupine Hrvata i Srba. Pri tome mora dakako odpasti trea skupina
muslimanskih Srbohrvata, a po našem dosadašnjem stanovištu mislim, da ne može
biti sumnje, kome ih treba pribrojiti.
n
Ja postavljam dakle ove skupine:
I. Slovenci 1,400.000
II. Hrvati u:
Dalmaciji 500.000 u
Istri 200.000 H
Hrvatskoj i Slavoniji 1,750.000
u-ji

Bosni (katolici) 400.000

Bosni (muslimani) 600.000 n
Ugarskoj 300.000 ; |

izvan Europe 500.000

4,250.000 H
Ill.Srbi u ^
wJ

Dalmaciji 100.000
r ~?>

Hrvatskoj i Slavoniji 650.000

800.000 LJ
Bosni i Hercegovini
Ugarskoj 500.000 ^ "n

Crnoj Gori 300.000

^J
Srbiji 2,600.000
izvan Europe 200.000 '"'

5,100.000 i. j

IV. Bugari_ 4,700.000

15,450.000
Protivno od Setona Watsona pribrajam bosanske muslimane Hrvatima, ali bih htio
iztaknuti, da široki slojevi muslimana nemaju još nikakove nacionalne sviesti. I Seton
Watson mora priznati: »Unatrag

312
nekoliko godina, a osobito odkako je stvoren novi sabor, naginju muslimani sve više
Hrvatima, pa ima nekih znakova, da
i e
oni s vremenom sasvim priei u hrvatska
tabor«.' Ipak se Seton Watson ne usuuje odatle povui logike zakljuke i pribrojiti

ih Hrvatima: tolika je mo bizantinskog krivotvorenja poviesti. Nedostatak narodne

sviestiu muslimana nimalo ne smeta u mome stanovištu to poradi toga, što je i

poznata injenica, da je posvuda u slavenskim zemljama na Balkanu pod turskom

vladom narodna sviest skoro sasvim zamrla i živjela dalje samo kao državopravni i

narodno-politiki osjeaj srodnosti. Prije godine 1848. ne bijaše u Slavoniji, prije god.
1861. n Dalmaciji, a prije god. 1895. kod bosanskih katolika, narodne sviesti meu
širim slojevima. Kod ovih posljednjih još ni danas nije se ona probila u onolikoj mjeri
kao u Hrvatskoj, Slavoniji Kod bosanskih muslimana bijaše se
i Dalmaciji.
nacionalizacija sukobila s posebnim potežkoama.
1. U biti svojoj poznaje islam samo onu narodnost, kojoj pripada kalifat prema i

svakoj drugoj nacionalnoj misli on je neprijateljski razpoložen. Zato se bosanski

muslimani zovu Turcima, ali to nisu nikada bili i nikada to ne ni biti. 2. Politika je e
Monarhije u Bosni Hercegovini od g. 1878. pa sve do danas djelovala protiv
i

nacionalizacije muslimana u hrvatskom smislu. Muslimani, ija politika ide za

sauvanjem njihova povlaštenog položaja u zemlji, bezuvjetno su upueni na
blagonaklonost državne vlasti. A budui da su oni kao praktini politiari, koji misle

na iztonjaki nain, doskora razabrali, da je državna vlast nesklona hrvatskim

probitcima —
razloge za ovo dovoljno sam obširno obrazložio oni su propustili, da —
se nacionalno prikljue, jer bi time svoj položaj samo pogoršali. Tako je u tome i

pravcu politika Monarhije djelovala samo u pravcu srbskih nastojanja, jer se nije
shvaalo, daje na jugu mogua samo jedna narodna misao, hrvatska ili srbska, i da se
smetajui hrvatsku narodnu misao u njezinu razprostiranju, tjera samo voda na mlin
srbske narodne misli. Kasniji je razvoj faktino pokazao, da su se muslimani dali tako
dugo voditi od Srba, dok se Hrvatima nisu dale slobodne ruke u Bosni.
i

Treba takoer ustanoviti, da su se Srbi neizporedivo više trudilii, da se muslimani

prikljue srbskoj narodnoj misli; da su u tu svrhu potrošili mnogo novaca, ega nije
i

bilo u Hrvata. Pa ipak su Srbi postigli mnogo manje uspjeha. Može li onda biti još
sumnje, kuda bosanski muslimani nacionalno pripadaju?
Valja još iztaknuti, da Srbi imadu u tome pravcu pred Hrvatima i književnu
prednost. God. 1914., dakle tik pred rat, izišla je irilicom tiskana kod srbskih
nacionalistikih novina »Narod« brošura pod naslovom: »O nacionaliziranju
2
muslimana«. Piscem brošure izdaje se student Šukrija Kurtovi, ali spretni,
izvanredno tendenciozni itav sastav, mjesto tiskanja okolnost, daje pisac (student)
i

navodno sam namirio troškove tiskanja, upuuju na to, daje pisac grkoiztoni Srbin, a
možda Beograd. U brošuri se pozivlju bosanski muslimani, da se »vrate srbskom
i

narodu«, od koga ih je otuila «poviest i vjekovi« s obrazloženjem, da je srbska

nacionalna misao »iša, snažnija i jedina prava nacional-

'
VIL 4., str. 8.
1
VIH, 1.

313
na misao» (izp. Karadžia i Gvijia), pa da muslimani kao Srbi imati mnogo višee '

izgleda, da se uspješno odupru državnoj vlasti. ri

Nakon ove digresije, koja bijaše bezuvjetno potrebna za obrazloženje moga
stanovišta, vraam se opet našoj brojitbi.
Onih 100.000 »muslimanskih Srbohrvata« u Turskoj naprotiv sam sasvim ^
izostavio s vida, premda i oni vjerojatno potjeu djelomice od bosanskih bogumila. J
Njihova sudbina je nakon bukureštanskog mira zapeaena, njih e bezuvjetno
samljeti oni i e
za nekoliko desetljea nestati. Hj

Nadalje sam mislio, da treba svakako uzeti u obzir i Hrvate i Srbe, koji se nalaze u wj

izvaneuropskim zemljama, a osobito u Americi. To je opravdano tim vema, što seje

u posljednjim godinama pred rat opažao politiki upliv sjevernoamerikih južnih 1
Slavena sve više i u Monarhiji, premda to ne bijaše uviek u dobrom smislu. Navedeni
^
broj od 500.000 Hrvata bit e
da je prije nešto prenizak, a broj za Srbe od 200.000 bit
e da je prije nešto previsok, jer se oni izseljuju u znatnijem broju samo iz neplodnih j
krajeva južne Hrvatske, nadalje iz Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore.
Promatramo li dakle Hrvate i Srbe, koji nas u prvom redu zanimaju, vidimo, da
^
imamo posla s dva naroda, koji se po veliini, s obzirom na broj glava, mnogo ne J
razlikuju, te su Srbi za nešto oko jednog milijuna duša jai. Time smo dobili jedan od
inbenika, kojim nam je s raunati u našem politikom mišljenju. Drugi, inbenik jest qj
nacionalni kako ga je poviest stvorila. To je srž svih onih izkustava, misli i
tip, ±J

nastojanja, koja sainjavaju sudbinu naroda. Ja sam osvjedoen, da taj inbenik u

1
kombinaciji s raznim momentima predstavlja narodni znaaj i da znaaj naroda
Srbe u vJ
dobrim dielom odreuje dizanje nekog naroda. Promatramo li Hrvate i

emo dva naroda s dva sasvim oprena lica.

poviesti, vidjet
Danas najvei južnoslavenski narod. Srbi, bijahu nekada najmanji od balkansko- |

slavenskih plemena, kojima bijaše namienjena neka budunost. Skupina Srba, koja
ionako ne bijaše baš mnogobrojna, ostavila je još jedan svoj dio u solunskom tematu, ^
gdje je propao poput mnogih drugih Slavena na Balkanu. Samo jedan dio Srba doe u 7

zemlju, koja se kasnije zvaše Rašom. Samo to je prvotna srbska naseobina, ono
4
pleme, što ga Jireek zove »pravim Srbima«, a Stanojevi »srbskim centralnim ^
5
plemenom«. Što tome ne spada, nije Srbin kao ni današnji Hrvati i Bugari, o kojima ._\

velikosrbi gdje god da su »zapravo takoer Srbi«. To je ve bizantinski

mogu tvrde,
nain mišljenja i gledanja, kada se ne vidi, što stvarno postoji, nego samo ono, što je H
na korist porastu vlastite moi, a u tome se Porfirogenet nimalo ne razlikuje od raznih J
ruskih pisaca, pa od Vuka Stefanovia Karadžia, Spalajhovia, Vladana orevia i
kako se ve zovu svi paladini velikosrbskog pokreta.
ti
- J
Hoemo razumjeti, što sliedi, moramo sebi samo
li predstaviti postanak švicarske

savezne države i k tome zamisliti, da Švicari nisu dio velikog švabskog plemena,
nego maleno zasebno njemako pleme. To je odprilike geopolitika družtvovna slika i
J
razvitka Srbstva od 7. do 9. stoljea. Tvrdi narod srbskih gorštaka bijaše samo u
mnogo težem po- "
1

lJ

;
•

VI11. - L. sir. 49. do 53

" 3-,, 392.
sir, ->S£--
-Hl,
Vili.
V Ili. ->

*
I '
knjizi statuta zagrebakog kaptola stoji: « et subjugavtt Croaitam et Dalmatiam a medio Cancry usque ad
fines Diu-azy<>. Mislim, da nema sumnje, daje Crvena Hrvatska izprvice sezala sve do drake teme, i,j. sve do
Bojane.

314
ložaju, jer se nalazio izmeu tri vatre, Bizanta na jugu, Bugara na istoku Hrvata (koji i

izprva bijahu mnogo vee pleme, kako nam to Dumrnler sasvim izpravno dokazuje)
na sjeveru i zapadu. 1 Raša je pripadala prolazno Hrvatskoj, poviestni izvori ne
dopuštaju o tome nikakve sumnje. No vladavina hrvatskog plemstva bijaše tvrda, a
još nepodnošljivija bijaše bugarska vojnika vlada. Srbi se prikloniše Bizantu i

služahu mu. U središnjem položaju i jakoj životnoj snazi srbskih seljaka- gorštaka
upoznao je Bizant doskora izvršenu jurišnu snagu protiv Bugara kao i protiv Hrvata.
Zato podupiranu Bizantinci ve vrlo rano Srbe u njihovu zadatku, da budu nosioei
bizantskog, crkveno-državnog politikog upliva. Srbi tako doskora slomiše
i mo
hrvatske plemenite gospode, steknu bizantskom pomou Zetu Duklju, koja se i

nekada zvaše Crvenom Hrvatskom, pod vlastiti svoj upliv, i ti krajevi postaju najprije
tvorevina s izmiešanim obilježjem, koje se teajem stoljea pod
podpuno posrbilo tek
uplivom »neodoljive asimilacione snage«, koju je ve Miklošic ustanovio. I u Bosni
dolazi do izražaja bizantsko-srbski utjecaj u doba vladavine Komnena, ali ga ugušuje
bogumilski pokret. Oko god. 1295. dolazi on u Sriem, Mavu Branievo, gdje i

doskora pobjeuje Bugare i Hrvate. Srbi služahu Bizantu, ali bijahu tako gorljivi
uenici njegove životne mudrosti politike metode, da mu vrlo rano postadoše
i

neugodni. Pa kada seje Bizant g. 1204. slomio, ugrabiše oni ak i državnu Crkvu, taj
kamen mudraca bizantske moi. Nakon toga je brzo sliedio njihov uzpon po sustavu i

bezgraninog vlastohleplja, htjedoše Srbi, sluge, doskora progutati Bizant, svoga

gospodara. Nakon toga služahu Srbi Turcima veoma uspješno, tako uspješno, da su
Turke progutali. To je razvoj prilika od g, 1400. do 1913. Srbi su služili Austro- i

ugarskoj, te su nju htjeli pojesti, a to je takoer i jedan od uzroka svjetskoga rata.

i

Oni se uviek dadu upotriebiti kao sredstvo za navalu stalno pri tome nastoje, da po i

mogunosti što više prisvoje od onoga, koji navaljuje od onoga, koji se brani, da i

tako budu onaj trei, koji se smije. injenica je da je dosada svaki gospodar Srba
skupo platio njihove usluge.
Sasvim je drugaija slika Hrvata. Izprva su oni mnogo vei narod, koji iz svoga
narodnog središta na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka naseljuje zemlju sve do
7
preko Skadarskog jezera srbske Morave vlada nad zateenim prastanovnicima kao
i i

gospodujua kasta, kao krvna aristokracija. No zemljopisna nejedinstvenost pomaže,

da se pojavljuju mjestne plemike vladavine. Središte države razvilo se doskora u
današnjoj sjevernoj Dalmaciji okolnim krajevima, kao najkulturnijem podruju.
i

Uzprkos velikoj vojnikoj snazi vojnikim vrlinama ne bijahu Hrvati nikada

i

napadai ograniavahu se uviek samo na obranu. Oni se ujedinjuju u veu državu, ne

i

da bi osvajali, nego da bi se branili. To je proveo Tomislav, pobjednik nad Maarima

i Bugarima. Ali napadai ne bijahu Hrvati nikada. Tu im svjedobu daju izriito stari

Ijetopisci, a poviest nam potvruje, da Hrvati nisu nikada išli za osvajanjem.

i

Tim žilaviji bijahu oni u obrani. Nevjerojatnom uztrajnošu oni brane do

posljednje mogunosti jednom zauzeti položaj. Vidjeli smo ve ogoreni odpor protiv
Maara svim raspoloživim sredstvima nacional-

6
11,-2,, sv.lL.str. 152.
7
IV. 5.. sir. 26.
"Vili. -2. .v/r. 168.

315
nih Hrvata, koji kasnije postadoše bogumilima. Komlossv ga u svojoj knjizi dovoljno
iztie. U tursko doba nazivali su pape katolike Hrvate opetovano »antemurale
christianitatis«, predziem kršanstva, zbog njihova ogorenog odpora protiv Turaka.
Kada je veliko propadanje moi u osmanlijskoj carevini u 17. i 18. st. prisililo sultane,
da zavedu reforme, bijahu bosanski
potomci hrvatskog bogumilskog
begovi,
plemstva, najkonzervativniji element, koji je riedkom ogorenošu branio svoje
plemike povlastice. Tu se nakon stoljea nije zatomio hrvatski nacionalni tip. Isto
tako su Hrvati iz Hrvatske i Slavonije oružjem u ruci branili god. 1848. svoju
autonomiju svoja prava na Slavoniju. Kada je god. 1867. svesrbski pokret poeo
i

ugrožavati Hrvate, najvei uspjeh imao je dr. Ante Starevi, jer se nadiranju Srba
žestoko opro i stvorio u tu svrhu oružje svojim spomenutim spisima, ve
suprotstavljajui hrvatsko poricanje Srba velikosrbskom poricanju Hrvata.
Ta dva naroda imaju dakle sasvim suprotno lice. Ta suprotnost potjee iz dvaju
sasvim razliitih poviestnih razvoja, koji s obzirom na susjedstvo pokazuju zapravo 1
vrlo malo dodirnih toaka. Ta dva razvoja su proizvod sa sobom donesenih rasnih
sklonosti, družtvovnog ustroja obaju naroda, zemljopisnog položaja i time
^
uvjetovanih vanjskih upliva, a osobito raznog vjerskog upliva, kojemu podlegoše.
j
Srbi zahvaljuju svoje lice pravoslavlju, koje predstavlja zapravo samo crkvenim
uplivom neizmjerno poveanu i produbljenu nacionalnu sviest, jer su Srbi bili u o
stanju, da stvore narodnu Crkvu. Što se pak tie etnikog momenta, dolazi kod Srba J
mnogo više do izražaja balkansko-romanski nomadski element od slavenskoga,
element Crnih Latina (Latini nigri), koji se pokazuje u 64% tamnih tipova kod Srba i u ^
licima, koja nalikuju na ptice grabilice i u tamnim sievajuim oima. Ali kada netko ^
živi desetljeima meu južnim Slavenima i trudi se temeljitim vjerskim i poviestnim
studijem, da shvati vjerski moment u družtvenom politikom životu tih naroda, onda
i 1

^
se mora uditi, kako su duboko, kako neizmjerno duboko vjere zahvatile u samo bie
naroda. ovjek bi gotovo mogao uztvrditi, da su vjere tim narodima dale njihovo
^
»lice«, njihovu fizionomiju. j

Lice Srba jest lice pravoslavlja, a lice Hrvata je lice katolianstva, islama i

bogumilstva. ^

Zato se može s pravom da je pravoslavlje stvorilo današnje Srbe. Pošto

uztvrditi, J
su svi pripadnici jedne vjere, oni su iznutra jedinstveni kao malo koji narod u tome i

imaju prednost pred Hrvatima, koji su iznutra mnogo nejedinstveniji zapravo i 1

propali, te zaostali za Srbima zbog toga, što su bili razdieljeni u katoliki i -J

bogumilski, kasnije muslimanski dio naroda. Budui da pravoslavlje predstavlja
takoer zatvoreni iztoni kao na pr. talijanska u
kulturni sustav, nisu druge kulture,
Dalmaciji njemaka u uJ
i Hrvatskojmogle tako snažno djelovati na Srbe
i Slavoniji,
kao na Hrvate, koji s njima tamo zajedno prebivaju. Veina od onoga, ime se Srbi
hvale kao svojim narodnim osobinama, pretežno je odgojni posljedak njihove narodne
Crkve. Svoj neizmjerno razvijeni nacionalna osjeaij, svoj katolikim Hrvatima
nadmoni individualizam, svoju »neodoljivu snagu asimilacije«, svoju nadmonu lu- i

To izriito potvruju. lasa Tomi, VIII. 2, str, 169., i Kurtovi. Vili. 1.

. j

316
kavost, neku priroenu politiku nadarenost, nesavladivu težnju za stjecanjem i moi
za vladanjem, koja obilježuje itavu njihovu poviest, sve to zahvaljuju Srbi svojoj
vjeri. Moglo bi se gotovo rei: »Srbstvo je narod, koji je postao nagonom iztone
Crkve za proširivanjem«.
Hrvati pak zahvaljuju svojoj crkvenoj poviesti, što su razderani u dva diela, a to
još nisu ni do, danas savladali u svojoj politikoj narodnoj sviesti. Hrvati zahvaljuju i

katolianstvu svoj konzervativizam, svoju slabiju nacionalnu sviest, svoje jae

podlieganje stranim kulturama, svoju višu kulturu, sposobnosti i svoje dublje etiko
osjeanje. Islamom se ne ni pozabaviti, te u
samo iztaknuti, da svatko, tko pozna u
Bosnu, mora takoer znati, koliko su se bosanski muslimani u svojim oblicima života,
svojim duhovnim životom, kulturom i pravom asimilirali arapsko-osmanlijskom
kulturnom krugu.
I samo bogumilstvo nije ostalo sasvim bez upliva,to jednako kod katolika kao i i

kod muslimana u Bosni. Premda se može smatrati, daje ta nauka svladana ve preko
450 godina, ipak se danas još može nai jasnih njenih tragova. Neka stanovita
i

negativna, životu protivna crta, tu i tamo neko patološko nerazpoloženje spram

trgovine, ustruavanje da se položi prisega t. d. sve to nas sjea nauke popa i

Bogumila.
I socialno tkivo obaju naroda sasvim je razliito. Hrvati bijahu vladajui sloj, koji

se kao rasno plemstvo znao stoljeima održati. Ako je to plemstvo danas jako i

iztriebljeno, plemiki znaaj se ipak narodu neizbrisivo utisnuo. Njegovi tragovi su

hrvatska vjernost, hrvatska gostoljubivost, visoko razvijeni smisao za estetiku i ljubav
za umjetnost i kazalište, a s druge strane slab smisao za realne strane života. U
srbskom narodnom znaaju ogleda se naprotiv seljaka crta, dakako uz jaki
pridodatak bizantinskog poimanja svieta, praktine filozofije života i nesavladivog
vlastohleplja. Ta osnovna razlika toliko je primjetljiva, da su je uoili drugi pisci. i

Srbin Jaša Tomi —

a Srbi su sve prije nego prijatelji plemstva izjavljuje se o —
tome ovako: »Na našim srbskim obiajima pozna se, da dolaze sa sela da potjeu od i

seljaka ...« Kod Hrvata se naprotiv vidi, da njihovi obiaji potjeu »odozgo«, to i

upravo od plemstva.«
Vidimo dakle dvie sasvim odieljene prošlosti, dva sasvim razna narodna tipa, koji
1 1

su odatle nastali, razliitu narodnost onda razne politike ciljeve, koji su potekli iz
i

poviesti, vjere zemljopisnog položaja. Hrvati su tokom itave svoje poviesti

i

pokazali, da se žele prikljuiti Srednjoj Europi, dok su to Srbi inili samo prolazno u i

nuždi. im nužda bijaše prošla, oni privueni Orientu. Hrvati

se smatrahu neodoljivo
su vjerni svojoj državi po predaji, zbog karakternih osobina i vjerskih obzira, dok
Srbi, prema rieima njihova govornika prof. Cvijia: »ne mogu biti lojalni podanici
12
strane uprave«, i to jednako iz tradicijsko-politikih i vjerskih motiva.
U Hrvata ima osam togi snažan osjeaj vlastite državnosti i nagon za
samoodreenjem, oni hoe da budu, kao što vidimo, gospodari u vlastitoj kui.
Etnikim pomicanjem u tursko doba. Srbi su došli u posjed velikog podruja, koje je
poviestno bezuvjetno hrvatsko, tamo se srbske težnje za proširivanjem vladanjem
i i

još i nadalje oituju.

'"V1L- 33., str.

,
54.
" Vili, -/.. sir. 31.
12
Vili i-, str. 31/1.

317
 1
Sukobi izmeu dva oprena politika ideala tu su neizbježivi, i oba politika cilja
jedan prema drugom.
stoje neprijateljski
Dolazim dakle do zakljuka: Srbi Hrvati su dva naroda s izrazitim, sasvim
i 1
razliitim oblijem, koje se ni u kojem sluaju ne može ne smije pomiešati. i

2. Zajedniki jezik \

Strašnoj pometenosti u južnoslavenskom pitanju, koju su Srbi znali vješto za sebe

izkoristiti, pridoniela je najviše okolnost, što oba naroda imaju danas jedan te isti H
književni jezik. Danas i to nije više sasvim tono, ali zasada može se još smatrati, da J

je tako.
Prve korake u svom narodnom književnom pokretu u poetku 19. stoljea nisu ni ]
i
Hrvati, a niti Srbi uinili u svome današnjem književnom jeziku.
Srbi pisahu koncem 18. stoljea mješavinom
slavenosrbski (slavosrbski)
crkvenoslavenskog, ruskog srbskog jezika. Pop Jovan Rai, povjestniar, koga sam
i
]
ve nekoliko puta spomenuo, napisao je svoje obsežno djelo još tim jezikom. Ruski
jezik dospio je u tu mješavinu tako, što su Srbi svoje crkvene knjige u 1 8. stoljeu ri
dobivali gotovo izkljuivo iz Rusije, a tamo se crkvenoslavenski jezik mnogo izkvario J
ruskim jezikom, a u knijgama nalazio se i po koji ruski tekst. Pošto je književnost
pisana tim jezikom morala ostati narodu nerazumljiva, podigao je Vuk Stefanovi o
Karadži na književni jezik onaj narodni govor, kojim se govorilo u zaleu J
Dubrovnika.
Poetci hrvatske književnosti, koja bijaše nastala u banskoj Hrvatskoj tridesetih 1

godina 19. stoljea, naslanjajui se na stariju kajkavsku književnost, bijahu takoer ^

pisani kajkavskim nerjejem.
Kao u svem drugom, tako su Srbi mnogo jedinstveniji od Hrvata i u jeziku. Oni
i

imadu zapravo samo dva govora, ekavski i iekavski, a oba su štokavska, te se

meusobno razlikuju mmogo manje nego tri hrvatska narjeja kajkavsko, akavsko i

štokavsko. Ova se narjeja razlikuju upisnom esticom »što« (quod), koja glasi u
kajkavskom narjeju »kaj«, u akavskom »a«, a u štokavskom upravo kao i kod —
Srba »što«. h
Kajkavsko narjeje je neosporno proizvod miešanja etnike i jezine mješavine
Hrvata Slovenaca, izmeu kojih uobe nema jasne etnike granice.
i

akavsko-ikavsko narjeje je prema složnom mišljenju svih jezikoslovaca, a

osobito Miklošia i Jagia, zapravo govor rase onih pravih Hrvata-osvajaa. Danas je
ono ogranieno na maleno podruje na skrajnjem zapadu brojano je najslabije i

zastupano. Nekad mnogo veeg obsega, ono se danas nalazi u opadanju. akavsko
narjeje obilježeno je još t. zv. ikavštinom. Riei, u kojima dolazi staroslavenski glas
J
»jat«, izgovaraju se u lom narjeju sa i.
Kajkavština je ograniena na bansku Hrvatsku, to na županije: zagrebaku, i

varaždinsku, modruško-rieku bjelovarsko-križevaku, a obi-

i

'-
17//.

318
Iježeno je ekavštinom, t j. riei, u kojima se staroslavensko »jat« u akavskom
narjeju izgovara sa i, izgovaraju se u ekavštini sa e, tako na pr. kajkavski: lepo dete
izgovara se u akavskom narjeju: lipo dite.
Štokavština pak obuhvaa najvei dio hrvatskih zemalja, i to odprilike polovicu
Hrvatske, itavu Slavoniju, vei dio Dalmacije i itavu Bosnu i Hercegovinu.
Štokavštinom govore Hrvati i Srbi. U Hrvata dieli se ona na ikavsku i iekavsku
štokavštmu. iekavskim govorom veli se umjesto »lepo dete« ili »lipo dite« — »liepo
diete«. U Srba se pak dieli štokavština u ekavsku i iekavsku štokavštinu.
Hrvati izabraše svojim književnim jezikom dubrovako narjeje, koje je štokavsko
i iekavsko ima bogatu književnost iz 16. st. Postoje taj jezik slian onome, što ga
i

bijaše odabrao Vuk Karadži, oba jezika prieoše u jedan drugi, to tim više, Što se i

Vuk Karadži na poticaj poznatog slavista Kopitara vrlo intenzivno bavio

istraživanjem jezika sabrao ogroman material narodne književnosti, koja postade
i

temeljem ta razvoj jezika. Vukovo stanovište moralo je prodrieti, jer on bijaše živi
narodni jezik uzvisio na književni jezik, a taj narodni jezik bijaše isto sauvan, dok
jezik dubrovakih pisaca 16. 17. stoljea bijaše mrtav jezik i ve onda natrunjen
i

talijanskim elementima. Te natruhe s vremenom su toliko porasle, daje današnji

dubrovaki govor »makaronski jezik«, t. j. miešani jezik iz hrvatskog i
t. zv.
talijanskog jezika. Budui da Hrvati tada, ne mogahu lako doi u Hercegovinu, koja
bijaše pod turskom vladavinom, a Vuk je Karadži kao turski podanik te zemlje još iz
svog djetinjstva poznavao, onuda opetovano prolazio i sabirao sve više materiala;
njegovo znaenje za razvoj zajednikog jezika postalo je vrlo veliko, jer je postao
gotovo jedinom kopom izmeu književnosti naroda kao izvora jezika. Time su
i

srbski utjecaji u jezikoslovlju zadobili odluno znaenje.

Politiki razlozi igrali su kod Hrvata i kod Srba odlunu ulogu u izboru književnog
narjeja. Tako su kajkavski Hrvati banske Hrvatske izabrali iekavsku štokavštinu,
koju zapravo ne poznavahu. Gajev izbor bijaše izpravan i sasvim opravdan, jer se
i

time stvarno književni jezik pokrivao s narjejem, koje je u narodu najviše razšireno,
jer tim govorom govorahu odprilike dvie petine naroda, dok ostale tri petine bijahu,
podieljene na akavštinu, kajkavštinu i ikavsku štokavštinu. Tome nasuprot
zanimljivo je utvrditi, daje Vuk Karadži književnim jezikom odabrao jezik manjine
naroda. Od 5 milijuna Srba govori danas jedva VA milijuna štokavsko-iekavskim
narjejem, i to u zapadnim krajevima, a 3'/2 milijuna Srba govori štokavsko-ekavskim
narjejem, i to u sredini, na sjeveru na jugoiztoku. i

Tu neoporecivu injenicu vidimo u politikoj tendenciji pri izboru književnog

i

jezika. Hrvati izabraše jedno narjeje, koje bijaše doduše strano tadašnjim kulturno-
politikim voama, koji govorahu kajkavski, ali bijaše zato najrazširenije narjeje. U
tom postupku odrazuje se nastojanje, da se stvori jezino jedinstvo na osnovu zdravog
naela veine da se premosti jezina nejednakost, koja bijaše nastala raznim
i

etnikim i politikim uplivima.

319
 Kod Vuka Karadžia opaža se pak nastojanje, da izborom zapadnog narjeja j,

prenese srbski upliv po mogunosti što više na zapad. To nas uostalom kod njega kao
osnivaa novovjekog nacionalistikog svesrbstva i ne zauuje. ni
Htio bih meutim ustanoviti, da prvotna namjera Hrvata bijaše ta, da se j
dubrovaki književni jezik uzme kao književni. Ali samo prevlast narodnog jezika
nad zapravo mrtvim književnim jezikom veliko znaenje Vuka za razvoj jezika
i
"1

uinila je, da se jezik razvio sasvim u Vukovu smislu. Tako je nastalo jedinstvo *J
književnog jezika.
Ipak treba iztaknuti, da su Hrvati ostali pri izboru svog književnog jezika, jer je taj H|
izbor proizašao upravo iz primjene zdravog naela veine. U Srba to meutim nije ^
tamo razvoj sasvim neprimjetno išao u pravcu natrag. Na podruju srbske
tako, jer je
države prodro je ekavski govor, kao u narodu vladajui govor sasvim iztisnuoi

iekavštinu. Taj se preokret zbio uzporedno sa sve veim, znaenjem Srbije, pa se

Vukovo stanovište, s obzirom na izbor književnog govora, danas može smatrati «n
zabaenim. Danas je književni govor Hrvata drugaiji od književnog govora Srba. U ]
skladu s raznim etnikim sastavom raznim politikim ciljevima nastupilo je
i

razlikovanje, koje stranac izvana doduše težko opaža. H

Mislim, da sam postupao sasvim izpravno, kad sam izrazio sumnju, da se osniva J
svesrbskog imperializma dao voditi svesrbskim narodno-crkvenim tendencijama, kad
To se bezuvjetno i dogodilo. Od Vuka potjee tvrdnja, da su
je birao književni jezik. ^
zapravo samo akavci Hrvati, a možda još donekle kajkavci, koji su ve više
i
^
Slovenci nego Hrvati, ali svi štokavci da su Srbi. Kao temelj za ovu teoriju poslužila
je Porfirogenetova nauka o naseljenju, a s druge strane ono u svakom Bizantincu, pa i 1

u Vuku, sadržano nastojanje, da se latina, katolika, uini što manjim, neznatnijim i

prezrenijim, kad ga se ve ne može sa zemlje odstraniti. Ova Vukova tvrdnja u vezi s <-»

naukama Dobrovskog i Safarika. koje još danas nisu sasvim odbaene, služi još i
i
j
danas kao temelj za tvrdnju, da su Bosna Hercegovina kao Slavonija Dalmacija i s
i i i

obzirom na jezik, koji se u njima govori, srbske zemlje. Ja sam ve na str. 291. 292. i n t

pokazao, kako se uenjaci poput Leskiena još uviek ne mogu osloboditi upliva 3
bizantinskog krivotvorenja poviesti, premda je Mikfoši U svojoj »nauci o glasovima«
što ju je nagradila carska akademija znanosti u Beu, još god. 1879., ustanovio, da ^

katolici
14
štokavskog govora u Bosni govore hrvatski. Tu je eto takoer na djelu onaj ^
»upliv Bizanta«, koji je jedna od najudnovatijih pojava novog vremena i protiv
kojega se ne može ništa razboritim razlozima. Zato se ne smijemo ni uditi, stoje bilo j

Hrvata, koji su dopuštali, da su Hrvati primili jezik od Srba.

Poradi toga je bezuvjetno potrebno,, da se odredi karakter zajednikog književnog ,

jezika Hrvata i Srba. Nije mi poznato, da li je to ve

tko pokušao, polazei s
j
izpravnog stanovišta, koje po mom mišljenju može biti izpravno samo, ako se upire
na izpravnu spoznaju etnografske poviesti jezinog podruja. U etvrtom dielu sam i

utvrdio, da su hr- \

vm.

no
vatske zemlje Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina bile sve do konca
15. stoljea etniki jedinstvene hrvatske zemlje, u kojima nastaju jake etnike
promjene tek nakon turskog osvajanja. Tu se zbiva slian razvoj kao u Staroj Srbiji i i

Grkoj, gdje se pojavljuju Albanci i mjestimice sasvim potiskuju srbsko i grko

puanstvo. U
spomenutim hrvatskim zemljama nastao je novi jedan element, koji
potjecaše veinom
s jugoiztonog Balkana bijaše balkansko-romanske rase i i

grkoiztocne vjere. Pod utjecajem hrvatske sredine srbske narodne Crkve, taj se i

element poslavenio jako proširio uplivom crkvene politike peke patriarhije, te se

i

konano, kao što sam ustanovio u 6. dielu, tek u drugoj polovici 19. stoljea pretvorio
i nacionalno-politiki u Srbe pod uplivom svesrbskog pokreta.
Jasno je, da su te etnike promjene morale biti takoer od odlunog znaenja i za
jezik na tome podruju. Znaajno je, da se iekavska štokavština pojavljuje baš u onim
izprva hrvatskim krajevima, koji su nakon 16. stoljea dobili novo, pravoslavno, sad
više, a sad opet manje s katolicima muslimanima izmiešano puanstvo. Treba i

takoer primietiti, da je najjae narjeje kod Srba ekavština, a kod Hrvala je naprotiv
ikavština najstarije najjeje.
Svi ti razlozi ne dopuštaju nikakve sumnje, da današnji književni jezik Hrvata i

Srba zapravo predstavlja jezinu smjesu iz hrvatskog jezika i

prijašnji književni jezik
jezika novog elementa, koji se kasnije posrbio. Takve jezine smjese nastaju esto u
podruju, gdje razni elementi stanuju jedan pokraj drugog zbog etnikog pomicanja.
Tako na pr. postoji u zapadnoj, Rusiji poljsko-rutenski miešani jezik. Ova glavna
obilježja obaju jezika, hrvatska ikavica i srbska ekavica, stopile su se u jedan dvoglas
ie, pa je tako pored ikavstine i ekavštine nastala i iekavština.
Na stupanj književnog jezika podigao se jezik onog kraja, gdje je to miešauje
najdulje trajalo, i gdje je bilo najintenzivnije, a to je u Hercegovini. Ve u doba
Nemanjia osjeao se ondje jak srbski utjecaj. Nakon pada nemanjike države u 15.
stoljeu, prevladavao je ondje opet hrvatsko-bosanski upliv. Protjerani od Maara,
nadirahu onamo bogumili, koji govorahu, kao što sam ve ustanovio, ikavski. Osim
toga pojavljivahu se ondje ve vrlo rano balkansko-romanski utjecaji, jer je dokazano,
daje Crna Gora podruje intenzivnog romanskog prodora. Tu injenicu priznaju ve i

Srbi; upuujem na citat na str. 183., gdje se izriito iztie, da je književni jezik
zajedniko blago hrvatskog srbskog naroda, koje je »nastalo« u onoj jezgri, u kojoj
i

se križanjem Slavena Vlaha stvorila srž srbskog naroda«. Kako pravoslavno

i

puanstvo nastupa u tim krajevima kako iztiskujie katolike Hrvate, može se vrlo
i

1
pouno itati u jednom lanku S. Vutovia? Nije bez ironije, da se na temelju
putopisa jednog Rusa, P. A. Tolstoja, dokazalo, da se grkoiztono puanstvo u Boki
Kotorskoj pojavljuje tek od 17. stoljea da se autohtoni katolici u tim navodno i

srbskim krajevima zovu izriito Hrvatima (»nazivajutsja Hervati«). Ja sam stoga

uvjeren, da se jezina mješavina, nastala u Hercegovini možda posredovanjem pra- —

VIII. 5., sir. y. T nadalie VIII. -i., str. XXVIII.

321
 1
voslavne Crkve, koja je imala jedno svoje središte u Hercegovim kasnije širila sve — 'i

više prema sjeveru zajedno s proširivanjem pravoslavne crkvene organizacije od g.

1557. (godine osnutka peke patriarhije). Kako je napredovalo uništavanje akavskih
1
..i
Hrvata u središtu njihovih naselja, tako je napredovala i štokavska iekavština, koja
bijaše preuzeta jednako od novog stanovništva kao i od ostataka Hrvata. Ovim
iztiskivanjem Hrvata iz središta njihovih naseobina može se takoer objasniti, zastoje
1
akavština ograniena na tako mali obseg. Ona se mogla održati samo ondje, kamo
nije doprlo novo stanovnitvo, na dalmatinskoj obali, u primorju banske Hrvatske i na
otocima.
Time bi bila razjašnjena iekavština i dokazano, da je mješavina hrvatske ikavštine
i srbske ekavštine. Trebalo bi još da li je štokavština takvo obilježje, da bi se
iztražiti,
to narjeje imalo smatrati srbskim. akavština, koja bijaše neko prošireina sve do
zapadne Srbije Crne Gore, takoer nije jedinstvena, nego se u pojedinim krajevima
i

pokazuju znatne razlike. Tako se upitna estica ne izgovara svuda a, nego o, što e i

odgovara poljskom eškom »co«. Ali i u štokavšttni se govori mjestimice šta

i

umjesto što. Oito je, da se u jeziku a o

naprosto zamienilo sa šta i što, dok su
i ri
leksikalna graa jezika i naglasak ostali još uviek akavski, što se mjestimice održalo
u
sve do danas. Tako je prof. Šurmin još u današnjem sarajevskom govoru domaih
katolika muslimana mogao nedvojbeno utvrditi akavske ostatke. 16
i ^
Skupina glasova »št« jest po glasovnim zakonima obilježje starog bugarskog J
(crkvenoslavenskog) novog bugarskog jezika, u kome glasovi »št«
i »žd« i
17
zamjenjuju hrvatske i srbske glasove »« i »«, tako da riei »pia«, »pe« glase ]
bugarski »pista« i »pest«. Pretvorba estica a i o, koje se doduše pišu tvrdo, ali ih
j

akavci izgovaraju sasvim mekano, usliedila je dakle u šta i Štopo starom nekom
bugarsko-slavenskom zakonu. To nas zauditi tim manje, što e smo ustanovili, da je I

halkansko-romanski element potjecao dobrim dielom iz nekadašnjih bugarskih

krajeva i nesumnjivo povukao sa sobom i bugarsko-slavenske elemente. Na to se r%

svodi, Što je Mikloši u istarskih Rumunja, t, zv. ia, našao još u njegovo doba j
18
nekoliko bugarskih riei, što pokazuje neosporno na doseljenje iz bugarskog
jezinog podruja. Tvrdim, da za veliki dio Romana naseljenih u
to isto vriedi i

hrvatskim zemljama, kojih je seljenjem »što« sve više potiskivalo »a«.

Tvrdnja dakle, da je štokavština posebno srbsko narjeje, vriedi upravo toliko,
koliko i ona, daje pravoslavlje najstarija vjera u Bosni i da su 4/5 stanovnitva Bosne
pravoslavni. -J
Ako je moja tvrdnja o
jakom uplivu balkanskih Romana na stvaranje današnjeg
hrvatskog i srbskog jezika
istinita, onda bi se tragovi tomu morali nalaziti u jeziku. i

Ja u sasvim kratko dokazati, daje tvorba glasova oblika u današnjem hrvatskom i i

srbskom jeziku izvan svake sumnje pod utjecajem nekih zakona romanskih jezika.
Pošto se ne sjeam, da sam o tome nešta ve negdje itao, obradit itavu tu stvar u J
sasvim samostalno.

16
VI, -27., s/r.
. 2.
17
Jzporei Vili. - -/., str. 559.
'
Brojano to nije sasvim upravno, jer u Srbiji ima Rumunja i Albanaca, a u Crnoj Gori ima takoer Albanaca:
oni politiki ne igraju nikakovii ulogu.

322
 .

1 akavsko i kajkavsko narjeje imaju vrlo esto na koncu riei nebani glas 1, i
tojednako kod imenica kao na pr. oral (akavski) orel (kajkavski), a osobito esto u i

aktivnom prošlom, participu, i to u mužkom rodu. Ti oblici glase u akavskom i

19
kajkavskom narjeju: imal, videl, primil, bil, ul. štokavsko narjeje ne podnosi
nikako 1 na koncu riei i pretvara ga u o, pa ti isti oblici glase onda: imao, video,
primio, bio, uo. To je onaj isti romanski glasovni zakon, prema kojemu nastaje na pr.
u francuzkom jeziku iz capel chapeau, iz bel beau t. d. Taj isti zakon postoji i u i

talijanskom jeziku, samo se tamo na koncu ne pretvara u samoglasnik, nego mu se

I

dodaje još jedan samoglasnik (capello, bello i t. d.).

2. U akavskom kajkavskom narjeju esto

i se upotrebljava i podpuno izgovara
grleni glas h. U štokavskom narjeju, a osobito kod Srba, postoji nedvojbeno neka
nesklonost spram tog glasa. Osobito u genitivu množine, prvoj osobi imperfekta i

aorista, tako na pr. ženah, vidjeh, mogoh i t. d. akavci

taj h u i kajkavci izgovaraju
genitivu množine vrlo ga danas više ne izgovaraju, oni govore pišu
oštro, a štokavci i

žena s dugakim a, koji bi imao oznaivati onaj izpali h. Ali iekavski Srbi gotovo
uobe više ne izgovaraju ni onaj h u imperfektu i aoristu. kod turskih imena, ak i

gdje se h vrlo oštro izgovara (zbog semitskog guturalizma) tako na pr. Ahmet,
Hamdija, Hilmija, pišu govore Srbi veinom: Amet, Amdija, Ilmija. Riei uho, muha
i

govore pišu Srbi uvo, muva, samo da bi izbjegli glasu h. Iztrebljivanje glasa h je
i

takoer romanski glasovni zakon, koji se pojavljuje u talijanskom i u francuzkom i

jeziku. Latinska rie honor = ast glasi talijanski onore, a francuski honneui, taj se h
doduše piše, ali se ne izgovara.
3. U akavskom kajkavskom narjeju
i veli se: hou piti i upotrebljava se svim
arijskim narodima zajedniki oblik infinitiva. Srbin meutim tako ne govori. On se
služi namjernim veznikom veli: hou da pijem. Taj oblik ne javlja se samo u
i

srbskom jeziku, nego u bugarskom, rumunjskom (en vreu se beu)

i u grkom i

jeziku, felo na pio: sGs^oo, a u albanskom jeziku, dakle u jezicima onih naroda, u
i

kojima ima takoer balkansko-romanske krvi. Taj oblak, koji je po svoj prilici
nainjen prema latinskom namjernom ut (volo ut bibas), bijaše kod Hrvata prije
prilino nepoznat, ali se sve više upotrebljava, odkako srbski utjecaj raste.
Ovi jezini glasovni zakoni bezuvjetno romanskog znaaja ne dopuštaju više
i

nikakve sumnje u izpravnost moje teorije o balkanskim Romanima.

Vidjeli smo dakle, kako se razvijao zajedniki jezik Hrvata Srba. On je i

posljedica poviestnog razvoja, kojim je jedan strani element prodro u hrvatske krajeve
i veim dielom iztisnuo Hrvate. Iz politike oportunosti morali su Hrvali odabrati
književnim jezikom jedno narjeje, koje bijaše nastalo iz smjese njihova iskonskog
narjeja, akavštine, sa stranim elementina, no koje im je u mnogome postalo stranim,
s obzirom na njegove glasovne zakone i zakone jezinih oblika.

" VIU. 31., sir. 32'S. Poglavlje <> Srhnna u Himfalvv/emj knjizi izradio je upravo profesor Sdnvicker. hporedi
S..W1.

323
 "1

Iz injenice, što Hrvati i Srbi imaju danas jedan te isti književni jezik, ne može se . j

meutim da su oni jedan narod isto tako, kao što nisu jedan narod ni Švedi i
izvoditi,
Norvežani, premda imaju jedan književni jezik. Oba se jezika uostalom meusobno H
opet razilaze zavisi samo o politikom razvitku na jugu, ne
i li se opet posvema e " *

razii, a poetci tog razilaženja ve se jasno razabira.

3. Razmjeri snage obih naroda A
Hoemo razumno suditi o južnoslavenskom pitanju, u prvome redu potrebno
li ™
nam je poznavati odnose snaga obih naroda, jer su to one veliine, s kojima nam je ]
raunati. Da bismo to postigli, promotrit emo oba naroda, njihovo stanje omjer i

njihovih snaga s tri gledišta: s politikog, kulturnog i gospodarskog. *i

S obzirom na omjer politikih snaga, brojana je veliina obaju naroda prvi temelj J
za prosuivanje tog pitanja. U prvom poglavlju ovog diela obširno sam se i namjerno
pozabavio tim pitanjem, jer je upravo u ovoj toki uspjelo Srbima da zavedu itav
— — ^
v>
sviet tako, da i kapacitet poput Leskiena a on nije jedini u tom pravcu tapkaju u
tmini. Pravi brojani omjer izmeu Hrvata i Srba jest 4:5. Hrvati sa prema tome
brojano nešto slabiji, ali taj brojani omjer nipošto nije takav, da bi se položaj Hrvata
morao smatrati lošim. Ipak su Srbi znatno nad Hrvatima s obzirom na politiku snagu.
Ja u kratko pregledno sabrati sve momente, koji su pri tome odigrali ulogu, i
i
a
obazreti se samo na one, koji su postojali do rata, jer se još danas ne može ocieniti, i

kakav e biti položaj poslije rata.

Srbi su imali dvie samostalne države, i kakvi god bili nedostatci tih država, ipak -}
bijahu one dva prirodna središta, koja se natjecahu u pomaganju Srba i izvan svojih A
granica u povezivanju Srba u jednu veliku cjelinu. Koje je pravo znaenje službenog
i

naslova »kulturno ujedinjenje sviju Srba« pokazao sam jasno u šestom dielu ove ]
knjige. Obje srbske države nalazile su osim toga takoer uviek i sredstva za novano ^
pomaganje tih nastojanja. Kad bi ponestalo sredstava, pomagala bi ih od vremena na
vrieme iluzija, jer se nije radilo satno o nacionalnim, nego i o vjerskim ciljevima, pa
i I

je za te ciljeve Rusija, kao pravoslavna velevlast, morala u svako doba nasmagati

novaca. U ta dva središta, od kojih se je prevlast u posljednje vrieme nesumnjivo
^
nalazila u Srbiji, stvarale su se osnovne misli, prema kojima se vodila itava kulturna,
gospodarska družtvovna politika Srba u inozemstvu, pa
i u Austro-Ugarskoj. U i

Monarhiji još uviek nemaju pravu predobu o tome, koliko Srbija vlada nad Srbima u
inozemstvu kako je sliepo slušaju. Sredstvo za to vladanje bijaše vjerske prirode, a
i
J
to je upravo ono, što se baš u Monarhiji nije shvaalo.
Svega toga ne bijaše u Hrvata, Piemont Hrvata bijaše Hrvatska Slavonija, i

zapravo samo onaj dio, što ga nikad ne osvojiše Turci. Odande je zapoeo narodni
pokret. U poglavljima sedmog diela ove knjige, ja sam pokazao, kakav bijaše položaj
u Hrvatskoj. Stvarno se ondje

L.J

324
poevši od god. 1 868. vladalo uviek protiv Hrvata. Izuzetak bijaše razdoblje vlade
bana Mažurania od god. 1873. do 1881. Prilike bijahu uviek takve, da je država
mislila, da se mora protiviti proširivanju hrvatskog narodnog pokreta na druge i

krajeve. To sam stanje opisao posebice u Bosni, gdje je Monarhija mogla doduše
prieiti, da se ne proširi hrvatski upliv, ali nije mogla sprieiti širenje srbskog upliva.
Konani rezultat vidimo danas. Na taj nain nedostajaše Hrvatima nacionalno
središte, koje bi bilo sposobno za akciju poput srbskoga, a nisu imali ni diplomacije,
ni vlastite konzularne službe, a s time ni veze s inozemstvom, nisu imali izvještaja,

nacionalnog gledišta i t.d. Hrvati bijahu poradi toga uviek lošije obaviešteni, imali su
manja sredstva na razpolaganju. a osim toga prieile su im vladajue prilike, da
razviju upotriebe ono malo raspoloživih snaga.
i

Drugi jedan moment sastoji se u tome, što obje srbske države predstavljaju
20
jedinstveno srbsko narodno podruje, dok danas nema hrvatske zemlje, u kojoj ne bi
bilo takoer primjese srbskog puanstva. U Hrvatskoj Slavoniji ine Srbi 24,6%, u i

Dalmaciji 16,3%, a u Bosni 43,4% od svega puanstva. Odatle sliedi, da su se srbske

države mogle dati uviek voditi srbskim probitcima gledištima, što kod Hrvata ne i

može biti. jer oni moraju voditi uviek rauna o srbskim manjinama. Zato mogu Srbi u
svojoj politici uviek slobodno stvarati odluke, Što Hrvati ne mogu, Srbi se mogu uviek
miešati u hrvatske poslove, a Hrvati se ne mogu nikad miešati u srbske. To je upravo
idealno stanje za nastojanja, kakvo je srbsko. Za Hrvate je to pak moment slabosti,
koji se ne smije podcieniti.
Ne smije se nadalje izgubiti s vida, da Hrvati poevši od god. 1867. pokazuju
tendenciju opadanja, a Srbi tendenciju porasta. Ja sam se trudio pokazati, kako je to
nastalo i kako je duh pokvarenog smisla dualizma uviek nastojao orientirati politiki

pravac u Monarhiji protiv Hrvata.

Gotovo sukob Hrvata s državnom silom, obuzeo je njihove snage, koje su se
stalni
bezkoristno Hrvate treba prekoriti, što im politika u glavnim potezima ne
trošile.

ve jednom jedan narod doe na kosu ravninu kao Hrvati nakon

bijaše dobra. Ali kad
god, 1868., onda ga može iz tog položaja osloboditi samo jaka snažna linost, a i

takve linosti Hrvati nisu imali.

Položaj Srba nakon god. 1830. bijaše naprotiv izvanredno povoljan. Meunarodna
diplomacija stalno ih je pomagala spram Turske, jer se njena vladavina u Europi

smatrala nemoguom. Osim toga natjecahu se Rusija i Austro-Ugarska o upliv na

Balkanu, pa su vještom politikom uviek mogli imati podporu jedne od tih dviju
velevlasti. Ne smije se ni previdjeti, da je položaj Srba nakon god. 1 868. postao i u
Austriji mnogo povoljnijim, a osobito u Hrvatskoj Slavoniji nakon Khuena, da se i i

vlast nakon Kallaveve smrti u Bosni otvoreno naslanjala na Srbe. U doba aneksije
i

nastala je u tome mala stanka, ali se kasnije opet s time u Bosni nastavilo.
Tako je nakon god. 1860. stalno rasla politika snaga Srba znatno, prešla i

politiku snagu Hrvata, a to tim više, što su Srbi imali posvuda

20
O »trikovima« pravoslavnog sveenstva leporedi III. • 14., sir. 2-/8.

325
 1
uspjeha nakon god. 1860. sa svojim svesrbskim pokretom. Budui daje opasnost tog
pokreta ostala širim krugovima u Monarhiji gotovo sasvim nepoznata zapravo sve do „
aneksije, naišli su Srbi u Monarhiji posvuda zapravo samo na podporu, a svakako vise !

nego Hrvati. Tako im je uspjelo, da nakon god. 1 860. pridobiju široke grkoiztone
gomile za srbsku narodnu misao. Tu injenicu oni nastoje na svaki nain prikriti i n)
prikazati, kao da seje netom posrbljeni element odavna nazivao srbskim. Tragino je :_i

samo to, što ib je državna vlast u tom poslu esto puta izravno podupirala, kao na pr.
u Hrvatskoj i Slavoniji- Pitanje je dakako, da li bi državnoj vlasti bilo mogue
zaprieiti takav razvoj. Ja u to sumnjam, i to poradi toga, što se on pojavljivao gotovo
izkljuivo u crkvenoj mantiji što mu je zato neobino teško prii. Izkustva, što ih
i

štekoše Mažurani Kallav, nisu takva, da bi se mogli nadati sigurnom uspjehu.

i

Moglo možda tom pokretu odkinuti njegovu opasnu oštricu, što je dosada još
se
najbolje uspjelo Mažuraniu.
Konano ne smijemo previdjeti ni ovaj važni inbenik moi na politikom
podruju, koji odluuje položajem stalno u korist Srba, a to je njihova narodna Crkva.
Tim problemom pozabavili smo se tako obširno u petom šestom dielu ove knjige, da i n
sad ovdje ne treba o tome gubiti riei. Jai, bezobzirniji, vlastohlepniji duševno i
k]
pokretniji pojedinac je jaka aktivna stavka u narodnoj politici, a ta svojstva zahvaljuju
Srbi izkljuivo svojoj Crkvi. Srbi to rado svojataju kao svoju nacionalnu zaslugu, kao Q
što uobe rado puštaju, da im Crkva stupa u pozadinu, ali to je ve takav bizantinski lj

nain. Ima ak i ozbiljnih uenjaka. Takav je na pr. Heinrich Schwicker, koji sasvim
21
ozbiljno htjede Srbe oznaiti najnadarenijim slavenskim narodom, a to je mišljenje, 1
uj
koje su kasnije preuzeli neki vodei politiari kao na pr. Burian, te ga
onda praktiki
izkorišivali. Takvom mišljenju moram Nema sumnje, da su
se najodlunije protiviti.
Srbi postigli zavidne uspjehe, ali samo na podruju razvoja vlastite moi u onome, i

što u tu svrhu trebaju. Oni nisu nikada stvorili kulturne vriedoosti izvan tog kruga, a
ne e
ih nikad ni moi stvoriti, jer su svojom pripadnošu pod Bizant zauviek osueni
na bizantinsku kulturnu neplodnost.
Tvrdi se takoer, da su Srbi bolji politiari od Hrvata. To može vriediti za
pojedinca, oni su svakako mnogo okretniji, agresivniji, lukaviji i dosjetljiviji. No da li
je ta vlastohlepna politika, koja uviek vodi, do katastrofe, kao što to takoer vidimo u
sadašnjem ratu,takoer bolja, u to se ufam posumnjati. Tvrdim ak, da mije onda još
ipak milija tvrdokorna, premda esto puta bezpomona obranbena politika Hrvata.
u politikom smislu mnogo više, nego što
Srbi svakako zahvaljujju svojoj Crkvi i

se obino Posredovanjem Crkve. Srbi su sve do danas preuzeli predaju fine

misli.
bizantinske politike diplomacije, koju vode najrafjniranijim sredstvima. Svaki Srbin
i

je roeni diplomat i politiar, a to svojstvo stjee on ve svojim crkvenim odgojem.

Odatle njihovi zamjerni uspjesi na diplomatskom podruju. Razsadnici te politike
i

vještine su crkvene školske obine, u kojima laici sudjeluju u upravi Crkve stjeu
i i

prvo svoje školovanje u bizantinskoj politikoj umjetnosti u borbama sa sveenstvom

o prevlast. Tamo oni stjeu poduku u politikim i

''
VIII. s.

326
smicalicama, koje smo tako esto vidjeli tokom ove knjige. Vidjeli smo takoer,
kako su pravoslavni duhovni crkveni ideali postali uzorima nacionalnog stremljenja.
i

Pri tome upozoravam na peku patriarhiju i na injenicu, da se misao o novoj srbskoj

državi porodila najprije u glavi karlovakog metropolita Stratimirovia. Što svakog
promatraa mora zapanjiti, to je neobino brzo širenje politikih misli, novih pogleda
i t. . meu Srbima. To sve širi Crkva, njezino sveenstvo i njezina organizacija.

Budui da crkvena nacionalna nastojanja idu uviek uzporedno, ima svaka politika
i

misao svoju vjersku primjesu, pa je zato shvaa onaj najneobrazovaniji ona ga se

i i i

prima. U politiku borbu mogu zato Srbi mobilizirati mnogo brže, mnogo vee mase i

šire krugove, nego li Hrvati.

Jave iztaknuo, daje narod i država kod Srba proizvod narodne Crkve, dok je
sam
država narod Hrvata proizvod narodnog plejmstva. Crkva je narodu doduše ostala,
i

ali vidimo, kako iza godine 1 868. narodno plemstvo napušta hrvatsku politiku kako i

narodnu politiku preuzimaju graanski krugovi. No tim nastupa na politiko poprište

kod Hrvata jedan novi element, bez politikog školovanja predaje, i od toga težko i

boluje hrvatska politika nakon god. 1868. Tu misao našao sam izraženu u jednom
spisu hrvatskog seljakog voe Stjepana Radia, u kome se on tuži, da u Hrvata nema
politike predaje. No ini se, da taj pisac nije nacistu, kako da družtveno-politiki
predstavi taj nedostatak. Zato onaj pretjerani demokratizam nije ni izdaleka onoliko
naškodio Srbima kao Hrvatima, jer su Srbi mimo svega zadržali svoje crkveno, t. j.
teokratske vodstvo, dok je demokracija kod Hrvata odbila plemstvo od narodne
politike,
U kulturnom pogledu imali su Hrvati sve do poetka osamdesetih godina 19. st,
nesumnjivo neospornu kulturnu nadmonost prema Srbima. U starijim djelima našao
sam, da se Hrvati oznauju kao najkultiviraniji južnoslavenski narod, a to punim
pravom. Kritinim obratom hrvatske politike od doba Pejaevia, što sam ga ve
spomenuo, zapoinje vidljivo kulturno propadanje Hrvata, te ih Srbi dostizavaju.
Tendencija prema dolje na podruju politike preniela se i na podruje kulture, to i

jednako na podruje kulture u užem smislu, kao na podruje civilizacije (tehnike i

kulture).
Tražei razloge toj pojavi, naišao sam, na zadovoljavajue razjašnjenje u
inteligentno napisanoj brošuri hrvatske ratne književnosti »Svjetski rat i Hrvati«, Ta
se krivnja pripisuje odozgo vladi bana Khuen-Hedervaryja, a odozdo svojstvima tako
zvane stranke prava (Starevieve stranke). »Uzprkos svojoj neoporecivoj nadarenosti
bijaše Khuen-Hedervary sasvim neplodan i negativan duh. U njega ne bijaše ni volje
na smisla da stvori realne vriednosti kulturnog i priradnog života. Razdoblje njegove
vlade palo je tako poput mraza na mladi još i nerazvijeni kulturni, gospodarski i

družtvovni život hrvatskog naroda«. Pisac dokazuje nadalje, da hrvatska stranka prava
nije nikad imala vlastitog kulturnog gospodarskog programa, što se vidi odatle, da je
i

god, 1909. (zapravo 15. listopada 1911.) preuzela program kršansko-socialne

stranke, jer dotada nije imala vlastitoga. Pisac izvodi nadalje: »Tvrdim

- J
VIII. 8.. .sit: 61.
-''
Izporedi Somhcirt, VI, 12., II. poglavlje: Znaenje židovske vjere u gospodarskom život u. Izporedi takoer
str. 131. 142. ovog djelu.

327
dakle, da je stagnacija
i nazadovanje Hrvata na tri napried spomenuta važna podruja

narodnog života nastalo poradi toga, stoje grof Khuen, koji je dvadeset godina vladao
zemljom, bio sasvim neplodan i negativan duh i da se za njegove vlade na svim ^
podrujima uinilo uviek samo ono najnuždnije. Stranka, koja je kroz tri desetljea
vladala duhovima u zemlji, i iji bi zadatak bio da djeluje kao neki izpravak neplodne
vladine politike, nije imala programa i izraene osnove ni u kulturnom, ni u
gospodarstvenom ni u socialnom pravcu, a nije za to uobe imala ni smisla, i zato u
tom pravcu nije mogla sama ništa uiniti, ni izvršiti pritisak na vladu, da se nešto qj
uini. Tako je više od 20 godina vladala podpuna ravnodušnost odozgo i j
nerazumievanje i nedostatak jasnih ciljeva odozdo u svim pitanjima kulturnog,
gospodarskog socialnog života. Postojee tradicije i poetci iz razdoblja narodnog
i T>
preporoda ne bijahu dovoljno jaki, da odole toj dugotrajnoj kušnji, pa je sve J
24
nazadovalo«.
Ovo je shvaanje po mom mišljenju sasvim izpravno. Uprava, iji je glavni Hj
vjl
zadatak silom uzdržati politiko stanje, kojemu se itavi narod protivi svom silom,
takva uprava može samo malo ili ništa uiniti za podizanje naroda, jer nema potrebne
suradnje izmeu naroda i uprave.
No budui daje Hrvatska Slavonija bila središte Hrvata budui da su Dalmacija
i i

i Bosna bile bezuvjetno upuene da odande uvoze elemente kulture, prenielo se q

propadanje Hrvata doskora na Dalmaciju i na Bosnu.
i
i
Sasvim drugaije izgledaše to kod Srba. Uzprkos unutarnjim krizama razvijahu se
dvie njihove države povoljno. Osobito na gospodarskom podruju pokazala su se ona
^
spomenuta nastojanja i onaj brzi tempo razvoja, a s rastuim bogatstvom rastao je i J
stupanj kulture. Premda je po mojoj procjeni prosjena kulturna potreba u Srba manja
nego u Hrvata, ipak su tendencija porasta ambiciozne težnje Srba neosporno
i i
]
primjetljivo djelovale na kulturni razvoj. Srbi bijahu dovoljno pametni da izpravno
ociene, kolika je vriednost kulture kao sredstva za stjecanje snage, pa se tako zbilo, da
su Srbi uz svoje politike težnje pokazivali zamjernu kulturnu ambiciju, koja im je
i i
-1

doniela plod. Ta je injenica mnoge zavela, da Srbima uobe, a napose bosanskim

J
Srbima, izdaju mnogo bolju svjedobu nego što je zaslužuju. Malo njih. znalo je
meutim, kakove veze postoje izmeu tih sve eših pojava. Da pokažem na jednom ci
primjeru, kako je upravo imperialistiki moment u tome pravcu djelovao, spominjem
injenicu, da se je zloglasno poviestno svesrbsko djelo Šime Lukina Lazia »Srbi u
davnini« prodalo u najkraem vremenu u nakladi od 6000 primjeraka, što je upravo
ogromni broj s obzirom na to, da u Hrvatskoj ima jedva pol milijuna Srba.
"1
Tendencija propadanja Hrvata osobito je žalostna na jednom podruju, a to je
stanje školstva. Prije rata bijaše u Hrvatskoj i Slavoniji 53% nepismenih, 80% u vi
Dalmaciji i 75% u Bosni i Hercegovini. U Srbiji bijaše ih samo 62%. Srbija je imala
(prije balkanskih ratova) 1272 puke škole na 48.000 km 2 , a u Hrvatskoj i Slavoniji, u
Dalmaciji, u Bosni i Hercegovini ima na ukupno 107.000 km 2 samo 2035 pukih J
škola.

*
Bosanski odvjetnik i voda bosanskih Srba. N/egovi lanci, puni mržnje i uvreda prema Hrvatima
«Srbobranu«, bijahu povod pratusrbskih nemira u Zagrebu god. 1902.

328
 U godinama 1908. — 1914. nastala je upravo kriza školstva u Hrvatskoj i Slavoniji.
Hrvatski uitelji imali su odreenu plau od 58 kruna mjeseno; zbog financialnih
potežkoa, u kojima se zemlja nalazila, nisu se njihove plae mogle povisiti. Te
naprosto nemogue plae imale su za posljedicu, da su uitelji dobrim dielom
napuštali svoje zvanje i da uobe ne bijaše uiteljskog podmladka. Tako su se morale

neke škole zbog pomanjkanja uitelja, ali ostale škole radile su nekako bez
zatvoriti i

volje. Stupanj hrvatskih Škola, koji je u doba Mažurania bio vrlo visok, pao je tada
vrlo duboko. Poznat mi je znaajan uzvik jednog hrvatskog uitelja: »Kad nas se
plaa kao koijase, ne može se od nas ni zahtievati više nego od koijaša!« Lako si
možemo zamisliti, kako je ovakovo stanje u hrvatsko-slavonskim školama djelovalo
na obe kulturne prilike u zemlji i na cieli hrvatski narod.
S obzirom na gospodarske odnose, raunati nam je s injenicom, koju sam ve
jednom spomenuo, da su Srbi neosporno najbolji trgovci meu Slavenima. Tim sam
se pitanjem dugo bavio utvrdio sam ve na str. 88., da je nomadski znaaj rasni
i 1

temelj za trgovake sposobnosti Srba. K tome dolaze još druga dva važna momenta:
25
Jednako kao Židovi iu svom religioznom mišljenju, imali su Srbi u svojim i

religioznim ustanovama, u svojim crkvenim obinama, u ijim su upravama

sudjelovali takoer laici, odgojne zavode za dobro gospodarenje. Poznato mi je iz
i

izkustva, da srbske crkvene obine posuuju novac na kamate, koji uviek nisu baš
nizki. K upravi crkvenom imovinom spadalo je to gospodarenje novcem, u emu se
i

vježbahu svi, koji sudjelovahu u upravi crkvenom imovinom. Poradi toga je neko
poznavanje novanog gospodarenja vrlo znaajno za Srbe, oni zato u tome Hrvate i

nadaleko, nadmašuju. No u Srba ima takovo stanje esto posljedicu, da njihovi i

trgovci prave vrlo rado novane poslove, koji preesto prelaze u lihvu. Trei moment
je dobra trgovaka predaja. Pod konac 18. stoljea naseliše se u itavoj Austro-
ugarskoj, a osobito na njenom jugu levantinski trgovci, po narodnosti Grci ili Cincari
(macedonski epirski balkanski Romani), a po vjeri grkoiztonjaci. Zbog svojih
i

zamjernih poslovnih sposobnosti oni posvuda stekoše ugled bogatstvo, kao na pr. u i

Beu Dumfoe, Sine, Spire, Todeski t.d. No dok oni, koji prebivahu u Beu, i

postadoše Niemcima, na jugu se oni u razdoblju od g. 1860. 1900. nacionaliziraše —

gotovo izkljuivo u Srbe, pa ak tamo, gdje su živjeli u isto hrvatskoj sredini. Tako
i

poznajem u Zagrebu izprva grku porodicu Gavella, koja boravi u Zagrebu ve preko
100 godina, a danas je srbska. To je ona neodoljiva snaga asimilacije u Srba, koja se
sastoji u tome, da svatko mora prije ili kasnije postati Srbinom, tko god stupi u srbsku
narodnu Crkvu. Nacionaliziranjem tih Levantinaca stekli su Srbi svojoj narodnoj
misli ne samo veinom imune ljude, nego tradiciju praktiki izkušane trgovake
i

vještine. Jedna od posljedica potrebe grkoiztonjaka, da se odjeljuju, posljedica i

njihove jake solidarnosti jest takoer pojava, da pravoslavni trgovac namješta samo
pravoslavne trgovake pomonike da e
se samo u sluaju nužde poslužiti
i

inovjercima. Na taj nain postadoše dobro idue trgovine tih Levanti-

2i
Vili. 9., sir. 9. i 10.

329
 1
naca, razsadnici buduih srbskih trgovaca, a Srbi tome zvanju, kao što smo to ve '

vidjeli, mnogo naginju, i to iz vjersko-poviestnih, a takoer iz rasnih razloga. Vidjeli ^

smo takoer, kako su Srbi trgovakim razvitkom i u južnoj Ugarskoj poetkom 19. ]

stoljea stekli veliki utjecaj (iz. str. 230.). Taj isti razvoj zbiva se upravo sada na jugu
Monarhije, Srbi pokazuju najjau tendenciju porasta na gospodarskom i politikom
i r\
podruju zbog svoje trgovake nadmonosti. J

Sasvim su obrnute prilike u Hrvata. Koliko god je to gorka spoznaja za

osvjedoenog katolika, ipak se ne može poricati injenica, koju znamo iz izkustva, da H|
katolike države narodi imaju neku tendenciju ka gospodarskoj zaostalosti. To vriedi
i i

i za Hrvate. To ne znai, da u Hrvata nema preduvjeta za trgovaki stalež. Tko pozna

akavske trgovce na Primorju, poštovat njihovu sposobnost e
odlunost, osim i
1
v-J
nekog njihova konzervatizma. Hrvat Mihanovi (iz dalmatinske hrvatske plemike
obitelji Mihanovia) najvei je brodovlastnik u Južnoj Americi. Katoliki Hrvat conte
LukeŠi vladao je drugom polovicom 19. stoljea u Cardiffu englezkom trgovinom
ugljena. No kao cjelima, Hrvati ne pokazivahu nikakav gospodarski polet, nego se
naprotiv može ekonomsko nazadovanje.
opažati r»
Po mom shvaanju ta je pojava u vezi s politikim nazadovanjem Hrvata nakon Jj
godine 1867. Od god. 1848. do 1867. razvila se Hrvatska
i Slavonija gospodarski
sasvim liepo. U
Hrvata bijaše prilina trgovina, Sisak, Rieka Senj bijahu glavna i
ci

trgovaka središta, kuni obrt cvao je posvuda. U Kraljevici bijaše mnogo ui

brodogradilišta, gdje su se marljivo gradili mali i veliki jedrenjaci. Hrvatski jedrenjaci
plovili su po svim morima, ta poznato je priznato, da Hrvati spadaju u najbolje
i ]
'**
pomorce na svietu. Zemljom su prolazile dobre ceste. Opustjela sela na Lujzinskoj
cesti od Rieke do Delnica svjedoe nam. o nekadašnjem živom prometu. Na riekama
Savi, Dravi i Kupi plovile su lae, a parobrodi. U isto doba s politikim neuspjehom
i
|
Hrvata god. 1867. došao je i veliki preokret u tehnikim temeljima gospodarskog
života i u veleobrtu, pojavio se parostroj a željeznica i prekomorski parobrod u
1
prometu. Staro propadaše, a padajua tendencija u razvoju Hrvata ne mogaše stvoriti
zamjene, koja je zahtievala više organizacije, kapitala i energije. Gospodarska snaga
Hrvata tako je polako propadala.
A i sami Hrvati su mnogo Svojom znaajnom uztrajnošu
krivi što su nazadovali.
htjedoše oni najprije izpraviti državopravne mane god. 1867. tjerahu neplodnu i

državopravnu politiku, dok zanemarivahu plodni rad u gospodarskom trgovakom i

životu. Jedino, što ih još zanimaše, bijaše borba protiv Srba, koju vodahu na isti nain
ine primjeujui, da dolaze sve više u pozadinu.
To je vrlo važan moment, jer gospodarskom podizanju Srba stoji tu nasuprot
gospodarsko nazadovanje Hrvata. Srbi ne bi bili vješti politiari, a da ne bi tu
konjunkturu izkoristili. Za Khuenova vladanja i pod okriljem svoga povlaštenog
položaja u ono doba, sagradiše Srbi uzornu gospodarsku organizaciju sa sjedištem u
Zagrebu, koja odande uspješno obrauje sav jug Austro-Ugarske. Oni osnovaše
»Srpsku Ban-

330
ku« koja se ve razvila u banku srednje veliine, udruženje »Privrednik«, koje se bavi
posredovanjem namještenja u trgovini i veleobrtu, izdaje obaviesti iz gospodarstva, te
se jednom rieju bavi najintenzivnijim izkorisivanjem konjunkture za Srbstvo.
Budui da je itava politika Srba politika osvajanja, kao što sam to, mislim, ve
dokazao, dobila je i njihova gospodarska politika osvajaki karakter s neprikrivenim
ciljevima, da posrbi po mogunosti sve gospodarske izvore na jugu. Sve položaje,
koje su Hrvati u svom nazadovanju napuštali, nastojahu oni popuniti svojim ljudima. I
jer jeu Srba bilo unutarnjih preduvjeta za gospodarsku utakmicu, jer su se oni stvarno
podizali, i jer ih je i državna vlast preesto snažno podupirala, i to upravo protiv

Hrvata, došli su oni polako do opajajueg osvjedoenja, da više ništa ne može stati na
put konanom ostvarenju njihovih ciljeva. Jedan sluaj tog absolutnog pouzdanja u
pobjedu naveo sam ve na str. 1 82., to srbsko pouzdanje u pobjedu moglo se posvuda
opažati, ono je postalo ve jednim psiholožkim inbenikom srbskog pokreta. Uspjeh
posvuda poveava snage. Njihov je rad zadobio time riedko vieni polet i imao je
zamjeran uspjeh. Ovu osvajaku tendenciju srbske gospodarske politike u hrvatskim
zemljama valja imati na pameti, da bi se shvatilo, zašto su protusrbski izgredi u
Zagrebu god. 1895., 1902. i 1914. nakon sarajevskog atentata bili uviek osobitim,
biesom upereni protiv srbskih duana. Ne valja misliti, da se to zbiva samo poradi
toga, jer su duani lako pristupani. Ne, tome je dublji razlog. Gomile su u Zagrebu
kao u Sarajevu osjeale, da je srbski trgovac prvoborac srbskog osvajakog
i

nadiranja zato su svoj bies izkalile najprije na njemu.

i

Vidimo dakle na svim podrujima: Srbi, koji su i onako u povoljnijem položaju,

služe se položajem Hrvata, koji je u Monarhiji nakon god. 1867. postao nepovoljan, i

izrabljuju ga uporno za stjecanje vlastitih prednosti i za ostvarenje svojih namjera.

4. Predhistorija nastojanja oko jedinstva Hrvata i Srba

Do 19. stoljea ne vidimo u poviesti Srba i Hrvata gotovo nikakovog nastojanja

oko jedinstva. Njihove odnose sam u 3. dielu dovoljno obilježio, kad je Srbima išlo
zlo, bježali su na hrvatsko podruje, a kad im je išlo dobro, nastojali su osvojiti
hrvatske zemlje. Vidjeli smo, kako je Stjepan Uroš II. Nemanji uzeo Hrvatsku i

Dalmaciju u svoj kraljevski naslov. Protuudarac izveli su Hrvati Bosanci: Kralj

Stjepan Tvrdko I. okruni se god. 1378. kraljem Srba, Bosne uze god. i Primorja i

1390. još i naslov kralja Hrvatske Dalmacije. Njegovo krunjenje na grobu sv. Save
i

oznaio sam pokušajem, da se iztrgne iz politike nemogunosti bogumilstva da s i

pomou pravoslavlja nasljeduje uspješno politiku Nemanjia. A

sam u etvrtom, dielu
takoer iztaknuo, kako je taj pokušaj jadno svršio zbog vjerskih suprotnosti. God.
1378. zove se Stjepan Tvrdko ponosno: »Kralj Srblem, Bosne, Primoria k tomu«. i

Dvanaest godina kasnije, u jednoj izpravi od 1. kolovoza g. 1390., naziva se on: »Dei
Graciae Rascie, Bosne, Dalmatie, Croatie, Maritime-

331
 —

que rex inclitus«. Izgleda dakle, da nije stekao dobro izkustvo s grkoiztonim
»Serbli«, jer ih izbacuje iz svog naslova i naziva se samo po zemljopisnom pojmu
»Rascia«. 1
Sedamdeset godina nakon krunjenja dolazi za Bosnu turska katastrofa, trideset
godina kasnije za Hrvatsku (Krbavsko polje 1493.) a još nešto više od 30 godina r-»

kasnije dolazi ona za Ugarsku (bitka na Mohakom polju).

i
il

U doba turske vladavine nestaje hrvatska, a kasnije i srbska narodna sviest. Srbska
misao oživljuje doduše god. 1557. u crkvenom obliku u pekoj patriarhiji, doživljuje H}

ak svoj cvat proširivanje, ali kad se ona, za austrijsko-turskog rata godine 1683.
i i

1698., pokazala nepouzdanom turskoj državi, krenuo je i njoj zadnji as. Ostatke
narodne sviesti spasilo je kod Hrvata pobjeglo plemstvo, koje se bijaše stisnulo na "]

uzkom podruju oko Zagreba, a kod Srba spasila je narodnu sviest narodna Crkva, ^
koja bijaše sa svojim patriarhom pobjegla u južnu Ugarsku.
Ugarski pritisak ideje god. 1789. izazivaju doskora kod Srba u južnoj Ugarskoj
i
j

nacionalni pokret, a nešto kasnije kod Hrvata (oko god. 1835.). Kod Srba se
i

pojavljuje on odmah, ponesen Crkvom, u izrazitom, crkveno-narodnom obliku rj

srbstva, kakvo još danas igledamo. Neobino je, da je narodni pokret kod Hrvata
]
doduše zapoeo pod hrvatskim, imenom, ali da gaje doskora odbacio i pretvorio se u
ilirizam. Kasnije, kad je ilirizam umro od svoje unutarnje poviestne neistine, pretvorio n
se hrvatski narodni pokret opet u jugoslavenstvo. U oba ta nastojanja trebalo je, da i ,J
Srbi surauju pod tim skupnim imenom.
Moram priznati, da me je ta neobina pojava silno iznenadila, da sam godinama i
]
razmišljao o tome, što je Hrvate moglo ponukati, da traže svoju politiku sreu u ^
takvim umjetno stvorenim skupnim imenima, da se ne drže svog starodrevnogi

astnog narodnog imena, što bi bilo jedino izpravno. Tu sam zagonetku riešio tek i

onda, kad sam bio nacistu o trima stvarima: prvo, o postanku Srba u hrvatskim
J
zemljama, drugo, o sadržaju hrvatske narodne državne sviesti, tree, o onome, štoi i

zovem »bizantinskim krivotvorenjem poviesti«, a koje se sastoji iz sustavnog

umanjivanja, prešuivanja i izbacivanja Hrvata i svega, što je hrvatsko. Dugo sam
vremena bio razpoložen smatrati Hrvate narodom nepopravljivih politikih fantasta,
dok me nije sve jaa spoznaja pouila, kako stvari zapravo stoje.
Sadržaj hrvatske narodne državne sviesti jest uspomena na nekadanju nacionalnu
i

veliinu, upravo kao kod Srba. Premda ta veliina nije bila dugog vieka
i seže i

unatrag od 9. do 11. stoljea, premda je do današnjih Hrvata doprla samo u obliku i

i

putem starih ljetopisa razbacanih papinskih

i mletakih izprava, ona je glavni i

sastavni dio njihove državne i narodne sviesti. Treba pomisliti samo na staru,

željeznim lancima vezanu knjigu statuta zagrebakog Kaptola, koja nam javlja, da se
Hrvatska nekada protezala »a medio Cancrv usque ad fines Duracv«. Kao što su ti
zemljopisni pojmovi neodreeni, tako je predoba o nekadašnjoj veliini veoma
i

neodreena, ali ona živi. Nisam toga dugo shvaao, dok nisam u muzeju Hrvatskog
starinarskog družtva

V i

332
u Kninu vidio spomenike iz doba hrvatskih kraljeva, te divne staroarijske i

starogermanske vještine kovanja oružja, kacige, mamuze i prave vikinžke maeve,

kakve upotrebljavahu stari Normani, a koji bijahu naeni u grobnicama hrvatskih
knezova kraljeva. Zatim sam tu predobu nadopunio studijem stare bosanske
i

umjetnosti njenih spomenika, koji su u svojoj biti jednaki onima iz Dalmacije,

i

premda nekoliko stoljea mlai, i shvatio sam, da su ti Hrvati morali biti silni ljudski

soj. A život i djela te snažne, izprva istokrvne arijske rase ogorena borba nijhova
katolikog diela protiv Osmanlija, osjeaj samoodreenja, što ga gledamo prilikom
izbora Habsburgovaca god. 1527., u iniciativi prigodom pragmatike sankcije god.
1713. —
kad je upravo od Hrvata potekao poticaj za stvaranje ovog po Monarhiju
toliko važnog zakona, —
obranbeni rat god. 1848. protiv Maara: sve to zajedno
sadržaj je hrvatske narodne državne sviesti, osjeaj je nekog stanovitog znaenja u
i

svjetskoj poviesti i osjeaj narodnog ja.

Kad su dakle ti poetku svog narodnog preporoda pokušali
Hrvati god. 1835. u
uiniti prvi svoj korak, opaze najedno, da u znanstvenom iztraživanju uobe ne
postoje. Hrvati bijahu po shvaanju Dobrovskv-Šafarikovu samo akavci, eventualno
još i kajkavci, svega zajedno u —
ono vrieme oko 200. 300 tisua duša, sve drugo
bijahu Srbi, a i taj mali ostatak bijahu »zapravo takoer Srbi«. Hrvati kao katolici i
zapadni Europljani držahu se posljedaka znanosti, u njih ne bijaše pravoslavlja i
Rusije, koja bi uveliavala sve, što je hrvatsko, a umanjivala sve, što je Hrvatima
neprijateljsko sugerirala to slavistici, koja je tad upravo nastajala. Sa znanošu,
i

kakva se bijaše razvila od god. 1789. do 1835., nisu Hrvati mogli ništa zapoeti.
Njihova narodna rasna sviest, u kojoj bijaše sadržana takoer i sviest o poviestnom
znaenju, bijaše došla u sukob s ondašnjim stanjem znanosti, po kojemu su Hrvati
postali sasvim maleni neznatni narod. S takvim hrvatstvom, kakvo ja imalo biti po
i

vladajuoj slavistikoj znanosti poetkom 19. stoljea, nisu se mogle kovati politike
osnove nisu se narodu mogle pružati nade u budunost. Ostati pak bez osnova bez
i
i

nada, znailo je polaziti ususret narodnoj smrti, ilirizam bijaše poradi toga neizbježiva
konstrukcija za nuždu, koja je imala prebroditi jaz izmeu narodne sviesti, koja se
upirala u poviestne injenice, i nepovoljnog i objektivno netonog stanovišta znanosti.
Budui da u poviesti ne naoše prirodni okvir, da u njemu razviju svoje sposobnosti i

ambicije, oni si odluno brzo skrojiše nov umjetni okvir. Temelji ilirizma bijahu
i

ponajprije poviestna injenica Napoleonove Ilirije i okolnost, da je Napoleon

oigledno pomagao hrvatstvo, da bi te sposobne vojnike za se pridobio. Ta pod
francuzkom upravom izašle su prve hrvatske novine »Kraljski Dalmatin«, a
Dalmacija doživjela je procvat, makar samo na kratko vrieme, kakav nije doživjela od
vremena svoje nezavisnosti. Zatim bijaše tu mišljenje ruskog ljetopisca Nestora, da
i

su stari Iliri bili zajedniki praotci Hrvata i Srba.

Slaveni i

Da bi se razumjelo, što kasnije sliedi, potrebno je još bezuvjetno iztražiti

psiholožke temelje onoga, što zovemo bizantinskim krivotvore-

ni
njem Grkoiztonjatvo nije religija onoga svieta, nego je naprotiv religija
poviesti.
ovog To je posljedica njegovih jakih veza s državom. Država, uobe ne može
svieta.
kao pomonika Crkvu, koja nema smisla za realni život. Vidjeli smo na
upotriebiti
primjeru bogumilstva, kako je bosanska država propala od njihova prevelikog
spiritualizma i neprijateljskog razpoloženja spram života. Glavni je cilj
grkoiztonjatva, da uini po mogunosti što veim jaim i sve one narode i države,
koji mu pripadaju da, obratno, uini što manjim
i slabijim sve one, koji bi mogli i

postati opasnima njemu samome ili njegovim narodima državama. To postizava i

grkoiztonjatvo na vrlo jednostavan nain tako, što nauava svoje vjernike zapravo i
1 i

ih sili, da ne vide ono što jest, nego samo ono, stoje grkoiztonjatvu koristno. Osim ., i)

toga je ono svoje vjernike oboružalo jakom sugestivnom snagom, tako da mogu svoje
-i)

gledanje svoje shvaanje nametnuti

i nebizantincima. To je bit one hipnoze, koju
i
i

smo ordevi, dr. Jurii i ja u ovoj knjizi nastojali prikazati uglaviti kao i
J
neosporivu injenicu. Uzgredice neka bude spomenuto, da je grkoiztonjatvo uviek
izvanredno opasno svojim malim pripadnicima, jer je u skladu sa svojim nastojanjem,
oko jedinstva, uviek razpoloženo žrtvovati svoje manje lanove za probitak veih. To
je temelj pojave, kojuzovem »lietom moljaca prema svietlu«, protiv koje je razbor u i H
žrtava nemoan. ^
Da razjasnim, što sam teoretski ukratko rekao, na jednom praktinom sluaju,
ocrtat u taktiku Srbije Rusije prema Austro-Ugarskoj. Austrija je stara država, vrlo
i
^
konzervativna, koja se samo polako evolucionira, no time je ona neuništiva. Stabla,
koja polagano rastu, žive dugo. Austrija ima dakle po pridodi u sebi sve uvjete, da se
obistini izreka: Austria erit in urbe ultima. No Srbija i Rusija mrze Austriju, i to
ponajprije, stoje katolika, a drugo, stoje vjena zapreka ostvarenju njihovih osnova J
za proširenje. Iz mržnje i potrebe, da je vide sitnom, jadnom lošom, izkorišujui i i i

uveliavajui razne povremene smetnje, bez kojih ne može biti nijedan organizam,
J
nastade duboko uvjerenje: Austrija nije sposobna za život, ona je trula država. Oni su
o tome premda je Austrija mnogo bolja od njih samih. Nastojao sam takoer
uvjereni, "}

prikazati, kako se to shvaanje sugeriralo velikom dielu svieta, ~]

kako je kod naših i

neprijatelja postalo jednim od psiholožkih preduvjeta za rat. Tako je osobina

Bizantinaca, da u nekom stanovitom pravcu uobe ne mogu vidjeti istine, nego samo "1

ono, sto odgovara njihovu probitku, t. j. onome, što im ga je Crkva sugerirala. Nema -?
sumnje, da je ta djelomina sljepoa za objektivnu istinu veliki nedostatak. No taj
nedostatak pruža takoer velike prednosti.
J
Te prednosti vidimo upravo u sluaju ilirizma. Hrvati bijahu primorani poslužiti se
umjetnim imenom, da ožive svoj narodni pokret. Za Hrvate bijaše bezuvjetno vrlo
nepovoljno, što su gotovo pol stoljea jedrili pod tuim imenom; to je vrlo naškodilo
j

populariziranju upoznavanju njihova narodnog imena kao njihovih nastojanja. A

i i

upravo su Srbi znali iz te injenice izbiti glavnicu. Jedan od vodeih Srba poznati i

26
hrvatožder. dr. Nikola Stojanovi piše ovako: »Hrvati zato nisu ni narod, a ni j

pleme. Oni se nalaze u prelaznom stanju od plemena u na-

'*
Dr. Andn: Hrvatski ilirizam i Srbslvo. »Vienac» 1X94,, sir. -4. i 30.

334
rod, ali bez ikakve nade, da jednom postanu narod. To dokazuje najbolje njihovo
lutanje u 19. stoljeu od Gajeva ilirizma do Strossmaverova jugoslavenstva i

27
Starevieva hrvatstva«.
Ilirizam meutim nije ni htio biti nacija, nego samo politiki skupni pojam, koji je
trebao povezati sve južne Slavene, pa i Srbe, na nekadašnjem hrvatskom podruju, u
rad oko jedinstvenih politikih ciljeva. Ilirizam nije ukidao pojedine narode, i poradi
toga se njegovi pristaše nazivahu Ilir iz Hrvatske, Ilir iz Kranjske, Ilir iz Bosne t. d. i

Uzprkos tome djelovao je ilirizam samo u hrvatskim, zemljama, malo u slovenskim i

zemljama u južnoj Ugarskoj. Srbi iz južne Ugarske odmah ga odkloniše s

i

obrazloženjem, da namjere iliraca nisu iste jasne. i

Svakako .je zanimljivo, kako je ilirizam došao u sukob s državnom vlasti

Monarhije. Pokret bijaše doskora prešao u Bosnu, gdje ga prihvatiše osobito bosanski
franjevci. Od franjevaca uzgojena mladež klerici bijahu oduševljeni ilirskim i

pokretom. U Vesprimu posjeivahu etiri klerika ilirca redovito kuu jednog Srbina,
po imenu Jovanovia, koji ih uvjeravaše, da se sprema pokret za osloboenje Bosne,
pa neke samo odu u Bosnu i podignu ustanak, njihova domovina biti sigurno i e
osloboena. etiri mladia: Joši, Juki, Kovaevi Balti dadoše se nagovoriti i i

pooše god. 1841. u Bosnu; Joši izgubi odmah život, a ostalu trojicu spasiše
franjevci težkom mukom sakriše ih u inozemnim samostanima. Taj djetinjasti
i

pokušaj imao je velike posljedice. Bosanski vezir, Mehmed Vedžihi-paša, prituži se u

Beu, oznai ilirizam proizvodom ruske promibe, te Metternich god. 843, zabrani 1

29
pokret.
Za ilirizam je znaajna njegova produktivnost na kulturnom podruju. U ono doba
bijahu položene klice sviju kulturnih ustanova, Što ih Hrvati danas imaju, jer do god.
1835. nisu Hrvati imali gotovo nikakvih narodnih kulturnih ustanova. Ono malo, što
bijaše stvoreno nakon opadanja turske opasnosti, kao na pr. Pravoslovna akademija u
Zagrebu, koja bijaše nastala iz isusovake gimnazije, bijaše sasvim anacionalna. U toj
kulturnoj plodnosti leži glavno znaenje ilirizma za hrvatstvo. Da se to razumije, valja
imati na umu dva momenta: prvo, živu silu predobe o narodnoj veliini, pa ma daje
ona umjetna kao itavi ilirizam, nade u bolju budunost, koje se na to vezah, a
i i

osobito nada u osloboenje ostale brae od turskog robstva. Ta sila dala je prije
opisanoj narodnoj sviesti stvarni sadržaj, a to bijaše jedan moment snage. Drugi
moment bijaše duboki etniki i kulturno djelatni sadržaj ideala ovjenosti, što ga
bijaše ilirizanr preuzeo.
Nigdje nisam još našao izriito spomenuto, ali vjerujem, da se glavna vriednost
ilirizma sastoji u njegovoj dubokoj, nepatvorenoj, ak i koncentriranoj ovjeanskoj
misli, da je on dao ideal ovjenosti, koji uzdiže i proišuje narod, koji bijaše
i

postao surov uslied borbe s Turcima. Taj je svoj ideal ilirizam stekao nadovezivanjem

na staru književnost Dubrovnika, Splita i t. d. U tim gradovima, kojih su viši slojevi

nastali križanjem izprva romanskih graana s doseljenim hrvatskim plemikim
obiteljima, nastao je pod uplivom talijanskog preporoda u 16. 17. stoljeu znatan i

kulturni i književni pokret, kojega su proizvodi u

"IV, JZ.sv.lL.str. PO. do 184.

3 Ovi dalmatinski pisci zovu svoj Jezik, koji je ikavski »jezik slovinski« ih »hrvatski« , a nikada
»srbski« . I[Xik reklamiraju Srbi tu književnost za sebe. dakako po receptu Šajarika. Jzporedi VIII. 29-, sir,

72. do 84.
29
Izporedi Vili. JI. Nažalost, ostalo je pn poetku tog rada, koji je mnogo obeavao.

335
 . .

hrvatskom jeziku nasljeivanje talijanskih djela iz razdoblja preporoda. Studijem

ovih dijela, kojih je jezik pravi temelj hrvatskog književjnog jezika, došla je i
31
humanistika misao u bansku Hrvatsku, gdje je naišla na razumievanje i njegu, a ^
svoj najljepši književni izraz našla je u pjesnikom, djelu Mažurania »Smrt Smail- i

age engia«, o kome sam ve govorio.

Ali Hrvatima ne bijaše sueno, da izvojuju pravo na obstanak humanistikim nj

idejama, nego su to morali uiniti oružjem u ruci. Svoj prirodni završetak našao je J
ilirizam u godinama 848749. Hrvati pooše u rat protiv Maara, a u obranu svoje
1

autonomije kao ostatka nekadašnje narodne hrvatske državnosti. To je ujedno godina i Hj

roenja novog hrvatskog nacionalizma. Oružjem u ruci izvojštit si, oni u svietu e ^

toliko priznanja, da su na neko vrieme pobliedile znanstvene teorije nepovoljne za

Hrvate. 1
U godinama 1 848749. bijahu Hrvati i Srbi upueni jedni na druge u zajednikoj
borbi protiv Maara. Bijaše upravo zakljuen savez izmeu srbske Vojvodine i

hrvatske Trojedne kraljevine. Pri tadanjem bratimljenju spominjahu se po prvi put

1
.i
Srbi u Hrvatskoj. Govoraše se takoer, da su Hrvati i Srbi jedan narod, pa da moraju
živjeti u ljubavi i bratstvu prelazei preko vjerskih razlika. No doskora se odnosi po- n
mutiše. Srbi zahtievahu Sriem za srbsku Vojvodinu, koju je trebalo stvoriti. Time bi ti ]

krajevi odpali iz banske vlasti. Tako se odnos izmeu oba naroda pokvario.
Kad su se veljakim ustavom god. 1859. prilike u Monarhiji nanovo sredile i 1
Hrvati osjetili, da e se morati razpravljati i o novom ureenju njihovih odnošaja s J
Ugarskom, nastojali su pridobiti Srbe popuštanjem. Ali o tome sam ve govorio u
šestom dielu na str. 1 99. i dalje.
Ponašanje Srba u Sriemu postalo je Hrvatima sve sumnjivije, pa tako nalazimo u
J
»Pozoru« od 10. ožujka 1863. vrlo znaajne riei, »da Hrvati ne mogu autohtono
j

hrvatsko katoliko stanovnitvo u Sriemu prepustili za gospodstvom iduoj požudi I

»novo doselijenih Srba«. Da dokaže postojaajie te »za gospodstvom idue požude«,

pozivlje se pisac lanka na zakljuke srbskog crkvenog sabora g. 1861 ., prema kojima ^

su samo grkoiztoni Srbi punopravni graani Vojvodine, dok su pripadnici drugih ]

vjera naprotivsamo bezpravne parije. u lanku »Glas iz Slavonije«, koji je izašao u
1

»Pozoru« od 4. ožujka 1863. žali se hrvatski politiar Miškatovi, koji kasnije postade H
poznat, da srbski listovi »Vidovdan« »Srbski dnevnik« tvrde, da su Hrvati kamen
i ci

smutnje meu južnim Slavenima zakljuuje rieima: »Ali sve žrtve hrvatskog naroda
i

za volju sloge nisu Srbima dovoljne, jer oni ne ni slogu ni ljubav, nego smrt e
- J
hrvatskog naroda«
Iz »Pozora« od 5. ožujka 1863. vidi se takoer, da su se Srbi protivili utjelovljenju
Vojne Krajine, oito poradi toga, da Hrvati ne bi politiki ojaali.
Nije mi težko razjasniti razloge tom pogoršanju hrvatsko-srbskih odnosa. U petom
poglavlju šestog diela prikazao sam, kako je god. 1860. napredna nova srbska država ^

prigrlila i uinila glavnim sadrža- j

!
"
VII. 4., str. 136. do NH. Biskup Strossmaver i preporod hrvatske kulture.
n VIII. -5., str. 6. Evo tog znameni tog mjestu: »Prema tome mislim, da ne može biti drugaije, nego da su Srbi
i Hrvali jedan narod, kop ima samo dva imena, pa se jedan dio naziva Srbima, a drugi Hrvatima«

336
jem svoje državne politike svesrbsku misao, koja se bijaše razvila u južnoj Ugarskoj.
Time se ona toliko ojaala, daje mogla bez bojazni nastupiti i protiv Hrvata.
Hrvati doduše nisu u cielosti shvatili znaenje te pojave, ali su ga osjetili, pa u
razdoblju od god. 1861. do 1867. nastaju dvie stranke, koje su se u glavnome
orientirale s obzirom na srbsko pitanje u hrvatskim zemljama: tako zvana
Strossmaverova stranka hrvatska stranka prava ili Starevieva stranka.
i

Prva je nastojala oko sporazuma sa Srbima, a druga je propoviedala bezobzirnu

borbu protiv Srbstva.
S obzirom na skueni prostor, ne mogu ovdje sebi dozvoliti da prikazem snažnu
linost Strossmayera. To je pokušao uiniti Seton Watson u šestom poglavlju svoje
2
knjige/ pa na to mjesto upuujem svakoga, tko se za to zanima. Prikaz Setona
Watsona nije samo nije razumio glavnih Strossmaverovih misli
neizpravan, on
o sadržaju srbskog pitanja.
vodilja, jer ne bijaše ništa shvatio
Seton MVatson pada u prvu zabludu, kad misli, da je Strossmaver osniva nove
hrvatske kulture. To nije tono. Kulturno znaenje Strossmaverovo sastoji se u tome,
što je intenzivnom kulturnom nastojanju ilirizma stavio na razpolaganje znatna
sredstva svoje bogate biskupije. Kulturni ferment bijaše jedinoi izkljuivo spomenuta

ve humanistika misao, koja je doniela uspjehe na polju kulture u vezi s

nedvojbenim kulturnim darom Hrvata. Strossmaver, kao biskup jedne biskupije, u
kojoj ne bijaše samo mnogo Srba, nego pod koju podpadaše itava kraljevina Srbija, i

bijaše brzo shvatio, koliko je srbsko pitanje vjersko pitanje, zbog nerazdružive veze
srbstva s grkoiztonjatvom. On je možda takoer slutio, kakva se nesrea desiti,
i e
kad se katolika grkoiztona vjera namjere jedna na drugu, te je ve od god. 1861.
i

osjeao, da se bura približava. Uzprkos svom njemakom podrietlu smatrao se on

Hrvatom bijaše jedan od mnogih, koji se osjeahu privuenima etikim kulturnim
i i

sadržajem ilirskog humanizma. Tim vema je zazirao od borbe, koju je vidio da

dolazi. Kao snažna linost, htio je to zlo izlieiti u svom korienu, posegnuvši za
starom papinskom mišlju o Strossmaver je htio privesti sve južne Slavene
uniji.

katolicizmu ili time onemoguiti borbu izmeu Hrvata Srba.

barem grkoj uniji i i

Namisao bijaše upravo velianstvena, ali ve unapried osuena na neuspjeh; morala je

doživjeti istu sudbinu, koju je doživjela papinska politika i koju uviek morati e
doživjeti.
Misao o uniji izgleda da ne potjee od samog Strossmavera, nego od hrvatskog
povjestniara dra Franje Rakog, jer je taj ve godine 1861. u »Katolikom listu«
(službenom katolikom vjestniku u Hrvatskoj) objavio niz lanaka pod naslovom
»Katolika crkva bugarski narod«, gdje je potaknuo pitanje prielaza Bugara na
i

katolicizam.
Strossmaver je mislio svoju namisao provesti u velikom stilu. Vjeran svojoj
lozinki: »Sve za vjeru i za domovinu«, htio je spojiti narodne i crkvene probitke i

pomagati ih ne samo crkvenim nego i svjetovnim sredstvima. On je htio Hrvatsku

uiniti duhovnim središtem itavog

'

Izporedi 17//. 12.. sir. 24. do 39.

337
 ,

Balkana, osnovao je u Zagrebu Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti,

založio se uspješno za osnivanje sveuilišta u Zagrebu, koje je snabdio obilnim
sredstvima, a da politiko ime ne bi nikoga povriedilo, odluio se za -ni

»jugoslavenstvo«, za koje je razvio živu promibu. Njegova stranka, koja se novaila j

iz najobrazovanijih krugova Hrvatske, vjerna hrvatskim humanistikim mislima,

izbjegavala je borbu sa Srbima i izlazei im ususret do skrajnjih granica, nastojala je "}

pridobiti ih za Strossmaverove misli i za prijateljsku suradnju s Hrvatima. ^ i

Ta ne bijaše jedinstvena sama u sebi,

je politika doživjela podpuni slom. Stranka
jer su se u pitanju narodnog imena oitovala razna shvaanja. Jugoslavenstvo bijaše ]
"j
zapravo samo politiki okvir, koji ne mogaše ukinuti pojedine narode; a radilo se
zapravo baš o tome, kako da se Hrvati i Srbi uže povezu. U stranci bijahu zastupana
tripravca: 1. Jedni su htjeli, da se oba naroda obuhvate pod imenom Srbo-Hrvata, a
ini se, daje to bilo i mišljenje Rakoga. 2. Drugi mišljahu, da su Srbi Hrvati jedan i

narod s dva imena da bi svakome trebalo biti slobodno kojim

i se imenom služiti. e ^
Taj pravac zastupao je i slavni slavist uro Danii, koga je Strossmaver iz Beograda
33
pozvao u Jugoslavensku akademiju. 3. Bijaše takoer i pojedinaca mišljenja, da
treba primiti zajedniko ime »Srbi« u skladu sa Šafarikovim shvaanjem, da su i H
Hrvati »Slavosrbi«. Ovo svom silom veina Srba.
posljednje stanovište podupirala je ^j
Sva ta tri pravca kao itava politika Strossmaverova pomagahu
i protiv njegove i

volje srbstvo, koje je susretljivost Hrvata izkoristilo u svrhu promibe za politiko i i

gospodarsko širenje. Radikalne hrvatske stranke uzele su to za povod, da napadnu ^]

Strossmavera, ije misli, koliko god dobro plemenito zamišljene, ipak ne bijahu bez
i

opasnosti za Hrvate, i da goje mržnju protiv njega kao štetoine hrvatskih probitaka. I

Noinae doživio je velikodušni biskup sama gorka razoaranja. Kad njegovi

i

pokušaji oko unije ostadoše na Balkanu bez uspjeha, pokuša on u tu svrhu stei neke
^
veze u Rusiji, ali ga to uini sumnjivim u Beu pa ga godine 1 888. car Franjo Josip I. j
pozove oštro na odgovornost prigodom manevara u Slavoniji. Kod Srba su njegova
nesakrivena nastojanja oko unije pobudila samo ogorenu mržnju. Svoje nadalje i
]
neprijateljsko držanje prema Hrvatima obrazlagali su Srbi upravo time, što se moraju J
34
braniti od hrvatskog nastojanja oko unije. No to je tipina bizantinsko izvrtanje
pravog stanja stvari, jer su Strossmaverova nastojanja oko unije bila zapravo samo n
pokušaj, da se otupi oštrica srbskim osvajakim namjerama iza god. 1860. Kad je ^
Strossmaver devetdesetih godina htio posjetiti dio svoje biskupije u Srbiji, srbska mu
je vlada ak zabranila ulaz u zemlju. Konano su ga još i u Vatikanu žestoko napadali,
jer da se razbacuje crkvenom imovinom u svjetovne, a ne u crkvene svrhe.
Tad je došla god. 1 867./68.; Hrvati dospješe u najnepovoljniji položaj i umjesto da -

postanu privlaiva toka za cieli Balkan, postadoše zastrašujuim primjerom. i

"'"
Jzporedi VII. 4., osmo poglavlje: Rieka rezolucija i njene posljedice (19(15. do I90H., sir. 16-1. 200.).
"'
Važno je upozorili na jedno mjesto, koje je po mom shvaanju mnogo pridoniefo krivoj nauci Sajankovoj i
srbofilstvu Ceha. To je jedno mjesto u Dalimilovoj kronici, gdje se veli: »W srbskem gazvke gest zemie (iiežto
Charvan gest ume« (izporedi Safafik, 1. sv., str. 103.). No Safafik sam priznaje i na tom mjesta, a i u 2. sv. na
strani 97., da se to mjesto odnosi na sjeverozapadne Slavene, da se dakle na podruni liižikih Srba nalaze
dielovi hrvatskog plemena, kao što to bijaše i u eškoj. No to mjesto se ipak sasvim .krivo pnmienilo na
jinoslavenske prilike, udružilo sa shvaanjem peke palnarhije i iz toga zakljuilo, da je Srbin viši pojam nego
Hrvat. To se shvaanje kasnije i provodilo ti praktinoj politici.

338
 Velikodušni taj ovjek bijaše tako posvuda neshvaen, doživi podpuni neuspjeh i

povue se ogoren razoaran. Od poetka osamdesetih godina pa do

i svoje smrti nije
uobe više imao udjela u djelatnoj politici Hrvatske.
Njegova se stranka god. 1881. razdielila u dva krila. Jedno se stavilo na
oportunistiko stanovište, da nagodba od godine 1868. ostavlja Hrvatskoj dovoljno
slobode za akciju i pretvorila se u unionistiku stranku, koja se istrošila u vrieme
Khuenove vlade; drugo krilo ostalo je strankom oporbe, ali budui da bijaše bez
jasnog programa, bez organizacije vodstva Strossmaver bajaše doduše teoretski
i —
voom, ali nije vršio utjecaja na vodstvo —
dospjelo je ono posvema pod klerikalni
utjecaj, i nakon stoje god. 1894. bez uspjeha pokušalo da se sjedini sa Starevievom
strankom, propalo je sasvim na prielazu u novo stoljee.
Sasvim drugim putem pošao je dr. Ante Starevi, Strossmaverov antipod. On je
shvatio, da se protiv srbskog lukavog inasilno osvajakog pohoda ne može uspjeti
humanom diplomatikom i htio je zato itavi hrvatski narod povesti u bezobzirnu
borbu protiv navale srbstva. Starevi je pobijao ilirski humanizam i njegova kulturna
nastojanja kao nesuvremena i neupotrebiva. Nasuprot velikosrbskom idealu stavio je
Veliku Hrvatsku, htio je itav narod oduševiti tim idealom, pa najprije pregaziti sve
unutrašnje protivnike, a zatim pristupiti ujedinjenju hrvatskih zemalja. Iz injenice, da
su balkanski Romani velikim dielom imali udjela u postanku Srbstva, iz injenice, da
je ono izprva bilo maleno i da su njime vladali Hrvati, sazdao je on teoriju, da Srbi
nisu nikada postojali, ali je pri tome previdio injenicu, da nikada nije bilo države bez
snažnog narodnog elementa. Ponesen svojim snažnim, temperamentom, Starevi se
nakon godine 1868. stavio na Austriji neprijateljsko stanovište, pripisujui joj svu
krivnju zbog nedae Hrvata, ne priznavajui nagodbe, nego tvrdei, daje do nje došlo
na nezakonit nain.
Odluan nastup protiv Srba, postavljen ideal narodne veliine, kojemu je srž bila
istinita i zdrava i odgovarala narodnoj samosviesti, premda je prešla razumne granice
i dijelomice poviestnu istinu (s obzirom na Srbiju slovenske zemlje) i bezobzirno
i

zauzimanje stanovišta na sve strane, sve se to duboko dojmilo hrvatskog naroda.

Katonski znaaj Stareviev, njegovo suvereno preziranje sviju asti, dostojanstva i
zemaljskih dobara, samo je još pojaalo njegov upliv. Narod je tako sliepo sliedio
ovjeka, kojemu su nedostajala glavna svojstva uspješnog politiara, praktiki smisao
za stvarnost, a time i taktika i nadarenost za provoenje zadataka. On nikada nije
izradio potanjih osnova za provedbu svojih misli, a što je u tom pravcu uinila
njegova okolina, bijaše neznatne vriednosti. Borba se sa Strossmaverovom strankom
zavukla, jer je ona u posjedu humanistike kulturne predaje iz doba preporoda bila
i

znatno nad stareviancima svojom inteligencijom kulturnom visinom. U borbi i

protiv Khuena, stranka je doživjela težki poraz, kao što sam ve prikazao (str. 247.), i
trebala je gotovo 10 godina, da se od njega oporavi. Glavno djelo stranke bijaše, daje
u Dalmaciji i u

339
Bosni uinila mnogo za nacionalno prosvjeivanje i djelovala posvuda protiv srbskog
osvajanja. No njene mogunosti bijahu ograniene, jer je ona, svladavši obzoraše, ^
samo razkinula vezu s humanistikim mislima i kulturnim nastojanjem iliraca, a nije j

bila u stanju sama nešto uiniti. Starevieva je stranka, kao što sam ve rekao, na taj
nain samo pripomogla opadanju kulturne i gospodarske razine hrvatskog naroda. hi
Došavši pod Mažuraniem u nezgodan položaj, kao izmeu dva žrvnja: izmeu vlade, j

koja im se, premda umjereno, suprotstavila odozgo, izmeu oporbene Starevieve i

stranke, koja ih potiskivaše odozdo, Srbi naoše nakon zauzimanja Bosne priliku, da Hj

se približe Maarima, pa kad se prema Hrvatima oštrije nastupilo, staviše se oni na i)

stranu Khuena postadoše njegovom glavnom podporom. Osnova Starevieve

i

stranke, da onemogui Khuen-Hedervaryja fizikom uvredom, znaajna je za duh u \

toj stranci. Kao što sam ve prikazao, ona je izvukla krai kraj, a Khuen ju je znao

kroz 16 godina tako paralizirati, da se za njegove vlade bavila u glavnome borbom „

protiv obzoraša. Kad je narodu dodijala ta pusta borba, pokušali su god. 1894.
i
starevianci pod pritiskom javnog mnienja izmiriti se sa Strossmaverovom strankom,
ali od toga ne bi praktinih rezultata. Stranka je poela uviati, da je borba na svim n
frontama nemogua i pod dojmom te spoznaje kao zbog osobnog utjecaja dra Franka
i J
zapoeo je austrofilski razvoj s namjerom, da se oslobodi ta fronta da se borba i

usredotoi na ostale dvie fronte. Zbog toga se stranka razciepala, jer jedan njen dio -1

ostade nepomirljiv. Frankova stranka prava zvaše se »ista stranka prava« a druga J
stranka zadržala je ime Starevieve stranke prava, ali je s vremenom ona morala i

povui jednu frontu, i to onu protiv Srba, ulazkom u tako zvanu hrvat sko-srbsku ]

koaliciju.
Takav bijaše stranako-politiki razvoj sve do asa, kad je došan kraj Khuenovu
režimu, i južnoslavensko se pitanje poelo kritiki zaoštravati. Tom temom pozabavit
emo se u sljedeem poglavlju.

5. Rieka rezolucija h

Važnost rieke rezolucije ve je poznata, postalo je svima jasno, da ona znai

prekretnicu u poviesti Monarhije na jugu. Ta e
se spoznaja nakon rata produbiti, kad H
e povjestniarima stajati na razpolaganju bogati material, koji nam je dopao u ruke d
pri zaposjedanju Srbije, i kad e
biti mogue odkriti sve niti srbskog pokreta na jugu.

To nam je sad nemogue, ali ipak mislim na temelju mog dugogodišnjeg opažanja, da
35
mogu izpravno prikazati itavi taj razvoj, prema kojemu rieka rezolucija izgleda
kao jedan mostobran pokreta, iji je drugi mostobran atentat od 28. lipnja 1914.
Nadam se, da mogu u tome pogledu dopuniti i izpraviti razlaganja Setona VVatsona, i

to ne samo u jednom pravcu. To mi se ini tim važnijim, što njegova knjiga, upravo
poevši od tog poglavlja, a dotle je možemo oznaiti dobrom, zauzima opasni smjer i

nalazimo u njoj nedostataka, netonosti težkih nepravda spram Monarhije.

i

:j
Vili. 14., sir. 1. i 2.

340
 Za razumievanje rieke rezolucije, potreban je kratki pregled prilika u
južnoslavenskim zemljama u okviru Monarhije u njenom susjedstvu.i

—
Khuenu bijaše kroz dvadeset godina (1883. 1903.) uspjelo, da vlada Hrvatima s
pomou Srba, samo u tom razdoblju Hrvati su vidljivo nazadovali.
i

U Dalmaciji bijaše austrijska vlada primorana podržavati ono neprirodno

državopravno lebdee stanje budui da Hrvati neprestano zahtievahu utjelovljenje
i

Hrvatskoj, bijaše upuena na Talijane, a kasnije na Srbe, koji su time uživali sve
i

prednosti vlasti. Kod Hrvata se upravo pokazalo obratno djelovanje. Dalmacija je

propadala pod tom nezdravom politikom, podržavanom protiv volje ogromne veine
naroda (81%), a takoer i zbog toga, što bijaše neprirodno odrezana od svog
ekonomskog zalea. Beckova investicija nije tu mogla ništa popraviti.
Prilike u Hrvatskoj Slavoniji u posljednjim godinama Khuenova režima
i

obilježene su politikom nesviešu Hrvata osjeajem, koji je kod njih prevladavao,

i

da su te prilike neodržive. Hrvati spoznaše, da na svim podrujima nazaduju, a da si

ne mogu pomoi. Strah, koji se u narodu širio, poveavaše silno porast izseljivanja uz
stalno opadanje domaeg stanovnitva.
Navodim neke brojitbene podatke o ukupnom puanstvu Hrvatske i Slavonije.

Hrvata Srba Ukupno

1880. 64.18% 26.30% 90.48%
1890. 62.09% 25.91 % 88.00%
1900. 61.70% 25.50% 87.20%
1910. 62.50% 24.60% 87.10%

Sve manji broj Hrvata i Srba nadomještali su kolonisti izvana, u prvom redu
Maari, a i ostali.

Jedna druga pojava, koja je Hrvate uznemirivala, bijaše maarizacija, koja se sve
više javljala. Kraljevske ugarske državne željeznice u Hrvatskoj pokazivahu se sve
jasnije kao orue maarizacije. Ne namještaju se inovnici hrvatske narodnosti, a kad
bi se koji ipak namjestio, bijaše sistematski zapostavljan. inovnici nisu htjeli ili nisu
smjeli govoriti hrvatski, sve kad su i vladali hrvatskim jezikom. Željeznika uprava
gradila je posvuda škole, u kojima se poduavaše izkljuivo maarski. Ali te škole ne
polažahu samo djeca maarskih inovnika, nego ih moradoše obvezatno pohaati i
djeca hrvatskih namještenika željeznica. Osim toga sagradilo je maarsko školsko
družtvo »julijansku« maarsku školu posvuda, gdje se stvorila mala maarska
naseobina. Što više se zaoštravala školska kriza u Hrvatskoj, koju sam prije prikazao,

to su djelotvornije bile te škole, koje su družtvo i država obilno pomagali. Slini

utjecaji pojavljivahu se u svim zajednikim granama uprave, a tih bijaše prema
nagodbi od g. 1 868. vrlo mnogo.
Hrvati i Srbi osjeahu se tako ugroženima od iste opasnosti.

341
 Prigodom careva boravka u Zagrebu godine 1895. spalila je jedna skupina aka i

maarsku zastavu. Kolovoe demonstracije bijahu odstranjeni sa sveuilišta, strogo

kažnjeni pooše gotovo korporativno u Prag, gdje je tada cvao Masarvkov realizam,
i }
J
koji je mladež snažno privlaio, nastaviše ondje svoje nauke. Moram priznati, da mi
i

nauka profesora Masaryka nije dovoljno poznata, a da bih mogao o njoj izrei svoj —
sud. Ali kad bih je ocienio po njenim plodovima u Hrvatskoj, sud bi morao izpasti f

vrlo nepovoljno. Tako je koncem stoljea došla u Hrvatsku itava skupina mladih
ljudi, koja je iz Praga doniela sasvim nove misli. Ne smijemo zaboraviti, daje eška
q
još od vremena Dobrovskog i Šafarika bila kula jakog srbofilstva, koje je našlo izraz j

u poznatoj nauci, da su Srbi meu

južnim Slavenima daleko najznaajniji narod.
Mnogo puta sam uo, gdje se Hrvati tuže, da su simpatije eha uviek na strani Srba i
'"1

da su esto nepravedni prema Hrvatima. Iz takve sredine i s takvim mislima došla je J

na prielazu u novo stoljee u Hrvatsku skupina mladih ljudi, koji su takoer znali
uzporediti cvatue gospodarske prilike u eškoj s beznadnim prilikama u Hrvatskoj.
j

Krug tih mladih ljudi u zajednici s mladošu u Hrvatskoj, gladnoj ideja, zapoeo je u
prve dvie godine dvadesetog stoljea kulturno-politiki pokret u Hrvatskoj, kojeg ^
glavni poticaj bijaše duboko nezadovoljstvo s prilikama u Hrvatskoj protivština i
i
protiv postojeih stranakih prilika. Jasne ciljeve i toni program taj pokret nije
37
imao. H\
Jedina pozitivna toka bijaše nastojanje, da se poprave odnosi sa Srbima, a j
38
jednako i s Talijanima, jer se na hrvatskoj strani osjealo, da se vlastiti sporovi s tim
narodima, izkorišuju protiv njih samih. 1

To isto nastojanje pokazalo se doskora kod Srba, Zanimljivo je meutim, pod i *i

kakvim kolovozu god. 1902. napisao je ve spomenuti

je okolnostima usliedilo. U
radikalni Srbin hrvatomrzac dr. Nikola Stojanovi u zagrebakom »Srbobranu« niz
i
1
lanaka izpunjenih tolikom mržnjom protiv Hrvata, da je javno mnienje u Hrvatskoj
zakipjelo. Ti lanci, koji Hrvatima poricahu pravo na obstanak. kao i kasnija brošura
istog pisca, bijahu prožeti mišlju: »Borba (izmeu Hrvata Srba) mora se voditi do i
J
konane propasti naše ili vaše. Jedna strana mora podlei. A da e Hrvati podlei,
jami nam njihova brojana manjina, zemljopisni položaj, okolnost, da posvuda žive
izmiešani sa Srbima, a isto tako i tok obe evolucije, prema kojoj ideja srbstva znai
39
napredak«. On izlaže nadalje, da Hrvati nisu ni pleme ni narod, nego katolikim
klerikalizmom Srbima otuena propala stranka, te zakljuuje: »Slom klerikalizma u
i
40
našem narodu znai takoer konani kraj hrvatstva«. Na te izpade odgovorila je
i

Starevieva stranka demonstracijama, koje su zauzele veliki obseg konano dovele i

do razaranja tada mnogobrojnih srbskih trgovina u Zagrebu. Srbi podigoše viku.

Khuen obea Srbima, da ne e
pretrpjeti nikakve štete, i grad Zagreb morao je

naknaditi štetu. To ogori Hrvate još više naknada štete nije Srbima doniela mnogo
i i

koristi. Mnogi Srbi izgubiše toliki broj mušterija, da su morali zatvoriti svoje
trgovine. To se Srba snažno dojmilo, te se kod njih pojavi struja,da se poprave napeti
odnosi s Hrva-

'*
vri, n.
37
VIII. 9-, sir. 17.
'* do
Na istom mjestu, str. 18. Lporedi idejno srodstvo s /'cstv/cm (sir. 532. 534.).
19
VII. 18., str. 108.
40
Vi!. 4., str. 131., 171., 359.

342
tima. Budui kod Srba javljali glasovi, da Khuenov sistem njima samima
da su se i i

škodi, nastade razcjep u srbskom taboru. Nastadoše dvie stranke: radikalna srbska,
koja je ostala kod misli borbe protiv Hrvata do iztrage i »srbska samostalna stranka«,
koja je uzela za cilj popravak odnosa suradnju s Hrvatima. i

Sline bijahu prilike u Dalmaciji. Sve veu mržnju na Austriju u toj zemlji
i

stvarahu sustavno izigravanje hrvatskih težnja za sjedinjenjem, osjeanje, da je

središnja vlada naelno protivna Hrvatima, sve to uza sve jae gospodarsko
propadanje sve jae izseljivanje. Budui da se godine 1900. narodna stranka
i

približila stareviancima, ponudi dr. Smodlaka god. 1902. Srbima Talijanima mir i

Božji. Talijani na to osobito ne reagiraše, a Srbi veoma napadno. Oni vrlo toplo
odgovoriše po dru Kovaeviu. Kad se god. 1903. u Hrvatskoj pojavio jak pokret
protiv Khuena, obrazovalo se od svih hrvatskih slovenskih zastupnika carevinskog i

viea izaslanstvo, koje je htjelo kod cara posredovati zbog ozdravljenja prilika u
Hrvatskoj. To je izaslanstvo zatražilo audienciju, ali je naišlo na zatvorena vrata, što
je u Dalmaciji, a jednako u Hrvatskoj Slavoniji uinilo najlošiji dojam. Seton
i i

Watson je sasvim izpravno nekoliko puta iztaknuo, koliko dubok bijaše dojam tog
"
dogaaja na jugu Monarhije.
Osim tog procesa nutarnjeg vrenja previranja u Hrvatskoj Slavoniji, nastale su
i i

na itavome jugu važne promjene u osobama smjerovima. Dne 27. lipnja 1903. i

Khuen-Hedervary bio je imenovan ugarskim ministrom predsjednikom ode tako s i

položaja, što gaje 20 godina zauzimao, a na njegovo mjesto imenovan bi banom grof
Teodor Pejaevi. U Dalmaciji imenovan bi Freiherr pl. Handel prvim graanskim
namjestnikom. Dne 11. srpnja 1903. umre Kallav, koji je poput Khuena vladao 20
godina znao vrstom rukom voditi sudbinu Bosne. Ako s našeg stajališta
i
—
prosuujui konani posljedak glavnog razvoja — ne možemo biti sporazumni s

Kallavevim nainom upravljanja, ipak se divimo tom državniku, koji se s toliko

razumievanja posvetio povjerenoj mu zemlji bez sumnje postigao zavidne rezultate. i

Tek se kasnije pokazalo, koliko je njegova sigurna i snažna ruka u Bosni pogriešila.
Na koncu je još god. 1903. tisliedila u Srbiji promjena dinastije, pa su na priestolje
stupili Karaorevii.
U sva tri južnoslavenska upravna podruja Austro-Ugarske vidimo dakle važne
osobne promjene, koje bijahu posvuda popraene nesigurnim bezciljnim i

eksperimentiranjem. Posvuda se osjealo, da nešto nije u redu, ali nigdje nije pala
odluka, da se sustav iz temelja promieni, a to tim manje, stoje pravac politike na jugu
Monarhije ve bio usmjeren državopravnjm ureenjem. A to nesigurno i bezciljno
tapkanje, izazvano takoer
nedovoljnom spoznajom djelatnih snaga na jugu,
i

posvuda je. otežavalo položaj, koji je bez toga bio pun vrenja gibanja.
i i

U takovom položaju buknula je ugarska kriza god. 1905. Izbori u sienju god.
1905. donieli su u Ugarskoj poraz liberalne stranke, koja je ondje 30 godina vladala;
nezavisna stranka dobila je veinu u ugar-

" Izporedi osnovu rezolucije dm Franka. Vili. 16., str: /. i III. 15.,.str. 12.
41
1711, 16. r str. 3.

343
 "1
skom saboru i spremala se da preuzme vladu, te je u tu svrhu pregovarala s krunom.
Hrvatima opravdani povod, da
Izgledi, koje je takav razvoj prilika pružao, dali su
se boje za svoju budunost, ali moradoše ih takoer namamiti, da se posluže tom ^
prilikom, da izau iz nesnosnog položaja. Hrvate je u glavnome uznemirivala .

spoznaja, da e
se djelatnost nezavisne stranke, kad jednom doe na vlast, kretati u
glavnome u pravcu produbljenja razstave obih država Monarhije, pa su se bojali od H)

toga loših posljedica za glavni cilj njihovih nastojanja, za ponovno sjedinjenje J

Dalmacije s Hrvatskom.
ega se Hrvati najviše bojahu, bijaše dioba zajednikog carinskog podruja; to se i

43
jasno vidi iz svih njihovih tadašnjih publikacija. U krugovima hrvatskih politiara
nastao je živi pokret u stvari zauzimanja stanovišta u sukobu obaju dielova države.
Taj je pokret pokrenuo dr. Frank, koji je opetovano pozvao vodee krugove hrvatske
4
oporbe, da zauzmu zajedniko stanovište. Pokret se prenio i u Dalmaciju, gdje su se
održavali slini sastanci.U glavnome bijahu zastupana dva shvaanja. Jedno mišljenje n
bijaše,da treba priekati, dok se kriza ne rieši, pa se tek onda odluiti onda izbiti za i
J
Hrvatsku što više. To shvaanje zastupaše stranka unionista i ista Starevieva
stranka (frankovci). Drugo mišljenje bijaše, da je to krivo i da se valja odluiti za HJ
jednu stranku, i to za onu. koja pruža sama po sebi više uvjeta za izpunjavanje J
45
hrvatskih želja. To mišljenje prihvatiše sve ostale stranke. Pod utjecajem tog pokreta
održala je hrvatska stranka u Dalmaciji dne 26. travnja u Splitu osnivajuu skupštinu, Hj
j
na kojoj bijaše primljen program, kojeg prvi lan glasi: »Stranka stoji neodstupno na
stanovištu hrvatskog državnog prava, t. j. na zahtjevu za utjelovljenjem Dalmacije
Hrvatskoj i Slavoniji, i smatra to najvažnijim korakom za ostvarenje glavnog
1
J
nacionalnog nastojanja, narodne cjelokupnosti, koja ide za tim, da se sve zemlje, u
kojima nastavaju Hrvati ujedine ujedno autonomno državno tielo«. A etvrti lan tog o,
programa glasi: »Hrvati i Srbi su jedan narod po krvi i jeziku, spojeni nerazdruživo j
46
zemljištem, na kojem stanuju« i t, d. Poziv za zajedniko vieanje poslali su dne 4.
srpnja 1 905. oporbeni zastupnici Hrvatske i Slavonije .
^

Dne 24. kolovoza usliedio je stvarno sastanak hrvatskih zastupnika iz Hrvatske i .J

Slavonije, Dalmacije i Istre u Dubrovniku, na kome je bilo prisutno 24 zastupnika, a
"1
bijahu zastupane sve stranake skupine osim narodne stranke (unionista) iz Hrvatske i
Slavonije. Tom su se ve
zgodom mišljenja vidljivo sukobila. Dr. Frank predložio je
rezoluciju, kojom je iznio shvaanje svoje stranke, da se ne valja prikljuiti ni jednoj
stranci, ni Austriji, a ni Ugarskoj. No ta rezolucija bude zabaena, Starevieva i

stranka ne bijaše kasnije zastupana na pregovorima. Taj se zakljuak opravdavao

J
time, što rezolucija dra Franka otvara jaz izmeu Trojedne kraljevine i Ugarske, što je
tim sudbonosnije, jer se bez suradnje Ugarske ne može postii ni utjelovljenje
Dalmacije, a kamoli osloboenje Hrvatske. Bijaše stoga zakljueno: 1. da se održi
zajedniki sastanak na Rieci; 2. da se na taj sastanak pozovu sve hrvat-

4 '
VU1. 16.. str. 4.
44
Na istom mjestu, str. 4. / 5.
15
VIII, 16..' str. 8. > 9.
46
l'rievod Selona Watsona na strani 514.— 516. nije izpravem, netoan je i nepodpun. On prije svega ne donosi
konanu redakciju rezolucije, nego priedlog dro Trumbia, Osim toga on tendenciozno izostavlja trei odlomak,
koji mnogo kate; to je ve tipina bizantinska krivotvorina. Kasnije emo ve vidjeti, sastoje to uinjeno.

344
 ske stranke iz Hrvatske i Slavonije, Dalmacije i Istre, osim stranke unionista; 3. na
dnevnom redu sastanka bit e razprava o utjelovljenju Dalmacije, zatim o sredstvima,
s pomou kojih se to treba postii, te o financialnim i gospodarskim odnosima
47
Hrvatske i Slavonije i Ugarske.
Poetkom rujna održana je u Opatiji predkonferencija, na kojoj bijahu predložena
3 priedloga rezolucije, prvi od zagrebakog sveuilištnog profesora dra Vrbania, koji
se meutim previše ograniio na prilike u Hrvatskoj i Slavoniji, drugi Vicka Milica,
koji govoraše samo o utjelovljenju Dalmacije, i konano trei dra Trumbia, s kojim
se bijaše suglasila veina prisutnih.
Odluni sastanak bijaše sazvan za 3. listopada na Rieci. Cista stranka prava nije
prisutstvovala kao ni naknadno pozvani dalmatinsko-srbski klub. lanovi istarskog
kluba dooše s izjavom, da sudjeluju na sastanku samo kao gosti. Nakon dvodnevnog
vieanja prihvaen bi priedlog dra Trumbia s nebitnim promjenama objavljen kao i

tako zvana rieka rezolucija. Ona glasi doslovno:

Povodom politikog stanja, u koje je dospjela Monarhija uslied krize u Ugarskoj, hrvatski zastupnici
sastadoše se u svrhu, da zauzmu stanovište prama tome stanju i da oznae pravac politikom radu
r
hrvatskoga naroda u pitanjima, koja su. nepriepoma i svima zajednika, a ne prejudiciraju naelnom
i „ stanovištu, na kojem vojuju u palamentamom životu bilo kao pripaidnici klubova, bilo kao pojedinci.
Hrvatski zastupnici drže, da su današnje javne prilike u Ugarskoj nastale uslied borbe, koja ide za tim,
p da kraljevina Ugarska doe postepeno do podpune državne samostalnosti.
Hrvatski su zastupnici uvjereni, da su ba naroda, hrvatski i ugarski, ne samo s obzirom na svoje

historike odnose, ve još više 5 obzirom na injenicu neposrednoga susjedstva na realne potrebe svoga
i

meusobne samoobrane upueni jedan na drugi,

života i te da se stoga ima izbjegavati svaki povod uzrok i

f
meusobnom trvenju.
li- Polaeei s tih predpostavaka, hrvatski zastupnici smatraju, da je njihova dužnost boriti se uzporedo s
ugarskim narodom za izpunjenje svih državnih prava slobodština, u uvjerenju da reena prava
i e i

p slobodštine biti od koristi hrvatskomu ugarskom narodu; a time i se udariti temelji trajnom e
>c
sporazumljenju obaju naroda.
Postignue namienjene obostranoj koristi, uvjetovano je najprije reinkorporacijom Dalmacije
te svrhe,
i Dalmaciji, kojima ve virtualno
n kraljevni Hrvatskoj, Slavoniji pravno pripada. i

Da se uzmogne k ostvarenju reiukorporacije Dalmacije, treba najprije da se odstrane

pristupiti

današnji nesnosni parlamentarni upravno-politiki onošaji u Hrvatskoj i Slavoniji i da se uvedu takovi

*--'
i

odnošaji, koji e
odgovarati potrebama kulturne zemlje i zahtjevima ustava i slobode, zajamenim
f slobodoumnim ustavnim odredbama, kao što su poglavito:
iL, izborni red, koji e
omoguiti osigurati biranje takovoga narodnoga zastupstva, koje
i e biti vjeran
izražaj nesprieene slobodne narodne volje;
i

podpuna sloboda tiska, ukinuem objektivnoga postupka i uvedenjem porote za tiskovne i politike
p

zioine;
sloboda sastajanja, udruživanja i izražavanja misli;
ostvarenje sudake neodvisnosti, zajamene svakome sudcu nepominošu neodgovomošu za svoja i

(T
sudaka djela;
Lrf ustrojenje vanrednih ustanova upravno-državnog suda za zaštitu probitaka i politikih prava graana
proti upravnoj samovolji;
"
f posebnog suda za kaznenu odgovornost svih javnih inovnika radi kršenja zakona.
ustrojenje
L Hrvatski su zastupnici uvjereni, da se trajni sporazumak izmeu naroda hrvatskog ugarskog može i

postii najprije tonim strogim vršenjem prava hrvatskoga naroda; sadržanih u postojeoj hrvatsko-
i

, n ugarskoj nagodbi, te promjenom odnosa, što spadaju u podruje posala. koji su danas Hrvatskoj zajedniki
s Uaarskom kao i sa

47
Ovo /e tekst prema Milicu Zagorcu i (Vili. ~5. i 16.). Pnevod Seiona Waisoiui mjestimice je tako netoan, da
se gubi pravi smisao.
JS
Ovo /e tekst prema Pol onjaku (Vili. 1 7., sir. 36,). Pnevod Seiona Wui sonet je netoan, jer su
u njemu neka
mjesta namjerno izpušlena. Sva mjesta protiv Monarhije izostavljena su ili oslabljena. Klasian primjer, kako
su Seiona IValsona njegovi srbski pouzdanici u Hrvatskoj sustavno zavodili u bludnju.
L

345
zapadnom polom Monarhije na nain, da hrvatskome narodu bude osiguran samostalni politiki, kulturni,
financijski i obegospodarstveni obstanak i napredak.
Naravnim teajem dogaaja odrazit e
se povoljno svaki napredak naroda u Hrvatskoj, Slavoniji i

Dalmaciji takoer na odnošaje našeg puanstva, koje živi i u drugim zemljama, posebice u
i

najizloženijem kraju, biva u posestrimi Istri.

Da se uzmognu provaati do ostvarenja dovesti ovdje netaknuta naela, težnje zahtjevi, izabire se
i i

odbor od 5 zastupnika, koji e

imati još daljnji zadatak, da promie i za rješenje pripravlja ina pitanja,
i

koja su našim zemljama zajednika, ili su od koristi oboj narodnoj dobrobiti.

Iz sastanka hrvatskih narodnih zastupnika, Rieka, 3. listopada 1905.«.
Kao što sam ve prije spomenuo, smatrao je dalmatinsko-srbski klub, uzprkos
primljenom pozivu, da je bolje abstinirati se od rieckog sastanka i saekati njegov
posljedak. Ali ne proe ni 14 dana od rieke rezolucije, i 26 srbskih zastupnika iz
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sastanu se u Zadru i dadu svoj pristanak zakljucima
rieke rezolucije u tako zvanoj zadarskoj rezoluciji od 17. listopada 1905. Ona glasi:
Težnja svakog naroda, da sam odluuje o svom biu o svojoj sudbini, mora izazvati simpatije i

svakog, tko i sam gine za slobodom.

A današnju, barbu maarskog naroda pozdravljamo lim radosnije, šio je sadašnji državni sklop,
protiv koga je ta borba naperena, svom snagom sputavao i što danas sputava razvitak naše otabine
hrvatskog i srbskog naroda.
Državna pak samostalnost Ugarske, koja bi tada živjela sama svojim životom razpolagala samo i

svojom snagom, doniela bi takove politike prilike, u kojima bi maarski narod bio upuen, da u svom
roenom probitku, potraži sporazum s nemaarskim narodima Ugarske, da u njihovoj snazi ugleda i svoju
snagu, pa da zajedno s njima, a u naslonu na trojednu kraljevinu Dadmaciju. Hrvatsku i Slavoniju, osigura
uvjete za svoju narodnu budunost i sigurnost.
Stoga, podpisani srbski zastupnici o zamašnosti današnjeg obeg
i izaslanici srbskih stranaka, sviestni
politikog položaja u Monarhiji, uzevši u obzir stanovište, zauzeto od hrvatskih zastupnika na riekom
i

vieanju, izjavljuju, da e
poduprieti današnji pokret maarskog naroda, kojemu bi zajedniki s Hrvatima i

stvarnu podporu ponudili, kad bi, sa strane maarskih udruženih stranaka, bila pružena stvarna jarmstva,
da e se one zauzeti, kako biuz njihove opravdane zahtjeve, izpunile težnje Hrvatske Slavonije,
se, i i

koje idu za proširenjem njezina državopravnog položaja, da joj se zajami što samostalniji politiki,
kulturni, priradni novarski obstanak razvitak.
i i

Podjedno traže radit i e

podpisani zastupnici i izaslanici, da se u Hrvatskoj i Slavoniji stvore
demokratske ustanove, koje bi joj zajamile slobodan ustavan život razvitak uklonile današnje nesnosne i i

parlamentarne, upravne družtvene odnose. i

Stojei na tom stanovištu, oekuju, da e

i maarske udružene stranke svoj odnos prema nemaarskim

narodima u Ugarskoj postaviti na pravedne osnove, kako bi se ovima osigurao narodno-kulturni obstanak i

razvitak.
Što se tie zahtjeva brae Hrvata za utjelovljenjem Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji, koje je i

pozitivnim zakonom zajameno, pripravne su srbske stranke uložiti i svoju snagu za ostvarenjem ovog
zahtjeva, ako se sa hrvatske strane ukloni zapreka, koja je dosad prieila srbskoj stranci na Primorju, da se
za sjedinjenje izjavi, a to je, da se sa strane Hrvata obvezno prizna ravnopravnost srbskog naroda s
hrvatskim.
Da bi se pak s braom Hrvatima mogli staviti u sporazum radi zajednike akcije, bira se odbor od 3
oosbe s 3 zamjenika, koji e
ovu odluku dostaviti izvršnom odboru riekog vieanja s njime stupili u i

pregovore u smislu ove odluke.«"

Da bi se obim rezolucijama dala vea važnost, sastadoše se hrvatska stranka i
narodna srbska stranka na vieanje u Zadru dne 14. studenoga tamo bi stvoren i

sliedei zakljuak, što ga je dne studenoga proitao u dalmatinskom saboru dr. 1 8.

Pero ingrija, naelnik Dubrovnika predsjednik hrvatske stranke u dalmatinskom i

saboru.

49
Vili. 15., sir. 7. i dalje. S time valja cporeditr izjavu, koju je Jao Baernreilher u jednom svom govoru u
delegacijama, da izgleda, kao da se žele zadobili nevjerni na raun vjernih.
50
FUJ. 16-, sir. 16.

346
 »Klubovi hrvatske stranke i srbske narodne stranke uztraju u naelu, da su Hrvati i Srbi jedan narod,
da je jedan drugome ravnopravan i da moraju upravo danas, kad se prietei na horizontu u velikom svietu
ijoš više unutar Monarhije pojavljuju sudbonosni dogaaji, koji se neposredno tiu njihovih životnih
probitaka, svoju mo svoju narodnu snagu držati na okupu, da zapriee, da ih tok dogaaja ne iznenadi.
i

Poradi toga e Hrvati Srbi u Dalmaciji rame o rame kao ravnopravna braa raditi u narodno-
i

politikim stvarima; oni e se osobito zajednikim silama truditi, da izposluju što prije utjelovljenje
Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji, jer je to glavni uvjet za osiguranje bolje narodne budunosti tih zemalja.
Da se temeljna naela hrvatskog jedinstva i ravnopravnosti Hrvata i Srba u Dalmaciji ne primjenjuju
samo kod narodnih zastupnika, nego trajno i u vladinom djelokrugu, ast mi je u saboru u ime oba kluba
predložiti na prihvat sliedee zakljuke:
t. Shodno zakljuku sabora od 21. srpnja 1883. poziva se c. i k. vlada, da vrši svoj upliv onamo, da
sve vladine oblasti i svi uredi u vezi s narodnim jezikom upotrebljavaju uviek izraz »hrvatski ili srbski«;
da se u dalmatinskim školama hrvatskom i srbskom imenu odredi astno mjesto i da se u školskim
knjigama vodi rauna o srbskoj hrvatskoj poviesti, da dai naue glavne dogaaje svoje poviesti i da se u
i

njima ui jednako latinski irilski alfabet tako, da djeca naue itati i pisati oba pisma.
i

2. Poziva se dalmatinski zemaljski odbor, da sve pismene odluke odpravi onim pismom, kojim su
molbe i podnesci napisani«.

Rieka rezolucija, od svih tih dokumenata najvažnija, pobudila je sasvim

opravdano veliku senzaciju, jer je odkrila onu duboku mržnju na Austriju, koja se
p
bijaše na jugu nakupila.
L
Sad u
ukratko razjasniti, što su Hrvati htjeli postii tim politikim inom. Hrvati
htjedoše postii glavni svoj zahtjev, što ga poevši od god. 1796. stavljahu svakom
prigodom, a to je sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a osim toga htjedoše još uiniti
kraj nesnosnim prilikama u Hrvatskoj i Slavoniji. Budui da su Srbi uviek jedno i

r
drugo spreavali, stavivši se u službu državne vlasti, nastojahu Hrvati, da privuku
i^
Srbe ustupcima. Takav ustupak došao je do izražaja prihvaanjem nekadašnje i

Daniieve teorije, da su Hrvati Srbi jedan narod s dva razna imena. udno se
i

P doimlje ono stalno naglašavanje »ravnopravnosti«, koje mi se ini sasvim suvišno u

narodnom jedinstvu. Nato emo se meutim još osvrnuti, jer je važno pri tumaenju
srbskih osnova. Hrvati uzeše u obzir takoer vodei položaj Maara, koji oni znadoše
n
stei pri rješavanju južnoslavenskih problema i postaviše se na njihovu stranu stekavši
I

uvjerenje, da ne mogu ništa postii protiv Maara. Morao se primietiti i Austriji

p neprijateljski duh rezolucije. Bijaše oigledno, da su Hrvati Austriji pripisivali svu

|j krivicu zbog nedaa, što su ih desetljeima na ovoj i na onoj strani prepatiii.
Hrvati htjedoše, prilazei protustoanci, Austriji naplatiti razoaranja, što ih

P proživješe od g. 1848. do 1868. O tome ne može

nikakve sumnje, kad se proita biti

L Zagoreva brošura »Istina o riekoj rezoluciji«. itava mržnja uperena je na beku

kamarilu. Tamo stoji: »Neoboriva je istina, da se stoljeima izdajniki postupalo s
51
|
hrvatskim narodom«. On navodi i reenicu bana Gvulaja, koja glasi: »Felicem esse
^ qui aula opus non habet« (Sretan, tko ne treba dvora).
Stanovište Hrvata pobudilo je najradostnije zadovoljstvo kod maarske stranke
p nezavisnosti, koja se borila o vlast. To se vidi iz brzojava Franje Kossutha od 8.
L listopada 1905., koji glasi: »Pozdravljamo našu brau Hrvate i Dalmatince i

p podsjeamo Hrvate, da smo bratski

s

L "'
///. -5-, .sir. 303.
-'
Friedfimg misli: Zato je Beograd pomagao stvaranje Sfbsko-hrvatskt koalicije, koja je bila mišljena kao
organ, ko/i e
povezati, nastojanje, da se Ugarska i Bosna odtrgmi od habsburžke Monarhije.
L

u 347
dielili s njima sva prava, koja smo dosada izvojštili. Austrija nas je uviek ugnjetavala
iSvemoni neka putem Hrvatske privede Dalmaciju kruni sv. Stjepana. Oekujemo
Vas s ljubavlju s puno nade. Kossuth Ferenz«.
i

Svakako je izvan sumnje, da je uzprkos svim neuspjesima promjenama rieka i

rezolucija bila temelj politikog razvoja na jugu Monarhije sve do svjetskog rata. Još
emo se ukratko pozabaviti kasnijim razvojem dogaaja. Do neposrednog doticaja
hrvatske maarske koalicije nije došlo tokom sliedeeg polugodišta, a to je u
i

Dalmaciji pobudilo veliko nezadovoljstvo. Meutim bijaše dne 6. travnja imenovana

koaliciona vlada u Ugarskoj, i maarska nezavisna stranka došla je na vlast. Dne 3., 4.

i 5. svibnja 1906. bijahu izbori, prvi izbori nakon 30 godina, na kojima se nije vršio
pritisak. To bijaše senzacija u Hrvatskoj. U zemlji poela je vršiti svoj upliv
rezolucija, koja bijaše primljena s više prigovora nego simpatija. Posljedak izbora
zapeatio je posao, što ga bijahu hrvatski voe sklopili s Kossuthom, nova vlada
i

bijaše imenovana iz redova koalicije.

O Duhovima 1906. bijaše održana osnivaka glavna skupština jedne nove stranke
u Hrvatskoj i Slavoniji. Bijahu pri tome zastupani u glavnome oni mlai elementi,
koji su prorzašli iz pražke realistike škole i sada djelatno stupili na politiko poprište.
Oni osnovaše »Hrvatsku puku naprednu stranku«, demokratsku stranku s oitim
zadatkom, da širi misli rieke rezolucije takoer i u Hrvatskoj. U programu te stranke
dooše do izražaja i misli vodilje rezolucije, a osobito ona, da su Hrvati Srbi jedan i

narod s dva ravnopravna imena i da svaki narod ima pravo sam slobodno odluivati o
svojoj budunosti i svojoj sudbini (2. i 4. toka programa). U stranke bijaše takoer
izrazita liberalna i protuklerikalna tendencija, upravljena protiv snažnih klerikalnih
upliva, koji pokazivahu tada i u Hrvatskoj i Slavoniji sve više kršansko-socialnu
notu.
Da bi mogao suraivati s koalicijom, oslobodi se ban Pejaevi svoje unionistike
okoline, podnievši ostavku, aliona ne bijaše prihvaena. Zatim je 30. svibnja 1906.
sklopio formalni pakt s hrvatsko-srbskom koalicijom poeo s njome raditi. Ta
i

Khuenova doba. No posljedak bijaše vrlo

koalicija pristupila je sad lieenju rana iz
skroman. Srbi zadobiše u Hrvatskoj Slavoniji sve vei upliv ne bijaše im baš
i i

mnogo stalo do pomaganja Hrvata, da ojaaju, tako da Seton Watson punim pravom
predbacuje koaliciji »tromu nesposobnost«. Jaanje srbskog upliva dalo je povoda
protusrbskoj Frankovoj stranci, da povede u saboru kampanju protiv rezolucionaške
koalicije, pa su tako Srbi bar formalno imali izprika za svoj nerad u saboru. Ipak je
rezolucija smanjila nepodnošljivi pritisak u Hrvatskoj, a ve to je narod na selu osjetio
kao blagodat.
Izgleda, da je to s još nekim drugim momentima vrlo ohladilo ljubav ugarske
koalicije prema svojoj rezolucionaskoj posestrimi, jer je Franjo Kossuth u svibnju
god, 1907. podnio zajednikom saboru u Pešti novu osnovu, tako zvanu »službenu
pragmatiku« za namještenike kraljevskih ugarskih državnih željeznica, u kojoj se
maarski jezik izriito proglasio službenim jezikom u itavom translajtanskom sklopu
zemalja.

348
 Postavši bolnim izkustvima kroz više od jednog stoljea u pitanjima maarizacije vrlo
osjetljivima, gledahu Hrvati u tome jasnu povredu nagodbe. § 57. propisuje hrvatski
jezik službenim jezikom namještenika zajednike vlade unutar granica Hrvatske i

Slavonije, a time ujedno i za željeznice.

Hrvatsko-srbska koalicija smatrala je to sasvim razumljivo casusom belli, i

udruženi Hrvati i Srbi zapoeše snažnom uspješnom obstrukcijom, držei u smislu §

i

59, nagodbe bezkrajne govore na hrvatskom jeziku, što je naravski Maarima išlo na
živce. Maari savladaše tu zapreku t. zv. zakonom o ovlaštenju u jednom paragrafu,
n koji su u saboru progurali, a kojim se ministarstvu trgovine podielila ovlast, da tako
dugo provodi odredbe sadržane u obstruiranom zakonu, dok priedlog tog zakona ne
r _ dobije saborsku potvrdu. Ban Teodor Pejaevi, koji ne bijaše manjim kavalirom od
svog otca, ne mogavši odobriti postupak Maara usvojivši stanovište koalicije, dade
i

ostavku dne 25. lipnja 1907.

r Premda je time bila završena velika jednogodišnja konjunktura rezolucionaške

L
politike, koja je završila neuspjehom, ipak bijaše na njenoj strani moralni aktivni
jednaak (saldo).Nakon mnogo godina bijaše u Hrvatskoj opet slobode, inovnici su
p smjeli glasovati po svom uvjerenju, a prema Maarima moglo
i se odluno nastupiti i

P postati im vrlo neugodnim. Željni uspjeha, jedinu zaslugu za taj, premda vrlo skromni

uspjeh, pripisivali su Hrvati Srbima. Šupilo mogaše u svom govoru od 25. veljae
^ 1907, navesti riei dalmatinskog hrvatskog rodoljuba dra Lovre Montija: »Sa Srbima
l-
možemo mnogo, bez Srba malo, a protiv Srba ništa!«
Premda se gotovo ništa nije izpunilo od onih liepih nada, koje se bijahu gajile pri
P donošenju rieke rezolucije, Hrvati su išli usustet ozbiljnim dogaajima, koji se
spremahu, u vrlo opasnom razpoloženju. Bijahu zreli za onu hipnozu, za onu arobnu
p »mo Bizanta«, koja se tako esto opaža u poviesti.
i Preostaje nam iztražiti, stoje u istinu bila rieka rezolucija.
Godine 1903. bijahu Karaorevii stupili na srbsko priestolje. Oni nisu nipošto
p tek zapoeli svesrbski (velikosrbski) pokret. Ali je izvan svake sumnje, da su dali
L novi polet tom više od 40 godina starom pokretu i da su mu iz dinastikih i ostalih
razloga posvetili posebno zanimanje. Ve su tada oni naišli na Spalajkovievu
P osnovu, koji je srbsku akciju usredotoio na Bosnu. U glavnome se posvetila pažnja
i^ provoenju te osnove. Kad je god. 1905. buknula austrougarska kriza, bijaše ona na
srbskoj strani praena napetom pozornošu upravo kao i na hrvatskoj strani i bijaše

|;
stvorena odluka, da je se izrabi za srbske osnove. Srbska vlada bijaše takoer tono
obavieštena o tome, da su dalmatinski Hrvati poevši od god. 1902. tražili oslon na
tamošnje Srbe. Taj se moment toka, pa moramo
vrlo spretno upotriebio kao polazna
P
smatrati, da su Srbi razjasnili Hrvatima, kad su tražili vezu s njima, da su ih spremni
poduprieti, ako se slave na stranu Maara. Samo se tako može razjasniti, da se
p Dalmacija, koja je u ogromnoj veini mislila starevianski, dala pridobiti za
L stanovište izraženo u rezoluciji. Ne

Li

r
L
p
L
r
L 349
može se porei, da je u srbskom sliedu misli bilo stvarne politike logike. Vodea i

misao Srba bijaše, da povedu Maare, Hrvate Srbe u zajedniku borbu protiv i

Austrije. To je stara misao srbske politike, iji su poetci u godinama 1 848.749. u i

tadašnjim ponudama Kossutha i Andrassvja po svjedoanstvu Stanojevia — a —

koja je postala stalnim sastavnim dielom svesrbske politike. Slanojevije napisao baš
ovako: »U ono doba (1861.) zapoeo, je rad srbske Omladine i borba srbskog naroda
u Austriji za svoja politika prava slobode: Srbi u Ugarskoj i u Trojednoj kraljevini,
i

u savezu s Maarima i Hrvatima, zapoeli su borbu protiv Bea.

I u Ristievim izvodima na str. 282. našao sam jednaki slied misli. Taj predmet iz

stalne zalihe srbske politike bijaše sad upotriebljen stavljen u službu osnove za i

stjecanje Bosne Hercegovine. Ta osnova bijaše samo nastavak spomenute ve

i

osnove Piroanca (izporedi str. 287.), jer je i opet bila po sriedi namjera, da se Bosnu
stekne s pomou Maara. Kakav su zahtjev pri tome god. 1908. Srbi stavili stranci
neodvišnjaka za svoju pomo, nije nam
da su se Srbi i
poznato, ali smo vidjeli,
Maari u ono doba bratimili
da je srbska nastojanja u Bosni upravo stranka
i

neodvišnjaka najsnažnije štitila i pomagala (izporedi str. 273., a i Friedjungov lanak

u »Neue Freie Presse« od 25. ožujka 1 909.).
No sasvim sigurno možemo uztvrditi, da su Srbi pomagali Hrvate s obzirom na
utjelovljenje Dalmacije, primivši od njih obeanje, da se odrei svojih težnja za e
Bosnom Hercegovinom i prepustiti te zemlje srbskoj interesnoj sferi. Za ovo
i

shvaanje mogu navesti sliedee dokaze:

1. Znaajno je, da 14 dana nakon rieke rezolucije sliedi zadarska rezolucija. Da

stvar nije ve prije bila dogovorena i da nije usliedila na mig iz Beograda, ne bi se

dalo tako brzo postii sporazumievanje Srba iz Dalmacije i iz Hrvatske i Slavonije.
Znaajno je takoer, da su Srbi u Zadru ve izabrali lanove za zajedniko vieanje s

Hrvatima, premda su Hrvati tek kasnije zakljuili, da pozovu jednaki broj Srba.
2. U riekoj rezoluciji dolazi do izražaja narodnostno naelo, da »svaki narod ima

pravo, slobodno nezavisno odluivati o sebi o svojoj sudbini«, a to naelo bijaše u

i i

tom obliku dotada nepoznato u hrvatskoj politici. Ta misao se naprotiv nalazi u

prevratnom programu srbske narodne organizacije u Bosni od 27. do 31. listopada
1907. u prvoj toki. Temeljne odredbe glase tamo: Svaki narod ima pravo
samoodreenja. U državi se mora narodna volja smatrati izvorom vlasti«.
Narodnostno naelo oblikovao je Spalajkovi s obzirom na Bosnu, ono je ostalo sve i

do današnjeg rata vodea misao srbske politike. Nema sumnje, da je on vodio

bosanski pokret u Sarajevu, jer njegova žena bijaše kerka bosanskog voe Srba
Jeftanovia. Upozorio sam takoer, da u prievodu Setona Watsona rezolucija nema
upravo tog odlomka, premda se Watson poziva na Milica, a tamo se taj odlomak
6
nalazi." Watson je, nema sumnje, tekstove i prievode zatražio od Srba, a nije znao, da
Bizant sistematski skriva svoje tragove.
3. U hrvatskoj politici vodila se dugo snažna polemika, jesu li Hrvati sklopili
prigodom donošenja rezolucije tajni pakt sa Srbima s obzi-

L.

'

' ///: 16.. sir, 19.

''
///. ML str. 14., 3. odlomak.
" VIII. I'
7
., sir. 68.
'*
To mi /c poznalo iz osobnog priobcrgo jednog obrazovanog i bezuvjetno pouzdanog uusuvka.

350
 "

rom na Bosnu. Hrvatski politiar Franko Potonjak je to potvrdio u jednom svom

politikom govoru. U njegovu djelu, koje sam ve esto navodio, spominje se i

r znaajna epizoda, kako su ga tri srbska voe iz koalicije ogoreno napali, kad je u
jednom politikom sastavku postavio zahtjev, da Bosna mora ostati u okviru Austro-
ugarske monarhije, što su Srbi prikazali kao narodnu izdaju. Ali bez obzira na to,
politika koalicije je pomno izbjegavala da se takne sviju pitanja, koja su se odnosila
na Bosnu, a što bijaše vrlo napadno. U doba aneksione krize, zauzela je stav izriito
protiv pripajanja. A bosanski su Hrvati radili iz petnih sila u korist pripajanja. Kad je
nakon pripajanja nadbiskup Stadler poveo u audienciju caru u izaslanstvo Be
katolika, gotovo samih Hrvata, na povratku svratio u Zagreb, bijahu lanovi i

izaslanstva primljeni izrazito neprijateljski od pristaša koalicije.

4. Jasnije nego sve dosada, dokazuje nam to govor, što ga je izrekao dne 25.

veljae 1907. u hrvatskom saboru Franjo Šupilo, jedan od glavnih tvoraca rezolucije i
poznati hrvatski narodni zastupnik. On je rekao: »Od Sadove pa sve do danas
r
r
upravljena je itava politika obiju država (Austro-Ugarske Njemake) u pravcu, da i
i. „

se u našoj Hrvatskoj uklone sve zapreke, koje su na putu velikom »Drangu« ..« Kad .

f" smo toga sviestni, da je naš zadatak, da budemo Balkanu zaštitni bedem a ne most,
L^ preko kojeg e onamo prelaziti neprijateljski pohodi, raunati nam je u prvom redu s

našom srbskom braom.« Narodno naelo odluno obilježje narodne sviesti jesu i

P proizvod 19. stoljea. Glavna misao, koja je vodila politiku rieke rezolucije, bijaše
L - upravo nastojanje, da se nae put za utjelovljenje Dalmacije Priznajui Srbe, mi . ..

smo ih ponovno pridobili za misao utjelovljenja Dalmacije.« (Odobravanje kod

r srbskih zastupnika.). .. »Ali ne znamo, što se zbiva s Bosnom i Hercegovinom. Te
.

zemlje tvore danas tursku pokrajinu, koliko god se mnogi trude, da to zabašure, ipak i

su to turske pokrajine itav ih sviet takvima priznaje. (Svetozar Pribievi:

P i

I
»Naravski, tako je!«) 1 premda su Bosna Hercegovina turske pokrajine pod i

suverenitetom sultana, ipak su predane Austro-Ugarskoj, da njima upravlja, i to samo

p na ogranieno vrieme, dok se prilike u njima ne srede. Ali Austro-JJgarska, ini sve
^ prije, nego li da ih sredi, te ih štoviše truje i hoe da na taj nain stvori povoljan
teren, na kome nastupiti protiv Jztoka. e
1 ako srea dade, da Bosna i Hercegovina

P izau iz okvira ove Monarhije, sasvim je prirodno, da svaki pravi i pošteni Hrvat e
b radije gledati, kako pripada bratskim Srbima, umjesto strancima, kad ve ta Bosna ne
može bili hrvatskom. « (Ogromna buka kod iste Starevieve stranke, upadice.)
\ Tko je pažljivo proitao naš izvadak iz Spalajkovia na str. 205. do 208., nai e
*-"
ovdje doslovce s obzirom na Bosnu itav slied misli tog stvoritelja stvarnog voe i

svesrbskog pokreta.
Vidimo dakle: Hrvati nastoje pridobiti Srbe, da postignu svoju stogodišnju
U
narodnu želju za utjelovljenjem Dalmacije, ali si pri tome dadoše naturiti sve oružje
svesrbskog pokreta, koje su u nuždi grevito prihvatili, te su takoer pristali, da se
Bosna Hercegovina prepuste Srbima bijahu tako došli, kao što emo još kasnije
i i

vidjeti, pod vlast Srba.

Sitntigrnjikl ZttpiMiil XiJ'l! Mt'ilHttt' suh'itv tJrt'fttsfli:. SIn\otti;<' i Oahtuit i/f, su ?l

\a tsiom fiiifuo. xir 2S
*
JI
VW iteotn tufr$ttt_ M> 24
.-Vtr istma ni jt^f n, mi 24,
'"
| _. AVi istom mji-sut. \St' 25
1 r</nin fr zjuiin/fit>. iltr pivihjcilmk Kiborti Sifrui tiogth'H .\ ItnlauiMt mjf .
ttftitto nutthte itcit tiu m" uzprtttn'i nm SttmmiiiiS m'pnjutllfktm i^/vtinni. On )cj*H i ihimi\ pivthjetlnik
htvtitskap sfcfji«'«" t'l i. gt*. /PM'., 1

Saknatino sam doztum txljeibu*^ iilti't:ijin*g hmtisfcitg pol/ufam. tki fc Šupila bio u kulovozii 1905. w P't'Sli, ukusnije ii HrOjcnulu. 7 u rcrzijmitseufl iuoyao ptrnjcnti.
•'"
i.Y<w :
f l rc*r Pivsk-* •*! 29 *vth»w , ].\ lipnja /9rt\
'
I «.Vi'««' I'rru' Prešle - <*/ 9 Itpntu J9tlJ*

r
l 351
 6. Daljnji razvoj do narodnog jedinstva Hrvata i Srba
Rieka rezolucija nije Hrvatima doniela oekivanih plodova. Da je u Hrvata bilo
više smisla za poviest i dubljeg razumievanja vlastite svoje poviesti, oni bi lako
pogodili, da je rezolucionaška politika iz temelja kriva. Bili bi nadošli na to, da ona
stranka, koja je držala do predaja Lajoša Kossutha, ne e
nikada bez velike nužde
zatomiti najmiliju misao svog osnivaa, misao o državnoj, narodnoj gospodarskoj i

cjelini od Karpata do Jadrana. No itava konstrukcija rezolucije došla je gotovo

izvana, bijaše im ukusno prireena, imala je za sebe izvanjski izgled, obi položaj
govoraše za nju, mo
Bizanta je malo podpomagaše Hrvati padoše u stupicu.
i

Neizbježivi uspjeh rezolucionaša bijaše taj, da sad nisu imali protiv sebe samo Be
— ta s time su od poetka raunali, nego Peštu poevši od svibnja 1907. tako su
i i

imali protiv sebe svu mo

Monarhije bijahu u politiki malo zavidnom položaju.
i

Kako je došlo do toga? Maarima je mogao konvenirati savez s Hrvatima Srbima i

u asu najžeše borbe s Beom, ali ne trajno. Sloga Hrvata Srba je naime Maarima
i

onemoguila da vladaju u Hrvatskoj, kao što to bijaše u razdoblju od g, 1883. do

1903., kad su s pomou Srba vladali protiv Hrvata. Kad su jednom postigli svoj cilj,
morao je položaj za njih postati nelagodan i zato oni upotriebiše željezniarsku
pragmatiku kao sredstvo za torpediranje. Bit e
daje uinila svoje još i okolnost stoje
ministarstvo vanjskih poslova nešto nanjušilo o ulozi Srba o njihovim konanim i

ciljevima, što takoer nijemoglo ostati »nepoznato Maarima. Ugarskoj koaliciji kao
vladajuoj stranci nikako nije moglo ii u raun, da na se preuzme takvu odgovornost,
pa je pustila naprosto da padnu hrvatsko-srbski rezolucionaši. Bolje orientirani
Maari pravodobno izvukoše glavu iz srbske zamke, a Hrvati ostadoše još vrše
visjeti. U vrlo težkom. položaju bijahu sad hrvatski rezolucionaši, iji su poetni

uspjesi dnevno poveavali broj njihovih pristaša. Uz pojaano neprijateljstvo obih

država Monarhije, imali su sad još snositi odgovornost, da su se vezali s
i

neprijateljima države. Samo kakav su im

što time bijahu Hrvati došli u takav položaj,
Srbi željeli. Ako nisu htjeli da sad sasvim izgube teren pod
nogama, morali su se
grevito držati Srba. Primivši slied misli, što ga skrojiše Srbi po svojim zamislima i

prihvativši srbsko duhovno oružje, oni su si nesviestno dali provui prsten kroz nos.
Dogaajima u svibnju g. 1907, došli su Hrvati podpuno pod vlast Srba ovi postadoše i

tako vodeim elementom na jugu Monarhije. Takav razvitak pomagala je još i

okolnost. Što su Maari, kojima nije išla u raun sloga Hrvata i Srba, sve dok su još
nastupali protiv jednih protiv drugih, zaobilaznim putem dostavili Srbima, da bi ih u
i
u
Hrvatskoj Slavoniji radije gledali u položaju, u kome bijahu u razdoblju od g. 1883.
i

do 1903. To je još više ojaalo srbsku samosviest, jer su znali, da ne loše proi, što e
god poduzeli, budui da su Maarima bezuvjetno potrebni. Ali Srbi ne popuštahu,
nego iahu, junaki s Hrvatima, kojima su po mogunosti što uvjerljivije dokazivali,
kolike
L.

L,

Lw

352
 su težke žrtve pridonieli za volju sloge. Trebalo je Maarima što više zagoriti, da ih

»kazne« zbog izdaje. A budui da je hrvatsko-srbska koalicija Maarima zaista

postala neugodna za razdoblja obstrukcije ljeti god. 1907., time su s druge strane opet
proizveli snažan dojam na Hrvate. U sve širim krugovima uvrstilo se osvjedoenje,
da samo u
suradnji sa Srbima leži jedini spas Hrvatske.
Treba iztaknuti još nešto: Seton Watson nastoji prikazati, kao daje rezolucija bila
u Hrvatskoj pozdravljena nekim posebnim oduševljenjem. To je krivo. i u ak
Dalmaciji, gdje je uslied sve veeg neraspoloženja spram Bea, bilo najviše uvjeta za
to, bijahu mišljenja podieljena; ne samo krugovi blizi vladi, nego se starevianci i

izjaviše odluno protiv rezolucije. U Hrvatskoj i Slavoniji bijaše mišljenje u

oporbenim krugovima vrlo podieljeno, svi starevianci bijahu protiv rezolucije,
H samo je inteligencija, koja je stupala Strossmaverovim stopama, a iz obzira humanosti
i.
ipolitike, smatrala borbu izmeu Hrvata Srba nesreom, pa je simpatizirala teoretski i

s idejom rezolucije. Trebalo je tek stvoriti novu stranku, spomenutu »hrvatsku

p
narodnu naprednu stranku«, da bi se dobilo orue za provedbu rezolucionaških misli
kod Hrvata. Led bijaše probijen, i Hrvati sve više pridobijeni za rezolucionaške misli
p tek slobodnim izborima god. 1906. nastupom nove vlade, krilaticom o lieenju rana
L Khuenova doba u poetku velikom gorljivošu Srba.
i

lako nisu postigli željenog cilja, da Hrvate i Maare svezu protiv Austrije, ipak su
P Srbi poluili zamjerni pozitivni uspjeh. U Hrvatskoj su zadobili odluni upliv na
L rezolucionaški dio Hrvata, a time su Hrvate pociepali i uinili neškodljivima, jer su se
sad rezolucionaši i protivnici rezolucije meusobno pobijali, i time bijahu u zemlji

i.'
vezane sile, koje su Srbima smetale. Pored toga su ponovno stekli simpatije kod
neovišnjaka u Ugarskoj i drugih tamošnjih uplivnih krugova, a osim toga i njihovu

p djelatnu podporu, što sam, mislim, ve dokazao na stranicama 273. do 275.

Srbi bijahu na taj nain skupili dovoljno snage, da ozbiljno zaponu drmati
L
snagom Monarhije na jugu. No da su Srbi ve tada pokrenuli vrlo velike snage i daje
itavi Bizant radio za Srbe, dokazuje injenica, kojoj se možda još premalo posveuje
pažnja, daje naime za 28. svibnja g, 1908. bilo u Petrogradu sazvano sveslavenske
zasjedanje, na kome je Drinowski proglasio promjenu fronte Poljaka od iztoka prema
66
P zapadu, da se 9. lipnja 1908. održalo sveslavenske trgovako zasjedanje u Varšavi
68
U i vieanje u Pragu. Dne 8. lipnja 1908. održao se
23. srpnja 1908., sveslavenske
poznati sastanak u Revalu, ije smo
posljedice onako osvietlili prigodom aneksije.
P Vidimo dakle, kakve je sve sile znalo pokrenuti malo Srbstvo za ostvarenje svojih
"^
osnova! Njihova akcija kod Hrvata bijaše samo maleni, rano zapoeti dio plana, koji
jedva da se zapoeo izvoditi bez odobrenja velikog Bizanta.
Zatim je 7. listopada 1908. došla aneksija, videi sve svoje osnove poništenima, i

Srbstvo se od listopada 1908. do ožujka 1909. biesno uz-

r
L

p
**
vNviie h'reie l'resse« od 13. svprtfa 190H.
'"'
»h'eiie Frete Pres.se« od II. lipnju 1908.
~
**
»Neue /-Vere Presse* od r
. listopada l'JOH.
9
''

U svojoj zbirci južnoslavenskih politikih programa imam i kopiju politikih pimklacija »Hrvatske Narodne
Zajednice«, ko/a potjee iz poetka god. 190H. Toka II. ovih pimklacija zahtievci sjedinjenje Bosne i

Hercegovine s Hrvatskom, Slavom/om i Dalmacijom.

353

r
t .
bibalo. U prosvjednoj skupsiini u Beogradu, koja bijaše održana protiv aneksije,
bijahu izreene riei: »Stojimo pred sudbonosnim dogaajima. Od kosovske bitke
70
Srbstvo ne bijaše nikad tako ugroženo kao danas.« No Rusija se nije mogla odvažiti
na rat, pa je tako došlo do izjave od 3 1 ožujka . 1 909., koja je za taj as pokopala sve
srbske nade. Time Spalajkovievom osnovom akcije, kako ju je
bijaše svršeno sa
zamislio svojom knjigom: »La Bosnie et l'Hercegovine« kojom je pisac osobno i

rukovodio. Ona je aneksijom postala bezpredmetna.

Time bijaše završeno prvo razdoblje nastojanja oko srbsko-hrvatskog jedinstva.
Njegovo je obilježje, da su Srbi tražili od Hrvata, da se odreknu Bosne Hercegovine i

kao cienu za njihovu pomo pri utjelovljenju Dalmacije u borbi protiv Maara. i

»Naravno jedinstvo« bijaše meutim vrlo dobro uspjelo, donielo je Srbima velike
prednosti ojaalo njihovu snagu na itavome jugu. Položaj Srba bijaše svakako
i

sjajan, jer Maari htjedose Srbe odieliti od Hrvata, da bi mogli vladati Khuenovom
metodom moradoše im zato initi ustupke. A Hrvati su morali zadržati Srbe, da
i

spriee, da se ne ponovi Khuenovo vrieme. Srbi su tako zapravo uklieštili Maare i i

Hrvate mogli su vještim manevriranjem poluiti jedan uspjeh za drugim

i stalno i

pojaavati svoju mo
na jugu Monarhije, što se zaista zbivalo. Nakon pripojenja je
i

tempo srbskog jaanja bivao po mogunosti još brži, emu je pridoniela spomenuta
i

ve (str. 273. do 274.) okolnost, da se je nakon balkanskog rata pojavila u Austriji i

stranka, koja je htjela pridobiti Srbe iz gospodarsko-politikih razloga. (Izporedi

takoer lanak prof. Benedikta u »Die Zeit«, str. 293.)
S obzirom na djelovanje aneksije na odnose Hrvata i Srba može se rei, da je
pripojenje bezuvjetno uzdrmalo položaj Srba u Trojednoj kraljevini. Strastvene srbske
težnje za Bosnom i Hercegovinom bijahu i suviše oite davale su vidljivu podlogu i

opetovano iznašanim tvrdnjama Starevieve stranke o tajnom paktu, prema kojemu

su se Hrvati odrekli Bosne. Primjeivalo se takoer, da su u ono doba upravo
bosanski Hrvati, katolici neki muslimani, nastupili s izrazitim protusrbskim
i

programom. Toka 4. politikog programa narodne organizacije Hrvata u Bosni, tako

zvane »Hrvatske narodne zajednice«, glasi: Bosanski Hrvati nastojat podržavati e
najbolje odnose sa svojim pravoslavnim sugraanima, koji se zovu Srbima, ali pri e
tome neodstupno ostati na naelu ravnopravnosti i uzajamnosti. No budui da bi
ravnopravnost bila ozbiljna ugrožena, kad bi se Bosna i Hercegovina priklopile
jednoj od postojeih balkanskih država, ne mogu bosanski Hrvati simpatizirati s
nastojanjem pravoslavnog elementa, nego smatraju svojom dužnošu, spram samih
sebe, da svim silama pobijaju ta nastojanja. Jednako zabacuju i misao o autonomiji
1

Bosne i Hercegovine u skladu s drugom tokom ovih punktacija.«

Na temelju tog programa, koji je vrlo znaajan za izkustva bosanskih Hrvata,
bosanski su Hrvati zauzeli odluan stav za pripojenje i poslali u veljai god. 1908.
Aehrenthalu izaslanstvo od tri lana, da poradi oko pripojenja.
Il_

Seton. IVatson je stoga i mnijenju, da narodna jedinstvo mora Hrvale neminovno odvesti u grkoizionu
vjeru, štoje nesumnjivo upravno. Izporedi takoer i lanak dalmatinskog zastupnika L I'. J. upi su pod

naslovom: »Južnoslavenski problem u habsbitržkoj Monarhiji«, u kome ima referat o knjizi Setona i

Watsona (»Obzor« od 18. veljae 1912.). U tom lanku nalazi se ova/ odlomak: »Triumfsvesrbske
misli znaio bi trmmj iztone kulture nad zapadnom i bio bi sudbonosni udarac za nupreduk suvre- i

meni razvo} na Balkanu.«

71
Vll- 4.. str. 4B. i 429.

354
 Sve je to, kazao sam, hrvatsko-srbski savez samo uzdrmalo, a nije ga razbilo.
Prokušanoj politikoj vještini Bizanta uspjelo je da spasi ugroženi položaj. Gorko je
priznati, ali istini za volju valja utvrditi, da je politika Monarhije opet nesviestno i

pomagala srbska nastojanja. Ne samo da se jedinstvo Hrvata Srba pozdravljalo kao i

dobroinstvo kao temelj odnošaja na jugu, nego je u vladajuoj slavistici, gdje su

i i

bizantinske krivotvorine sasvim pomele zdravo prosuivanje, prevladalo shvaanje,

da su nastojanja oko jedinstva Hrvata i Srba sasvim prirodan, neminovan poželjan i

razvoj, ije podpomaganje zaslužuje upravo pohvalu. Ne treba tek iztaknuti, da je

takvo shvaanje u slavenskim knjigama postalo upravo aksiomom vjerskom i

dogmom. U tom pravcu bijahu osobito esi vrlo žustri. Svaki put, kad je
stareviancima uspjelo uzdrmati misao o narodnom jedinstvu, priskoio je redovito
profesor Masaryk u pomo svojim uenicima u škripcu, Hrvatskoj naprednoj stranci,
kakvim predavanjem, kakvom brošurom ili slinim. Ne može se dovoljno visoko
ocieniti dojam, što ga je medu Hrvatima izazvalo to bezuvjetno zastupanje misli o
jedinstvu od strane tog u Austriji cienjenog filozofa. Nitko nije dakako znao, daje
L i i

Masarvk obsjednut Bizantom.

p Zanimljivo je, da je Seton IVatson bio izprva razpoložen protiv nastojanja za
i srbsko-hrvatskim jedinstvom. Sasvim se tono sjeam, da sam u razdoblju od god.
1908.. —
1910, u hrvatskom listu »Obzor« itao jedan njegov lanak, u kome izriito
H veli, da bi za Hrvate bila velika šteta, kad bi se jedinstvom sa Srbima prikljuili
L iztonoj kulturi.
72
U svojoj ve mnogo puta spominjanoj knjizi on je ve protivnog
73
mišljenja zalaže se podpuno za jedinstvo. Težko je prosuditi, da li treba u tome ve
i

tražiti onu orientaciju Engleza, koju vidimo u ovom ratu, ili je Seton Watson
l"
podlegao uplivu svojih srbskih prijatelja. Ja sam sklon vjerovati ovo potonje.
Moram spomenuti još jednu politiku pojavu, tim više, što se pri tome baš dobro
oituje politika spretnost Srba. Mislim onaj spretni nain, kojim su likvidirali Hrvate
u Bosni. Bosanski Srbi zapoeli su ve prije u svojim redovima provoditi tako zvanu
protukuferašku politiku, politiku, koja je išla za tim, da se Bosanci sasvim zagrade
p t. j.

^ prema doseljenicima iz Monarhije. Srbi uiniše to poueni izkustvom, da su Srbi iz

Monarhije vazda spremniji na sporazume s Monarhijom od bosanskih Srba. Treba
P sravniti na strani 265. napomenuti sluaj sa sarajevskim metropolitom Mandiem. Ta
ti protukuferaška politika bijaše u prvom redu uperena protiv Monarhije, jer, budui da
su doseljenici iz Monarhije bili nosioci upliva Monarhije, htjelo se u njima ujedno
P pogoditi Monarhiju.
^ Sprovedavši to u vlastitim redovima, primieniše to i na Hrvate. Vidješe, da se
porast hrvatskog upliva u Bosni od god. 1907. do 1910, zasniva na tiesnoj suradnji
domaih doseljenih Hrvata. Srbi zato zaponu autohtone Hrvate huškati protiv
u i

Hrvata doseljenika. Razjasniše Hrvatima, da sad moraju sve asti, dostojanstva, sva
unosna mjesta sav upliv dieliti s »došljacima«, dok bi to zapravo samo njima pripa-
i

i
" Jzporedi »Neue Freie Presse« od 7. veljae 191)8. lanak; »Nerazpoloženje inovnika u Bosni«, a u islam lisni

u broju od 8. veljai' l'JOH. lanak o oduzimanju izbornog pravu na obmskim izborima dosel/emcima iz
Monarhije.
r ':
17//.-*., str. 71).

355

i;
dalo po protukuferaškom naelu. Budui da su ti Hrvati došljaci osobnom kulturom,
znanjem i marljivošu bili u stanovitom postotku nadmoni domaima, bijaše
prihvaanjem te srbske politike dana mogunost bosanskim Hrvatima, da se rieše
neugodnih takmaca. 1 zaista prihvatiše bosanski Hrvati sve više politiku, koju im Srbi
preporuivahu, a posljedica toga bijaše, da su u hrvatskim redovima nastale zadjevice.
Time je razvitak Hrvata bio zaustavljen i njihov je upliv poeo padati.
Sve, što sam spomenuo, bit e da je shvatljivo. No sad dolazi nešto nepojmljivo.
Bosansko-hercegovaka zemaljska vlada usvojila je to srbsko naelo, premda je u
prvome redu bilo upereno protiv njenih najvlastitijih probitaka, i poela je
ograniivati prava doseljenika iz Austrije. Taj pravac, koji je zapoeo još prije
74
pripojenja preživio ga je i postao je naelom vladanja, od kojega su naravski samo
Srbi crpli korisi.
Takve sasvim nevjerojatne pojave ne mogu se drugaije shvatiti, nego tako, da se
opet upomo pozove pojam »bizantinskog upliva«.
No znaenje sviju tih momenata premašila su druga dva glavna momenta.
Prvi od tih su dvie velike parnice, veleizdajnika parnica u Zagrebu i Friedjungova
parnica u Beu. Pokušao sam obje parnice razjasnit; kao obranbeni in države i morao
sam zabrinuto utvrditi, da su obje neuspjele. To je Srbima neizmjerno pomoglo.
Budui da nije poluen da se naime sudski ustanovi, da Srbi na jugu
željeni uspjeh,
snuju veleizdaju, okrenuše Srbi itavu stvar uštrcavahu Hrvatima u uho otrov.
i

Parnice su pripremljene krivotvorinama, lažju, varkom, samo da se zatru Srbi

i

zajedno s Hrvatima, jer je Monarhija naelno neprijateljski razpoložena prema južnim

Slavenima želi ih uništiti. Ne prepoznajete li zar u tome vjeni Bizant?! Ex ungue
i

leonem! To je ono isto shvaanje, na koje nailazimo i kod ordevia, Cvijia Setona i

VVatsona, i koje je po mom mišljenju, postalo u ovome ratu mišlju vodiljom Antante.
Ovakvom dokazivanju bijahu pristupani Hrvati, koji od g. 1848. nisu zaista doživjeli
ništa dobro u Monarhiji, absolutno nisu razumjeli, koji je tome razlog, a politiki
i

razvoj u Monarhiji nehotice je podupirao takvo shvaanje u Hrvata.

Pošto su Srbi zauzeli u aneksionoj krizi Monarhiji neprijateljsko stanovište bili i

prema tome težko kompromitirani spram Monarhije, nastala je posljedica, da se

pritisak na jugu još pojaao. Pa budui da se Hrvate Srbe smatralo jednom cjelinom, i

stradali su pri tome i Hrvati, i to razmjerno više. U Maara bijaše još interesa, da još
zadrže sklonost Srba, ali Hrvata nikako. U Dalmaciji bijaše pak pritisak tim
osjetljiviji. Što su upravo tamošnji hrvatski voe bili najizloženiji stvaraoci rezolucije.
Srbi bijahu toliko oprezni i prepustiše Hrvatima prednost u akciji, a time imržnju
zbog iniciative u akciji protiv Austrije. Tako se položaj Hrvata zapravo jae pogoršao
od položaja Srba. A to bijaše samo željena voda na srbski mlin; im se pritisak
odozgo pooštravao, tim se više Hrvati osjeahu upuenima na Srbe. Tu gledamo onaj
neizljeivi circulus vitiosus, u kome se neprestano kree politika Monarhije, jer

vm.-n., str. si

356
 Monarhija Hrvati, upueni jedno na drugo, progone se meusobno sve jaom
i

mržnjom, a smije se tome onaj trei, zajedniki neprijatelj jednih drugih! Tako se i i

r , pod vladom Tomašievom pritisak pojaao, nakon kratkog razdoblja pod drom
i

Rakodczavem, prešao je u Cuvajev režim i u ukidanje hrvatskog ustava. uvaj, taj

ak Khuenova režima, izbio je dno bave. Mogu mirne duše uztvrditi da nitko, pa ni
f"
1
Khuenov režim nije Monarhiji toliko naškodio, kao uvaj. Poštedjet itaoca u
..
_ poznatim prljavštinama tog gospodina, jer za skandale u ovoj knjizi nema mjesta. On
je Srbima pružio priliku, da se u Hrvatskoj prikažu još i kao spasitelji morala!
r Dogaahu se mnoge žalostne stvari, a Srbi se pobrinuše, da se još gore prepriavalo i

i-
i prišaptavahu Hrvatima: »Evo gle! Nije dosta, da Monarhija krivotvori spise, zatvara
nedužne ljude obtužuje ih s veleizdaje, nego Vam sad šalje
i takvi nemoralne i

stvorove, da upropaste zemlju narod. Samo zajedniki možemo se obraniti od te

i

L '
zajednike opasnosti.«
n Mržnja za sva Cuvajeva djela pala je na Monarhiju. U Hrvatskoj Slavoniji rasla i

je mržnja na Austriju, vješto uzpirivana od Srba davala si oduška usklicima: »Dolje

i

trula Austrija!«, a ti tizldici oito ne mogu sakriti svoje beogradsko podrietlo. U

n Dalmaciji bijaše još gore, tamo je djelovao još jedan snažni inbenik, talijanski
i

L upliv, koji je išao rame o rame sa srbskim uplivom pomagao ga u svakoj prilici. Taji

položaj ne mogu potanje precizirati, ali upozoravam samo na Potonjakove podatke,

P koji iztie s negodovanjeim, da stanoviti elementi iz hrvatsko-srbske koalicije vrlo
L esto ne putuju samo u Peštu, nego i u Italiju.
7
Osim toga mogosmo u talijanskom i

tisku opaziti, da je tamošnje javno mnienje uviek raunalo i simpatiziralo sa Srbima

L kao narodnom budunosti na Balkanu, a to je svakako uinilo dubok utisak na Hrvate.
*"
Tako se zbilo, daje srbski priestolonasljednik na svom putovanju kroz Dalmaciju u
rujnu god, 1910., bio u Splitu doekan razsvjetom, vatrometom, oduševljenjem
naroda poklicima: »Živio srbski priestolonasljednik!« »Živila sloga Hrvata Srba« i
i i

srbskom himnom.
Odnosi u unutarnjoj politici bijahu dakle ve takvi, da su usmjerili razvoj na
nezdrave putove. K tome je još pridošla agitacija, sustavno i vrlo spretno voena iz
Beograda, a djelotvorno i razumno podupirana od veine austrijskih Srba. Kojeg li

p onda uda, da su se sve jugu morale razvijati na štetu Monarhije!

prilike na
iz im
je Spalajkovieva, osnova postala bespredmetnom, pojavila se odmah nova
osnova srbskih ciljeva taktike. To je brošura prof. Jovana Cvijia, tiskana koncem g.
i

P 1908. u beogradskoj državnoj štampariji: »Aneksija Bosne Hercegovine i srpski i

7
*-"
problemi« Taj profesor srbskog sveuilišta u Beogradu, koji je susretljivošu
'

bosanskih vlasti mogao godinama putovati Bosnom u znanstvene svrhe, precizirao je

l u tom kratkom i zbijenom spisu težnje Srbije ovako: »Srbija se ne može odrei Bosne,
na svaki nain minimum njenih zahtjeva. Ne
jer je njeno nacionalno središte (!) i

može se to odmah postignuti, Srbija mora zasada na konferenciji tražiti kao jamstvo
li

za mogunost svog života »kompenzacije«, to najplodniji dio iztone Bosne izlaz

i i

na Jadransko

r
L
r
i;

75
L 7(1
VU.-33.
17/.- 33., sir. 16.
77
r -
1 V/l. 33.. str. 47.

Na
i'
'*
i;
istom mjesni, sir. 19.

r
L 357

r
more na jugu Bosne i Hercegovine. U posljednjem poglavlju, koje bi trebao proitati
svaki austrougarski diplomat, razlazu se ciljevi Srbstva i završuje poantom, koju sam
ve citirao: »Srbski problem mora se riešiti silom«. Tu misao, koja se poput crvene
niti provlai itavim djelom, varira na str. 47., jer ako Bosna ne dobije ve
autonomiju, »da se može slobodno
u nacionalnom smislu« (t, j. zavladati
razvijati
katolicima i muslimanima »Europa srbskom narodu pokazati put sile
i iztisnuti ih) e
i on e
pograbiti prvu priliku, da s Austro-Ugarskom pretrese to svoje najvee
nacionalno pitanje«. U prvom poglavlju nalazimo brojitbu Srba, pa se tu utvruje da
ima 9,656.200 Srba. U tom broju sadržani su dakako i svi Hrvati samo se spominje, i

80
da u tom broju ima 2,915.600 katolika srbskog jezika. Za ispravnost tog shvaanja
i

poziva se Cviji dakako na jednog Rusa, na Florinskoga. Cviji nadalje zakljuuje:

»Od njemake granice pa sve do Carigrada nema veeg naroda od srbskoga. Srbi su
prema tome vei narod od eha, Maara, Bugara Grka.« Austriji porie on svaku i

sposobnost da rieši južnoslavensko pitanje i upozorava pri tome na gospodarsku

81
zaostalost južnoslavenskih pokrajina Monarhije, a osobito na zaostalost školstva. On
predbacuje Austriji pomaganje katolika i umjetno stvaranje (!) Hrvata. Utvrdivši
absolutnu nespojivost srbske narodne misli s biem Austrije, dolazi on do ve
iztaknutog zakljuka, koji je po mom mišljenju sasvim izpravan, pa misli: »da
i

82
nijedna strana uprava ne može nai lojalnih podanika u srbskom narodu«. Nadalje
dolazi on do istog zakljuka, koji i ja zastupam u ovoj knjizi: »Pravoslavni narod je
zato u cielosli ogoren i nepomirljiv zastupnik nastojanja, za narodnom i kulturnom
samostalnošu, a pravoslavlje je etiketa, kojom to nastojanje dolazi najbolje do
izražaja.« Nadalje: »Postoji bjelodano nastojanje, da se itavi južnoslavenski
kompleks od Ljubljane do duboko u Macedoniju spoji u jednu narodnu
i Trsta, sve
cjelinu i razvije svoju kulturu na nacionalnoj bazi. Razna vjeroizpoviedanja bit e
potisnuta od naela narodnosti. Glavnu masu tog južnoslavenskog kompleksa
sainjava srbski narod, koji osim toga zauzima najpovoljniji, ali najteži zemljopisni i

položaj. Zatim sliedi utjecanje na austrougarske Slavene: »Pripravljaka misija,

koju je Germanstvo prenielo na Austro-Ugarsku, sastoji se u ovome: Austro-Vgarska
e zgaziti narode, koji podpadnu pod njezinu vlast, izazvat borbe izmeu, naroda i e
dielova naroda, oslabit e
nacionalni osjeaj i infiltrirati ih po mogunosti
Niemcima... Time je zapoeo sukob izmeu misli o srbsko-hrvatskom nacionalizmu i
samostalnosti s austrijskom osvajakom politikom, koja je izniela misao o klerikalno-
katolikom hrvatstvu, da bi južne Slavene oslabila i lakše napredovala Sve te . . .

važne pojave, koje su se u posljednje vrieme pojavile na slavenskom jugu, samo su,
znaci borbe izmeu, tih dviju misli. Ovamo ide i zaoštravanje nepodnosivih prilika u
Bosni, stvaranje »veleizdajnikih« afera, uhienja u masama Srba u Hrvatskoj,
upotrebljavanje sviju sredstava, da se razbije srbsko-hrvatska koalicija, širenje
H6
najnovijih sasvim neistinitih glasina o Srbiji i d' t.

To bi dakle bila najnovija formulacija svesrbskog akcionog programa. Ali treba

imati malo izkustva, da se izpravno mogu proitati Cviji-

19
Na istom mjestu, str. 26.. 29., 38.
m VII. 33.. str. 5-1.

Na istom mjestu, sir. 54.

*.?
Na istom mjestu, str. 58.
w VIII, - 33.. str. 59.
u VIII. 33., str. 59.
M VIII.-8-. str. 71.
S6
Neobino nizka ciena od 50 filira za knjižicu od 1 0-1 stranice, upuuje nas, du je kn/iga izvana nuruena.

358
 —

eva razlaganja, koja hoe da kažu: »Srbstvo je spremno zaratiti se s Austro-

ugarskom u svrhu ostvarenja narodne crkvene misli peke patriarhije i konanog
i

osvajanja Bosne ostalih hrvatskih zemalja. U tu svrhu treba pridobiti dušu naroda u
i

V -
tim zemljama. U razdoblju od god. 1860. — 1895. pridobilo je Srbstvo s pomou vjere
sve pravoslavno puanstvo Hrvatske i Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine.
p Poslije god. 1903. trebalo je pridobiti Hrvate izkorišujui loše stanje, koje bijaše
i. „ nastalo na jugu uslied »pokvarenog smisla dualizma«. Postoje uspjeh od g. 1903.

"
1908. izpao iznad oekivanja dobro, radilo se u razdoblju god. 1908. 1914. na tome, —
i

da se Hrvati dobiju za borbu protiv Austrije, a pri tome je imao da bude temeljem
t-
pojaani pritisak i loše prilike na jugu.
Izvoenju te osnove pristupilo se svom odlunošu. Izprva se radilo polaganije i

opreznije, a poslije balkanskog rata punom snagom.

Balkanski ratovi uobe su važno poglavlje u razvoju prilika na jugu Monarhije.

r
-, Neoekivani uspjesi balkanskih naroda, a osobito Srbije, djelovali su neodoljivo na
87
maštu hrvatskog naroda. Nakon god. 1868. nisu Hrvati mogli poluiti u Austro-
ugarskoj ni najmanjeg uspjeha, a tako silne uspjehe postigli su slobodni Srbi, koji su

p osim toga gospodarski bili u boljem položaju, a takoer se kulturno bolje razvijali. i

li.-
Nastojanja oko hrvatsko-srbskog jedinstva, iji se pristaše prije nalažahu samo u
krugovima intelektualaca, zapoeše se širiti meu nižim slojevima i naoše tamo i

t-
izvrstno pripravljeno tlo. Namjernim prikazivanjem balkanskog rata junatva i

L Balkanaca
88
stvarala se narodna psihoza u hrvatskom narodu.
sasvim po Cvijievu receptu. Poznati
Daljnji razvoj prilika u Hrvatskoj usliedio je
i srbski profesor književnosti Jovan Skerli sam je stupio na poprište, napisavši brošuru
*-'
»Naš današnji srbsko-hrvatski nacionalizam« a hrvatski feljtonist Milan Marjanovi
91
napisa brošuru »Narod koji nastaje« (t. j. srbskohrvatski). U Zagrebu stade izlaziti

ij revija »Vihor«, koja je imala služiti istim ciljevima i vjerojatno nije uvozila izvana
samo svoje misli, nego i potrebna sredstva za izlaženje. Milan Pribievi napisa
92
p brošuru »Naš najvei junak«, pod kojim se razumije srbski seljak, koji je omoguio
«-j
ustanke od god. 1804,, 1815. 1912., koji je najvei junak u svjetskoj poviesti. D.
i i

Milrinovi napisao je »Novi moral«, pod kojim se naravski misli bizantinski borbeni i

p osvajaki moral, koji je trebalo Hrvatima liepo servirati. Sve to bijaše vrlo vješto
«.j napisano, mnogo se italo nije ostalo bez uinka u Hrvatskoj.
i

Budui da se pritisak Ugarske sve više pojaavao, našao je »Novi moral« pristaše,
r
zapoeli su atentati, najprije atentat Luke Jukia protiv bana Cuvaja, zatim atentat
^ Amerikanca Dojia protiv bana baruna Skerlecza. To bijaše oevidno duh novog
morala, vjetar, koji je duhao s iztoka jugoiztoka. No ti ini izazvali su u Austriji
p i

dubok dojam, što je opet Hrvate uvjerilo u djelotvornost izpravnost udarenog puta. i

Atentati bijahu u Hrvatskoj novost. U razdoblju od g. 1860. 1910. nismo vidjeli —

*-« politikih umorstava u Hrvatskoj, premda su politike strasti bile uzburkane. No

|
Bizant je našao uenike!

p
L
w 17//. 22.

r
6
"vi11.-21.
K9

w Vili. - 24.
91
Vili. 17.. su: 62.
n VI 11, 25.
t.j

359
 Pa ipak Hrvati ne bijahu u tom položaju baš veseli. itav položaj osvietlit u
nekim znaajnim sliicama.
Od jednog voe Hrvata izvan Hrvatske i Slavonije doznao sam sliedee: Jednom
prilikom, nedugo iza aneksije, upitao je taj gospodin Šupila: Kako Hrvati izlaze na
kraj sa Srbima? »Oh, izvrstno«, odgovori Šupilo ironino, »tako dugo, dok ih
sliedimo bez protivljenja, ali vrlo loše, kad pokušamo nešto uiniti onako, kako se
nama ini, daje dobro!« Taj odnošaj bijaše ak utvren programom hrvatsko-srbske i

koalicije, u kome se na koncu nalazi ovaj odlomak: »Uvjereni, da našemu narodu

hrvatskoga srbskog imena ne cvate ljepša budunost i da mu se ne može osigurati
i

narodna egzistencija bez zajednikog solidarnog rada obih narodnih dielova, uzima
i

si koalicija zadatak, da makne s puta svaku, pa i najmanju zapreku toj zajednikoj

93
suradnji, i to osiguravanjem ravnopravnosti i slobode srbskog naroda«.
Napadno je, da Hrvati uzimaju na sebe tu jednostranu obvezu u tako neugodnom
obliku, a da nema govora o protuusluzi od strane Srba.
Ovdje mi je ukratko prikazati, što znai taj stalni zahtjev za ravnopravnošu od
strane Srba. U § 59. hrvatsko-ugarske nagodbe oznauju se Hrvati kao politiki narod
s posebnim svojim teritorijem. Ovo zakonsko fiksiranje Hrvata kao povlaštenog
naroda trn je u oku Srbima, jer je zapreka njihovim osvajakim težnjama u Hrvatskoj
iSlavoniji. I Mažurani je uspio u razdoblju od g. 1873. do 1880. s pomou tog slova
zakona uspješno suzbijati Srbe. Stalnim izticanjem ravnopravnosti, hoe Srbi doi u
položaj, da nastupe kao politiki narod s pravom na vlast, da bi svu težinu svog
i

povoljnijeg položaja boljeg oružanja mogli izkoristiti u svrhu osvajanja zemlje.

i

Na svoje predavanje u Ljubljani, objelodanjeno u obliku brošure, 4 dobio je

poetkom god. 1909. hrvatski profesor poviesti dr. Šiši otvoreno pismo srbskog
povjestniara St. Stanojevia, objelodanjeno u srbskom bosanskom dnevniku
»Narod«, koje je tako važno za prosuivanje odnosa izmeu Hrvata Srba, da i

djelomice donosim toni njegov tekst. Ovo je upravo klasini dokument za

razpoloženje namjere Srbstva.
i

»Kad sam proitao Vašu knjigu, u kojoj tražite Bosnu Hercegovinu za Hrvate na i

temelju poviestnih prava, sjetio sam se jedne znaajne i poune epizode iz prošlosti.
Kad neko Gali pooše na Rim, ne mogahu Rimljani, dobro podkovani u pravnoj
znanosti, razumjeti, kako mogu Gali navaljivati na Rim, kad nemaju za takav
postupak nikakav pravni temelj. Poslanik rimskog naroda i senata zapitao je stoga s
patosom galskog vojskovou: »Kakovo je Vaše pravo na Rim?« »Naše pravo —
nalazi se na vršku naših maeva«, odgovori galski vojskovoa.
»Taj isti odgovor dal e
Srbi Hrvatima onoga dana, kad doi do velike borbe o e
Bosnu i Hercegovinu. Naše pravo je naša narodna snaga. Pravo naše narodne —
snage pravo naših bajuneta
i bit e važnije i snažnije od Vašeg prava, koje se može
vagnuti vagom.

*'1
Imam pri ruci tzsjeuk iz novina, ali .sam izrezavši ga zaboravio oznaiti, kojeg je dana bio tiskan. Bit e, daje
izprve polovice god. 1909.
94
loje mjesto hotimice nejasno. Trebalo je glasiti: »Bez Vaše odreke na Bosnu ne može bili medu nama
phjateljsivav. No Bizant se naelno uva, da takvo što jasno veli. On je radije nejasan da bi kasnije mogao
potican.
H IX. 3., str, 35.

360
 "

Vi Hrvati jedva ete pojmiti borbu itavog jednog naroda za svoj život
tu i

obstanak, jer je prošlo gotovo ve stotinu godina odkako

ste zaboravili, kako se umire

i odkako branite Vaša prava samo rieima govorima. Jedan narod, koji je kao što
i

sami priznajete »od svoje volje izabrao kraljem ugarskog kralja Kolomana«, ne može
narodne borbe o obstanak.
shvatiti velike
r
-
Borba srbskog naroda u Bosni Hercegovini bit velika narodna borba. Vi Vaši
i e i

c gospodari ne padajte u zabludu. Kad naš narod i naša vojska stupi u taj veliki sveti rat,
ne ulazimo u to klanje, da osvajamo zemlje ili branimo prava. Ne, mi polazimo u tu
f borbu, da branimo naš život. Jer bez Bosne i Hercegovine nema života Srbiji Crnoj i

i Gori. Jer Bosna Hercegovina i —

upamtite dobro Vi i Vaši gospodari srbskome i —
narodu isto su što i Srbija i Crna Gora ...«
»Vi Vaši gospodari toga ne razumijete i zato Vam se ini smiešnim. preuzetnim
i i

4 J
ludim, kad se Srbija Crna Gora spremaju uhvatiti se ukoštac s velikim carstvom.
i

n Kad ta borba zapone, onda e

se tek vidjeti, da pripojenje Bosne ne predstavlja
i »konano rješenje državo-pravne pripadnosti tih zemalja« kao što to Vi mislite«.
»Poznato Vam je, prijatelju, da sam ja, kao što Vi, oduševljen prijatelj srbsko- i

p hrvatske sloge i suradnje, a poznato Vam je takoer, da sam to bio onda, kad još ne i

U bijaše popularno time se izticati. No velim Vam u ime svih prijatelja srbsko-hrvatske
96
sloge, da pod cienu Bosne Hercegovine meu nama ne može biti prijateljstva«.
i

»Za vrieme tih 800 godina odkako ste izgubili Vašu državnu samostalnost, bili ste
stalno klinom u tuoj ruci. Nebrojeno puta do danas Vi ste to uvidjeli požalili, ali i

bilo je prekasno. Vidanas služite strancu i podupirete interese neprijatelja, iako to ne

i

t osjeate. Velika borba izmeu htoha i Zapada, koja se na Balkanu, vodi ve više
L tisua godina, svedena je danas na borbu o obstanak srbskog naroda. U toj borbi e
srbski narod možda i podlei, ali Srbi ni u Srbiji ni u Crnoj Gori ni u, Bosni i
r Hercegovini ne e nikada svojevoljno i iz vlastite pobude izabrati kraljem cara
austrijskog i kralja ugarskog, kao što su to po Vašem vlastitom priznanju uinili

I
-\ Hrvati pred 900 godina«.
i
St. Stanojevi v. r.

p U tom spomena vriednom pismu sadržano je mnogo od toga, što sam nastojao
fcs prikazati, pa sam zato zloupotriebio strpljivost itaoca, da ga spasim od zaboravi.
Težko je uzeti, da pri takvom stanju stvari u Hrvatskoj ne bi bilo ljudi, koji ne bi
F shvatili pravu narav t. zv. srbsko-hrvatskog jedinstva. Rezolucionaški Hrvati bijahu
^ podieljeni u dva nejednaka diela, u manji dio, koji je sasvim tono znao o emu se
radi, u široku masu, koja je pod utjecajem srbske hipnoze vjerovala spretnim
i

srbskim lozinkama bezvoljno ih sliedila. Nezaboravan

i mi ostati razgovor s e
U jednim Hrvatom visokog položaja u Zagrebu god. 1910., vodeom linošu u

f
-y gospodarskom životu Hrvatske, koji mi je odgovorio na pitanje, ne vidi li zar, da to

tako zvano narodno jedinstvo vodi Hrvate upravo do utap-

|

n VI l 28:, sir. 7.

L 361
Ijanja u Srbstvu: »Mi to sasvim naravno vidimo. No postat emo radije Srbi, nego da
se damo pomaariti.
Položaj bijaše dakle taj: Hrvatski narod dospio je od god. 1860., odnosno 1867.,
izmeu dva mlinska kamena. Prvi kamen bijaše osvajako svesrbstvo, opremljeno
najrafiniranijim, stoljeima pripravljenim sredstvima Bizanta, a drugi bijašesama
država, razdražena odporom
provoenja dualistikog naela
protiv zato i

neprijateljska. Ne mogavši se u tom težkom položaju boriti na obadvie strane,

zakljuiše Hrvati obustaviti odpor na jednoj, to na srbskoj. Na taj nain nadahu se
i

spasiti bar nešto od svoje narodnosti od svog jezika. Hrvati uiniše ono, što su
i

uinili ve kad se više ne mogahu oduprieti nadiranju Romana u savezu s

g. 1102.,
romanizirajuom katolikom Crkvom, kad su s Arpadoviem Kolomanom sklopili
pakt i žrtvovali svoju državnu nezavisnost. Hrvati htjeoše uiniti isto, što uiniše ve
god. 1463. bogumilski — bosanski Hrvati, dospjevši u prociep izmeu napadakih
katolikih Maara i islamskih Osmanlija, prešavši na jednu stranu, na islam, da bi
time održali svoj položaj. Nešto slino htjeoše uraditi i rezolucionaški Hrvati. Hrvati
postupahu po šemi, koju je Creneville sasvim dobro shvatio izrazio rieima: i

»Postane li državopravnim pomaganjem jednog naroda na raun drugih položaj tih

drugih naroda nepodnošljiv, nastoje oni izai iz države, ako se njen oblik ne da
promieniti, i laaju se pri tome svakog sredstva, koje im stoji na razpolaganju u
97
njihovu oaju«. U takav oajni položaj bijahu dospjeli Hrvati izmeu Maara i Srba,
pa im se bezuvjetni priklon Srbima uinio najzgodnijim sredstvom, da se oslobode.
Kako su Srbi sustavno išli svome cilju, dokazuje nam još i ovo: God. 1912. ili

1913. predložio je beogradski profesor Skerli, da Hrvati koji govore iekavskim

govorom, poprime štokavsko-ekavski govor, da bi se time narodno jedinstvo u i

jeziku;posvema provelo. Bijaše napadno, daje ta misao opet nasla najviše pristaša u i

Dalmaciji, gdje se za nju osobito zauzimao demokratski zastupnik Smodlaka. Ali u

Hrvatskoj Slavoniji bijaše odpor protiv toga snažan,
i ta se misao samo polagano i

provodila.
Meutim je izbio rat. Srbi pooše u da mogu raunati na
rat podpuno sigurni,
Hrvate. Ogoreno dovikivanje iz Hrvatima, koji su
srbskih streljakih jaraka
neodoljivo navaljivali, dokazuje, koliko su se prevarili. Priroeni znaaj hrvatskog
naroda, njegova vjernost vladaru, što ga je sam izabrao, i duboki osjeaj vlastitog
narodnog, državnog politikog ja, što ga je dr. Ante Starevi pronio sve do u
i

najniže slojeve, uiniše, da Hrvati pooše pravim putem.

Sad se može shvatiti, zašto stalno izbjegavam oznaku Srbohrvati, srbsko-hrvatski i
t. d. Ta oznaka služi na koncu samo takvim smicalicama, kakvima se Srbi bave ve

skoro 100 godina sebi u korist, a na štetu istine, Monarhije i Hrvata, i kojima je služiti
l .,

samo njihovu vlastitom uveavanju i umanjivanju Hrvata. To se upravo klasino vidi

u uvodu knjige dra Vladana orevia, gdje se nalazi ovo: »Srbski ili srbsko-hrvatski
narod nastava ve 1200 godina u zbijenoj masi na zapad-

VIL I3-.xtr.55.

362
 98
nom dielu Balkanskog poluotoka, od Istre pa sve do u srdce Macedonije«. Tako su,
što bi okom trenuli, Hrvati nestali s površine zemlje, a Srbi narasli do naroda od 10
milijuna. Na temelju ove »injenice« stavljaju se zahtjevi, vodi se politika i izaziva
itavi taj strašni rat, da bi se ostvarila narodna prava, koja proizlaze iz takove
injenice.
Nadam se, da e se sad razumjeti, zašto polažem toliku važnost na tono
razlikovanjezašto sam se toliko trudio od itaoca
i i tražio toliko strpljenja, da se po
mogunosti nedvojbeno ustanovi pravo stanje stvari.

7. Trializam

Rieka rezolucija razpoloženje naroda, koje se njome oitovalo ne samo u

i

Dalmaciji, nego i na itavom Jugu, pobudilo je dubok dojam na središnjim mjestima,

a osobito u Beu. Sve vea mržnja i neprijateljsko raspoloženje stanovnitva, silili su
na razmišljanje. Uzprkos službenim izvješima, prema kojima se posvuda sve nalazilo
u najboljem redu, ipak nešto na jugu nije moralo biti u redu; bijaše to obeniti utisak.
To se mnienje još pojaalo, kad je aneksiona kriza sa svojim težkim gospodarskim
štetama za Monarhiju poput bljeska naviestila blizu oluju. Osim toga bijaše trei lan
P trojnog saveza postao sve sumnjivijim svojim ponašanjem. Konano je neprijateljska
L
srbska borbena književnost zlorado dokazala s pomou brojitbenog materiala kulturnu
i gospodarsku zaostalost austrougarskih južnoslavenskih zemalja u poredbi s nekim
uspjesima Srbije. Iz svega toga pojavila se potreba, da se nešto uini za ozdravljenje
prilika na jugu. U tom nastojanju nastala je tako zvana Beckova investicija u
P Dalmaciji, ali uzprkos dobroj volji znatnim utrošenim sredstvima, ima se ona ipak
i

L smatrati promašenom." Sve se više uvršivalo izpravno osvjedoenje, da se ni u

gospodarskom, a ni u kulturnom pogledu ne mogu prilike odluno popraviti, ako
r
predhodno, ne ozdrave politiki odnošaji. Takav slied misli bijaše nastao osobito, u
*~ J
Austriji, gdje je nakon programa u Linzu (1882.) sve više gubilo na terenu Thugutovo
shvaanje, koje je išlo za tim, da Dalmacija ostane bezuvjetno Austriji.
[
Thugutovo se shvaanje doduše još jednom pojavilo u mnogo puta ve
spominjanoj brošuri Omege, gdje dolazi vrlo oštro do izražaja. Prepuštanje
Dalmacije u svrhu novog ureenja na jugu, oznauje se u tom spisu napuštanjem
p
L teritorija i veleizdajom. No ta brošura djeluje takoer vrlo pouno, jer nam pokazuje,
kako je Thugutova misao na jugu djelovala razorno ikako je pomagala centrifugalne
P snage. Pobijajui zahtjeve Hrvata, poziva se Omega uviek na »one druge zastupnike«
Lj u Dalmaciji, ali se pri tome
da su ti »drugi« zastupnici, ili srbski ili
stidi priznati,

talijanski i s pomou
moraju pobijati hrvatska nastojanja. Danas je
da misli, da se njih
f nažalost ve prekasno imati o tome drugaija mišljenje.
^ U doba aneksije pojavila se osnova o trializmu. Ovdje nažalost ne mogu dati
poviestni pregled postanka te politike misli. Neka ovdje bude dovoljno iztaknuti, da
je ona nastala u vezi s obim osnovama o
L
r
L

"VII 13.
99
V1L- 4.. sir. 123.. 205., 40(1, 414., 433., 435., 437.. 445., 5"9. do 5M.
'""
No isiom mjestu, sir. 120.

363
L
rekonstrukciji Monarhije, koje se pojavljuju koncem 19. stoljea, kad su najavu izbile
loše posljedice dualizma, tamo negdje, izmeu god. 1905. i 1908. God. 1908. taje
osnova ve vidljiva u južnoslavenskoj književnosti. Ona bijaše snažno podržavana
nakon aneksije, kad je nastalo težko pitanje, kako da se Bosna Hercegovina i

državopravno utjelove u Monarhiju. Zemlju podieliti baš se nije lako dalo, a ni

Cislajtanija ni Translajtanija ne bijahu voljne zemlju podpuno prepustiti drugoj
državi, jer se od toga, ne sasvim bez razloga, oekivalo smetanje ravnoteže izmeu
obih država. Sve loše strane dualizma, koje sam ve toliko puta iztaknuo, pojavile su
se u pojaanoj mjeri, kad se prilazilo rješavanju bosanskog pitanja. S pomou
trializma htjelo se zato riešiti itav niz pitanja, razstavljajui dualistiku državu u
trialistiku, i to obuhvaanjem svih južnih slavenskih zemalja Monarhije u tree
ravnopravno državno tielo.
,0
1 Seton Watson izcrptvo se bavi tom osnovom. On definira trializam u dvie '

razne formulacije, prviput u užoj, a drugiput u široj formulaciji. Prva je: Ujedinjenje
Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne Hercegovine, Rieke i Istre u jedno državno
i

102
tielo unutar Monarhije. Širu formulaciju donosi Watson kao citat iz
Seton
103
Zenkera. »U svom najintransigentnijem obliku ne bi trializam znaio ništa manje
nego ujedinjenje sviju Hrvata, Srba i Slovenaca Monarhije u jedno autonomno
državno tielo, koje bi prema Ugarskoj i Austriji stupilo u slian odnošaj pragmatike
unije, kakav danas postoji izmeu Austrije Ugarske«. i

S obzirom na daljnji razvitak te misli, može se kazati, da se za nju veoma zanimao

pokojni prestolonasljednik Franjo Ferdinand. Njemu nije izmaklo, da se položaj
Monarhije na jugu pogoršao. Kakvu je jasnu predobu o tome imao, dokazat nam e
ova okolnost: Kad je u proljee god. 1909. bio na vidiku sukob sa Srbijom, rekao je
grofu Marku Bombellesu, meutim ve preminulom odgojitelju prestolonasljednika
Rudolfa: »Recite vašim Hrvatima, neka samo još ovaj puta sauvaju svoju
tradicionalnu vjernost. im
stupim na priestolje, izpravit sve nanesene im u
105
nepravde,« shvaanje prevladalo u kršansko-socialnoj stranci, koja je
Slino je i

ureenje prilika na jugu smatrala državnom nuždom.

Stvar se pokrenula tek za vrieme balkanskih ratova, kad su razne uzporedne
pojave u južnoslavenskim pokrajinama Monarhije sve jasnije pokazivale, da su
odnosi na jugu postali upravo neodrživi. Tako je dne 2. svibnja 1912. knez Karl
Schvvarzenberg održao važan govor austrijskoj delegaciji, u kome je u vezi s
državopravnim položajem Bosne zagovarao trializam, zamišljajui ga jedinim
preostalim putem izmeu federalizma i centralizma, da se zajedniki poslovi obuhvate
106
i razprave u zajednikom parlamentarnom tielu. No on ne htjede stvar požuriti, da
ne napravi istu pogrješku, koja se poinila i pri stvaranju dualizma.
Iste godine izašao je u asopisu »Die Wage« od 24. kolovoza 1912. lanak E. V.
Zenkela »Državopravni položaj Bosne trializam« (Die staatsrechtliche Stellung
i

Bosniens und der Trialismus). U tom izvrstnom lanku upozorava se, da trializam ve
postoji od pripojenja Bosne
m VUL-26.
'"'
VI1. 4.. str. 437.
m Ovu anegdotu uo sam od grofa M. K-a. Budui da tog visokog hrvatskog aristokrata smatram bezuvjetno
pouzdanim, ne okhevum tu izjavu prestolonasljednika predan javnosti kao vrlo znaajnu.
"" VII 4. str. 583.
'"-
Izporedi i lanak zastupnika u carevinskom vieu Pita c c a u asopisu »Die Wage«, br. 42. od 21.
listopada 191 I. pod naslovom: »Put k irializmu«.
m VH. 4.. str. 438.
t-

364
 i uvoenja ustava, i da se zapravo radi samo o tome. kako da se jedno postojee stanje
tako razradi, da se njime polui obe ozdravljenje prilika na slavenskom Jugu
Monarhije.
Pa ipak ta misao ne bijaše sposobna za život. Koliko joj protivnika nastade, vidi se
najbolje iz jednog citata Bressnitz-Svdaova, što ga ovdje donosim, jer je sasvim
izpravan: »Niemci su najoštriji protivnici trializma, jer bi im zakrio put na Jadran i

dao da propadne liep komad njemake zemlje u južnoslavenskom moru. Ne manje

esi, jer ne mogu biti bez južnoslavenskih glasova
oštri protivnici trialistike misli su
u austrijskom carevinskom vieu, budui da inae nastaje u njemu opet njemaka
veina. Osim toga bi njihov upliv na itavu Monarhiju znatno oslabio, kad bi se uz
ugarsku državu stvorila još i jedna južnoslavenska. Ti isti razlozi ponukali su i

Poljake, da trializam odklone, ili se prema njemu odnose sasvim hladno. A pogotovo
107
pak Talijani gledaju u trializmu svoju narodnu smrt. U Ugarskoj su Maari
najodrješitije ustali protiv trializma, dok se narodnosti u Ugarskoj, kao na pr. Niemci,
Rumunji i Slovaci, takoer broje u tihe protivnike trialistike misli, jer bi
odcjepljenjem Hrvatske i Slavonije od saveza s Ugarskom, ostali sami s Maarima u
peštanskom saboru, Što svakako ne bi pomoglo poboljšanju njihova položaja.
Preostaju dakle samo još sami južni Slaveni, ali je upravo ludost vjerovati, da bi oni
sami mogli biti dovoljno snažni, da habsburžkoj državi nametnu trializam, što ga
ostali narodi Monarhije ne i odklanjaju«. e
Ne smijemo previdjeti još jednog
u važnog njemakog pisca Samassu, koji se odluno izjašnjuje protiv trialistike
osnove, premda on smatra potrebu reforme na jugu veoma žurnom.
i

p Pod takovim okolnostima ne bi južni Slaveni, kao što Bressnitz izpravno

i--- primjeuje, ni u kojem sluaju mogli o toj stvari odluiti, pa da su se svom silom za i

tuosnovu zauzeli. No to se nije zbilo. Kao što itava Hrvatska bijaše podieljena u
i

f
dva tabora, tako se zauzimahu sasvim oprena stanovišta prema trialistikom
i

^ projektu. Proturezolucionaški dio Hrvata, koji je svoju budunost tražio izkljuivo u

okviru Monarhije, bio bi takovim rješenjem dakako oduševljen. U trialistikoj misli
r bijahu sadržane sve predpostavke, da se zadovolje zahtjevi Hrvata, jer se u njoj ipak
L
više ili manje gledala hrvatska država. To opažamo u hrvatskoj književnosti. U Trstu i

p je izlazio nakon aneksije ak asopis »Trializam«, iji zadatak oito bijaše, da

i

t promie tu misao na jugu. Ta osnova živo se takoer razpravljala u starevianskom

tisku. Godine 191 1. izašle su dvie brošure na hrvatskom jeziku, jedna u Hrvatskoj i

p Slavoniji: »Put k trializmu«, a druga u Dalmaciji: »Trializam i hrvatska država«. Za

L narod napisao N. B.
samoj Hrvatskoj nastala je snažna oporba protiv te osnove, predvoena od
Ali u
Srba i li razjašnjenje za ovakovo stanovište, ne treba nam
njihovih pristaša. Tražimo
f
*-*
ii daleko. U najnovijem oblikovanju svesrbskog plana za akciju profesora Cvijia
(izpor. str. 358. — 360.) jasno je ocrtano stanovište prema trialistikoj osnovi. Na str.

i 56. nalazimo ove misli: »U novije vrieme, pred aneksiju Bosne, poela je (Monarhija)
obeavati, da e umjesto dualizma zavesti u Monarhiji tria-

r
L
r 107
Vili. 2'
^v im
109
""
F uh
Ako se ne varam, skriva se pod tim poetnim slovima bogati dalmatinski gojitelj ostriga Nikola Bjelovui
L
f-
r.
365
Hzam, i da e trea autonomna jedinica obuhvatati južne Slavene. Ta ideja ili obeanje
jest samo sredstvo za borbu protiv srbsko-hrvatskog nacionalizma i protiv nastojanja
oko nezavisnosti južnih Slavena, sredstvo, da se lakše da se uabe može vršiti ili

osvajanje na Balkanu«. Evo nam ona neizljeiva bizantinska

tu opet jasno pred oima
potreba za izvrtanjem njegov dar za izvrtanje. Ako je isto, onda je trialistika osnova
i

proizvod dobrohotnih namjera spram južnih Slavena, pokušaj, da se ukloni težki

položaj Monarhije na jugu upravo radi toga bijaše ta osnova toliko privlaiva za
i

najplemenitije ljude najvišeg položaja u Monarhiji. Nego Bizantinac kakav je —

lopov, tako misli i —
gleda u tome samo sredstvo za osvajanje, držei se ve od
Spalajkovia oblikovane misli, da je Austrija samo predstraža njemakog prodiranja
na Iztok. Stvari su meutim upravo obrnute. Srbima nije konveniralo ureenje
južnoslavenskog pitanja, jer su samo nezadovoljni, ogoreni oajni elementi zgodno i

tiesto u njihovoj ruci. Oni ne trebaju ureenja južnoslavenskih prilika, oni ne e

zadovoljne, politiki zasiene imune Hrvate Hrvatske, Slavonije Dalmacije,
i i

Bosne Hercegovine. Jer kad bi se to desilo kad bi južnoslavenske zemlje Monarhije

i i

bile naprednije, kultiviranije imunije od Srbije, na emu da onda zasnivaju svoje

i

pretenzije na te zemlje? Njima je politika, kulturna gospodarska bieda na jugu i

potrebna, oni iraditi uviek e

u pravcu, da je stvore, podupirat ona nastojanja, i e
koja djeluju u istom pravcu. To je vrlo važna spoznaja, jer svako nastojanje, da se
odnosi na jugu urede na nain povoljan za Monarhiju, mora raunati s biesnim
odporom Srba. A taj se odpor ne smije podcjenjivati, jer oni zbog svoje e
istovjetnosti i konfesionalne vjerske solidarnosti uviek nai obilnu pomo u Rusiji, a
osim toga e uiniti uda huškajui austrijske narode protiv svake osnove za
sreivanje, a osobito Maare, ehe i same Hrvate.
Koliko god to u prvi mah
izgledalo nevjerojatno, rezolucionaški nastrojeni Hrvati
prihvatiše sasvim od Cvijia oblikovano stanovište protiv trializma. Hrvati odbaciše
sami jedinu mogunost, da izau iz svog nepovoljnog položaja. No kad se naui
pobliže shvatiti bit narodnog jedinstva Hrvata i Srba, ne se više nitko tome uditi. e
Jesu li Hrvati Srbi jedan narod, moraju oba diela raditi na intenzivnijem ujedinjenju,
i

približavanju i izjednaenju. Važnost je obaju dielova napustiti svoje osebine odrei i

se trenutanih prednosti, da bi poluili jedno više jedinstvo. Srbi su znali to zbivanje

znanstveno vrlo spretno, formulirati. Oni postaviše teoriju, da su Hrvati Srbi dva i

imena jednog naroda, koja nastadoše poviestnim diferenciranjem, dok srbsko-hrvatski

nacionalizam zahtieva integraciju, vraanje na jedinicu, što je prva dužnost svakog
pristaše, te misli." Taje integracija dakako izpala po ovoj šemi: Bie Srbstva nosi
1

žig njihove vjere, pravoslavlja, a osobito u politikom pogledu, što u Hrvata nipošto
nije sluaj. Srbi bijahu tako u politikom pogledu nepromjenljivi, a Hrvati
promjenljivi itava »integracija« išla bi na štetu hrvatskog bia, t. j. Hrvati bi se
i

imali postepeno posrbljivati od zapadnjaka postati iztonjaci.

i

'
Ovu formuluaju nalazim u mostarskom srhskom listu »\-ctrocl« odi '. (31).} svibnja J90H.. str. 96.

366
 Zasluga je spomenutog ve dra Juriia, da, je to ispravno shvatio u svojoj brošuri
»Svjetski rat i Hrvati«. " on o tome sliedee: »Hrvatsko-srbsko narodno
Ondje veli
jedinstvo svojom je nutarnjom logikom uinilo Hrvate posvema ovisnima od politike
Beograda. Ako su Hrvati i onda je Srbija i hrvatska država, oni su
Srbi jedan narod, i

se dužni založiti za tu postojeu narodnu državu probitcima te države podrediti sve

i

ostale probitke. Odtuda sliedi dvoje:

a) Probitci kraljevine Srbije su probitci Hrvata. Tako je bilo: rezolucionaški

i

Hrvati su se poslije god. 1907. veinom orientirali prema tim probitcima smatrali i

srbske probitke svojim vlastitima. No time su se Hrvati orientirali sasvim krivo protiv
svojih najrealnijih, najbližih i najsvetijih probitaka.
113
b) »Rezolucionaški Hrvati dospjeli su u sukob s Monarhijom, u kojoj žive«.
To je sasvim izpravno prosuivanje pitanja i treba se uditi, da to još prije nije bilo
posvuda jasno. ak i takav asopis, kakav je »Oesterreichische Rundschau«, donosi
114
još u g. 1913. lanke, u kojima se zalaže za jedinstvo Hrvata Srba. Seton Watson i

ak smiono prorokuje: mora doi, Austrija može

»Srbsko-hrvatsko jedinstvo doi e i

postignue tog cilja odgoditi za jednu generaciju i onda požeti pogubne plodove takve
115
politike«. No njemu se to ne može zamjeriti, jer je i on kao mnogi drugi obaran i

Bizantom.
Sad emo pokušati kritiki razmotriti itavu osnovu tializma. Naš sud mora biti

nepovoljan, jer smatram tu misao u cielosti krivom i unapried osuenom na neuspjeh

iz sljedeih razloga:
1. Osnova, s pomou
jedno od najvažnijih životnih pitanja
koje se htjelo riešiti

Monarhije, nije nikad toliko dozrela, da izae nekog maglovitog poetnog stanja. iz
Koje zemlje da joj pripadnu? Na koje stvarne snažne temelje da se ona postavi? To se
nije moglo doznati. Svatko si je pod trializmom predstavljao što je htio. Hrvati
r predstavljahu si Veliku Hrvatsku na hrvatskoj bazi, tako spomenuti dalmatinski i

pisac brošure, koji traži osim hrvatskih zemalja (po mome shvaanju Hrvatske,
p, Slavonije, Dalmacije, Bosne Hercegovine) još i Istru, Trst, Goricu i Gradišku,
i

\ Kranjsku, južnu Štajersku južnu Korušku u koliko su slovenske). No to je ista

i

bezsmislica. Izgleda, da se u mjerodavnim austrijskim krugovima htjelo riešiti samo

p hrvatsko-srbsko pitanje jedva da je bilo sklonosti odstupiti slovenske zemlje treem

i

fcs partneru u savezu. Toliko toga bijaše meutim sasvim nejasno, da nije bilo hrabrosti
otvoreno izai s jednom jasnom osnovom. Misao o trializmu nije tako nikada dobila
r
konkretnog sadržaja, želje njenih pristaša postadoše neumjerene, a isto tako i bojazni
i^ njenih protivnika, pa budui da je, kao što znamo iz onog Bressnitzova citata,
protivnika bilo mnogo više, došla je ta misao na zao glas još prije, nego stoje zapravo
dobila konkretni sadržaj. Time bijaše osuena na smrt.
Sasvim se previdjelo, da se države ne mogu umjetno stvarati, da ih se naprosto
2.

ne može
dekretirati. Države moraju uviek imati svoju poviestno-razvojnu prošlost.
f
|
Dualizam je u svojoj biti proizvod godina 1848. 1866., a osobito god. 1848. Tada su i

Maari pokazali, daje u

p
L
ll:
VIII. x
" VI! 1, H, sir. 73.

Sve.ifk XXXVI od 1903.. str. 29.. lanak: Zur siidslavischen h'rage (od jednog aktivnog hiTalskog politiara),
u kome se veli: Hrvati Srbi su jedan narod s dva imena.
m VU. -/., str.
i

44H. -//.?-
U

367
njih toliko jaka državna volja ida mogu mobilizirati toliko snage, da ih drugi dio
naprosto ne može svladati. To pozitivno izkušenje snaga, iji je temelj bio u
geopolitiki povoljnom položaju Maara, postalo je temeljem za stvaranje dualizma, i

ono je njegovo postojanje. Gdje je jugoslavenstvo kao cjelina

stvarni temelj uvjeta za
ikada dokazalo svoju snagu? Nigdje nikada. Za državu treba poviestna predaja,
i

snažni narod i dovoljno jaka volja za državom vlašu. Svi su južni Slaveni snažni
i i

hrabri, ali Slovenci nemaju poviestne predaje, a kod njih je težko govoriti o volji za i

državom. Hrvati Srbi imaju doduše svoje poviestne predaje

i svoju volju za i

državom, ali njihove poviestne predaje sasvim su razliite, a volja za državom Srba i

volja za državom Hrvata meusobno su neprijateljske, što sam, mislim, jasno

dokazao.
Kakva dakle da bude ta nova, trea država, zar da bude hrvatska, srbska ili srbsko-
hrvatska. Mislim, da seveina u Monarhiji htjela postaviti na stanovište obuhvaanja
obaju naroda, na srbsko-hrvatsko stanovište. No mislim, da sam jasno dokazao, da bi
to stanovište bilo promašeno, jer bi konani posljedak nesumnjivo bio izbijanje
Srbstva. A kad bi itav sklop na jugu postao srbski, morala bi neminovno doi do
izražaja Cvijieva tvrdnja: »Sve kad bi Austrija podložila svojoj vlasti itav srbski
narod, on e
se uslied svojih netom obrazloženih svojstava prvom prilikpm opet
116
podignuti osnovati svoju narodnu državu«.
i Gdje je tu volja za jedinstvenom
državom, gdje dovoljna volja za vlašu, koja treba k Austriji Ugarskoj pristupiti kao i

ravnopravni inbenik? To može možda biti proizvod, daljnjeg razvoja, ali zasad ne
postoje uvjeti za to. Vidimo dakle, da trializmu nedostaju stvarni temelji snage, on
bijaše dakle u tom obliku samo kula u zraku.
3. Izgleda, da iz svih publikacija proizlazi, da se trialistikom osnovom htjelo
riešiti itavo južnoslavensko pitanje, zadovoljiti ujedno Hrvate Srbe upravo iz toga i i

razloga pozdravilo se sa stanovitim zadovoljstvom naelo o narodnim hrvatsko- i

117
srbskom jedinstvu. No bilo je u Monarhiji ljudi, koji su se prema tim nastojanjima
i

o jedinstvu s pravom odnosili vrlo skeptiki —

tako na pr. Samassa, koji samo uz
priuzdržaj govori o jednom narodu —
koji su ve iz tog razloga tu osnovu
i

odklanjali, jer su slutili sve opasnosti, koje se kriju u temeljnoj misli.

Moramo podpuno stati uz te skeptike i izkljuiti pomisao na rješenje
južnoslavenskog pitanja na temelju ravnopravnog postupanja s Hrvatima Srbima. i

Izmeu Hrvata i Srba nema ravnopravnosti. Obrazloženje za tu tvrdnju nametnut se e

samo od sebe svakome, tko je ovu knjigu iole pozorno itao. Sigurno je, da su Hrvati
išli samo za punom ravnopravnošu, kad su prihvatili misao rezolucije, ali postigoše
time samo taj uspjeh, da Srbi izbiše na površinu i postadoše vodei i odluujui
inbenik, dok su se Hrvati stalno nalazili u tjesnacu: ili da sa Srbima razkinu, ili da im
popuste da se daju od njih voditi.
i

No položaj Hrvata bijaše takav, da sa Srbima nisu smjeli razkinuti. Pokušaj oko
ravnopravnosti mora zakonskom nuždom uviek voditi do istog posljedka, a razlog
tome leži opet iskljuivo u nesretnom vjer-

m VII,- 33., sir. 61.

" ? vm.
26-, str. 765.
"" VII, II. sir. 125

368
 skom pitanju. Osnovni odnošaj grkoiztonog ovjeka prema katoliku jest prezir u
zajednici s mržnjom; a u tom odnošaju je osjeanje ravnopravnosti upravo izkljueno.

r ,
Grkoiztonjak ne može naprosto nikada smatrati katolika ravnopravnim. Kao što i

Poljaci ne mogu nikada oekivati ravnopravnost od Rusa, tako je ne mogu oekivati

ni Hrvati od Srba. Izmeu ta dva naroda to je poprimilo pokadšto upravo šarene

n oblike. Sve to potjee iz slieda misli peke patriarhije. Ona bijaše religiozno politika
misao, koja je išla za brisanjem hrvatskog imena bia. Taj slied misli još je danas
i i

posvuda djelotvoran vidljiv. Posvuda, gdje se Hrvat, njegovo ime ili njegovo bie
i

P nalazi na podruju nekadašnje peke patriarhije, on postoji po osjeanju Srbina tamo

L nepravom, on tamo ne treba da bude, pa se zato protiv njega valja boriti svim
sredstvima uništiti ga. A što znade uiniti bizantinska vještina u izkrivljivanju
i i

f izvrtanja, to prelazi sve, što si možemo zamisliti.

Izvan svake je sumnje, daje Dalmacija kolievka Hrvatstva, a ja sam ve prikazao,

^ kako su Srbi poevši od god, 1 860. postepeno poeli pobijati Hrvatstvo. Treba samo
]
pogledati, kakovu je borbu morao voditi Šupilo, prvoborac hrvatsko-srbskog
jedinstva. On je u svom listu »Novi list« pisao sliedee: »Ali obzirom, na Hrvate
Svetozar je Pribievi (srbski voa u Hrvatskoj) uvjeren, daje Hrvate u Dalmaciji
p 9
[
stvorila austrijska vlada s pomou svojih kotarskih predstojnika." Ja sam mu satima
nastojao dokazati, da to nije tako i da u Dalmaciji i zadnji pastir osjea hrvatski, ali on
P je (koji Dalmacije zapravo nikada nije vidio, osim što je jedno nekoliko sati bio u
L Zadru) vrsto uvjeren, da su to sve stvorili ces. umjetnim
i kr. kotarski predstojnici
nainom i na zapovied vlade. Ako za njega nema Hrvata u Dalmaciji, gdje se na
P
'
svakom koraku nailazi na spomenike nekadašnje hrvatske slobode, gdje onda da ih
L" ima?« A kako da stvorimo ravnopravnost izmeu ta dva naroda, gdje imamo posla
s takovim psihozama, koje se zasnivaju na religioznim osvajakim tlapnjama i gdje ne
koristi ni brojitba ni znanost, a ni razumni razlozi. Spomenuti sluaj meutim nije
iznimka, nego samo jedan primjer pojava, na koje nailazi na jugu na svakom koraku
svatko, tko ima otvorene oi. Pater Marim, konzervator Hrvatskog starinarskog
p
l družtva u Kninu, pripoviedao mi je, kako se esto mora boriti, da spasi hrvatske
poviestoe spomenike od srbskog biesa uništavanja. Spomenik, koji se nalazi na
i

zemljištu jednog grkoiztonjaka, obino je izgubljen. Jedno je na posjedu jednog

p
o Srbina odkrio liep kraljevski grob s vriednim oružjem. On je iz groba ponio
najvrednije i pokrio ga, da sliedeeg dana opet doe odnese, stoje preostalo. Ali do i

P sliedeeg jutra bijaše itavi grob nestao. Hrvatsku prošlost Dalmacije valja naprosto
<U izbrisati. Jednako je u Bosni. Godinama dojauju ve Srbi svietu svojim
i

jadikovkama, da Monarhija stvara u Bosni Hrvate. Ja sam meutim dokazao, da se

zbivalo upravo protivno od toga. Da se pak ne misli, da se to dešava možda samo kod
L>
zlonamjernih novinara dokazat u, da kod ozbiljnih ljudi znanosti (doduše bizantinske
r
znanosti?) prevladava to isto mišljenje i osjeanje. Tako piše na pr. povjestniar
Stanojevi: »Dotada (do okupa-
|

I
'

Izporedi ciiai u ( na str. 358. kojim se tvrdi, daje Austrija stvorila klerikalno katoliko hrvatstvo »zbog
vijitt
slabljenja južnih Slavena zbog lakšeg prodiranja na Balkan.«
i

»Hrvatski dnevnik« od
15. listopada 19 Kl. Citat potjee iz Suptlova »Novog listu«, ali u mene je samo
izrezak iz Hrvatskog dnevnika, dok nisam mogao ustanovili hro/ »Novog lista«, u kome je izišao.
L

369
ije) nije se u Bosni Hercegovini ni znalo za drugu narodnost osim srbske(?). Ali
i

austrijska vlada, u strahu pred srbskim imenom, zapoela je neposredno nakon

okupacije u Bosni i Hercegovini stvarati Hrvate i protežirati ih svim moguim
121
nainima«, Takvim tlapnjama, takvom patoložkom neizljeivom nainu mišljenja i

ne može se naprosto prii. Politiar, koji hoe stvarati države na temelju takove
ravnopravnosti, mora bezuvjetno doi do najžalostnijih izkustava, kao mi na jugu.
Svi ti momenti zajedno uinili su, da je trializam bio morao biti nedonoše.
razni i

No taj moment, da su se Hrvatima u težkim asovima god. 1908. 1909. pravile nade, i

koje su se pokazale neizpunjivima, izkoristili su Srbi vrlo spretno, da Hrvate opet

nahuškaju: »Evo gledajte, kad su vas trebali protiv nas, obeavahu vam sve sva; sad, i

kad je opasnost prošla, opet se na to zaboravilo. Upravo kao god. 1848.« Ne smije se i

ni smetnuti s uma, da je taj moment približio Srbima mnoge lojalne elemente. Evo
opet prekrasnog primjera, kako bizantinski sustav izvrstno djeluje. Svojim
krivotvorinama najprije zavaraju sviet, a sve zlo, koje od toga nastane, izkoristena
štetu prevarenih i nalaganih!

8. Razvoj za vrieme rata

kasnije moralo je doi do rata sa Srbijom.

Prije ili tome sam bio osvjedoen O ve
deset godina. Neizvjestno bijaše samo, kada i kojim povodom se morati pristupiti e
nastavljanju politike »s pomou drugih sredstava«. Takav nain rješavanja postao je
neizbježivim onoga asa, kad se izjalovilo suzbijanje svesrbske opasnosti sredstvima
unutrašnje politike, što sam, mislim, dovoljno jasno prikazao. To suzbijanje nije
moglo uspjeti ve poradi toga, što se nije znalo, kakve je naravi opasnost, koju treba
suzbijati, što protiv nje zapravo nije bilo oružja. Vladajua znanost nije mogla dati
i

pouzdanog odgovora na glavno pitanje. Osim toga bijaše itava unutrašnja politika
onim, što zovemo «pokvarenim smislom dualizma«, dovedena na stranputicu, koja je
itav razvoj uputila upravo protivnim pravcem od onoga, koji je valjalo izpravnu
odabrati.Kad državi nisu uspjela sva sredstva unutrašnjeg odpora kad joj je sve i

drugo oružje izbijeno iz ruke, nije preostalo ništa drugo, nego da se lati maa.
Tako je došlo do rata, s kojim sam ve dugo raunao. Mogao bih se izkazati
pismom jednom francuzkom uenjaku g. 1911., u kome sam prorokovao »nadiranje
grkoiztonih polubarbara iztoka i jugoiztoka protiv katolike Austrije«, i u kome sam
izrazio svoju duboku žalost, što se Francuska spleta s kulturi neprijateljskim
Bizantom. To se, meutim, sve izpunilo.
Kad su zatim poviestni dogaaji tutnjeim korakom pošli svojim tokom, skoro da
sam se manje prestrašio zbog toga, što su narasli poput lavine zbog veliine i

opasnosti, kolikozbog neoekivane injenice, da rat u prve dvie godine nije donio
nikakvog poboljšanja prilika na jugu, Promatrajui godinama južnoslavenske prilike,
a osobnim vezama, koje je rat doduše otežao, ali nije ukinuo, mogao sam za vrieme
i
i

rata

m Ili, 5.. sir. 328.

'"
Izporedi izjavu Ernsia v. Gudetmm u »Gruzer Volksbkntu« odgodim' 1912.: »Hi emo se bezobzirno kum
maa ili izgubiti Jinoslavensku treinu dtžave.e

370
 nad raspoloženjem nad nadama u južnoslavenskim
zadržati prilino podpuni pregled i

zemljama. Zato mi nije moglo, izmai, kako su se u prve dvie godine rata, uzprkos
pobjedonosnim borbama, prilike na jugu sve više pogoršavale, kako su temelji vlasti
države na jugu sve više nestajali i kako je uzporedno s time srbski upliv sve više
rastao. Ta spoznaja me je tištila i dovela je moje dugogodišnje opažanje do druge
jedne spoznaje. Južnoslavensko pitanje uobe se ne može riešiti maem, jer u asu.
kad se Austrija laa maa, nestaje u unutrašnjosti Austro-Ugarske srbski
revolucionarac i pojavljuje se astni sveenik s dugom kosom i bradom u astnoj
mantiji i s kamilavkom na glavi, pa ratnik s poštovanjem odlaže ma pred
dostojanstvenom pojavom. No im je ma u koricama, pojavljuje se trgovac, marljiv i

spreman na svaki sporazum i svaku službu, te se obogauje. im se trgovac obogatio i

osnažio, pojavljuje se pored njega srbski revolucionarac. Lati li se sad netko maa,
revolucionarac nestaje i opet se pojavljuje skromni sveenik. To igranje skrivaa, koje

p se od god. 1908. na jugu opaža nekoliko puta, opetovat e se tako dugo, dok jedan od
protivnika ne klone izcrpen do smrti.
i j
Hoemo li razmotriti razvitak za vrieme rata, valja nam sjedne strane promatrati
p Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, t. j. one zemlje, u kojima je prevladavala
4 rezolucionaška politika, a s druge strane Bosnu Hercegovinu. U Trojednoj kraljevini
i

bijahu Hrvati pociepani u dvie velike stranke, premda to uviek nije odgovaralo
p postojeim stranakim odnosima, u rezolucionaške ili koalicionaške stranke u iste i

^ stareviance. Rezolucionaštvo bijaše izgubilo sav svoj daljnji sadržaj, kad se u

jestnom smislu riešilo pitanje, ima li hrvatska politika ii sa Srbima ili protiv njih, kao
stoje to odgovaralo poviesti njegova postanka, kad se razvilo u naelno srbofilstvo.
p
^
i

Tom pravcu, iji su se pristaše nalazili u glavnome u krugovima inteligencije, stajala

p, je nasuprot protusrbska Starevieva stranka, koja je veinu svojih pristaša imala u
I srednjem nižem graanstvu,
i koja je posljednjih godina ojaala prikljukom
i

Radieve seljake stranke. Ta pojava ima svoj dublji razlog. Upravo srbofilski
p krugovi inteligencije bijahu ti, koji su vodili hrvatsku narodnu politiku od god, 1861 . i

Ij koji su god. 1868. pretrpjeli podpuni neuspjeh. Zato bijaše razoaranje beznadnost u i

tim krugovima najvea. Nakon svog izkustva od god. 1861. do 1914. bijahu izgubili
p nadu, da je za Hrvate unutar okvira Monarhije mogua podnošljiva sudbina, a to je
tž došlo do izražaja u njihovu srbofilstvu. No o konanom stanovištu Hrvata odluila su
tri momenta, I. Hrvatima svojstvena vjernost prema gospodaru, koga si sami izabraše,
f koja proizlazi iz njihova arijskog podrietla i koja je u odlunom momentu prevladala i

*-*
kod srbofila; 2. što su široki narodni slojevi bili protusrbski raspoloženi i 3. što je

upravo kod širokih slojeva bilo razprostranjeno nagonsko sasvim izpravno i

I shvaanje, da su zapravo Srbi glavni krivac nepovoljnom položaju Hrvata. Ti

momenti odluili su o stanovištu Hrvata u vrieme rata, te su istomišljenici Stojanovia
«-- iStanojevia dobili na Crnom Vrhu Parašnici dolian odgovor. i

p
L

<Ui

-
f
 No dok su Hrvati u streljakim jarcima izvršili podpuno svoju dužnost, kod kue,
a osobito u veim gradovima, vijao je sasvim drugi duh. Tamo bijahu jako zastupani
rezolucionaški, t. j. pa je srbofilski nain mišljenja, t. j. simpatije
srbofilski krugovi,
za Antantu, dolazio to više do izražaja, što su Srbi za vrieme trajanja rata imali
interesa, da se tješnje prikljue uz Hrvate. Srbi su se tu vrlo lukavo poslužili naelom
narodnog jedinstva Hrvata i Srba. U svim kritinim momentima rata, kad je srbsko
ime znailo mržnju, izdavanu se oni naprosto Hrvatima. Time skidahu sa sebe mržnju
zbog srbstva pokrivahu se plaštem lojalnog hrvatstva. Imao sam esto puta priliku
i

promatrati, kako su neki Srbi, poznati kao najgori hrvatožderi, vješali u kritinim
momentima hrvatsku zastavu, svoj jezik ostentativno nazivali hrvatskim t. d. Sve to i

nije dakako drugo doli srbska vještina izvrtanja, onaj glumaki talent, kojim smo
ništa
se ve tako esto pozabavili. Ali od toga su imali štetu samo Hrvati, jer je redovito
mnogo toga od onoga, što poiniše ti pseudohrvati, kao na pr. špijunaža, dezertiranje,
izdajstvo, palo na teret Hrvata, budui da široki krugovi Monarhije, koji bijahu
osobito brojno zastupani u vojsci, nisu znali razlikovati Hrvata od Srbina, a ni prozreti
tu igru.
Pogoršanje položaja na jugu sastojalo se u tome, što se kroz prve dvie godine rata
bitno pojaalo rezolucionaštvo, srbofilstvo i simpatije za Antantu. To je znailo u

glavnome stalno sve vee otuivanje hrvatske inteligencije od monarhijske misli. Nije
nipošto lako snai se u toj zbrci raznih utjecaja, koji su u tome sudjelovali, ali se

nadam, da i ovamo mogu unieti malo svietla. Htio bih iztaknuti tri toke: 1. Pojaanje
momenata, koji su uobe doveli do rezolucionaške politike. 2. Sustavno neumorno i

huškanje Hrvata po Srbima, 3. nevidljivi i neutvreni, ali bezuvjetno postojei uplivi

izvana.
Ad 1 . U ratu se položaj Maara vrlo ojaao s pomou njihovih snažnih politikih
linosti, s pomou savršenog funkcioniranja njihova parlamentarnog stroja, koji je u
Austriji bio sasvim izbaen, konano s pomou bogatstva njihove zemlje plodinama,
i

koje je u tom ratu izgladnjivanjem dobilo izvanrednu važnost. Pored njihove važnosti
to je sve podiglo i samopouzdanje Maara, njihove težnje za vlašu i njihove
imperialistike namjere. Javljahu se glasovi, koji zahtievahu dalekosežnu
samostalnostMaara. K tome su pridošle još neke neugodne upadice s maarskim
i

vojnikim osobama agresivni nain pisanja nekih maarskih listova. Kao primjer
i

navodim jedan maleni maarski list: »Magvar Szlavoniai Ujsag« u Osieku, koji je
protiv Hrvata pisao tako agresivno i neprijateljski, da su odnosni brojevi morali biti

zaplienjeni. A
kad se u Hrvatskoj i Slavoniji mora zaplieniti jedan maarski list, lako
si možemo predstaviti, da si je ve morao štošta dozvoliti. itava hrvatska poviest

bijaše proglašena krivotvorenom, pozivajui se nj Pestyja, Paulera i Karatsonyja,

i

bijahu proglašeni prevarom svi poviestni temelji hrvatske autonomije. Hrvati

stekoše dojam, da se želi izkoristiti rat i protiv njih da i e
Hrvatska Slavonija služiti i

Maarima kao kompenzacija. Položaj u unutrašnjoj politici nije se popravljao. Uprava

»Obzor« od 20. veljae 1915. u lanku: »Pisanje osjekog maarskog Usta.«

372
 je za vrieme rata dalje pomagala Srbe,
i to ne samo u Hrvatskoj i Slavoniji, gdje se i

tome ne treba toliko uditi, nego ak u Bosni. Tako mi je na pr. poznato, da su u

i i

studenom god. 1914. dva hrvatska zastupnika starevianca došla vrhovnom

zapovjedništvu cjelokupne oružane sile na Balkanu s pritužbom, da hrvatsko-
slavonske oblasti u Sriemu Slavoniji otvoreno pomažu Srbe protiv Hrvata. Možemo
i

si predstaviti, kako je djelovalo na Hrvate, da se u njihovoj zemlji otvoreno pomažu

istomišljenici onih, protiv kojih se njihovi sinovi u Srbiji bore. Mene to nije zaudilo.
Sustavno protežiranje Srba posljednjih 20 do 30 godina, bijaše toliko prešlo u krv
upravnih organa na jugu, da na tome ni rat nije mogao mnogo promieniti. Sve mjere
protiv Srba na jugu bijahu zapravo ograniene jedino na zabranu službenog
upotrebljavanja irilice. U Bosni htjelo se ukinuti crkvenu autonomiju, ali bijaše
dovoljan upliv jednog jedinog odjelnog predstojnika srbske narodnosti, da se itava
Tu je jasno izbila sva bezpomonost Austrije u srbskom pitanju. Sto su
akcija osujeti.
Maari Srbe vidljivo protežirali, vrlo je nepovoljno djelovalo na one Hrvate, koji
kolebahu izmeu rezolucionaštva i starevianaca, jer je kod Hrvata uvrstilo
uvjerenje, da im je Monarhija neprijateljski razpoložena naelno, uviek u svakom i

sluaju. To se uvjerenje još pojaalo, kad se nakon navještaja rata Italije maarski
p
j.
_,
novinar Szatmari u »Magvarorszagu« odluno založio za održanje talijanstva Rieke i

odluno osudio sve mjere, poduzete protiv toga, tvrdei, da je talijanstvo Rieke u
P probitku Maara i države. A u slinom smislu izrazio se i kraljevski ugarski ministar
i- unutrašnjih poslova prigodom jednog dogovora o podržavljenju redarstva na Rieci.
Naravski da Hrvati shvatiše, daje to stanovište upereno protiv Hrvata, kojih na Rieci
r
bijaše prema službenoj brojitbi 18,000, to ih je samo uvršivalo u njihovu
i

\
uvjerenju, da e se država radije izložiti svim opasnostima, nego uiniti Hrvatima bilo
kakve ustupke.
p Sve nam to tono odkriva temeljnu bolest Monarhije. Politika, primienjena god.
\

1868. pri proturavanju nagodbe kasnije izgraivana od Khuena, mogla se prema

i

p Hrvatima održati samo s pomou Srba i Talijana mora zato uviek zatrovati odnose.
i

jy K tome su konano pridošli i neobino težki gubitci Hrvata u ljudima, pa sam esto na
jugu uo tvrdnju, da vojna uprava upravo radi na uništenju Hrvata, stavljajui ih na
p najizloženije položaje, da se kasnije lakše politiki vlada oslabljenim narodom. To je
bi svakako jako i zlonamjerno pretjerivanje, koje uostalom nalazimo u drugih naroda i

Monarhije. Svaki si narod utvara, da je u ratu najviše pretrpio najviše uinio. Ipak i

p ima u spomenutoj tvrdnji neka izpravna jezgra, jer se ja ne mogu oteti dojmu, kao da
i

*-«
e Hrvati u ovome ratu izgubiti više ljudi, nego na primjer Srbi u Monarhiji. Samo što
si ja to sasvim prirodno tumaim. Borei se težko o svoj obstanak, sasvim je

X razumljiv interes države, da se na fronti više služi bezuvjetno pouzdanim i svojom

ofenzivnom snagom izvrstnim Hrvatima, dok Srbe kao nepouzdane upotrebljava više
P u službi u pozadini. Tada je sasvim naravno, da u Hrvata ima više gubitaka u ljudstvu,
| a tu e
posljedicu jedno sama Monarhija morati žaliti. Ovi još mnogi i

L
174
»Obzor« od 21. listopada 1 9 16. lanak: Iz Rieke. Zanumva polemika.
L

i 373
slini momenti djelovali su u pravcu, Što sam ga prije ve oznaio, jer su pojaavali
jadan motiv oblikovanja položaja, na jugu: beznadnost Hrvata i gubitak njihove vjere
u Monarhiju.
Ad 2. Diviti se treba nainu, kako su Srbi za vrieme rata dalje radili na svom
politikom pravcu. Oni se u glavnome još tješnje priljubiše uz Hrvate u izpravnoj
spoznaji, da e
sami tada biti bolje pokriveni i da ih se ne moi tako lako raniti. S e
druge strane, oni time samo pojaaše svoj upliv na Hrvate, ije razpoloženje baš ne
bijaše ružiasto. Srbima je tako uspjelo, da u Hrvata pojaaju slied svojih misli. Sve
momente, prikazane u predhodnom odlomku, upotriebiše Srbi u potvrdu Cvijieve
teorije o gaženju malih naroda, ime se navodno bavi Monarhija po nalogu Njemake
(izporedi str. 359.). Srbi upotrebljavahu nadalje krilaticu o velikom ratu Germanstva
protiv Slavenstva, koju su u poetku upotrebljavali neki njemaki pisci i listovi, a sve
to kao dokaz njihove tvrdnje o »Drangu nach Osten«, o pionirskoj ulozi Austrije, da
dokažu Hrvatima, koliko je krivo njihovo zauzimanje stanovišta u korist Austrije. Da
je spomenuta teorija nekih Niemaca iz temelja kriva, hou ovdje samo kratko
iztaknuti, a kasnije bila je esto izpravljena osobito od Friedricha Naumanna u
5 1
njegovoj »Mitteteuropi«, Ovaj svjetski rat u prvom je redu osvajaki rat Bizanta,
kojemu je svrha podlaganje nebizantinskih Slavena (ili politiki protubizantinskih,
kao Bugara) Rusiji Srbiji pretvaranje Rusije u zakonito središte Bizanta osvojenjem
i i

Carigrada. U tu svrhu vodio se rat protiv Njemake i Austro-Ugarske, pa

protubizantinski Slaveni bijahu zato prirodno i jedino izpravno na strani središnjih
vlasti. Ovu konstatacijusmatram vrlo potrebnom za daljnju izgradnju uvršivanje i

tog prirodnog zdravog saveza. No te spoznaje nedostajaše na jugu još više nego
i

drugdje, i Srbima bijaše mogue huškati Hrvate govorei im, da se bore protiv svojih
vlastitih probitaka. Pri tome upotrebljavahu Srbi vrlo spretno krivo nezgodno i

izlaganje pojedinih pisaca, kao na pr. Samasse, koji postaviše tvrdnju, da Monarhija
mora izkoristiti protivnosti izmeu Srba i Hrvata, da nijedna strana ne postane odviše
126
jaka. Srbi izkoristiše takva mišljenja i protiv Monarhije, uvjeravajui Hrvate, da
Srbi i Hrvati moraju zajedniki nastupati protiv Monarhije, s obzirom na njeno
sustavno slabljenje obaju naroda. Na Hrvate u streljakim jarcima takva promiba nije
djelovala, ali tim više u pozadini, gdje su se mnogi time dali osvjedoiti o potrebi
nastavljanja politike hrvatsko-srbskog jedinstva. No prava uda postigli su Srbi
sustavnim širenjem krivih i uznemirujuih viesti i stalnim defetizmom. Tko god je za
vrieme rata živio na jugu dobio samo malo uvida u prilike, morao je opaziti, da se
i

javno mnienje nije stalnim tatarskim viestima nigdje toliko uzbuivalo, kao upravo u
hrvatskim zemljama. To bijaše djelo Srba, a u njemu bijaše, neki sustav. Trebalo je,
da Hrvati izgube vjeru u Monarhiju, da se što više prikljue Srbima, da bi time nakon
pobjede Antante postali što pripravniji za srbsku politiku. Bojažljivo uzbuenje je u
hrvatskim zemljama uzkipjelo uoi talijanskog i rumunjskog navještaja rata, jer je
veina oekivala slom Monarhije. Poznat mi je jedan sluaj utvr-

'-'"
VIII. 29., str. 100. isliedee.
116
VII 11.. sir. 171.
177
Izporedi izvode u mae najlojalnijim duhom izpunjenoj brošuri: Svjetski rat i Hrvali. Vili. - 8., sir. 32. Pisac
je takoer mislio, da Monarhija ne može napadaj 1
izdržati Italije

374
 "J

en sudskim aktima, gdje je u proljee god. 1916. jedan srbski seljak morao biti
osuen zbog veleizdaje, jer je vrieao cara s obrazloženjem, da nema smisla

r -, nastavljati borbu, kad e

nas napasti jadna nova sila (Rumunjska), pak onda ionako e
svemu doi kraj. Siromašni seljak bijaše osuen, ali oni, od kojih je to uo, ostadoše
nekažnjeni, jer jesu i ostaju nevidljivi. Sustavno, svim sugestivnim snagama Bizanta
p sprovoeno utjecanje na Hrvate nije ostalo bez uspjeha djelovalo je u pravcu, što i

L sam ga spomenuo.
Ad 3. Iz neprijateljskog inozemstva dolazili su bezuvjetno i za vrieme rata utjecaji
P u južnoslavenske zemlje, a osobito od jugoslavenskog odbora, iji predsjednik, što je
vrlo znaajno, bijaše dr. Ante Trumbi, autor rieke rezolucije, koji zasjedaše najprije
u Italiji, a kasnije u Švicarskoj, kad je Italija pošla u rat na vlastiti raun izagnala i

28
južne Slavene.' Protiv takvih upliva nema, koliko je poznato, nikakvih sredstava. U
1
tim viestima bijahu sadržana sva obeanja Antante Hrvatima, što sve dobiti, budu e
li dobri iznevjere li se Monarhiji. U samom odboru nastade meutim vei
i

!
nesporazum, te odustaše od namjere, da se stvori veliko južnoslavensko carstvo i
radije odluiše stvoriti posebnu nezavisnu kraljevinu Hrvatsku, kojoj utvrdiše i

p granice. No Srbija je radila u južnoslavenskim zemljama Monarhije takoer za i

[
vlastiti raun. Nakon dogaaja od 4. do 14. prosinca 1914. podiže se opet hrabrost i

nada u Srba. Ve
sam prikazao (str. 215.) kako je poslanik Vesni u sienju godine
P 1915. smatrao potrebnim objaviti urbi et orbi, daje ratni cilj Srbije ujedinjenje sviju
Srba u jednu narodnu državu, a pod Srbima razumievahu se takoer Hrvati Slovenci. i

Po receptu Šafarika dakako Samo se od sebe razumije, da su ove sugestivne

I

f
manifestacije bile praene agitacijom u samoj zemlji. Osobito se u Bosni zapoelo sa
*
zastrašivanjem imunijih Hrvata, koje se upozoravalo, da se još za vremena povuku,
jer da inae mogu biti na sve spremni, kad jednom nastupi srbska vladavina. Zaista se

|
i našlo nekoliko slabia znaajem, koji smatrahu uputnim, revidirati svoj program u
smjeru srbofilstva, s obzirom na nesigurni završetak rata.

p No Talijani, koji bijahu do 24. svibnja 1915. samo uporište srbskih težnja,
i

^
zapoeše od toga dana raditi po izkušanim uzorcima. sam pripoviedati uuo
hrvatskim krugovima, da su Talijani obeali Hrvatima, u sluaju da se prikljue
p Talijanima, autonomnu Hrvatsku sa sekundo-geniturom savojske kue, t. j. s
vojvodom od Aoste kao hrvatskim kraljem. Odgovor na tu ponudu dobili su Talijani
na Soi.
P Naprosto je nemogue predstaviti sebi onu zabunu, koja je nastala u
^ nezadovoljnim, dezorientiranim hrvatskim zemljama. Opaža se to na hrvatskoj ratnoj
književnosti. U zemlji, gdje inae svaki iole važniji politiki dogaaj prate razne
1 brošure, ratna je književnost veoma oskudna, dokaz podpune dezorientiranosti
1
naroda. Treba zabilježiti samo dvie manje vriedine brošure omožebitnom prikljuku
Italije i kasnije Rumunjske. Kasnije ini se, da se zdravi smisao Hrvata ipak odupro
zapoetom metežu, te se pojavila dobra, esto puta ve spominjana radnja dra
Juriia: »Svjetski rat i Hrvati«,
1
" ija se namjera navodi ve u na-

I
'"*
Jzporedi zagrebaki list »Novine« od 18, lipnja 1915. To je meutim samo reprodukcija iz glasila iste
Starevieve stranke »Hrvatska« iz onog doba. No tog broja nisam mogao dobili, jer bijaše zbog log
senzacionalnog lanka razprodan.
.,

m Vlll,~8.
j;

375
slovu kao »pokušaj orientacije hrvatskog naroda još prije svršetka rata«. Ta brošura,
koja se odlikuje vrlo dobrom ocjenom temeljnih naela Antante, ima zaudo mnoge
130
zajednike misli s radom prof. Johna Williama Burgessa. Pisac se oito nastoji
uzprotiviti sve snažnijem srbskom huškanju na Monarhiju na Njemaku. i

ini se, daje ipak uspjelo djelovanju trieznih elemenata u Hrvatskoj, da se stvorila
protuteža protiv razornog djelovanja elemenata državi neprijateljskih. Poevši od
sredine god. 1916. izgleda, da se prilike polako popravljaju. K tome kao da je
doprinielo izpravnije shvaanje suvislosti izmeu svjetskog rata i južnoslavenskog
pitanja, vidimo u najnovijoj brošuri E. V. Zenkera.
kao što to
Meni je stalo do toga, da dokažem, da razdoblje pakreta oko hrvatsko-srbskog
jedinstva, odnosno rezolucionaške politike, još absolutno nije savršeno, nego da
zavisi o unutrašnjoj politici nakon rata, ne e
li se on opet razrasti u novu nevolju i

opasnost za Monarhiju.
Govorit u jasnije: Pokazao sam nastojanje Maara, da i nakon rata spase na jugu
svoju staru politiku od god. 1883. do 1914. Ja to Maarima ne predbacujem. Ne treba
tek biti Maarom, da se shvati, koliko je silna privlaivost misli o jedinstvenoj državi
od Karpata do Jadrana, pa je lako razumjeti, da se jedan ambiciozni narod hvata te
misli. Ali to ne mienja ništa na stvari, daje ta misao u prvome redu neprovediva, kao
što u
dokazati u sliedeem poglavlju, a u drugome redu da njeno daljnje provoenje
izlaže cjelokupnu državu samu ugarsku državu najveim pogiblima.
i

U emu se sastoji ta pogibelj? Politika, koja je tako elementarno uperena protiv

obstanka tako starog žilavog naroda, kakav je hrvatski narod, može se održavati na
i

jugu samo s pomou Srba Talijana, pa se tako nastavljanjem te politike ve prvoga

i

dana nakon rata stvara zametak jednog novog rata. Jer takvom se politikom samo s
pomou državne vlasti podržavaju jaaju elementi, koji su po svojoj prirodi predaji
i i

centrifugalni. Takvu politiku ne mogu nazvati drugaije nego samoubilakom.

Treba samo potanje razmotriti prilike u Hrvatskoj, pak emo ve sada nazreti
obrise budueg razvoja. Srbin Bogdan Medakovi je predsjednik hrvatskog sabora
kao Vaso urevi u doba Khuena, dr. Svetislav Šumanovi, Srbin i bivši odjelni
predstojnik za unutarnje poslove, glavni je nosilac unionistike misli u Hrvatskoj.
Nekadašnji rezolucionaši evolucioniraju se pod pritiskom Srba u stranku unionista,
upravo kao nekada narodna stranka u vrieme Khuena. Nemam nikakvog prava i,v

spoitnuti spomenutoj gospodi nelojalnost. Ali njih su obojica osvjedoeni Srbi i

vezani uz cjelokupno Srbstvo neobino snažnom vezom nacionalne solidarnosti.

Smatrajui ih podpuno pouzdanima, ipak e
pod njihovim okriljem napredovati u
mnogo vei nego se obino misli,
državi veliki broj Srba, od kojih vrlo velik postotak,
nije tako kao oni sami. Samo takvim shvaanjem razumljivo je, da su
lojalan,
opasnosti po Monarhiju na jugu poput lavine porasle. Što se zatim dogoditi. Nakon e
rata tražit e Hrvati, da se njihov položaj popravi. Ali

130
VIII. 32. Jednako u podjeli radnje kao u shvaanju glavnih problema. Pri lome je sasvim izkljueno, da
i bi
L-;
Amerianin mogao utjecati na Hrvata, jer su obje knjige izašle u ožujku 1915, Zanimljiv primjer, kako se na
raznim tokama svieta iste misli pobuuju istim dogaa/ ima.
Vili.- 33., sir. -/S. i 50. Izporedi i odgovor na nju u »Pesler Lfovdu« od 6. sienja 1917.

376
 Srbi, vjerni svojoj tradicionalnoj politici, nastojate osujetiti svako poboljšanje
položaja Hrvata i njihovo ojaanje. Oni se zato ne e ponuditi, nego upravo narinuti
r, Maarima kao njihove pomone ete. Jer oni e se nakon rata nalaziti u nezgodnom
položaju, pa bi im uloga »državotvornog elementa« kao u doba Khuena (izpor. str.

248.) mogla samo konvenirati. Osim toga imat e pri tome još zadovoljstvo, da e se
p moi osvetiti Hrvatima, što su se onako ponieli na Crnom Vrhu i Parašnici. Takav
i
razvoj mora onda dovesti do bizantinskog triumfa, da e se s pomou Monarhije moi
osvetiti osnaženim Hrvatima, što im nisu htjeli pomoi da razore Monarhiju! Je li
"'

takva politika mogua? Može li Monarhija dozvoliti takvu politiku?

t - Posljedica takvog razvoja, koja je neizbježiva, ostane li se pri dosadašnjem
politikom pravcu, mora biti ta, da e
Monarhija dati pravo najveom mržnjom
izpunjenom predbacivanju zbog nevjere da i e
Hrvati biti prisiljeni priei na stranu
L
neprijatelja, kao što su to ve htjeli uiniti. Najvei neprijatelj Austrije dobit tako e
za saveznika jedan od najboljih vojnikih naroda na svietu.
Hoe li se moi sprieiti taj porazni razvoj? Priznajem, da mi se budunost baš ne
ini ružiasta. Sve, stoje prije rata tjeralo u rat, ostaje još nakon rata. Hoemo li nai
i

p onog ovjeka, onog snažnog državnika, koga nam Englez Seton VVatson želi još god.
[_, 1913., da rieši južnoslavensko pitanje da na jugu obavi Heraklov posao? Jer treba ga
i

riešiti. a ne samo pokušavati da se rieši. A što gledam nespokojno u budunost, za to

P imam velike važne razloge. Vei dio austrijskih politikih tradicija na Balkanu nije
i

L samo nedovoljan nego upravo poguban. Austrija ima prije svega tradicije katolicizma.
Ali katolicizam, koliko god to bilo bolno za osvjedoenog katolika, izgubio je ve
f skoro bitku na Balkanu. Sve, što je poduzeo na tom nesretnom poluotoku, nije
*^
uspjelo. Izgubio je Bugarsku, Latinsko carstvo, uniju, baš sve. Izgleda, da izgubiti e i

posljednju kartu, koju ima u ruci. Iz razvoja posljednjih 50 godina nameu mi se vrlo
r zle slutnje. Sve bijaše izgubljeno, jer se uviek držalo naela: što više tražiti po i

L mogunosti što manje dati. Time se dakako nije moglo uspjeti kod realno misleih
P naroda Balkana. Bizant bijaše uviek toliko mudar, daje nudio više od Rima, Rim je i

[
uviek igru izgubio. Ja se pak ne mogu oteti dojmu, da se Monarhija dala previše i

voditi tom na Balkanu nedovoljnom politikom. Druga tradicija, ugarska, po

P mogunosti je još pogubnija. Jer ugarska politika dovela je god. 1409. do odstupanja
b Dalmacije Veneciji, god. 1463. do gubitka Bosne, god. 1493. do gubitka creie
Hrvatske god. 1526. do propasti države, samo poradi toga, što se Ugarska nije mogla
i

r
odrei svoje bezobzirne imperialistike politike. Hoe li je Maari moi ostaviti
^ nakon rata? Hoe li nai ovjeka, koji e
ih uvjeriti, daje to bezuvjetno potrebno?

To je pitanje, iji domašaj mi svi još ne možemo pravo ocieniti, a koje emo
l shvatiti tek na kraju rata, kad budemo mogli pregledati sve ruševine.
U

r
ti

r
L
H
L

l
377
 Jer ako se taj ovjek ne nae, ako nitko ne izvrši taj Heraklov posao, neminovno
e nakon jednog ili dva stoljea valovi Bizanta zapljuskivati na Dravi vriedit
i eiste

riei, koje je tirolski mislilac pred 70 godina primjerno na Poljsku: »Tek kad na jugu
posvema uspije iztrebljenje latinske (ovdje bi trebalo kazati: latinske i islamske)
vjeroizpoviesti, stajat
132
e pred nama bie moskovskog pandemonija u itavoj svojoj
rugobi«.

' ; --
V
V 6.. xv. sir. SI.

378
r DEVETI DIO
P RJEŠENJE JUŽNOSLAVENSKOG PITANJA
/. Rješenje problema i svjetski ral

L/ugo se nisam mogao odluiti, da li da s osmim dielom završim ovu knjigu ili da

P još napišem ovaj deveti dio. Logiki zakljuak iz mog shvaanja poviesti pokazuje
i tako jasno nuždno pravac, u kome si zamišljam prirodno, izpravno za Monarhiju
i i

probitano rješenje tog pitanja, daje zapravo suvišno gubiti još na to riei.
Ali medu izkustvima iz ovoga rata nalazi se.i to, da u politici ne odluuju ni
k"
zakljuci -ni logika, da se može dogoditi ak narodima na vrlo visokom stupnju, da
i i

ne mogu prezreti svoje prave probitke, te da svojim stvarnim probitcima

predpostavljaju umišljene sugerirane probitke. To me je potaklo, da napišem još i
i

ovaj deveti dio. Pri tome polazim sa stanovišta, da je taj strašni svjetski rat nastao iz

P južnoslavenskog pitanja zapravo odavle morao nastati, jer se to pitanje premalo

i

[~ poznavalo zbog nedostataka potrebnih uporišta za orientaciju nije moglo stvoriti

i

odluke, da se pravodobno poduzmu potrebni koraci. Zato se s tim pitanjem zatezalo,

p pa je tako jug Monarhije postao opasno leglo bolesti, iz kojega je nastao, taj veliki
L zapletaj.
Moje izvode moram zapoeti kategorikom tvrdnjom, da Monarhija mora neminovno
p li na jugu i dalje vodila istu,
bez svakog spasa izgubiti južnoslavenske pokrajine, bude
ij politiku.
Poznato mi je sasvim tono, da bih se još pred 10 —
15 godina takovom tvrdnjom
izložio opasnosti,da budem predan državnom odvjetniku ili zatvoren u ludnicu.
°
I

No nakon izkustva ovog svjetskog rata nadam se, da me ne stii ta neugodna e

r sudbina. Sve one, koji e
htjeti prigovoriti mojoj tvrdnji, a tih zacielo ne biti malo, e
r
i,
upuujem na injenicu, kako su krize i s time skopane opasnosti rasle poput lavine u
godinama 1908. do 1909. zatim 1912. 1913. konano 1914. do 1917. Nadam se,
i i i

p da e ipak uvidjeti, koliko je strm opasan put, na kome se kreemo.

i

j:
Nešto se mora dogoditi —
to svi osjeaju. Ali što? To je težko pitanje sadašnjice,
tim teže, što se u Monarhiji nije nitko našao, tko bi tono znao kazati, što treba uiniti.
p Budui da sam prouavanjem mnogogodišnjim bavljenjem južnoslavenskim
i

Lj pitanjem stekao stanoviti kapital u spoznaji, smatram svojom dužnošu, da to ovdje

ukratko prikazem. Premda se sam nisam dovinuo do sasvim jasne, spoznaje, ipak se
i

P nadam, da u moi nešto vriedno pridonieti za odkrie pravog puta.

L
p
L
p
L

L 379
 Zato u u nastavku najprije razjasniti ona gledišta, koja treba po mome mišljenju
držati na umu kao smjernice pri rješavanju južnoslavenskog pitanja. Da si olakšam
zadatak, podielit u ih, pak u najprije razložiti gledišta vanjske politike, a zatim
gledišta unutrašnje politike.
Razmatrajui vanjsku politiku valja prije svega iztai, da su južnoslavenske
pokrajine Monarhije najugroženija toka itave države. One to bijahu prije rata i ostat
e to i nakon jata. Te injenice ne bijahu si nažalost dovoljno sviestni prije svjetskog
rata. O geopolitikoj prirodi i položaju južnoslavenskih zemalja još uviek ne postoje
dovoljno jasne predobe.
Hrvatska i Slavonija, Dalmacija, te Bosna i Hercegovina, promatrane kao cjelina,
a te nam se zemlje — kao što sam ve razložio, ne samo u poviestnom narodnom
—
i

pogledu, nego i u geopolitikom uzprkos nekim momentima, koji ih razstavljaju

prikazuju kao prolazno podruje izmeu zapadnog diela srednje Europe i Balkanskog
poluotoka. Klasini i papinski Rim, Mletci i današnja Italija stalno su nastojali
osvojiti te zemlje, da bi time stekli bazu za nastupanje protiv masiva Balkanskog
poluotoka i kopneni most do prednje Azije. Prolazno se domoglo tih zemalja takoer i

franako kad je ojaalo nastupalo protiv lztoka. Tim zemljama mora proi
carstvo, i

svako nadiranje srednje Europe u pravcu iztoka. Jednako i obrnuto. Svako nadiranje
glavne sile na Balkanskom poluotoku u pravcu srednje Europe mora proi tim
zemljama. Zato vidimo, daje Bizant u prvom redu posegnuo za tim zemljama, kad je
u doba Komnena u 13. stoljeu htio uzpostaviti na iztoku nekadašnji obseg Rima,
ime se zapleo u dugotrajni rat s Ugarskom, tada najbližom srednjoeuropskom vlasti.
To isto vidimo kod prvog nasljednika Bizanta, kod osmanlijske carevine. I ona je
i

nastojala doi u posjed tih zemalja i upotrebljavala ih je kao polaznu toku protiv
zapadne i srednje Europe. Te zemlje, koje je Napoleon s pravom nazivao: »stražom
iztaknutom do pred vrata Bea«, bijahu stoga uviek mnogo željene i uviek ih e
mnogo željeti. Zato je sasvim naravno, da mali Bizant i ujedinjena Italija pružaju
svoje ruke tako pohlepno za tim zemljama, ne treba si utvarati, da na svršetku i e
ovoga rata, ma kako on izpao, ta nastojanja biti jednom za svagda dokrajena.
Bijaše veliki nedostatak, što u Austriji ne bijahu dovoljno sviestni važnosti tih
zemalja kako su one ugrožene. Razlog se tome nalazi u poviestnom razvitku.
i

Poevši od 18. stoljea nastupala je Austrija ofenzivno na Apeninskom i Balkanskom

poluotoku, na obje strane stjecala je zemlje oslanjajui se na injenicu, daje jaa i da
na oba podruja vladaju nezadovoljavajui politiki nesreeni odnosi. U 19. stoljeu i

dolazi na oba poluotoka do stanovite promjene. Pokreu se nastojanja oko

ujedinjenja, koja su na Apeninskom poluotoku okrunjena uspjehom, i oko sredine 19.
stoljea zapoinje ofenzivni nastup Apeninskog poluotoka protiv Austrije. Od god.
1 860. zapoinju pokreti oko ujedinjenja u središnjoj balkanskoj državi, i ona nastupa
i

odmah ofenzivno, premda se to dosele nije primjeivalo. Oba pokreta, onaj s Apenina
i onaj iz sredine Balkana, prelaze odmah na austrougarsko podruje i na-

t ,.

' V/l, -l.,sv.Jl.,sir.556.

380
 stoje organizirati u svrhu vlastitog etnikog osvajanja razne tamo postojee ostatke iz
prijašnjih poviestnih razdoblja razvoja. To je osobito dobro uspjelo maloj središnjoj

r„ balkanskoj državi, tim bolje, što se to uobe nije zapažalo, jer se zapravo sve zbivalo
pod vjerskim plaštem. Protiv oba pokreta, koji su se prožimali, nije se nažalost
suprotstavilo poželjnom odlunošu snagom. injenica je, da se Austrija od druge
i

r- polovice 19. stoljea nalazi u obrani, i da je stjecanje Bosne Hercegovine bio i

;
obranbeni in, državna akcija, da se osigura posjed Dalmacije.
No pogoršanje našeg položaja na jugu nisu zapravo shvatili široki krugovi naše
P javnosti. Još uviek se živi u osjeaju prevlasti, koji potjee iz razdoblja naše ofenzive,
i.
- ali danas više nije na mjestu, jer su oba neprijatelja prešla u navalu, naglo napreduju,

te su ve na nekim podrujima dokazali, da su nam ravnopravni.

\ Sada emo malo razgledati obje sile, koje priete našem južnoslavenskom posjedu
1
u njihovu predvidivom obliku nakon rata.
1. Što se Italije tie, ovaj rat po svojoj naravi ne može donieti odluke. Uzimam, da

je sigurno, da Italija protiv nas ne e

uspjeti svojim objavljenim ratnim ciljevima.
Sasvim je svejedno, da li e
rat završiti malim zemljištnim dobitkom za nas ili za

p Italiju, ili e
svršiti podpuno neodluno. U dogledno vrieme ne možemo postati

[ prijatelji, moramo dakle ostati neprijatelji. Italija e dakle stalno igrati ulogu, koju joj
propisuje njen geopolitiki položaj i njena predaja.
p Budua uloga Italije jasno je uostalom ocrtana. Prema jednoj viesti dopisnog ureda
L od 16. travnja 1916. rekao je zastupnik Foscari u talijanskom parlamentu s obzirom
na zemljištne težnje Italije, da se one ne ograniuju samo na Trient i Trst, nego da
jL obuhvaaju takoer i Istru s Riekom i Dalmaciju do Neretve zajedno s otocima. Samo
*--'
ako se ti zahtjevi podpuno izpune, talijanski vojnici nisu badava krvarili. U tome
Italija ne može dopustiti srbske zahtjeve. Ako bi Srbi htjeli u Dalmaciji za sebe
P iskoristiti vjerski koeficient, stoji tome nasuprot, da je katolika Dalmacija protivna
L pravoslavnoj Srbiji. Foscari zahtieva takoer, »da talijanska vlada uobe upotriebi
više riei više novaca, da se u inozemstvu stekne simpatinije razumievanje za
p i

i moralnu i politiku ulogu Italije«.

Talijanski ministar predsjednik Boselli govorio je dne 4. prosinca 1916. prigodom

p otvaranja parlamenta: »Ali sve žrtve idealizirat e genij domovine i one e dovesti do
ta pobjede, koja e
Italiji dati narode, zemlje i mora, na kojima se nekad vijala zastava

Venecije. Drugaije se mir u Rimu ne može zamisliti.))

P Tko je iole razuman, ne e moi smatrati, da e
nakon rata izumrieti same od sebe
^ sve težnje, koje bijahu dovoljno snažne, da izazovu rat izmeu Italije i nas, i koje
poivaju na tako snažnim tradicionalnim i geopolitikim temeljima. Nakon rata
p raunati nam je dakle s injenicom, daje:
a) sjedinjena Italija službeno usvojila tradicionalne aspiracije Venecije na drugu
obalu Jadrana. Pri tome ne valja zaboraviti, da su mletaki duždevi poevši od
P
"f Ordelafa Falierija ( 1 094.) nosili naslov vojvode Dal-

r
L
»Pesier Uavd« od ,'. prosincu 1916.

381
macije i Hrvatske, da su Mletani opetovano vodili krvave ratove s ugarskim
kraljevima zbog hrvatskih zemalja, koji su se takoer tako završili, da je Ugarska
sredinom 15. stoljea izgubila u korist Mletana skoro cielu iztonu obalu Jadrana;
b) da emo nakon rata morati raunati s pojaanom djelatnošu Italije u
hrvatskim zemljama i da Italija ne e štedjeti da stekne
ni »novaca ni liepih riei«,
»simpatinije razumievanje za njenu moralnu politiku ulogu«. Pri tome ne valja
i

smetnuti s uma, da Venecija razpolaže u tom pravcu upravo sjajnom tradicijom i daje
bila upravo nedostiživa u huškanju svih politikih inbenika u Hrvatskoj. Ta ona ne
bijaše badava politiki pokrajni odvjetak uenik Bizanta. Ta rovarenja Venecije,
i

koja su išla za politikom ekspanzijom, bijahu toliki neumorna nepodnošljiva, da su i

sve susjede dovela do zdvajanja, kao što sam to ve pokazao na primjeru Dubrovake
republike, koja si nije znala drugaije pomoi, nego da darivanjem Turskoj stvori
tursko zemljište, umjetnu tursku granicu izmeu sebe Venecije; i

c) da talijanske aspiracije idu zasada tamo do Neretve, iz ega se može

zakljuivati na razgranienje interesnih sfera izmeu Italije Srbastva. Monarhija i

mora dakle raunati s time, da e

poslije rata talijanski srbski upliv nastupati i

zajedniki protiv Monarhije, a to je uostalom pojava, koja imade za sobom astnu

tradiciju, budui da je možemo sliediti unatrag sve do Nemanjia osobito do cara i

Stjepana Dušana.
2. No s obzirom na Srbe, ovaj rat ne e
donieti odluke. Izgleda, da se u Monarhiji
pripisivalo previše krivnje zbog nepodnošljivih prilika dinastiji Karaorevia, a to
poiva na zabuni, kako sam dokazao. Srbski pokret nadalje postojati bez obzira e i

na to, da li e
itav danas okupirani srbski teritorij doi trajno pod našu vlast ili e
ponovno uzkrsnuti Srbija. Pri tome je sasvim svejedno, hoe li na srbskora priestolju
sjediti jedan Karadorevi, Petrovi -Njegoš ili netko trei. U Srbiji e se moi održati
samo ona dinastija, koja e služiti »nacionalnoj misli«, jer širenje i osvajanje su bie i

sadržaj srbstva. Ta orevi nam je rekao: »daje nacionalno poslanje srbstva mnogo
važnije od sudbine narodnih dinastija«. Kad bi se pri sklapanju mira potvrdili
e se za održavanje »nacionalne misije«, u prvom
sadašnji posjedovni odnosi, brinut
redu množtvo drugom redu Rusija, koja e, time razpolagati
izbjeglica, a u
mogunošu, da u tkivu Austro-Ugarske poduzme u svako doba pokušaje miniranja.
Austro-Ugarskoj je nedostajala sve do ovog rata prava predoba itavog pojma i

Bizanta, a osobito njegove unutarnje istovjetnosti, njegove dalekosežne solidarnosti,

meusobnog privlaenja i velianstvenog, nepoštednog nastojanja oko jedinstva, koje
prelazi preko svih politikih probitaka.
Osim na Zemovievo djelo, na koje sam ve upozorio na str. 306. koji bi odmah po
svršetku ovog rata htio zapoeti pripreme za nove ratove, htio bih još upozoriti na
srbsku brošuru »Naša budunost«, koja je ujesen g. 1916. izašla u Zenici, u kojoj se
Srbstvo sokoli, da uz-

3
IX. 5.. .vv. A sir. i 65.
4
VII. 28., str. 127.

382
 traje kod svojih ideala i da ne izgubi hrabrosti, jer da e se svi gubitci moi
nadoknaditi,
I u tom pravcu ne e biti nikakve promjene, tim manje, što se upravo tehniki

može samo malo uiniti u subskom pitanju, kao što emo još kasnije vidjeti, tako
dugo, dok glavni pravci dojakošnje državne politike ostanu nepromienjeni. Došavši
nakon nekoliko godina opet do daha, stvar e poeti iznova. Samo oblik e se
promieniti i prilagoditi kasnijim prilikama.
Zato u ukratko sabrati: Nakon rata e se Monarhija na jugu nalaziti u otežanom
položaju, njene južnoslavenske pokrajine
i e jae, jer s dvie strane, ugrožene.
bit
L Zato je državnih probitaka bezuvjetno potrebno, da se u
sa stanovišta
južnoslavenskim pokrajinama stvore po mogunosti zdrave, ureene prilike, u kojima
n
e biti unutarnje ravnoteže.

2. Prvi korak k rješenju južnoslavenskog pitanja

r
Da je rješenje južnoslavenskog pitanja prva i neodloživa potreba cjelokupne
države, spomenuli su ve prije najbolji ljudi u državi. Nakon rata e ta spoznaja
p nesavladivo prodrieti i u šire krugove puanstva; s time valja raunati kao s

L utvrenom injenicom. Upozorujem na spomenutu ve ratno-politiku brošuru E. V.

Zenkera, koji je mišljenja: »Ali kao otvorena rana ne može južnoslavensko pitanje još
f i dalje postojati«.
*•->
Ta spoznaja je izpravna. Ja bih je još proširio u jednom pravcu i kazao; »Nema
obnove Austro-Ugarske bez izpravnog rješenja južnoslavenskog pitanja. Ne rieši li se
I to pitanje ili ne nae li se izpravno rješenje, iz južnoslavenskog pitanja e neminovno
uviek ponovno nastati nove krize i potresi, koji ne e dati, da se država primiri i

sabere, što joj je toliko da joj zaciele rane prouzroene ratom.

nuždno i potrebno, niti
r Iz predhodnog poglavlja mogli smo doi do spoznaje, da sadašnji rat ne sa e
svieta odstraniti južnoslavenskog pitanja, nego da na njemu ne zapravo ništa e
izmieniti. Ono e
nakon rata postojati upravo kao prije rata, tim više, Što srbski uplivi

u Monarhiji poiva na vrstim temeljima: na crkvenoj osvajakoj organizaciji, koju je

stvorila pecka patriarhija, na dosele steenim politikim prednostima, na izvrstnoj
gospodarskoj organizaciji i zatim na neuporedivoj prilici za stjecanje prednosti u
Li neizbježivim nacionalnim borbama unutar Monarhije, vještom politikom laviranja,
izrabljivanja konjunkture i meusobnog huškanja pojedinih naroda. Jedino, što smo
vjerojatno stekli, bit e bolji pregled nad svim ostalim pitanjima u vezi s

južnoslavenskim pitanjem, a zatim i spoznaja, koliko je ono opasno i sudbonosno po

Monarhiju.
Treba da se južnoslavensko pitanje može riešiti samo s pomou
naglasiti,
U onim nainom, koji nažalost nije uspio prije rata. S obzirom na
unutarnje politike,

p polueni neuspjeh, valja pri tome postupati s najveom opreznošu nakon zrelog
L razmišljanja.

VI 1 33.. str. 50.

L>

L 383

( 3
 .

Sada u razložiti ona naela usnutrašnje državne politike, koja valja po mom
mišljenju smatrati preduvjetom za ispravno rješenje južnoslavenskog pitanja. To su
zapravo tri vrlo jednostavna naela:
1. U samoj državi treba onemoguiti razvitak i pomaganje centrifugalnih
nastojanja.
2. Treba zatvoriti vrata prelaženju utjecaja iz neprijateljskog inozemstva u vlastite

zemlje.
3.Treba u tuzemstvu stvoriti takve politike prilike, socialne i gospodarske
odnose, koji e
sami od sebe djelovati u tom pravcu.
Koliko god su te tri toke na prvi pogled vrlo jednostavne, toliko je njihovo
provoenje u praktinoj politici zamršeno.
Nismo se bez razloga toliko obzirno pozabavili najnovijom poviešu
južnoslavenskih pokrajina u sedmom dielu ove knjige; tamo smo naišli na najviše
momenata, koji su potrebni za rješenje netom spomenutih triju toaka. Hoemo li ih

konkretnije izraziti, moramo postavitš sliedee zahtjeve:

1. Srbi i jugu nezamjenljivi saveznici državne vlasti,
Talijani ne smiju više biti na
jer upravo iz ove okolnosti crpla su ta dva elementa svoju snagu, koja se konano
okrenula protiv države, a to e
se ubudue sasvim naravno opetovati.
2. Treba izluiti uiniti neškodljivim onaj element, ono pravo leglo bolesti, koje
i

zovemo »duhom pokvarenog smisla dualizma«, ija namjera bijaše uviek, da usmjeri
državnu vlast na štetu Hrvata da sklapa saveze kao one navedene pod 1
i

3. Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju Bosnu Hercegovinu valja osloboditi od

i i

djelovanja naela diobe, koje je sadržano u dualizmu, jer je to naelo glavno leglo
bolesti na jugu. To je potrebno poradi toga, što su te zemlje iz geografsko-politikih,

gospodarsko-politikih, a i narodno-politikih razloga nedjeljive, pa je svaka dioba

nasilni in, koji mora. Monarhije kao cjeline.
da bude na štetu tih zemalja i

Ta tvrdnja izgleda s obzirom na injenicu, da su

možda malo paradoksalna
spomenute pokrajine stoljeima meusobno odieljene da su te tri zemlje 1 Hrvatska i .

i Slavonija, 2. Dalmacija 3. Bosna Hercegovina historijsko-politiki posebna

i i

podruja priline starosti. Pa ipak je tako, kao što tvrdim, a to odmah dokazati. u
Ve smo se u onom poglavlju drugoga diela pozabavili zemljištnom
razcjepkanošu Hrvatske i vidjeli smo u etvrtom dielu, da su politiki vjerski i
i../

momenti razderali jedinstveno hrvatsko narodno podruje u katoliku Hrvatsku i

bogumilsku Hrvatsku (Bosnu). Taj razcjep, koji se iznutra porodio, tu slabost i

Hrvata, koja je odatle nastala, izkoristili su spomenuti ve stalni kandidati za posjed

hrvatskih zemalja, apeninska država i balkanska država, da po mogunosti prigrabe
što više od politiki toliko vriednog hrvatskog zemljišta. Današnja historijsko-
polilika razdioba na tri diela, ovog samog po sebi koliko gospodarsko-politiki
toliko geopolitiki jedinstvenog podruja, samo je posljedak borbe triju kandidata,
apeninske vlasti, balkanske vlasti i srednje Europe o posjed hrvatskih zemalja. Iz te
stoljetne borbe proizašla je današnja razdioba na troje, jer je svaki

L,

384
 od ta tri kandidata držao u svome posjedu toliko, koliko je u skladu sa zemljopisnim
uvjetima upravo mogao držati.
Dalmacija je ono podruje, koje se prikazuje apeninskoj sili politiki i gospodarski
najlakše savladivo. Odieljena od pozadine na sjeveru Velebitom, na iztoku dinarskim
Alpama, a dalje na jugu jadranskim prigorjem, posjeduje ta klimatski Italiji toliko
slina zemlja prirodnu privlanu snagu za Italiju. Politiki zemljopisno odieljena, i

Dalmacija je zbog spomenutih momenata kao zbog svoje prošlosti tradicije stalan i i

poziv preko jadranskim uplivima, da se ondje politiki i gospodarski proširuju.

Posebni položaj Dalmacije je stalan podražaj i otvorena vrata za sve centrifugalne
uplive, koji dolaze s druge strane Jadrana. Ta se vrata mogu samo tako zatvoriti, da se
Dalmacija uklopi u jednu višu, politiku, gospodarsko-zemljopisnu i nacionalno
prirodnu jedinicu i da se po mogunosti što podpunije s njom stopi. Daljnje je
podržavanje Dalmacije kao posebnog podruja samo podupiranje i podgrijavanje
talijanskih težnja na Dalmaciju, jer je s poviestnog gledišta Dalmacija samo pojam
p
latinskog narodnog posjeda na slavenskoj iztonoj obali Jadrana.
Da pokažem, koliko Dalmacija djeluje na maštu Romana kako ona ubudue mora
i

uviek tako djelovati, navest u ovdje neka razmatranja dvaju talijanskih uenjaka:
»Bie Ilirije moglo bi se definirati kao odraz Italije u moralnom i fizikom pogledu.«
— »Ovdje na ne više na surovim bregovima pozadine, lome se sunani traci,
obali,
pod kojima uspievaju loza masline. Kao da se sad oni ponovno odraziti na obali
i e
prešavši iz Italije preko morskog zrcala.« »Italija je uviek snažno utjecala na —
duhovni život stanovnika Dalmacije.« zapoinje Mussafia svoju Ovom reenicom
n poviest talijanske književnosti. »Od vremena klasine
do danas obalni su starine sve
gradovi Dalmacije u njenim poviestnim granicama ve više puta od Italije dobili ili
preobliili svoj jezik. Toka, koja im je sjala, pomicala se ve prema politikim i

trgovakim prilikama, i to svaki put na sjever. Vodei element bijahu ponajprije grke
lae kolonista i trgovaca iz Sirakuze, zatim latinske trireme od Brindizija Ravene, i

kasnije mletake galere, a danas su ti silni nasljednici galera sv. Marka: parobrodi iz
grada sv. Justina (Trsta).«
»Nije zadatak ovog djela razpravljati o dvie nove faze talijanslva Dalmacije«. ... i

6
t. d. Kad jedanovako piše u spomenici beke akademije znanosti, lako sije
Talijan
predstaviti, kakve kod kue u onoj vruoj zemlji, gdje cvatu limuni.
se misli goje
Praktine posljedice toga izkusili smo u sadašnjem ratu.
n Tvrdim takoer, da se pri toj njihovoj požudi krije sasvim prirodni zakon. Bogato
Lj razvedene obale Dalmacije privlae neodoljivo sasvim prirodno sve suvišne politike,
kulturne, gospodarske narodne snage suprotne slabo razvedene obale Apeninskog
i

poluotoka tim veina, što su slabije veze, koje spajaju Dalmaciju s njenom
C pozadinom.
p Prema tome je sasvim logino, da je autonomija tih krajeva i njihovo po
|
mogunosti što jae odcjepljenje od pozadine, glavni zahtjev talijanske stranke na
istonoj obali Jadrana, to jednako u Dalmaciji kao i

u
]

IX. 4, sv. /, s/r. I. i 2.

385
i na Rieci, pa je ta stranka po tome zahtjevu dobila ime autonomistike ili i

autonomaške stranke. Upravo je tragino, da je naša državna vlast ve više od 1 00

godina mislila, da mora pomagati ta nastojanja, nije uvidjela, da Talijani rade samo
i

u vlastitom probitku, a ne u probitku Monarhije, da su ti »vlastiti probitci» i

neizljeivi centrifugalni element.

Treba svakako ustanoviti, da održanje posebnog položaja Dalmacije znai stalno i

veliko neizkorjenjivo ugrožavanje probitaka Monarhije na jugu.

Sasvim je slino i s Bosnom i Hercegovinom. Ove dvie pokrajine jesu stube, koje
popreno gorje s panonskom ravnicom. Svaki vlastodržac
spajaju središnje balkansko
na Balkanu, a osobito svaki posjednik zapadnog diela središnjeg balkanskog
poprenog gorja, a to je po našem današnjem mjestopisnom rjeniku Stara Srbija,
Sandžak i Crna Gora, mora nastojati, da stekne Bosnu iz stratežkih gospodarskih i

razloga. To bijaše uviek i e

biti geopolitiki temelj srbskih težnja za Bosnom i

Hercegovinom, jer Bosna Hercegovina su prirodno, zemljopisno favorizirano

i

podruje za širenje prema sjeverozapadu. Taj potez samo još pojaava bogato
razvedena dalmatinska obala, koja privlai promet Srbije mnogo jae, nego slabo
razvedena obala Crne Gore i sjeverne Albanije,
Monarhija mora dakle raunati s okolnošu, da svaka sila, koja se na Balkanu
podigne stekne središnje balkansko popreno gorje, mora nastojati prirodno
i i

neodstupno doi u posjed Bosne i Hercegovine.

Zato vidimo ve u 9. stoljeu naprezanja Srbije, da podloži Bosnu svojoj vlasti, što

je dosele hrvatska plemika rasa znala uviek sprieiti. Vidimo takoer, da su Bosna i
Hercegovina bile do god. 1878. napried iztaknuti postav Osmanlija, prvog nasljednika
Bizanta. Granice Bosne predstavljaju crtu, koju je najlakše braniti protiv nadirajue
zapadne srednje Europe. Prema sjeveru i sjeverozapadu, dakle protiv srednje
i

Europe, to je linija Save i Une, a protiv zapadne Europe Dinara jadransko pribrežje. i

Protiv Zapada je Bosna izvrstno zaštiena, nešto slabije protiv sjevera i

sjeverozapada. Ipak je Turska mogla držati tu crtu i poslije karlovakog mira, sve do
okupacije (1699. — 1878.), dakle blizu dvie stotine godina. Osim politikih i etnikih
momenata, djelovala je tu takoer okolnost, da je položaj balkanske vlasti u Bosni
i

uviek povoljniji od položaja srednje Europe, jer dok balkanska vlast ima pred sobom
silazno zemljište, mora se srednja Europa boriti protiv uzlaznoga. Taj moment valja
uzeti osobito u obzir prietnikom širenju. Ta okolnost ide osobito u prilog Srbima,
što sam na drugom mjestu ve primjereno iztaknuo.
i

Budui da je tursko carstvo odstupilo, nastoji sad Srbija, da preuzme ulogu

središnje balkanske vlasti, i ja sam ve u 6. dielu nastojao prikazati, da Srbija
razpolaže za tu ulogu velianstvenom osnovom još velianstvenijom provedbenom i

spravom, srbsko-pravoslavnom narodnom Crkvom.

Bosna Hercegovina su stoga zemlje, koje su oduviek bile otvorene
i

386
 srbskom nadiranju, odnosno bizantskom uplivu. A na tome se ne ništa izmieniti, pa e
makar se crnožuti stupovi ne budu nalazili na Metaljci ili kod Avtovca. To bi moglo

r „ položaj samo još pogoršati. U tome se slažem s Cvijiem, koji veli: »Austro-Ugarska
bi bila zdravija i snažnija, ne samo, kad ne bi pokušala još nadalje napadati na srbski i

narod, nego kad bi se riešila onih svojih^ielova, koje sada posjeduje.« Moje se
i

n mišljenje razilazi od Cvijieva u toliko, što se Monarhija ne treba riešiti svog posjeda,

L
kakav bijaše na poetku rata, jer u Austriji ima doduše srbskih manjina, ali nema
nigdje srbskog zemljištnog narodnog posjeda.
P Sasvim jednako kao talijanska metoda, koja je na svoju politiku zastavu upisala
i

i j autonomiju Dalmacije, zahtievaju sve srbskc stranke i kolovoe u Monarhiji i izvan

nje autonomiju Bosne i Hercegovine. Kod jednih i drugih nalazi se u tom zahtjevu
P ista primisao: uzdržati vlastitim aspiracijama povoljne momente, sadržane u
t„ podruja, žuenih
posebnom položaju tih i izkoristiti ih za osvajanje tih toliko
zemalja.
One sile, koje su izvojštile posebni položaj Dalmacije i Bosne, imale su svoje
L središte daleko izvan domašaja tih zemalja i trudile su se, da ih što jae povezu s
vlastitim svojim središtima. Te sile bijahu neprijateljski raspoložene prema Austro-
i

F Ugarskoj. To vriedi još i u veoj mjeri o politikim subjektima, koji su danas preuzeli
[
njihovu ulogu. Prema Austro-Ugarskoj te su sile nedvojbeno centrifugalne.
p Možemo dakle s punim pravom uztvrditi, da posebni položaj Dalmacije i Bosne
L uzprkos svojoj astnoj starosti ne protuslovi mojoj konstataciji, da te zemlje spadaju
zajedno k Hrvatskoj njome jedno jedinstveno podruje.
i Slavoniji i sainjavaju s

[ Mogu si prištedjeti dokazivati izravnim dokazom moju neizravnu tvrdnju, da

L Hrvatska, Slavonija, Dalmacija Bosna Hercegovina pripadaju zajedno. Taj zadatak
i i

riešio je uzorno austrijski politiki pisac grof Creneville u svojoj studiji: »Prirodna
pripadnost Bosne« (Bosniens natiirliche Zugehorigkeit). Opetujem, da je taj pisac
c izvrstnodokazao
8
geopplitiku i gospodarsku pripadnost Bosne Hrvatskoj i

p, Dalmaciji, došao do zakljuka, da bi ujedinjenje svih triju zemalja u jedinstveno

i

i zakonodavno podruje dalo jedno prirodno, a zato svrsishodno trajno državopravno i i

tielo.

n Sabravši sve prikazane opasnosti za održanje posebnog položaja Dalmacije i

[j Bosne i Hercegovine, te uzevši u obzir njihovo prirodno jedinstvo i prednosti njihova

državopravnog ujedinjenja, dolazim do zakljuka: »Prvi korak rješenju

P južnoslavenskog pitanja sastoji se u ujedinjenju dosele razstavtjenih posebnih

L podruja Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Bosne i Hercegovine u jedno jedinstveno
upravno podruje.

L 3. Potreba ujedinjenja triju posebnih podruja

P Mišljenja sam doduše, da sam ve dovoljno razjasnio bezuvjetnu potrebu

L ujedinjenja Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Bosne i Herce-

'
IX. -4.
"IX. 4.. sir. 403. i 4(14
9
IX. 4., sir. 405.

387
govine. Ali uzevši u obzir sve zapreke, na koje mora naii provoenje ove mjere, i to

ne samo zapreke politike naravi, kakve smo vidjeli i pri projektu trializma (str. 366.),
nego i zapreke državopravne i upravno tehnike naravi, smatram, da je potrebno još
daljnjim razmatranjem obrazložiti bezuvjetnu potrebu spomenutog sjedinjenja.
Ovo ujedinjenje bezuvjetno je potrebno u prvome redu poradi toga, što je
drugaije rješenje nemogue. Mislim, da sam dokazao neodrživost današnjeg stanja, u
kome su te zemlje odieljene, a još više dokazala je to sila injenica. Jedan pokušaj
nove diobe južnoslavenskog posjeda, mogao bi imati samo loše posljedice. Dioba
južnoslavenskih zemalja morala bi poeti diobom Bosne. No kako bi se to dojmilo
Bosanaca i Hercegovaca, kad bi sad —
kad su u vatrenoj kušnji svjetskog rata
dokazali svoju izvanrednu vjernost, požrtvovnost vojniku vriednost prema i

Monarhiji — najednom bili za to tako nagraeni, da se njihova stoljeima jedinstvena

domovina razdieli i njihov politiki i gospodarski položaj pogorša? Jer ne može biti
nikakove sumnje, da bi ovo potonje bilo nuždna posljedica diobe. Pa onda, kako da se
izvrši takva podjela? U obzir dolazi samo pravac povuen sa sjevera prema jugu uz
tok Vrbasa ili Bosne. Takva dioba ne bi uklonila zle posljedice naela diobe, nego bi
ih samo još pojaala jednako u politikom kao i u gospodarskom pogledu. Iztona
polovica pala bi pod prijašnji srbski, a zapadna polovica pod pojaani talijanski upliv,
jer bi politiko nezadovoljstvo i gospodarska nesposobnost za život samo još pojaali
izvanjske uplive. r

Hoemo jasnu sliku o potrebi ujedinjenja spomenutih zemalja, svakako

li stvoriti L

nam se preporua pogledati, šta su u tome pravcu uinili predhodnici Monarhije u tim
zemljama.
Rimljani su za Diokleciana spojili Bosnu i Hercegovinu, Dalmaciju jugozapadnu i i

Hrvatsku sve do Kupe u jednu jedinstvenu pokrajinu, u t. zv. Dalmaciju Salonitanu ili
Dalmaciju Superior za razliku od Dalmacije Inferior ili Praevalitane. Pod rimskom su
L
vladom te pokrajine doživjele svoje sjajno doba, koje ni prije ni kasnije više nisu
mogli postii. r

Isto tako postupaliOni ujediniše u jedan pašaluk sve podruje

su i Turci.
spomenutih danas austrougarskih pokrajina, u koliko bijahu u turskom posjedu. Po
opisu Hadži Kalfe Ajni Alije obuhvaao je bosanski pašaluk poetkom 17. stoljea
i r

ove sandžake: L Bosna (pašin sandžak), 2. Klis (Klis u Dalmaciji), 3 Ersek ;

[

(Hercegovina), 4. Isvornik (Zvomik), 5. Požega, 6, Rahoidža (Orahovica u Slavoniji),

7. Zacna-Cernik (Donja Slavonija), 8. Krka (Sjeverna Dalmacija oko Šibenika), 9.
r

Biha (Sjeverozapadna Bosna), 1 0. Lika (Južna Hrvatska). l

Vidimo dakle: mora da su po sriedi stvarni, geopolitiki razlozi, koji zahtievaju

ujedinjenje tih zemalja u jedno upravno podruje.
L
No Monarhija ne smije izgubiti s vida ni jednog posebnog razloga. Kao što sam
ustanovio, južnoslavenske zemlje su najugroženija toka u državi. Na nekim mjestima
upozorio sam i na nevjerojatno vrstu vjeru

'IV. 13., .str. 163.

388
 u pobjedu našeg malenog neprijatelja na jugoiztoku. Ta se vjera upire djelomino na
vjersku prirodu njegova nastojanja, a djelomice na njegove stvarne i zapanjujue
uspjehe, što ih je uspio poluiti tokom posljednjih stotinu godina. Njegovi politiki
uspjesi oslanjaju se izmeu ostalog u biti na dva momenta; na potanko poznavanje
prilika na jedinstveno vodstvo njegove politike, a upravo toga nedostajaše
na jugu i

Monarhiji. Južnoslavensko pitanje bijaše u Beu Budimpešti pitanje drugoga reda, i

osim toga se osjealo, da njegovo rješenje god. 1867. nije uspjelo, ali nitko nije znao
u emu je stvar, i zato se s njime postupalo omalovažujui ga, kao s neugodnim
predmetom u imovniku. Sasvim drugaije bijaše to u Srbiji. Tamo bijašeono glavno
pitanje nacionalne politike, bijaše glavna toka »nacionalne misije«, kojom se
zanimahu najbolje glave u državi, a po njemu se upravljala politika i itave zemlje.
Zato se ne smijemo zauditi, stoje srbska politika bila mnogo bolje usmjerena i stoje
njen rad bio svrsishodniji i uspješniji od rada austrijske politike.
No odluno bijaše pri tome još sliedee: srbska politika bijaše voena jedinstveno
iz Na jugu bijahu naprotiv 3 vlade, od kojih je
Beograda. svaka zavisila od 3 razna
središta.Svaka od tih triju vlada vodila je svoju vlastitu politiku, promatrala je itav
problem sa svog vlastitog, veinom preuzkogrudnog stanovišta, a nije sasvim
r prirodno ni mogla pregledati itavi taj kompleks pitanja. Svaka od te tri vlade inila je
na vlastiti raun i pogibelj svoje vlastite pogrješke. Izkustva jedne vlade veinom nisu
p koristila drugoj vladi.Dobronamjerne reforme, kao na pr. srbska crkvena školska i

i^ organizacija u Bosni, ustanovljene su naknadno kao težke pogrješke. Pri imenovanju

glavara tih triju vlada obino se najmanje gledalo na osobito osposobljenje i

H poznavanje južnoslavenskog pitanja, pa fe zato sasvim prirodno, da su prema tome

L- posijedci.
izpali i

Ne smijenio ni pregledati, da je razdioba južnoslavenskih pokrajina na tri diela

I bila upravo jedan od preduvjeta srbskih uspjeha na jugu. Riedkom spretnošu znali su
Srbi pokrenuti svoju polugu upravo u onom upravnom podruju, gdje su prilike za
njih bile najpovoljnije; treba dovesti u pamet razvoj stvari pri riekoj rezoluciji.
p si i

I To je jedan dio tajne srbskih uspjeha na jugu.

Prema jedinstveno i prikladno voenoj politici našeg neprijatelja, koja nije prezala
pred kakvim sredstvima, stajalo je s naše strane više vlada, koje ni po svom
p ni

Lj prirodnom djelokrugu, a ni s obzirom na pregled položaja ne bijahu dorasle

protivniku i zato poinjahu jednu pogrješku za drugom.

p Zato tvrdim: Monarhija e

se moi suprotstaviti rovarenju sustavnom i

ILu podkopavanju svojih vlastitih temelja snage na jugu samo jedinstvenim vodstvom
triju hrvatskih posebnih podruja, a to se može samo postii sjedinjenjem, koje

tražim.
Lj
Mojim poviestnim razlaganjem nastojao sam pokazati, kako je gospodarska
zaostalost ili, bolje, gospodarska bieda postala u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji
važnim politikim inbenikom. Postala je to tim

U
r
L

389
vema, stoje uzporedba s kraljevinom Srbijom izpala sasvim na štetu Monarhije. Srbi
su zato i posvuda tu okolnost iskoristili za sebe, kao što sam to ve više puta iztaknuo.

orevi piše na pr.: »Jedan od glavnih razloga, što ih je u korist okupacije

Austrija iznosila na berlinskom kongresu, bijaše: dobiti zalee Dalmacije. Velevlasti

nisu pitale stanovnitvo tih dviju pokrajina za njihove želje. One dadoše Austriji to
zalee. trideset godina okupacije, nije Austrija spojila to toliko žueno zalee niti
U
jednom željeznicom s Dalmacijom. Te zemlje ostadoše jedna drugoj ono, što bijahu
ve prije okupacije. Dalmacija je ostala nakon okupacije najzaostalijom pokrajinom
i

države u kulturnom pogledu, stoje ve prije bila. Dalmacija stoji u tom pravcu lošije
i

od zemalja, koje su se oslobodile istom nakon berlinskog kongresa«.

Dojam toga bijaše snažan, tim vema, što je to nažalost veim dielom istina, a
dojmilo se ne samo na središnjim mjestima, nego i u samim južnoslavenskim
pokrajinama. Tako na pr. piše Baernreither u svojoj znamenitoj, esto ve
spominjanoj brošuri: »Na nama je da postignemo, da uzporedba izmeu družtvovnih i
gospodarskih prilika u kraljevini Srbiji onih u našim zemljama, izpadne nedvojbeno
i

i neoborivo u našu korist«.

Gospodarska zaostalost na jugu je rezultanta mnogih komponenata, ja sam u i

svojim poviestnim razmatranjima nastojao iztaknuti neke bitne momente. sam Ve

takoer spomenuo, što bih i ovdje htio još jednom naglasiti kao glavni moment
gospodarske zaostalosti. Glavni razlog gospodarske zaostalosti je neprirodna podjela

jedinstvenih hrvatskih zemalja u tri politika posebna podruja. Nijedno od ta tri

podruja, ni Hrvatska Slavonija, ni Dalmacija, a ni Bosna i Hercegovina, ne
i

razpolažu u današnjem svom obliku uvjetima za uspješni gospodarski razvitak.

Dalmacija je prirodna pontorska obala Bosne. Odieliti jednu obalu od njenog
prirodnog zalea politikim granicama, nesumnjivo je gospodarsko-politiki
nesmisao. Posljedice te diobe pokazaše se tim djelotvornije, što Dalmacija ima samo
jednu mogunost gospodarskog života, koja se može ostvariti u dva oblika. Ona na;
svaki nain živi od pomorstva, ali pomorstvo se ili oslanja na drugu obalu Jadrana ili
posreduje promet svog zalea sa svjetskim prometom. Jednim od tih oblika življahu
dalmatinski obalni gradovi pod mletakom vlašu, a drugim oblikom življaše
slobodni grad Dubrovnik. Prvi oblik Monarhija ne smije trpjeti, jer bi znaio
gospodarsko prodiranje Italije u Dalmaciju, —
a taj razvoj je Italija pokušala potaknuti
ionako ve prije rata. Drugi oblik ne bijaše mogu, jer se izprieiše politike granice.
Preduvjet za takav oblik života bio bi pomno izraen suvremeni prometni sustav, dok
Dalmacija danas uobe nema nikakve veze željeznicom normalnog kolosieka. a masiv
sjeverne Dalmacije uobe nema željeznike veze s Monarhijom.
S obzirom na Bosnu i Hercegovinu postoje sline prilike. Dalmacija je prirodna
obala tih zemalja. No Bosna je
i sadašnjom politikom podje-

" VII. 28., sir. 28.

17
V, 12., str. 30.
,s
Takozvana Stembeissova (danas Šipadova) veleobrina željeznica od Pnedora do Knmtt. ne bijaše do poetka
rala pristupana oboj upotrebi.

390
 —

lom odrezana od mora, od temelja svakog ekonomskog napredka. Ovdje treba možda
•
spomenuti, daje u doba bosanskih kraljeva bilo njihovo glavno nastojanje, da steknu
dalmatinsku obalu i da premoste jaz izmeu katolikih i bogumilskih Hrvata. Nu ta su
se nastojanja razbila na prevelikim vjerskim protivštinama.
Zato tvrdim, da Bosna i Hercegovina mogu tek onda pravo procvasti, kad nestane
r-i politike granice, koja ih dieli od mora koja danas više nije uvjetovana nijednim
i

bitnim državnim probitkom.

Sasvim je tako i s Hrvatskom Slavonijom. Njen dugoljasti, uzki, na južnu granicu
i

p Ugarske naslonjeni oblik razlogom je, što se ta pokrajina sama ne može gospodarski
L odrvati Ugarskoj. Vei, jedinstveniji, jai i bolje organizirani gospodarski organizam
Ugarske djeluje poput sisaljke, koja siše gospodarske snage tih pokrajina, odnosno
P vue ih na jednu stranu, prema kojoj ne naginje prirodno narodno-gospodarstveno
^ obilježje te zemlje. To obilježje naginje više prema Bosni Hercegovini Dalmaciji, i i

poradi prirodnog nastojanja oko prilaza k moru oko jedne razumne autarkije. Da bi
i

|
se to utvrdilo na jednom uvjerljivom primjeru, spomenut sliedee: južnoj u
Hrvatskoj (Lici) potreban je za prehranu slavonski kukuruz. No Lianin ne kupuje
svog kukuruza u Slavoniji, nego u Pešti. Ta pumpaška djelatnost Ugarske, koja leži
P
[
dobrim dielom u centralistikoj tendenciji ugarske tarifne politike na željeznicama i

ugarske politike u graenju željeznica, uinila je, da slavonski kukuruz gravitira u

p Peštu, pa ga ionako ve siromašni Lianin mora plaati 6 8 filira po kilogramu —
L skuplje, nego što bi ga dobio u Slavoniji. Tu zaradu diele kraljevske ugarske, državne
željeznice s peštanskim žitarskim trgovcem u obliku provizije, ja im obima ne
P zavidam na zaradi; ali kad ta sline zarade postaju bitnim komponentama teških
i

L kriza, kakve je država morala preživjeti u godinama 1908. 1909. 1914. 1917., — i —
kojih posljedice nisu morali snositi dotini dobitnici, nego itava država, onda ne
f mogu više prema takvim pojavama dobrohotno zatvoriti jedno oko.
Hrvatska Slavonija, odieljena od Bosne Dalmacije, svojih prirodnih sastavnih
i i

_ dielova, jest uobe torzo nesposoban za život svojom veliinom svojim i i

zemljopisnim oblikom osuen, da uviek ostane pepeljuga u gospodarskom smislu. Pri

jj

današnjoj razdiobi mora Hrvatska i Slavonija biti gospodarski, politiki socialno i

n nezadovoljeno podruje i prikladno zemljište za sve centrifugalne spletke.

i.
Nije mnogo drugaije ni u kulturnom pogledu. Spomenuo sam ve opadanje
hrvatske kulturne razine od god. 1880. do 1914. i prikazao razloge za to (str. 327.
p 31.). No Hrvatska i Slavonija trebale bi biti, tuzemno kulturno središte jednako za
L Dalmaciju kao za Bosnu i Hercegovinu, tim više, što obje te zemlje u svom
i

današnjem obliku nisu sposobne da budu samostalna kulturna središta. U Dalmaciji se

r
opažalo osobito djelovanje gospodarske zaostalosti pretežno talijanski upliv, a u i

^ Bosni i Hercegovini djelovanje okolnosti, što je to zemlja, koja je iz zemljopisnih

14
razloga nesposobna da bude vlastito kulturno središte. Ona je zato uviek primala i

j
uviek e mnogo primati vanjske kulturne utjecaje. Priei li se dakle politikim
granicama i politikim pravcem

N hporcili izvrsino ntdagtmje Crenevittea IX. -4„ st>: -403.

p

391
lu.
 .

Dalmaciji i Bosni Hercegovini, da primaju kulturne elemente iz Hrvatske

i i

Slavonije, one e
ih bezuvjetno nadomjestiti takovima iz Srbije i Italije. A s kulturnim

uplivom ide uporedo neminovno politiki upliv. Takvo stanje vladalo je prije rata
i i

bijaše jedna od komponenata, koje su tjerale u svjetski rat. Zato e

ujedinjenje tih triju
posebnih podruja izvršiti vrlo koristan upliv takoer na podizanje razine i ureenje
i

kulturnih utjecaja.
Sadašnji rat svojom toliko naglašenom kampanjom izgladnjivanja naših
sa
neprijatelja, s bezuvjetno velikim patnjama nestašicama, koje je moralo pretrpjeti
i

puanstvo neplodnih kraških primorskih krajeva južne Hrvatske, Dalmacije

i i

Hercegovine zbog zatvorenih putova pomorskog dovoza, sili nas, da ovdje

razmotreno pitanje osvietlimo još i sa stanovišta razumne gospodarske autarkije tog
podruja. Ustanovivši geopolitiku važnost južnoslavenskih krajeva za Monarhiju,
smatram dužnošu prema vlastitom održanju, da se na jugu stvori stanje, koje i sa e
stanovišta autarkije biti stabilno zato gospodarski
i politiki element snage itave
i

Monarhije.
Dalmacija je zemlja, koja je pasivna u poljopriradu uslied svog oblikovanja i svog
kraškog obilježja, pa ne može proizvesti ni dovoljno žita, a ni dovoljno mesnatih i
mlienih proizvoda za svoje stanovnitvo. Bosna i Hercegovina imadu doduše višak
15
proizvodnje mesnatih i mlienih proizvoda, a stoarstvo je u zemlji intenzivno i

može se još znatno pojaati. Zbog svog bregovitog obilježja i jake potrošnje žitarica
puanstva, koje se uglavnom hrani kruhom, Bosna i Hercegovina pasivne su
žitaricama same su upuene na uvoz.
i

Da bismopred sobom imali pozitivne podatke i da bi italac mogao stvoriti

pouzdanu sliku o pravom stanju stvari, sraunao sam po službenim podatcima
sliedeu tablicu. Godišnji prirod krušnih žitarica u god. 1913. bijaše u metrikim
centima:
Vrsta Hrvatska i Bosna i Dalmacija: Austrija: Ugarska bez
žitarice: Slavonija: Hercegovina: Hrv. i Slav.,:

Pšenica 4,354.801 1,072.600 297.347 16,227.547 41,190.583

Raž 642.583 - 43.759 27,044.707 12,744.038
Napolica 306.310 1,036.700 3.586 - 529.558
Pir 679.424 - - 48.157 5.380
Jeam 35.045 - 110.384 17,501.568 17,380.254
Kukuruz 7,355.002 2,237.900 504.971 3,362.194 46,248.082

Ukupni 13,373.165 4,347,200 960.047 64,184.173 118,097.895

prirod
kruš. žitar,:

Rezultati jedne jedine godine nisu tu doduše sasvim mjerodavni, te bi bilo bolje
kao bazu rauna uzeti desetgodišnji prosjek, no to mi nije bilo mogue, jer nemam
potrebnih pomagala.
Sraunamo li broj stanovnitva god. 1913. s pomou koeficienta priraštaja
puanstva izraunamo li, koliko krušnog žita odpada godišnje na jednog stanovnika,
i

dobivamo sliedee brojeve:

''
iznimka je maslac, koji se mnogo uvozi.
'*
Za Hrvatsku i Slavoniju r Ugarsku prema IX. 8., za Dalmaciju i sve zemlje zastupane u carevinskom vieeu

prema IX. 9., n za Bosnu i Hercegovinu prema podatcima dobivenim izravno od zemaljske vlade.

392
 Prirod Hrvatska i Bosna i Dalmacija: Austrija: Ugarska:
krušnog žita Slavonija: Hercegovina:
godišnje po 496,25 242,53 145 219,94 609,59
stanovniku kg
mjeseno po 41,35 21,21 12 18,33 50,80
stanovniku kg
nain
Upotriebljeni ne daje nam
sraunavanja vrlo je surov i stvarno utrošenu
koliinu. Trebalo bi još odbiti sjeme, hranu domaih životinja žito preraeno u i

Te koliine pak razlikuju se u pojedinim krajevima, pa je nemogue uzeti ih

industriji.

u obzir jednim poprenim postotkom. Ipak nam taj približni raun omoguuje, da i

steknemo pregled da povuemo dobro osnovane zakljuke.

i

Treba spomenuti, da oni krajevi troše više krušnog žita, koji imaju vei postotak
seljaka. Seljak troši uobe mnogo više kruha nego graanin, jer je kruh seljaku glavna
hrana, a graaninu je samo prismok. To vriedi osobito za južnoslavenskog seljaka,
i.
koji se hrani gotovo izkljuivo kruhom. Na temelju toga mislim, da se pri mojem,
doduše približnom raunu mora raunati s potroškom odprilike jednog kilograma
r
[
krušnog žita na dan po stanovniku.
Uz ovu predpostavku dolazimo do sliedeeg rezultata: Hrvatskoj Slavoniji ostaje i

p za izvoz odprilike jedna etvrtina njene proizvodnje krušnog žita. Bosna i

Hercegovina podmiruju same odprilike dvie treine svoje potrebe krušnog žita, a
Dalmacija niti polovinu, zapravo tek samo nešto više od jedne treine vlastite potrebe.
Usporedimo li pretiak krušnog žita u Hrvatskoj Slavoniji s manjkom u Bosni i i

L Hercegovini Dalmaciji, nai emo, da su odprilike jednako veliki, drugim rieima:

i i

Hrvatska Slavonija mogu hraniti krušnim žitom pasivne zemlje Dalmaciju Bosnu
i i i

Hercegovinu. Time je postignuto upravo idealno autarkijsko stanje. Hrvatska i

Slavonija daju žito, Bosna meso mliene proizvode, a Dalmacija ulje južno voe.
i i

Problem prehrane riešen je za sluaj rata zatvorenog mora, a pri intenzivnijoj

i

P
I produkciji mogu se poluiti još znatniji visci za Monarhiju.
i

Zato ne može biti sumnje, da ujedinjenje dosadašnjih posebnih podruja Hrvatske

p i Slavonije i Dalmacije i Bosne Hercegovine, koje zagovaram, ne samo u tom pravcu
i

fj,
nagovještava zadovoljavajue trajno rješenje, nego izgleda
i potrebnom mjerom sa i

stanovišta autarkije, ciele Monarhije.

P Pošto je borba o hrvatske zemlje završena i konano odluena u korist Monarhije
L> kao zastupnice Srednje Europe, nema uzdržavanje posebnih triju podruja više
nikakvog opravdanja.

L. 4. Rješenje južnoslavenskog pitanja i postojee državo pravno

ureenje Monarhije
r
i i Hoemo li rješavati južnoslavensko pitanje sa stanovišta po mogunosti što veih
prednosti za itavu Monarhiju, na koje sam se postavio,

L;

393
namee nam se potreba, da jednom sasvim jasno odgovorimo na pitanje, odakle je
nastala sva nesrea na jugu? Odatle, stoje god. 1867. država postavši dualistikom,
htjela naelo podjele na dva diela primieniti na južnoslavenske zemlje. No to se
i

pokazalo nemoguim, jer su one nedjeljive, kao što sam obrazložio, ne samo po
svojoj nacionalno-politikoj, nego geopolitikoj gospodarsko-politikoj prirodi. Za
i i

spomenute tri hrvatske države postala je dualistika država Prokrustovim krevetom, a

država nije mogla prodrieti sa svojim naelom podjele na dvoje, odnosno sauvati ga
bez pribjegavanja nasilju bez pomoi centrifugalnih elemenata.
i

Polazei od te spoznaje, zahtievao sam ujedinjenje Hrvatske i Slavonije,

Dalmacije Bosne Hercegovine u jedno jedinstveno upravno podruje.
i i

Tom konstatacijom postaje takoer jasno, kako su dosljedno mislile obadvie

velike liberalne stranke u Austriji i u Ugarskoj, kad su se god. 1878, usprotivile
»bosanskoj pustolovini«. Njihovo mišljenje bijaše, dosljedno stanovištu uvanja
dualistikog naela, da e
njegovo provoenje biti znatno otežano stjecanjem Bosne i

Hercegovine, jer time nastaje priraštaj zemljišta, koji treba podvrgnuti »Prokrustovu
postupku« i bit e, da su ve tada nekako mutno osjeale, da taj postupak ne biti od e
koristi niti njima samima, a niti onima, koji e
mu biti izvrgnuti. Zaista sve do danas
nije bilo hrabrosti, da se pripojene pokrajine podiele, a vjerojatno se nakon rata ne e
više nai.
Treba si samo predstaviti, što bi se bilo dogodilo, da god. 1878. nije pobiedilo
shvaanje dinastije i vojnikih krugova, nego shvaanje vladajuih, dualistiki
misleih stranaka u državi? Kakav bi bio u današnjoj borbi svjetova naš položaj na
jugu? Bosna Hercegovina bile bi god. 1878. nesumnjivo pripale Srbiji. Srbija bi,
i

vjerna svojim mnogobrojnim tradicijama, i tamo »riešila« upravni problem i time

izkorienila veliki dio bosanskih muslimana i prisilila ih, da se izsele. Od prvotnih
38% stanovnitva u zemlji, oni bi pali na 20%, katolici
bi takoer pali za jednu
treinu, i grkoiztonu veinu od 65% do 70%.
Srbi bi tako imali toliko željenu
Drugim rieima: Bosna Hercegovina bile bi danas za svagda neporecivo srbske
i i

zemlje, a Monarhija bi se našla na jugu u vojniki politiki izgubljenom položaju, jer

i

bi se od Šar-planine pa sve do Save, Une Drine protezao nacionalno cjeloviti blok.

i

Hrvati bi izgubili svaku mogunost života i našli bi se pred alternativom, da se

pomaare ili posrbe. Oni bi se ve mnogo prije i konano odluili za ovu drugu
eventualnost, a tu odluku stvorili su pod stvarnim prilikama tek od godine 1905. do
1907., što po mom mišljenju još nije konano. Time bi bila i Trojedna kraljevina
izgubljena za Austro-Ugarsku, jer bi bilo još samo pitanje vremena, kad Monarhija e
izgubiti i te zemlje.
Tražei ujedinjenje svih triju hrvatskih zemalja, Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i

Bosne Hercegovine, pozabaviti nam se je neobino težkim pitanjem, kako da se to

i i

novostvoreno vee podruje pripoji Monarhiji kakav treba da bude njegov položaj s
i

jedne strane prema ukupnoj Monarhiji, a s druge strane naprama obim državama
Monarhije.

394
 Rado priznajem, daje to najteže i najzapletenije pitanje itavog problema.
Prvi dio pitanja svodi se na to, hoemo li rješenje južnoslavenskog pitanja spojiti s
obom novom izgradnjom Monarhije, ili ne emo. Posebno mi je naglasiti, da
odklanjam takvo rješenje smatram, daje uputno, što manje dirati u postojei državo
i

pravni poredak u Monarhiji.

Do tog stanovišta dovela me je spoznaja, da se dualizam, uza sve svoje težke
nedostatke ipak pokazao u sadašnjim težkim borbama inbenikom snage, koji podnosi
veliko obtereenje i pruža itavoj državi prema tome dalekosežno osiguranje. Smatrao
bih pogrješkom sad neposredno nakon dobro izdržanog izkušenja, htjeti zabaciti
postojee ureenje i smatrao bih borbu, oko toga razsipavanjem snaga. Smatram, da
je naprotiv mnogo izpravnije, polazei od poznatih nedostataka dualizma, pristupiti
popravljanju dualistikog sustava. Iz poimanja »pokvarenog dualizma« kako sam ga
formulirao, nastaje nuždna dužnost nastojati, da se on popravi steenih i da se iz
izkustava povuku potrebni zakljuci. Polazim pri tome i s naelnog stanovišta, da je
naelo evolucije najzdraviji najneopasniji nain državopravnog razvoja, i da se i
i

promjene unutar države, koje e

nakon rata biti neizbježive, mogu provesti samo na
temelju ovog naela, a nikako ne na temelju naela smionog novotarenja.

t^
No budui da nam je pri mojem rješenju raunati s obje države Monarhije, nadaje
i

nam se drugi dio pitanja, u kojem odnosu treba da bude nova državna tvorevina spram
svake pojedine od obiju država Monarhije. U tom pravcu postoje samo tri
mogunosti. Prvo: itavo južnoslavensko zemljište dieli se još jednom temeljito
izmeu obje države. No podjelu zemljišta oznaio sam izvorom sveg zla na jugu i

p odklonio je, ona dakle odpada.

L Drugo: itavo zemljište pridjeljuje se jednoj od obje države. To bi rješenje bilo ve
lakše mogue, jer bi dozvolilo najpotrebniju i najvažniju mjeru, ujedinjenje triju

posebnih podruja. No pri tome povrieeno dualistiko naelo pariteta, jer bi

bi ostalo
c jedna od obiju država ostala prikraena, a time bi bila povrieena potrebna ravnoteža.
rn Za Austriju bi bilo osobito neprihvatljivo, kad bi se itavi sklop hrvatskog
(južnoslavenskog) posjeda htio predati Ugarskoj. Zemlje, zastupane u carevinskom
vieu, izgubile bi time zemljištnu povezanost s Balkanom i Orientom i morale bi taj

P
položaj sasvim prepustiti Maarima. To je eventualnost, koju e svaki Austrijanac
odkloniti.
Budui da takvo rješenje krije u sebi još daljnje opasnosti, mislim, da se tim
i

p putem ne može ii zato ga takoer odklanjam.

i

L Preostaje nam konano trea mogunost: novo jedinstveno podruje stupa u

jednaki odnošaj spram dvie države Monarhije. Ovoj mogunosti pružaju se dvie
r
alternative: Nova tvorevina pristupa ili kao ravnopravni inbenik ili kao ne posvema
*-" ravnopravni inbenik dolazi u neki zavisni odnošaj od obadvie države Monarhije.
Prva alternativa je trializam, s kojim sam se pozabavio ve na str. 364. — 371., te sam
i bio prinužden odkloniti ga.

L
r
L

395
 Kao zadnji preostaje po mom mišljenju i jedino izpravni put: novo jedinstveno
podruje dolazi u neki zavisni položaj od obih država Monarhije, ono postaje
zajedniki posjed obiju država. No taj zavisni položaj smio bi ii samo tako daleko,
da budu zaštieni zakoniti probitci cjelokupne države posebno probitci pojedinih i

država, no s druge strane bi se autonomija tog podruja smjela ograniiti samo toliko,
da se praktiki, kulturni i gospodarski polet nove tvorevine ne sputa u nepotrebne i

škodljive okove. Taj put smatram jedino izpravnim, pa ukratko obrazložiti, zašto u
sam se odluio za tu alternativu.
To je u vezi s mojim stanovištem prema dualizmu. Ja sam uvjeren, da se dualizam
prije rata razvio jednostrano u jednom pravcu, u pravcu naglašivanja naela
razstavljanja, razdiobe na dva diela. Po mom mišljenju bijaše to upravo onaj moment,
koji je stvarao stalne unutarnje krize, koji je u svojim konanim ciljevima ugrožavao
jedinstvo i obstanak države i pribavio dualizmu mnogo neprijatelja. Sto sam uzprkos
tome osnovano je na uvjerenju, da je s tim promašenim pravcem
pristaša dualizma,
i da
razvoja svršeno na kraju rata e
nakon rata nastupiti obrnuti razvoj. Zajednika
bieda, zajednike borbe, zajednike žrtve uinit e, da osjeaj zajednice snažno e
narasti tim vema, stoje težka ratna škola sasvim jasno odkrila opasnosti razstavljanja
i osamljenosti.
17
Nakon rata kretat e se evolucija dualizma bezuvjetno u pravcu
zajednice i ustanova, koje su s time u vezi.
se to stanovište im
shvaanje utvrdi, i

ono e ve na zgradi dualizma potrebne popravke, koji

provesti osigurati e
izpunjenje najhitnijih probitaka cjelokupne države omoguiti njen obstanak pod i

otežanim okolnostima. Kad bi dualizam tu zatajio izmakao potrebnim popravcima, i

njegov bi konani slom postao neminovan.

Najvažniji popravak ima se na dualizmu izvršiti s obzirom na njegovo djelovanje u
južnoslavenskom pitanju, jer tu je on napravio veliku pustoš. Dok je dualizam drugdje
prouzroio samo krize u unutarnjoj politici, na podruju južnoslavenskog problema
prouzroio je on vanjsko-politike krize. Bolje reeno, izvanjski utjecaji izkoristili su
u vlastitu korist unutrašnje nezadovoljavajue odnošaje. Kako je do svega toga došlo,
prikazano je obširno u 5. do 8. poglavlju sedmoga diela. Konani razlog svih tih
pojava nalazi se po mom razlaganja u štetnom djelovanju naela podjele. Zato je
jasno, da nastojim postii odklanjanje tih šteta, time, da po mogunosti odstranim, to
patogeno naelo. Rješenje problema tražiti nam je dakle u onom pravcu, u kome se e
po mom mišljenju nakon rata kretati cjelokupni razvoj dualistikog ureenja države, u
pravcu evolucije do zajednice obiju država. Poradi toga zahtievam, da novo
jedinstveno južnoslavensko (hrvatsko) podruje stupi u jednaki odnos spram obih
država Monarhije, da bude zajedniko obim državama Monarhije, da bude njihov
nerazdieljeni posjed, njihov kondominij. To je neizbježiva posljedica injenice, daje
podjela nemogua, a da se dodjeljivanje itavog podruja jednoj državi takoer ne
može provesti. Preostaje dakle jedino posljednja mogunost, koju sam prihvatio, tim

''
S obzirom na Ugarsku izporedi IX. 12.. su: 1 1.

396
 .

više, što su hrvatske zemlje jednako važne za obje države Monarhije, te se nijedna ne
može sasvim odrei utjecaja na njih.
r^ No pored ovih netom spomenutih razloga, govore zato još drugi vrlo važni
i

momenti. Uza svu prešnost i potrebu rješenja južnoslavenskog pitanja možemo i

ovdje tražiti ozdravljenje i popravak samo putem jedne, makar ubrzane evolucije.
i

n Razvitak mora zato i ovdje uzeti u obzir postojei državopravni položaj. A taj položaj
i jest takav, daje Bosna i Hercegovina, koja je gotovo polovica budueg jedinstvenog
podruja (51.027 km2 naprama 42.531 km2 Hrvatske Slavonije
i 12.835 km2
i

P Dalmacije, te prema tome ima Trojedna kraljevina 55.36 km2 površine) danas
faktino zajedniki posjed obiju država Monarhije. Svako drugo rješenje moralo bi ili
podieiiti tu polovicu, ili je u cielosti dodieliti jednoj državi Monarhije. Budui da sam

\
obadvie možebitnosti odbio kao nemogue upravo škodljive, preostaje jedino da se
i

primieni obrnuti postupak da se Hrvatska, Slavonija i Dalmacija uine zajednikima,

i

p, t. j. da se pobosne. Kad se Bosna Hercegovina ne mogu dualizirati, mora se

i

Trojedna kraljevina bosnificirati, tertium non datur.

Takvo rješenje imalo bi još i tu prednost, da ne bi prejudiciralo svim daljnjim
p mogunostima razvoja države, nego bi utiralo putove daljnjem razvoju tog podruja, a
[__. uporedo i razvoju cjelokupne države.
U glavnim potezima izkristalizirale bi se misli vodilje novog ureenja na jugu
P ovako: ujedinjenje triju posebnih podruja Hrvatske Slavonije, Dalmacije Bosne
i i i

Ij Hercegovine u jedno upravno podruje, zajedniko obim državama, koje omoguiti e

skladni daljnji razvoj državopravnih odnošaja, koji postoje u ta tri posebna podruja,

u jedno tielo, koje e biti u nerazdjeljivoj zajednici s cjelokupnom državom, uzevši

pri tome u obzir sva izkustva, koja smo stekli u veliko doba svjetskog rata.
Nema sumnje, da ese moi prigovoriti misli o kondominiju. No razmatrajui
i

kritino, morat e se ipak priznati, da se veina prigovora osniva na tome, što se

dosada još nije našlo pravi oblik kondominija i da se prigovori u svojoj biti odnose na
zakon od 22. veljae 1880. (R. G. BI. bn 18, odnosno zak. lan VI. od god. 1880.). No
r bilo bi sasvim krivo stati na stanovište, da se ne može nai ništa bolje od tog
1^
spomenutog prilino neuspjelog zakona.
Ja sam naprotiv uvjeren, da svaki prijatelj Monarhije dualizma mora odobriti
i

kondominij, što ga zagovaram, mora podupirati usavršavanje njegovih oblika. To je

i

naime jedini put, kojim se dualistika Monarhija može uzdržati sposobnom za život i

za ekspanziju. Bude li se naime Monarhija držala grevito naela podjele na dvoje i

mislila samo na stjecanje onih pokrajina, koje se bez muke dadu podieiiti na dvoje,

(O
ona ne e nikada ništa stei. Bez oblikovanja jednog oblika, pod kojim može probaviti
I druge poviestno-politike individualnosti, mora dualistika Monarhija presušiti bit i

e osuena da vrši ulogu zasienog, nemonog gledaoca svjetskog poviestnog

zbivanja i razvitka. Zato mislim., da je stvaranje oblikovanje jednog prikladnog
P i

oblika kondominija upravo životna potreba dualistike Monarhije.

L,

L; 397
 5. Praktina provedba ujedinjenja
Tko je pozorno proitao ovu knjigu, sigurno je opazio, da me je u politikom
razvitku stvar sama za sebe uviek više zanimala od pravnog oblika, pod kojim se
zbivala. U me uviek više ljudi, njihove misli, njihova
politikoj poviesti privlaili su
nastojanja i njihove duševne
gospodarstvene potrebe, nego li državopravna pitanja.
i

Poradi toga mnogi ne e

nai u ovoj knjizi formalno pravnih državopravnih gledišta. i

Od toga nastaje jedna mana, im

dolazim do toga, da mom uvjerenju, steenom na
temelju politikih, kultumo-poviestnih i vjersko-poviestnih studija, dadem praktini
državopravni oblik. No ja u si pomoi tako, što u navesti jedan poznati projekt
jednog hrvatskog privatnog uenjaka, budui da se njegove osnovne misli u glavnome
slažu s mojima.
Na jugu je kružila neka «Spomenica o rješenju južnoslavenskog pitanja«, koje je
glavni stvarni sadržaj sliedei:
1. Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, te Bosna i Hercegovina spajaju se u jedno
jedinstveno upravno podruje.
2. Podruje spomenuto pod 1. bit e
nerazdruživo povezano s obim državama
Monarhije kao zajedniko podruje (slino kao danas Bosna Hercegovina). i

3. Njegovo Velianstvo imenovat e

jednog lana previšnje carske kue hrvatskim
vojvodom dati mu podpuni poviestni naslov: Dux illustris totius regni Croatiae,
i

Ramae et Culmae), povjeriti mu, da u njegovo ime preuzme

Sclavoniae, Dalmatiae, i

upravu podruja spomenutog pod 1, da imenuje odgovorno ministarstvo pod

predsjednitvom bana, da povjeri tom ministarstvu izradbu ustava na temelju
dobivenih uputa, da takav ustav predloži vladama obiju država, da ga one provedu
i

kroz parlament.
4. Podruje opisano pod 1. bilo bi podpuno autonomno u svim poslovima, koji
nisu zajedniki u smislu zakona od 21. prosinca 1867. R. G. BK br. 146.
5. Ministri predsjednici obiju država Monarhije imaju pravo, da protiv
protuustavno donesenih zakona zajednikog jedinstvenog upravnog podruja ulože
veto u roku od mjesec dana, u sluaju da nešto predleži protiv takvog zakona. Taj je
veto zapreka, da zakon ne stupi na snagu. U priedlogu ustava treba podjedno
predvidjeti nain, na koji da se takvi sukobi rieše.
6. Podruje oznaeno pobliže pod 1 sudjeluje u razpravama zajednikih poslova,
.

eventualno na nain, da šalje u delegacije obiju država jednaki broj delegata iz

taj

svog parlamenta. Kvotu, kojom e

zajedniko jedinstveno podruje snositi troškove
zajednikih poslova, treba odrediti u smislu § 3. zakona spomenutog pod 4. i u skladu
s prije navedenim tokama.

7. Zajedniko podruje oznaeno pod 1. bit e

primljeno u postojee carinsko
podruje Monarhije posebnom carinskom konvencijom. Ubiranje upravljanje poreza i

vršite vlastiti službenici pomenutog jedinstvenog podruja.

398
 8. Podruje, spomenuto pod I.imat e
naslov: Jedinstveno zajedniko podruje
kraljevine Hrvatske, Slavonije, Dalmacije Herceg-Bosne
i nalazit, se pod
i e
r , politikim vodstvom Hrvata.
9. Da se stane na put prigovorima Maara, da novim ureenjem gube svoj izlaz
na more, predat e se rieki «corpus separatum« Ugarskoj u podpuni državni posjed, a
f- ustavom e im se osigurati pravo suodluivanja u pristojbenim i upravnim stvarima na
k
željeznikoj pruzi Gvekenves — Rieka. Ostale željeznice u Hrvatskoj i Slavoniji
prelaze naravski u autonomnu upravu novog jedinstvenog podruja.
p Ovdje ocrtani novi poredak na jugu jest logiki daljnji razvitak ve postojeih
i .. odnosa na jugu, koji samo vrlo malo dira u sadašnji unutarnji ustroj Monarhije. Novo
oblikovanje protezalo bi se samo toliko, koliko je bezuvjetno potrebno, da ozdrave
f postojee nepovoljne prilike na jugu i da se otupi oštrica njihovu pogubnom
L
djelovanju u cjelokupnoj Monarhiji.
-*'

Pojedinim tokama od 1 do 8. valjalo bi napomenuti još sliedee:

.

j
ad 1.: Predloženim spajanjem dobilo bi se podruje od odprilike 106.000 km2 i

odprilike 5/4 milijuna stanovnika. Od toga bi bilo odprilike VA milijuna Hrvata

18
p (katolika i muslimana), odprilike VA milijana Srba (pravoslavnih) odprilike pol i

l
milijuna Niemaca, Maara, Talijana i drugih Slavena Monarhije. Pored poviestno-
politike i etnike dana je time i prirodna zemljopisno-prometna i gospodarsko-
p politika pripadnost tim zemljama.
U Treba takoer naglasiti, da je upravo ujedinjenje triju poviestno politikih
tvorevina najvažniji moment za ozdravljenje prilika na jugu, jer se u sadašnjem obliku
C pojedina podruja ne mogu ni gospodarski ni kulturno razvijati. Zato se ne može ni
*-'
pomisliti na podjelu južnoslavenskih pokrajina, a bilo bi osobito nesretno rješenje,

P
kad bi se —
o emu ve bijaše govora —
Hercegovina priklopila Dalmaciji, t. j.
Bosna Ugarskoj. Ne skanjujem se uztvrditi, da bi takvo rješenje postalo
Austriji, a
temeljem jednog novog rata. Dosadašnje prilike samo bi se još pogoršale.
Sjedinjenjem tih dvaju neplodnih krajeva i politikim razstavljanjem od njihova
p
[ prirodnog zalea, stvorila bi se nova Crna Gora, ije bi stanovnitvo bilo prisiljeno
izseljivati kao što se to zbivalo posljednjeg desetljea u Dalmaciji. Preostalo
se,

n puanstvo i svim vanjskim utjecajima pristupano.

bilo bi osiromašeno, nezadovoljno

y Austrija bi bila moralno prisiljena izvršiti skupocjenu pomo i skupe investicije, koje
meutim ne bi pomogle nepodnošljivom stanju ne bi zadovoljile puanstvo, kao što i

p to nije mogla postii ni posljednja velika austrijska investicija u Dalmaciji.

l* ad 2.: Zajednikom podruju predat e Austrija Dalmaciju i istarske otoke, a
Ugarska Hrvatsku i Slavoniju. Prirodni odpor, koji e poradi toga nastati, svladat e
f se najlakše time, što e prvotna vlast obih država nad odstupljenim zemljištem
postojati nadalje u kondominiju što
i i e
ogranienje vlasti biti nadoknaeno njenim
„ protezanjem na novo podruje. Podjelom eventualno novih u ratu steenih zemalja
I moglo bise postii daljnje izjednaenje obezšteenje. Zajedniki posjed jae i e
svezati zajednike spone obih država Monarhije.

;s
Ti hrojcvi riše ne e vrmhti nakon rata. Trebat e odbili 12 do 15%.
l
P 399
L
-
f
 ad 3.: Hrvatski vojvode su institut ugarskog državnog prava još iz predturskog
doba. Poetci tog instituta sežu u ugarsku i u hrvatsku najstariju poviest, još u vrieme
prije ujedinjenja obih država. Vlast vojvode protezala se u ono doba na iste zemlje, na
koje bi se i danas imala protezati, što se vidi ve iz naslova (Rama Culma - današnja
i

Bosna i Hercegovina). Hrvatski vojvode bijahu imenovani uviek onda, kad prilike u
ili kad je trebalo riešiti važna pitanja na
ugarsko-hrvatskoj državi bijahu vrlo težke,
jugu. U
visokom položaju sadašnjih hrvatskih vojvoda, bilo bi sadržano sigurno
jamstvo, da e
se potežkoe novog ureenja prebroditi da se nadalje korjenito i e i

onemoguiti na jugu takav razvoj prilika kao prije rata. Institucija hrvatskih vojvoda
bila bi simpatino pozdravljena u Hrvatskoj u Ugarskoj. Po svom sadržaju bila bi
i i

vlastvojvode jednaka onoj palatina u Ugarskoj.

ad 4.: Razumije se samo po sebi, da je to jedno sredstvo, da prilike na jugu
ozdrave i da se omogui njegov kulturni gospodarski razvoj. i

ad 5.: U skladu s nadzorom obih država Monarhije, koji proizlazi iz misli o

kondominiju, kakav je sadržan u zakonu od 22. veljae 1880., R. G. BI. br. 18., ali
oslabljen u toliko, što su izbjegnute nemile pojave, koje se danas pojavljuju u Bosni.
ad 6. i7.: U skladu s nastojanjem, da se novi poredak na jugu provede, štedei
koliko je mogue postojee državopravne odnošaje u Monarhiji.
ad 7.: Vriedi isto što i ad 4.
ad 8.: Naslov proizlazi iz konstrukcije tog podruja. Hrvatsko vodstvo namee se
iz nužde, da se južnim Slavenima dopusti jedan mogui oblik politikog i kulturnog
izživljavanja. Nemogue je voditi južnoslavensku politiku i uobe ne htjeti dopustiti
južnim Slavenima mogunosti za život. Hrvati bijahu uviek vjerni Monarhiji i
dinastiji, u svim težkim asovima Monarhije bijahu uporište priestolja države. To
i i

su dokazali i u ovome ratu, uzprkos intenzivnom miniranju sa strane neprijatelja.

Hrvati njihova državna tvorevina predstavljaju dakle nacionalno
i državopravno i

Monarhiji priljubljeni oblik južnog Slavenstva. Novi poredak na jugu može se dakle i

smije se provesti jedino u hrvatskom smislu. Taj novi poredak bit samo element e
snage stabilnosti Monarhije na jugu. (Izporedi R. Sieger: Die geographischen
i

Grundlagen der osterreichisch-ungarischen Monarchie, str. 28.: Kroatentum eine

Gegenwehr gegen panslawistische Bestrebungen. Zemljopisni temelji Austro- —
ugarske monarhije, str. 28., Hrvatstvo kao protuteža panslavistikim nastojanjima.)
ad 9.: Treba da pomogne prebroditi ne malene potežkoe u Ugarskoj.
Završavam s tvrdnjom, da bi rješenje južnoslavenskog pitanja, koje ja predlažem,
stvorilo Monarhiji južnu marku, koja bi protiv današnjih neprijatelja na jugu i

jugoiztoku imala jednaku vriednost kao nekada Vojna Krajina protiv Turaka. Kad su
Hrvati jednom politiki zadovoljeni nesmetani u svome razvoju, oni
i biti siguran e
bedem Monarhiji.

I-

400
 Dosadašnje zavlaenje i krparenje više nije mogue i ne može se braniti. Što e
prijei što e
temeljitije Monarhija stvoriti na jugu red, to mirnije može ona ii ususret
svim meunarodnim zapletajima.
Uzprkos dalekosežnoj suglasnosti s mislima vodiljama spomenute Spomenice,
koja je u posljednje vrieme u Hrvatskoj mnogo kolala, a i u Beu nije ostala

nezapažena, ipak se ne mogu suglasiti sa svim njenim dielovima. Neke su toke

upravo nedostatne, kao na pr. toka 6., koja se odnosi na sudjelovanje novog
jedinstvenog podruja u vieanjima delegacija, gdje izbija autorova bespomonost
spram tog problema. No možda krivnja zbog toga ne leži ni toliko na piscu
Spomenice, koliko na uobe neobino problematinoj prirodi instituta delegacija.
Mislim takoer, da e
daljnji državopravni razvoj Monarhije doskora pritei u pomo

mom informatoru, jer sam mišljenja, da su upravo delegacije onaj institut, koji e
najprije nakon rata biti obuhvaen evolucijom u pravcu jaanja zajednice.
Kad zapone taj razvoj, dat e
se lakše precizirati nedostatak, Što sam ga istaknuo
u šestoj toki.
I hrvatskog vojvode ini mi se donekle problematinim, jer ne mogu
institut

predvidjeti, hoe li na najvišim mjerodavnim mjestima biti sklonosti, da se stvori

takav institut, koji bi po svom sadržaju odgovarao ugarskom palatinstvu. Ipak se ne
mogu oteti razlaganju Spomenice o momentanoj koristi takvog instituta i
sasvim
p pridružio bih se piševu shvaanju u toliko, što bih ga preporuio kao privremenu
i _, dok se novi poredak na jugu ne uživi i ne uvrsti, a to tim više, što pitanje
instituciju, i

linosti ne predstavlja nikakve izvanredne težkoe, nego se ak ini, da je ve

C unapried odreena visoka linost, koja zato dolazi u obzir.
^ e
U ovom projektu naii se na nekoje moje misli. Ne tajim, da sam se donekle
i

dao zavesti sliedom misli spomenute Spomenice. Mišljah, da mi je donieti tu

Spomenicu upravo poradi toga, što se u glavnim tokama slažem s njenim
f
shvaanjem, i što sam u njoj našao reeno toliko o stvarnom provoenju novog
ureenja, koliko se o tome može uobe rei,
f
I Iako se posvema ne suglasujem s tim projektom, ipak je on vrlo bliz mojim
vlastitim mislima, ja gledam u njemu put do rješenja problema.
i

6. Hrvatska država
U
I

S jednom tokom spomenute osnove moram se bezuvjetno suglasiti, s osmom

p tokom. Novo podruje može samo stajati pod politikim vodstvom Hrvata po svom i

i* sadržaju ne može biti ništa drugo nego hrvatska država. Sasvim je jasno, što si
zamišljam pod hrvatskom državom. Autonomiju, koja je nastala osamstogodišnjim
V poviestnim razvojem u okviru Monarhije. Samo takvo rješenje u skladu je s
k* probitcima Monarhije.To osvjedoenje proizlazi toliko nuždno iz itavog našeg
shvaanja poviesti, da o tome uobe ne može biti dvojbe. S obzirom pak na

U
I

401
napadaje, kojima e biti izložena upravo ova toka, s obzirom na nastojanje s
i

neprijateljske strane, da se upravo u toj toki pometu pojmovi, smatram svojom

dužnošu, da toku uzmem kao predmet posebnog razlaganja.
tu
Novim jedinstvenim podrujem bit e obuhvaeno VA milijuna Hrvata VA i

milijuna Srba. Hoemo li novi poredak na jugu postaviti na vrste temelje, moramo
uzimajui u obzir te brojeve raunati samo s Hrvatima kao s vodeim elementom na
jugu-
RjeŠenje južnoslavenskog pitanja nije mogue bez stvaranja jedne južnoslavenske
države u okviru Monarhije. Mogu postojati razna mišljenja o mnogoemu, a osobito o
obliku, ali o potrebi južnoslavenske državne tvorevine ne može biti sumnje. No k
jednoj državi spada bezuvjetno jedna državna misao ijedan narod državnom voljom s

i snagom tu državu sauvati braniti. Nijedan od ta tri inbenika državne misli,

i

državnog naroda državne volje ne može se stvarati po volji ne mole se oživljavati

i i

samovoljnim ljudskim kombinacijama. Poradi toga je Monarhija bezuvjetno upuena

da bira izmeu hrvatske i srbske misli.
Tvrdim, daje taj izbor odluen ve brojanim razmjerom, no još više treba da pri
tom izboru odluuje priroda poviest razvoja obih državnih misli, koje dolaze u obzir.
i

Ja sam ve eše upozorio, kako se absolutno ne podnašaju srbska državna misao s

austrougarskom državnom mišlju. Još više od izriitog svjedoanstva Spalajkovia,
Dorevia, Cvijia i Stanojevia, koji se upravo naslauju, iztiui tu
inkompatibilnost, za mene je mjerodavno moje vlastito shvaanje poviesti. Srbska
država nema samo nacionalno-politiki, nego vjersko-politiki sadržaj, a taj znai:
i

nacionalno grkoiztono vjersko osvajanje itavog zapadnog Balkana

i okolnih i

zemalja, u prvom redu Bosne i Hercegovine. Može li se Austro-Ugarska kao katolika

država time zadovoljiti, može li ona pomagati suzbijanje katolianstva pomagati i

širenje Iztoka na raun Zapada?

Uzeti u obzir srbsku državnu misao mogao bi samo onaj, tko bi na to mogao
odgovoriti jestno.
Niega polovino
se ne treba toliko uvati, koliko pokušaja, da se donese neko
neka »srbsko-hrvatska« država ili nešto slino. Neminovna posljedica
rješenje, ostvari
toga bila bi slina pokušaju s onim »slavnim bošnjatvom«. Jer narodna misao i

državna misao ne daju se stvarati, one rastu umiru kao biljke drvee u Božjoj
i i

prirodi.
No radi se još o neem višem. Radi se o uzpostavi pravog smisla dualizma i

nadoknadi štete, koja je poinjena njegovim razvojem u pogrješnom pravcu

cjelokupnoj državi i pokrajinama i narodu, koji stoljeima ve sainjavaju starodrevni
dio cjelokupne države. Sva je nesrea nastala nehotice, djelomice zbog nepoznavanja
jedinstvenog obilježja triju posebnih podruja, a djelomice zbog nepoznavanja
škodljivosti sredstava, s pomou kojih se htjelo pomoi provoenje naela podjele.
Sasvim nesviestno došlo se u sukob s jednim narodom, s Hrvatima, kojima se uinila
velika krivica, a u ijim se reflektiranim obranbenim gestama gledala opasnost za
državu, ne znajui slabilo se

402
 i ošteivalo svoj najpouzdaniji oslon na jugu, svog prirodnog saveznika. Tako se na
najizloženijem mjestu države stvorilo opasno leglo bolesti i pružila se svim
centrifugalnim silama prilika, da se bore protiv države njenim vlastitim sredstvima.
Lieenje zla, koje je odatle nastalo, ne valja oekivati s pomou rata. To zlo može
nakon rata izlieiti samo unutrašnja politika, proces tog lieenja može zapoeti samo
i

iz jedne hrvatske države. Ne zbude li se to, raunati nam je, osim s gospodarskim još i

s moralnim lošim posljedicama, jer e

veliki dio Hrvata zagubiti nadu vjeru u i

državu. To su doduše sitnice, ali njihovo znaenje pokadšto može postati vrlo veliko.
Naši su neprijatelji znali takove sitnice opetovano izvrstno izkoristiti, jer su preesto
pružale priliku za rad protiv Monarhije. Da se tome stane na put jedanput za svagda,
ima samo jedno sredstvo: Neka se Hrvatima da njihova država, za koju su se borili
god. 1848., te 1914. —
1917. Spominjui god. 1848., zacielo ne bih htio iztaknuti
borbu Hrvata protiv Maara. Ja sam ve dovoljno upozorio na štetnost tog sukoba,
i. ,
i

ne uuiniti pogrješku, da tu bolnu ranu još proširim. Nije bitno, što su se Hrvati god.
f
1848. borili protiv Ugarske, oni su to uinili, jer mišljahu, da e na taj nain poluiti
svoj cilj. Zašto su se Hrvati borili u velikom svjetskom ratu, odakle njihovo ogoreno

p jurišanje na Srbe, Ruse i Talijane? Hrvati su se borili svakako i za Monarhiju, ali

^ konano borio se taj stari dižavni narod ipak samo za vlastitu svoju državu, koju mu
godina 1 867-/68. nije doniela. Tko je pozorno
pratio razvoj prilika od god. 1867. do
P 1917., morao je stei jasno da se radi o tome, hoe li se Hrvati u sljedeem
uvjerenje,
t- svjetskom ratu —
a siguran sam, da e
on buknuti za nekoliko desetljea boriti na —
strani Srednje Europe protiv Bizanta ili na strani Bizanta protiv Srednje Europe. Za

V_ mene je izvan svake sumnje, da e

Hrvati uiniti ovo posljednje, bude li se Monarhija
^ nakon rata opet poslužila Srbima, svojim dojuerašnjim neprijateljima, da osujeti
r„
poboljšanje položaja Hrvata.
i Sad nastaje pitanje, hoe li Hrvati moi izpuniti zadatak, spojen s njihovim
položajem kao državnog naroda. U to e moi posumnjati samo onaj, koji ne poznaje
P hrvatske poviesti. Taj stari državni narod, koji se znao održati uzprkos svim nedaama
[
svoje mukotrpne poviesti, koji nije ostao na životu poradi toga, stoje možda mogao
provoditi svoj život u nekom zabaenom kutiu zemlje, nego poradi toga, što je na
p ugroženom mjestu znao svagda oružjem u ruci i hrabrošu lava braniti svoj položaj,

li? taj narod e svoje mjesto svakako dobro izpuniti. Svojim poviestnim plemstvom,
svojim plemikim tradicijama, svojim toliko simpatinim ovjeanskim idealom,
f zasada doduše malo gumutim u pozadinu, ali toliko znaajnim za razdoblje narodnog
LJ preporoda. Hrvati su upravo pozvani, da odigraju svoju ulogu na mjestu, na kome se
nalaze, lako sve to danas nije toliko vidljivo, iako su oni danas momentano oslabljeni,
I posvuda gurnuti u pozadinu nalazei se u opadanju, premda ih je zadesila, kako
i

"""
Seton Watson veli, »sudbina zaboravljenog naroda«, ipak nas to ne smije zavarati.

P Spozna li se njihov oajni položaj u posljednjih 50 godina uzme li se u obzir, da su

i

se nalazili pritisnuti izmeu dva mlinska kamena, odozgo od

|

L
p
L
i.

403
nadražene države, a odozdo od Srbstva prožetog vjerskom mržnjom i željom
osvajanja, sve e
se razumjeti nai posve prirodnim. No morat
i se takoer shvatiti, e
daje pored Hrvata cjelokupna država prvi stradalnik i da se uporedo s pogoršavanjem
položaja Hrvata, pogoršavao i položaj cjelokupne države. Doi e se konano do
spoznaje, da treba samo dvadeset do trideset godina sudjelovanja Hrvatske u državnoj
vlasti i da se izprave sve te štete, da taj u svakoj fazi svoje poviesti djelatni narod
svojti padajuu tendenciju razvoja pretvori u aktivnu i da se s položajem Hrvata
popravi na jugu i položaj itave države.
Imao sam prilike uti izrazitu bojazan, da bi se Hrvati u sluaju uzpostave hrvatske
države mogli zajedno sa Srbima združiti protiv Monarhije. U takovom shvaanju
spojeno je mnogo neznanja s još više naivnosti. Tko može tako misliti, nema pojma o
biti hrvatsko-srbskog nastojanja oko jedinstva, ne zna, da je itava hrvatska poviest
ogoreni boj za održanje samobitnosti državnosti, i to veinom boj protiv Bizanta, a
i

nije ni shvatio, da ljudi još nikada nisu rado dali vlast iz ruke, daje podiele s drugima.
Nastupit e upravo obrnuto, hrvatska e država odieliti Hrvate od Srba, jer e Hrvati
biti za hrvatsku državu, a Srbi protiv nje. Ne e Hrvati Srbi nastupati protiv i

cjelokupne države, nego e država morati zaštiivati Srbe i prieiti Hrvate, da se

svojom vlašu ne posluže previše odluno da odviše revno ne primiene na Srbe ono,
i

što su na svojim vlastitim leima izkusili od Maara. Položaj središnjih vlasti postat
e mnogo ugodniji, njihov e
zadatak biti samo da reguliraju i priee zloporabe
posjeda vlasti. Srbi e uostalom biti toliko snažna manjina, da e se i sami moi
braniti.
Ne tvrdim dakle samo, daje hrvatska država najbolje, nego da je jedino izpravno i

jedino mogue rješenje južnoslavenskog pitanja. Idem ak još i korak dalje pa tvrdim,
da spas ugroženih probitaka cjelokupne Monarhije na jugu upravo zapoviedno
zahtieva hrvatsku državu!
Na koncu posljednjeg poglavlja dao sam izraza mom velikom pesimizmu s
obzirom na izglede Monarhije na jugu. 400 godina Ve radi na jugu nastupajui Iztok,
osvaja jednu pokrajinu za drugom, razpolaže velianstvenom organizacijom, bogatim
ljudskim materialom, izvrstno promišljenim sustavom i itavom vojskom
zasliepljenih pripadnika stranog naroda, vodei ih na uzici. Hoe li se upravo sada
nai pravo sredstvo, da se stane na put njegovu prodiranju?
Ugroženu toku može spasiti samo u ugroženom podruju autohtoni ovjek, koji,
premda polagano uzmiui, jer je napadnut sa svih strana, brani ve 13 stoljea rodnu
si grudu, to samo onda, ako mu se dade u ruke paiadij državne vlasti. No država
i

mora taj narod primiti u punom obsegu, mora mu povjeriti odgovarajui dio svoje
vlasti u obliku dalekosežne autonomije, jer inae je na jugu u roku od jednog do dva
stoljea sve izgubljeno.
Ne dozivam vraga; radi se o injenicama, koje se mogu brojevima dokazati.
Oznaio sam Bosnu hrvatskom, dobrano ve posrbljenom zem-

404
 Ijom želim ožalošen iztaknuti, daje Monarhija taj razvoj prilika svojom naopakom
i

politikom samo pomagala. Naglasio sam takoer, da Bosnu smatram još uviek
hrvatskom zemljom, jer naprama 57% autohtonih muslimana katolika za koje i —
sam utvrdio, da su Hrvati, premda u njih nema izrazite narodne sviesti stoji 43% —
Srba (grko-istonih). No upravo muslimani, kojima nedostaje kvasac nacionalnog
osjeaja, najslabiji su dio stanovnitva Bosne. Svojim islamom oni absolutno nisu
dorasli pravoslavljem premono naoružanim Srbima. Dok broj muslimana strelimice
opada, broj se Srba (grkoiztonih) nešto polaganije diže.
Od ukupnog stanovnitva Bosne Hercegovine i bijaše:

u god. muslimana pravoslavnih

1879. 38.73% 42.88%
1885. 36.88% 42.76%
1895. 34.99% 42.94%
p
I
1901. 32.85% 43.45%
L 1910. 32.25% 43.49%

Pri ovakovoj tendenciji umnožavanja, kakovu vidimo u razdoblju od god. 1885. do

1910., Srbi bi za oko 150 godina postigli 50% svega puanstva. Stvarno to ne tako e
p dugo trajati, sudei po tempu srbskog osvajanja u prošlosti. Po mom shvaanju to bi
^ se moglo desiti ve za 60 do 70 godina. A kad jednom imade u Bosni Hercegovini i

više od 50% Srba (grkoiztonih), te su zemlje srbske, daljnji razvoj odigrat se i e

P brzinom lavine. Jer postanu li jednom te dvie zemlje srbske, ne se moi održati ni e
L Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. Poput bujice usliedit e srbski narodno-politiki i

crkveni osvajaki pohod, ona »neodoljiva snaga asimilacije« izvršit e svoj zadatak i

|
svoju dužnost. Onda je i položaj Monarhije na jugu beznadan, jer e gospodarom na
*- J
jugu biti Bizant, a neizvjestno bit samo jedno: Kad e
se itavo to podruje odielitie
od Monarhije. Kako bi se to odprilike moglo dogoditi, imali smo prilike plastiki
I vidjeti u ovom ratu.
Taj se sasvim pravilni i neizbježivi razvoj može zaprieiti samo jednim: time, da
se muslimanima i katolicima dade vlast, da se brane; a jedini uspješni i prirodni oblik
f
j^ za to jest katoliko-muslimanska hrvatska država. Sudjelujui u tom novom obliku u
državnoj vlasti i kulturno osnaženi za kulturu sposobnim hrvatstvom, muslimani e
P imati snage oprieti se Srbima. Tako e taj vojniki toliko vriedan element ostati

U sauvan Monarhiji. Taj razvoj, ide sasvim prirodnim putovima, jer su bosanski
muslimani podrietlom zaista Hrvati, jer pokazuju od poetka vei afinitet naprama
c<
Hrvatima jer su katoliki Hrvati Bosne uklonili s puta jedinu zapreku, izvojštivši u
i

^ —
ogorenoj borbi protiv nadbiskupa Stadlera (1908. 1910.) naelo, da katoliki kler u
Bosni ne smije nastupati agresivno spram muslimana. Opetujem, da je to jedino
I
sredstvo, da se stane na put razvoju, koji traje ve 400 godina koji je pripravljen i

veliajnim organizacionim radom Bizanta. To je jedini spas Monarhije.

r
Lm

r
L

405
tamo stanuju, ta oni su od istog stabla kao i Hrvati, ne gledajui na grki zakon. Tko
se tome uzprotivi, njega treba udariti maem! Konano bit to ipak jedan hrvatski e
kralj, ija e
ruka na prekrasnoj zgradi Justinianovoj, na crkvi sv. Sofije istaknuti križ,
19
ali ne nedostojni grki, nego blagoslovljeni spasonosni latinski križ«. Odbacivši
katoliko-konfesionalni preveliki žar i prilino nesretno spajanje s mislima papinskog
nastojanja oko unije, koja je za mene svršeno poglavlje, Gfrorerova misao je u svojoj
srži izpravna. No upravo zbog tog prevelikog žara i svoje jednostranosti ona je
zaniemila, bijaše pregledana i zaboravljena, i podlegla je u borbi s novim mislima,
koje nam je doniela sudbonosna godina 1867. A sad to prilino težko okajavamo.
ast mi je smatram svojom
i zaslugom, što sam ponovno posegnuo za mišlju Aug.
Franz. Gfrorera u obliku prilagoenom sadašnjici. Trudio sam se i tražio od itaoca
mnogo strpljivosti, da tu misao precizirani u obliku, koji izkljuuje svaku sumnju i

nastojao sam takoer ostaviti po strani preveliki žar i jednostranost. Opetujem dakle
upirui se na autoritet velikog njemakog uenjaka: stvaranje jedne katoliko-
islamske hrvatske države u okviru Monarhije jedini je spas, jedini je izlaz, i pitanje je,
koje se ne tie samo Austrije, nego itave Srednje Europe.

7. Rješenje problema i Monarhija

Nakon postanemo sviestni svih strašnih gubitaka, ne
rata, kad si se moi e
nametnuti šutnja za prouavanje poviesti. Prouavanje poviesti morat biti marljivo, e
da iztraži odkrije one najdublje razloge te neizrecive nesree. Tada
i se ustanoviti e
mnogo toga, o emu danas još ništa ne slutimo. Pojedinci, družtvovne skupine itavi i

narodi morat e
u mnogom pogledu uiti iznova. Od toga ne biti pošteena ni e
Monarhija, a to djelovanje bit e samo ljekovito.
Duboko sam uvjeren, da e
se posljedci tog iztraživanja kretati sasvim u pravcu
mojih konstatacija i da e
ih još i posvetiti strunim autoritetom.
Time e
biti izkopan grob mnogome gledanju, shvaanju, mnogoj misli, mnogom

politikom pravcu i mnogoj stranci, a da se ne pri tome morati naprezati, da se e

pomogne duhu vremena.
Meu mislima, koje emo
nakon rata nai mrtve pokraj puta, nalazit se bez e
sumnje tako zvana Thugutova misao, t. j. shvaanje, da Dalmacija mora pod svaku
i

cienu ostati sauvana Austriji. Bit e

sasvim nemogue sakriti svu onu ogromnu štetu,
koju je to shvaanje nanielo državi poevši od god, 1797. Ta neizmjerno žilava i

dugovjena misao odgovorna je za desetljeima krivo voenu politiku, koja je štetila

državu, odgovorna je za mržnju protiv države njezinih najvažnijih organa, za gubitak i

vjere itavih pokrajina i naroda u državu njenu pravdu i konano za težki potres
i

temelja snage cjelokupne države, Navaanje tih grieha ne mogu joj prištedjeti. Jer ne
pripišemo li njoj svu

V, -/., sr. //.. str. 272.

407
tu neugodnu pasivu, morali bismo njome teretiti vladajui dualistiki državni poredak,
a to po mom mišljenju ponajprije ne bi bilo objektivno izpravno, zatim bi bilo
nepravedno, tree, politike posljedice u tom sluaju bile bi mnogo sudbonosnije i
i

mnogo lošije za zdravi razvoj nakon rata. Zato moram biti pravedan, pa podieliti u 1
objektivno teret odgovornosti ne osjeati samilosti, kad
i u se kriva politika e
misao slomiti izpustiti dušu pod teretom svojih grieha. Uinit
i joj zadnje asove u n,
koliko mi je to mogue lakšima, priznavajui joj, da nije bila sasvim neopravdana. Ja _il

sam ve na objektivni nain priznao, da nalazim teoretski i praktiki opravdanim

nastojanje Austrije, da se i nakon god. 1867. ne da sasvim odgurnuti od H
južnoslavenskog posjeda. Samo oblik, kojim je to nastojanje dolazilo do izražaja, -i
bijaše vrlo nesretan, pa je tako nastalo ono lebdee stanje, po kojem je Dalmacija
spadala »de jure« Ugarskoj, a »de facto« Austriji, da je vladar stalno sveano ]
obeavao ujedinjenje, što su kasnije kraljevske vlade nastojale spletkama uviek ^

osujetiti. Treba poznavati onu gorinu, kojom su Hrvati upozoravali na injenicu, da

su im tri cara (Franjo L, Ferdinand I. i Franjo Josip I.) obeali utjelovljenje Dalmacije, |
20
i da nijedan od njih nije mogao moment bijaše vrlo štetan
izkupiti svoje riei. Taj i

naškodio je mnogo ugledu obaju inbenika. To lebdee stanje ne može dalje obastati. q»
Trebat e jednom ovo stanje proistiti. J
Da bismo o tome stvorili jasnu sliku, treba još kritiki razjasniti neke pojmove.
si

Austrija se nije htjela odrei Dalmacije, jer imade toliko i toliko stotina kilometara rs
dobro razvedene obale, dok je Austrija kopnena država, koja ionako nema mnogo U
obala, pa se zato ni pod kojim uvjetom ne može odrei Dalmacije. Moram
konstatirati, da se u tome razmatranju krije krivi zakljuak. i više, krije se tako ak i

zvani pojmovni fetišizam. Obožava se pojam Dalmacije, ne opažajui, da Dalmacija ^

prometno-tehniki uobe nije obala Austrije. Austrija nije još nikad preko Dalmacije
izvezla nijednu metriku centu robe, a vjerojatno to ne nikad ni uiniti. Smjer e ]

prometa odreen je zakonom najkraem pravcu od kopna do mora. Po tome zakonu

dolaze u obzir kao luke za zemlje, zastupane u carevinskom vieu, Trst, istarske luke
u najboljem sluaju još i Rieka. Više od državnih granica izmeu Austrije Ugarske i

smetnja su izkorištenju dalmatinskih luka gorovito, težko prohodno zemljište južne

Hrvatske i sjeverne Dalmacije i s time u vezi skuplji i polaganiji prievoz. Kao obala
dolazi dakle Dalmacija u prometno-tehnikom smislu u obzir samo za Galiciju, a
nipošto ne za Austriju u užem smislu. Dalmacija ostaje zato za Austriju samo luksus,
bizarni privlani ukrasni predmet u državnom proraunu; ona nema za Austriju
i

vriednosti u prometno-tehnikom smislu i ne e

je nikada ni imati. No da se ne
odrekne tog luksusnog predmeta, vodila se takova politika, koja nije samo taj
predmet, nego vlastitu obalu izložila najveim opasnostima. Nakon rata prevladat
i e
neminovno mišljenje, da se takva politika ne može dalje voditi, jer je jednako
bezsmislena kao opasna. Iz te neminovne spoznaje sliedi proreeni prirodni konac
i

Thugutove misli.

-'"tporedi VII. 3.. sir. 28.

408
 Odatle da odpor protiv odstupanja Dalmacije ne
sliedi. e
nakon rata biti ni
izdaleka tako velik, kao prije rata. Taj e
odpor sasvim prestati, kad se u Austriji bude
jasno spoznalo, da je posjed Dalmacije bio samo simbol ostvarenja mogunosti
vlastitog kopnenog prometa s Orientom s najmanjim zaprekama. Jer tu mogunost
Austrija stvarno nije imala uzprkos podržavanju Thugutove misli, što najbolje
dokazuje injenica, da Austrija nije mogla od god. 1874. do 1914. uspjeti kod
Maara, da postigne prikljuak na dalmatinsku željeznicu.
Mnogo važniji od posjeda Dalmacije jest za Austriju takav državo-pravno
zajameni upliv na itav južnoslavenski posjed, da ona ima u svako doba stvarnu
mo, da provede u južnoslavenskim zemljama one prometno-tehnike mjere, koje
i

zahtieva njezina prometna trgovaka politika. No važan je i državopravno zajameni

i

upliv na pravac politike u južnoslavenskim zemljama: Austriji je posebno potrebna

mogunost, da prekine s jednom politikom, koju je upoznala kao škodljivu i ije bi
troškove ionako kasnije morala snositi. Tvrdim dakle, da je protuvriednost, koju bi
Austrija dobila novim predloženim ureenjem, neizporedivo vrednija od bezkoristnog
skupocjenog s tolikim unutarnjim i vanjskim manama opasnostima po cjelokupnu
i i

državu skopanog posjeda Dalmacije.

Ovakovo rezoniranje proširit e se nakon rata elementarnom snagom, pa e onda
sa strane središnje vlade u Austriji ponestati odpora protiv izpravnog rješenja
južnoslavenskog pitanja.
Treba još razmotriti držanje pojedinih politikih skupina u Austriji, kojih sam
oporbu protiv trialistikog rješenja izcrpivo prikazao na str. 366. Ocjenjujui
spomenuto stanovište pojedinih narodnih skupina u Monarhiji, vidimo, da svi
inbenici odreuju svoje stanovište prema vlastitim najbližim i najsitniavijim
nepovredivim probitcima. Politika dogleda vlastitog crkvenog tornja u najgorem
smislu riei.
Iako ne e odmah nestati, takovi momenti ne e nakon rata ni izdaleka toliko biti

djelotvorni kao prije. Tada e prije svega vladati znatno snažniji zajedniki osjeaj,
koji e probuditi razumievanje za rješenje južnoslavenskog pitanja kao potrebe
cjelokupne države. Notome
pri e
biti još oitiji jedan psiholožki moment, koji se

krije u poslovici: »Tko opee, na hladno puše«. Kad se nakon rata budu predlagali
se i

rauni i kad se budu, poreznim obvezanicima kostrušile kose. mnogi se politiki

zagrijani ne e usuditi doi sa svojim posebnim politikim željama, jer bi ga inae
porezni obvezanici smjesta protjerali, A da je sreivanje južnoslavenskog pitanja
državna potreba, danas je ve skoro obenito priznato, a nakon rata bit e sasvim.
Zato sam uvjeren, da nakon rata ne e
biti nesavladivog odpora protiv razumnog

rješenja južnoslavenskog pitanja, a taj epitet slobodan sam upotriebiti za rješenje, koje
sam predložio.
Nešto e
teže biti stvoriti u Ugarskoj temelje za rješenje južnoslavenskog pitanja,
ali ipak ne toliko težko, kao što se to na prvi pogled možda ini. Premda tamo e
odpor na nekim mjestima biti vei, ipak su prilike u cielosti mnogo jednostavnije, jer
ne e trebati rau-

409
 ,

nati s tolikiminbcrncima. I ovdje e

doi do izražaja ona ve iztaknuta vea
homogenost Ugarske.
Glavni inbenik su Maari, zastupani s jedne strane od vlade, a s druge strane od
oporbe. Razumije se samo od sebe, da e
oba ta inbenika biti protiv svakog takvog ]

Maara u južnoslavenskim zemljama.

rješenja, koje bi slabilo prevlastni položaj
No meu mrtvima poslije rata, kad se stvari razjasne, bit
i pored Thutguiove e ^
misli tako zvana Kossuthova misao, koja je u Ugarskoj nakon god. 878. ponovno
i 1
jj

oživjela. Sasvim je izkljueno, da politiki oštroumni Maari ne bi spoznali, koliko je

beznadan njihov položaj na jugu. Oni su doduše od god. 1882. do 1903. oslabili ^
Hrvate toliko okrnjili hrvatsku autonomiju, da su ve mogli zapoeti sa stvarnim
i ^ j

provaanjem Kossuthove misli u djelo, s maarizacijom u Hrvatskoj, ali oni sami e i

uvidjeti, koliko su sami i cjelokupna država za to platili. Jer što se dogodilo? Kad su 1
Maari pristupili provaanju Kossuthove misli, našli su se ostavljeni na cjedilu od -*

svojih nekadašnjih saveznika, Srba, koji su žurno prešli na stranu Hrvata. Tako stajaše
naprama 10 milijuna Maara 10 milijuna Srbohrvata. Time je provoenje Kossuthove !

misli postalo nemogue s njome bijaše svršeno. Ona bijaše ve od poetka

i

promašena, jer nije poznavala razloge za spremnost Srba za savez. Jer Srbi nisu išli s «~*

Maarima poradi toga, da Maarima zaista pomognu, nego samo poradi toga, da
j
oslabe ojaane Hrvate
toliko, da više ne smetaju provoenju u djelo misli o pekoj
Ugroženi zdvojni Hrvati ne znadoše si na koncu pomoi drugaije, nego
patriarhiji. i
q
da se podlože misli o pekoj patriarhiji, t. j. da prihvate naelo o narodnom jedinstvu J
Hrvata Srba, koje na koncu konaca vodi do toga, da se Hrvati posrbe i prime
i

grkoiztonu vjeru. Pri takovom stanju stvari mora se uviek ponoviti igra, koju smo ]
vidjeli od god. 1 882. do 1914. Srbi e ii s Maarima uviek samo onda, kad e osjetiti ^

potrebu, da ojaaju vlastiti položaj i oslabe položaj Hrvata. No im e Hrvati biti slabi
i Maari pokušati da tu okolnost izkoriste za vlastite svrhe, Srbi e ,brzo priei na
W-J
stranu Hrvata i osujetiti uspjehe Maara, jer, oni sami žele imati hrvatske zemlje, a ne
samo pomagati Maarima, da ih se domogmi. Nakon rata ne može o tome više biti
nikakove sumnje.
Time je konano propala maarska politika voena protiv Hrvata, koja je poevši
od god. 1878. bila voena Kossuthovom mišlju. Ona je doduše postigla oslabljivanje
Hrvata, ali je ojaala Srbe, koji nisu samo premono izkoristili izravno podupiranje
i
i

državne vlasti, nego sva legla bolesti na jugu u svoje svrhe. Ta to bijaše glavni
i

moment, koji je doveo do rata sa Srbijom, a time do svjetskog rata. Najgore su od i

toga patili Hrvati, ali su loše prošli i Maari i cjelokupna država. Korist je od toga d
imalo samo nacionalno-vjerski osvajako Srbstvo, jer se time stvorio položaj, s
pomou kojeg mogu Srbi danas pred itavim svietom na itavi južnoslavenski posjed
Monarhije pokazati kao na svoj nacionalni posjed. Ima neki tragini potez u tome. što
je Kossuth sin zadao god. 1907. smrtni udarac misli Kossutha otca svojom ,

410
željeznikom pragmatikom s njome skopanom politikom
i nasilja, koja je u velikoj
mjeri odtjerala Hrvate u naruaj Srba.
Poslije rata bit e nemogue zaustaviti tu spoznaju, i to e biti razlog smrti
Kossuthove misli. Postat e
jasno, da je nemogua politika, koja poiva jedino na
tome, da se paktiranje Maara sa Srbima zove »politika«, a paktiranje Hrvata sa
Srbima »veleizdaja«.
Kraj Kossathove misli znai neminovno oživljavanje Deakove misli, koja hoe
zadovoljiti Hrvate. Uvidjet e, da je Deakova misao jedino izpravna da nije i

»kulminacija svih pogrješaka maarske politike«, da nije »loša« »mekušava« kao što i

je to mislio, da se blage izrazim, naivni Pesty (izp. str. 284. —

285.), daje ona jedino i

sredstvo, da se sauva Deakovo, za Ugarsku tako važno nagodbeno djelo. Ja ak

tvrdim, da dualizam može obstati samo na podržavanju prvotne Deakove misli, na
zadovoljenju Hrvata. U svakom drugom sluaju mora on dovesti stalno do
meunarodnih kriza težkoa time podkapati svoje vlastito pravo na obstanak. Jer
i i

ako bude tako išlo dalje, morat e

svi oni, kojima je više stalo do cjelokupne države,

nego do njezina sadašnjeg dualistikog oblika, postati neprijateljima tog oblika, a

takovi e nakon rata biti u velikoj veini. I u Ugarskoj e
se polako uvrstiti spoznaja,
da je prodor Rumunja u Erdelju jae uzrono-posljedino vezan s Khuen-
Hedervarvevom politikom u Hrvatskoj, negoli to neupuenome na prvi pogled
izgleda. Nemogue je jednom rukom privui Bizant k sebi, a drugom ga odgurnuti.
Prielaz od Kossuthove na Deakovu misao usliedit e
s to manje boli, što se e
nakon rata, kao što sam ve ustanovio, ionako ojaati misao zajednice, Deakova
misao iz šestdesetisedme. Onda e
se lako proširiti vraanje na misli Deakove s
i

obzirom na odnos s Hrvatima.

Danas e
dakako Deakova misao morati biti uzkrišena u novom obliku, jer je
odtada Bosna i Hercegovina poveala južnoslavenski posjed Monarhije, pa e se pri
nagodbi s Hrvatima morati raunati s Bosnom. Tada i e Deakova misao silom
injenica biti prisiljena na slino shvaanje mojemu. Daljnje podržavanje dosadašnje
podjele nije vise mogue: nije mogua ni daljnja realna podjela, jer bi položaj samo
još pogoršala. Što preostaje dakle, nego da pristupimo izlazu, što ga predlažem.
Prema tome tvrdim, da je zajednica južnoslavenskog posjeda, koju tražim, jedino
mogue oblikovanje Deakove obzirom na promienjene prilike.
misli s
S toga gledišta sprijateljit e se i Maari
s tom idejom.

Sjeam se ak, da sam pred neko šest do sedam godina u maarskoj publicistici
itao jedan priedlog s podpisom Tetetleni u kojem bijahu sadržane misli, vrlo sline
mojima, u tome pravcu, da Maari treba da se naprosto odreknu svojih iprava na
Hrvatsku Slavoniju, nakon što im se kao protuusluga prepusti jedan dio obale, pa da
i

tako opet uzpostave dobre odnose s Hrvatima.

Vidi se dakle, da ureenju južnoslavenskog pitanja nakon rata ne stajati na putu e
tolike zapreke kao prije rata. Ono e
biti riešeno pod pritiskom spoznaje, da je to

neodgodiva državna potreba. Rauna-

411
 .i

H
mo li e tom pritisku popustiti Maari, onda to tim više vriedi za ostale
s time, da i _ j

e tu svakako Srbi.
narodnosti u Ugarskoj. Iznimka bit
Treba sigurno raunati time, da e se njihov nacionalni državni crkveni osjeaj
s i 'l

uzbuniti. Oni e takoer na sve strane stavljati sve mogue ponude

j
najednom i htjeti

biti bolji Austrijanci od samih Austrijanaca, samo da zapriee novi poredak, koji
pokapa sve njihove nade. Njihova se oporba dakle ne smije podcjenjivati, to više, što i

e oni na svaki nain pokušati, da se služe huškanjem, a osobito kod svojih starih
saveznika. No ta zapreka dat
i e
se savladati, stavljajui se na jedino izpravno r-t

stanovište, da se Srbe ne smije ni pomagati, a ni progoniti, nego naprotiv provesti one ]

mjere, koje se same nameu iz izkustava steenih u posljednjih 60 godina.

Tek tako e biti mogue rješenje tog jednako važnog zamršenog životnog
i pitanja H)
cjelokupne države i tek time e se utrti putovi onome, što nakon rata svi toliko željno J
oekujemo, a to je konano rješenje svih pitanja na jugoiztoku.

8. Zakljuno razmatranje
1
-j

Ovu sam knjigu napisao sviestan, da prikazujem izvor, iz kojeg je potekao povod
najveoj nesrei u svjetskoj poviesti, A taj izvor bijaše u mnogom bitnom pogledu ]
i
dosada nepoznat! Bio sam takoer sviestan, da prikazujem jedan od najtežih i
najzamršenijih problema svjetske poviesti, zamršenim njemu svojstvenim upravo
nerazpletivim izprepletanjem crkvenih, državnih i nacionalnih momenata, a težkim, J
jer se pri tome ima posla
tisue godina starim sustavom krivotvorenja poviesti,
s
izvrtavanjem, prikrivanjem brisanjem tragova, pa se mora zaci duboko na dno, da se
i H
stane na vrstu podlogu. Zato sam odluno predmet uhvatio u njegovim wj

prapoetcima, bez obzira na bojazan, da bi množina i obseg prikazanog materiala

mogli itatelja zaplašiti ili odbiti.
S obzirom na veliinu problema, na koji sam se odvažio, moram prepustiti poviesti J
sud o mome djelu, a posebno ti najvažnijem pogledu, da li je naime istinito.
Bezuvjetnom vjerom u svoje misli nadam se, da e
mi budui razvoj bezuvjetno dati
J
pravo, i to jednako razvoj stvarnih prilika kao i razvoj znanosti. U razmjerno kratkom
razdoblju, u kome je ova knjiga nastala, naišao sam u pojedinim bitnim tokama na
podporu i potvrdu svojih vlastitih pogleda.
Nadam se svakako, da sam spoznaju budueg vremena obogatio nekolikim
vriednim pojmovima, osobito o obliku »ecclesiae militantis bvzantinae«, koji živi na
jugu, o njegovoj opasnosti nevidljivom, ali tim djelotvornijem rovarenju, kao i o
i

njenom najizrazitijem obliku, onom, koji je našao svoj izraz u pekoj patriarhiji. To
su pojmovi bez kojih Monarhija uobe ne e moi voditi uspješne borbe s oružjem
mira nakon rata.

Sasvim izuzetan položaj zauzima tu odlomiak o rješenju tog pitanja. To nije

prikazivanje prošlosti, nego pokušaj, da se iz spoznaje prošlosti

«. i

412
 pronae najbolji oblik konstrukcije za budunost. U tom moram biti skromniji i

priznati,da moje razlaganje može imati samo teoretsku vriednost, jer nitko ne smije
n, da svojini duhom podpuno vlada tokom budue poviesti.
tvrditi,

\ No uzprkos problematinoj naravi takvih pokušaja, morao sam to ipak pokušati.

To više, što sam opetovano iztaknuo, da je Monarhija naprosto zatajila u pobijanju
1 opasnosti na jugu sredstvima unutrašnje politike. Ja zbog toga nikoga ne krivini. To
J se naprosto moralo neminovno dogoditi, a uglavnom poradi toga, što poznavanje
predmeta našim zadatkom. Budui da ta spoznaja bijaše u
nije bilo u skladu s
"1 proturjeju vladajuim mislima
s s time skopanim probitcima, nipošto se nije
i

j
pomagalo širenje te spoznaje. No ja zastupam stanovište, da je spoznaja istine uviek
neobhodno potrebna, bez obzira na to, da li je ugodna ili neugodna. Drugim rieima:
:

»Ne može biti uspjeha bez odvažnosti za spoznaju istine«.

Spoznaja istine potrebna je poradi toga, što se ne smije previdjeti, da Austro-
« ugarska monarhija Njemako carstvo stoje danas pred pola svieta, i to pred veom
i

j polovicom svieta, kao zloinci, i daje time izreena smrtna osuda nad te dvie države.
Temelje ovakvnm konstrukcijama pružilo je bizantinsko krivotvorenje poviesti,
n tendenciozne laži i izvrtavanja, koje sam se trudio prikazati u šestom, sedmom i

j osmom dielu, a koja su tamo navedeni pisci raztrubili po itavom

Monarhija se
svietu.
nije mogla uspješno braniti, jer je i njoj samoj nedostajalo dovoljno spoznaje o fino
^ izprepletenim mrežama, u koje se bijaše zaplela.
^ ast Austro-ugarske monarhije ne može se spasiti niti smetenom šutnjom, a ni

potajnim skrivanjem nego jedino odvažnosu za spoznaju istine.

istine,
1 Polazei s toga stanovišta napisana je ova knjiga, zato sam bez oklievanja
i i

J prikazao neugodne bolne injenice, duboko uvjeren, da

i i istina djelovati prema e i

vani prema unutra samo ljekovito.

i

Punu istinu smatrao sam tim više potrebnom, što nakon rata nastati zadatak, da e
se ozbiljno pristupi radu, da se zapriee sline prilike, kakve su se razvile prije rata.
e
No kako da se uini nešto trajno, što obeavati uspjeh, ako se nema jasnih pogleda
na prirodu i bit zla, koje treba pobijati?
U poglavlju o razvoju za vrieme rata (str. 371. do 379.) mogao sam kazati samo
malo, što nas ohrabruje. Opaža se naprotiv neka absolutna bezpomonost i

neobavieštenost Monarhije u tome, što da se zapone s južnoslavenskim problemima.

Jedina pozitivna mjera, do koje se graanska uprava dovinula na jugu, kad je rat
buknuo, bijaše zabrana irilice. Kao da se latinicom ne mogu jednako dobro kao
irilicom napisati buntovne i veleizdajnike stvari! To prianjanje uz vanjsku površinu
pokazuje nam, koliko je strašna bezpomonost neznanje, što da se radi s i

južnoslavenskim problemima. A izvor sveg zla jest nedovoljna spoznaja, koja je opet
posljedica nekog vezanog naina mišljenja, neke povezanosti, koju su stvorili

neprijateljska hinba i vlastite pogrješke i zablude.

413
 i. i

Budunost osigurani razvoj Monarhije zahtievaju rad oko obrane u velikom stilu,
i

u podpunom svietiu spoznaje istine. Ova je knjiga napisana, da posluži tom razvoju.
Rad oko obrane u velikom stilu želimo takoer na jugu, a ne samo na
i
i
sjeveroistoku, polazei od spoznaje, daje takav rad na jugu barem tako potreban kao i

na sjeveroiztoku, ako možda i nije još potrebniji. Sto neprijatelju na jugu nedostaje s
obzirom na veliinu imasu, to nadomješta on osobitom zlobom i marljivoŠu.
^
Smatrao bih to u svakom pogledu sudbonosnim uz težke posljedice, kad bi Monarhija j

i opet zatajila u obranbenoj borbi sredstvima unutarnje politike, kad bi bila branei se
od Srbije, upuena jedino na obranu sredstvima vanjske politike, t. j. jedino na savez s H
Bugarskom. Upravo iz toga razloga napisao sam još deveti dio.
i „.i

Posegnuvši za mislima Gfrdrerovim o hrvatskoj državi, imao sam pred oima

velianstvenu obranbenu akciju, sustav država od Baltikog mora do Jadrana, koji e
biti bedem protiv nadirajueg i ekspanzivnog Jztoka. Pored poljske države, pored
doduše pravoslavne, ali politiki protubizantske Bugarske — s vremenom možda i

pored Ukrajine zamišljam si na jugozapadu još jednu katoliko-muslimansku

Hrvatsku, koja je prirodno, tisuu godina starom predajom uvršeno i nepogrješivo
orue obrane, tim vrednije, što ono ne bi djelovalo samo u pravcu jugoiztoka, nego i u rj
pravcu jugozapada. Ja sam, polazei od moje poviestne i poviestno-filozofske j
spoznaje najdublje uvjeren, da bi to orue obrane, koje mi lebdi pred oima, da bi ta
hrvatska država imala sva svojstva, da bude jugozapadni mostobran onog velikog n
pojasa bedema, u kome bi kraljevina Poljska tvorila sjeveroiztoni mostobran. J
1
J
1
J

"i

,J

414
 - ;

B L K

UZ PREDGOVOR bodno izabrati si novog kralja, koji e ih dobro

1 Dr. Milan Die Kroaten Kovaevi: braniti (che loro e un altrolicito trovarsi
kommen! Ein Volker im
Kriegervolk an signore, che li defenda). do jasnog Tu dolazi
Kriege. (Hrvati dolaze! Ratniki narod izražaja misao samoodreenja, koja je od
zaraenim narodima.) Leipzig 1916. Xenien- uviek živjela na jugu,
Veriag. 6 Izborna izprava nalazi se u Kukuljevia:
2 VII. — 4„ str. 8. Upotriebljenu literaturu Jura Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,
navodim po dielovima i tekuim brojevima. Pars II. vol- I. F. 20.— 22. ili u Seatona
Pojedina djela navodim tako, da rimski broj Watsona (VII—4. Str. 355. do 357.). O tome
znai dio knjige, a arapski broj tekui broj, pod imao bih rei mnogo zanimljivoga, ali to ne
kojim se navedena knjiga nalazi. mogu uiniti, jer moram biti kratak.
7 Izriito priznaje to Springer. Izporedi
UZ DIO I.:
VII.— 12., str. 19,

1 »Das Patois
Izporedi Dr. Fr. v. d. Velden, 8 Obina plemenitih seljaka na jugu
der Westschweiz als Zeuge Zagreba, koja je oduviek imala vlastitu

volkergeschichtlicher Vorgange« (Patois autonomnu županijsku organizaciju.

zapadne Švicarske kao svjedok zbivanja

UZ DIO
narodne poviesti), 1 — 5. Svez. 9., Str. 451. i
III.:

527, 1 Izporedi U. — 1 1

2 1—6, Str. 1 14 2 II.-IL, -899,, str. 240.

3 Izporedi I — 6, »Staat und Nationalitat. 3 Na istom mjestu, str. 271, Što prihvaamo
Str. 159. ovo shvaanje, razlogom su djelomice vlastita
opažanja. U neposrednoj blizini grada Rasa
UZ DIO II. :
ima selo Rvati, a dalje još na iztok drogo selo
1 Grki pisac Teofan spominje, da su se Rvalska. Po mome uvjerenju to su ostatci
Bugari širei se sudarili sa slavenskim naselja iz 8. vieka. Našao sam naime nekoliko
narodom od sedam plemena. To se vjerojatno istoimenih sela i u Bosni, ali ona su sva
odnosi na Hrvate. muslimanska, a u njihovoj okolini nalazimo
Nakon radnje spomenute pod II. 12, ne
2 — neobino mnogo dolihokefalnih oblika

može se više priei preko ove injenice, koju lubanja, te odatle zakljuujem, da su tu vrlo

Srbi živahno poriu. Valja uzporediti takoer stara naselja.

i oznaku teritorija, koju opetovano susreemo: 4 Današnja kraljevina Srbija (do balkanskih
Croatiam el Dalmatiam a medio Cancry(?) ratova) bijaše izprva etniki naseljena onim
usque ad fmes Duracv (ili Duratii), pod ime slavenskim plemenima, koja bijahu baza
se oito razumieva bizantinska lema Draka. bugarskog naroda, a na zapadu stanovahu tu
3 Prieporno je, da li je Karlo Robert samo Hrvati. Ovi Slaveni bijahu posrbljeni tek u 13.
ili 34. stoljeu. Zato se Beograd u starim
pomazan kraljem ili propisno krunjen za
kralja. Za ovo potonje shvaanje govore neki izpravama do 13. st. naziva »Alba Bulgariae«.
dokumenti, ali se ipak ne može smatrati 5 Dinastija Nemanjia vladala je neko 200

sasvim sigurnim, godina, od god. 1170. do J371. Iz nje su izašli

4 To uvida takoer Tireek, izporedi 111. ovi vladari; Nemanja 1170. — 1196.: Stjepan
—
i

3., str. 370. Prvovjenani 1198. 1228.; Stjepan Radoslav

5 Zanimljivo je obrazloženje, koje nam je 1 228.— 1234.: Stjepan Vladisiav 1234.—
sauvano u jednom mletakom izvještaju. Veli 1243.: Stjepan Uroš 1245—1276:: Stjepan
se tamo. daje Hrvatima slo- Dragutin 1276— 1282.: Stjepan Uroš U.
Milutin 1282.—
 1 —— 1

1321.; Stjepan Uroš III. 1321.— 1331.; Kiining, novonjemake Konig. Odatle nastade
Stjepan Dužan Silni 1331. — 1355.; Car Uroš knez ili knjaz.
1355.— 1371. 22 Završetak spomenice tog austrijskog

6 Zbog toga »Prvovjenani«: Ovo je od dostojanstvenika pa ga

neobino je zanimljiv,

velikog znaenja. Po shvaanju legitimnosti u zbog toga ovdje navodimo. K a Po i

zemljama nekadašnjeg rimskog carstva, 1 a y u glasi on ovako: »Misao osnivanja jedne

mogaše podieliti krunu samo car bizantski i nove slavenosrbske države tako je živo pred
papa kao nosioci rimske vlasti. mojim oima, ini mi se tako koristnom za
7 To je ve Kallav primietio. On piše: Hl. carsku rusku vladalaku kuu tako slavnom za i

L, str. 33.; ». . . premda srbski župani i kraljevi sve Slavene, da za njeno ostvarenje ne bi

ne bijahu nikada iskreni i upotrebljavahu trebalo žaliti ni truda ni troška te bi svaki pravi
prijateljstvo papa. da bi postigli svoje ciljeve. Slaven i gorljivi Rus, koji je svom caru istinski
A kad ih ne trebaše im više
postigoše i odan, svim snagama morao prionuti uz njezino
papinske podpore, okrenuli bi katolikoj Crkvi ostvarenje, jer se ini, daje ono mogue upravo
odmah lea,« To je vrlo važno, jer kao što u uz sadanje okolnosti.« Ali oito je, da Kallav
kasnije nastojati dokazati, Srbi nastoje ovu istu nije znao svega, što ovaj austrijski

politiku provoditi i prema katolikoj Austriji. dostojanstvenik pisaše u Rusiju. Budui daje to

8 HL— U sir. 63. vrlo znaajno, nadopunjujem po Ristiu:

9 Ovdje moram rei, da je Kallav po mome Stratim irovi misli, da bi si Rusija u ovakvom
mišljenju od sviju stranih pisaca najdublje narodu i u tako vjerski srodnoj državi stvorila
proniknuo u srbsko bie. Svakako je napadno, prirodnog, bezuvjetno pouzdanog saveznika,
da on kao Maar, stoji daleko nad Slavenom kakvog do danas uobe nije imala. Ova država,
Jireekom, koji uzprkos upravo zapanljivom premda bi izprva Turcima plaala danak,
poznavanju pojedinosti pokazuje mnogo manje poveavala bi se postepeno izumiranjem turske
poviestno-iilozofskog razumievanja srbske carevine- Za vladara osloboene Srbije predlaže
poviesti i njene biti, Stratimirovi jednog ruskog velikog kneza: a
10 Poznatoda je srbsko puanstvo
je, ako to ne bi bilo mogue, treba Srbima dati
Zemuna Sriemai pozdravljalo jednog protestantskog princa, no uz uvjet, da
priestoionasljednika Aleksandra, kad je za njegovi potomci preu na grkoiztonu vjeru. A
provale Srba u jeseni 1914. došao onamo, da srbske zemlje, osloboene od
rieima: »Živio kralj sriemski.« To bijaše Turaka, ne bi podpale pod Austriju i

aluzijana ovo razdoblje. Usporedi i III. poveale njenu vlast, potrebno bi

5^str. A nekadašnji Sriem proteže se
125. bilo, da one dou pod rusko
duboko u današnju Srbiju. štitnitvo.
1 Uzporedi III.—5., str. 126.
UZ DIO IV.:
12 111—4. str. 11.
13 III—3., str. 387. 1 III.—1., str. 6.

14 IH.—3., str. 389. 2 HL— 1., str. 7. i 8.

15 Sin Stjepana Uroša IH. i Marije 3 Istorija raznih slavenskih narodov,

Paleologine, neakinje ve prije spomenute najpae Bolgar, Horvalov i Serbov, 4, Bd.,
srbske kraljice Simonide. Njegova prva žena, Wien, 1794.
mati cara Stjepana Dušana, bijaše Bugarkinja 4 H is tor a Serviae, se u coIloquia XIII. de
i

Teodora, štalu regni et religionis Serviae, Colocae,

16 Valja izporediti, što Jireek piše o 1789.
meunarodnom obilježju srbskog dvora. III. 5 Geschichte Bosniens bis zum Zerfall des
3-, str. 368, Konigreichs, Leipzig, 18S5.
17 Ostavljamo po strani injenicu, da su 6 111.-2.
Hrvati i Srbi u Bosni zajedniki bili izvrgnuti 7111.— 1.. str. 21.
turskom uplivu do god. 1878, 8 IV.—25., str. 96. (IV.—25,).
18 Sv, Sava dao je prvim srbskim 9 IV.—3., str, 43.
manastirima tipikone, L j. statute, prema 10 VH—29.
kojima se kasnije osnivahu drugi manastiri. 1 VII.—33.
19 III.— 12., str. 80, 12 IV.—32.. str. 157. do 159.
20 Dr. H. J. Biedermann »Neuere slavvische
Siedlungen auf suddeutschem Boden.«
Stuttgart, 1888, str. 387.
21 Znaajno je, da je ta rie germanskog
 8
1

13 IV—32., str. 162. prigovora. Bogumilska teorija je meutim

14 Decadis II., knjiga 2_ Edit. Basileae. str. posljedak vlastite spoznaje, a isticanjem
179. bogumila kao državotvornog elementa može se
15IV.25.,str,28, tek podpuno razjasniti itavi problem.
16 E, Diimmler, Ober die alteste Geschichte 29 IV.—23., god 1895.. str, 355:
der Slawen in Dalmatien (O najstarijoj poviesti 30 IV.—23., god. 1895., str, 570.
Slavena u Dalmaciji) Sitzungsberichte der 31 IV.—22., str. 20.
philos. histor, Classe der kais. Akademie der 32 IV.—5., str. 28.
Wissenschaften in Wien, XX, Sv. 1856,, str. 33 IV— 5., str. 14.
1

373. i 374. 34 O tome predmetu nije mi poznata

17 VII— 18., str. 12. nikakva monografija, ali se tim pitanjem
1 Mnogo razprave bijaše o etimologiji riei bavim ve nekoliko godina, te sam si o tom
»ban*. Jedno mišljenje, koje je prilino stvorio vlastiti sud na temelju marljivog
razšireno, izvodi je od avarske riei »bajan«. posjeivanja i prouavanja starih gradina na
Ja nisam toga mišljenja i dovodim rie ban u slavenskom Jugu Monarhije, njihova položaja,
vezu s eškom i poljskom rieju pan = te osnove i položaja zavisnih mjesta. Ove
gospodin, pa nalazim u tome rie iz starog studije prisilile su me da zakljuim, da je
arijskog jezinog blaga. U staroperzijskom pritisak feudalne gospode morao biti veoma
jeziku nalazi se rie merzuban = Markgraf, snažan.
marchio. 35 Za ovo je znaajan postupak Osmanlija
19 VII—32.. str. 486. prema posljednjem bosanskom kralju Stjepanu
20 IV—4.. str. 82. i sliedee. Tomaševiu. On se preda, kad mu zajamiše
2 Kukuljevi Codes diplom, croat. II., p. 8. slobodan prolaz. No prisutni šejh-ul-islam
22 Izporedi takoer: Autem Pannoniae rex . dade fetvu: Smije li pravovjerni trpjeti, da ga
.. possedit omnes regni partes Bosna. zmija ujede dva puta iz iste rupe? Nato
Crovatiam, Dalmatiam r Naronam i t. d,: odsjekoše Stjepanu Tomaševiu glavu.
Schwandtner, Scriptores Rerum 36 IV— 7.. sv. VII.. str. 169.
Hungaricarum, Lipsiae, 1748., Tomo III., str. 37 IV— 10-, str. 105.
523. i 524. 38 III— 12.. str. 36.
23 U Macedoniji postoji još danas »Babuna 39 IV— 1.
planina«. Ovaj naziv potjee od bugarskih 40 IV— 19.. str. 44.
bogumila, koji su se po svoj prilici tamo 41 IV— 3,. str. 167.
1

sakrivali za vrieme progona. U Bosni nalazimo 42 IV—4^ str. 237.

to ime jednako u topografiji kao u i 43 Izporedi IV— 1., str. 259. 321. i

porodinim imenima (Babunovi). 44 IV—7,.sv. 8., str. 176.

24 Bogumilsko nazivlje na hrvatsko- 45 III—6.. I. sv., str. 90—93.
bosanskom jeziku poznajemo nažalost samo 46 Za Balšie je poviestno dokazano, da su
nepodpuno, jer domaih vrela nema, te smo vlaškog podrietla. Neki bi povjestniarj htjeli,
upueni na papinske izvještaje, latinske da potjeu od provansalskih grofova de la
polemike, formule odricanja i t. d., pa su nam Beaurlx, ali to nije vjerojatno. Kod
zbog loga osim osobnih oznaka poznali samo Altomanovia dokazom nam je isto romansko
latinski i grki religiozni tehniki izrazi. ime. Obitelji Topia Cropa mogle bi biti i
i

25 ini se, da je bogumilstvo ovaj nain albanskog podrietla. No preporod Albanaca

ustrojstva preuzelo u paulikijanaca. samo je dio romanskog osvita na Balkanu, koji
Paulikijanska obina bijaše razdieljena u smatram preporodom prastanovnitva. Kod
crkve. albanskog pokreta nailazimo na osebinu, da se
26 IV.-3.. str. 50. je predrimski elemenat održao i protiv Romana
27 IV.—5., str. 26, i protiv Slavena. U albanskom jeziku nalazi se
28 Istini za volju valja napomenuti, da uostalom neobino velik postotak romanskih
teorija o secesiji ne potjee od pisca ovih koriena, pa je ta pojava dokazom za
redaka, nego od hrvatskog uenjaka dra asimiliranje veeg broja Romana, Angeli
Petriniensisa, koji ju je razvio u ve prije mogli bi biti i Grci. no potjeu iz Epira, a baš u
spominjanom djelu »Bosnien und das Epiru bilo je mnogo Vlaha, jer još i danas
kroatische Staatsrechl«. Ja sam je samo nalazimo tamo mnoštvo njihovih potomaka.
provjerio na temelju mojih dugogodišnjih, Zato mije iz mnogih razloga mnogo vjerojat-
studija i našao sam. da joj nema
nije. da bijahu Vlasi, a ne Grci. Dragaš je studija znanstvenog iztraživanja došao do
i
1
uzprkos slavenskom korienu tipino vlaško znanstvenog osvjedoenja, da Srbi u južnoj
ime, a Hrebeljanovi bijaše po Luccariju Bosni zapadnoj Srbiji nisu Slaveni, nego
i

»katunar«, t. j. vlaški poglavica. ejanovi posrbljeni Kucovlasi.« Ruvarac, navodno, ne

dolazi od Dean, a to je tipino romansko ime. smije iz shvatljivih razloga da to javno kaže,
Ovdje je rie samo o podrietlu i rasi, politiki ali je ipak tako. Kad sam nakon nekoliko

bijahu sve to Srbi. jer srbska politika predaja i godina u doba arheoložko-antropološkog
srbska Crkva bijahu još toliko jake. kongresa u Sarajevu, bio tako sretan upoznati
—
47 Hl. 4., I. dio. str. 69. sliedee. i Rudolfa Virchowa, koji bijaše na studijama u
48 To je mongolski postupak. Osmanlije južnoj Bosni, potvrdio mi je taj veliki
su, kako je poznato, preuzeli poetak svoje antropolog Ruvareve tvrdnje na temelju 1
državne vojnike organizacije od Mongola, s
i svojih mjerenja istraživanja. Virchow je
i

kojima su došli iz Azije. Zanimljivo je došao do zakljuka, da Srbi u Bosni pripadaju

primietiti, da se tim istim postupkom u djelomice drugoj rasi nego bezuvjetno 1
sadašnjem svjetskom ratu služi jedna velesila, slavenski muslimani i katolici. (VII —22.,
koja je poprimila mnogo mongolske predaje, a god. 1912., str. 814. —
815.). Iz opreza dao sam
loje Rusija. Vladimira Mažurania pitati posredovanjem 1
49 Izporedi na pr. spominjano djelo, str. jedne pouzdane osobe, da li je ta verzija J
126, 149., 157. istinita: Mažurani potvrdio je uglavnome
50 Lucius, De Regno Dalmatiae et Croatiae, gornje navode. Cl
str. 272, 72 Izporedi I. —1,. II. sv., str. 237. do 294. J
51 V.—3., str. 33. 73 III.—3., str. 120.
52 U Besarabiji živi još i danas jedan 74 Slino postupa i poznati srbski
milijun Rumunja. izravnih potomaka povjestniar Stanojevi {III, 5., str. 38).
St. — J
'i

balkanskih Romana, a ini se, da su takoer i On govori o središnjem srbskom plemenu i o

balkansko-romanski elementi, naseljeni na ostalim srbskim plemenima, ve je to jedna te
porogima Dnjepra, postali izhodištna toka za ista obmana.
1
postanak Kozaka. 75 Prema mome stanovištu, koje sam dosad
53 Izporedi Mikloši, IV.—26., 27,. 28. izložio, smatram muslimane u Bosni Hrvatima.
54 IV.— 1 5., str. 82. Pri tome ne treba smetnuti s uma, da su oni bez
55 Na istom mjestu, str. 84. nacionalnog osjeanja jer islam izkljuuje
56 Na istom mjestu, str. 87. svako nacionalno osjeanje.
57 Izporedi Ranke, Uber die Abnahme der
christlichen Bevolkerung in der Tiirkei, IH.-2.,
UZ DIO V.:

str. 538. do 542. Ovo smanjivanje odnosi se u

1 V.—2.. str. 28.
prvom redu na katolike. 2 V.— „str. 34. 35.
—
58 III. 15., str. 62. sliedee. i
I

3 V.— 3„str. 1.
i

59 III— 15., str. 62. i sliedee, 4 V. — 3., str. 331. Kod bizantinskih Grka ' 1
60111— 15:, str. 10. odreivala se je narodnost jedino prema
61 Beschreibung des Konigretches pravovjerju.
Slavonten. Leipzig. 1777., str. 59. 5 Konstanlinova darovnica sadrži tvrdnju,
62 VIII.—3., str 392. da je car Konstantin u znak hvale zbog
63 HI.— 15.. str. 10. Bilježka. osloboenja od gube pokrštenjem, poklonio
64 IV.— 19., str. 34. papi Silvestru carsku vlast nad Rimom i
65 IV.— 14., str. 254, Italijom, Konstanlinova darovnica bijaše
66 VIII.—3.. str. 392. primljena u Pseudoizidorovu zbirku, ali je >_J

67 IV.— 18., str. 13. kasnije utvreno, da je krivotvorena.

68 IV.— 18. str. 14. 6V— 1., str. 151.
69 VIII.—3., str. 391. 7V.-I, str. 212.
70 IV.—20., str. 372. 8V.— 1.. str.213.
71 ovo poglavlje naišao sam na
Svršivši 9V— I.. str. 214.
jedan citat u »Bosanskim doživljajima« 10 V.— I.. str. 213.
(Bosnische Erlebnisse) od Ilennanna T a u s k 11 V.— l.str. 225.
a. koji podpuno potvruje moje tvrdnje. Evo 12 Na istom mjestu, 228.
str.
ga: »Srbski povjestniar llarion R u v a r a c
izjavio je jednom pred g, Mažuraniem. da je
na temelju svojih
 9

13 V.— 1., str. 235.

14 Na istom mjestu, str. 233.
UZ DIO VI.:

15 Na istom mjestu, str. 229. 1 VI,— 14., str. 9.

16 V. -4., H. sv., str, 316. 2 Slinog je mišljenja takoer dvorski
17 V.— 12., str. 100. do 130. savjetnik von Ankvvicz: »Prava suština
18 U smislu Chamberlainovu razumievam sadašnje izvanjske krize.« Oesterreichische
pod Germanima sve Arijce. Germane, stare Rundschau od sienja 1913.
Slavene i Kelte,
3 VII ~5., sv. 29.
1., str.
19 Kad sam ovo djelo dovršio, a još prije 4 Frankfurter Zeitung od 7. rujna 1915.
njegova tiskanja, buknula je ruska revolucija. 5 Srbski list »Trgovinski Glasnik« od 27.
Ostajem ipak u cielosti pri gornjem shvaanju. veljae 1915. donio je lanak »Rusija i
Revolucija je uspjela samo poradi toga, što je Carigrad«, koji je pun zakašnjelog kajanja, U
službena ruska Crkva dopustila, da carstvo tom lanku nalazi se odlomak: »Rusija u
padne. Danas se još ne vidi, koji su sve Carigradu znai propast.za balkanske države.«
momenti tu bili na djelu. No mislim, da sam
No sve te spoznaje nedovoljno su jake protiv
pružio dovoljno osnova za prosuivanje tog
i
zakona o bizantskom nastojanju za
pitanja. Sasvim sam uvjeren, da carstvo u e postignuem jedinstvenosti.
Rusiji ponovno oživjeti, premda razvoj u tome
6 Starinska pjesma: Popuhnul je tihi vetar i

pravcu može potrajati nekoliko desetljea. odnese! Mari krunu. Našel ju je crni Moro.
20 Izporedi V.— 15. »Cmi Moro« je kralj Koloman. koji bijaše po
21 III.— 1., str. 96. poviestnoj predaji tamne puti, dok hrvatsko
22 111—13., sv. II., str. 129. i 130. plemstvo bijaše iste arijske rase i svietlog
23 V.—5., sv, II., str. 1. do 141. Zbog kompleksa.
neuzporedive ljepote opisivanja, izdala je ovo 7III.-I2„str. 104.
Redam pod br. 5048.
djelo biblioteka 8III.-I2.,str. 136.
24 V-—5., sv. 11.., str. 270. 9 Na istom mjestu, str. 137.
25 V.—5-,sv, II., str. 317. 10 VII.—3., str. 386.
26 II.—2., sv. II., str. 145. 11 V.— l,.sv. IL,str. 70.
27 IV.—25., str. 50. 12 III.-2., str. 243.
28 VII— l.,sv. U., str. 495. 13 Pisac je još gimnazijalcem prošao mnoge
29 V.— 11., str. 54. južnoslavenske krajeve, pa je razumljivo, da
30 V.—5„sv. 1., str. 3 1 2. ga tada zanimaše ponajviše klasino razdoblje
31 III.—25., str. 243. južnoslavenske poviesti. On je u Sisku i Solinu
32 III.— 14., str. 307. sabirao rimske novce i uljanike, te je stekao
33 III.—6., sv. III., str. 5 9, 1
izkustvo, da u tim i u drugim mjestima
34 V.—6-,sv. I., str. 380. slavenskog Juga valja samo prstima kopkati,
35 V.— 17., str. 13. pa se svuda nalaze tragovi nekadašnje rimske
36 Neue Freie Presse od 5. ožujka 1908. br. slave i veliine.
15.639, No to nije smetalo, da je nekoliko 14. III— 14., str. 43. 44. i

godina kasnije primio »Kronen -Orden«. 15 VI.— 20., sv. -111.,- str. 196.
37 V.-5., sv.Il., str. 174. 16 V.— l.,sv. II., str. 265.
38 Na istom mjestu, ,str. 75. 1
17 Izporedi III,— 15.,
—
39 VII. 36., str. 99.: »Brojevi pokazuju, da 18 IV.— 22., str. 107.
str. 3.

srbsko-pravoslavni element prodire absolutno i 1 U

doba Kallava nazivaše se pravoslavlje
relativno.« No odlini taj uenjak nažalost još grkoiztonom vjerom.
uobe ne zna, koji sve momenti odigraše pri 20 Vili— 3., str. 392.
tome ulogu, 21 Hl— 5.
40 V.— 3., 1 str. 6.
22 111—5., str. 206.
41 V.—6.. sv. III., str. 314. 23 Na istom mjestu, str. 207.
42 V.-9. 24 III.— 5.. str. 208.
43 Pichler, II.— 1,. str. 99. 25 VI.—3., str. 49.
44 V.-5- sv.L. str. 307. 26 VI.—2., str. 293.
27 III.—2.. str. 525.
28 IV.— 23., godište 1889.. str. 298 (?).
 1 .

29 Pisac je nekoliko pula propješaio itav str. 253. Bizantinci su uviek i svuda jednaki.
pa je našao, da na 15 km od samostana
taj kraj, Da li Turin ili katolik, svejedno je, nikad ne 1I
Ozrena nema muslimanskog, a na 30 km nema e Bizantinac priznati inovjerca sebi ravnim, a _

katolikog sela. joj manje svojim gospodarom ili višim od

30I1I.-I4.,str.5. sebe. On uzmie tek pred stvarnom silom, a da 1

3 Na istom mjestu, str. 26. je nikad ne priznaje.

3
32 Na istom mjestu, atr. 47. 59 VI.- 13.
33 III.— 14., atr. 49. 60 Na istom mjestu, str. 1 91 . do 223.
34 Na Istom mjestu, str. 168., 336. 61 Na istom mjestu, str. 226. —265.
35 Na istom mjestu, str. 91. 62 Na istom mjestu, str. 225. 226, —
36 Na istom mjestu, str. 91., 98.. 100. 63 VI.— 25., str. 295. 1
3711—10., str. 81. 64 VI.-25., str. 83. J
38 Izporedi IV.—8. 65 Na istom mjestu, str. 20.
39 IV.-8., str. 166.-168. 66 Na istom mjestu, str. 26. 31. —
40 Na istom mjestu, str. 70. 1 67 U odgovoru saveza desetorice na
41 Izporedi IV.—7. Wilsonovu notu od 19. prosinca 1916., koja
42 V.—6-sv. HL str. 381. bijaše prema englezkim vještima sastavljena u
43 VI-6, Rusiji, govori se samo o »osloboenju
44VI.-7, Slovenaca, Ceha Slovaka od itueg
45 VI.-8. gospodstva«, a o Hrvatima opet nema o
46 IV.- 18, spomena, tim više. što se odluno staviše na
47 To vriedi samo za kasnije doba, kad ve stranu središnjih sila.
bijahu svi Romani poslavenjeni, pa je nestalo 681— l..sv. II, str. 152.
sviesti o etnikom znaenju riei, Danas 69 I. —I., II. sv., str. 277.—309- J
osnauje rie «VIah» u katolika muslimana i 70 Na istom mjestu, str. 237. 276. —
pravoslavne. U Dubrovniku oznauje ta rie 71 I.— I,, sv. L str. 69.-92. n
meutim gorske seljake, a to dolazi od toga, 72 Na istom mjestu, str. 92. -100. — j
što je veina gorskog puanstva u pozadini 731.— l..sv. str. 165. I,

Dubrovnika bila upravo balkanskc-romanska. 74 VI.— 15.

48 Pisac stoji na stanovištu, da ima i 75 Ovo je tipian primjer za bizantinski
katolikih muslimanskih Srba, a to valja
i nain mišljenja. Samo je ime Srbin narodno, a
J
odbiti kao poviestno netonu fikciju. Ve ime Hrvat nije. Tko ne priznaje Bizant,
poradi, toga. što današnji Srbi zahvaljuju svoj naelno nije nitko.
postanak, kao što sam ve iznio, i-kljuivo 76 VI.— 15., str. 7.
srbsko-pravoslavnoj Crkvi. 77 Na istom mjestu, str. 8.
49 VI.-10. 78 Na istom mjestu, str. 9.
50 VI .—% str. 413-^134. 79 Na istom mjestu, str. 10. Kad sam naišao
51 VI.— 12., str. 406. i dalje. u Vuka na ovo mjesto, bijaše poglavlje o
52 IH.— 14.. str. 27. pekoj patriarhlji ve napisano. Da prikazem
53 Izporedi VI.—30., str. 75.— 80. južnoslavensko pitanje tako. da ga svi
Spominjem upravo beogradsko izdanje tog razumiju, bio sam prisiljen postaviti nove
hrvatskog pjesnikog djela, jer je u tom teorije.Zadovoljan sam. da u ovom sluaju
izdanju sadržan pregledni prikaz te prepirke, nailazim na potvrdu na klasinom mjestu.
na koju se pozivljem, 80 III.— 12., str. 164.
54 S pomou samih bosanskih muslimana, 81 VI— 16, str. 51.
jer ili pridobiše fikcijom: «Povratak pod 82 VI.— 16., str. 51.
suverenitet sultana», pa muslimani bijahu 83 Na istom mjestu, str. 61.
podpunoma u rukama Srba. 84 Na istom mjestu, str, 17.
55 VI.—9.. str. 417. i 418. 85 VI- 16-, 17., str. 6.
56 VI— 12., str. 403. i dalje. 86 Na istom mjestu, str. 25.
57 VI— 12., atr. 423. 87VJ.-I8.
—
58 VI. 18-, str. 52. Nada sve je zanimljivo, 88 Izporedi Pichler, VI. 1„ — sv. II., str. 1

da nam Fa II mayer
pripovieda, kako su 89 VI.— 18,, str. 36.
misli Novogrka upravljene u istom pravcu: 90 VI—
18, str. 34.
»Ne želimo živjeti u miru pored Turaka s 91 III—5., str. 304. i 305.
jednakim pravima, ne, oni treba da nam budu 92 Kasnije je on za banovanja Mažurania.
sluge i postupal emo s njima kao s psima.» Pejaevia Khuena igrao u Hrvat-
i
 1

skoj veliku ulogu«, bio je dulje vremena I2III.-I4.,str.9.

odjelni predstojnik za unutarnje poslove, a 13 III.— 14., str. 12. do 25. i 18.
kasnije postade i barunom. 14 Na istom mjestu, str. 10.

93 VI— 19-, str. 34. 15 III.— 14., str. 20.

94 VI.— 1 9., str. 36. J 37. 16 III— 14., str. 98.
95 VI. - 8. 17 Na istom mjestu, str. 100.
96 VI.—6. 18 IH.— 14., str. 52.
97 VI.—7, 19 IH.— 14., str. 126. dalje. i

98 VI.—21., str. 16. do 19. 20 Na istom mjestu, str. 142.

99 VI.— 17.,sv.H.,str. 187. 21 VH1.-5., 1. sv.„str. 46.-48,
100 VI.— I7.,sv. II., str. 190. 22 VII. -4.. str. 35.
101 Na istom mjestu, str. 192, 23 VH.-8.. str. 112.
102 VI.,—23., str. 242., 262. 24 VII.—2.. atr. 41.
103 VL—24.,
382.-427. str. 25 V11.-8.. str. 116.
104 VI.—24.,
423.-532. str. 26VII.-8-.str. 117., 118.
105 Navedeno prema IV. 24.. — str. 383. 27 VII.—8-, str. 119.
I06IV— 17.. H.sv..str. 189. 28 Na istom mjestu, str. 122.
107 IV.— 17.. H. 9 sv., str. 189. i 190. 29 VII.—8,. str. 128.
108 VII.—28., str. 127. 30 VII.—2., str. 62.
109 IV.—24, str. 319. 31 VII.—2., str. 63.
1 10 VII.—4., str. 430. 32 VII.—8., str. 130., 131.
1 VI.—29-,
11 str. 1. 33 Na istom mjestu, str, 133.
112 VI.—26. 34 VII.—8., str. 137.
113 Mislim francusko djelo, što ga citira 35 VII.—4,. str. 53.
Spalajkovi; Histoire de la guerre d'Orient 36 VII.—9., sv. I., str. 63.
(1875. a 1876.) Pariš. 1877., str. 96. izporedi 37 VII. 10., — str. 11. O tom predmetu
toku 3. na strani 206, ovog djela. postoje dva rada, ovaj ve navedeni srbskog
1 15 III. - 5., str. 307. državnika Ristia i jedan drugi: Srbski pokret u
116 HL—
5., str. 318. Južnoj Ugarskoj, Berlin, 1852. No ovo drugo
117 VI.—28. djelo nisam uz sav trud mogao pribaviti, te
118 »Neue Freie Presse« od 26. svibnja sam morao držali Ristieva rada.
se
1908. 38 VII.— 10., str. 27.
1 19 Na istom mjestu od 28. svibnja 1908. 39 VII.— 10., str. 37.
120 »Neue Freie Presse« od 3. travnja 1908. 40 »Pozor« od 10. ožujka 1863., br. 56.
41 VII— 11, str. 17.
121 Na istom mjestu od 2. lipnja 1908. 42 VH-— 12, str. 47.
43 VII.— 13-, str. 48.
UZ DIO VII.: 44 VI.—4.
1 V.— 13.. str. 28. 45 II.—3., I.sv,
2 VII.—3.. str. 18.
46 U sriemskoj županiji ima prema popisu
3 Stranci, koji borave u Vojnoj Krajini, od god. 1 910. odprilike 45% Srba.
podložni su vojnom sudovanju. 47 Kasnije odjelni predstojnik u Hrvatskoj
4 VII. - I., str. 124.,»Ferdinand htjede za unutarnje poslove.
slomiti mo staleža, dovesti absolutno 48 Treba upozoriti na protuslovlje, koje se

kraljevstvo na vlast i konano sve podanike sastoji u tome, što Srbi traže istovjetnost i

prevesti na katoliku vjeru. Absolutizam i

ravnopravnost. Za ravnopravnost
jedinstvo vjere izgledahu najprikladnijim predpostavljaju se dva individuuma i

sredstvima, da se austrijski na izkljuuje se istovjetnost,

rodi zadrže na okupu. 49 VII.—24, str. 716.

5 Na istom mjestu, str. 200. 50 VII.— 15,

6 VII.—5.. str. 10.— 15. 51 VII— 14, str. 249.
7 VI.—5, 52 VH.— 14, str. 257.

8 VI.—5-, str. 9. 53 VII.— 1 4.. str. 38.

9 VI.— 5-, str. 10., II.

54 VII.— 8, str. 269.
10 III.— 15., str. 91, 92. 55 VII.—8, str. 284.
1 IH.— 14. Zanimljivo je. da se ta knjiga 56 VII.—4,. str. 101.
£""T \ rrr llf.i
 j

jednog drugog baruna Raucha, postadoše 77 VII. — 13., str. 51,: »Jasno se opaža, da
sline krivotvoriteljske metode temeljeni je ugarska vlada, obzirom na njezino
s
:i

austrijske vanjske politike i povukoše ime razmimoilaženje s Hrvatskom, nastojala

Hrvatske u prvi red europskog skandala. Pisac odgoditi akciju, koja bi, da je uspjela,
misli na veleizdajniku parnicu u Zagrebu i na nesumnjivo pojaala položaj Hrvatske«.
Friedjungov proces u Beu. (O toj 78 VII— 1 8., str. 98,. 4. stupac.
krivotvoriteljskoj aferi izporedi: »Odkria o 79 Na istom mjestu, str. 106., stupac I
vještinama hrvatske vlade»:. Posebni odtisak 80 VII.— 18., str. 103., stupac 4.
iz pražke »Politike« br. 121.. od 2. svibnja 81 VII.— 18.. str. 105., stupac 2.
1872. Tisak J. S, Skrejšovvskoga u Pragu, 82 Prikljuna pruga od Ogulina nalazi se u
vlastita naklada, 22 strane). gradnji (pisano 1918.). 1
58 Ove riei odnose se na sve jae 83 VII.- 13., str. 55.
otuivanje Srba od Hrvata nakon god. 1848. 84 VII.— 19.. str. 66,
koje bijaše uvjetovano pretežno vjerskim 85 VII.- 19., str. 23.
motivima. 86VIL—21., str. 36.
59 V1I.--L, str. 115. 87 IV.— 1 7., sv. II., str. 217.
60 Ovi spisi, koji se ticahu hrvatskih stvari, 88 VII.—21., str. 79.
bijahu preneseni n Zagreb godine 1849., na 89 IV—25., str. 241.
temelju sporazuma izmeu Jelaia i 90 VI.—21.
Windischgratza. Khuen dade te spise kratkim 91 VI.—21, str. 17. do 19,

putem odpremiti u Peštu. Djelovanje banovih 92 Na istom mjestu, str. 23. U -i

riei bijaše tim neugodnije, što rie »pošten« 93 VIL-2., str. 71.
imade u hrvatskom jeziku dva znaenja, a iz zet bana
94 Prvi bijaše sin, a drugi 1 I

banovih ostalih riei moglo se razabrati, da Mažurania.

sumnja u poštenje Hrvata. 95 VII.—8., str. 288., 289.
61 Izporedi »Agramer Tagblatt« od 12. 96 Tako na pr. novosadska »Zastava« u
prosinca 1902., br. 285. lanku »Hrvatstvo u Bosni Hercegovini« u i
j
62 »Agramer Tagblatt« od 12. prosinca svom broju od 1, sienja 1880. Tu se medu
1902.. br, 285. ostalim veli: »Tješimo se. što je svaka sila za
-1
63 VII.— 19.. str. 64. vremena što i e se hrvatska braa nai
64 VII. —
19.. str. 64. Treba imati na umu, ponukanima, da te zemlje ostave njihovoj
^j

da je to 20% stanovnitva Hrvatske i Slavonije prirodnoj sudbini, kad se budu na licu mjesta "»i
!

i da su to sami ljudi u najboljim godinama, uvjerili, da u Bosni i Hercegovini stanuju '!

vojni obvezanici, koji su time oduzeti vojnoj izkljuivo Srbi«. Kako otvoreno su ve tada ti

moi države i sada dobrim dielom izrauju ljudi razodkrivali karte!

streljivo za neprijatelja u amerikim, 97 III. —1., str. 12.

tvornicama streljiva! 98 Na istom mjestu, str. 21.
J
65 - 4.,
II. sv. HL, str. 70.—75. —
99 VII. 29., str- 74. orevi nastoji
66 II—A., sv. III., str. 76. dakako, da to prikaže namjerno protusrbskom
67 O tim zanimljivim novinama postoji politikom, ali to je sasvim krivo. Kallav bijaše
dobra studija, navedena pod VII, 1 7. — upravo kao i Thalloczv, njegov znanstveni
68 II.—4., sv. IO-, str. 104. i 107. suradnik, došao do shvaanja, koje je mojem
69 Na istom mjestu, str, 125, shvaanju vrlo blizu, pa emo kasnije vidjeti,
—
70 II. 4., sv. III., str. 109. Izporedi takoer kakve su ga okolnosti smetale, da ga otvoreno
»Minerva«, ein Journal historischen und izjavi i da ga dosljedno provodi.

politischen lnhaltes, herausgegeben von J. W. 100 VII.—22. Godište 1912., str. 758. i
Archenholz, broj od prosinca 1 809., Hamburg, godište 1913., str. 26.
kao i lanak: Bivša budua Ilirija. (Veda
i 101 VII — 22., godište 1912., str. 759.
19II. T str. 40. — -42.) 102 IV.—22.. str. 85.
71 VII— 1 3, str. 42. 103 VII.—22.. godište 1913,, str. 183.
72 VII.—3:, str. 28. 104 VII.—22., godište 1913., str. 185.
73 VII.— 3.. str. 44.
1 105 VII- — 22., godište 1912., str. 186.
74 VII.— 8.. str. 191. 106 VII.--*., str. 259.
75 VII —13., str. 193, 107 VII—22., godište 1913., str. 263.
76VII.-8..str-195. 108 Vll.—4., str. 79.
109 VII.—23.
110VH.— 23- str. 6.— 10.
 1

1 1 »Neue Freie Presse« od 25. sienja 147 Na istom mjestu, str. 80. 82. —
1908., br. 598. lanak »Die Situation in 148 Na istom mjestu, str. 82-, 83.
Bosnien und der Herzegowina*. 149 VII.—26., str. 83., 84.
1 12 V- 12. 150 Na istom mjestu, str. 85.
113 Izporedi «Die Zeit« od 14. rujna 1908., 151 Izašao u »Viencu« god. 1882,,
lanak: Buenje Hrvata u Bosni. (Erwachen br.35-, 36. i 37.
der Kroaten in Bosnien.) 152 U »Pester Llovdu« od 30. prosinca
114 Izporedi lanak »Raspoloženje u Bosni 1916- prigodom krunitbe kralja Karla
uoi aneksije« u »Neue Freie Presse« od 5. napisao je Henrik Marczali, vodei maarski
listopada 1908.: Hrvatska stranka je želi, a povjestniar, lanak »Razvoj maarskog
muslimani i Srbi je se plaše. kraljevstva«. Tu dolazi Pestvjevo shvaanje
115 VII.—23., str. 21. oštro do izražaja, jer se u tom lanku nalazi i

116 »Neue Freie Presse« od 2. listopada ovaj odlomak: »Priestolonasljednik se zove

1908., br. 18.846. gospodin (Uram), bijaše obino vojvoda
117 »Hrvatski dnevnik« od 10. studenoga slavonski, a kad kada i erdeljski. Ovi dielovi
1910. države zahvaljuju poetak svog posebnog
1 18 VII. — 23., str, 37. položaja tim diobama«. Ipak je to malo
119 VII.—23., str. 38. previše, kad se državna tvorevina jednog
120V.—5.,sv. IL,str. 246. politikog naroda iz 7. st. izporeduje s jednom
121 IV.-^., str. 142. lokalnom autonomijom iz 16. st. Poznato je, da
122 II.—2., sv. I., str. 674. je vojvodinu Erdelj organizirao Hrvat ili
123 II.—2-, sv. I., str. 722., 723. poluhrvat Juraj Utješenovi-Martinusius na
124 VII.- 13., str. 3. saborima u Tordi godine 1 542- i 1 544,
125 IL— 1 4.. str. 7. 153 IV. — 24., str. 408.: Prvi mu se poeše
126 III.— 14., str. 47. (Khuenu) nepozvano približavati stanoviti
127 VII.— 13., str. 8- pravoslavni odlinici. Taj prvi dojam dao je
128 VII.—25. osnovni pravac njegovoj vladi. Možda je
129 Iz ovakvog siieda misli porodila Khuen ve iz Pešte ponio gotovi program o
se osnova o željeznu prievozom iz Istre u Srbstvu i Hrvatstvu, što bi se moglo
Dalmaciju preko istarskih otoka. Ta osnova zakljuivati iz njegovih govora u saboru,
je nakon izkustva u sadašnjem ratu bez gdje doduše govori o »slavonskom narodu«,
vriednosti (podmornice). Jer u sluaju ali ne govori o hrvataskom. »No is isto

ozbiljne opasnosti mora zatajiti. ljudskog stanovišta može se sasvim dobro

130 Izporedi Bernatzik, VII. — 24., str. shvatiti, da je bio skloniji pravoslavnom
716. elementu i protežirao ga, i to svakom prilikom
131 § 52. Graansko dostojanstvo bana dieli pokazivao, tako da mu se to, kako mi je vrlo
se od vojnikog, te se postavlja pravilo, da dobro poznato, predbacilo u jednoj audienciji,
ubudue vojnika osoba ne smije utjecati na a i javno prigodom nekog plesa«.
graanske poslove Hrvatske, Slavonije i 154 »Pozor« od 21. srpnja 1883-
Dalmacije. — Ova formulacija zamienjena je u 155 VII.—26.. str. 86.
§ 7, Zak. l. XXXIV, 1873., sliedeom: Ban ne 156 IV..-24-, str, 532. mi je nekoliko Ve
smije imati nikakvog vojnikog djelokruga. godina poznato, da taj memorandum postoji,
132 VII.— 10., str. 48. ali o njegovu sadržaju nisam mogao ništa
133 VII.—34., str. 19. pouzdano doznati. Poznato mije takoer, daje
134 Na istom mjestu, str. 17. u »Neue Freie Presse« godine 1891. ili 1892.
135 VII.— 29., str. 45., 46. izišao o tome jedan lanak. Tražio sam ga. ali
136 VII.—26. ga nisam mogao pronai. Zato sam se morao
137 Na istom mjestu, str. 5, Tu istu poslužiti navedenom hrvatskom borbenom
misao nai emo kasnije kod Srba. brošurom, kojoj moram prepustiti odgovornost
138 VII.— 26., str. 7. za izpravno preneseni sadržaj.
139Na istom mjestu, str, 18- 157 HL— I ..str. 97.
140 Na istom mjestu, str. 33. 158 VII—23., str. 1.
141 Na istom mjestu, str, 69, 159 VII.—28., str. 16., 47., 147.
142 Na istom mjestu, str. 63. 160 VIII.— 8., str. 65.
143 Na istom mjestu/ str. 73. i dalje. 161 VII.—28., str. 59.
144 Na istom mjestu, str. 78.
 8

_J

162 VIIL-4., da je postupak Austro-Ugarske i Bugarske

sir. 19.
1
163 Prema popisu puanstva god. 1910. bio otvorena povreda berlinskog ugovora i
J
toni su brojevi za itavu Monarhiju odprilike prijašnjeg londonskog ugovora«.
upravo obrnuti. U Monarhiji ima 3,800,000 194 VII..—23., str. 88.
195 Na istom mjestu, str. 92.
1
Hrvata oko 2.000.000 Srba. Izporedi VIII.
i

dio, 1. poglavlje. 196 Na istom mjestu, str. 95.

164 »Obzor« od veljae 1880., br. 39. 197 Na istom mjestu, str. 97.
18.
n
165VII.-4.,str.259, 198 VIII.—28. Na Istom mjestu, str. 100.

166 Ove podatke imam od pisca tog 199 VIII.—28.. str. 103.
izvještaja, koji je visoki državni inovnik. 200 VII.—33.. str. 64.
167 Na moju najveu žalost ne mogu tog 201 VIL—28.. str, 133. 1
lanka navesti, jer mi se taj izrezak izgubio. 202 VIL— 4., str. 239. J
Njegova sadržaja sjeam se meutim sasvim
UZ DIO VIII.:
tono. Dao sam taj lanak potražiti u godištu i

1908-, ali ga moj pouzdanik nije mogao 1 VIL—4., str. 8.

pronai. 2 V1IL— 1. ni
168 VII—34. 3VIIL— 1.. str. 49. do 53,
169 VII.— 1.. str. 746. 4 VIIL—3-, str, 392.
170VIL— 3i. 5 U knjizi statuta zagrebakog kaptola
171 «Neue Freie Presse«, od 15. travnja stoji: «et subjugavit Croatiam et Dalmatiam a ^
1908,, u lanku: »Pokret u Bosni«. medio Cancrv usque ad fines Durazv«. J
172VlL-^..str,211. Mislim, da nema sumnje, da je Crvena
173 Na istom mjestu, str. 241. Hrvatska izprvice sezala sve do drake teme, t,
H
174 Na istom mjestu, str. 201. j. sve do Bojane. lij

175 Na istom mjetsu, str. 204. 6 IL—2,. sv. IL, str. 152.
176 Na istom mjestu, str. 206. i 207. 7 IV.—5., str. 26.
177VII.-^L,str. 101. 8 VIIL—2.. str. 168.
178 Na istom mjestu, str. 237. 9 To izriito potvruju Jaša Tomi,
179 Izporedi poglavlja 14, (Descensus VIIL—2., str, 169., i Kurtovi, VIII — I.

acvemi), 15. i 16., u kojima se iztie, da je 10 VIL—33., str. 54.

rješenje južnoslavenskog pitanja prieko 11 VIIL— 4_ str. 31.
potrebno. 12 VIIL—3., str. 391.
180 Godinu dana nakon što sam napisao 13VIIL--6.
ove redke, potvrdila je parnica Suhomlinova i 14 VIIL— 7.
izkaz Januškevia izpravnost moje tvrdnje, da 15 VIIL—5., str. 9., nadalje VIIL str.

je Rusija glavni krivac ratu. XXVIII.

181 «Neues Wiener Journal« od 20. 16 VL—27., str. 2.
listopada 1916. 17 Izporedi VIIL - 4., str. 559.
182 VI.—28-, str. 36. 1Brojano to nije sasvim izpravno, jer u
183VH.-4..str.225. Srbiji ima Rumunja i Albanaca, a u Cmoj Gori
184VIL-32.,str. 12. ima takoer Albanaca: oni politiki ne igraju
185 VI,—29,. str. 13, nikakovu ulogu.
186 Vli.—4., str. 228. 19 VIIL—31., str. 328. Poglavlje o Srbima
187 VII.—28., str. 79. u Hunfalvvjevoj knjizi izradio je upravo
188 Na istom mjestu, str. 80. profesor Sdnvicker. Izporedi S. XVI.
189 Na istom mjestu, str. 81. 20 O
»trikovima« pravoslavnog sveenstva
190 VII.—28., str. 81. ieporei III. — 14., str. 248.
191 Na istom mjestu, str. 86. 21 VIIL—8.
192 Na istom mjestu, str. 86., 87. 22 VIIL—8.. str. 61.
193 Na istom mjestu, str. 87. No izporedi 23 Izporedi Sombart, VI, —12., II.

Setona Watsona na str. 203. »Misao, da poglavlje: Znaenje židovske vjere u

meunarodni ugovor može biti obvezatan i
gospodarskom životu. Izporedi takoer str.
onda, kad postane neugodan, izgleda, da se u 131. —
142. ovog djela,
javnom mišljenju Monarhije nije pojavila prije 24 Bosanski odvjetnik voda bosanskih i

nego u tisku inozemstva. Ne može biti spora o Srba. Njegovi lanci, puni mržnje i uvreda
tome. prema Hrvatima u «Srbobranu«, bi-
 —

jahu povod pratusrbskih nemira u Zagrebu 45 VIIL— 16., str. 8. 9. i

god. 1902. 46 Prievod Setona VVatsona na strani 514.

25 VIIL—9., str. 9. i 10. 516. nije izpravan, netoan je nepodpun. On i

26 Dr. Andri: Hrvatski ilirizam Srbstvo. i prije svega ne donosi konanu redakciju
»Vienac» 1894,, str. 4. 30. i rezolucije, nego priedlog dra Trumbia, Osim
27 IV.— 17., sv. II., str. 170. do 184. toga on tendenciozno izostavlja trei odlomak,
28 Ovi dalmatinski pisci zovu svoj Jezik, koji mnogo kaže; to je ve tipina bizantinska
koji je ikavski »jezik slovinski« ili krivotvorina. Kasnije emo ve vidjeti, sašto je
»hrvatski«, a nikada »srbaski«. Ipak re- to uinjeno.
klamiraju Srbi tu književnost za sebe, dakako 47 Ovo je tekst prema Milicu i Zagorcu
po receptu Šafarika. Izporedi VIII. 29-, str, — (VIIL — 5. i 16.). Prievod Setona VVatsona
72. do 84. mjestimice je tako netoan, da se gubi pravi
29 Izporedi VIII. —
II. Nažalost, ostalo je smisao.
pri poetku tog rada, koji je mnogo obeavao, 48 Ovo je tekst prema Potonjaku (VIIL —
30 VII.— 4., str. 136. do 148. Biskup 17., str. 36,). Prievod Setona Watsona je

Strossmaver i preporod hrvatske kulture. netoan, jer su u njemu neka mjesta namjerno
31 VIII.- —
5., str. 6. Evo tog znameni tog izpuštena. Sva mjesta protiv Monarhije
mjesta: »Prema tome mislim, da ne može biti izostavljena su ili oslabljena. Klasian
drugaije, nego da su Srbi i Hrvati jedan primjer, kako su Setona Watsona njegovi
narod, koji ima samo dva imena, pa se jedan srbski pouzdanici u Hrvatsko] sustavno
dio naziva Srbima, a drugi Hrvatima«. zavodili u bludnju.
32 Izporedi VIIL— 12.. str. 24. do 39. 49 VIIL — 15., str. 7. i dalje. S time valja
33 Izporedi VII. — 4., osmo poglavlje: Rieeka dao Baernreither u
izporediti izjavu, koju je
rezolucija i njene posljedice (1905. do 1908., jednom svom govoru u delegacijama, da
str. 164.—200.}. izgleda, kao da se žele zadobiti nevjerni na
34 Važno je upozoriti na jedno mjesto, koje raun vjernih.
je po mom shvaanju mnogo pridonielo krivoj 50 VIIL— 16-, str. 16.

nauci Šafaiikovoj i srbofilstvu eha. To je 51 III.—5-, str. 303.

jedno mjesto u Dalimilovoj kronici, gdje se 52 Friedjung misli: Zato je Beograd po-
veli: »W srbskem gazvke gest zemie Giežto magao stvaranje srbsko-hrvatske koalicije,
Gharvati gest imie« (izporedi Šafafik, 1. sv., koja je bila mišljena kao organ, koji e
str. 103.). No Šafafik sam
na tom priznaje i povezati, nastojanje, da se Ugarska i Bosna
mjesta, a i u 2. sv. na strani 97., da se to mjesto odtrgnu od habsburžke Monarhije.
odnosi na sjeverozapadne Slavene, da se dakle 53 HL— 16., str, 19.
na podruju lužikih Srba nalaze dielovi 54 HL— 16., str. 14., 3. odlomak.
hrvatskog plemena, kao što to bijaše i u 55 VIIL— 7., str. 68.1

eškoj. No to mjesto se ipak sasvim .krivo 56 To mi je poznato iz osobnog priobenja

primienilo na južnoslavenske prilike, udružilo jednog obrazovanog bezuvjetno pouzdanog
i

sa shvaanjem peke patriarhije i iz toga uestnika.

zakljuilo, da je Srbin viši pojam nego Hrvat. 57 Stenografski zapisnik XLV11 sjednice
To se shvaanje kasnije i provodilo li sabora Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, str. 21.
praktinoj politici. 58 Na istom mjesta, str. 23.
35VIH.— 14., str. I.i2. 59 Na itsom mjestu, str. 24.
36 VII.— 14. 60 Na istom mjestu, str. 24,
37 VIIL—9-, str. 17. 61 Na istom mjestu, str. 25.
38 Na istom mjestu, str. 18. Izporedi idejno 62 Veoma znaajno, da predsjednik
je
srodstvo s Pestvjem (str. 532. do 534.). sabora. Srbin Bogdan Medaiovi, nije našao
39 VII.— 18., str. 108. nijedne riei da se uzprotivi tim Monarhiji
40 VIL-4., str. 131., 171., 359, neprijateljskim izvodima. On je još i danas
41 Izporedi osnovu rezolucije dra Franka, predsjednik hrvatskog sabora! (T. j. god.
VIIL —16., str: 7. III. —15., str. 12.
i 1918.)
42 Vili.— 16., str. 3. 63 Naknadno sam doznao od jednog
43 VIIL— 16.. str. 4. utjecajnog hrvatskog politiara, da je Šupilo
44 Na istom mjestu, str. 4. 5. i bio u kolovozu 1905. u Pesti, a kasnije u
Beogradu. Tu verziju nisam mogao provjeriti.
 71

64 »Neue Freie Presse« od 29. svibnja i 1 3. 92 VIII.—25. H

lipnja 1908. 93 Imam pri ruci izsjeak iz novina, ali sam
65 »Neue Freie Presse« od 9. lipnja 1908. izrezavši ga zaboravio oznaiti, kojeg je dana
66 »Neue Freie Presse« od 13. srpnja 1908. bio tiskan. Bit e, da je iz prve polovice god.
»Neue Freie Presse« od 1 1. lipnja 1908.
1
67 1909. J
68 »Neue Freie Presse« od 7. listopada 94 To je mjesto hotimice nejasno. Trebalo
1908. je glasiti: »Bez Vaše odreke na Bosnu ne može
69 U
svojoj zbirci južnoslavenskih po- medu nama prijateljstva«. No Bizant
1
biti se
litikih programa imam kopiju politikihi naelno uva, da takvo što jasno veli. On je
punktacija »Hrvatske Narodne Zajednice«, radije nejasan da bi kasnije mogao poricati. H
koja potjee iz poetka god. 1908. Toka II. 95 IX.—3., str, 35.
ovih punktacija zahtieva sjedinjenje Bosne i 96 VII.—28:, str. 7.
Hercegovine s Hrvatskom, Slavonijom i 97 VII.— 13-, str. 55.
Dalmacijom. 98 VII.— 13.
70 Seton. Watson je stoga i mišljenja, 99'VII.—4„ str. 123., 205., 400., 414.,
da narodno jedinstvo mora Hrvate neminovno 433., 435., 437., 445., 579. do 586.
odvesti u grkoiztonu vjeru, što je 100 Na istom mjestu, str, 120.
nesumnjivo izpravno. Izporedi takoer i 101 VIII.—26. J
lanak dalmatinskog zastupnika I. F. Lupi 102 VII.—-4., str. 437.
sa pod naslovom: »Južnoslavenski problem u 103 Ovu anegdotu uo sam od grofa M. K-
O
habsburžkoj Monarhiji«, u kome ima i a. Budui da tog visokog hrvatskog aristokrata
referato knjizi Setona Watsona (»Obzor« smatram bezuvjetno pouzdanim, ne oklievam
od veljae 1912.). U tom lanku nalazi
18. tu izjavu priestolonasljednika predati javnosti i

se ovajodlomak: »Triumf svesrbske misli kao vrlo znaajnu.

znaio bi triumf iztone kulture nad 104 VII.—4. str. 583.
zapadnom i bio bi sudbonosni udarac za 105 Izporedi i lanak zastupnika u ca- 1
napredak i suvremeni razvoj na Balkanu.« revinskom vieu P i t a c c a u asopisu »Die
71 VII.— 4.. str. 413. i 429. Wage«, br. 42. od 21. listopada 1911. pod
72 Izporedi »Neue Freie Presse« od 7. naslovom: »Put k trializmu«.
veljae 1908. lanak: »Nerazpoloženje i- 106 VII.—4.. str. 438.
novnika u Bosni«, a u istom listu u broju od 8. 107 VIII.—27.
veljae 1908. lanak o oduzimanju izbornog 108 Ako se ne varam, skriva se pod tim
prava na obinskim izborima doseljenicima iz poetnim slovima bogati dalmatinski gojitelj
Monarhije. ostriga Nikola Bjelovuie.
73 VIII.-8,, str. 70. 109 Ovu formulaciju nalazim u mostarskom
74VIH.-I7., str. 37. srbskom listu »Narod« od 17. (30.) svibnja
75 VII.-33. 1908., str. 96.
76 VII.—33., str. 16. 110 VIII.—8,
77 VII.—33.. str. 47. 1 1 VIII.—8-, str, 73.
78 Na istom mjestu, str. 19. 112 Svezak XXXVI od 1903., str. 29..
79 Na istom mjestu, str. 26., 29., 38. lanak: Zur siidslavischen Frage (od jednog
80 VII.—33.. str. 54. aktivnog hrvatskog politiara), u kome se veli:
81 Na istom mjestu, str. 54. Hrvati i Srbi su jedan narod s dva imena.
82 Na istom mjestu, str. 58. 13 VII.-4., str. 448.
1

83 VIII.—33., str. 59. 114 VII.— 33., str. 61.

84 V11L—33., str. 59. 115 VIII.—26., str. 765.
85VIII.-8., su. 71. 116 VII— 11. str. 125,
86 Neobino nizka ciena od 50 filira za 1 1 Izporedi citat u Cvijia na str. 358.
knjižicu od 104 stranice, upuuje nas, da je kojim se tvrdi, da je Austrija stvorila kle- ^ Jl

knjiga izvana naruena. rikalno katoliko hrvatstvo »zbog slabljenja

87 VIII.--22. južnih Slavena i zbog lakšeg prodiranja na
88 VIIL--21. Balkan.«
89 VIII--23. 118 »Hrvatski dnevnik« od 15. listopada
90 VIII.--24. 1910. Citat potjee iz Supilova »Novog lista«,
91 VIII. —17 .. str. 62. ali u mene je samo izrezak iz Hrvatskog
dnevnika, dok nisam mogao
 ustanoviti broj »Novog lista«, u kome je
izišao.
UZ DIO IX.:
119 III. —
5., str. 328. 1 VII.—l,sv. II., str. 556.
I20Izporedi izjavu Ernsta v. Gudenusa u 2 »Pester Lloyd« od 7. prosinca 1916.
»Grazer Volksblattu« od godine 1912.: »Ili 3 IX.—5.. sv. 1, str. 165.
emo se bezobzirno latiti maa ili izgubiti 4 VII—28., str. 127.
Južnoslavensku treinu države.« 5 VI I—33., str. 50.
121 »Obzor« od 20. veljae 1915. u lanku: 6 IX—6., sv. I, str. 1.5 2.
»Pisanje osjekog maarskog lista.« 7 IX. -4.
122 »Obzor« od 21. listopada 1916. lanak: 8 IX.—4., str. 403, i 404.
Iz Rieke. Zanimiva polemika. 9 IX.—4., str. 405.
123 VIII.—29., str. 100. i sliedee. 10 IV. —13., str. 163.
124 VII— II., str. 171. 11 VIL—28., str. 28.
125 Izporedi izvode u inae najlojalnijim 12 V.— 12., str. 30.
duhom izpunjenoj brošuri: Svjetski rat i
13 Takozvana Steinbeissova (danas
Hrvati. VIII. - 8., str. 32. Pisac je takoer Šipadova) veleobrtna željeznica od Priedora do
mislio, da Monarhija ne može izdržati napadaj Knina, ne bijaše do poetka rata pristupana
Italije!
oboj upotrebi,
126 Izporedi zagrebaki list »Novine« od 14 Izporedi izvrstno razlaganje
18, lipnja 1915. To je meutim samo Crenevillea IX. —4„ str. 403.
reprodukcija iz glasila iste Starevieve 15 Iznimka je maslac, koji se mnogo uvozi.
stranke »Hrvatska« iz onog doba. No tog broja 16 Za Hrvatsku i Slavoniju i Ugarsku
nisam mogao dobiti, jer bijaše zbog tog —
prema IX. 8., za Dalmaciju i sve zemlje
senzacionalnog lanka razprodan. zastupane u carevinskom vieu prema
127 VIII.— 8.
— IX.— 9., a za Bosnu i Hercegovinu prema
128 VIII. 32. Jednako u podjeli radnje kao podatcima dobivenim izravno od zemaljske
i u shvaanju glavnih problema. Pri tome je vlade.
sasvim izkljueno, da bi Amerianin mogao 17 S obzirom na Ugarsku izporedi IX. —
utjecati na Hrvata, jer su obje knjige izašle u
12, str. 11.
ožujku 1915, Zanimljiv primjer, kako se na 18 Ti brojevi više ne e vriediti nakon rata.
raznim tokama svieta iste misli pobuuju Trebat e odbiti 12 do 15%.
istimdogaajima. 19V.—4.,sv. IL.str. 272.
129 VIII.—33., str. 48. 50. Izporedi i i
20 Izporedi VIL—3.. str. 28.
odgovor na nju u »Pester Llovdu« od 6. sienja
1917.
130V.—6.,sv.str. 51.
_ J

J
1
3
 i

UPOTRIEBLJENA KNJIŽEVNOST
v.

.i!

Ovdje se navode samo ona djela, koja su spomenuta u ovoj knjizi ili su nam bila poznata kao izvor
našeg znanstvenog uvjerenja. Sve smo ostalo izostavili, a napose znanstvena djela antropologijskog,. j

sociologijskog i narodno-gospodarskog znaaja, jer smo htjeli izbjei po mogunosti isto teoretsko j
znanstveno razglabanje. Pri citiranju oznauje rimska brojka dio, u kome se djelo po prvi put navodi, a
arapska brojka redni broj u dotinom odjelu. r~

ZA PRVI DIO:

I.Šafark. Pavao Josip: Slavenske starožitnosti, njemako izdanje u dva sv., Leipzig 1843., Wilhelm
rl
Engehnann, 548 i 742
2.Boguslawski, Eduard: Einftihrung in die Geschichte der Slavven, prievod iz poljskoga
j
Waldemara Osterloffa. Jena 1904., Hermann Costenoble. 129 s.
3.Gržeti. Nikola Gašpiev, vitez pl,: O vjeri starih Slovjena prema pravjert arijaca i

Fl
prasemita (Mvthologia Comparativa Slavorum). 1. dio, Mostar, 1900, Hrvatska dionika tiskara, 216.
str. ,
LJ
4.Seeck, Otto: Geschichte des Unterganges der antiken Welt, I. sv., Beriin. 1897., 428 str., II. dio.

Berlin, 1901 ., 456 str., Siemenroth. r

^
5-PoIitisch-anthropologische Revue, sv. 5. (godište 1906./07.), sv. 6. (godište. 1907708.), sv. 7.
(godište 1908/09.), sv. 8. (godište 1909710.), sv. 9. (godište 1910/11.), sv. 10. (godište 1911712.), U j

sv. II. (godište 1912/13), sv. 12. (godište 19l3./14.),sv. 13. (godište 1914./15.), sv. 14. pod
naslovom "Politisch-anthropologische Monatschrift" (godište 1915/1 6). <~ii

6.Gumplowicz, Dr. Ludvvtg: Grundriss der Sociologie. Wien. 1 885., Manz, 246 str. I

7.Nodilo, Nadko; Rimski svijet na domaku propasti i varvari. Zagreb, 1 898.. 3 14 strana
8.Nodtlo, Natko: Bizantija germanski zapad do smrti cara Justiniana I. 474. do 565. Zagreb,
i
1900.,

496. str.
"}
9.Nodilo, Nadko: Varvarstvo otima mah nad Biaantijom do smrti cara Heraklija 566. do 641. j
Zagreb, 1905., 500. str.

ZA DRUGI DIO: " ~)

l.Dummler, Dr. Emest: Ober die alteste Geschichte der Slavven in Dalmatien, Sitzungsberichte cJ
der kais. Akademie der Wissenschaften, phil.-histor. Klasse. XX. sv„353. do 436. str.
2.Smiiklas. prof. Tade: Poviest Hrvatske. I. sv., 1882., 724. str.; II. sv., 1870., 496. str. Zagreb,
»Matica Hrvatska«. i

3.Klai, Vjekoslav: Poviest Hrvata. 5 svezaka (do godine 1608), 318., 344., 358.i 464. str. Zagreb,
^ i

1899., 1900., 1901., 1904., 1914, L. Hartmann.

4.Siši, Ferdo: Hrvatska poviest. 3 sveska. 208., 192. 511. str. Zagreb 1906., 1908. i 1913.
i

»Matica Hrvatska«.
S.Turba, Dr. Gustav: Die Pragmatiscbe Sanktion mit besonderer Rucksicht auf die Lander der
Stephanskrone. Neues zur Entstehung und Interpretation, 1703. do 1744. Wien, 1906., Manz, IV., 200
str.

6.Klai, Vjekoslav: Hrvatska pragmatika sankcija. »Rad« Akademije, sv. 206., 1915., str. 61. do
135.

i,l
 7Schwicker. Dr, J. H.: Geschichte der osterreichischen Militargrenze. Wien i Teschen, 1883,

Karl Prochaska.
8.Vaniek. Fr_: Spezialgeschichte der Militargrenze aus Origina!queIIen und Quellenwerken
gesthopft. 4 svezka. 588, 664, 472., 60 1. str. Wien. 1875., Hof- und Staatsdruckerei.
9.K!ai, Vjekoslav; Hrvatska plemena od stoljea XII. do XVI. »Rad« Akade mije, sv. 130,

Zagreb, 1897.. l.do85.

str.

10-Šišic, Ferdo pl.: Prirunik izvora hrvatske historije. I. sv. Zagreb, 1914.. 653 str.. Zemaljska
tiskara.
II.Dukljanska Kraljevina Dr. F. M. Izvješa Zemaljskog muzeja za Bosnu Hercegovinu. i

Godište 1899. (sv. 273.). str. 237. do 316., te godište 1900. (sv. I.),str. !.do64.
12.Tkali, Ivan: Borba naroda hrvatskoga za anžuvinsku kuu proti ugarskom kralju Arpadovcu
Andriji III. »Rad« Akademije, sv. 34., str. 1. do 35.

1 3.Brašni, Mijo: Župe u hrvatskoj državi za narodne dinastije. »Rad« Akademije. Zagreb, 1873.,
sv. 25.. str. 31. do 52.
I4.Ljubi, Šime: O posavskoj Hrvatskoj i o zlatnih novcih njezina zadnjega kneza Serma. »Rad«
1878., sv. 43., 107. do 148.
str.

15.Mesi, Mijo: Dimitar Zvonimir, kralj hrvatski. "Rad" 1876.. sv. 39., str. 115. do 141., str. 1 15.

do 151.
l.Raki, Dr. Franjo: Kada i kako se preobrazi hrvatksa kneževina u kraljevi nu. »Rad« 1871., sv.

17.. str. 70. do 90.

l7.Rakl, Dr. Franjo: Hrvatska dvorska kancelarija i njezine izprave za vlada vine narodne
dinastije. »Rad« 1 876.. sv. 35-, str. 1 . do 49.
18.Raki. Dr. Franjo: Biela Hrvatska i Biela Srbija. »Rad« 1870., sv. 52., str. 141. do 189.
19.Raki, Dr. Franjo: Hrvatska prije 12. vieka glede na zemljištni obseg i narod. »Rad« 1881.. sv.
56. i 57., str. 63. do 140. 102. do 150. i

20.Raki, Dr. Franjo: Nutarnje stanje Hrvatske prije 12. stoljea. »Rad«, 1. Dnižtvo. sv. 70. (godište
1884.), str. 153, do 190. 2. Crkva hrvatska, sv. 79, (godište 1886.), str. 135, do 184. 3. Vrhovna
državna
vlast, Odnosaj meu crkvom i državom, sv. 91. (godište 1888.), str. 125. do 151. 4. Državno

ureenje: 1. Vladalac i njegova vlast 2. Župa grad. sv. 99. (godište 1890.), str. 73. do 129.5,
i

Imovni gospodarstveni odnošaji, sv. 105 (godište 1891), str. 202, do 239. 6. Obuka i pismenost,
i

sv. H5.
(godište 1893.), str. 37. do 68. 7. Umjetnost umjetni obrt, sv. 1 16., str. 175. do 229.
i

2I.Raki, Dr. Franjo: Documenta historiae croaticae periodum antiquam illustrantia, edidit Academia
Scientiarum et artiura Slavonim meridionalium Zagrabiae, 1877, in taberna libraria Leop. Hartmann,
544. str.

22.Smiiklas, Tade: Obrana razvitak hrvatske narodne ideje

i 1790. do 1835.godine. »Rad«

Akademije. Zagreb, sv. 80. godište 1885., str. 11. do 72.

23.Kohari. Janko: Das Ende des kroatischen Nationalkonigtums (?)
24-Popari, Bare: O pomorskoj sili Hrvata za dobe narodnih vladara. Zagreb, 1899.. »Matica
Hrvatska«, 140. str.

25.Segher, Mato: Hrvatski narodni vladari od god. 620. do 1 102. Mitrovica. 1903., Hrvatska dionika
tiskara. 1 04. str,

26.Horvat, Rudolf: Kralj Tomislav i njegovo doba. Zagreb. 1897.. Anton Scholz, 34. str.

27.Klai, Vjekoslav. Bizantinsko vladanje u Hrvatskoj za cara Emanuela Komnena. Izvješe

zagrebake gimnazije za godinu (?), str. 7. do 50.

28.Cvjetkovi, prof. Bozo: Dubrovnik i Ljudevit Veliki 1358. do 1382. Dubrovnik, 1913. Tiskara

deGiulli, 116. str.

29.Lenel, VValter: Die Entstehung der Vorherrschaft Venedigs an der Adria, Strassburg,

1897., naklada Karl J. Triibner, 145. str.

30.Starohrvatska Prosvjeta, Glasilo hrvatskog starinarskog druilva u Kninu, godišta 1895,, 1896.,
1897., 1898., 1899. 1900, 1901., 1902., 1903.
 ZA TREI DIO: 1
l.Kallay, Benjamin pl.: Geschichte der Serben (prievod iz maarskoga od prof. J. H.
Schwickera, Budapest). Wien i Leipzig, 1878.. Wilhelm Lauffer. 601. str.

2.Ranke, Leopold pl.: Serbien und die Tiirkei im neunzehnten Jahrhundcrt. Leipzig, 1879., Duncker ^1
& Humblot, 558. str.
3Jireek, Konstantin: Geschichte der Serben. Prvi svezak do 1371. (Oba poviest država,
izdao Karl Lamprecht. 1. dio: Poviest europskih država, 38. djelo).Gotha, I9I1-. F. A. Perthes
d, d.,442. str.

4.Jireek, Konstantin: Staat und Gesellschaft im mittelalterlichen Serbien, Dankschrift der

kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien, phil.-histor. Kiasse, 58. sv., I. dio., 83. str. II.
dio. 74. str., IH. dio, 76. str. r-%

5.Stanojevi: Istorija srbskog naroda. II. isdanje, Beograd, 1910., Ljub. M. Davidovi, 384. str. i

*—*
6.Kovaevi, Lj. i Jovanovi Lj.: Istorija srbskog naroda. Izdanje »Srpske književne zadruge«,
sv. 20. i 31. Beograd. 1894.. sv. 1. 135. str., sv. 2. 223. str.

7.Gavrilovi. Andr.: Sveti Sava, pregled života i rada. Beograd, 1900., državna tiskara, 220. str.
^
8.Kallay, Benjamin pl.: Die Geschichte des serbischen Aufstandes 1807. bis 1810.. iz ostavštine
uj
rukopisa izdao Ludwig pl. Thalloczv, preveo Stephan Beigel. Wien, 1910., Adolf Holzhausen,
554. str.

(1804. do 1843.), preveo vladin 1

9.Novakovi, Stojan: Die Wiedergeburt des serbischen Staates
savjetnik Dr, Georg Grassl. Sarajevo, 1912., u vlastitoj nakladi bos.-herc. Zavoda za vj
iztraživanje Balkana, bos.-herceg, zemaljska tiskara, 185, str.

lOJorga, N.: Geschichte des Osmanischen, Staates, 5. sv. (Ailgemeine Staatengeschichte, <--,

izdao Karl Lamprecht, dio: Geschichte der europaischen Staaten 37. djelo). Gotha, '.

1908./I912., Er. And.

1.

Perthes. 486.. 452.. 479.. 512. i 542. str.

^
ll.Sax, Carl Ritterv.: Geschichte des Machtverfalls derTurkei bis Ende des 19. Jahrhunderts,
"~)
te die Phasen der »Orientalischen Fragen« bis auf die Gegenwart, H. popunjeno izdanje, Wien.
1913., Manz, 654. str. ~j
I2.Prohaska, Dr. Dragutin: Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und der
Herzegovvina von den Anfangen im XI.. bis zur nationalen Wiedergeburt im XIX Jahrhundert. Zagreb,
^
1911., Mirko Brever. 202. str.

I3.Stanojevi, St.: Vizantija i Srbi. Knjige Matice Srpske, sv. 778. i 14./I5. Novi Sad* 1903. i
cj
1914., 16S. i 252. str.

14.Schwicker. Dr. J. H.: Politische Geschichte der Serben in Ungara. Nach archivalischen Ouellen -
^
dargestellt. Budapest, 1880.. Ludwig Aigner, 416. str.

I5.1vi, Dr. Aleksa: Seoba Srba u Hrvatskoj i Slavoniji. Karlovci, 1914.. Srbsko-Manasttrska -J
štamparija, 101. str.

ZA ETVRTI DIO:

l.Schimek, Maximilian: Geschichte des Konigreiches Bosnien und Rama vont

Jahre867. bis 1741. Wien, 1787., Chr. Friedr. VVappler.
2.Engel, Johann Christian v.: Geschichte von Serbien und Bosnien, nebst einer Fortsetzung der
Denkma'Ier ungarischer Geschichte und der historischen Literatur der ungarischen Nebenlander. j

Halle, 1804., Joh. Jur. Gebauer. 495. str.

3.Klai, V.: Geschichte Bosniens bis zum Verfall des Konigreiches. Leipzig. 1885., 352. str. ,

4.Petriniensis, Dr.: Bosnien und das kroatische Staatsrecht. Poviestno-pravna studija. Zagreb,
1 898., Anton Scholz, 261. str. - j

5.Komlossy, Dr. Franz v.: Das Rechtverhaltnis Bosniens und der Herzegoivina zu Ungam. Mit
besonderer Rucksicht auf das Mittelalter. Preveo iz maarskoga E. K. Wien, Man, 1909.. 138. str.
6.Karapet, Ter-Mkntschlan: Die Paulikianer im Byzantinischen Kaiserrelche und vervvandte
ketzerische Erscheinungen in Annenien. Leipzig, 1 893., J. H. Hini iehova, knjižara, I63.str.
 H
7.Raki, Dr. Franjo: Bogomili i Patareni. »Rad« Akademije u Zagrebu, sv. 7, (str. 84. do
I80.),sv,8. (str. 121. do 210.), sv, 10. (str. 160.do263.).
8.Petranovi, Dr. Božidar: Bogomili, crkva bosanska i kršani. Zadar, 1867., 168. str.

9.P. Jeieni, Dr. Julianus: De Patarenis Bosnae {dissertatio inauguralis}. Sarajevo. 1908., Typis
Vogler & Comp.. 121. str.

Mani. seine Lehren und seine Schriflen. Leipzig, 1862.

lO.Fliigel:

11.11 Miiller. Dr. A.: Der Islam im Morgen- und Abendland (Allgemeine Geschichte in
Einzeldarstellungen, izdao W. Oneken, Berlin, u 2 sv., 1885. i 1887. Hi-storiseher Verlag Baumgartel.
I. sv. 646. Str.; H. sv. 685. str.

12.Prelog, Dr.: Poviest Bosne od najstarijih vremena do propasti kraljevstva, Sarajevo, J.

Studnika & Counp., 77. str.

13.Prelog, Dr.: Poviest Bosne u doba osmanlijske vlade, I. dio (1463. do 1739.), 178. str. J.

Studnika & Comp.

14.Thalloczy, Ludwig v.: Geschichte Bosniens und der Herzegovvina (Die osterreichische
Monarchie in Wort und Bild. Svezak: Bosnien und Herzegovvina), str. 179. do 276. Alfred Holder,
Wien.
15.Bašagi-Redžepaši Safvet, Beg: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g.
1363. do 1850.). Sarajevo, 1900.. 215. str.
16-Shek v. Vugrovec, Adalbert: Die Agrarfrage in Bosnien und der Herzegovvina. Izvadak
iz »Arbeitsnachvveis«, Wien, 1914., sv. 4., 40. str.
17Jeleni, Dr. Fra Julijan: Kuitura i bosanski Franjevci. 1. sv., Sarajevo, 19,12.,

Kramari & M. Raguz. 256. str.; II. sv., Sarajevo. 1915.. Kramari & M. Raguz, 602. str.
8Anonimno: Hrvatska Bosna (Mi oni tamo). Sarajevo, 1907.. Vogler & Co., 57.
1 i
str.

19Curipeschitz, Benedikt: Itinerarium oder der Botschaftsraiss des Josef von Lamberg
und Niklas Jurischitzdurch Bosnien, Serbien. Bulgarien nach Konstantinopel 1530. Izdala Eleonora
grofica Lamberg-Schvvarzenberg. Innsbruck. 1910., Wagners Universitats-Buchhandlung, 83. str.
20.Nemani, Davorin: Die Sprache in Bosnien und der Herzegovvina, (Die osterreichisch-
ungarische Monarchie in Wort und Bild, Svezak: Bosnien und Herzegovvina. Wien, Alfred Holder, str.
371. do 376.
21.Gliick, Dr. Leopold: Phvsische Beschaffenheit der einheimischen Bevlkerung. (Die
oslerreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Svezak: Bosnien und Herzegovvina.
Wien, Alfred Holder, str, 277. do 290.),
22. Die Lage der Mohammedaner in Bosnien, Od jednoga Maara. Wien, 1900., Adolf Holzhausen,
126. str.

23Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Godišta 1889. do 1915. Sarajevo,

zemaljska tiskara.
24.Samohrvat. Grudobran Kraljevine Hrvatske. Pretiskano iz »Hrvatskog
(Dr. Gjuro Deželi) :

prava". Zagreb. 1904.. Prva hrvatska radnika tiskara. 534. str.

25.Helfert, Frhr. von: Bosnisches. Drugo izdanje. Wien, 1879., Manz. 322. str.
26Mikloši, Fr.: Die slawischen Elemente im Rumanischen. Wien, 1861.. Karl Gerolds

Sohn. 69. str. (Iznesena ha sjednicama carske Akademije znanosti 18. srpnja 17. listopada 1860.). i

27Mikloši, Fr.: Ober die Wanderungen der Rumunen in den Dalmatinischen Alpen und den
Karpathen. Wien, 1 879., Karl Gerolds Sohn, 66. str.
28.Mikloši: Rumucische Untersuchungen. 1. Istro- und macedo - rumunische
Sprachdenkmaler. (Denkschriften der kafserlichen Akademie der Wissenschaften, phil- histor. Klasse,
XXXII. sv). Wien, 1882., 1. dio str. I. do 82; 2. dio str. 189. do 282.. Karl Gerolds Sohn.
29.Tha!!oczy, Ludwig v.: Studien zur Geschichle Bosniens und Serbiens im Mittelaller.
Preveo

Dr. Franz Eckhait. Munchen i Leipzig, 1914., Duncker& Humblot. 478. str.
30.Thalloczy, Ludvvig v.; Iztraživanja o postanku bosanske banovine. Posebni odtisak iz
Glasnika bosanskog zemaljskog muzeja. Sarajevo, 1906., zemaljska tiskara, 44. str.
 \
31.Bidermann, H. J.; Die Romanen und ihre Vertrelung in Oeslerreich. Ein Beitrag zur
Nationalitaten-Statistik
Staatsvvissenschaften. Graz,
und einleitenden Beroerkungen iiber deren Verhaltnis zu den Rechts- und
1877., Leuschner& Lubensky, 206. str.
^
j

32.Raki, Dr. Franjo: »Scriptores rerum croaticamm pred XII. stoljeem«. »Rad« LI. godište, 1880., -$
l

i str. 14I.do20I.

ZA PETI DIO: }
'
i
I.Pichler. Dr. A.: Geschichte der kirchlichea Trennung zwischen dem Orient und Occident
von den ersten Anfangen bis zu jungsten Gegenvvart. 1. svezak. Bvzantinische Kirche. 557. str.; II.

svezak. Die Russische Hellenische uod die ubrigen orientalisclien Kirchen. S dogmatskim dielom. ^1

]
Munchen 1864., 759 str. ._]

2.Norden. Dr. Walter: Das Papsttum und Byzant. Die Trennung der beiden Machte und
das Problem ihrer Wiedervereinigung bis zum Untergang des bvsantischen Reiches <I453.).

\
Berlin. 1903.. B. Behrs naklada, 754. str. 1
i 3.Finlay, George: Die Geschichte Griechenlands, von seiner Eroberung durch die Kreuzfahrer bis zur
Besitznahme durch die Tiirken, un der Kaisertums Trapezunt (1204. da 1461.). S englezkoga
preveo CarIB. Reiching. Tiibingen, 1853., H. Laupp, 494. str.
4.G£r6rer, Aug. Fr.: Byzantinische Geschichten. Izdao iz njegove ostavštine, popunio i nastavio Dr. J.

B. Weiss, I sv. Geschichte Venedigs von seiner Grundigung bis zum Jahre f 089. (608 str.); II. sv. 1 878
(669 str.); IH. sv. 1877 (872 str), Vereinsbuchdruckerei. r~1i

i
5.FalImerayer, Dr. Jacob Ph.: Fragmente aus dem Orient, 2. sv. 344. i 513- str. Stuttgart, 1845., J.
j

G. Cottascher naklada. uJ
6-Fallmerayer, Dr. Jacob Ph.: Gesammelte Werke von Jakob Philipp Fallmerayer. izdao
i Georg Martin Thomas. 3 sv.. 408., 559. i 503. str. Leipzig. I86L, Wilhelm Engelmann ""J

7.Fallmerayer, Dr. Jacob Ph.; Geschichle des Kaisertums von Trapezunt Munchen. 1827., Anton wj
Weber, 354. str.

8.Fallmerayer. Dr. Jacob Ph.: Geschichte der Hslbinsel Morea wahrend des Mittelalters, ,-,

|
II. sv.. 456. i 432. str, Stuttgart, 1830., J.G. Gotta. i
- J 9.Harpf. Dr. Adolf: Morgen- und Abendland. Vergleichende Kultur- und Rassen- Studien. Stuttgart. -J
1905.. 348. str.

! TO.Leuthner, Karl: Russischer Volkslmperialismus. Berlin, 1915- S. Fischer, 81. str.

^
ll.Jonquiere Vicomte de la: Historie de l'empire ottoman depuis sea origines jusqu-au traite de __]

Berlin. Pariš, 1881., Hacherte & Cie., 670. str.

12.Gulenpenning, A.: Geschichte des ostromischen Reiches unter de Kaisem Arkadius und
! Theodosius, 1885.
—
i

13.Zajedniar; Nadbiskup Stadtler Hrvatska Narodna Zajednica. Pretiskano iz "Htvatske J

Zajednice«. Sarajevo, 1910., Tiskara sarajevskog »Tagblatta«, 106. str.

J. M.: Bosnische Eindriicke. Politika studija. Wien,

14.Baernreither, Dr. 1908.. Manz, 58. str. - ,,

1 JosefLeo: Zur Geschichte des Panslavismus. »Das Neue Oesterreicht, sv. 5. (kolovoz
15. Seifert, Dr.
1916.}, do 27. i sv. 6. (rujan 1916.), str. 31. do 40.
str. 18. -J

j
1 6.CrenneviHe, Ludwig grof: Russische Kirchenpolitik. Oeslerreich ische Rundschau,
! XXXV., srpanj—rujan, 1912., str. 266. do 271. ]
J7.Rotbuch osterreichisch-ungarisches: Diplomatische Aktcnstiicke zur Vorgeschichte des
Krieges 1914. Wien, 1915.. Manz, 144. str.
J
ZA ŠESTI DIO.

l.Duic. Niifor: Istorija srbsko-pmvoslavne crkve od prvieh desetina VII. vieka do naših dana. J
Beograd. 1891.
; i 2Jireek, Constantin: Der Grossvezier Mchmed Sokolovi und die serbischen Patriarchen
L ..-! Makarij und Antonij. Arhiv za slavensko jezikoslovlje IX. (1886), Berlin, 1886.

[ 1

Li

**&&
 3.Ruvarac, Hilarlon: Nochmals Mehmed Sokolovi und die serbischen Patriarchen. Arhiv za
slavensko Jezikoslovlje X. (1887.). Berlin, 1887., str. 43. do 53,

4.Niketi: Istorijski razvitak srbske crkve. (Godišnjak beogradskog družtva uenjaka, sv. XXXI.,
str. 72. do 75.)
S.Fiedler, J.: Union der Wallachen in Slawonien und Syrmien.(Posebni
Beitrage zur
odtisak iz Spomenica Carske Akademije Znanosti (godište?).
.Starevi. Dr. Ante: Ime Srb. Zagreb, 1868.
7.Starevi, Dr. Ante: Pasmina slavosrbska po Hrvatskoj. Zagreb. 869. 1

8-Starevi Dr. Ante: Bili k Slavstvu ili k Hrvatstvu? Zagreb. 1867.

9.Hentschel. Willibald: Varuna. Das Gesetz des aufsteigenden und sinkenden Lebens in der
Geschichte, 2. izd., Leipzig, 1 907., Theodor Fritsch, 626. str.
10.Wahrmund Adolf: Das Gesetz des Nomadentums und die heutige Judenherrschaft.
11 .Stevvarl, Chamberlain Houston: Die Grundlagen des XIX. Jahrhunderts. Puko izdanje. IX.
izd. Munchen, 1909., I. polovica 632. str., II. polovica 633. do 1240. str.

I2.Sombart, Wemer; Die Juden und das Wirtschaftsleben. Leipzig. 1911., Duncker & Humblot,
478. str.

13.Šafarik, Paul Josef: Geschichte der slawischen Sprachen und Literatur. Ofen, 1826.. sa. kr. ug.
sveuilišnim spisima, 524. str.

14.Der Gegensatz Monarchie und Russland. Od Jednog bosanskog Hrvata.

zvvisclien unserer
Zagreb, Revue br. 1. od sienja 1912., str. 5. do 10.
Siidslavische
I5.Stefanovi-Karadži, Vuk: Koveiži za istoriju, jezik obiaje Srba sva tri zakona. Wien, i

1849., Druckerei des armenischen Klosters. 152. str.

16.MiIojevi, M. Odlomci istorije Srba. Beograd, 1872.

S.:

l7.Lazi, Sima Lukin: (Vra-Pogada): Srbi u davnini. Zagreb, 1 894., Tiskara Karla Albrechta,
232. str.

l8.Begovi, Nikola: Istorija Srbske crkve. Novi Sad. 1874.

19-Poli, Martin: 1860. do 1880. Parlamentarna poviest kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, s
bilježkama iz politikog, kulturnog i družtvenoga života. Zagreb, 2. sv. I. sv. 1899.; 11. sv. 1900. Franz
Suppan.
20.Starevi, Dr. Ante: Djela Dr. Ante Starevia. Zagreb. 1893794., 3 sv., 446. str., 70, i 446. str.,

Anton Scholz
2 1 .Herkalovi, Thomas: Vorgeschichte der Okkupation Bosniens und der Herzegowina.
Zagreb, 1906., Milivoj Majcen. 187. str.
22.Pavlinovi, Mihovil: Hrvatski »Narodnoo Lista", 287. str.
razgovori Zadar 1 877., tiskara
23.Pavlinovi, Mihovil: Pjesme besjede. Zadar, 1873., tiskara "Narodnog Lista", 333. str.
i

24.24. Pavlinovi, Mihovil: "Puki spisi". Zadar, 1876., tiskara "Narodnog Lista", 533. str.
25.Adelung, Friedrich: Katharinens der Grossen Verdienste um die vergleichende Sprachkunde.
Petrograd, 1915., Friedrich Drechsler.
26.Spalaikowitsch, M. J. docteur en. droit: La Bosnie et l'Hercegovine. Etude d'histoire
diplomatique et de droit intemational. (Couronrte par la faculle de droit de Pariš). Pariš, 1899.. Arthur
Rousseau, 343. str.

27.Schneller, Dr. Jur. Hans: Die staattsrechtliche Stellung von Bosnien und der Herzegowina.
Leipzig, 1892., H. G. Wallmann. 214. str.
28.Tvrtkovi, Ivan: (J. Steinhardt) Konig Peter und die revolutionare grosserbische
Bewegung. Oesterreichische Rundschau od 1. listopada 1908.).

29-Oesterreichisches-ungarisches Rotbuch: Diplomatische Aktenstucke zur Vorgeschichte des

Krieges 1914. Volksausgabe. Abdruck der Aušgabe mit einer Einleitung. Wien, 1915.,
officiellen
Manz. 144. str.
30.MažuranJ, Ivan: "Smrt Smailage engia". Tumaenje od prof. Dragutina Prohaske.
Beograd. 191 L. Nova Štamparija Davidovi, 98. str.

31.Brunswik, Benoit: Le traite de Berlin, annote et Commenle. Pariš, 1878., E.PIon et Cie., 323.
str.
i

'1

J
rU

3
.1

ZA SEDMI DIO:

l.Maver, Dr. Franz Martin: Geschichte Oesterreichs mit ROcksicht auf das Kulturleben. HI. izd. ]

Wien i Leipzig, 1909. 1, sv. 671 str; II sv., 861. str., Wilh. Braumiiller.
.
j

2.Friedjuiig, Heinrich: Oesterreich von 1848. bis 1860. II izd. Stuttgart i Berlin, I. sv., 1908.,

5 12 str.; II sv. 1912., 569

3 Šulek, Dr. Bogoslav: Hrvatski ustav
str. J. G. Cottasche Buchhandlung Nachfolger
ili Konstitucija godine 1882. Zagreb, 1883., 318. str. Dionika
^ j

tiskara
4.Seton Watson, R.W.: (Scotus Viator). Die sudschlawische Frage im Habsburger Reiche. Berlin,
1913., Meyer&Jessen 639 str.
5.Sosnosky Theodor von: Die Balkanpolizik Oesterreich-Ungams seit 1866., Sruttgart i Berlin, I.
^
^_i

sv. 1913., 302. str.; II. sv. 1914., 405. str., Deutsche Verlagsanstalt.
6,Wurm, Christian Friedrich: Diplomatische Geschichte der Orientalischen Frage. Leipzig, 1858., _
F.A. Brockhaus, 520 str. i

7.Rauter, Dr.: Geschichte Oesterreichs von 1848. bis 1890. Skizze mit besonderer Berucksichtigung ~J
der VerfassungsennvickJung. Wien, 1890., M. Perles, 103. Str.
8.Horvat, Dr. Rudolf: Najnovije doba hrvatske poviesti.1790. do 1906. Zagreb, 1906., Izdanje Matice ri
Hrvatske, Dionika tiskara, 296. str.
9Horvat, Dr. Rudolf: Hrvatski pokret u godini 1848. 1, sv., U proljee 1898., 70 str.; II. sv.; U ljetu. ^ [

1898., 228. str.; III. sv.; U jesen. 1898., 229-Str.; IV. sv.,; U zimi. 1899. 120. str.

lO.Risti, Jovan: Srbija i srbski pokret u Ugarskoj, 1 848749. Glasnik srbskog uenog družtva, knjiga H
55., Beograd, 1884., u štampariji kraljevine Srbije, str. 1. do 54. j
ll.Samassa, Paul: Der Volkerstreit im Habsburgerstaat. Leipzig 1910. Dietrichsche
Verlagsbuchhandlung, 184. str.
12.. Springer, Dr. Rudolf: Grundlagen und EnhvickJungsziele der Oesterreichisch-ungarischen ]

Monarchie. Politische Studie. Wien i Leipzig, 1906., Franz Deuticke, 248 str. uJ
13.,Omega: Was soil mit Bosnien geschehen? Wem gehort Dalmatien' Politisch historische
Fragmente. Wien, 1910., Christoph Reissers Sohne, 74 str. "_~]

14.. Šegvi, Kerubin: Dr. Ante Starevi, njegov život i njegova djela Zaoreb, 191 L, 337. str.,
j
Tiskara Hrvatske stranke prava.
15.. Prvo progonstvo Eugena Kvatemika. Godine 1858
Segvii, Kerubin: do 1860. prilog za
i
najnoviju hrvatsku poviesL Po njegovom dnevniku napisao K. Š. Zagreb, 1907., 221 str. Simuni i
drug. ^3
16.. Anonimno: Rat Hrvata s Maarima godine 1848749. Zagreb 1902 Dionika: tiskara,

445 str. " i)

17.. Karli Dr. Petar: Kraljski Dalmatin, 1806. do 1810. Matica Dalmatinska, Zadar 1912.,
i
164 str.

18.. Kisi, Vinko; Jubilani broj "Narodnog Lista« do 1912., Zadar 1812.
(II Nazionale) 1862
l9.Lakatoš, Josip: Narodna statistika. Zagreb, 1914., Pucka tiskara d d 80 str.
20.Fumier, Dr. August: Wie wir zu Bosnien kamen. Eine historische Studie. Wien, 1909.,
, i
Christoph Reissers 'Sohne, 96 str.

21.Mandic, Dr. Mihovil: Poviest okupacije Bosne i Hercegovine, Zagreb 1910. Matica Hrvatska,
100 str.

22.Tausk, Hermann: Bosnische Erlebnisse. Sudslavische Revue, Godište 1912., br. 28, 29, 30, 31;
godište 1913.br. 1,2,3,4,5,6,7,9, 10,11, 13, 15, 16, 17, 18, 19,22,23,24.
23.Wagner, Herraenegild: Der geniale Zicteackkurs. Niz lanaka o prilikama u Bosni i
Hercegovini Sarajevo, 1908., u vlastitoj nakladi Bosanske Pošte, 76 str.
24Bematzik, Piof. Dr. F..: Die osterreichischen Verfassungsgesetze, II. izd. Wien, 191 1, Manz,
1160 str.

25.Horvat. Stephan pl.: Uber Kroatien als eine durch Unlerjochung envorbene ungarische
Provinz und des Konigreichs Ungam wirklichen Teil Leipzig 1844 kod Karla Franza Kohlera, 1 08
str.

26-Pestv, Friedrich: Die Entstehung KroatieNs. (Posebni odtisak iz Ungarische Revue 1882.)
Budapest, 1882., Friedrich Killian. 86 str.
"1

ni 1 . Klai, Vjekoslav: Da lije njekadanja Slavonija bila isprvice hrvatska ili ugarska zemlja. »Vienac«,
najugledniji hrvatski beletrisliki list)- Godište 1882-, br. 35 do 42.
^
i

2.Charmatz, R.: Oesterreichs innere Geschichte von 1848. bis 1907. (Iz »Natur und
Geistervvelt" II. izd.)- Leipzig, 1. sv. 1911-, 146 str.; II. sv. 1912., 176 str.
*~)
3.Georgewich Dr. Vladan: Die serbische Frage. Stuttgart i Leipzig. 1909., Deutsche
l Verlaganstalt, 148 str.

4-Pellegrini-Danieli Dr. Cesare pl.: Das Wesen und die juristische Natur des Kolonals in Dalmatien.
(Zeitschrift fiir VoIkswirtschaft, Sozialpolitik und Venvaltung, 21 sv., 1912., IV. sveši, str. 524. do
1 546.).
J 5.Gopevi, Spiridion: Russland und Serbien, 1804. bis 1915., po izvorima taj nog arhiva u
Perrogradu i Parizu, te bekog arhiva. Munchen, 1913., Hugo Schmidt, 188 str.
--» 6.Kjellen. Rudolf Dr.: Die Grossmachte der Gegenwart. Preveo Dr. C. Koch. Leipzig i Berlin,

1 9 1 5., B. G. Teubner, 208 str.

*-*
7.Cviji, Dr. Jovan: Aneksija Bosne i Hercegovine i srbski problem. Beograd, 1908., Državna tiskara,

64 str.

^ 8.A-Z: Die Serbenfrage und der Hochverretsprozess in Agram. Wien i Leipzig, 1909-, naklada c.w.
Stern, 61
J str.

9.35.Funder, Dr. Friedrich: Aktenstiicke zur grosserbischen Propaganda in Oesterreich-Ungarn, den

Wiener Geschvvomen unterbreitet von Dr_ Fr. Funder, Chefredakteur der Reichspost. Wien, 1909.,
naklada »Reichsposta«, 35 str

wi lO.Grunberg, Dr. Karl: Die Agrarverfassung und das Grundentlastungsproblem

1 1.in Bosnien und der Herzegowina. Leipzig, 191 1 ., Dunker Humblot. 120 str. &
H ZA OSMI DIO:
-J I.Kurtovi. Šukrija: O nacionalizovanju Muslimana Sarajevo. 1914., Tiskara "Narod", vlastita
naklada pisca, 54 str.
1 2.Tomi, Jaša: Kako se zovemo, Srbsko i Hrvatsko pitanje. Novi Sad, 1909., Dr. Svet. Mileti, 176
i str.
U 3.Miklosich. Franz: Vergleichende Lautlehre der slawischen Sprachen. Wien, 1 879., VVilh.
BraumuIIer, 1 sv. Lautlehre 589 str.
"^ VVinters
4.Leskien, A.: Grammatik der serbo-kroatischen Sprache. Heidelberg, 1914., Carl

o> Universitatsbuchhandlung, 588 str.

5.Danicic, Gjuro Dr.: Dioba slovenskih jezika. Beograd, Državna štamarija 15 1874., sir.

'"i
.Vulovi, S.: Tko su bili starosjedioci Boke Kotorske. Vienac, 1892., br. 2. do 4.
7.Šurmin Gjuro: Osobine današnjeg sarajevskog govora. "Rad Akademije, sv. 121 iz godine
J 1875., str 186. do 2 10.
8Jurii, Dr.: Svjetski rat i Hrvati. Zagreb, 1915., Mirko Brever, 88 str.

9.Stojanovi, Nikola: Srbi i Hrvati. Novi Sad, 1902., Srbska tiskara. Dr. Svetozar Mileti
IO.Šurmin, Gjuro: Hrvatski preporod. Zagreb, I. sv. 1903., 266 str.; II. sv. 1904., 327 str., Dionika
tiskara
ll.Raki Dr. Franjo: Pnlozi za poviest humanizma i renaisance u Dubrovniku, .Dalmaciji i

Hrvatskoj. 1. Ivan Ravenjanin, uenik Petrarkin, dubrovaiki kancelar (1384. do 1387). Kao
^j predtea humanizma u Dubrovniku. »Rad« Akademije u Zagrebu, sv. 74. str. 134. do 191.

!2.Ruvarac, Dimitrije. protojerejvo šta ste nam krivi! Posveeno Obzoru. Zemun 1895., Sima Paji
., 13.Mazzura, Dr. Šime i Derenin, Dr. Marijan: Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj.
Zagreb, 1894.. Dionika tiskara. 68 Str.
-* 14.Marjanovi. Milan: Hrvatski pokret. Dubrovnik. I. sv. 1903.. 118 str.; II. sv. 1904., 132
str. S dodatkom Hrvali i Talijani. Tisak dubrovake hrvatske tiskare.
15.Zagorac, Stjepan: Istina o riekoj rezoluciji. Zagreb, 1 905.. Brafa Kralj. 32 str. 1 6.
16Mili, Vicko: Postanak rieke rezolucije i niezine posljedice. Pretiskano iz »Narodnoga
^ Lista«. Zadar, 1907., 25 str.

l7.Potonjak, Dr. Franko: Iz mojih politikih zapisaka. Zagreb, 1914., Mirko Breyer, 202
str.
 1*^

•~"1

1
.i)

-Ti

. i)

18. Šupilo, Frano: Dubrovani Jesu li Hrvati? Pretiskano iz Crvene Hrvatske, Dubrovnik,
1 892., naklada Crvene Hrvatske, 1 16 str. r-j)

1 9.1bler, Janko: Hrvatska politika 1903. Zagreb, 1914.

J
20.Bez pisca: Balkanski rat. Sisak (bez broja godine, ali 1913.). Tiskara Janka Dujaka, 104 str.
2 1 .Marjanovi, Milan: Narod koji nastaje. Rieka, 1913., G. Trbojevi.
/
~*
22.Skerli, Jovan: Današnji srbsko-hrvatski nacionalizam. Rieka, 1913., G. Trbojevi, 65 str.
23-Pribievi, M.: Naš najvei junak. Rieka, 1912., G. Trbojevi. j
24.Mitrinovi, D.: Novi moral. Rieka, 1913., G. Trbojevi.
25.Šiši, Dr. Ferdinand pL: Nach der Annexion. Zagreb, 1909. Tiskara Hrvatske stranke prava, 41 r -|
str. !

26.Zenker, E. V.: Die staatsrechtliche Stellung Bosniens und der Trialismus, (lanak u ^
»DieWage«od 24. kolovoza !912., str. 753. do 769.).
27.Kovacevi. N.: Put do Trializma. Zagreb, 191 1.. Tiskara Weiser, 40 str. rl
28.N. B.: Trializam hrvatska država, Dubrovnik, 191 J-, Tiskara de
i Giulll, 20 str. 1

29-Supilo, Frano: Dubrovani jesu li Hrvati. Dubrovnik, 1 892,, naklada uprave lista »Crvena
Hrvatska«.
rt
30.Naumann, Friedrich: Mitteleuropa, Berlin, 1915., Tisak i. naklada Georga Reimera. 299 str.

31.Hunfalvy, Paul: Ethnographie von S dozvolom

Ungarn. pisca preveo na njemaki prof. —
J. H. Schvvicker. Budspest, 1877.. Franklin Verein, 446 str.
32.Bogievi, Vlatko: Bosna i Hercegovina srbske su zemlje po krvi i jeziku, Mostar. 1908., r ~\

Tiskara Naroda, 85 str.

^j
33.Burgess, Jobu William prof.: Der europaische Krieg, seine Ursachen, seine Ziele und šeine
voraussichtlichen Ergebnisse. Leipzig, 1915.
34.Zenker, E. V.: Die nationale Organisation Oesterreichs, Berlin, 1916., C. A. Schwetschke &
Sohn, 63 str.

ZA DEVETI DIO:
'1
l.Redslob, Robert Dr.: »Abhangige Lander«. Eine Ana!yse des Begriffes von der ursprunglichen _j
Herrschergevvah Leipzig, 1914. <->>

2.Crenneville, Ludwig grof: Oesterreich-Ungarns Wirtschaftsverfassung, Balkanpolitik und

Staatsverfassung. Wien Leipzig. 1910.i
"1
3.CrenneviIle, Ludwig grof: Gross-Oesterreich von Venedig, Styria, Graz und Wien, 1908. j
4.Crenneville, Ludwig grof: Bosniens natiirliche Zugehoricigkeit. (Oesterreische Rundschau, sv.
XVII., sveši 6., 1 5. prosinca 1908.). _ ^
5,Kretschmayr, prof. Dr. Heinrich: Geschichte von Venedig. I. sv. Gotha, 1905., Friedrich Andreas
Pcrthes, A. G., 522 str. - i

Matteb Giulio: Das Dalmatinische.T. sv.: Einteilung und Ethnographie llivriens, 316
6.Bartoli, Dr.
-
str.; 11. sv.: Glossare und Texte, Grammattk' und Lexikon, 468 str. (Kaiserliche Akademie der

Wissenschaften, Schriften der Balkankomrnission linguistische Abteilung.) Wien, 1906., Alfred

J
Holder.
7.Bruckner, Dalmatien und das osterreichische Kiistenland. Predavanja održana u
prof. Dr. Ed.:
ožujku 1910., prigodom prvog putovanja bekog sveuilišta. Wien i Leipzig, 1911., Franz Deuticke,
50 str. ^ j

8-Ungarisches Statistisches Jahrbuch. Neue Folge. XXI. sv. za 1913. (Izdao kr. ug. Statistiki
Središnji Ured po nalogu kr. ug. Ministarstva za trgovinu.) - -*.

9-Oesterreichs statistisches Handbuch, fur die im Reichsrate verlretenen Konigsreiche und Lander!
XXII godište za 1913.
lO.Munin: Oesterreich nach dem Kriege. Forderungen eines aktiven osterreichischen Politikers.
Jena, 1915. Eugen Diederichs. 32 str.

II.Foerster, F. W-: Das oesterreichische Problem vora ethischen und staatspadagogischen _,.j

standpunkle. Wien, 1916., Hugo Heller & Cie., 45 str,

12.Hegediis, Roland pi.: Ungam nach dem Kriege.(Letci za probuenje Austro-Ugarske.) Warnsdorf, i

1916., Ed. Slrache. 84 str.

 . —

KNJIŽEVNOST
O HRVATSKO-SRBSKOM PITANJU
I O PROBLEMIMA, KOJI SE SPOMINJU U OVOJ KNJIZI 1
Sakupio: FEDOR PUCEK

Gdje nije drugaije oznaeno, upotriebljene su ove kratice:

M. H. = Matica Hrvatska
i

L.M.S. = Letopis Matice Srpske

S. K. G. = Srpski književni glasnik
S. K. Z. = Srpska književna zadruga

Agatonovi Rad-, prof.: Odno-

Abbott G. F.: Macedonian folklore. šaji izmeu Srbije i Bugarske od 12. — 15.

Cambridge 1903. veka. Beograd 1899. Str. 167. (ir.).

Abbott G. F.: The tale of a tour in Alaupovi Tugomir dr.: Razvijanje narodne
Macedonia. London 1903. 356 str. ilustr. misli u Bosni. Zagreb 1918. Hrvatska Njiva, br.
Abramovi Mihovil: Jedan doprinos k pitanju 10.
oblika hrvatske krune (Ein Betrag zur Frage der Alberti Mario: Adriatico e Mediterraneo.
Forra derkroatischenKrone}. — Zagreb Milano 1915.
.1

1 Šišiev Zbornik.
929., Alesani Attilio: La Dalmazia, manuele
Achleitner Arthun Reise im slavischen di geografia fisica ed antropica. Žara 1933.
Suen (Dalmatien und Montenegro). Berlin A 1 k o v M.:
i Balkanski rat. Sisak,
1913. 8°. 310 str. J. Dujak 1912.8°
Adam R.: Ruins of the palae of the Alkovi M.: Put Beograd — Sofia
emperior Diokletian at Spalato, London Carigrad. Sarajevo 1911. 8°
Adami Vittorio:lconfini d'Italia nelle Alkovi M.: Die Balkanfrage.
concezioni storiche letterarie e scientifiche, VerSffenllichungen der Handelshocbschule,
Milano 1917 Miinchen, Heft Munchen und3. Leipzig.
Adami Vittorio: 1 Panduri. Izva- Duncker &Humboldt 1914. 8°
dak Žara 1 93 1
iz Ri vista Dalmatica. A 1 k o v i M.: An observer in the near
Adami Vittorio: Un regimento italiano di East. Ev. Nash, London, 1907. 8°.
Dalmati 1 805.- 8 4. Žara 1 925.
1 1 A m a d o r i-V
r g 1 i: La politica estera
i i

Adamov E. A.: Konstantinopol 1 1875—1915. Bitonto 1916.

italiana
prolivv po sekretnvm dokumentam byvšago Amelot de la Houssave: Historie des
Ministarstva inostranih djele, vol I. II. Uscoques. Amsterdam 1682.
Moskva 1926, Anderson M a x: Daš Staatsrecht
Adamovi Jova: Privilegije srpskog naroda u des Konigreiches Bulgarien. Greifswald
Ugarskoj, Zagreb 1902. (ir.) 191 1.8"
A d a movi L.: Die Pflanzemvelt Andrassv Georges: Reglement des Queslions
Dalmatiens eipzig, Klinkenhardt A. 191 1. 8°. de frontieres entre la Vougoslavie d'une part et
Adamovi V.: Rijeka, topografino f'ltalie, l'Autriche et la Hongrie d'autr part.

povjesnike bilješke. Dubrovnik, Pasari, Belgrade-Paris 1934., str. 23.

1904. 8«. Andrejka JemeJ pl. Slovenski :

A da movi Župa, topografino

V.: v Bosni in Hercegovini 1878. Družba Sv.
fantje
povjesnike bilješke. Dubrovnik 1901.8°. Mohorja v Celovcu 1904.8°
Ademol 1 o U.: 1! terrilorio del Montegro Andri A.: Geschichte des Fursten-
nelle sue vicende storiche, u Le Vie d'Italia e del thums Montenegro. 1853.
Mondo» 1.(1933.). Andri Nikola: Hrvatski ilirizam
i srpstvo. Vijenac 1894

Andri dr. Nikola: Pod apsolutizmom. Zagreb kolo IV., 1908.

1906 Androvi Ivan: Dvanaesti sat. Dubrovnik, 1901.
Andri Nikola: Putovanje Gajevo po Rusiji. Hrv. Androvi Ivan: Habzburžki dom i hrvatsko
državno pravo. Sarajevo 1 907. Appendini Fr. M.: Noticie istorico-critiehe sulle
Androvi Ivan: Hrvati i Talijanci. str. 88. antiehita, storica e letteratura de Ragusei. ragusa
Androvi Ivan: Hrvatska zemlja 1. Sušak 1898-, 1802.
str. 124. Aranza dr. J.: Woher die Siidslavischee
Androvi Ivan: Nove struje? Zadar, 1908. Colonien in Suditalien. Archiv f. slavisehe
Androvi Ivan: O srbstvu. Dubrovnik, 1899. Philologie, XIV.
Androvi Ivan: Po Ravnim Kotarima i krškoj Archille Jean: Et le Montenegro. Birmingham
Bukovici. Zadar, 1909. 1917.
Androvi Ivan: Prema Sjedinjenim Državama. Arginteanu Jon: Istina Romanilor Macedoneni
Zagreb 1910. din timpurile ele mal vechi pana in zilele

Androvi Ivan: Rieko pitanje prema Hrvatskoj i noastre. Bucuresti 1904.

Ugarskoj u poviesti i u politici od postanka do Arnautovich Dragomir: Au carrefour de
dana današnjega. Rieka, 1911. l'orient. pariš 1917. str. 48.
Androvi Ivan: Beitrag zur slavisch — Arnautovich A.: De la Serbie a la Yougoslavi,
germaniscben Kulturgemeinschaft. Triest, 1915. Questions contemporaines NO. 13 Pariš 1919.,
Androvi Ivan: Dantes Urteil uber ltalien. Triest. str. 40.
1916. Arnautovich Alexandre: Un Poete de l'Unite
Androvi Ivan: Das Verhaltnisse zwischen Yougoslave, Pariš.
Kroatien und Ungarn. Wien, 1904., str. 53 Ameth: Maria Theresia. 1. - VII.
Androvi Ivan: Die Triester Frage im Verhaltnis Arsenijevi Lazar: Istorija srpskog ustanka.
zu Oesterreich und ltalien. Triest, 1916. Beograd 1899. str. 1020.
Androvi Ivan: Apunti polemici alFopuscuio del Arthner Therese von: Briefe iiber einen Teil von
Dre L. Gumplovitz: "Le origini storiche dei Croatien und ltalien. Pesth 1830., str.337.
Serbi e dei Croatr'., str 28. Aquila Veris (A. de S.): Kroatenliebe.
Androvi Ivan: le questione croata in risposta al Novelistische Reminiszenzen.- Wien 1910., str.

discorso pronunziato de S.E. Pasquale Villari nel 75.

XIII. congresso della Dante Alighieri a Siena. Asboth Johan von: Bosnien und die
str. 74. Hercegovina. Reisebilder und Studien. Wien
Androvi Ivan: Lettera aperta a S.E. Pasquale !888.rHolder
Villari. str. 38. Ashmead Bartlett Ellis: With the Turks in

Angeletti O. J.: Difesa del Adriatico. 1928. Thrace. London, Steinemann 1913. 8°
Anjikov Ev.: Maniheji i Bogumili. (Glasnik Askevv A. and C: The stricken land. London
Skopskog naunog društva, V. 1929.) 1916.
Antoljak dr. Stjepan: Dalmacija Venecija na i Atom: Kakva jr bila srdnjevjekovna crkva
preliminarima u Leobenu na mira u Campo
i bosanska, vjera bosanska? (Bosanska vila 1 892.
Formiu. Zagreb 1936. i 1894.)
Antoljak dr. Stjepan: Jedan nepoznati akt o Auerbach Bertrand: Les Races et les

nacionalnom radu biskupa Maksimilijana Nationalites en Autriche-Hongrie. Pariš 1917.

Vrhovca. Zagreb 1937., Croatia Sacra, str. 1 19. Avakumovi - Ribarac: Odbrana u narodnoj
Antoljak dr. S: Les renseignements autrichiens skupštini. Beograd 1893.
sur la Dalmatie francaise en 1806. - 1808. I Avancini Avancinio: L'italianitta del Trentino

Zagreb 1940. Anales de F Institut francaise de della Vanezia Giulia e della Dalmazia. Milano
Zagreb, br. 13. 1914.
Antoljak dr. S: Etat des esprits a Zagreb et en Avelot H. ct J. de la Naziere: Montenegro,
Croatie a Tegard des Francais en 1 809. Zagreb Bosnie. Hezegovine. Pariš
1938. Anales de I' Institut francaise de Zagreb, Babi Ljubo: S Eugenom Kvaternikom. Zagreb
br. 5,-6. 1902. Hrv. Misao br. 8.

Antoljak dr. S: La remise aux Francais dc Rijeka Baemreiiher J. M.: Bosnische Eindriicke. Wien,
du littoral croate et de la Croatie d'au dela de la Manz 1908.8°
Save. Zagreb. 1939. Anales de Plnstitut Baernreither: Ein Herbstansflug in die
francaise de Zagreb, br. 1 0. Dinarischen Alpen. Wien, Manz, 1913. 8
Antoljak dr. S: Les repercussions de la Bahr Hermann: Austriaca. Berlin, 1911.
Revolution francaise en Croatie. zagreb 1939. Bahr H: Dalmatinische Reise. Berlin 1909. 8°

Anales de I' Institut francaise de Zagreb, br. 9. 162 str. sa slikama

Antoljak dr. S: Commenl la Dalmatie devint Bajki dr. V. J.: Istorija srpske trgovinske
francaise. zagreb, 1939. Anales de Flnstitut politike. Sv. I. Austro-Ugarska trgovinska

francaise de Zaareb. br.8. politika na Balkanu do 1880. god. Beograd

 1

1902., XIII. i 84 str. Croate. Pariš 1933.

Baiza dott. Giuseppe de: La questione Bankovi Mihajlo: Solun 1914. - 1916. godine
montenegrina. Budapest 1928. Beograd, str. 48 (ir.)
m
" i

Bajza Josef: A Horvat Kerdes. Budapest 1 94 1 ., Banovi Slobodan: Srpsko-bugarski rat. Beograd
str. 528 1901., str. 168 (ir)
Baki dr. U.: Srpsko rodoljublje i Banovi Stjepan: Zajedniki izvor i znaenje
otaastvoljublje. Beograd 1910., str. 153. biranja koruških vojvoda i seoskih kraljeva u
Bakoti dr. Lujo: Srbi u Dalmaciji, Beograd Dalmaciji. Zagreb 1931., Hrv. Kolo XII.
1939. (ir.) Banjanin Jov.: Hrvatska i Maari. Niš 1915., str.

Bakunin Michael: Aufruf an die Slavven! Von 21 (ir.)

Banjanin Jovan: Južni slaveni u Austro-Ugarskoj
1
einem russischen Patrioten. Koethen 1 848.
Balasev G. D.: Minalo Blgarsko-Makedonsko i rat. Niš, 1915., (ir.)
J
nauno spisanje. Sofia 1909. do 1915., 9 sv. Banjanin Jovan: Nemiri u Hrvatskoj. Prag 1897.,
Balentovi Ivo: Bosna u sklopu hrvatskih Novo doba 3/4
zemalja. Zagreb 1940., Hrv. Smotra 1 - 12. 1 . Banjanin Jovan: Šupilo i rijeka rezolucija.
Balentovi Ivo: Okupacija Bosne Hercegovine. i Zagreb 1926., Nova Evropa, II., br. 11.
Zagreb 1939., Hrv. Smotra br. 3 Bar Andre: Bosna i Hercegovina, Austrijska
Bali Smail: Dva Istoka u Hrvatskoj. Zbornik uprava 1878. do 1903. godine, Beograd 1906.,
hrv. sveuilištaraca, 1942. str. 239 (ir.)

Balcanicus (Proti): Albanski problem i Srbija i Bar Andre: Majska revolucija u Srbiji. Beograd
Austro-Ugarska. Beograd, G. Kom. 191 3., 1 1 Barac Antun: Ilirska knjiga, Beograd
str. 1937.. str.

Balcanicus: Srbi i Bugari u balkanskom ratu. Barac Franjo: Croats and Slovenes, friends
Beograd, str. 157 (ir.) of the Entente in the World War, Pariš 1919.,

Balcanicus: Serbien und Bulgarien im str. 128.

Balkankrieg 1912./13. Leipzig, Wigand 1913. Barac Erancis: Les Creates et les Slovenes ont
Balcanicus: La Bulgarie, Ses ambitions et sa ete les amis de Pentente pendanl (a guerre, Pariš
trahison. Pariš 1915., str. 292. 1919.
Ballif Philipp:Romische Strassen in Bosnien Baradadr. Miho: Episcopus Chroatensis.
und de rHerzegovina. Wien, 1893., 1898., I. II. Zagreb 1 93 1 . Croatia sacra sv. 2.
Th. 4° Izdano od b.-h. zemaljskog muzeja. B a r a d a dr. Miho: Hrvatsko-bugarsko
Balogh Pal: A nepfajok Magvarorszagon. susjedstvo, Predavanje u hrvatsko-
Budapest 1902. bugarskom družtvu, Zagreb 3941.
Bamberg F.: Geschichte der orientalischen Baradadr. Miho: Iz starohrvatske poviesti.
Angelegenheiten im Zeitraume des Pariser und Zagreb 1933. Nastavni vjesnik.
des Berlines Friedens. 1 888. BaradaMiho: Podrijetlo hrvatskog plemstva
Ban Matija: Državoslovna razprava s (uasopisu za hrv. povicst) Zagreb 1943.
Vidovdanom. Beograd 865-, str. 28 (ir) 1 1 BaradaMiho: Vrijeme smrti o obiteljski odnosaji
Ban Matija: O Ivanu Gunduliu. Srpska kr. bana Mladena II. (Le temps de la mort et les
akademijaa, knj. 333. - Glas IV., Beograd 1 888., relations familieres du ban Mladen 1L),
8° 32 (ir) Zagreb 1929. Šišiev Zbornik.
Ban Malhias: Solution de la question d'orient. Bar ba rich E.: Albania, Roma, Voghera 1905.
Belgrade 1885. 8°.

Ban R. Stjepan: Hrvatski razgovori odgovori. i Barbal i Fran: Vjerska sloboda Hrvata
Novi Sad 1903., str. 267. i Slovenaca u Istri, Trstu Go-rici. i

Band Moritz: Dalmatien, das Land der Sonne. Zagreb 1931.

Wien, 1910. 8°, Vili., 122 str. sa 142 fotografije. Barbulesko 1.: Rumuni prema Srbima i
llustr. i I karta. Bugarima, naroito s pogledom na pitanje . j
Baneletti Entimio: La italianita della Dalmazia makedonskih Rumuna. Beograd 1908., str.

dal pumo di vista storico-giuridico. Sul dritto di 176.

nacional ita e di aulodecisione del popoli. Milano
1919.
Bani Milan: Crna internacionala prema
hrvatstvu i jugoslavenstvu. Sušak 1930-, str. 54.
Bani Milan: Razpeti na razkršu. Jedan Hrvat o
Jugoslaviji. 1934., Zagreb, str.171
Banich Milan: La Vougoslavie vue par un
Barbulescu I.: Relations des Roumains, avec Bauer dr. Ernest: Hrvati u tridesetgodišnjem
les Serbes, les Bulgares, les Grecs et la Croatie ratu. Zagreb 1941., M. H.. str. 148.
en liafson avec la question Macedo-Roumaine. Bauer dr. Helmut: Ein Vielvolkerstaat

Jaši 1912., str. 371. zerbricht. Berlin-Leipzig 1941., str. 129.

Barbulescu lllie: Les Roumains, en face de Bauer O t o: Balkanski rat i njemaka svetska

pretentions serbes, bulgares, et greques en politika.Beograd (ir.).

Macedoine. Revue de Roumanie 1 (Bucarest Bauer Otto: Der Balkankrieg und die deutsche
1910.), p. 11.— 32. Weltpolitik. Berlin 19-12., str. 52.

Barbi A n r i : Srbi pod Jedrenom, Baumberger G.: Blaues Meer und schwarze
Beograd 1913.. str. 75 (ir.). Berge. 3. izd. Einsiedeln, Benzinger & Co..
Barby H.: La guerre Serbo-Bulgare. 1908., 8°.
Bregalnitza Pariš, Grasset 1914.8°. Beamnn A.Hulone: M. Stambuloff,
Barbv Henry: L epopee serbe, Pariš 1916. London 1895.
Barby Henrv: Les victoires serbes. Pariš 1913.. Beard Charles Radin George: The Balkan pivot
str. 303. Jugoslavia, New York. 1929.
Barjaktarevi dr. R: Stari evropbima i drugim Beer Adol f: Denkschriften des Fursten
Slovenima. Srpski književni glasnik 1928.. Wenzel-Kaunitz Rittberg. Publiziert
XXIII. str. 140. to »Archive fiir ostsrreichische Geschichte«, 48.
Barrere: L'ltalie et l'agonie de la sv., I -18- str. Uvod 19.-— 163. str.

paix en 1914. Revue des deux mondes. Beer Adolf: Die orientalische Politik

Octobre 1926. Osterreichs seit 1774. Prag, 1883-,

Bartenstein: Kratak izvještaj o stanju ilirskog Tempsky, 832 str., 4°. (lm Anhang XVIII.
naroda, Bee 1866.. str. 120 (ir.). Beilagen, str. 755.— 832.).

Bartoletti: La DaJmazia, Firenze 1915. Beer Adolf: Joseph II., Leopold II. und
Matteo G.: Das Dalmaatische.
Bartoli dr. Kaunitz. Ihr Briefwechsel.
Wien 1906., 4°, 2 sv. Schriflen der Beer Adol f: Zehn Jahre osterr. Politik

Balkankommission der Kais. Akademie der 1801.— 1810.

Wissenschaften, . Linguistische Abteilung, sv. Begovic dr. Mehmed: Musliroani u Bosni i

IV. V. BartoliMatteo: Dalmatico e albaano-

i
Hercegovini, Beograd 1938.. str. 37.
romanico. Reliquie romanische nel croato e Begovic N.: lstorija srpske crkve. 1877.
nel albanese. Roma 1942. (ir.).

B ar t u I i c a M.: Nova hrvatska omladina. Beli A.: Stara Srbija sa istorisko-jezine

Niš, 1915.. str. 39 (ir.). take gledišta. Beograd 1912., 1 karta (iz

Bartulovi Niko: Od revolucionarne "Srpski Književni Glasnik").

omladine do orjune. Split 1925., str. 127. Beli A.: Srbi Bugari u balkanskom savezu
i

Bašagi Safvetbeg: Znameniti Hrvali iu meusobnom ratu. Beograd,

Bošnjaci i Hercegovci u turskoj Cvijanovi 1913., str.. 188. (ir.).
Zagreb 1931. M. H., str. 79.
carevini. Beli A.: Les cartes ethnographiques et

Bašagi dr. Safvetbeg: Bošnjaci Hercegovci i hisloriques au service de la propagande bulgare.

u islamskoj književnosti Pariš
Glasnik zemaljskog muzeja 24 (1912.). bulgare. Pariš.
Basagic-Redžepaši Safvetbeg: Kratka Belic A.: L'avenir des langues dans la

uputa u prošlost Bosne Herceaovine i Peninsule Balkanique, Pariš.

(od H63.— 1850.), Sarajevo, 1900. 8°, str. Beli-Stanojevi: Borba za duhovnoe i

215. polititeskoe obedinenje Serbov. Horvat i

Bašmakov Aleksander: erez enogoriju v Slovencev. Rusko serbskaja biblioteka.

stranudikich Gegov. Ptersburg, 1913., ilustr. Petrograd 1917., str. 76 (ir.).

Baschmakoff At.: A travers le Montenegro Beli eneral Vlad.: Ratovi srpskog naroda u
et ie pavs des Guegues. Petrograd 1913. 19. veku ( 1788.— 1918.), Beograd 1937.
8°. Belin dr. Ivo: Ekonomski momenta hrvatskog
Bathe-Glodscheg: Der Kampfumden pitanja, Zagreb 1935. Nova Evropa, str. 33 1.

Balkan. Oidenburg 1942.. str. 315. Belosits Balint: Bunvevaczok. u djelu Bacs-
Batini M.: Djelovanje franjevaca u Bosni i Bodrog Vannegve, Budapest 1 909.
Hercegovini, 1. (Bosanska vika-rija do Bencovich Anna: L'Adriatico in fiamme. La
15 7.X Zagreb 1881.
1 tragedia delF italianita in Dalmazia, Mi la no.

Batovvskv Henrvk: Panstwa batkansie, 800.- 1 1933.

1923.. Krakow.'l938. Benedetti Gitilio: Fiume, Porto Baross e il
 —

1
:

1 i

^ i
rctroterra. Roma 1922. dal 1897 al 1920.Milano 1923. Bittner Ludwig:
Beneš dr. Eduard: Svjetski rat i naša Oesterreich-Ungarns Aussenpolitik von de
revolucija, Zagreb 1938-, str. 495. rbosnischen Krise 908 bis zum Kriegsausbruch 1

Beneševi V. J-: Oerki, po istorii Vizantii. !9l4.8sv.Wien1930.

Peterburg 1912.— 1913. 3 sv. Bj e 1 ovu i dr. N. Z.: Crvena Hrvatska i

Benussi B.: L'lstria nel suoi due milenni di Dubrovnik. Zagreb 1 929., str. 66.
storia, Trieste 1924. Bjelovui dr. N. Z.: Etnografske granice
Berard V.: La Serbie. Pariš 1916. Hrvata i Slovenaca, Dubrovnik, 1934., STR.
Berard (Victor): Les persecutions yougoslaves, 35.
Pariš, Plon-Nourrit, 1916. Bjelovui N. Z.: Graniari carski
dr. i

Berlin Alfred: Die staatsrechtliche reskript, Beograd, str. 24 (ir)

1
Stellung Kroatiens seit 1868. Diss. Leipzig B j e o v u i dr. N. Z.: Hrvatsko pitanje,
i
J
1931. Zagreb, 1928., str. 16.

Bernardi Amy: L'lstria e la Dalmazia, con 233 B i e 1 ovu i Z.: Povijest poluotoka Rata
ili. 3 tavole Beraamo 1916. (Pelješca). Split 1921..
Bernardi Amy: lstria e Quamero, con 77 ili. e 2 Bjelovui N. Z.: Zar je i Neretva srpska?
tavole, Bergamo 1924. Blaškovi Pero: Sa Bošnjacima u svjetskom
Bertarelli Luigi Vittorio: Venezia Giulia e ratu, Beograd, 1939. i

Dalmazia, Milano 1934. (Guida). B 1 a u dr. O t to: Bosnisch-Turkiscne

Bertaux E.; Un voyage artistique sur lesrives Sprachdenkmaler, Leipzig 1868.8°., Str. 316.
de l'Adriatique, u »la Quinzalne«, 16. II. 1899. B 1 a u dr. 1 1 o Reise in Bosnien und der
:

Berti Živan: Hrvatska politika. Zagreb Herzegovvma. Berlin 1877., str. 231.
1927., str. 48. Blondel Georges: La Bosnie, Lille, 1912., 8°. J
Bertolini G.: Bojevi na Balkanu., 1912. g., Bogdan Ivo: Dr. Ante Paveli riešio je Hrvatsko
Sarajevo, Radinovi (1913.), 8°. pitanje, Zagreb 1942., str. 42. .;

Bertolini Giuseppe: La pae di Fiume. Bologna Bogdanov ll (Dr. Josip Ljubi) Neprijatelj :

1933., str. 333. Jugoslovenstva, protiv dra Seton Vatsona,

Bertolini G.: Tra Mussulmani e Slavi in Sarajevo 52 (ir.)
1 927., str
automobile.A traverso Bosnia ed Erzegovina, Bogdanov Ud: Spor izmeu Srba i Hrvata, zadar
Croazia e Dalmazia. Milano 1909. 16°. 276 1895.,str.46.
str. Bogdanov V.: Ante Starevi i hrvatska politika,
Bertolini G.: Muselmanen undSIavven. d. Zagreb 1937., str. 126.
Ansg. d. Italien. von M. Rumbauer, Leipzig, Bogdanov V: Srbi prema hrvatskom pitanju,
C
Dieterich 1911., 8 . Zagreb 1930. Peat br. 1 i 2.
Bertolini G.: Balkanbilder, Leipzig. Dieterich Bogdanovic r.David: Jagi u svojim
1909., 8°. »Spomenima«, Zagreb 1940., str. 44.
B e r t n d L.: La nature physique en Bosnie
r a Boggiano Eugenio: Conte une grande calomnie
et en Herzegovine, u Revue generale des et pour le Montenegro allie. Pariš, 1917.

Sciences od 30. III. 1900. Boggiano Eugenio: II Montenegro alleato.

Bertrand (Pieire): L'Autriche a voulu la Roma, 1918.
Grande Guerre. Pariš Editions Bossard, 1916. Bogi Bogomir: Demokratija, fašizam i

Besozzi A. -Mart ini V. A.:La hrvatsko pitanje. Beograd 1935. (str. 82.).

Jugoslavia e la pae europea. Milano 1930. Bogi A. Bogomir: Narodna de-mokratija i

ma 1942. Hrvatsko Pitanje, Vršac 1936-, str. 78.

Bianchini Vincenzo:Da Ugliano al Velebit, Boghitschevitch dr.M.: Die auswartige Politik
Roma 1942. Serbiens 1903.— )914.,sv. I.-lll. Berlin 1928.
Biankini Juraj: Narodni preporod u dalmaciji Boghitschevitch: Le colonel Dragoutine
Eiiani Rudolf: Ekonomska podloga hrvatskog Dimitrievitsch-Apis. - Pariš, 1928.
pitanja, Zagreb 1938., str. 224. Bogievi V.: Austrijske vlasti i sarajevski
B i an dr. Rudolf: Gospodarska politika.
i atentata (191 4.). Zagreb 934., Nova Evropa,1

Zagreb 1939., str. 32. str. 268

Biani dr. Rudolf —
Macan Željko: Kako Bogovi Mirko: Polilische Riickblicke i n
živi narod. Zagreb !939. Bezug auf Kroatien, Zagreb 1861., str. 80.
Bidermann Herm. Ignaz: Geschichte der Bogovi Mirko: Ursachen und Wirkungen.
osterreicbischen Gesammt-staals-ldee. 1526. Ein Schliissvvort zu den vorjahrigen Tumulten
1804. in Croatien. Agi am 1 884., str. 40.
Bissolati: La politica estera dell'ltalia Bosovi Mirko: Zur bositischen Frase.

U-
 —

Zagreb 1 880., str. 80. Bourbon S x i t e : L'offre de paix separee

Bol i z z a : Relazione e descrizione del de I'Austrlche. Pariš 1920.
Sandjako di Scutari, 1619. BourekB.: Mezi renenvmi ernohorci r,
Bonifai dr. Ante: Antoine et Etienne 1875.76. Podebrad, Hoblik 1912. 8°.
Radi. Les idees du partu paysan croate. Pariš, Boži Bogomir: Deraokratija, fašizam i

Mars 1938., Le monde slave. hrvatsko pitanje. Beograd 1935.

Boppe Auguste: Za srpskom vladoma od Niša Boži Josip Dobroslav: Bosansko-hcrcegovacko
do Krfa, Ženeva 191 8., str. 10 (ir) 1 agrarno pitanje i povlastice dane bosanskim
Boppe Auguste: A la suite du franjevcima od pojedinih sultana. Senj.
Gouvernemetn serbe. De Nich a Corfou, Pariš BožoviT. i Gjonovi Jov.: Crna Gora i

(Bossard). napredni pokret. Beograd, 1911., 308 str.

Boppe A-: L'Albanie et Napolon ( 1 797. Bohm Das Deutschtum und seine kultur-
E.:
1914.). Pariš, Hachette 1914. 16. VII. i 276 geografische Leistung in den vier slavvonischen
str. Bezirken Diakowar, Poscheg. Neu Gradischka.
Boppe A.: La Croatie militaire I809.-I813. Les Brod. Freiburg 1938.
regimentes Croates a la grande arraee. Pariš Bosendorfer Josip: Zavjera Petra Šubia-
1900., str. 267. Zrinskoga bana Hrvatskoga. Zagreb 1 898., str.

Boppe A.:Documents inedits sur les relations de 144.

la Serbie avec Napoleon I.er (1809.-I814.). B r ad a J.: emohorska annada.
Belgrade 1888. Prag. Otto (1912.). 4°
B o p p e La mision de
: l'adjutant-comandant Bradaška F r.: Jugoslovjeni u Turskoj. Zagreb
Meriage a Widdin ( 1 807.- 809.) (Annales de
1 1865. Književniku.
I'ecole politique) Brancoff D. M.: La Macedonie et sa

Boppe A.: L'Albania e gli stati balcanici. population chretienne. Pariš 1905. 8°, 2 karte
Lecce, A. Scipione 190L, 8°. Brandenburg Geh. Hofrat Dr. Erich: Der
Bordeaux H.: La Bosnie populaire. Sarajevvo- Process. berlin 1933.
Paysage, moeurs et coutumes, legendes chants B r a š i n i M.: Odlomci iz zemljopisa i

populaires, mines. Pariš. Plon 1904., 309 str.. 12 narodopisa Hrvatske i Slavonije u 9.

gravures, 1 karta. stoljeu. Jug. akademija, Rad 16. Zagreb

De Borelli Andreina: Cussi se parla a Žara, Žara 1871.
1935. Brašini M.: Municipija u hrvatskoj za narodne
Boroša Alojzij: Glagolica i Gross-Oeslerreich. Akademija. Rad 32. Zagreb 875.
dinastije. Jug. 1

Zagreb 1907... str. 20. Brašini M.: Župe u Hrvatskoj državi za

Boroša Stjepan: Kako nas je Ugarska branila? narodne dinastije. Jug. akademija. Rad 25.
Zagreb 1896., str. 156 Zagreb 1873.
Bošnjak H: Bosanski muslimani hrvatstvo, i B r a u n: Die Anfange der Europa'isierung in

Zagreb 1938. Omladina br. 2 1939., br. 3. i der Literatur der moslimanischen Slaven in

Bošnjak M
a d e n Hrvatska intelektualna
1 : Bosnien und Herzegovvina Leipzig 1934.
omladina, Zagreb 1938. Almanah hrv Braun Maximilian: Die Slaven auf dem
sveuilištaraca. Balkan. Leipzig 1941., str. 261. Bredt: Italien
Bošnjak Slavoljub: Zemljopis povjestnica i und der Dreibund 1914. u Berlincr Monatshefte
Bosne. Zagreb, 1915., str. 64 1 VI. 1928.
Bošnjanin Hrvoje: Hrvati i Herceg-Bosna, Brefohl F r. W.: Von der Theokratie zum
Sarajevo 1940., str. 47. Konigtum. Wiesbaden 1913. 30 str.

Bolhmer Heinrich (Konsul): Serbien unter Bresina Ignazio: 1 nositi vicini Slavi. Firenze,
Konig Peter 1. Berlin-Charlottenburg 1906. 1915.
(VII. godište godišnjaka Deuisch-oesterr. Bresnitz von Svdaoff: A us den
Orientklub-a). Geheimnissen des Balkankrieges. Hinterden
Boudoresque Leon: L'Escamotage du Kulissen der diplomatischen Kunst. Leipzig
Montenegro.Marseille, 1919. 1913., III. i 114. str.

B ou e Am i : La Turquie d'Europe. Brežki Branislav; Istra i Istarski Hrvati. Zagreb

Pariš 1840.. 4 sv. 1874. Almanak »Velebit«.
B ou e Am i : Recueil d'iiineraires dans la Brežki Branislav: Kopar okolica mu. Zagreb i

Turquie d'Europe. Details geographques, 1878. Hrvatski dom.

topographiques et statistiques sur cei empire. B rever Mirko: Les Croaies en France
Wien, Braumiiller 1854. 8°. I sv.. 352 str., II. sv. et leur capitaine Sigismond de Malcnich. Zagreb
346 str. I 1940. Annales de ("Institut francais de Za«reb
 —

1934. 1913.. 176 str. XXXII. tabla. i

B r 1 i A. Pisma sinu. I. sv. str. B u r i a n: Drei Jahre aus der Zeit meiner
B r I i Ivana: Dnevnik Andrije Torkvata Amtsfiihrung im Kriege. Berlin 1923. Bury J. 1
Brlia. Zagreb 1934. B. (Cambridge): A historv of the eastem Roman J
Brunner Heinz: Das Deutschtum in empire from the fali of Irene to the accession of
Sudosteuropa. Leipzig 1940. Basil l..(802— 867). London 1912, 8°, 546 str.
Brunialti A11 i 1 i o: Gli eredi della Turchia: Butorac P a v a o: Socijahia zadaa slavenstva. 1
studi di geografia politica ed economica sulla Dubrovnik 1924. J
guestione die Oriente. La Turchia, La Grecia. I B u x t o n N. a n d C. R.: The War and the
La Serbia e Montenegro. l'Austria Balkans. London 1915. '
Bulgari, il

Bulow F u r s t: Denkwiirdigkeiten. Berlin

1
Ungheria nella Bosnia. Milano 1880.
Brunialti A t t i 1 i o: 11 friuli orientale nella 1931.
J
natura, nella storia, nell arte e nella vita degli B u 1 o w H. v.: Deutschland, sterreich-
abitanti. Torino 1920. Ungarnund die Balkanstaaten. Hamburg 1914.,

Brunialti A 1 1 i 1 i o: La Serbia e il 166 str.

Montenegro. Nuova Antologia, 1880. Bystrzonowski S.: Sur la Serbie. Pariš 1345.,
Brunialti Attilio: Trento e Trieste, dal str. 180.
Breunero alle rive del adriatico. Torino 1916. BzikMijo; Ustaška borba. Zagreb 1942., str.
.i

Brunsvvich: Recueil des documents 128. ui

diplomatiques relatifs au Montenegro Bzik Mi io: Ustaška pobjeda. Zagreb 1942.. str.

Bruckner E.: Dalmatien und das 112.

osterreichische Kiistenland. Wien 1912. Cadorna Luigi: La gnerra alia fronte i

Bubanovi Današnji Hrvati d r. Fra n: i italiana. 2 vol. Milano 1921.

jugoslavenstvo. Zagreb 1926. Jug. Njiva 11. 6. Cagni M.: Dieci giomi al Montenegro:
Bu d r. Stjepan: Naši službeni Roma 1899.
povjesniari i pitanje podrijetla Hrvata. Zagreb Caix de Saint-Aymour vicomte: Les pays
1941., str.24. sudslaves de J'Austro-Hongrie.
B u c o n j i Nikola: Povijest ustanka u CaprinG.: L'ora di Trieste. Firenze 1914.
Hercegovim i boj kod Stoca, Mostar 191 1.. str. Capus G.: A travers la Bosnie et
227. l'Herzegovine. Pariš 1896.
Buar dr. Franjo: Reformacija medu Capus A.: Bosnie et Herzegovine. Sa
Hrvatima po Istri. Vjesnik arkiva XIX. Zagreb slikama. Pariš 1 898.
1917. Car Emin Viktor: Istra prema Hrvatskoj i
Buar Vekoslav: Politika istorija Slovenaka. Italiji. Zagreb 1918. Hrvatska Njiva br. 44 i

Beograd 1939., str. 118. 45.

Budi 1 ov i : Oerki iz serbskoj istorij. Car dr: F.: Hrvatska narodna sviest u
S. Peterburg 1877. Napoteonovo doba. Zagreb 1942. Hrv. Kolo ^ j
Budimir Milan: Hrvat (De l'origine dti nom ,XXI11.
»Hrvat»). Zagreb 1929. Šišiev Zbornik (ir.). Car Marko: Nikola Tomaseo prema srpstvu.
Bulat Dr. Gajo: Jezino pitanje u kraljevini Novisad 1904., Letopis M.S. 225
Dalmaciji. Split 1900., str. 46. Cari Jakov: Hrvati i Srbi. Filološko-

B u F r a n e: Dolazak Hrvata
1 i i literarni razgovori. Dubrovnik 1913.
pohrvaenje Dalmacije. Sveslavenski zbornik, De Casotti Marco: Le coate e isole dell*

Zagreb 1930. Istria e della Dalmazla. Žara 1840.

Buli F r a n e: Krunidbena bazilika kralja Cattalinich: Storia della Dalmazia. Žara 1834.
Zvonimira usred Gradine u Solinu. Zagreb Cemovi Marko: Konkordat izmeu Svete
1925. Zbornik kralja Tomislava. Stolice i kraljevine Jugoslavije. Beograd
Bulic don Fr.: Razvoj arheoloških 1937., str. 32. (ir.).
iztraživanja nauka u Dalmaciji kroz zadnji
i
Cemovi M.: Makedonski problem i

milenij. Zagreb 1925. Zbornik M. H. Makedonci Beograd (ir.).

B u 1 i , K - a t i : Stopama hrvatskih Cepeli Msgr. Milko: Marti i

narodnih vladara Strossmaver, Fra Grge Martia Spomen

B u l i : Btillcttino di areheologia e storia knjiga. Sarajevo 1906.

dalmata, izlazi od 1878.. Cesarec August: Stjepan Radiu Hrvatskoj.

B u 1 i Don Frane i Bervaldi D r. J.: Zagreb 1924. Književna republika.
Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak Cesarec August: Stjepan Radii u Austriji.
spljetskih nadbiskupa. Zagreb 19 12. Zagreb 1923. Književna republika.

U
 .

Cesarec August; Svetozar Pribievi. maggio. 1920

Zagreb 1924. Književna republika. C l a a r: Tommaso Tittoni und die
Cessi Robeito: Venezia e Croati. Roma i Dreibundpolitik. u Berliner Monatshefte 1931.
1942. Cobham Claude The patriarchs of
Delaval:
Chalandon Ferdinand: Les Comnenes. Constantinopole. Cambridge 191 1

Etudes sur l'empire byzantin au XI et Co l ajan i: llpensierodi G. Mazzini, Napoli

XII siecles. Jean II Comnene(lH8.- 1915.
1143.) et Manuel I. Comnene Colombo Celso: Dalla tomba di Dante al

(1143.— 180.). 1 Pariš, Picard 1912. Carso. Grande escursione nazionale in Istria e
Chambrv Rene: Pierre I" de Serbie. Pariš. Dalmazia. Milano 1923.
Chantepleure G.: La vilie assiegee; Janina. C o 1 o n n a M.: Conies de la Bosnie. Pariš
Oct. 1912. Mars 1913. Pariš, Calmann Levy 1897.
1913. 8° Con f o r t i G.: Questione Macedone o
Chaumette des Fossee (Amedee): Vovage en Albanese? Napoli, Pansini 1904. 8°
Bosnie dans les annees. 1 807. et 1 808. Pariš Consiglio Alberto: Daimazla, Veneta e
1822. Romana, Roma 1941. str. 158.
Cheradame A.: Douze ans de propagande en Coque 1 1 e P.: Histoire du Montenegro et
faveur des peuples balkaniques. Pariš dela Bosnie. Pariš 1895.
1913. ora G.: Nel Montenegro. lmpressioni di
Cheradame Andre: L'Europe et la question vlaggio (1899). Roma Nuova Antologia, 1900.
d'Autriche au seuil du vingtieme siecle. C r a w fu r d Prie: The Balkan Cockpit.
Pariš 1901. London 1915.
Cheradame: Le plan pangermaniste demasque. Crljen Danijel: Naela hrvatskog ustaškog
Pariš. Plon-Nourrit 1916. pokreta.
Cheradame Andre: La question d'Orient, la Cmi dr. Ivan: Krke starine. Zagreb 1865,
Macedoine, le chemin de fer de Bagdad. Pariš Književnik 11.

1903. Croce Benedetto: Storia d'ltaliadal 1871 al

Cheradame A.: Douze ans de propagande en 1915. Bari, 1928.

faveur des peuples Balkaniques. 2 -me ed. Cronia Arturo: Notizie italiane intomo alla

Pariš. Plon-Nourrit 1913. Croazia e al Croati. Roma, 1942.

Chervin: L'Autrlche-Hongrie de demain. C u c h e v D. I Istoria aa blgarskata crkva.
:

Pariš 1915. Tom 1. (864— 1186). Sofia. Tiskara sv. Sofiji

Chervin: Les Vougoslaves. Pariš 1916. 191 1. 8°. V1I1 — 1153 —IV. str.
Cherubini C: La regione montenegrina. Revista CunibertB.:. Essaisurles revolutions et

d'artiglieria e genio. XV. 1898. independance de la Serbie. I.-Il. 1854.

C h i a 1 a: La Triplice e la Duplice Cusani Francesco: La Dalmazia, le isole Jonie e
alleanza (1881-1897). Torino 1898. la Grecia visitate nel 1 840. Milano 1 846.

Chiudina Giacomo: Storia del Montenegro Cvietin Dominko: Traženje Hrvatske kroz
(Crna Gora) da tempi antichi fino a nostri. ilirsku priu. Zagreb 1942. M. H., str. 96.
Spalato 1882. Cvietiša Frano: Quelques points essentiels du
Chiumeckv: Osteneich-Ungarn und ltalien. probleme vougoslave u "L'avenir" veljaa 1918.
Wien 1907. Pariš.
Chlumecki Leopold: Die Agonie des Cvietiša Frano: Les Yougoslaves. Pariš 1918.,
Dreibundes. \Vien 1915. str. 146.
Chomadovski: Kako da izjednaimo naš Cvietiša Frano: Les vougoslaves d'Autriche-
književni jezik. Split 1930., str. 30. Hongrie. Pariš 1917.
Chotch P.: Bibliografia del Montenegro. Cviji dr. Jovan: Aneksija Bosne i

Roma 1923. Hercegovine i srpski problem, Beograd,

Chopin (Jules): L'Autriche-Hongrie »brllant I908.rstr. 62 (ir.).
second". Pariš, Editions Bossard 1917. Cviji dr. Jovan: Antropogeografski problemi
Choublier Max: La question d'orient depuis le Balkanskog Poiuostrva. Srpska kr. akademija,
traite de Berlin. Pariš 1897. knj. 1. —
Srp. etn. zbornik IV, Beograd
C i k oj e v O. A.: Uloga Franjevaca u
i 1902. (ir.).
narodnom osviještenju u Dalmaciji. Makarska Cviji Dr. J o v a a: Balkanski rat Srbija. i

1927. Nova Revija br. 3,4. Beograd 1912.8°

Cimbali Eduardo: Nella difesa di Fiume e delta Cviji Jovan: Balkansko poluostrvo i
Dalmazia a la comemorazione deana de 24 južnoslavenske zemlje I. Beograd, 1922., str.
 .

"1
'j

_ i

418 (ir.) orovi Svetozar: Bosna i Hercegovina u

Cviji dr. Jovan: Geografski i kulturni položaj hrvatskoj pripovjedci. Novisa 1901. Letopis
Srbije. Sarajevo 1914., str. 31 {ir.). Matice Srpske 208. 1
Cviji Jovan: Osnove južnoslavenske orovi V.: Ban Kulin. (upieva godišnjica,
l

civilizacije. Srpski književni Glasaik 1922. VII., XXXIV., 1921.)

str. 349. orovi V.: Bogomili (Patareni,

Cviji dr. Jovan: Promatranja o etnografiji Babuni).Narodna enciklopedija hi vatsko-srpsko-

makedonskih Slovena. Beograd 1906. slovenaka 1., 238-239.

Cviji Jovan: Seobe etniki procesi u našem i orovi Vladimir: Borba za nezavisnost
narodu. Sarajevo 1922. (str. 20) ir. Balkana. Beograd 1937. (ir.). H)
Cviji Jovan: Die ethnographische Abgrenzung orovi V.: Bosna i Hercegovina. (Pounik
der Vfllker auf der Balkanhalbinsel. Jb. 59 Srpske knjiž. zadruge I., 1925.). str. 200.
(1913) Mar?, April, Mai. orovi dr. Vladimir: Historija Bosne. Beograd
Cviji Jovan: Ethnographische Karte der 1940. n
Balkanhalbinsel (1 : ,500.000). Petermanns 1
orovi V.: lstorija Jugoslavije. Beograd 1933.
3
Mitteilungen 59 (1913) Marz, Taf. 22. orovi Vladimir: Jedan srpsko-slovenski
Cviji Jovan: L'annexion de la Bosnie et la rukopis sa Skednerbegovim pomenom (Un
Ouestion Serbe. Pariš 1909. manuscript serbo-slave avec la mention du q
Cviji Jovan: La Batchka. Pariš, 1919. Skenderbeg), Zagreb 1929, Šišiev Zbornik
Cviji Jovaa: La peninsule Balcanique. orovi Vladimir: Istorijska Hercegovina u
Geograpbie humaine. Pariš 1918. Glasniku Jugoslavenskog profesorskog društva
Cviji. Jovan: Questions balkaniques. Pariš 1937., 111.

1917., 79 str. orovi V.: Kralj Tvrtko 1. Kotromani. J

Cvjetkovi Bozo: Dubrovnik i Ljudevit Veliki (Posebna izdanja S. A. L VI., 1921.).
(1358.— 1382.). Dubrovnik 1913. 8°, 1 17 str. orovi Vladimir. Luka Vukalovi. Beograd
Cwiklinski d r. Ludvvig: Balkan und naher 1923.8°, 163 (ir.).
Orient. Wien 1916. orovi d r. Vladimir: Mehmed Beg
Cvprien Robert: Der zvveifache Panslavismus. Kapetanovi. Književne slike, Sa 3 slike,

Die gegenvvartige Lage der slavischen Volker Sarajevo 1911., 8°, 37 str.
gegeniiber Russland. Leipzig 1 847. orovi d r. Vladimir: Politike prilike u Bosni
Cvprien Robert: Les Slaves de Turquie. Pariš, i Hercegovini. Beograd 1939-, str. 73.
1844. orovi d r. Vladimir: Teritorijalni razvoj
Czemin grof Otokan Im Weltkriege. Berlin bosanske države u srednjem veku. Srpska kr.
1919. akademija, knj. 85. Glas CLXV11. Beograd
C z 6 r n i g: Die ethnoloaischen Verhaltnisse 1935. 8°, 47, (sa 3 karte u prilogu, ir.)
desosterreichisehen Kustenlandes. Triest 1885. okorilo ore: Tajna islorija austrijske
auševi Feudalizam agrarna
Halid: i politike. Beograd 1906., str. 1 12 ,
(ir.)

reforma u Bosni Hercegovini Zagreb 938. 1 remošnik G.: Oko bogumilstva u

Omladina, br. 7, 8. srednjevjekovnoj Bosni. (Prosveta, Sarajevo,
eki Milutin: Jugoslawien am Scheidewege. XXI., 1937.)
Leipzig 1939. ubrilovi Vaso: Bosanski ustanak 1875.- 1878.

e n g c Husnija: Problem Bosne

i i Srpska kr. akademija, knj. 35. Posebna izdanja
Hercegovine i njegovo rješenje. Zagreb, 1940., LXXX111. Beograd 1930. 8°, VI, 4 19 (ir.).

Hrv. Smotra, 7. - 8. ubrilovi Vaso: Politika prošlost Hrvata.

i n g r o v: Srbite
1 i i nie. Sofiija. i Beograd 1939. str. 127.

ingrija Melko: Dubrovaka oblast. Srpski ubrilovi d r. Vaša i d r. orovi V,: Srbija

književni Glasnik 1921. IV., str. 595. od 1858. do 1903. godine. Beograd, str. 195
iri d r. Slavko: Stvaranje jugoslavenske (ir.).

države. Letopis Matice Srpske 1933. I. u k .1 u r a j: Pripadnost nekih ugarskih

o h a d ž S. Dim.: Putopis Evlije elebije
i županija hrvatskome kraljevstvu u XII., XIII.
o srpskim zemljama u XVII. veku.. Srpska kr. vieku, Vjesnik arkiva XVI. Zagreb 1914.
akademija, knj. 37-, .Spomenik XLII. Beograd urin: Jugoslavija za vrieme rata: I Jinkovi
1905. (ir.). protiv Trumbia, Zagreb 1922., Nova Evropa 2
o v i Marko: Baka Hrvatska. Zagreb 1940. urin Milan: Sarajevski atentata i zvanina
Hrv. Smotra, br. 6. Srbija. Zagreb 1 937. Nova Evropa str. 32 1

ovi Marko: Narodna boit>a Bunjevaca i Dabinovi A. S.: Diktatura i jugoslavenstvo.

Šokaca. Zagreb 1940. Kalendar »Ora». Zagreb 1936. Nova Evropa, str. 161.
 :

Dabinovi dr. Antun: Hrvati u vrijeme Matijaša D'A li a: La Daimazia. Edizione del ministero,
Korvina. Zagreb 942. Hrv. Kolo, XXII. 1 degli Affari esteri. Roma 1912
Dabinovi Antun: Hrvatska državna pravna
dr. i Dalmaticus: La question de la Dalmatie. Geneve
poviest. Zagreb 1940., str. 563. 1. dio 1918. str. 325
Dabinovi Ant. Stj.: Hrvatsko državno pravo Dammert Rudolf: Der serbisehe Feldzug.
u davnini. Zagreb 1 937., str. 42. Sa 67 slika 2 karte. Leipzig, tauchnitz 1916.
i

Dabinovi A. S.: Kada je Dalmacija pala pod Damiani Enrico: La seljaka sloga. Roma,
jurisdikciju carigradske patrijaršije? Jug. L'Europa orientale, XVI., 1939.
akademija, Rad. 239. Zagreb 1930. D a n d o o: La Daimazia al 3 dicembre.
1 1 .

Dabinovi Ant. Stj.: Moja poruka srpskoj 1806., Žara 1909.

akademiji. Pariz 1931., str. 36. Danes V: La region de la Narenta inferieure, u
Dabinovi A. S.: Pozadina bokeljskog ustanka «la Geographie» od 15. II. 1906.
god. 1 869. Jug. akademija, Rad. 237. Zagreb Davelnv Edouard: La Serbie. 1907.
1929. Davidovi Sv.: Srednjovekovna "bosanska
Dabinovi Antun: Sedamdesetgodišnjica crkva" nije bila bogumilska ni patarenska.
hrvatsko-ugarske nagodbe. Zagreb, 1938. Hrv. (Bratstvo, Sarajevo, XIV., 1938.)
Kolo, XIX. Deanovi Mirko: Talijani i hrtavski
Dabinovi Les Angevins en Croatie.
A.: preporeoditelji Hrv. Revija 1935., str. 648.
Zagreb 1938. Annales de l'Institut francais de D e ba ins Etude sur la regime de la propriete
:

Zagreb, br. 7. fonciere en Bosnie (Billetin de la Societe de

Dabinovi A: Les Angevins en Croatie et legislation comparee), 1876., str. 319.
en Hongrie, II. Zagreb 1939. Annales de Debidour: Histoire diplomatique de l'Europe
l'Institut francais de Zagreb, br. 9. 1871. -1914., Pariš, 1929.
Dabinovi A: Les Angevins Croatie et en D ed i je rd r. J.: Dalmacija. Niš 1915. (ir)
Hongrie ili. Zagreb 1940., Annales de Ded i j e r d r. J.: Hercegovina i Hercegovci.
l'Institut francais de Zagreb, br 12. Letopis Mat. Srp. 289 (1912.).
Dabinovi A: Anjou en Croatie et en
Les Dedijer Jefto: Hercegovina. Srpska kr.
Hongrie. Zagreb 1938. Annales de llnstitut akademija, knj. 6. Srp. etn. zbornik. Beograd
francais de Zagreb, br. 5 —6 i 7. 1909. (ir.), XII.
Dab i aA: La France revolutionaire et
ov i Dedijer d r. Jevto: La Dalmatie. Nich 1915.
les pays balkaniques Zagreb 1937. Annales de Deer Jozsef: Die Anfange der Ungarisch -

l'Institut francais de Zagreb, br. 2 3. — kroatischen Staatsgemeinschaft. Budapest 1936.,

DabiaoviA:La revolution francaise et le str. 45.
nationalisme croate. Zagreb 1 939. Annales de Degrand A.(consuI de France): Souvenirs de la

l'Institut francais de Zagreb, br. 9. Haut-Albanie. Pariš Welter 1901 . s 81 slikom.

Dabrovvski Jan: Chrovvacja i Dalmacja w opinji DehnP.: England und die Balkanstaaten.
polskego sredniovviecza. (La Croatie et la Hamburg 1916.8°
Dalmatie au point de vue do moyen-age D e a r u e H.: Le Montenegro.
1

polonais). zagreb, 1 929-, Sišiev Zbornik Deli Stjepan Dubiki: Prvi Arpadovii kao
Da i Ž. O.: S Bregalnice Vardara. Beleške i hrvatski kraljevi i banovi. Zagreb 1940. Hrv.
"

iz našeg poslednjega rata. Beograd 1913.. 91 str. Kolo, XXI,

Dainelli Giotto: Carta della Daimaziapublicata D e j a n Petar: V. M. R. O. Zagreb
I

sotto gli auspici della »Pro Daimazia« I 1943. Hrv. Smotra,

500.000. Novara 1916. Demel i c h F.: Merternich und seine
Dainelli Giotto: Fiume e la Daimazia. 1925. ausvvartige Politik. 1898.
Torino. Sadržano u Pagine geografiche della Demetrovi Juraj: Agrarna reforma i

nostra guerra. demokratska stranka. Zagreb 1920.

Dainelli Giotto: La Daimazia, cenni geografici e Demian J. A.: Statistische Darstellung der
statistici illustrati da 32 fig. fuori lesto con un Konigreiches Ungam und der dazu gehorigen
22 tavole a colori comprendendo 60
atlante di Lander. Wien 1805/6.
Novara 1916.
carte. Denis Emest: Du Vardar a la Sotcha. Pariš
Da nei Gi o t to: La regione balcanica.
1 1 i 1923., str. 349.
Squadro d'insieme al Paese ed alle Genti con D e n i s E.: Kautskv et la Scrblc. Pariš.
29 carte geografiche. Firenze, 1921. Denis La grande Serbie.
E.: Pariš 19)5.,
Dakovi Marko: O padu crnogorske države i 18", XIII.. 336 str. sa 2 karte.
njene dinastije. Zagreb 1926. Nova Evropa, br. Derenin dr. Marijan: Evolucija politikih ideja.
10/11. Zasreb 1902. str. 32.
10
 ,

,J

Derrecagaise M.: Conference sur l'insurrection Cohen 1906. 1

8° Deuxieme aerie P. 1908.
delaDalmatie 1869., Pariš 1870. Diehl Charles: Justinien et la civilisation

byzantine au VI siecle. Pariš Leroux 902, 8°.

Desbons Georges: L'allie Martyr. Le 1

Montenegro. Pariš 1 920., str. 1 6. bogato ilustr.

Despotovi Petar: Škole Srba u Ugarskoj i Diehl Charles: En Medilerranee, Pariš

Hrvatskoj od preselenja podpatrijarhom 1909.
amojeviem 1690. godine do poetka ovog Diehl Charles: Le Montenegro, Pariš 1
stoljea. 1917. 3
Despres Hvppolit: Des colonies militaires de D i A. von: Taktische Schilderungen
e 1 1

'Autriche et de la Russie. Pariš, Revne des deux von Episode n aus den Balkankriegen. l.Heft
mondes od 15. kolovoza 1847. Wien, 1914,8°.
Desprez H ypo t e: La fin de la guerre
1 i Dimitrijevi Mita: Mi i Hrvati. Beograd
de Hongrie, Pariš. Revue des deux mondes od 1 1939.
rujna 1849. Dimitrijevi Odnošaji peskih pairijarha s
S.: ni
Desprez Hvppolite: La grande lllvrie et le Rusijom u XVII veku.l900.-I901. (Glas 58 i J
mouvemet illyren. Pariš. Revue des deux 60). (ir.)
mondes od 15. ožujka 1847. Diraitz A.: Die Habsburger und ihr Wirken
Desprez Hy polite: La guerre des Magyars et inKrain, Laibach 1883.
des Croates. Pariš. Revue des deux mondes, od Dimitz August: Geschichte Krains von der
15. kolovoza 1848. altesten Zeit bis auf das Jahr 1813, Graz
Desprez Hyppolite: La Russie et la slavisme, 1.(1874.), 11. (1875).
d'apres df nouveaux documents. Pariš, Revue Dizdarevi Abdullatif: Bosansko hercegovaki
des deux mondes, od 1 svibnja 1 850. muslimani Hrvati. Zagreb 1 936. — J
Desprez Hyppolite: Le prince Michel D o b r e i dr. F i 1 i p II Montenegro :

Obrenovitch, Pariš. Revue des deux mondes nel conflittoeuropeo, Roma 1917. 1
od 15, veljae 1850. Dobre i dr. F i 1 i p : Le Montenegro
J
Desprez Hyppolite: Les lllyriens, le ban dans la guerre euopeenne. Rome 1917.
Jellachich et FAutriche. Pariš. Revue des deux Doerkes-Boppard: Das Ende des
mondes od 5. studenoga
1 848. 1 Dreibundes. Berlin 1916. 1
Desprez Hyppolite: Les peuples de Dominici L. : Zeta, tempio della

l'Autriche etde laTurquie, Histoire liberta. San Marino 1932.

comemporaine des lllyriens, des Magyars. des Doni uro: Quo vadiš Croatia, Zagreb

Roumains et de Polonais. Pariš 1 850. 1939, str. 24.

Desprez Hyppolite: Les questions sociales Donovi Nikola: Crna ora pre i posle
dans la Turquie d'Europe. Pariš, Revue des ujedinjenja. Beograd 1939, str. ,1 12.
I
!
deux mondes od I. lipnja 1848. Dopsch A.: Die Kaernten-Krainer Frage
i S
D'Eslailieur Philippe: La Bulgarie traquee. und die territoriale Politik der ersten
Pariš 1913. Habsburger in Oesterreieh (Archiv fur
Devine Alex: Montenegro in his history osterreichische Geschiehte X).
politic and war. London 1919. Dozon Auguste: Manuel de langue Chkipe ou
Deželi Gj. Stj.: Hrvatska narodnost iliti duša AlbanaiserParis 1 879. E. Leroux. 8°, 336 str. s
-j
hrvatskog naroda. Zagreb 1879., str. 416. rjenikom.
Deželi dr. Velimir: Maksimilijan Draganovi dr. Krunoslav: Donja
Vrhovac. Zagreb 1904.. str, 217. Hercegovina prije 300 godina. Kalendar
»Napredak« za 1935. j
Deželi dr. Velimir: Slovenci za ..

sjedinjenje s Hrvatskom god. 1 848. Vjesnik Draganovi dr. Krunoslav: Hrvatske

arkiva, XI, 1909. biskupije sadašnjosti kroz prizmu prošlosti.

Deželi Vladimir: Mikloši i Hrvati. Zagreb 1943. Croatia Sacra

^j
Zagreb 1883, str. 28. Draganovi dr. Krunoslav: Izvješa fra

Dežman M.: Posleratne politike prilike u Tome Sokovia, biskupa skradinskoga. iz

Hrvatskoj odnos seljake stranke prema

i godine 1630. Zagreb 1934. Croatia Sacra, str.

graanstvu, Zagreb 1940. Nova Evropa, sir. 65.

235. Draganovi dr. Krunoslav: Jedan
Diederich Clemens: Die Kroaten. Zagreb sudbonosni viek u poviesti Hrvata katolika
1942. Bosne. Sarajevo 1941. Kalendar »Napredak'".
,

Diehl Charles.Etudes bvsantines. Pariš 1905. Draganovi dr. Krunoslav: Katolika

Diehl Charles: Figures bysantines. Pariš. crkva u Bosni i Hercegovini nekad i danas.

U li

r?
 .

Zagreb 1934. Croatia Sacra, str. 175 o stanju raje u Bosni 1858 godine. Kalendar
Draganovi dr. K r u n o s a v Obi 1 : "Napredak". 1933.
šematizam katolike crkve u Jugoslaviji. Du i N.: Bilješke o Crnoj Gori. 1893. (ir.)
Sarajevo 939., str. 6 5.
1 1 Dui Niifor: Istorija srpske pravoslavne
Draganovi dr. Krunoslav: Tobožnja crkve. Biograd 1894., str. 371 (ir.).
Stjepanska biskupija — ecclesia Stephanensis Dui Nikifor: Jepiskopija zetska i dabarska.
u Hercegovini. Zagreb 1934. Croatia Sacra, str. Glasnik Srpskog uenog društva, knj. 57, 1 884.
29. (ir.).
Draganovi K. St.: Maseniibertritte von Dudan Alessandro: La Daimazia nel arte
Katholiken zur »Orthodoxie" im kroatischen Italiana. Milano 92 1 1 ., 2 sv.
Sprachgebiet zur Zeit der Turkenherrscbaft, Dudan Alessandro: La monarchia degli
Roma 1937. Absburgo. Origini grandezza e decadenza con
Dragievi Risto J.: Hrvat-baSa. Zapisi, knj. documenti inediti Roma 1915., 2 vol.
XXII. Dudaš dr. Gyula: A bunvevaczok tortenete.
Dragievi: Katolika crkva u Bosni i Zombor 1904.
Hercegovini. Dudi Arh. N.: Sveti Sava. srpska crkva i

Dragomanov M.: Rusija balkansko i pitanje. srpska kraljevina u XIII. veku. Srpska kr.

Novi Sad 877., str. 63 (ir;).

1 akademija, knj. 25. — Glas XXXIX.
Dra g ov i M.: Nekoliko dokumenata o Beograd 1893., 8°. 21 (ir.).
vjekovnoj nezavisnosti Crne Gore. Cetinje Dugaki dr. Zvonimir (uredio): Zemljopis
1901., str. 80. Hrvatske 1. 11. Zagreb
i 1942, M. H. str. 673.
Drago vic M.: Prilozi za istoriju Cme Dujmuši dr. Josip: Srpski atavizam (Prilog
Gore Boke Kotorske poetkom 9. stoljea.
i 1 autokarakteristici srpske narodne duše).
(Spomenik Srpske kr. ak. knjiga 3 1 .). Zagreb 1940. Hrv. Smotra 11.- 12.

Dragovic Marko: Prilozi za istoriju Crne Gore. Du Fresne du Cange: Historia bvzantina
Novisad, 1898., Letopis Matice Srpske 193. Duces Montis Negri. Pariš 1630.
Drandar A. G.: Les actualites Dugard H.: Histoire de la guerre contre les
balcaniques. Bruxelles 1912. 8°, 141 pp. Turques ( 1912.— 1913.). Pariš 1913.. 8°.
Drechsler dr. Branko: Dr. Ante Starevi. DiimmlerE.: Die sudostlichen Marken der
Zagreb 19 12. Hrv. Kolo VII. Frankischen Reiches unterdcn Karolingen (795.
Dresler dr. Adolf: Kroatien. Essen 1942. str. - 907.) u Archiv fiir osterreichische Geschichte
162. DiimmlerE.: Ober die Alteste Geschichte der
Dresler Adolf: Kroatiens Befreiung. Slaven in Dalmatien. 1856.
Berliner Monatshefte 39. godište svibanj 1941 (»Sitzungsberichte« Beke Akademije 20.).
str. 337. Dumont Albert: Le Balkan et l'Adriatique. Pariš
D r i a u I t E.: La politique orientale de 1 874.
Napoleon. 1904. Dumont A,: Enquete dans les Balkans.
Drinkovi dr. Mate: Hrvatska državna i Pariš, Cres 1914.
politika. Zagreb 1928., str. 125. Dunan M.: L'invasion de la Serbie et la

Drinkovi dr. Mate: Starev icanstvo. Split retraite d'Albanie. Saloniki 1917.
1898. Noviviek2.— !2. Durham Edith: The Burden of the Balkans.
Dr i n o v M.: Jožnie Slavene i Vizantia v X London 1905., sir. 331.
veke. 1875. (ir.). Durham M. E.: High Albania. London 1909.,
Drinov M. Pogled na najstariju poviest
S_: 8°, str. 364.
Hrvata, Srba južnodalmatinskih Slavena;
i Durham M. E.: The struggle for Scutari;
njihovo stanje u prvoj etvrt X. vieka, Zagrrb Turk, Slave andAlbanian. London 1914., 8°.

1925., Zbornik kralja Tomislava str. 332. ilustr.

Drljevi dr. S.: Borba za carinsku, vojnu Durham: Through the lands ofthe Serbs.
diplomatsku uniju izmeu Crne Gore i : Srbije. London 1904.
Cetinje 1914. Diiringsfeld Ida: Aus Dalmatien. Prag 1857., 3
Drljevi dr. S e k u 1 a : Centralizam ili knjige.
federalizam. Zemun 1926. Dušanic Svet. Sp.: O starcima u
Dr I j i dr. F r a R a s t i s 1 a v: Iz do- srednjevekovnoj »bosanskoj crkvi«.
kumenata ljubavi prekosavskih Hrvata prema (Hrišansko delo, Skoplje, 11., 1936.)
Bosni. Sarajevo 1941. Kalendar Dvorskv Judr. Viktor: emhorsko-turecka
»Napredak«. hranice od ušli Bojanv k Tare. Prag 1909.
Drlji Fra Rastko: Izvještaj fra Martina Nedia (Rozpravv ces. Akad., tr. 1. . 39) 8°. 163
12
 1
-.i

:]

str.,39 fotografija. Diplomatska istorija balkanskih hriscanskih

Dvorsky Judr. Viktor: Ekonom icko- država XVIII. XIX veku, Knjiga druga, Evropa
i

geograficke studie z Cerne Hory. Prag 1907., iCrna Gora, Sveska prva. Crna Gora izmeu
(Rozpravi eške Akademie trida 1 islo 37) 8°. Turske, Rusije i Mletaka u XVIII. veku.
60 str. Beograd 1912. gr. 8°, 210 str.
Dyggve Ejnar: Neue Untersuchungen bezuglich ordevi dr. Vladan: Evropa i
des Uberganges iiber den Jaderfluss bei Crnagora I. Beograd 1912. Str. 210 (ir.).
Salona. Zagreb 1929. Šišiev Zbornik. ordevi dr. Vladan: Ispisi iz bekih
Džafi Ibrahim: Fragmenti iz politike državnih arhiva u kojima su dokumenti uz delo
istoriie b.-h. muslimana. Sarajevo 1925.. str. "Crna Gora i Austrija u XVIII. veku«. m,
104. Beograd 1913. (Zboraik Akadeinije II., 4.)
alski Ksaver Šandor: Dolazak Hrvata. ordevi dr. Vladan: Istorija srpske-
Zagreb 1924. M H., str. 118. bugarskog rata 1885. Beograd 1908. 2 sv. (1410
alski Ksaver Šandor: Dolazak Hrvata. str.)

Zagreb Savremenik br. 2.

1926. o r d e v i dr. Vladan: Kraj jedne dinastije.
Dalski Ksaver Šandon Moje uspomene na I.knjiga 1 897.- 1 898.; II. knjiga 1898— 1899;
Eugena Kvatemika. Hrv. Revija, 1929. 111. knjiga 1899— 1900. Beograd 1905. (ir.).
Dalski Ksaver Šandor: Ulazak Hrvata u ordevi dr. Vladan: Ministar u apsu.
historiju. Zagreb 1923. Književnik br. 7. Beograd 1909. i 1910. J
ermanovi Rajko: O novom jugoslavenstvu. ordevi Vladan; Moja odbrana pred
Zagreb 1 934. Nova Evropa, str. 297. sudom. Beograd 1906. 8°, 100 str.
'1
ermanovi R.: O ureenju Jugoslavije. Zagreb ordevi dr. Vladan: Neblagodarnost
1938. Nova Evropa, str. 4. Srba spram Rusije, u "Otabini«, Beograd J
irometa prof. V.: Život istonog 1889. (ir.}.
Jadrana. ordevi dr. Vladan: Prilozi za istoriju m
o rd e v i Milan: O pogreškama u ratova nove srpske države. Slivnica, trei rat
J
nacionalnoj propagandi. Povodom knjige g. 1885.-86., u »Otabini«, Beograd 1887. (ir.).
Nikole Stojanovia: La Serbie d'hier et le ordevi dr. Vladan: Prilozi za istoriju

demain. Geneve 1919. str. 55 (ir) spoljne politike nove srpske države. Beograd "-}

ordevi P. Milan: Srbija i Jugoslaveni 1890.(ir.).

23 vreme rata 1914.- 1918., Beograd ordevi dr. Vladan: Quo vadiš Austria.
1922., str. 292 (ir.). Leipzig 1913. Str. 32. "1
ordevi dr. Tih. R.: Arhivska ordevi Vladan: Srbija Grka
dr. i

graa za naselja u Srbiji u vreme prve (1891 — 1893.). Beograd 1923.

. 300. (ir.). 8°,

vlade kneza Miloša (1815. — 1839.). Srpska ordevi Vladan: Srbija na

dr.

kr. akademija. Ten). 22. Srp. etn. zbornik, Berlinskom kongersu. U "Otaco-ini" 1890. (ir)
XXXVII. Beograd 1926.8°. VI. 656 (ir.). ordevi dr. Vladan: Srbija Turska i

ordevi Tihomir: Preislamski ostatci 1894.— 1897. 1928. 339 8°, (ir.).
meu jugoslovenskim muslimanima. Beograd, ordevi Vladan: dr. Srpsko-turski rat.

I93I.S.K.G. Beograd 1907. Str. 432 (ir.)

ordevi V.: Srbija na Berlinskom ordevi dr. Vladan: Tuinski uticaji u

Kongresu. 1890. (Otabina 24. i 25.). Srbiji, u "Otabini«, Beograd 1890. (ir.).
(cir.)~ ordevi dr. Vladan: Das Ende der
ordevi dr. Vladan: Crna Gora i Austrija Obrenovitsch, Beitrage zur Geschichte Serbiens
u XVIII veku.Beograd (Akademija) J9I2 gr. 897— 1900. Leipzig 1905.. str. 605.
8°, 179 str. ordevi dr. Vladan: Der letzte

orde v i dr. Vladan: Crna Gora i Rusija Obrenovitsch, u berliiiskom listu "Zukunff i

(1784-1814). Beograd 1914. 80, 362 .(ir.). zasebno odštampano u Beu 1903.. str. 20.
ordevi dr. Vladan: Crna Gora i ordevi dr. Vladan: Die Albanesen
Rusija (1814-1894). Beograd 1924. 8°. 528. und die Grossmachte. Leipzig 1913. Str.

(ir.). 172.
ordevi dr. Vladan: Evropa i Balkan. ordevi dr. Vladan: Die Frauen der ^J
Diplomatska istorija balkanskih hrišanskth Obrenovitsch, u berliiiskom listu "^Zukunft"
država u XIX. veku. Kniga prva .Evropa i 1903.
i

Rumunija, Beograd 191 1., VII., 492 str. ordevi dr. Vladan: Die Serbische
(Kuza. Karol L Plevna). Frage. Stuttgart u. Leipzig 1909. Str. 148.
ordevi dr. Vladan: Europa i Balkan. Djorgevitch V ladan: L'Albanie et les
13
4*iJ
 —

Albanais. Pariš 1913. to the"Manchester Guardian" during the year

Djorgevitch V.: La Serbie au 1877. London, Longmans, Green & Co.
congres de Berlin. Pariš 1891. 1878., 8°. 255 str.
u k i c A.: Uspomene iz narodnog E.v a n s A.: The Adriatic Slavs and the-
pokreta 1848. i 1849. godine. Napisao i na overland route to Constantinople. London
svet izdao Novak S. Golubinski. Novisad 1894. 1916. -

LetopisM. S. (ir.). Evans Arthur J.: Through Bosnia and the

u rd e v i c Martin: Memoari sa Balkana Herzegovina on the foot during the insurrection.
1858. 18/8. Sarajevo 1910. August and September 1875. with an historical
E d I i Wanderungen durch das
n ge r L.: review of Bosnia (revised and enlarged) and a
ostliche Bosnien, Montenegro und Albanien, glimpse at the Croats, Slavonians and the ancien
Leipzig, Duncker & Humblot 1910. republic of Ragusa. II. izdanje. London,
Edmonds P.: To the land of the eagle. Langmans. Green & Co. !877. 8°. 445 str.
London 1927. Fabianich: 11 presente ed il passato della
Effendi Omer: Historv of the war in Bosnia Dalmazia romana. Žara 1879.
during the years 1731/8. and 9. London 1830. F a b k o v i Skender: Moje zabavice. I-

8°, 87 str. Dakanje. II. Naopakoo rabi se genitiv za dativ.

Eg li K.: Drei Monate vor Skutari. Bern III. Trpne izreke. Zagreb 1900., str. 87.
1913. 1 70 str. sa si ikama kartama.
i Fadjejev Andrejevic Rastislav: Razprava o
Ehli- Islam: Bezakonja okupacione uprave u istonom slovenskom. 1870. (ir.) str.
pitanju i

Bosni i Hercegovini. Novi Sad 1901. (ir.) 80.Falkenegg B. von: Bleiben die
Eichler Eduard: Das Justizwesen Bosniens und Konigsmorder in Belgrad unbestraft? Berlin,
der Hercegovina. Wien, iz K. u. K. Hof- und Boli, 1903. 8°
Stastsdruckerei 1889. 8° 395 str. Falkenegg Baron von: Oesterreichs
Eisenmann Louis: Le compromis austro- Kulturmission im Osten. Berlin 1909.
hongroisde 1867. Pariš 1904,, str. 695. Fancev Franjo dr.: Dokumenti za naše podrijetlo
Eitelberger: Die mittelalterlichen hrvastkog preporoda. Zagreb 1933. Grada XII.
Kunstdenkmale Dalmatiens. Wien 1884. Fancev dr. Franjo: Hrvatski ilirski pokret jest
Elegovi dr. Ivo: Hrvatska ili starevianska naš autohtoni pokret. Zagreb 1935. Hrv. Kolo,
ideja. Zagreb 1906. Hrv. Smotra, br. 2/3. XVI.
Engel v. Chrisrian: Staatskunde von Fancev Franjo: Hrvatski preporod kao
Dalmatien, Kroatien und Slavonien Halle 798. 1 openarodni pokret. Hrv. Rev. 1936.. 412
Engel Johann Christian von: Geschichte des 427.
ungarischen Reichs und seiner Nebenlander. Fancev Franjo: Ilirstvo u hrvatskom
Halle, bey Johann Jacob Gebauer, 801 3 sv. 1 .
4°. preporodu. Ljetopis Jug. Akad., sv. 49.,
1. sv., 11. sv. 1798. 607 str.. III. sv. 1801. 496 str. 1937., str. 130—157.
Erber Tullio: La colonia Albanese di Borgo Fancev dr. Fran jo: Iz naše politike prošlosti.
erizzo presso Žara. Ragusa, 1883., 8° 160 str. Hrv. revija 1929.
Erber Tullio: Storia dalla dalmazia dal 1 797. al Federzoni Luigi: II trattato di Rapallo.

1314. Zadar 1886., VVoditzka, 4 diela. Bologna 1941.

Erdeljanovic dr. Jovan: Etniko srodsrvo Federzoni Luigi L'ora della Dalmazia.
Bokelja Crnogoraca. Srpska kr. akademija,
i knj. Bologna 1941.
56. Glas XCV1, Sarajevo 1920. (ir.). F c fa i k D r. A.: Ein neuer aktueller Weg
1 i

Erdeljanovic dr. Jovan: Makedonski Srbi. zur Losung der bosnischen Agrarfrage Sa 8
Beograd 1925. (ir.). litografskih tabla. Wien, Deuticke 1916.
Erdeljanovic dr. Jovan: O porieklu Bunjevaca. XIII., 191 str. gr. 8"

Srpska kr. akademija, knj. !9. Posebna izdania Ferrario Carlo Antonio: Vicende e problrmi,
LXX1X. Beograd 1930. 8°. X. 408 (ir.). della Penisola balcanica 1815-1937. Milano
Erzberger: Erlebnisse im Weltkrieg. (Stuttgart 1937.
1920.) Fi e d 1 e r Jos.: Die Union der in Ungam
Evans (Sir Arthur): Les Slaves de T Adriatique et zvvischen der Donau und Drau wohnenden
laRoute Continentale de Constantinopole. The Bekennem des griech.-orient. Glaubens.
NearEast. 1917. Sitznngsberichte sv. 38., Wien
Evans Arthur J.: Illvrian Letters, a revised Filipescu Teodor: Dvije rumunske knjige o
selection of corresponence from the illvrian Rumunima u Bosni i Hercegovini. Zagreb
provinces of Bosnia, Herzegovina, Montenegro, 1907. Hrv. Smotra.
Albania, Dalmatia. Croatia Slavonia, adressed & Filipescu Teodor: Karavlaška naselja u
M
 .

Hl

Bosni. Sarajevo. 1907.. str. 77. Fra c c a r o 1 I A.: La Serbia nella sua terza
Filipescu Teodor: Coionille romane din guerra. Milano 1915.
Bosnia. studiu etnografic si antropogeografic. Frani D.: Stanje Balkanskog poluostrva na
Bucuresti (Akadermie) 1906. osvitku XIII. vijeka. Sarajevo 1895. (Glasnik
F i 1 i p i c d o 1 1. A n t on ij e: La Ju- Zemaljskog Muzeja 7.)
goslavia economica. Milano 1922.,
Filipov M. M: Horvati i borba
str.

ih s Austriei.
2S7. Frank dr. Josip: Ništovna žalba
Zagreb 1887.
s prizivom.
H
Petrograd 1890., str. 168 (ir.}. Franknol: Kritische Siudien zur Geschichte des _j
FirdusNurijbeg: O nacionalnom Dreibundes 1 832 — 191 5 (Budapest 1917.)
opredeljenjubosansko-hercegovakih Franz: ltaliens Eintrit in den Krieg. (Wissen n
muslimana. Zagreb 1925. Nova Evropa, br. undV/ehr 1932.)
10. Fras Franz Julius: Topographie der
Fischer Theobald: Die Balkan-Halbinsel. Karblstadter Militar-Grenze. Agram 1835., str.

(Unser Wissen der Erde II.) 426. 1

Fisher H. A. L.: History of Europe. London Frascheri Sch. S. Bey: Was war Albanien, was J
1936. ist es, was wird es werden. Wien 1913., 69 str.

FleckR. v.: Uber den Balkarikrieg 1912. Frauendienst Werner: Jugoslavviens Weg zum
Wien. Seidel & Sohn 1913. 8° Abgrund. Berlin 1941.
Fliegenschmidt M.: Deutschlands Frescura dott. prof.: II problema deH'Adrialico. j
Orientpolitik im ersten Reichsjahrzent. 1. Milano 1919.
Berlin, Puttkammer& Miihlbrecht. Freundlich L.: Albaniens Golgolha. Wien,
Florinski T.: Jožnie Slavene Vizantia Roller&Co., 1913.
1
vo vtoroi etverti XIV veka. II.
i

Friedjung: Die osterreichische Balkanpolitik seit

J
Obrazovanje serbskago carstva. 1882. (dril.). 1866. Oest. Rundschau. Wien, Fromme, XLII1
F o e r i c k e K.: Geschichte der Bulgaren.
1 (1915) No. 1, n
Stuttgart, Franckh. 1913. 8° Frilev G. et J. Wlahowits: Le Montenegro 3
Foe r s t e r: Die eutsh-italienische contemporain. Pariš 1876.
Militarkonvention, u Bertiner Monatshefte 1927. Gabriel M_: Dr. Ante Starevic. Hrv.
Folnegovi Fran: Doživljaji i dojmovi. pol. biblioteka, sv. 5. Zagreb.
Zagreb 1902., str. 118. Gagliardi dr. Manko:
o hrvatskom Istina
Folnegovi Fran: Na okup! Zagreb 1901., emigrantskom revolucionarnom komitetu 1919.
str. 47. -1921., Graz, 1922., str. 39
Folnegovi Fran: Mrtvilo u Banovini. Zagreb Gaj dr. Ljudevit: Izjavljenje radi
1899., str. 40. Starce vievih lanaka o Srbima i srpskom
Folnegovi Fran: Odziv na poruku iz Bea. jeziku. Narodne Novine od 4. XI. 1852.
Zagreb. Gaj dr. Ljudevit: Gedanken zum Ausgleich
:.j Folnegovi Fran: Otvorite oi. Zagreb Croatiens und Slavoniens mit der Regierung.
1896., str. 139. Zagreb 1864., str. 65.
Folnegovi Fran: Sada ili nikada, zaereb 1900.. Gaj V e i m i r: Balkan-divan. Viesti, misli
I i

str 28. prouke o zemlji i narodu, navlast u Bosni i

Folnegovi Fran: Zanovietanja. Zagreb 174., Hercegovini. Zagreb 1878., str. 250. J
str. 131. Galanti Arturo: L'Albania. Notizie geografiche,
Forbes K: The Balkans. A Historv. Oxford etnografiche e storiche. Roma 1901. 8°, 261
1915. str., 1 karta (239—261 bibliografia).
Foreti Vinko: Dubrovnik i Korula (Ragusa Gallavresi: Italia e Austria 1859 — 1914.,
lJ
und Curzola). Zagreb 1929. Sisicev Zbornik. (Milano 1922.)
Fortls A.: Viaggio in Dalmazia. Venezia 1774. G a s c o i n Eugene: Les victoires Serbes
Foscari Piero: lnteressi italiani nel Mediterrsneo de 1916. Pariš 919., str. 152. 1
_ j
e nostri diritti sulla Dalmazia. Venezia
i Gauvain Auguste: La question Yougoslave.
1916. Pariš (Bossard).
Foscari Piero: Salviamo la Dalmazia. Gavazzi Milovan: Starohrvatska umjetnost i

Roma 1916. njezini problemi. Hrv. Revija 1932.. str. 81.

Fournier dr. August; Wie wir zu Bosnien Gavrani dr. Pavao: Politika povijest
kamen. Eine historische Studie. Wien 1909. hrvatskog naroda. Zagreb 1895., str. 335.
Fox Frank: The Balkan penninsula. London Gavranovidr. fra Berislav: Uzpostava redovite
1915. katolike hierarhije u Bosni Hercegovini 881 i 1

Fox P.: Bulgaria. London 1915. S° godine. (Prilog politikoj historiji Austro-
15
 .

Ugarske monarhije na Balkanu.) Beograd 1935. teorije Srpska kr. akademija, knj. 23. Glas,
Gavrilovi Bogdan: O živim silama narodnoga XXXVII. Beograd 1893. 8°. 86 (iril.).
jedinstva. Srpski književni Glasnik 1922. V., Gesemann G.: Der montenegrinische Mensch.
str.270 371. i Prag 1934.
Gavrilovi Mih.: Iz nove srpske istorije. Gešov Ivan Eustratiev: Pre-tupnoto bezumie
Beograd 1 926., str. 209. ianketata po nego. Fa-ti dokumenti. Sofia i

Gavrilovi Dr. Mih.: Miloš Obrenovi. 1914.

Knjiga 1. ( 1 8 3— 820). Beograd 1908.
1 1 Gevay Anton von: Urkunden und Actenstucke
(Fond Kolarac); Knjiga 11.(1821 1826), — zur Geschichte der Verhaltnisse zv/ischen
Beograd 1909. Knjiga HI. (1827— 1835). Oesterreich, Ungarn und der Pforte im XVI. und
Beograd 1912. XVII. Jahrhundert. Wien 1840. 4°
G a y d a V i r g i n o: Gli Slavi della i Ghell S.: Nel paese della nostra regina. Roma 4°
Venezia Giulia. Milano 1915. Gibert Fr.: Les pays d'Albanie et leur
Gayda Virginio: La Dalmazia. Torino 1914. histoire. Pariš 1914. 8°
G e b h a r d L.: Geschichte deri Ghica A.: L'Albanie et la question d'Orient.
Konigreiche Dalmatien, Croatien, Slavonien, Pariš. Dujarrie 1908.8°
Rascien, Bosnien, Rama und Ragusa. 1805. Gibbon: The decline and fali of the Roman
G e 1 1 e r dr. L.: Etimologija imena
i Empire. VII. sv., 8° London, Methuen 1896.
Hrvat. Jug. akademrja. Red. 34. Zagreb Giesl WIadimir: Zwei Jahrzente im Nahen
1876. .
Orient. Berlin 1927.
Gelcich Dubrovadki arhiv. Sarajevo
Gius. Ginzel Hermann: Kroatien heute. Zagreb
1910. (Glasnik bos. muzeja 22, 1910.) 1942., str. 69.
Gelcich Giuseppe prof.: Dello sviluppo civile Giorgi Viekoslav: Hrvati. Srbi i Dalmatini. Trst
di Ragusa. Dubrovnik 1834. 1860., str. 105.
G e o o f f G. B.: Das Schicksal Bulgariens, Giolitti Giovanni: Memoire della mia vita. 2 vol.
ein Kampf cegen Neuillv. Berlin 1940. Milano 1922.
G e n t h e F.: Montenegro. Bin Beitrag zur Giuliano A. di San: Briefe iiber Albanian.
Geschichte seines Fiirstenhauses. Berlin 1912., Leipzig, Dietrich 1913.8°
104 str. Giunio R. i Marjanovi Mi lan: Jadranski
Gantilezza G.: II mare adriatico e la questione Zbor. 1920. Izvješa i dokumenti. Zagreb
balcanica. Roma 1909. 1921.. str. 104.
Georgevitch T. R,: La Macedoine. Pariš Giuriati Giovanni: La vigilia. Geinnaio
1919., str. 275. 1913 — Maggio 1915. Milano 1930.
GeorgevitchT. R.;:La Verite sur les G i u s t i Wolfgango: Mazzini e gli Slavi.
Roumainsde Serbie. Pariš, 1919., str. 35. Milano 1940.
Gerigk Alfred: Spuk am Balkan. Berlin 1943., Glojnari Mirko: Masonerija u Hrvatskoj.
str. 302. Zagreb 1 94 1 ., str. 79.
Gerland Dr. Ernst: Geschichte der Glumac Dušan: Republika ili monarhija.
Frankenherrschaft in Griechenland. II. sv. Sarajevo 191 8., str. 40.
Geschichte des lateinischen Kaiserreiches von Glušac V.: Bogumilsko pitanje u istoriji

Kpel. 1. TeiJ. Geschichite der Kaiser Balduin 1. Južnih Slovena. (Prosvjeta, Sarajevo, XXI..
und Heinrich 1204 — 1216. Hormburg von der 1937.)
H6he 1905. Glušac V.: Nekolika pitanja iz prošlosti
Germar: Reise nach Dalmatien. Leipzig Bosne Hercegovine. Tuzla 1921.
i

1817. Glušac dr. Vaso: Srednjevekovna bosanska

Gersdorff A. Der Balkankrieg. Berlin,
v.: crkva«. Beograd 1924., u Prilozima za
F.ckstein & Engel 1912. 8° književnost, jezik, istoriju i folklor, IV
Gersin K.: Altserbien und die albanische Frage. Glušac V.: Naziv sveštenih lica pravoslavnoj
Wien, Anzensgruber-Verlag 1912. 8° bosanskoj crkvi u srednjem veku. (Kalendar
Gerstner O. v.: Albanien. Wien, Prosveta, Sarajevo 1 939.)
C
Brauimillei 1913. 8 Gmajner Dr. Ivan: Savremeni Hrvatski pokret
G e r š i Giga: Posle pedeset godina. Beograd za narodno ujedinjenje. Ženeva 1918., sir. 88
1912.8°, 1 69~str. (ir.) Godchaux Monnot: Engleska
G e r š i G I .: Pogled na meunarodni i diplomatska prepiska. Niš 1914., str. 172.
državopravni položaj Bosne i Hercegovine i Godchaux-Monnot: Notes sur la Serbie.
ostrva Kipra prema naunim ocenama Bruxetles 1910., str. 74.
pretstavnika današnje meunerodno-pravne Godin Dr. A. v.: Aus dem Lande der
16
 n
Knechtschaft. Albanische Novellen. Wien, Granv i 1 1 e Baker The passing of the
B.:

Roller 1913.8° Turkish empire in Europe. London 1913., 8°.

Godin A. M.: Aus dem neuen Albanien. Gravier Gaston: Les frontieres historiques
Politische und kulturhistorische Skizzen. delaSerbie. Pariš 1919.. str. 164. ]
Wien 1914., 126 str. Grb i M. : Karlovako vladianstvo. 1.-11I.,

G od r a dr. B a r t h.: M onographie von Karlovac 1891.-1893. (ir.).

Syrmien. Zemun 1873., str. 84. Grdi Stjepan: Srbi u Bosni Srbiji. Zagreb i 1
Goltz Freiherr von d er: 1926. Nova Evropa 1.
Denkvviirdigkeiten. Berlin 1929. Gregori Danilo: So endete Jugoslavien.
Golubinski E.: Kratkiji Oerk istoriji Berlin 1942.
m
pravoslavnih cerkvei bolgarskoi, serpskoi i Grge prof. Petar: Odnosi Hrvata prema Svetoj
ruminskoi ili moldo-valaskoi. Moskva Stolici.Zagreb 1943. Croatia Sacra. — J
1871. 8°, 733 str. Griffini Mario: Saggiosul assetto economico
Gonnard Rene: Entre Drave et Save. Pariš di Fiume. Roma 1921. n
1911., str. 262. Grisogono Ivo: Politika orijentacija
Gooch: Historv of modem Europe 1878 — 1919. Dalmacije. Zagreb 1918. Hrv. Njiva br. 31.
London 1924. Grisogono P.: Srpsko-hrvatski odnosi u
Gopevi Spiridion: Stara Srbija i Makedonija. ujedinjenoj državi. Zagreb 1937. Nova
Beograd 1890 1. 11. Evropa-, str. 310.
Gopevi Spiridion: Das Fiirstentum Grothe Hugo dr. J u r. et Phil: Das
Albanien. seine Vergangenheit, albanische Problem. Politisches und
ethnographische Verchaltnisse, politische Lage V/irtschaftliches. Halle a. der Saale 1914. (4
und Aussichten flir die Zukunft. Mit 16 Tafeln Kapitel).
und 1 Karte. Berlin, Paetel 1914. Grothe Hugo dr. J u r. et Phil: Durch
Gopevi Spiridion: Gcscbichte von Albanien und Montenegro. Sa 71
Montenegro und Albanien. Gotha 1914. fotografijom- 2 skice i 2 karte u tekstu,
Gopevi Sp.: Makedonien und Alt-Serbien. Miinchen. Morike 1913., 8°. 224 str.
Wien L. W. Seidel 1889. gr. 4. 51 1 str. s jednom Gruber dr. Dane: Bizantinski pisac XI.
etnografskom kartom vieka o Hrvatima i drugim balkanskim
Gopevi Spiridion: Montenegro und die narodima. Zagreb 1903. Prosvjeta.
Montenegriner Gruber Dane: Iz vremena kralja Tomislava.
Gopevi Spiridion: Konig Nikola von Zagreb 1925. Zbornik kralja Tomislava.
Montenegro und seine Politik. Die "Grenzboten" Gruber dr. Dane: Nekoja pitanja iz starije
9.Febr. 1916. (nr. 6.) hrvatske poviesti. Vjesnik arkiva XX. Zagreb
Gopevi Spiridion: Ober-Albanien und 1918. Gruber Dane: Nekoliko godina borbe
seine Liga. Leipzig 1881., 8°, 586 str. Hrvata sa Turci. Zagreb 1878. Hrvatski dom.
Gopevi Spiridion: Russland und
Serbien GniberDane: Nelipi knez cetinski kninski. i

1804 — 1915. Miinchen, Schmidt 1916.8°. Zagreb 1886.

Gopevi Spiridion: Serbien und Gruber dr. Dane: O dukljanskoj i

Oesterreich vor einem Jarhundert. Die dubrovakoj nadbiskupiji do polovice XIII.

"Grenzboten" 1915. 22. Dez. (Nr. 11.) stoljea Vjesnik arkiva XIV., 1912. LJ
Gorrini Giovani: 11 Montenegro et il suo re. Asti Gruber dr. Dane: O pradomovini i seobi
1918. Hrvata, Zagreb 1908. Prosvjeta.
Gorrini Giovani: La verita sugli ultimi Gruber D. — SpincicVj.: Poviest Istre. Zagreb
avventimenti del Montenegro. Torino 1917. 1924.
Gorrini Giovani: Per il Montenegro. Genes Gruber Dane: Smještenje Hrvata u novoj
dr.

1919. postojbini poslije seobe. Zagreb 1907., Hrv.

Gorrini Giovani: Pour 1
'existence du Kolo V.*
Montenegro. Torino 1918. Gruden J.; Ob sloletnici Napoleonove Ilirije.

Grabowski T. St.: Serbovvie i Chorvvaci Ljubljana 1 909., as.

vvobec aneksvi Bosni Hercegowiny. Krakow i Grupe Radoslav: Apologija srpskog naroda u
1909., 8°. Hrvatskoj Slavoniji. Novi Sad 1909., str. 293 +
i

Gradi: Abbatis Stephani Gradii Ragusini ad 7. (ir.). Gruji Radoslav: Istoriski znaaj

Consilium Regatorum republicae Ragusinae Srba u Hrvatskoj. Beograd. Bibl. srpskog

epistolae, ed. Dr. uro Korbler. Zagreb 1915. kulturnog kluba. br. 2.

(Mon. spect. hist. Slavorum meridionalium 37.) Griinberger K.: Die Agrarverfassung und das
8°, 527 str. (332 lista, 1667. 1683.). — Grundentlastunsproblem in Bosnien und der
17
 .

Herzegovina. Leipzig 1911., 8°, V., 120 str. Gulferding: Bosnia, Gercegovina i Stara
Guberina dr. Ivo: Borba hrvatskih vladara za Serbia. 1859. (ir).
r-1,

Dalmaciju. Hrv. Revija 194 1 .. br. 10. Gulferding A.: Pisma ob istorii serbov i bolgar.
Guberina dr. Ivo: Državna politika kralja 1867.
Tomislava. Hrv. Revija 1940.. str. 505.— 518., Gulinelli Adolfo: La Croazia. Roma 1 94 1

595.— 605. Gumplovicz L. : Politika poviest Srba i

Guberina dr. Ivo: Hrvatski glagoljaši i Hrvata. Zagreb 1903.

bosanska crkva. Zagreb 1943. Hrv. Smotra Gundrum Oriovanin Dr. Fr.: Doek bana
br.2. Jelaia u Križevcu II. VII. 1848. Zagreb
Guberina dr. Ivo: Je li glagolica za Zvonimira 1904., str. 32.
i Krešimira bila proganjana? Hrv. Revija 1941., Gurovvski comte Adam: Le panslavisme, son
br.3. histoire, ses veritables elements: religieux,
Guberina Grgur Ninski bio
dr. Ivo: Je li sociaux, philosophiques et politiques. Florence
glagoljaš? Hrv. Smotra 1940., str. 449.— 457. 1848.
Guberina dr. Ivo: Kada kako su pokršteni i Guyon Bruno: Balcanica. Milano 1916.
Hrvati. Hrv. Revija 1941., str, 339. Gvurkovics G. : Die Orientpolitik
Guberina dr. Ivo: Kako je Zvonimirova kruna Osterreich-Ungarns. Budapest 1901.
prešla na glavu maarskog kralja. Zagreb 1 942., Gvurikovics Georgius: De situ et ambitu
str. 101. Slavoniae et Croatiae. Pestini 1844., str. 84.
Guberina dr. Ivo: Katolicizam nacionalizam sv. i Hadrovics Ladislaus: Ungam und die
irila Metoda. Zagreb 1927.
i Kroaten. "Ungarische Jahrbiicher" Band
Guberina dr. Ivo: Konstantin iril izvori i XXI. 1941. Berlin.
glagolice. Hrv. Smotra 1939.. str. 449.— 469., Hadži A.: Bosna. Novi Sad 1859., 1860.,
490.— 504. 1861., 1862., 1863. Letopis M. S. (ir.).

Guberina dr. Ivo: Na izvorima hrvatske nacije. H dži

a A.: Mogu li svi Sloveni jednim
Hrv. Smotra 1940., br. 10. jezikom ijednom bukvicom pisati. Novi Sad,
Guberina dr. Ivo: Pravi razlog seobe Hrvata. 1864. Letopis M.S. (ir.)
Zagreb 1943. Hrvatska Smotra br. 3. i 4. Hadži A.: Stanovništvo vojvodine srpske po
Guberina dr. Ivo: Problem! hrvatske povijesti. veri i narodnosti. Novi Sad, 1863. Letopis M.
Hrv. Smotra 1940., str. 195. do 202. S. (ir.).

Guberina dr. Ivo: Smisao bitke na Gvozdu. Hadži Jovan dr.: O Vlaškom Albanskom
i

Zagreb 1 942. Hrvatska Smotra br. 11.1 12. jeziku i narodu (Iz letopisa bekih). Novi Sad,
Guberina dr. Ivo: Uloga Splita u raanju 1830. Letopis M. S. (ir.)

hrvatske nacije. Hrv. Smotra 1940., str. 147. - Hadži Kasim: Novopazarski Sandžak
157. sastavni dio Bosne Hercegovine. Sarajevo
i

Guberina dr. Ivo: Uzroci bizantskog raskola. 1939., str. 38.

Bogs. Smotra, br 2., god. 1929. Hadži Osman Nuri: Islam i kultura.

Guberina dr. Ivo: Veze Splita sa hrvatskim Zagreb 1894., str. 100.
vladarima u IX. vijeku. Hrv. Revrja 1941., br. Hadžijahi Muhamed: Bosanski
4. regionalizam. Zagreb 1938. Omladina br.

Guberina dr. Fra A.: Katolicizam u oima 9.-10.

suvremenog pravoslavlja. Makarska 1 924. Nova Hadžijahi Muhamed: Državotvornost
Revija, br. 4., str. 330— 346. islamskih Hrvata. Zbormk hrv.

Guberina — Krsti: Razlike izmeu sveuilištaraca 1942.

hrvatskoga i srpskoga književnog jezika. Zagreb Hadžijahi Muhamed: Hrvatska
1940. M^., str. 216. muslimanska kniževnost prije 1878. godinr,
Guechoff J.: L'alliance balkanique. Pariš Sarajevo 1938., str. 14

1915-, 8°. godine. Sarajevo 193S.. str. 14.

Guerin-Songeon R. P.: Histoire de la Bulgarie. Hadžijahi Muhamed: Nacionalna

Pariš 1913. orientacija muslimana Bosne i Hercegovine.
G uj i K a s i m: Hrvatsko podrijetlo Zagreb 1938. Almanah hrv. sveuilištaraca.
begovskih familija u zapadnoj Bosni i Hadžijahi Muhamed: Poetci hrvatskog
Hercegovini. Sarajevo 1941. Kalendar muslimanskog pjesnitva u Bosni. Zagreb
»Napredak". 1937. Obzor od 26. Listopada.
GujiKasim: Uloga Hrvata u Hadžijahi Muhamed: Populaciono pitanje
hercegovakom ustanku. Zagreb 1937. Hrv. Hrvata muslimana. Zagreb 1943., Ustaški
Kolo XVIII. godišnjak.
18
 I

Hadžijahi Muhamed: Žena kod im Sommer 1900. Mitt, der k.k. geogr.
muslimanskih Hrvata. Zagreb 1942. Hrv. Gesellsch. in Wien 44 (1901.) str. 140.-165., s
Kolo XXIII. 1 kartom.
Hadži-Vasiljevi dr. Jov.: Arbanska liga, Haumant Emile: La Serbie sous Miloš et ses

amautska Kongra i srpski narod u turskom premiers successeurs. Zagreb 1929. Sišiev
carstvu (1878.— 1882.}. Beograd 1909. Zbornik.
(Dodatak Ratniku 1909.. sieanj (ir.). Hauptmann Ljudmit: Dolazak Hrvata. Zagreb, 1
Hadži-Vasiljevi dr. Jov.: Amautski pokreti 1925. Zbornik kralja Tomislava J
u XJX veku. Beograd 1905. (pos. otis. ex Hauptmann Ljudmil: Italija srednja Evropa i

Ratnik). Br. V., 1876. do 1787. (ir.). Hauptmann Ljudmil: Karantanska Hrvatska. n
Hahn J. G. v.: Reise durch die Gebietedes Zagreb 1925. Zbornik kralja Tomislava.
Drina und Wardar im J. 1863. W. 1867., 4° (- Hauptmann Ljudmil: Koje su sile hrvatske
Denkschrift der kais. Akad., ph.-hist. A. Bd. povijesti odluivale u vrieme narodne dinastije.

16). Zagreb 1925. Zbomik kralja Tomislava.

H a h n J. G. v.: Reise v. Belgrad nach Salonik. Hauptmann Ljudmil: Konstantin Perfirogenet o
2. izd. Wien,Tendler 1868. porijeklu stanovništva dubrovakog zalea.
Hahn J. G. v. (K. u. K. General-consul]: Zbornik iz dubrovake prošlosti M. Rešetara.
ci
Albanesische Studien. Wien 1853., 3 sv. (kais. Dubrovnik 1931 'i

Akad.). Hauptmann Ljudmil: O postanku hrvatske

Haller Hermann: Svrmienund sein Deutschtum. granice prema Kranjskoj (Uber die Entstehung
Leipzig 1941. der kroatisch-krainischen Grenze). Zagreb H
Halovacki Jakov: Unijaenje u Dalmaciji. 1939. Šišiev Zbornik.
Novisad 1888. (ir.). Hauptmann Ljudmil: Podrijetlo hrvatskog
J
Hamilton-Jackson: The shores of the plemstva. Hrvat, akademija, Rad 273. Zagreb
Adriatic. The Austrian side. The Kustenland, 1942. H
lstria and Dalmatia. London 1908. 420 str., Hauptmann Ljudmil: Prihod Hrvatov. Zagreb
ilustr. 1924. Buliev Zbomik.
Hammer Purgstaill J. von: Geschichte des Hauptmann Ljudmil: Priroda in zgodovina u
osmanischen Reiches. 1836. razvoju Jugoslavije. Njiva Ljubljana, 1922.
Handži Mehmed: Islamizacija Bosne i Hauptmann Ljudmil: Rus Jože: Kralji dinastije
Hercegovine. Sarajevo 1 940., str. 34. Svevladiev. Ljubljana 1931. Poviestni prikaz.
Hanotaux Gabriel: La guerre des Balkans et Zagreb 1 932. Nastavni vjestnik 1 .-3.
l'Europe 1912.— 1913. Pariš Plon 1914. 8°, Hauptmann Ljudmil: Slaven i German na
VI.u. 457 str. poetku svog državnog života. Hrvatska revija
Harms: Bevolkerungsstruktur und 1929.
Agrarverfassung Slawoniens. lm besonderen Ha upt m
a n dr. L j.: Uloga velikomoravske
der wirtschaftliche und soziale Aufbau države u slavensko-njemakoj borbi za
einiger Dorfer im Poscheger Kessel. Rostock Podunavlje. Jug. akademija. Rad 243. Zagreb
1927. 1932.
Hartmann L. M.: Ein Kapitel vom Hauser: Spalato und die romischen
spatantiken und friimittetalterlichen Staat. Monumente Dalmatiens, Wien 1883.
Stuttgart 1913. Havass Rezso: Magvarorszag es a Balkan.
Hari ma nn M.: Der islamische Orient Sv. 3.: Budapest 1913.. 8°.
Unpolitische Briefe aus der Tiirkei. Leipzig, Hecquard H y a c n t h e Histoire et
i :

Haupt 1910., 8°. description de la Haute Aibanie ou Guegarie.

Hasenclever Ad.: Die orientalische Pariš 1858.
Fragei.d.7. 1838.-1841. Leipzig, Kohler 1914. H e g e I e r W.: Der Siegeszug durch
H a s s e r dr.Kurt: Die naturi, und pol.
t Serbien. Berlin, Scherl. o. J. 8°.

Grenzen von Montenegro. Zeitschrift der Gesch. Heimrl Milan: Bunjevci Šokci u Ugarskoj.
i

furLrdkunde. Berlin 1895. Prag 898. Novo Doha br. 6/7.

1

Hassert K.: Die raumliche Entvvicklung Hemberger A.: lllustrierte Geschichte des
des Konigreiches Montenegro. Petermanns Balkankrieges 1912./13. Wien u. Leipzig,
Mitieilungen LV1. (1910.). Hartleben 1913., 4°.
Hassert dr. Kiirt: Reise durch Montenegro. Henderson P. E.: A british officer in the

Sa 30 slika i I kartom. Wien, Pest. Leipzig- Balkans. The account of a journev through
Hartleben 1893., 8°. Dalmatia, Montenegro, Turkav, in Austria,
Hassert dr. Kiirt. Reise durch Montenegro Maevarland, Bosnia and Hercegovina.
19
 London 1909,, 8", 302 str. Hinkovi Les YougosIaves, leur passe,

nj Henry R e n e : Questions d'Autriche-Hongrie et leur avenir. Pariš, Alcan 191 6.

question d'Orient. Pariš. Plon-Nourrit 1903. Hinkovi Les Creates sous lejougmagvar.
Her: Sur le theatre de Ja guerre ties Balkans. Pariš 1915.
Monjoumaide route. Pariš et Nancy 1913., Hinkovi H.: The Jugoslavs in Future Europe.
8°. liustr. London 1916.
Herceg J ak š a : llirizam pretea jugoslavnstva. Hinkovi - Budisavljevi: "Veleizdajnika
Split 1930. parnica«. Zagreb 1911.. Str. 83.

Herceg Rudolf: Izlaz iz svjetske krize Hochwachter G. v.; Mit der Tilrken in
^ (Pangea). Zagreb 1932. der Front. 8. Aufl. Berlin, Mittler & Sohn
Herceg Rudolf: Mali prilog kulturnoj 1913.
povijesti hrvatskoj. Zagreb 1933.. str. 24. HofferA.; Dva odlomka iz poveeg rada
Herceg Rudolf: Nemojmo zaboraviti: Hrvatska o kršanskoj crkvi u Bosni. (Spomen-
politika mora biti seljaka. Zagreb 928. 1 knjiga iz Bosne 1901.),
Herceg Rudolf: Seljaka sloga idejno i Hoffmann Walter: Sudosteuropa. Leipzig
istilište hrvatskog i rasadište svjetskog 1932.
seljakog pokreta. Zagreb 1940. Holbach M. M.: Bosnia and Herzegovina,
Herceg Rudolf: Svjetski rat i problem nove some wayside vvanderings. London 1909.
.- j
države. Zagreb 1919. 8°, 250 str. Holovacki Jakov: Unijaenje u
Herceg Rudolf: Seljaki pokret u Hrvatskoj. Dalmaciji. Novi Sad 1888., str. 35 (ir.).
Zagreb 1923. Holzer Envin :Die Entstehung des
Herceg Rudolf: Die Ideologie der kroatischen jugoslavvischen Staats. Berlin 1 929.
Bauembevvegung. Zagreb, 1923. str. 95. Hora: Le compromis de 868. entre La 1

Hergenrother: Uzroci koji pripraviše razdvajanje Hongrie et la Croatie. Pariš 1907.

iztone i zapadne crkve. Zagreb 1 898. Balkan, Horovitz Eduard Ritter von: Die Agrarfrage
svez. 3. in Bosnien u. der Hercegovina. 4°. 164 str.

Hergeši dr. Ivo: asopisi do

Hrvatske novine i Horovitz Eduard Ritter von: Die Bezirks-
1848. Zagreb 1936., str. 107. Unterstiitzungsfonds in Bosnien und der
Herkalovi Thomas: Vorgeschichtion der Hercegovina. Wien 1892. u nakladi b.-h.
Occupation des Bosniens und der Herzegovina. zemaljske vlade. 8°, 104 str.
Zagreb 1906.. str. 187. Horvat Josip: Ante Starevi. Zagreb 1940.
Herre: Italiens Rolle in der Horvat Josip: Kultura Hrvata kroa 1000
Kriegsschuldfrage, u Berliner Monatshefte godina I.— II.., 1939., 1942.
1927~ Horvat Josip: Politika povijest Hrvatske.
Herriot Edouard: En Dalmatie. u Revue Zagreb 1936., I.dio. Str. 527. ll.dio. Zagreb
Hebdomaire, 20.-27. Vili. 1910. 1938. Str. 459.
Heruc Vladimir: Priruna izborna statistika. Horvat Josip: Stranke kod Hrvata. Beograd
Križevci 1925., str. 48. 1939., str. 103. (ir.).
Herzog Max z u Sachsen: Die orthodoxen Horvat Josip: Šupilo. Zagreb 1938. —
Kirchen auf dem Balkan. Suddeutsche Horvat dr. Rudolf: Ban Ivan Mažurani.
Monatshefte, Munchen 1915,. XII., 12. Zagreb 1930. Hrv. Kolo XI.
H e y mann E.: Balkan-Kriege, Bundnisse, Horvat dr. Rudolf: Hrvati Srbi. Osiek 1922.. i

Revoiutionen. 50 Jahre Politik und Schicksal. str. 24.

Berlin 1938. Horvat dr. Rudolf: Hrvali u Bakoj. Osiek 1922.
Hichens Robert: The near east; Dalinatia, Horvat dr. Rudolf: Hrvatska na muilištu.
Greece and Constantinople. London 1913., 8°, Zagreb 1942.
268 str.. Horvat dr. Rudolf: Hrvatsko pi-tanje. Zagreb
H e t zl n g e r Statistik
i : der Militargrenze 1923., str. 62.
l..Wien 1817., str. 299. Horvat dr. Rudolf: Katolici u Bosni i

Hi ferding A.: Ugarska Sloveni.

I i Hercegovini. Zagreb 1929. Hrv. Kolo X
Temišvar 1879., str. 67 (ir.). Horvat dr. Rudolf: Kralj Tomislav i njegovo
Holbach Maude: Dalmatien, das Land vvo doba. Zagreb 1897., str. 47.
Ost und West sich begegnen. Wien 1909. Horvat dr. Rudolf: Najnovije doba hrvatske
Hinkovi dr. Hinko: Iz velikog doba. Moj rad poviesti. Zagreb 1906. M. H. str. 296.
imoji doživljaji za vrieme svjetskog rata. Zagrei Horvat dr. Rudolf: Politika poviest grada
1927., str. 432". Rieke. Zagreb 1906. Hrvatsko Kolo.
Hinkovi dr. Hinko: Jugoslavija u Americi Horvat dr. Rudolf: Povjest Hrvatske. Petrinja
 1
;i

1904. protivrena ekspozea. Pariš, 1917, Str. 82. (ir.)

J
Horvat dr. Rudolf: Prije Khuena bana. Zagreb Uijic D r a g u t i n J.: Zajearska buna. Line
1934., str. 48. uspomene. Beograd 1909. —
1910. 2 sv.
Horvat ing. Viktor: Socialna misao družvene i lllvricus (Vošnjak): Dalmazia e Italia. 1915.
promjene u Hrvatskoj. Zagreb 1943. Vel. 8°. lllvricus (Vošnjak): Les persecuteurs des

Str. 32. Vougoslaves. Pariš 19J6.

Horvat ing. Viktor: Socioložka bibliografija. lllvricus (Vošnjak): La question de Trieste. 1
1. Zagreb 1942. Str. 40.
dio. Geneve 1915.
Horvat ing. Viktor: Suvremene nutarnje seobe Iljadica-Grbeši Vie: Pedeset godina našega
ikretanja Hrvata. Zagreb 1942., Str. 77. narodnog naprezanja. Prag 1 898. Novo doba br.
HM£ StrfV. ' *
' Aa a" 8flre 8.-10.
Hostinek Josef: Die k. u. k. Militar-Grenze und lppen Theodor: Novibazar und Kossovo
ihre Organ isation und Verfassung. Wien 1861. (Das alte Rascien). Wien 1 892, Alfred Holder,
I., str. 441: — II., str. 440. 8°, 158 str.

Holzel Maximilian: Balkan in Flammen, lppen T h. A.: Skutari und die

Miinchen 1940. Nordalbanische Kustenebene. Sarajevo 1907. 8°,
Hoemes Moritz: Dinarische Wanderungen. Daniel A. Kajon
Wien, Verlag v. Carl Graeser 1888. 8°, 364 Isaenko prof. Aleksander: Hrvatske enklave
l- XII str. u Gradišu. Praha 1938. Slavische Rundschau. J
Hotzendorf Conrad von: Ans meiner Dienstzeit Ivakic Joza: Selo u hrvatskoj književnosti.
1906.— 1918. Wien 1923. do 1925. Rijeka 1914.
H r i ba r A.: Agrarna reforma. Zagreb 1924., Ivancevi Dušan: Stjepan Radi i njegova
str. 205. mirotvorna republika. 1923. X. str. 525 i 603.
H b a r A.:
r i Jugoslavenska politika. Srpski književni glasnik.
Zagreb 929.. 1 str. 322. Ivani Ivan: Bunjevci i Šokci. Beograd
Hribar Alfons: Jugoslavensko-talijanski odnosi. 1899.
Zagreb 1928., str. 35. Ivani Ivan: Maedonia i Maedonci.
Hribar Alfons: Kolonat ili težaština. Zagreb Novi Sad 1 91 0, str. 608 (ir.).
1923.. str. 48. Ivani Ivan: O Bunjevcima. Novisad 1893.
Hribar A,: Nova politika. Zagreb, str. 36. Letopis M. S. (ir.).
Hristic M. F.: Srbija i Engleska pre pola veka. Ivani dr. Momilo: Stjepan Radi. Srpski
Beograd (ir.). književni glasnik 1928, XXV, str. 442.
H r Die Wahrheit iiber die Wiener
o n K.: lvanoff J.: La Question macedonienne.
Orientpolitik. Graz 1909., 8°. Pariš 1920,
H u b k a G.: Die osterr.-ung. OfFiziersmission Ivanov Jord.: Bogomilski knigi i legendi. Sofia
in Mazedonien 1903. 1909. Wien, Tempsky i — 1925.
1910,8°. Ivanov: Južnoslavensko pitanje. Zagreb
Hummel Hans: Siidosteuropa und das Erbe der 1918, str. 100.
Donaumonarchie. Leipzig 1937. lvekovi: Dr. Ante Starevi. Znaajne crte o
Hunfalvv Paul: Ethnographie von Ungam. njemu
Budapest. 1 877. lvekovi irilo: Dalmatiens Architektur und
lbler Janko: Hrvatska poiitika 1903.- Plasiik. Wien, Schroll 1910.
1913. 5231 Zagreb 1914./ 17.
1-, str. lvekovi dr. Franjo: Dva susreta s Evgenijem
Ibrovac Miodrag: La langue serbo-croate, Pariš. Kvaternikom. Zagreb 1902. Hrv. Misao.
Ic h i r c o f f A.. Les Slaves de Macedoine. Saggio d'uno studio storico-
Ivellio Antonio:
Pariš, Vitlar 1908. critico sulla Colonia e sul contradinaggio nell
lesan Isidor: Romanii din Bosnia si Hertegovina Ragusa. Dubrovnik 1873, str. 314.
territorio di

in trecut si in prezent. Bucuresii 1905. (Analele lvi Aleksa: Austrija prema ustanku Srba.
acad. roni. t. 27.) Zagreb 1917. (ir.).
Igrec dr. Ante: Latinsko djelo 18. stoljea o Ivi Aleksa: Buna Miloja Popovia Djaka (Der
suvremenim problemima Meimurja. Zagreb Aufstand des Miloje Popovi Djak 1 825)
1943. Hrvatska smotra 3. i 4. Zagreb 1929. Šišiev Zbornik (ir.).
lleši dr. Fran: Kai Mioši i slovinstvo u lvidr. Aleksa: Dolazak Uskoka u Žumberak.
Slovenaca. Hrv. Kolo 1906. Vjesnik arkiva IX. 1907.
I I i J. A.: Die Bogomilen in ihrer Ivi dr. Aleksa: Fragmenti iz istorije bosanskog

geschichtlichen Entvvicklung. Sr. Karlovci 1923. ustanka 1875, 1876. Zagreb 1918, str. 56.
Ilfji: Srpsko-italijanski spor. Prikaza u dva Ivi dr. Aleksa: lstorija Srba u Ugarskoj od
21
 '

pada Smedereva do seoba pod amojeviem Kalendar »Napredak" za 1933.

(1459—1690). Zagreb 1914. 8°. 282 str. Jackson F. H.: Dalmatia, theQuarnero and Istria.
Ivi dr. Aleksa: Istorija Srba u Vojvodini. Oxford 1887.
Novisad 1929. (ir.). Jackson F. H.: The shores of the Adriatic,
Ivi dr. Aleksa: Iz prošlosti Srba the Austrian side. London 908. 1

Žumberana. Srpska kr. akademija, knj. 49. Jaeckh Dr. Emst: Deutschland im Orient nach
Spomenik LVII1. Subotica 1923. 4° 103 dem Balkankrieg. Miinchen 1913. (2 A. 160
(ir.). str. s kartom).
Ivi dr. Aleksa: Iz istorije crkve hrvatsko- Jackh E.:
slavonskih Srba tokom XVII. veka, Vjesnik Ja c k h E.: Der aufsteigende Halbmond. Berlin-
arkiva XVIII. Zagreb 1916. Schoneberg 1911. 8°
Ivi dr. Aleksa: izmeu prvog drugog i Jackh E.: ln TOrkischen Kriegs lager durch
srpskog ustanka. Zagreb 1917.. str. 84 (ir.). Albanien. Heilbronn, Salzer 1911.
Ivi dr. Aleksa: Migracija Srba u Hrvatsku Jadranski: Zadar i okolica.
tokom XVI., XVII. i XVIII. stoljea. Srpska kr. Jagati Andrija: Spomen na Dimitra
akademija, knj. 16. Srp. etn. zbornik XXVIII. Zvonimira, kralja hrvatskoga. Zagreb 1876.
Subotica 1923. (ir.). Zabavnik Hrvatski dom.
Ivi dr. Aleksa: Migracija Srba u Slavoniju Jagati Andrija: Zadnji sievak zviezde Zrinsko-
tokom XVI., XVII. XVIII. stoljea. Srpska kr. i Frankopanske. Zagreb 1874. Almanak
akademija, knj. 21. Srp. etn. zbornik. XXXVI. "Velebit".
Subotica 1926. 8°. 228 (ir.). Jagi Ante: Hrvatske naseobine u Banatu.
Ivi dr. Aleksa: Novi podaci za prouavanje Novisad 1929. Letopis M. S. 319.
srpskog ustanka. Zagreb 1915. (Vjesnik Jagi V.: Odnošaj medu lingvistikom i

kr. hrv. slav. dalm. zemaljskog arhiva). 42 antropologijom. Zgb. 1867. Književnik 111.

lista, 1808.— 1815. Jagi V.: O poetku Indoevropejaca. Zagreb

Ivi dr. srpskom
Aleksa: hrvatskomO i 1867. Književnik, III.

imenu. Beograd 1922.. str. 20 (iril.). Jagi V.: Nekoliko rijei o bosanskim natpisima
Ivi dr. Aleksa: Pisma crnogorskih na stecima. (G1ZM 111. Sarajevo 1891., sv. 2.)
poglavica iz druge polovice XVIII veka. Jagi V.: Spomeni mojega života. Deo I.
Zagreb 1915. (Vjesnik zemaljskog arhiva) (1838 — 1880). Srpska kr.akademija. knj. 30.
14 listova 1763— 1783. Posebna izdanja LXXV. Beograd 1930. 8°. VII.,
Ivi Aleksa: Radoslav Pavlovi, vojvoda veliki 461 (ir.).
bosanski. Letopis Matice Srpske 245-246 Jagi V.: Spomeni mojega života. Deo
(1907). 11.(1880 — 1923). Srpska kr. akademija, knj.
Ivi A.: Seoba Srba u Hrvatsku i Slavoniju. 45. Posebna izdanja CIV. Beograd 1934. 8°. X.
1909. (ir.). 380 (ir.).
Ivi dr. Aleksa: Srbi u Ugarskoj. Vjesnik Jagi V.: Život i rad Jurja Križanica. Zagreb
arkiva. XIV., Zagreb 1912. 1917. (5 10 str.) 8°. Jug. akademija knj. 28,
Ivi d r. A !e k s a: Srbi za vrijeme Pojedina djela.
Zrinskoga i Frankopana. Zagreb, 1907. Jagi V.: Ein neu entdeckter urkundlicher
Savremenik. Beitrag zur Erklarung des bosnischen
Ivi dr. Aleksa: Srpski doseljenici u Ugarskoj. Patarenentums. (Archiv f. slav. Philologie
Vjesnik arkiva. XV. Zagreb 1913. XXIII., 1912.)
1 vš i dr. Milan: Politika i socijalna sviest u Jakovljevi dr. Ilija: Robijaš u hrvatskem
razvoju hrvatskoga naroda Zagreb 1 937.. str. panteonu. Zagreb 1936., Evolucija, sv. 6-8.
18. Jakovljevi Marko prof.: Iz rata i

1 v š i dr. Milan: Razvitak hrvatskoga emigracije. Subotica 1923.

družtva u drugoj polovici 19. st. Zagreb 1935. Jakši dr. Grgur- Stranjakovi dr. D.: Borba za
Jablanovi 1. fra: Bogomilstvo ili Patarenstvo nezavisnost Srbije 1816.— 1858. Beograd 1939.
(Savremena pitanja, sv. 40. Mostar 936.) 1 (ir.).
Jablanovi I.: Bogomilstvo kaovjersko- Jakši dr. Grgur: Borba za slobodu Srbije
politiki prosvjetno-kultumi problem
i 1788.— 1816. Beograd 1939. str. 150 (ir.).
(Napretkov kalendar 1933.) Jakši Grgur: Rakovaka buna (La Rebellion de
Jablanovi I. Meunarodno pravni položaj Rakovica). Zagreb 929. Šišiev Zbornik (ir.).
1

bosanskih vladara Kotromania do pada Bosne Jakši M.: Priroda prelaza Srba u Hrvatsku
1463. Sarajevo 1906., str. 135. 1690. Privilegije. Novisad 1901. (Letopis, sv.
Jablanovi dr. I.: Plemstvo kmetstvo i u Bosni. 206. ir.).
22
 — . . 1

1
J

r
1

Jakši Sv.: Kralj Nikola i predaja Lovena. Jezdi D. Košta: Ivanjdanski atentat Nikola P. i

Beograd 92 1 str. 3 1 (ir.).

1 , Paši. Beograd 1926.. str. 92.
Jakchitch: Le Banat. Pariš, Plon-Nourrit, Jezdi D. Košta: Narod državnici Srbije 1912. i i

1915. 1913. god. Beograd 1926.. str. 92.

Jakchitch: L'Europe et la resurrection ile la Jireek Dr. Konst.: Dohodak stonski, koji su
Serbie. Pariš. Hachette 1917. Dubrovani davali srpskome manastiru sv.
Janikovi dr. Tom o: Austro-Ugarska Arhangjela Mihajla u Jerusalimu. Jaagi-
crvena knjiga. Zagreb 1915.. str. 104. Festschrift(1908.) ]
Janikovi dr. Tono: Hrvati u jzborima 1 1. Jireek dr. C.: Das Gesetzbuch des serbischen
prosinca 1938. Zagreb 1939., str. 64. Caren Stephan Dušan. (Archiv fiir slav. Phil. n
Jankovic dr. Pavle: Velikohrvati protiv naše XXII, sv.) 144—214 str.
države. Novisad 1922., str. 68 (ir.). Jireek K.: Der Grossvezier Mehmed
Jaquin Pierre: La question des mraoriles entre Sokolovi und die serbischen patriarchen
i'ltalie ei la Vougoslavie. Pariš 1929. Makarij und Antonij. 1886. (Archiv fiir
Jarav G. L.: L'Albanie inconnue. Pariš 1913 slavische Philologie 9.) J
(62 gravures, 1 carte). Jireek Const.: Die Romanen in den Stadten
J a r a y G. L.:Au jeune rovaume d'AIbanie. Ce Dalmatiens vvahrend des Mittelalters. Wien 1901
qu'il a ete — Ce qu*il est. Pariš. Hachette & Cie., — 1904. 4°, 3 diela (iz Denkschrilten der Kais.
1914. 8°, 256 str., 1 karta Akad., ph. h. Kl. 48 49.) i
j
Jastroiv Die Weltstellung Konstanlinopels
J.: Jireek Konst.: Die Handelsstrassen und
in ihrer historischen Eutwicklung Weimar. Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend
Kiepenhauer 1915. 8° des Mittelalters. Prag 1879. Anastatischer
Jelai Aleksije: Poetak pokreta g. 1848. u Neudruck Prag, Taussig und Taussig, 1916.
županiji Križevakoj (Le commensement du J i r e e k C: Geschichte der Bulgaren. Prag
mouvement national en 1848 dans le 1876. 8", 586 str. m
departement de Križevci). Zagreb 1929. Šišiev Jireek C: Geschichte der Serben. Sv. 1.

Zbornik. (do 1371.) Gotha. Perthes 1911.

J e 1 a v i Vj e k o s 1 a v: Iz prepiske Nikola Jireek K.: Staat und Gesellschaft im
Baurdina. francuskog rezidenta u Dubrovniku. mittelalterlichen Serbian. 3 sv. (Denkschriften 1
Starine jugoslov. akad., 34 (1913). (1611. der Wiener Akad. d. VVissenschaften, Wien
1623.). 19I2.-14. Phil. hist. kl., 56, 58, 2).
Je e n :
1 Dalmacijom
i i Jadranskira Jireek Dr. Kons t an t i n: Studien zur
morem. Sarajevo 1906. 8° Geschichte und Geographic Albaniens im
Jeleni dr. fra Julian: Izvori za povjest Mittelaller, bei Thalloczv, Illyr_ alb.
kulturnog rada bosanskih Franjevaca, Glasnik Forschungen, sv. 1

zem. muzeja 24 (1912). J i re ek dr. H.: Panonija u IX. stoljeu.

Jeleni J.: Kultura i bosanski fraajcvci, Zagreb 1867. Književnik. III.
Sarajevo 1912. 8° J o 1 g u e r Ivan: Les Slovenes. Pariš.
Jeleni fra Julian: De Patarenis Bosnae Diss. To nese u Take: Souvenirs (Pariš 1919.) -
Sarajevo 3908. Jonquiere, de la: Histoire de l'empire Ottoman.
J e 1 i dr. Ilija M. : Vasojevicki zakon od Pariš, Hachette 1914. 8°, 2 sv.
dvanaest toaka s komentarom. Beograd 1929. Jorga N.: Byzantine empire. London 1907.
8°, 78, s I kartom (ir.). VIII i 236 str.. 8°, (400.— 1453.). - TS

Jellinek-PIiveri: Das rechtliche Verhattniss Jorga N.: Croates en pavs Roumain. Zagreb
Kroatiens zu Ungam. Wien 1835., str. 96. 1929. Šišiev Zbornik.
Jemerši Ivan Nep.: Moje stanovište. Jorga N.: Geschichte de rumanischen Volkes.
Zagreb 1908.. str. 83. Gotha, Perthes 1905, 8°, 2 sv.
Jensen A.: Reisebilder. Stockholm, Romier Jorga N.: Notes et extraits pour servir a
(1901.) 8°. l'histoire des croisades en XV siecle. Pariš
Jeri Alfred: Crollo in sette giomi. Milano 194 1 1899.— 1915. 5 sv.

u Jeremi Rista: O poreklu stanovništva furlanske Jorga N.: Relations Roumains.

entre Serbes et
oblasti. Beograd 1922: Glasnik geografskog Communication faite le 10. nov. a I'Academie
društva Royal Serbe. Valeni de Munte 1913. 8°, 27 str.
Jevdevi Dobroslav: Sarajevski atentatori. Josif nadbiskup: Srbima, brai od nas vjerom
Zagreb 1934, str. 164. rastavljenoj bratski pozdrav. Zagreb 1896.
Jevrevo - lombroso Gina: Šupilo o Italiji. Balkan, sv. 1. Jouiovitch Yovan - Belitch A. - D
Zagreb 1926. Nova Evropa, II., br. 1. 1 jordjevitch J.: Le Rapprochement

i s
i "i
 .

intellectuel franco-yougoslave. Pariš nas moguan. Srpski književni Glasaik 1920,

Jovanovi K. D r a g o I j u b: Iz timoke str. 435.
krajine, kneževaki okrug. Prilog za istoriju i Jovanovi Slobodan: O Federalizmu.
etnografiju Srbije. Glasnik srpskog uenog Srpski književni Glasnik 1920, Str. 356.
društva. Beograd 1 889. Jovanovi Slobodan: Periodi srpske
Jovanovi dr. Dragoljub: Socialna struktura ustavne istorije (Les periodes de Phistoire
Srbije. Beograd 1932. constitutionnelle srbe). Zagreb 1929. Šišiev
Jovanovi Jovan: Borba za narodno ujedinjenje Zbornik, (ir.).
1914.— 1918., Beograd, str. 147 (ir.). Jovanovi SlobodamPolitike pravne rasprave. i

Jovanovi Jovan: Borba za narodno ujedinjenje Prva sveska. Beograd 908. Druga 1

1903.— 1908, Beograd 1938. sveska.Beograd 1910.

Jovanovi Jovan: Jadranski problem. Srpski Jovanovi Slobodan: Srpsko-bugarski rat.

književni Glasnik, 1920, str. 44. Beograd, Staji 1901. VII. i 168 str.

Jovanovi Jovan: Južna Srbija od kraja 8. 1 Jovanovi Slobodan: Ustavobranitelji i

veka do osloboenja. Beograd 1941, (ir.). njihova vlada (1838.-1858.). Srpska kr.
Jovanovi M. Jovan: Klemanso, Lojd akaderaija, knj. 1 2. Posebna izdanja, XXXV.
George, Vilzon i Jadransko pitanje. Srpski Beograd 1912 8°, XII 285 (ir.).
književni Glasnik. 1930, XXIX,, str. 43. Jovanovi Vladimir. Politiki renik A
Jovanovi Jovan: Napoleon i Jugoslaveni. (ir.). Novisad 1870, str. 84.
Novisad 1918. (ir.). Jowanowitsch J. U,: Bergbau und
Jovanovi Jovan: Pitanje luke Baroš. Srpski Bergbaupoliiik in Serbien. Berhn 1904, 212
književni Glasnik, 1921 , 111, str. 366. str, s 1 kartom. Jovievi Aadrija:
Jovanovi Jovan: Pred sarajevski atentat. Crnogorsko primorje i krajina (Poreklo
Srpski književni Glasnik, 1926, XVIII, str. stanovništva knj. II.) Beograd 1922.
583. Jovievi dr. Ivan: Crnogorski senat u
Jovanovi Jovan: Psihologija sarajevskog Biogradu. Biograd 1927, str. 140.
atentata. Srpski književni glasnik 1926, Jovovi Pantelija: Crnogorski politiari. Beograd
XIX, str. 439, 527. 1924.
Jovanovi Jovan: Sarajevski atentat i planovi Junius: Monarhija, Srbija i Hrvatska. Znareb
Franje Ferdinanda. Srpski književni Glasnik, 1908. Zvono
1924.. XII, str. 359. Juras Ivo: Naše more i primorje. Zagreb
Jovanovi M. Jovan: Stvaranje zajednike 1931.
države Srba, Hrvata i Slovenaca. I.-III. Jurii dr. (dr. Ivo Pila r): Svjetski rat i Hrvati.
Beograd 1 928— 1 930. S. K. Z. Pokus orijentacije hrvatskoga naroda još prije
Jovanovi D r. Jo v. B.: Tajna konvencija s svršetka rata. Zagreb 1915, str. 87.
Austro-Ugarskom. Nedeljni Pregled 1909, Juriši dr. Blaž: llirizam i Srbi. Hrv. Revija
br.6. 1934, str. 497.
Jovanovi Lj.: Iz prošlosti Bosna i Juriši dr. Blaž: Jubilej ilirizma. Hrv. Revija
Hercegovine. 1909. 1932, str. 729.
Jovanovi Lju b_: O Bosni s poetka VII. do Juriši dr. Blaž: Strossmaver iza kulisa. Hrv.
sredine XII. vieka. Brankovo Kolo 1900. Revija 1929.
Jovanovi Lj.: Stjepan Vuki Kosaca. Sipska Juriši dr. Blaž: Strossmaver prema Bosni. Hrv.
kr.Akademija, knj. )7. Glas. XXVIII. Revija 1933, str 265.
Beograd 1891, 8°, 56 str. (ir.). Juriši dr. Blaž: Strossmaverovo pomirenje
Jovanovi Ljuba: Pobuna u Toplici i sa Stareviem. Kalendar "Napredak'* 1933.
Jablanici. Beograd 1919, str. 100, (ir.). Kalaj Benjamin: Rusija na iztoku. Novisad
Jovanovi Radonja (Jovan Radonji): Les 1885, str. 114 (ir.).
Creates' et l'Autrich-Hongrie. Pariš 1918.. Kal 1 a y Benjamin von: Die Geschichte des
str. 23 1 serbischen Aufstandes 1807 — 1810. Wien.
Jovanovi Rajko: Glavnjaa kao sistem. Holihausen 1910.
Zagreb 1928, str. 52. Kailav Beni: A Szerbek tortenete 1780.-
Jovanovi Sergije: Hrvatsko stanovništvo i 1815, Elsokotet. Budapest 1877. A magvar
njegova naselja privreda u Gradišcu.
i tudomanvos akademia konvvkiado-hivatala.
Beograd 1927. Glasnik geografskog društva 1 sv.. i 2°, 639 str.

Jovanovi Slobodan: Franjo Raiki i Kallay Beni: Magyarorsaag a kelet es a

jugoslavenska ideja. Hrv. Revija 1929. nyugathataran. Budapest, 1883.8°. 69 str.
Jovanovi Slobodan: Je li federalizam kod Kalebi Duško: Pravaštvo ustaštvo. Zaareb i

24
 —

1
1942. Hrv. Smotra. Karaman Ljubo: Spomenici u dalmacrji u doba
Kamberdr. Dragutin: Hrvatska i raanje. hrvatske narodne dinastije i vlast Bizanta na
Sarajevo 1943. Hrv. Misao, str. 1 6. istonom Jadranu u to doba. (Les monuments H
Kamber dr. Dragutin: Kardinal Torquemada dans Dalmatie au temps de la dvnastie
la

i tri bosanska bogomila. (1461). Zagreb 1932. nationale croate et la domination du Bvsance sur
Croatia Sacra, str. 27. lacote orientale adriatique dans ce temps).
Kamber dr. Dragutin: Pismo crnogorskih i Zagreb 1929. Šišiev Zbornik. 1
albanskih poglavica papi Pavlu V. (26. IV. Kari V. (prof.): Srbija. Beograd 1 888. 8°, J
1608.) Zagreb 1932. Croatia Sacra, str. 287. 935 str.

Kamenarovi iro: Un compte rendu. Pariš Kari W.: Geist und Gemiith der Serben im
1918. Konigreiche Serbien. Zagreb 1887., str. 13.

K a n o v V.: Makedoni. Etnografi i Karli dr. Petar: Hrvatski kralj Petar Krešimir.
statistika. Sofija 1900. 8° mt. 1 1 karta, Zagreb 1 926. Savremenik 5 6. —
reprodukcije svih etnografskih karta Karli dr. Petar: »Kraljski Dalmatin« 1806.
Macedonije iz 19. sloljeda. 1810. Zadar 1912. 8°, 167 str. i 2 table.
K a n i t z Felix: Das Konigreich Serbien und Karadžic Vuk Stefanov: Crna Gora
das Serbenvolk. von der Romerzeit bis zur iBoka Kotorska. Beograd 1922.
Gegemvart. leipzig, .
Mever. 3 sv_, 4°, bogato Kasasis Neocles: La Macedoine et les

ilustrirano, 1. 1904., II., 1909., IH. 1914. Roumains. Pariš 1907., str. 87.

Kan t z: iSerbien. Wien 868. 1 Kati dr. Lovio: Gdje se nalazi krunitbena
Karaman Ljubo: Eseji lanci, Zagreb 1939., i bazilika kralja Zvonimira. Zagreb 1942. Hrv
M. H.. str. 206. Kolo, XXIII.
Karaman Ljubo: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Kati dr. L o v r e: Još živi svjedoci hrvatske
Zagreb 1930. M. H.. str. 229. prošlosti. Zagreb 1943. Hrv. Smotra 3 i 4
Karaman Ljubo: Oko drevne kliske tvrave. Kati dr. Lo v r e: Na vratima hrvatske poviesti. 1 •i

Zagreb 1939., str. 32. Zagreb 1931.

Karaman Ljubo: O politici hrvatskih kraljeva Kati dr. Lovre: Priegled hrvatskog
prema hrvatskoj narodnoj crkvi. Zagreb narodnog života. Zagreb 1943. Croatia Sacra.
1931. Hrv. Kolo. XII.
Kati dr. Lovre: Pregled poviesli Hrvala. Kendi Geza i Gerlai Guillame: Du danube au
Zagreb 1938. M, H., str. 280. Quarnero. Ziirich
Kati dr. Lovre: Svoj na svome Hrvatska Kerchnave Hugo: Die alte k.u k. Militargrenze.
pov iest za Aipado vaca Zagreb, 1 932 ., str. Wien, 1939., str. 77.
ci
133. KesslerO.: Der Balkanbrand 1912.- 1913. 2
Kaznai: Bosnia, Herzegovina e Croazia sv. Leipzig 1913. VIII. 343 str., XII. i 475 str.
i s

turca. Žara 1862 kartama slikama i

Kavser K.: Westmontenegro. Eine Kesster O.: Serbien. VVirtschaftliche

Kulturgeographiscne Darstellunq Stuttgart Verhaltnisse. Berlin, Gea 1910. 4°
1931. Kidri dr. Fr.: Framasonske lože hrvaških zemelj -
1
K e mpf J.: Od Save do Adrije. 2 izd Zagreb, Napoleonove Ilirije. Rad 206 (1 91 5.) (iz spisa
Klein 1907 beke redarstvene pismohrane)
Kempski Jiirgen von: Belgrad - Athen - Kirchmaver Fr.: La caduta della republica

London, Monathefte fiir Auswiirtigc Politik. aristocrata Raagusa. Žara 1900.

Heft 5, svibanj 1941., 395 str.

Klai Vjekoslav: Admirali ratne mornarice Rusija ("Hrvatsko kolo") Zagreb 1928.
hrvatske g. 1358.-1413. Vjesnik Arkiva II., Klai Vjekoslav: Deset zapovjedi majke
1900. Hrvatske. Zagreb 1926.. str. 14.

Klai Vj.: "Bosanska crkva" i Pattareni. Klai Vjekoslav: Dva slovenska uenjaka o
Matica Hrvatska 1928., 69.-82. starijoj historiji Hrvata do I 102. godine. Zagreb
Klai Vjekoslav: Bosna 1. Zemljopis. Zagreb 1925. Zbornik kralja Tomislava
1878. M H str 222 Klai Vj.: Herceg Hrvoje i Hvalkrstjanin.
Klai Vjekoslav: Bribirski knezovi od plemena (Nastavni vjesnik XXV.. 1926.- 1927.).
Šubi do god. 1347. Zagreb 1897 M H str Klai Vjekoslav: Hrvati i Hrvatska. Zagreb
176 1930.
Klai Vjekoslav: Crtice iz hrvatske prošlosti. Klai Vjekoslav: Hrvatska plemena od XII. do
Zagreb 1928. M.H. str. 95 XVI stoljea. Rad akademije 130. Zagreb 1897.
Klai Vjekoslav: Crvena Hrvatska Crvena i Klai Vjekoslav: Hrvatski bani za Aipadovia.
 .

Vjesnik arkiva I., 1899. Klai Vjekoslav: Regnum Croatiae et

Klaic Vjekoslav: Hrvatski bani za narodne Dalmatiae. Vjestnik zemaljskog arhiva g. XIII.,

dinastije. Vjesnik arkiva l., 1899. 1911., str.12.

KJai Vj.: Hrvatski sabori do god. 1790. Klai Vjekoslav: Regnum Croatie et
Zagreb 1925. Zbornik M. H. Dalmatiae. Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930
Klai Vjekoslav: Krki knezovi Frankopani. Klai Vjekoslav: Život i djela Pavla Rittera
Zagreb 1 90 1 M. H str. 3 52.
. ., Vitezovia. Zagreb 1914.
Klai Vjekoslav: Nagaanje o hrvatskoj Klai Vjekoslav: Geschichte Bosniens Leipzig
kraljevskoj kruni. Zagreb 1925. Nastavni 1885., str, 464
vjesnik I. Klai Vjekoslav: Slavonien vom X bis zum
Klai Vjekoslav: Narodni sabor i krunisanje XIII. Jahrhundert. Zagreb 1882. str. 51
kraljana Du vanjskom polju. Zagreb. 1925. Klasser H. Konra d : Spione, Bomben und
Zbornik M.H. Verschvvorer, Zagreb 1 94 1

Klai Vjekoslav: Opis zemalja u kojih Kleiber Max: Abseits der Touristenstrasse.
obitavaju Hrvati. Zagreb 1883., str.218. Reisebilder aus Dalmatien. Munchen 1 899.
Klai Vjekoslav: Porieklo banske asti u Klodi Ing. M.: Izlaz Slovenije na more i

Hrvata Vjesnik arkiva 1, 1 899. pitanje luke na Kvarneru. Zagreb, 1924.

Klai Vjekoslav: Poviest Bosne. Zagreb 1882. Kneževi A.: Carsko-turski namjestnici u
M.H. str. 352 Bosni i Hercegovini (godine 1463. do 1878.).
Klai Vjekoslav: Prilozi hrvatskoj historiji za 1887.
narodnih vladara. Zagreb, 1925. Zbomik kralja Kneževi Antun: Kratka povijest kralja
Tomislava. bosanskih. Dubrovnik 1884., str. 75.
Klai Vjekoslav: Prirodni zemljopis Hrvatske. Kneževi V. Milivoje: O Buncjevcima.
Zagreb 1878. M. H., str. 405 Subotica 1930., str. 96 + 136.
Kneževi V. Milivoje: O desetgodišnjici K o s s i t c h dr. M. M.: Die Sudslavenfrage.
osloboenja i ujedinjenja. Subotica 1929., str. Ziirich 1918.. str. 206.
80. Kostreni dr. Marko: Fides publica u pravnoi
Kneževi Laza: O Bunjevcima. Novisad istoriji Srba i Hrvata do kraja 1 5.veka Beograd
1881.LetopisM. S. (ir.j. 1930.,str. 159 (ir.).
Kobasica Stijepo: Stjepan Radi za vreme Kostreni dr. Marko: Hrvatska pravna
aneksije ratova. Beograd 1924. str. 53.
i poviest. Zagreb
Kohari Janko: Das Ende des kroat:schen Kostreni Marko: Postanak dalmatinskih
Nationalkonigtums. — Zagreb 1904.. str. 67. sredovjenih gradova (Die Entstehung der
Kohl: Reise nach Dalmatien. Dresden 1851. Stadte in mittelalterlichen Da-matien). Zagreb
Kohler Georg Wilhelm: Beitrage zur 1 929. Šišiev Zbornik.
ldeologie der kroatischen Frage in ihrer Kosterdr. Adolf: Mit den Bulgaren. Munchen
Entvvicklung bis 1918. Munchen 1942., str. 1916., 144 str.

89. Koetschet dr. I.: Omer paša. Sarajevo 1909.

Kohn Wilhelm: Serbien. Zemlin 1894. Str. 320. Koetschet M. dr. Jos.: Aus Bosniens letzter

Ko b e 1.: Hrvati i Jugoslavia. Zagreb 1937.

1 Tiirkenzeit. Wien i Leipzig 1905.
Nova Evropa, str. 337. Koetschet J.: Osman Pascha, der letzte
K o 1 b e dr. 1.: Od hrvatskog pitanja ka grosse Wesier Bosniens und seine Nachfolger.
jugoslavenskom pitanju. Zagreb 1935. Nova Sarajevo 1909. 8°, Daniel A. Kajon.
Evropa, str. 383. Komiossv Franz Edler von: Das
K o 1 Uloga Bosne u Jugoslaviji,
b e !.: i Rechtsverhaltnis Bosniensund der
Muslimana u Bosni. Zagreb 1939. Nova Evropa, Herzegowina zu Ungarn. Budapest 1909.
str. 266. Koprivevi Josip: O emigraciji katolika iz

Ko I lar Jan: Uberdie litterarischc Bosne. Sarajevo 1940. Kalendar "Napredak".

Wechselseitigkeit der slavischen Nation. Korskv Ivo: Državopravni položaj Hrvatske.
1844. Zagreb 1938. Almanah hrvatskih
Konjhodži Mahmud: Seljaki pokret u sveuilištaraca.
Hrvatskoj. Zagreb 1940. (ir.). str. 137. Korskv dr. Ivo: Hrvati i Srbi. Zagreb 1943., str.

Kosanovi S. (Metropolit Hadži Sava): 80.

Nesuglasice o bosanskim bogumilima. Kosier St. Ljubomir: Bosna i Hercegovina.
(Bosanska vila VI. ,1891.) Zagreb. Str. 494 (ir.).
Koši dr. Mirko: Hrvatsko pitanje i nacionalno Kosier St. Ljubomir: Jevreji u Jugoslaviji i

jedinstvo. Novisad 1937. (ir.). str. 72. Bugarskoj. Zagreb 1939., str. 406.
26
 n

Kova Karl dr.: Die diplomatische Sudslaven. Wien 1885., str.681

Geheimschrift der Republik Ragasa. Mitt. des Krebs N.: Die Hafen der Adria (Meereskunde
Inst. f. osterr. Gesch. 34 (1913.), 125 f. 57), Berlin 1911.
KrebsN.:
1
Kovaevi B.: "Bogomili" crkva bosanska. Die Halbinsel Istrien.
(Srpski knjiž. glasnik. N. S. LIV.,1938.). Geographiscbe Abhandlungen. Leipzig 1907.
Kovaevi Božidan Srpski udeo u
dr. Krebs N.: Oesterreichs Kustensaum, Berlin
bugarskoj kulturi. Beograd 1940. Srpski 1915. Zeitschrift der Ges. f. Erdkunde
književni glasnik Krek Ivan: Les Slovenes. Pariš 1917.
Kovaevi Ljubomir (prof. i prijašnji Kreki Bogdan; Kroz Srbiju i Rumuniju sa

ministar prosvjete) i Jovanovi Ljubomir austrijskom vojskom. Sarajevo 1919., str. 1 12

srpskoga naroda za srednje Kreutzbruck v. Lilienfeld: Militargeographische
(prof.): Istorija

škole u kraljevini Srbiji. Beograd 1 890., 2 sv., Studien iiber die Kriegsschauplatze auf de
d
siže do konca XV. stoljea. Balkanhalbinsel. Gotha, Perthes 1912., 8°
Istorija srpskog naroda. Beograd (S. K. Z.) Krištof d r. i I a n Program i istoniM :
n
1 893., 2. sv., do XII., stoljea Srijem. Hrvatska Misao 1903, br. 2. J
KovacevicLj.:Ipo trei put: Kralj Vukašin nije Kriškovi dr. Vinko: Dokle smo došli. Zagreb
ubio cara Uroša. Beograd 1886. (ir.). 1925., str. 35.
£1
Kovaevi Lj.: Srbi u Hrvatskoj i veleizdajnika Kriškovi dr.Vinko: Dr. Hinko Hinkovi '"l

parnica. 1909. (ir.). i istina. Zagreb 1905., str. 153. J

Kovaevi dr. Milan: Die Kroaten kommen. Krmpoti M. D.: Croatia, Bosnia and
Leipzig 1916., str. 80. Herzegovina and ihe Serbian claims. Kansas
Kovaevi N.: Put do trializma. Zagreb 191 1 ., City 1916., str 32.
str. 40. Kmjevi d r. Juraj: Deset godina hrvatske
Kovaevi Tomo: Opis Bosne Hercegovine. i politike. Hrv. Revija 1929.
Beograd 1879., str. 130 (ir.). Kmjevi d r. Juraj: Hrvatski seljaki pokret u
Kovai Fran (Maribor): Pomen domovini u
Kmjevi d r.
i svietu. Zagreb 1940. Božinica.
Mandati narodnog
J
Tomislavovega kraljevstva za Slovence. Juraj:

Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930. predstavništva. Zagreb 1919. Jug. Njiva br. 36.
Kovai Josip: Hrvatska prije hiljadu godina pa Kmjevi d r. Juraj: Parlamentarizam i sovjetski

do danas. Zaoreb 1 926., str. 72. sistem, zagreb 1920. Jug. Njiva br. 7
Kovai Matija: Odmetnika zvjerstva i Krones Josef Frh. v. Simbschen and die
:

pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u Steliung Oesterreichs zur serbischen Frage.

prvim mjesecima života hrvatske narodne 1807 .10. (Archiv fiir osterr. Geschichte
države. Zagreb 1942., str. 122. LXXVI.).
Kovai und Venvustungen
Matija: Greultaten Kršnjavi d r. Izidor: Dalmatiens und Bosniens
der Aufruhrer im Unabhangigen Staat Kroatien staatsrechtliche Zukunft. Wien 1906.
in den ersten Lebensmonaten des kroatischen Kršnjavi dri.: Dalmatiens und Kroatiens
Nationalstaates. Zagreb 1942., str. 144. staatrechtliche Zukunft. Osterr.Rundschau Vili.

Kovai Matija: Gli attibestiali e le Hefi 102— 103. (Okt. 1906.).

devastizioni dkl rinnegati nello stato Kršnjavi dr. Izidor Das staatsrechtliche
indipendente di Croazia nei primi mesi della Verhaltnis Kroatiens zu Ungam. Wien 1907.

vita di guesto. Zagreb 1942.. str. 133. Kršnjavi d r. Izidor: Die politischen
Kovvacz S.: Die Vergangenheit Petervardeins. Verhaltnisse Kroatiens. Wien 1906.
1890. Kršnjavi d r. Izidor: Ein Nachwort zu den
K r aj a : Dvije politike sinteze. Hrv. Revija Studien der Historia Salonitana.
1938.. 11., 561.— 8. Kršnjavi dr. Izidor: Scotus Viator uber Kroatien.
Kraja Ivan: Gospodarsko približenje Eine Entgegnung. VVien. Kršnjavi dr. Izidor: Zur
Monarhije i Njemake te položaj Hrvatske. Historia Salonitana des Thomas Archidiacon in
Jaska 1918., str. 100. Spalato. Zagreb 1900.
Krajac d r. Ivan: O naravi našeg jadranskog Krulj d r. Uroš: rasama balkanskog O
geopolitikog podruja. Zagreb, 1929. poluotoka. Srpski Književni Glasnik 1925.
Književnik br. 9. XIV., str. 109.

K r aj i n o v i P.: Srpska crkva na Lici Krulj d r. Uroš: Politika i rasa. Sarajevo 1925..
1400—1708. 1892. (ir.). str. 84 (ir.).

Kranjevi Stjepan: Ante Radi. Zagreb 1 940., Krulj d r. Uroš: Senatski govori. Beograd

str. 32 1934. (ir.). K u era F. V.: Das Heldenland

Krauss dr. Friedrich:Sitte und Brauch der Monteneuro in der Geschichte. Berlin
27
 —.

1912.. 8°. 79 str. muslimana. Sarajevo 1914., str. 54, (ir.)

Kukuljevi-Sakcinski I.: Borba Hrvatah s K u š e v i : De municipalibus juribus et

Mongoli Tatari. Zagreb 1863-, str. 1 12.

i statutis regnorum Dalmatiae, Croatiae et

Kukuljevi-Sakcinski L: Hrvati za nasljednoga Slavoniae. Zagrabiae 1 830., str. 88.

rata. Jug. akademija, Rad. 38 Zagreb 1877.
Kukuljevi-Sakcinski I.: Panonija Rimska. Jug.
akademija. Rad. 33. Zagreb 1873.
Kukuljevi Ivan: Primanje hrvatskih spisa u
Budim Pešti 1849— 1851. Zagreb 1885.. str.
47.
Kukuljevi-Sakcinski
Kutschbach Albin: Der Brandherd Europas.
50 Jahre Balkanerinnerungen Leipzig 1929.
Kutschbach A.: Der Schlussakt im Balkandrama.
Leipztg-Naunhof 1912., 8°.
Kutschbach A.: Die Serben im Balkankrieg
1912. - 1913. und im Kriege gegen die
I.: Priorat vranski sa vitezi Bulgaren. Sa slikama kartama, Stuttgart, i

templari i hospitalci sv Ivana u Hrvatskoj. Franckhl913.,gr. 8°, 150 str.

Jug. akademija. Rad. 81., 82. Zagreb 1886. Kutschbach: Die turkisehe Revolution im Juli
Kukuljevi-Sakcinski I.: Prvovjenani vladaoci 1908.Hallea. S. 1909-8°
Bugara, Hrvata i Srba i njihove krune 1 . Simeun KuzmiMartin: Poviestne crtice,
prvi carbugarski (sa 3 table van teksta). Jug. Gothomania. Zagreb 1930. - Nastavni vjestnik
akademija. Rad. 57. Zagreb 1881. Kvaternik Eugenij: Istono pitanje Hrvati. i

Kukuljevi-Sakcinski I.: Prvovjenani vladaoci Zagreb 1868. L, str. 151., II. str 192
Bugara. Hrvata i Srba i njihove krune: 2. Kvaternik Eugenij: Politika razmatranja na
Tomislav prvi kralj hrvatski (sa 1 tablom van raskrižju hrvatskog naroda. I. Zagreb, 186L, str
teksta). Jug. akademija, Rad. 58. Zagreb 1 881 78.
Kukuljevi-Sakcinski I.: Kvaternik Evgenij: Rie u zgodno vrieme.
..•Prvovjenani vladaoci Bugara. Hrvata i Srbai i Zagreb 1 870., str. 42
njihove krune: 3. Stjepan Nemanji Kvatemik Eugen: Das historisch diplomatische
prvovjenani kralj srbski (sa 3 table van teksta). Verhaltnis des Konigreichs Kroatien zu der
Jug. akademija. Rad. 59.Zagreb 1881. ungarischen St. Stephan Krone. Zagreb 1861.,
Kukuljevi-Sakcinski I.: Zakonski 232
str.

odnošaji Hrvatske, Dalmacije Slavonije i Kvatemik Eugen: Was ist die Wahrheit?
prema Austriji Ugarskoj. Zagreb 1865, str.
i Agram 186L. str. 281.
19. Kvaternik Eugen: La Croatie et la confederatioa
Kukuljevi Ivan: Jura regni Croatiae, Dalmatiae italienne. Pariš 1 859.
& Slavoniae. Zagreb, 1861., 6 svezaka. Labbe Paul: Leffort serbe. Pariš,
Kukuljevi Ivan: Bericht iiber einen Ausflug Laboulage Edouard: Etudes contemporaines
nach Dalmatien im Spatherbst des Jahres 1854. sur l'Ailemagne et les pays slaves. Pariš 1868
Zagreb 1855. Lakatoche Joso: La Yougislavie. Lyon 1925. str.

Kulakovskij Julian: lstoria Vizantii I. (395 88.

518.). Kiev 2 izd.1913. lex 8°, 552 str.
1910. Lakatoš Josip: Medu «veleizdajnicima»
II. sv. (518— 602.) Kiev 1912. Xi512 str. Zagreb 1910., str. 213.
III. sv. (602.-717.) Kiev 1915. XIV. 431 str., i Lakatoš Josip: Narodna statistika. Zagreb
1 karta i sjjke. 1914.
KumiiEvgenij:P. Zrinski i Fr. K. Frankopan i Lalici Stefano: Dalmasia italiana — poesia.
njihovi klevetnici. Zagreb 1899. Nie 1930.
K u h n e : Geux dont on ignore le martvre (Les La!oy L'Anthropogeographie de
I..:

Tougoslaves et la guerre). Ge-neve, Kundig, I'Herzegovine, u »La Geographie» od 15. 8.

1917. 1904.
Kiihn Hans: Die Besiedlung von Kula und Lamouche Leon Capi. du genie: La Bulgarie
Pore auf der Kameralschaft Kutjevomit dans le passe et le prsent. Pariš 1892., exl. 8°.

Einvvanderem aus dem deutschen Reich in Landemont C. de; L'elan d'un peuple. La
den Jahren 1785.— 1787. Zagreb 1936., str. 79. Bulgarie jusq'au traite de Londres 1861.-1913.
Kuhne dr. Victor: La Macedoine, pretentions Pariš, Plon Nourrit & Cie, 1914. 8°.

bulgares. Geneve. Langer: Serbien tinter de keiserlichen Regierung

KurelacF.: Izvještaj o putovanju u 1717. 1739. 1899. (Mitteilungen Ratnog
Dalmaciju g. 1867. Jug. akademija. Rad. 12. Arhiva)
Zagreb 1870. Lanovi Mihajlo: Ustavno pravo hrvatske
K u r e la c F.: Vlaške reci u jeziku našem. Jug. narodne države. Rad 265. (1938.) pag. ~ 167.-
akademija. Rad. 20. Zagreb 1872. 242. Rad 266. (1939.), pag 77. - 168.
Kurtovi Šukrija: O nacional izovanju Lanux (P. d e): La Vougoslavie. Pariš. Payot et
28
 .

1
Cie, 1915. Lenel W.: Die Enlstehung der Vorherrschaft
Lanza Francesco: Dell'antico palazzo di Venedigs an der Adria. 1897.
Diocleziano in Spalato. Trieste 1855. Lenoraiand: Turcs ct Montenegrins
Laszowski E.: Prilozi za poviest bosanskih kenzI A ifrIo A L'autocefaIla della
porodica. Vjesnik arkiva XIX. Zagreb 1917. Lenzi Furio: L'autocefalia della chiesa di
Laszowski E. Deželi
k ratnoj dr. V.: Prilozi Salona I912.DaIla Rivista di Studi religiosi
1
i

poviesti Hrvata. Vjesnik arkiva XIX. Zagreb (svibanj - 9 1 2.).

lipanj 1

1917. L e o v a c O.: Bogomili u Bosni i

J
L a t kov i Radovan: Opravdanje hrvatskog Hercegovini (Glasnik jugosl. prof. društva
nacionalizma. Zagreb 1938. Almanah hrv. Beograd XVIII 1937.) n
sveuilištaraca. Lessen L.: Kreutz und quer duech den Balkan.
Laurent O. : La guerre en Bulgarie et en Berlin, Singer 1914., 8°.
Turquie. Pariš, Maloine, 1914., 8°. Leši Anton: Das Entstehen der
ri
L a va 1 1 e e Joseph: Voyage pittoresque et Militargrenze. Zagreb 1914., str. 63.
historique en Istrie et Dalmatie. Pariš an X Levasseur:La Dalmatie. Pariš 1 86 1

Laveleve E. v.: Die Balkanlander. Leipzig Levererprof. C: Das Rechnungsbuch "degli

1888. 1. sv., 399 str., 11. sv.r 377 str. merchardanti della zecha" in Ragusa 1422.
Laveleve E. de.: Le peninsule des Balkans? Brno 1914.
Lavrov P. A.:Aneksi Bosnii i Hercegovini i Leyerer prof. C: Die Handlungsbiicher der J
otrošenie k nej slavanstva. S. Peterburg 1 909., Republik Ragusa. Trst 1907.
IV. i 140 str. (Prilog lista "Slavjanski Mir")- Leyerer prof. C: Zwei Briefe der Compagnia n
Lavrov Nicholo e Lucha de Caboga aus Ragusa
.;

P. A.: Slovenskij vopros. Petrograd

1917. (1426.— 1433.). Briinn 1912.
Lazar V.: Die Sudrumanen der Tiirket ung der Lichttrager Florian: (dr. Ivo Pilar) Immer
angrenzenden Lander. Bucarest. Jonescu 1910. wieder Serbien. Berlin 1933. 1
Lazarevi Branko: Jugoslavenski dokumenti. Liebert E.: Aus dem nordalbanischen J
Zagreb 1919., str. 72. Hochgebirge. Sarajevo, 1909., 8°. D. A.
Lazarevi Branko: Tri najvee jugoslovenske Kajon
vrednosti, Beograd 1930., str. 74 (dr.). Lindau: Dalmatien und Montenegro. Leipzig
Lazarevi Branko: Za ujedinjenje. Pittsburgh 1849.
1919., str. 187 (ir.). Lingg E.: Die staatsrechtiliche Stellung
Lazarevi L.: Pokušenije o poreklu kraljevstva Bosniens und der Herzegovina, u Archiv fur
Serbije. Novi Sad 1831. Letopis M. S. (ir.). offentliches Recht 1889., str. 480.
Lazarovich-Hrebelianovich: Prince and Princess. Littman Leo: Das Europaische
The Servian people, their past glory and their Friedensproblem u. der Balkan. Munehen-
destiny. New York 1910., 2 voli., sa Leipzig 1913. Lochmuller W.: Unsere
slikama i kartama Zukunft liegt auf dem Balkan! Leipzig.
L a z i Sima Lukin: Kratka povjesnica Srba. Volger 1913. 8°.
Zagreb 1894., str. 176. L o i s e a u Revanš Balkana. Beograd
:

L a z i c Sima Lukin: Srbin od Srbina. Zagreb (ir.).

1895., str. 112 (ir.). Loiseau Charles: L'Equilibre adriatique, le

Lector: Istoni obredi i sveta stolica. Zagreb Balkan slave et la crise autrichienne. Pariš
1896. Baikan, sv. 1. 1898.
Leger Louis: Cvrille et Methode. Pariš Lonarevi Dušan A.: Jugoslaviens
uj
1868. Entstehung. Ziirich-Leipzig 1 929.
Leger Louis: Histoire de l'Autriche- Lopašic Radoslav: Biha i bihaka krajina.
Hongrie. Pariš. Zagreb 1890. M. H., str. 312.
Leger Louis: La liquidation de Lopaši Radoslav: Dva hrvatska junaka. Zagreb vj
I'Autriche-Hongrie. Alcan, Pariš 1916. 1888. M.H.. str. 167.
Leger L.: La race Slave. Pariš 1915. Lopaši R.: Grad Cetin. Zagreb 867. 1

Leger Louis: Serbes, Croates et Bulgares. Književnik III.

Pariš 1913. Lopaši Radoslav: Karlovac. Zagreb 1879. M.

Leiffen R.G.D.: The guardians of the Gate. H., str. 243.
Historical lectures on the Serbs. Oxford Lopaši Rdaoslav: Oko Kupe Korane. Zagreb i

1918., str. 299. 1895. M. H., str. 328.

Lendl E.: Das Deutschtum in der Lopii L. Stevo: Cetinjska bombaška afera u
Iknvascnke. Wien 1931. vezi sa zagrebakim procesom. Beograd 1927.
29
 .

r
Lorin Henri: L heroique Serbie. Pariš prilikama.
Lorkovi dr. Ivan: Preobrazba monarkije i Lukas Filip: Strossmaver i Hrvatstvo. Zagreb
ni — Zagreb 1908. Zvono 30.
Hrvatska. 1926., str.

Lorkovi Ivan: Veliko djelo. Prag 1897. Novo Lukas Filip: Za hrvatsku kulturnu cjelovitost.
doba br. 374. Hrv. Revija 1937., str. 57.
Lorkovi dr. Ivo: Za narodno ujedinjenje. Govor Lukinich von Emerich: Preussische Werbung in

u saboru dne 8.V1L19I8. Zagreb 1918.. str. 40. Ungam und Kroatien 1722. — 1740. Zagreb
Lorkovi dr. Mladen: Brojani razvoj Hrvata 1929. Šišiev Zbornik.
kroz devet desetljea. Hrv. Revija 1 938., str. Lukovi Stevan: Podatci za istoriju rata na Drini
247., 367., 482., 544.; 1939. str. 80., 134., g.1876. Beograd 1903.. str. 56 (ir.).
425. Lupiš- Vuki I. F.: Naš državni (srpsko -

Lorkovi dr. Mladen: Narod i zemlja Hrvata. hrvatski) problem. Zagreb 1936. Nova Evropa,
Zagreb 1939. M. H.. str. 244. str. 43.
Lorkovi dr. Mladen: Poviestna sviest u Lu x J o s. A u g.: Dalmatien, das Land der
Hrvata. Hrv. Revija, str. 281. Vergangenheit und derZukunft Oesterr.
Lorkovi dr. Mladen: Stvaranje države SHS Rundschau 1910. Heft 1. -3.
pred mirovnom konferencijm u Parizu. Hrv. Lux Jos. Aug.: Dalmatien, die osterreichische
Revija 1938.. str. 29., 83., 140., 199. Riviera. Frankfurt a. M. 1912.
Loesch Karl i Miihlmann VVilhelm: Die Vfilker Lube c k K.: Die orthodoxe serbisehe Kirche
und Rassen Sudosteuropas. Berlin, in Dalraatien. Hist, polit. Blatter 148 (1911.)
Amsterdam, Prag, Wien 1 943. Ljubi dr. Josip: Narodna zastva ujedinjenih
Lovevi St.: Pisma Ilije Garašanina Jovanu Hrvata i Srba. Dubrovnik 1902.
Marinoviu, knj. L, od 1848. do 1858. Ljubi dr. Josip: Poziv Dalmacije. Split 1902.
Srpska kr. akademija, knj. XXI., Beograd 1931. Ljubi dr. Josip: Prvo poglavlje balkanske
8°, XXXII., 414 sa 3 slike i 1 faksimilom misli. Zadar 1896.
(ir.). Ljubi Peroslav: Seanje iz prošlosti. Osijek
Lovevi St.: Pisma Garašanina Jovanu
Ilije 1927., str. 64.
Marinoviu, knj. od 1859. do 1874 Srpska
II.. Ljubi Š.: Predaje Jadranske. O Diomedu
kr. akademija knj. XXII.. Beograd 193 8°, 1 . ilirskom. Zagreb 1867. Književnik III.

XVI.. 381 (ir.). Ljubi Š.: Vladanje mletako na Rieci

LoAventhal J.: Geschichle der Stadt Triest. Triest Izvještaj rieke gimnazije 1864.
1859. Macchio Karl: Wahrheit! Fiirst Biilow und

Luburi Andrija: Kapitulacija Crne Gore. ich inRom 1914-15. Wien 1931.
Dokumenti. Beograd 1938., str. 154. Macdonald J.: Czar Ferdinand and his people.
Lukas Filip prof.: Bosna Hercegovina prema i London, Jack 1913. S°
geografskom smještaju. Zagreb 1908. Zvono. Mach Richard von: Aus bewegter
Lukas Filip: esi prema borbi Hrvata za Balkanzeit. Erinnerungen (1879. bis 1918.).
samoodreenje. Prilog Hrvatske Revije za 1928.
srpanj 1939. Mach Richard von: Beilage zur Ethnographie
Lukas Filip: Geografija kraljevine Srba, der Balkan-Halbinsel. Petermann Mitth. 1899.
Hrvata i Slovenaca. Zagreb 1922. Mach R. von: Briefe aus dem Balkankriege
Lukas P.: Geografijska osnovica hrvatskoga 1912.- 1913., Berlin 1913.,VII., 144 str. (slike i

naroda. Zagreb 1925, Zbornik M. H. karte).

Lukas Filip: Hrvatska narodna individualnost. Maek dr. Vladko: Bit hrvatskog seljakog
Zagreb 1936. Omladina br. 6. pokreta. Zagreb 1938. (Iz Obzorove
Lukas Filip: Hrvatska narodna samobitnost I., "Spomen-knjige")
Mala knj. M. H. —Zagreb 1938. Maek dr. V adko: Govori (Voa govori).
1

Lukas Filip: Hrvatstvo Gundulieva Zagreb 1936.

Dubrovnika. Zagreb 1938. Omladina br. 4. Maek dr. Vladko: Pismo božjem sveeniku
Lukas Filip: Masarvk prema Hrvatima. H. R. Korošcu. Zagreb 1936. Evolucija, sv. 2 — 3.

1938., 11., 574.-582. Madirazza F.: Storia e constituzione dei

Lukas Filip: Naš narodni problem s comuni dalmati. Spalalo 191 1.. 583 str.
geopolitikog gledišta. Hrv. Revija 1929. Madžarov: Diplomatieska podgotovka na našite

Lukas Filip: Pavlinovi o Bosni. Zagreb vojni. (Sofija 1932.)

1941. Hrv. Kolo XXII. Magdaleni Svet.: Slike iz naših ratova s
Lukas Filip: Rasporedaj stanovnilva u Turcima i Bugarima 1876. 1877.— 1878. i

Dalmaciji prema prirodnim gospodarskim 1885— 1886. Rats Turcima 876 g. Beoarad
1 1

30
 .

1
J

]
1
1911., 220 str. Zagreb, 1925., Zbornik kralja Tomislava.
Maixner Rudolf: Andrija Torkvat Brli Mantegazza V.: L'Albanie. Pariš 1912.
emissaire du ban Jelai en France. Zagreb 16°, 277 str., 17 tabla, 4 karte.
1
1939-, str. 49. Mantegazza V.: Al Montenegro. Note e
Maixner dr. R.: Charles Nodier i Ilirija. impressioni. Firenze 1896.
Jug. akademija. Rad 229. Zagreb 924. Mantegazza V.: L'Aibania. Roma,
Maixner Rudolph: Charles Nodier etFlllyrie.
1

Bontempelli 1912. 8°
1
u Revue des Etudes Slaves IV., 1924. Maranelli dott. Carlo: Sui rapporti economici
J
Maixner Rudolph: HyppoIite Desprez et le con l'altra sponda dell'Adriatico (Dalmazia-
mouvement illyrien en Croatie Zagreb 1 940. Bosnia - Montenegro - Albania),
Erzegovina -

Annales de l'institut francais de Zagreb, br. 13. u Giomale de VI. Congresso geografico
M a i x n e r R.: La Croatie vue par Victor Italiano 1907.
Tissot. Zagreb 1939. Annales de l'institut Ma r beau E.: La Bosnie depuis
francais de Zagreb, br. li. 1 'occupation austro-hongroise. 1
Maixner Rudolf: Le comte Edgar de Corberon. Marchand Rene: Un livre noir. 3 knjige. J
Zagreb 1939. Annales de l'institut francais de Pariš 1922.-27.
Zagreb, 5-6. Marco (Simi Božin): Nikola Hartvig
Maixner Rudolf: Le comte Janko Draškovi et (spoljna politika Srbije pred svetski rat).

la France. Zagreb 1938. Annales de (»Nova Evropas. sv. XVII., br. 8, 1928.) 3
l'institut francais de Zagreb Marco (Božin Simi): Nikola Hartvig i

M a j k o v: Istorija srpskog naroda. Biograd Srbija (povodom diskusije o svjetskom

1876., str. 347 (ir.). ratu). Nova Evropa, svezak XXVI., br. 6,
Makanec Alfred: Veze bana Jelaia s 1933.
Bosnom. Kalendar »Napredak« 1933. Marco (Božin Simi): Pripremanje 29. maja
Makanec dr. Julije: O tragediji i kultu Zrinskih 1903. »Nova Evropa«, sv. XV., br. 12.,
i Frankopana. Hrv. Revija 1937,, str. 225, 1927.
Makanec Julije dr.: Razmišljanja o hrvatskom M arco 1 1 G.: L'adriatico orientaie da
i

preporodu. Hrv. Revija 1 938. , str. 1 Venezia a Corfo. Firenze 899. 1

Makanec dr. Julije: Starevi i Strossmaver na Marczali Henri: Les relations de la Dalmatie et
saboru 1861. Hrv. Revia 1935., str. 449. de la Hongrie du XI au XIII siecle. Pariš 1899.
M akusev V.: lstorieskia raziskania o Mari Lucijan: Antropogeografska
siavanah v Albaniii v srednie veka. Warszawa ispitivanja po severodalmatinskim ostrvima
1877., 8°, 153 str. (Rab. Pag Vir). Srpska kr. akademija, knj.
i

Mal Josip: Okrog Ilirizma (Uber 11 Ivrismus), 23. Srp. efnogr. zbornik, XXXVIII. Beograd
Zagreb 1 929.. Šišiev zbornik 1926. (ir.).

Mal dr. J o s i p: Uskoke seobe i slovenake Mari Lucijan: Zadarska i Sibenika ostrva.
pokrajine. Srpska kr, akademiia, knj. 18. Srpska kr. akademija, knj. 26. Srp. etn.

Srp. etn. zvornik, XXX. Ljubljana 1924. 8°. zbornik, XLVI. Beograd 1930. (ir).
216 (ir.). Mareti Tomislav: Prvi spljetski sabor i

Mamontov N.: S bolgarskimi Voiskami ot glagoljica. Zagreb 1925. Zbornik kralja

Balkana doatalža. Moskva 1913. Tomislava .i
Mam uz i dr. I.: llirizam i Srbi. Jug. Marge Pierre: Voyage en Dalmatie, Bosnie-
akademija, Rad 247. Zagreb 1933. Herzegovine et Montenegro. Pariš 1912., str.
Mandi dr.Mihovil: Poviest okupacije Bosne. 372 Margilomanu: Note politice
i Hercegovine 1 878. Zagreb 1910, M. H., 1897 — 1924. 5 vol. Bucarest 1927.
str. 100. Marjanovi Milan: Fragmenti
Mandi dr.Mihovil: Vezirski grad Travnik. Marjanovi Milan: Hrvati Talijani. Dubrovnik i

Zagreb 1931. M. II., sir. 79. 1903., str. 24. Pretiskano iz Crvene Hrvatske.
Mandl Oesterreich-Ungam und Serbien.
L.: Marjanovi Milan: Hrvatska pisma. Beograd
Wien. Reiser 1911.8° 1912. Srpski književni Glasnik
Mandl L.: Oesterreich-Ungam und Marjanovi Milan; Hrvatski pokret I.

Serbien nach dem Balkankriege. Wien, Dubrovoik 1903., str. 120. II. Dubrovnik 1904..
Peries 1912. 8° str. 132. Marjanovi Milan: Kako je u
Manic Tito Marko: Dolinom Neretve kroz Hrvatskoj?
u poviest i sadašnjost. Zagreb, 1944. Hrvatski Marjanovi Milan: Narod koji nastaje, Rieka
godišnjak. Manoilovitch Gabriel: Le 1913.
millenaire de l'ancien royaume croate. Marjanovi Milan: Obnova naroda. Predavanja
31
i lanci. Zagreb 1919. Maslac Nikola: Hrvatski knezovi Frankopani
Marjanovi Milan: Savremena Hrvatska. prema katolikoj Crkvi. Zagreb 1930. »Život«.
Beograd 1913. SKZ, str. 360. br.4.
Marjanovi Milan: Stjepan Radi. Beograd Maslac Nikola: Kalikst III. brani slobodu naših
1937.. str. 178. zemaija. Zagreb 1931. »Život«, br. 10.

Markovi dr. Ivan: Dukljansko-barska Maslac N.: Nikola V. i Hrvati. Zagreb J931.
metropolija. — Zagreb 1902. 8°. Xl-222 str. »Život«, br. 6.

Markovi O. Ivan: Papino Poglavarstv u crkvi u Ma t a n iN i k o: Dr. Antun Radi

dr. —
prvih osam viekova. Zagreb 1883. njegove misli njegovo znaenje. Zagreb 1940.
i

Markovi dr. Ivan: Slaveni i pape. Zagreb Matasovi Do Ozore, Bojni pohod
dr. Josip:

1904. brodskih graniara. Zagreb 1919, str. 82.

Markovi dr. Ivan(Franziskaner): Montenegro Matasovi J.: Rerum bogomilicarum scriptores
und sein Herrscherhaus. Berlin, Cronbach 1906. novi aevi antiquiores. (Godišnjak Skopskog
8°, X i 86 str. filozofskog fakulteta III, 3, 1937.)
Markovitch 1. T.: La Macedoine et les Matasovi J.: Tri humanista o Patarenima.
Macedoniens. articles des M. M. Wendel. (Godišnjak Skopskog filozofskog fakulteta 1,
Rizoff, Sv. Tomitch. Corfou 1918., str. 121. 1930.)
Markovi Gliša: Spomenik na aneksiju, Bosne i Matijevi dr. Ante: Uloga katolikoga
Hercegovine- Beograd 1910., str. 38 (ir.}. sveenstva u jugoslavenskom pokretu.
Markovi dr. Lazar: Jugoslovenska država i Makarska 193 Nova Revija, br. I. 1 .

hrvatsko pitanje. Beograd, 1935., str. 372 Matijevi Nikola: Liki grudobran. Zagreb
Markovi Petar: Brojno opadanje Srba Hrvata i 1940.
u Hrvatskoj Slavoniji. Novisad 1902.
i Ma t k o v i dr. Petar: Hrvatska i Slavonija
M. S., 216.
Letopis u svojih fizinih i duševnih odnošajih. Zagreb
Markovi Stevo: Seobe Srba I. i 11. dio. Sarajevo 1873, str. 160.
1927, ir.. 1. 136,11.119. Matkovi dr. Petar: Kroatien-Slavonien nach
Markovi Vasilije: Odnosi Dubrovana sa seinen phvsischen uod geistigen
Srbijom. Novisad 1907. LetopisM. S, 244. Verhaltnissen. Agram
1873, str. 111.
Markovi V.: Pravoslavno monaštvo i Mati Josef: Die »Grenzboten« und die
manastiri u srednjevekovnoj Srbiji. Sr.-Karlovci Slavenfrage. Ein Beitrag zur Geschichte der
1920. offentlichen Meinung Mitteleuropas. Zagreb
Marmier Xavier: De l'Est a I'Ouest. 1929. Šišiev Zbornik.
Pariš 1867. Maton: Histoire du Montenegro.
M a r ni o n t: Memoires du Marechal due Maur Gilbert in der: Die Jugosla\ven einst und
de Raguse. Pariš 857. 1 jetzt. 2 sv, 1936.
Maršianin K. Bozo: Tajne dvora Obrenovia. Maur Gilbert in der: Der Weg zur Nation.
Beograd, sir 165. Leipzig-Wicn 1936-38.
Mart fra Grga: Zapamenja ( 1 829.— 1 878.). Maury E.: Aux portes de Torient. Pariš

Zagreb 1906, str. 119. 1896.

Martini A.: 11 Montenegro. Torino 1897. Mayer A.: J. Rus. Kralji dinastije
Martinov E. J.: Srbi a ratu sa carem Svlevladicev. Lingvistiki prikaz. Zagreb
Ferdinandom. Beograd 1913, str. 108 (ir.). 1932. Nastavni vjestnik, 1 — 3.

Marz Josef: Die Adriafrage. Berlin 1933. Mayer Antun: Staroi lirske studije. Zagreb
Marz Josef: Gestaltvvandel des Siidostens. 1932/33. Nastavni vjesnik.
Berlin J942-, str. 366. Mave Giovanni: La letteratura croata in rapporto
Marz Josef: Jugoslawien, Probleme aus Raum, alla litteratura italiana. Roma 1942.
Volk und NVirtschafi. Berlin 1938. Maver E.: Die daimatisch-istrische
Masarvk T.i G.: Rusija i Europa. Zagreb Munizipalverfassung im Mittelalter und ihre
1923, str. 312. romischen Grundlagcn. 1903.
Masarvk T.i G.: DerAgramer Mayer: ltaliens Politik auf dem Balkan und in

Hochverratsprozess und die Annexion von der Levante. Die Grenzboten. LXX1V (Berlin

Bosnicn und Herzegovina. Wien, 1909, str. l915.)Nr. 16.

128. Maverdr. Milan: Die Landwirtschaft
Masarvk T.i G.: Vasi-Forgach-Aehrenthal. des Konigreiches Kroatien und Slavonien.
Prag 1911, str. 78. Leipzig 1908, str. 167.
Maslac N.: Eugen IV južni Slaveni. Zagreb i Mayer R z z i o li Elisa: Fiume e Dalmazia
i

1931.. "Život" br. 1 Descrizione storico aeosrafica. Milano 1922.

 —

T
Mayr: Der italienische Inedentismus. (ir.)
Innsbruck 1916. Mikašinovi Božidar: da li postoji aneksija
May r, Dr. H e i n r i c h (k. u. k. Bosne Hercegovine za narod. Beograd
i 1
Bezirkskommisar ins Spalato) Das 191 1., str. 27 (ir.).
dalamtinische Kolonat. Wien, Mikašinovi Božidar: Srbija u imovnom pogledu
-
Staatsdruckerei 1911 .. 8°, 30 str. prije, za vrijeme i poslije svjetskog rata 1914.
n
Mazher Osman paša: Veliki veziri iz naših 1918. Ženeva 1918., str. 169 (ir.).

krajeva. Sarajevo 1895. Nada. Miklošich F.: Die serbischen Dynasten

J
Mazzini G.: Visioni d'avennire. Milano 1915. Cmojevi. 1886.
Mazzura dr. Lav. Poslije izbora za M kov
i D.: Srpsko pravoslavno
i

dalmatinski sabor. Hrv. Misao 1902:. br, 1, bokokotorsko vladianstvo. 1898. (ir.).

2, 3. Miladinovi M.: Istorija Srema. 1903. (ir.).

Mazzura dr. Šime: Iz nedavne naše prošlosti. Milakovi Dimitrije: Poviest Crne Gore.
Zagreb 1913. Savremenik 1913., br. 11. Milakovi Demetrio: Storia del Montenegro.
Mazzura dr. Šime - Derenin dr. a r i j a n: M Dubrovnik 1877., str. 246.
Programi oporbenih stranaka u Hrvatskoj. Milan, kralj Srbije: Memoiren. Zurich
Zagreb 1894.. str. 68. 1902. H
Mažurani Ivan: Hrvati Madjarom. Karlovac Milaš Nikodem: Pravoslavna Dalmacija.
lJ
1848., str. 20. Novisad !90L, str. 603.
Medakovi M.: Povesnica Crne Gore. 1 850. Milaš N.: Spisi o istoriji pravoslavne crkve u
(ir.). dalmatinsko istarskim vladianstvu od 15-19 H
Mehemed Emin Eff.: Die Balkankrisis in vijeka. I. 1899. (ir.)
volkerpsychologischer Beleuchtung. Leipzig, Milaš Nikodim: Ston u srednjim vijekovima.
Gracklauer 1912. 8° Dubrovnik 1914.
Menini Giulio: Passione adriatica Ricordi di Mi I e t i Ivan: Ime i ideja ilirska za
Dalmazia 1918/20. Bologna 1925. Ljudevita Gaja u Hrvatskoj. Zagreb, 1874.
M e s N.: Hrvati na izmaku XV i us
i Almanak »Velebit«
poetku XVI. vieka. Zagreb 1864. M i 1 e t i 1.: Jesu li naši kajkavci Hrvati?

Književnik I.; 1865. Književnik II. Govore li hrvatski? Zagreb 1880. Vienac.
Meyer Alfred: Der Balkankrieg 1912. Mileti Ivan: Spljet i njegova okolica.
1913. Berlin 1913.— 1914. 8°.5dielas Zagreb 1 876. Zabavnik Hrvatski dom
kartama. Mileki Jovan: Pokret bosanskih muslimana
Meyer H.: Der Batkaokrieg 1912— 1913 1814. Zagreb 1917.
und seine Lehren. Miinchen 1913. IV. 33 Milenkovic M.: Rat 1912. 2 knjige. Beograd
str. (ir.).

Meyer JL: Aus den Balkajikriegen. Miletic Ivan: Hrvati od Gaja dogodine 1858.
Plevvna bis Tschataldscha. Zurich 1913., 67 Zagreb 1 878. Hrvatski dom.
str. kartama
s Miletich prof. Dr. L.: Atrocites grecques en
Michel Paul-Henry: Les origines de Macedoine pendant la guerre greco-bulgare.
I'intervention italienne d'apres les documents Sofia 1913. 8°, 1 karta i 53 reprodukcije
secrets de Pentente. u Revue d'historie de la fotografije.

guerre mondiale 111. Pariš 1925. M i 1 i dr. Ivo: O bakim Bunjevcima.

Migliorini E 1 i o: 11 Montenegro. Književni Sever 1927.
Roma 1942., 28 str. Milievi M. D.: Knez Mihailo u
Migliorini E 1 i o: La provincia di spomenicima nekadašnjeg svog sekretara.
Lublana. Roma 1942., str. 78. Beograd 1896., str. 221. (ir.).
Mihaevic fra Lovro: Po Albaniji. Zagreb Milievi: Kneževina Srbija. Beograd
191 LM. H.. str. 141. 1876, 80, 1253 str. (zemljopis Srbije prije
Mihaldži Stevan: Baranja od najstarijih berlinskog ugovora). -Kraljevina Srbija.
vremena do danas. Novisad Beograd 1884. (Dodatak: 1878.
Mijatovi edomil: Despot Vrankovi. ura novodobiveni okruži)
Beograd 1880. 2 sv. Miljanov, vojvoda M.: Život i obiaji
Mijatovitch. C: Servia and the Servians. Arbanasa. 2. izdanje. Beograd 1903 XXXVI. +
London 1908. 8°. 306 str. 196 str.

Mijuškovi Dr. Dragiša: Oto Dubislav Miller W.: The Balkans: Rumania, Bulgaria,
.plem. Pirh: Putovanje po Srbiji u godini Servia and Montenegro. T. Fischer. London.
1829. Beograd 1898. 8°. X. 247 (sa slikom) 1896.
 .

Miller W.: The Latins of the Levant. A banovine. Banjaluka 1939. str. 19 (ir.).
historv of Frankish Greece 1204. — 1266. Montbej Guy de: La condition politique de la
London 1908. 8°, XX, 675 str. 4 karte. Croatie-Slavonie dans la monarchie. Pariš

Miller W.: The Ottoman empire 180 1. -1913. 1910.

Cambridge, University Press 1913. 8° MontiG. M.: Domin i e influence secolari
IVI i 1 e t R e n e: La Serbie economique
1 et dell'ltalia in Grecia e nel Montenegro, u
commerciale. Pariš 1 889. "Rassegna italiana« XXIV (1941.).
Milloof Montenegro: The Betrayal of Moque A. L.: Delightful Dalmatia. Now
Montenegro. London 1933. York 1914. 8°, 374 str., sa slikama
Mi lobar F.: Ban Kulin i njegovo doba. Mori Alberto: La Dalmazia. Roma 1942. 139 str.

(GIZM XV., Sarajevo 1903.) Morichini U g o: II basino adriatico e la

Milobar dr. Fran: Dukljanska kraljevina. Dalmazia. Le forme di popolamento e le
Sarajevo 1900. concezioni geopolitiche dali eta preromana alia
Milobar F.: Das geschichtliche Verhaltnis pacediLodi (1454). Roma 1932.
-
Bosniens zu Kroatien und Ungam. 1898. Morocutti Cam.: Grossdeutschland
Milojevi M. S.: Odlomci istorije Srba i Grossjugoslavien. Leipzig 1928., str. 103.
srpskih -jugoslavenskih zemalja u Turskoj i Mortidija Osnov hrvatske politike.
T.i a s:

Beograd 872. str. 1 66 (ir.).

Austriji. 1 Zagreb 1938. Almanah hrv. sveuilištaraca.
Miloševi Miloš: Otvoreno pismo Slobodanu Mortidija T a s Osnovne znaajke preporoda
i :

Jovanoviu. Beograd 1940., str. 32 (ir.). dalmatinskih Hrvata. Hrv. Revija 1935.. str.

Miloševi Vojislav: Pogled na unutrašnju 661.

politiku Srbije od prvog rata za oslobodjenje do Mortidija T i a s: Politiko znaenje otkria
ustanka 1 869. Prag 1 898. Novo Doba, br. Gundulieva spomenika. Hrv. Revija 1938., str.

8—10. 709.
Milutinovi Uroš: Slovo za ureenje crkve Mortidija Tias: Slovinski-ilirski-hrvatski.
pravoslavne u državi austrijskoj na saboru Zagreb 1943. Plava Revija, br. 3.

razpravnom u Karlovci reeno 25. Januarija Moser Henric: An Oriental Holidav, Bosnia
1865. Novisad, str. 21 (ir.). and Herzegovina. A handbook for the tourist.
Miskolczv Julius: Zur staatrechtlichen Stellung London 1895.
der Militargrenzen. Zagreb 1929. Šišiev MosnerStipe: Hrvalski prinos prodiranja
Zbornik. zapadne kulture u Bugarsku. Zagreb 1943.
Missoni Luigi: LTtalia ritorna in Dalnazia. Hrvatska Smotra, 3 i 4.

Bologna 1942. Mousset Albert: L'Albanie devant ['Europe.

Mišeti Roko: Dubrovnik i Hrvatsko (1912—1929) Pariš 1930 sir 128.

Dubrovnik 939., str. 3 1

pitanje. 1 Mousset Albert: Le Royaume des Serbes,
Mitrovi A.: Dvadeset godina politike borbe na Creates & Slovenes. Pariš 1921 , str. 316.
Primorju (1880.— 1900.). 1907. (Delo 42). Mousset Albert: Le rovaume serbe-croate-
(ir.)- slovene, son organisation sa vie politioue et ses
Mitrovi Dr. Aleksander: Dvadeset godina institutions. Pariš 1926. str. 271.
politike borbe na Primorju (1888— 1908). Mukhtar Pascha M.: Meine Fiihrung im
Kotor 1910. 8°, 468 str. (ir.). Balkankriege 1912. Berlin 1913. XVI i 190 str,

Mitrovi Živan: Srpske politike stranke. s portraitom i kartama.

Beograd 1939., str. 114. Muoro Robert: Rambles und Studies in Bosnia
Mitsitch L.: Apres Sarajevo. Pariš 1933., and Dalmatia, Edinburgh W. Blackvvood 1395.
sir. 160. 395 str.

M i I 1 o n G. E.: Austria-Hungarv. London. Muradbegovi Ahmed: Prabie Bosne.

M 1 a d e n ov P.: Iz prošlosti bosanske.
i Sarajevo 1943. Hrv. Misao, str. 4.

Istorija Bosne llercegoviiie do pada

i Muradbegovi Ahmed: Problem jugoslavenske
kraljevstva. 1907. (ir). muslimanskeizolacije Zagreb 1921. Nova
Mlinari Stjepan: Crtice iz e d u m u r j a. M Evropa, II.. 4.

Zagreb 1876. Zabavnik Hrvatski dom. Mtirgi dr. Božidar: Dr. Vlatko Maek,
Modestin dr. Josip: Imena petorice brae dviju i Zagreb, str. 48.
sestara na poetku hrvatske povicsti. Zagreb Murgi dr. Božidar: Život rad i misli dra Ante
1928. Nastavni Vjestnik, sv. 7-8. Radia. Zagreb 1937.
Modrich Giuseppe: La Dalmzia, Romans, Murgi Ivan: Uspomene na gornju krajinu s
Veneta, -Moderna Torino-Roma 1892. osobitim obzirom na Bunjevce. Zagreb 1882.
Moljevi dr. Stj.: Uloga znaaj vrbaske i Vienac.
 1

Murko M.: Predhodnici
1921. Nova Evropa 3.
Murvar Vatroslav: Banja Luka glavni grad
NDH. Zbornik hrv. sveuilištaraca
Murvar Vatroslav: Boka Kotorska hrvatskoj
kulturi. Hrv. Revija 1940., str. 585
Murvar Vatroslav: Na izvorima neistina I,
i 11, Zagreb 1941. M. H. str. 82. i 100.
Musoni F.: Del nome Montenegro Udine 1896.
ilirizma. Zagreb Nasritsch Georg: Wo ist die Wahrheit? Sarajevo
1908.
Nazor Vladimir: Kobna laa ili Carducci
1942. d'Anunzio i Hrvati. Zagreb, 1932., Hrv. Kolo
XIII.
Nedeljko protopop: Kako bosansko-
hercegovaka vlada "bespristrano" potpomaže
pravoslavnu crkvu (ir.)
Nedeljkovi Milan: Islam njegov i utjecaj na

Musoni F.: Montenegro nella geografia e društveni život i kulturni napredak mu. Novi Sad i
nelle sue relazioni coH'Italia. U "Atti 1892., 1893. LetopisM. S. (ir.)
J
dell'Academia di Udine« 1 898. Nehajev Milutin: O stogodišnjici hrvatskoga
Mussolini Benito: Scrifti e discorsi preporoda, Zagreb 1931. M. H., str. 78.
adriatici 1. Milano 1942. Nehajev Milutin: Rakovica. Zagreb 1932. M. 1
Musulin barun: Das Haus am Ballplatz. H., str. 2%. j
Mtinchen 1924. Nehajev M.: Stjepau Radi. Zagreb 1928.
M u ze t A.: Aux pays balkaniques. Hrv. Kolo IX.
Montenegro, Serbie, Bulgarie. Pariš, Roger Neimarovi Ante: Ilirski pokret. Zagreb 1926.
&Cie. (1912.) 8°. Nastavni vjesnik. j
Muller von A s o w. Erich H. Nenadovi Ljubomir. O Crnogorcima. Pisma sa
Kongreich Sudslavvien. Berlin 1940. Beograd 1929. S. K. Z.
Cetinja.
Nagy dr. Josip: Diplomatsko znaenje Neubach Walther: Jugoslawien. Bielefeld
francuzkog doba u hrvatskoj poviesti. Zagreb Leipzig 1938.
1926. Savremenik br. 3. i 4. Neumann L.: L'Empire austro-hongrois, la

Nagv dr. Josip: Franjo Raki. Zagreb 1929. Bosnie et l'Herzegovine. 1 879.
Književnik br. 2. Neurath Otto: Serbiens Erfolge im Baikankriege.
Nagy dr. Josip: Historijsko pravo u pokretima Eine wirtschaftliche und soziale Studie. Wien,
šezdesetih godina. Sveslavenski zbornik. Manz 1913. 8°, 41 str.

Zagreb 1930. Neustadter baron Joseph: Le ban Jelai et les

Nagy Hrvatske izprave iz doba

dr. Josip: evenements en Croatie depuis l'an 1 848.
narodne dinastije. Zagreb 1925. Zbornik M. Zagreb 1940.
H. Nevisti Franjo: Naša kulturna orientacija.
1

Nagy dr. Josip: Hrvatski pokret u Dalmaciji. Zagreb 1938. Almanah hrv. sveuilištaraca. i

Hrv. Revija 1930., str. 43. Newbigin M.: Geographical aspects of Balkan
Nagy dr. Josip: Jedan izvještaj o problems .London 1915.
""TI
dogaajima u Boci Kotorskoj godine 1797., Niederle (Lubor): La race Slave. Pariš, Alcan 1
1

Vjesnik arkiva XIX. Zagreb 1917. 1916. J

Nagy dr. Josip: Pred pedeset i dvadeset Nikaschinovitsch Božidar: Bosnien und die
godina. Berlinski kongres i bosausko- Hercegovina unter der Vervvaltung der
hercegovaka aneksiona kriza. Hrv. Revija Osterreichisch-ungarischen Monarchie und die
1929. osterr.-ungar. Balkanpolitik. Berlin 1901.
Nagy Problem razpadanja Austro-
dr. Josip: Niki dr. Fedor: Maari i mi. Novisad 1928.
ugarske monarhije. — Zagreb 1927. LetopisM. S. 317.
Savremenik. Nikolajevi Dušan: Kralj Milan i timoika
Nagy dr. Josip: Puci Starevi o istonom
i buna. Beograd 1927., str. 131.
pitanju. Zagreb 1937., Hrv. Kolo XVIII. Nikoli Izidor. Vojvodstvo Serbaaustriski. Wien
Nagy dr. Josip: Smjernice pokreta g. 1848. 1849.
Zagreb 1933., Hrv. Kolo XIV. Nikoli Rista: Stevan Nemanja Rastislav i

Nagy dr. Josip: Slrossmayer FTancuzka. i Nemanji. Beograd 1903., str. 26 (ir.),
Zagreb 1938. Hrv. Kolo XIX. Niox General: Les Pays balkaniques. Pariš
Nagy dr. Josip: U predveerje aneksione 1915.
krize. Zagreb 1936. Hrv. Kolo XVII. Nodilo N.; Religijs Srba i Hrvata. Zagreb
Nametak Alija: Znameniti Hercegovci u turskoj 1885.-1890. (Rad 77., 79., 81., 84, 85., 91.,

Zagreb 1937. Nova Evropa, str. 254.

carevini. 94,99, 101.).

Nasti ore: Finale. Zagreb 1908. Str. 62. Noe dr. Henry: Du Danube a
Nasti Dorde: Jezuite u Bosni. Beograd 1906. l"Adriatique. Ziirich.
Nasti Dorde: Moje afere. Zagreb 1908. De Nolhac: La Dalmatie. Pariš 1882.

J3
 . .

i"l

Nopcsa dr. Franz Baron: Aus Šala und politike u Srbiji 1883. — 1903. Beograd,
Klementi. Albanische Wanderungen. Sarajevo Cvijanovi 1912.
n 1910. (ZurKundederBalk.-Halb. 11.). Novakovi St.: Hadži-Kalfa ili ati-elebija,
Nopcsa dr. Franz Baron: Beitrage zur turski geograf XVII. veka o Balkanskom
Vorgeschichte und Ethnologie Nordalbaniens. Poluostrvu. Srpska kr. akademija, knj.
Wiss. Mitt. aus Bosnien und der Hercegovina. I6.Spomenik XVIII. Beograd 1 892. 4°, 132
XII (1912.), 168.— 253. Sa 103 slike i 1 (ir.).
rodoslovljem. Novakovi Stojan: Ikov mir. Pokušaj
Nopcsa dr. Frans Baron: Das katholische neposrednog izmirenja Srbije i Turske
Nordalbanien. Eine Skizze-Budapest (1908.). 1806.— 1807. Beograd 1903. (u »Glas«-u
8°, 56 str. 24 Fig. i karta. Akademije, 66.).
Nopcsa dr. Franz Baron: Die Albaner. Wiea Novakovi St.: Iz memoara Jbrahima-Manzur-
1913. (aus der »Urania« 1913, nro Li 2,). Efendije o nekim dogaajima u Bosiii u i

Nopcsa F. Baron.: Haus und Hausrat im Srbiji iz 1813. i 1814. god. Srpska kr.

katholischen Nordalbanien. Sarajevo 1 9 12. 8°. akademija, knj. 20. Spomenik XXII.,
Vlastita naklada zavoda za iztraživanje Beograd 1893. (ir.).
Balkana. Novakovtc Stojan: Katolika crkva u
Norden Walter: Das Papstrum und Byzanz. Srbiji. Pisma vladike J. J. Strossmajera iz
Die Trennung de beiden Machte und das 1881. —1885. s beleškama i objašnjenjima.
Problem ihrer Wiedervereinigung bis zum Beograd 1907. (Iz "Arhiva za pravne i
Untergang des byz. Reiches 1453. Berlin, Behr društvene nauke", 1 907.).
1903. XIX, 764 str. 8°. Novakovi Stojan: Konstantin
Novak Grga: Dubrovaka diplomacija na Konstantinovi Rodofinikin. Biografske
mirovnom kongresu u Požarevcu. (Ragusas beleške. Beograd 1908. (Iz Godišnjice,
Dioplomatie auf dem Friedenskongres zu sv. 27.).

Požarevac). Zagreb 1929. Šišiev Zbornik. Novakovi Stojan: Najnovija balkanska kriza
Novak Grga: Italija prema stvaranju Jugoslavije. i srpsko pitanje. Beograd 1910.. str. 100 (ir.).
Zagreb 1925., str. 160. Novakovi S.: Srbi XIV. XV.
i Turci i

Novak dr. Grga: Jedan anonimni rukopis iz veka. Beograd 397 str (ir.).
1893. 8°.

1775. i76. godine o dalmatinskim Zagorcima Novakovi Stojan: Srbi muhamedovci i turska
(Morlakima). Primorcima i Otoanima. pismenost. Beograd 1869. Glasnik srp. u.
Zagreb. Narodna Starina 2 1 društva, sv. 26.
Novak dr. Grga: Naše more. Zagreb Novakovi Stojan: Srpske oblasti X. i XII.
Novak Grga: Prošlost Dslmacije. 2 sv. Zagreb veka. u Glasniku Srpskog uenog društva
1943. 1880.
Novak G.:Le regime francais a Split 1806.- Novakovi Stojan: Tursko carstvo pred srpski
1813. Zagreb 1939. Annales de l'institut ustanak 1780.-1804. Beograd 1 906. —
francais de Zagreb, br. 1 1 (Srpska književna zadruga).
Novak G.: Split au debut de l'occupation Novakovi Stojan: Ustanak na dahije 1804.
francaise. Zagreb 1938. Annales de l'instilut Ocena izvora, karakter ustanka, vojevanje
francais de Zagreb, br, 4. 1804. S kartom beogradskog pasaluka.
Novak N. Ivan: Istina o Meimurju. Zagreb Beograd 1904. (Fond Kolarac).
1907., str. 43. Novakovi Stojan: Ustavno pitanje zakoni i

Novak dr. Viktor: Antalogija jugoslavenske Karaoreva vremene. Studije o postanju i

misli narodnog jedinstva. Beograd 1930. (ir.)

i razviu vrhovne središnje vlasti u Srbiji
i

Novak dr. Viktor: Masarvk Jugosloveni. Srpskii 1805.-181 1. Beograd 1907. (Fond Kolarac) .

književni glasnik 1930., XXIX., str. 448. Novakovi Stojan: Vaskrs države srpske.
Novakovi K.: Makedonija Makedoncima! Politiko-istorijska studija o prvom srpskom
Zemlja zemljoradnicima! Beograd 1924., str. 46. ustanku 1804.- 1813. LNovi Sad 1904., 2.
Novakovi Stojan: Balkanska pitanja manje i Beograd 1904. (Srpska književna zadruga). 3.

istorijsko-politike beleške o Balkanskom Beograd. Cvijanovi 1914.

poluostrvu 1886.— 1905. —Beograd 1906. Novakovi St.: Die Wiedergeburt des
(Fond Kolarac). serbischen Staates. Sarajevo 1912. 8°, Naklada
Novakovi Stojan: Bugarsko-srpski rat i Zavoda za izlraživanje Balkana.
onovremene krize 1885. — 1886. Beograd 1907. Novakovitch: L'occupation Austro-Bulgare en
(Iz Godišnjice, sv. 27.). Serbia. Pariš 1918.. str. 109.
Novakovi Stojan: Dvadeset godina ustavne Oberhummer Eugen: Zur historischen
36
 . . .

1
.i

1
J
Geographie von Kiistenland, Dalmatien und Panteli dr. Dušan: Beogradski pašaluk posle
der Herzegovina. Iz "Dalmatien und das svištovskog mira 1791.-1794.,Beograd 1927. 8°,
osterr. Kiistenland". Wien i Leipzig, Deuticke 202 (ir.).

1911. Karte i slike. Panteli G. dr.: Jesu li Iliri i svi Veneti

Obradovi Stojan: Kratki istorini pregled Slavenima srodni. Po Šafariku. Novi Sad 1 84 1
turskog gospodarstva nad srpskim narodom u Letopis M. S. (ir.).

1 6. veku. Beograd 1 874., str. 61 Panteli G. dr.: Srb, ime narodno. Novi Sad
Odeschalchivon Livio IV.: Albanien. Ein 1842. Letopis M.S. (ir.).

Wien, Deutsch-osterr. Verlag 1913.,

Hilferuf. Parenta Miloš: Italija i Jugoslavensko
Mazedonien. Berlin 1940.
8°. Oertel Herbert: primorje. Zagreb 1918., str. 53.
1
Ofelcoff: La Macedoine au pointde Paribeni Roberto: Romanite della Croazia
pannonica. Roma 1942.
J
vue echnographique, historique et philologique.
Pbilippoli 1888. 8°, 388 str., s jednom Pasari Josip prof: Jagi prema hrvatstvu i

etnografskom kartom. srpstvu. Zagreb 1 899.. str. 42. 1

Ojetti U.: L'Albania. Torino-Roma, Roux Paton Andrevv Archibald: Highland and
Barengo 1902., 8°. islands of the Adriatic, including Dalmatla,
Olivier L.:La Bosnie et I "Hercegovine. Pariš, Croatia, and the southem provincesof the
Colin 1902., 4°. 370 str. Austrian empire. London 1849.
Omikus Aleksandar: Bosna i Hercegovina u Paton Andrevv Archibald: Reseaches on the J
1910. god. Novisad 9 1 0., str. 80 (ir.).
1 Danube and the Adriatic. 1 861-
Omega: Was soli mit Bosnien geschehen? Wem Patsch C: Bosnien und Hercegovina in
romischerZeit. Sarajevo 191 8°. Vlastita
gehort Dalmatien? Wien, 1910. 1 .,

Orlovvski Comte A.: Programme unislave naklada Zavoda za iztraživanje Balkana,

1910 Lettre au concil russe. Lyon. Paulova dr. Milada: Jugoslavenski odbor.
Orozen Fr.: Vojvodina Kranjska. Zagreb 1925. 1
Ljubljana 1902. Paulovitch J. Milan: Guide de Cettigne.
Oršani Ante: Duh starevianstva u Marseille 1907.
svietlu europskog nacionalizma. Zagreb Pavelicdr. Ante: Ausdem Kampf um den
1942. Hrvatska Smotra 5. selbstandigen kroatischen Staat. Wien 93 1 1
3

Oršani Ante: Ustaštvo kao društvovni pokret. Pavelic dr. Ante:La Testauration economique
Zagreb 1942. Hrv. Sraotra 7.-8. des pays danubiens. Le desarmement Belgrade
Oršani Ivan: U prelomu Europe. Zagreb 1942., et la Croatie Wien, 1932., str. 37.

str. 159. Pavia Luigi: Croazia e Ungheria nella lotta

Ostermann prof. St.: Borba o Jadran i o fra dritto e despotismo. Milano 1903.
Baroš. Zagreb 1921. Pavi Armln: Cara Konstantioa VII.
Osterraan prof. St.: Italija i Jugoslavija na Porfirogeneta Pe administrando imperio.
Jadranu. Zagreb 1920. Zagreb 1906., str. 86.

Osterman Stjepan: Rijeka i Jugoslavija. Zagreb Pavi A.: Beitrage zur Geschicbte der
1920.. str. 48. Republik Poljica. Wien 1907.
Osterman prof. Stevo: Rijeka - Novi Pavievi Miun: Kraij Nikolini kaprisi.
Dubrovnik. Sušak 1923. »Ujedinjenje«, Podgorica 1928.
OilenK.: Die Reise durch Albanien. P a v i i d r. S.: Hrvatska ratna i politika
MiincherL Bachmayr 1912., 8°. Zagreb 1943.
poviest.

Ožegovi barun Metel: Niekoii spisi. Zagreb Pavlinovi Marin: Iz hrvatskoj preporoda u
1887., str. 77. Dalmaciji. Hrv. Revija 1935., str. 358. i 429.
Padejski dr. P.: Srpske naseobine u Pavlinovi Marin: Studije, eseji, prikazi. Zagreb
Štajerskoj i Varaždinskom pograninom 1930.
generalatu. Straži lovo 1888. Pavlinovi Mihovil: Besjeda na slavi Imotske
Pajevie A.: Iz Crne Gore Hercegovine. i itaonice. Zadar 1870.
Uspomene vojevanja za narodno osloboenje Pavlinovi Mibovil: Besjeda pred biraima u
1876. Novisad 1891. (ir.). Makarskoj. Zadar 1873.
Pa) Ma g d a Neueste statistisch-
:
Pavlinovi Mihovtl: Besjeda svojim biraima
geographische Beschreibng des Konigreiches kotara -Imotskog. Zadar 1 870.

Ungam, Croalien, Slavonten und der Pavlinovi Mihovil: Hrvatski razmišljaji. Zadar
ungarischen Militargrenze. Leipzig 1832. 1884., str. 39.
Palacki Franjo: Pismo Šafariku. Novi Sad Pavlinovi Mihovil: Misao hrvatska i misao
1837. Letopis M. S. (ir.). srbska u Dalmaciji. Zadar.
37
 ——

Pavlinovi Mihovil: O vjeri i politici. Zadar Cie. 1914., 8°.

1885. Perec Gustav: Durch Lug und Trug; durch
Pavlinovi Mihovil: Puti 1867. do 1875. Zadar Gewalt; durch Morder ~ zur Unterjochung
1888. Kroatiens und zum neuerlichen VVeltkrieg. Wien
Pavlinovi Mihovil: Razgovori o hrvatstvu, 1931,
srbstvu i jugoslavenstvu. Zadar 1 876. i novo Peri Virgil Josip: Srpsko-hrvatski spor. Virje
izdanje Zagreb 1943. 1903.. str. 18.
Pavlinovi Mihovil: Razliiti spisi 1869. Peri Živojin: De la condition juridique des
1874. Zadar 1875. Bosniaques et de Herzegoviniens en pays
Pavlovi Drag. M.: Administrativna crkvena i etrangers, Bruxelles 1901.
politika austrijska u Srbiji (od 171 8.- 1 739.). Perr gau i 1 t Jean: Bandits 'orient. Pariš
Srpska kr. akademija, knj. 39. Glas LXH., 1931.
Beograd 1901.(ir.) Pernice Angelo: Origine ed evoluzione storica
Pavlovi dr. Drag. M.: Finansije i privreda za delle nazioni balcanihe, Milano, Hoepli
vreme austrijske vladavine u Srbiji (171 3 1915.16°, XII, 625 pp.,6carte
1 739.) po grai iz bekih arkiva, »Glas« — Perojevi Marko: Najstarija hrvatska
srpske Akademije 64(1901.) 1.-74. zadužbina sv. Marte na Bijacima. Kalendar
Pavlovi M. Drag.: Pokret u Bosni i Albaniji »Napredak« 1934.
proti vu reforama Mahmuda II. Srpska kr. Peroni Silvio: Dalmazia nostra. Milano 1933.
akademija, knj. 14. Posebna izdanja XL., Peitusier Charles: La bosnie consideree dans
Beograd 1913. 8°, V1H. 105 (ir.). ses rapports avec l'empire ottoman. Pariš
Pavlovi Drag. M.: Srbija i srp ski pokret u 1822.
južnoj Ugarskoj. Srpska kr. akademija, knj. 6. Pertusier Charles: Promenades pitioresques
Posebna izdaaja XXI., Beograd 1904., 8°, dans Constantinople suivie d'une notice sur
VI., 180 (ir.). la Dalmatie. Pariš 1915.
Pavlovi dr. Drag. M.: Srbija za vreme Pe r š i I v a n: 1 883-ca. Zagreb 1933., str.

poslednjeg austro-turskog rata (1788. -1791.g.). 144.

Beograd 191 0, 8°, XII., 391 (ir.). Perši Ivan: Govori. Zagreb 1907.
Pavlovi Ivan S. (potpuko vnik): Graa za Peši Petar Crna Gora u svjetskom ratu.
istoriju ustanka i ratova 1875. -1878. g. Beograd "Ratnik« sv. XI., XII., 1924. — sv. 1., II.

1911. (Iz asopisa »Ratnik«). 1925. Petranovi B.: Bogomili. Crkva

Pavlovi Petar: Naši onstran meje Ljubljana bosanska krstjani. Zadar 1867.
i

1933. Petranovi Gerazim: Povest pravoslavnoga

Peacock W.: Albania the founding state of obšteslva zadarskoga. Zadar 1865 (ir.).
Europe. London 1914. 8°, 264 str. Petriniensis Dr. (Milobar): Bosnien und das
Peez Carl: Mostar und sein Culturkreis. kroatische Staatsrecht. Zagreb 1898. str. 261.
Leipzig, F. A. Brockhaus 1891. 8°, 245 str. Petrovi Al. M.: Europa i Balkanski
Peisker J.: Koje su vjere bili stari Sloveni Savez. Beograd (ir.).
prije krštenja? (Starohrvatska Prosvjeta N. S. II., Petrovi Branko: Jovan Risti. Biografske i

1928.). Pejaevi F. X.: Historia Serviae. memoarske beleške. Beograd 1912., str.
Colocae 1799. 189.
Pejakovi Stephan: Aktenstucke zur Petrovi Mita: Finansije i ustanove obnovljene
Geschichte des kroatisch-slavonischen Landtags Srbije od 1842. g. Beograd 1901.
und der nationalen Bevvegung vom Jahre Petrovi Vasilije: Poviest Crne Gore. Moskva
1848. Wien 186!., str. 250 + 68. 1754.
P e k i Petar: Postanak Nezavisne Države Petkovitch Vladimir: L'Art Dalinate.
Hrvatske. Zagreb 1942. Pariš.
Pekic Petar: Povijest Hrvata u Vojvodini. Petkovitch W. M.: Serbia, her
Zagreb M. H. 1930. people, historv and aspirations. London
Peki Petar: Vae victis. Subotlca 1930.. str. 1915.8°, 280 str.

25. Petter Franz. Dalmatien 1. Gotha 1857.

Pelagi Vaša: Bosansko-hercegovaki Pcttinato C: Lo slavismo in Russia e negli stati

ustanak balcanici. Milano 1919.

Pelagi Vaša: Umovanje zdravog razuma. Pfefer L.: Istraga u sarajevskom
Zagreb 1935. atentatu. Zagreb 1938.
Pelissier J.: Dix mois de guerre dans les Piatesi Giorgio: Dalmazia: Libro della passione
Balkans. Oct. 1912., aout 1913. Pariš. Pcrrin & italiana. Milano 1934.
38
 — .

1
il

1
Pichler Dr. A.: Geschichte der kirchlichen Pliveri Josip: Beitrage zum ungarisch-
J
Trennung zvvischen dem Orient und kroatischen Bundesrechte. Zagreb 1886., str.

Occident. Miinchen, 1 II sv.. 1865. 540.

P c o t Emile: Les Serbes de
i la Hongrie. Pliveri dr. Josef: Das rachtliche Verhaltnis

Prague 1873. Kroatiens zu Ungarn. Zagreb, str. 90.

Picot- Pav 1 ovi: Srbi u Ugarskoj, Pliveri dr. Josef: Der kroatische Staat.
njihova povesnica, povlastice, crkva, politiko i Zagreb 1887., str. 136.
društveno stanje. Novi Sad ] 883- P o g o d i n A. L.: lstoria Bolgaria. Peterburg
P i ff 1 Hugo: Kurze Orientierung uber die 1910. 8°. 324 str. (Srednji Novi viek.) i

Geschichte von Bosnien und der Herzegovma. Pokrovski M.: Carskaja Rossija vmirovoj
Sarajevo 1910. vojne. Leningrad 1925.
Pilar Dr. I v o: Bogomilstvo kao religiozno- Pol i Martin: Ban Dragutin grofKhuen-
povjestni te kao socijalni i politiki Hedervary i njegovo doba. Zagreb, 1901 ., str.

problem. Zagreb 1927., str. 73. 224 n

Pilar dr. I v o: Bosansko bogumilstvo Grgur i Po 1 i Martin: Parlamentarna poviest J
Ninski. Zagreb 929. Nova Evropa, I., br. 1
1 kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. L,
Pilar 1.: Još o bogomilstvu o "bosanskoj i II. Zagreb 1899. i 1900.
crkvi«. ("Obzor« 1928., sijeanj) Polit - Desani M h.: Pomen i dru Franji
Pilari.: O dualizmu u vjeri starih Rakom. Novisad 1895., str. 71 (ir)
Slovjena o njegovu podrijetlu
i znaenju. i Politeo Dinkoi Dosljednost u politici i naši

(Zbornik za nar. život, XX VIII., 1931.) odnošaji. Zagreb 1894. Mlada Hrvatska, br. 10.
i
Pilar dr. 1 v o: Immcr vvieder Serbien. Politeo Dinko: Hrvatski jezik i hrvatska
J
Pimodan de: De Goritza a Sofia., Pariš književnost. Zagreb 1903. Prava Hrvatska
1893. misao. br. 1.

Pingaud: L'Italie depuis 1870. Pariš 1915. Politeo Dinko: Mjesec dana u Zadru. Zagreb
n
3

Pininski Leo: Uber Balkanfragen, 1895. Mlada Hrvatska, br. 1.

VVettrustungen und Friedenspolitik. Wien Politeo Dinko: Mlada Hrvatska. Zagreb 1 894.
1914. Mlada Hrvatska, br. 1.

Pinon Rene: Austrija i Balkanski rat. Delo, Politeo Dinko: Politiki položaj u Dalmaciji.
18 (1913). Zagreb 1894. Mlada Hrvatska.
Pirch O.: Reise in Serbien im Spatherbst 1829. Politeo Dinko: Srbsko hrvatsko pitanje u
1830. Dalmaciji. Split 1889., str. 130.

Pisani Paul: La Dalmatiede 1797. a 1815. Politeo Dinko: Za istinu! Proti proraunskom
Episode des conquetes Napoleoniennes. Pariš A. govoru dra Pliveria. Zagreb 1 894., str. 98.
Picard, 1893. 8° Politeo Dinko: A propos des conditions
Pisani Paul: Les possessions venetiennes de politicoes de la monarchie Habsbourgeoise.
Dalrnatie du XVI et au XVIII. siecle. (Izvještaj Trieste 1899., str. 48.
u »Congres intemational des sciences Politeo dr. Ivo: In memoriam dra Ive Pilara.
geographiques en 1889.") Nova Evropa 1933., str. 425.
Pissler A.: Deutsche Siedlungen in Svrmien. Politeo dr. Masarvk Hrvati. Srpski
1 v o: i

Ein Beitrag zur Volkskunde der Donauschvvaben kojiževni glasnik 1930. XXIX., str. 443.
auf siedlungsgcschichtlicher Gmndlage. Politeo dr. v o: Stjepan Radi. Srpski
I

Leipzig 1941. književni glasnik 1 928. XXV., str. 1 9.

Pivec Stelle dr. Melitta: Motivi ustanovitve Zagrebaki memorandum.

Politeo dr. Ivo:
Napoleonove Ilirije. Zagreb, Narodna Starina Zagreb 1935. Nova Evropa, str. 197.
22. Polonijo Stanislav: Ustaštvo — apoteoza
Pivko dr. Ljudevit: Naši dobrovoljci u Italiji. Rakovice. Zbornik hrv. sveuilištaraca 1942.
Maribor 1924. Popari Bare: O pomorskoj sili Hrvata. Zagreb
Pivko dr. Ljudevit: Proti Austriji. Maribor 1899., M.H. str. 138
1923., str. 64. Popari Bare: O postanku glagolskog pisma.
Plamenatz Yovan S.: Memoire adresse au Zagreb 1938. Hrv. Smotra, sv. 7-8.
president Wilson. Pariš 1919. Popari Bare: Poviest senjskih uskoka. Zagreb
Pliveri dr. Josip: Rieko pitanje. Saborski 1936. M. H., 239 str.
govori. Zagreb 1900., str. 316, Popari Bare: Tužna poviest Hercegove zemlje.
Pliveri dr. Josip: Spomenica o državo pravnih Zagreb, 1942., M.H. str. 150
pitanjih hrvatsko-ugarskih. Zagreb 1907., str. Popov Nil: Druga vlada Miloša
63. Obrenovia, ISSMir.).
39
 .

Popov Nil: Srbija i Rusija. 1.-1I. Beograd (ir.).

1870. Državna tiskara, 450 str. + 498 str. Popovi Georg: Recht und Gericht in

Odnosi se na srbsko-ruske odnose 806.-1 856. 1 Montenegro. Zagreb 1877., str. 90

Popov Ni 1: Srbija Turska od 1861.do i Popovi M. Jovan: Knez Miloš. Beograd
1867. god. Beograd 1879. (ir.), str. 144. 1900. (ir.), str. 116.
Popov Nil: Srbija posle pariškog mira I. Popovi S. Jovan: Šta Vlasi o Srbima misle.
Beograd, 1872.,(ir)str.214. Novi Sad 1327. Letopis M. S. (ir.).
Popov Nil: Serbi posle parižskago mira. Popovi Milivoje: Borba za parlamentarni režim
Moskva 1871.8°, 267 str. u Srbiji. Beograd 1939., str. 111.
Popovi eda: Kako je došlo do rata pre Popovi Nikola M.: Dimitrije Tucovi, njegov
osamnaest godina. «Nova Evropa», sv. XXV., životi rad. Beograd 1934.
br. 10, 1932. Popovi Srdan Marijan: Tajne metode i sredstva
Popovi eda A.: Organizacija Ujedinjenje ili u politikoj borbi na Balkanu. Zagreb 1941
smrt. (Crna ruka) .»Nova Evropa«, 12., 1927. Popovi Pavle: Jugoslovenska književnost kao
Popovi eda A.: Rad organizacije celina. Srpska kr. akademija, knj. 60. Glas
«Ujedinjenje ili smrt.» »Nova Evropa«, sv- C1V. Srem. Karlovci 1922. (ir.). 8,43.
XVI., br.5, 1927. Popovi Vasilj: Anrašijeva borba protiv ideje o
Popovi eda A.: Sarajevski atentat i autonomiji Bosne Hercegovine 1 875-76.
i

boljševici. Zagreb 1937. Nova Evropa, str. 352. (Andrassv's Kampf gegen die ldee der
Popovi eda A.: Sarajevski atentat i Autonomie Bosniens und der Herzegovina 1 875.
organizacija »Ujedinjenje ili smrt«. »Nova - 1876.). Zagreb 1929. Šišiev Zbornik
Evropa«, sv. XXV., br. 8., 1932. Popovi dr. Vasilj: Evropa srpsko pitanje u i

Popovi eda A.: Srbija i Bosna. »Nova periodu osloboenja. Beograd 1940. (ir.).
Evropa«, sv. XXIV., br. 2, 1931. Popovi Vasilj: Podela zemlje na oblasti. Srpski

Popovi eda A.: Srpsko-bugarski rat 1913. književni Glasnik 1922. V., str. 38.
godine. «Nova Evropa», sv. XVIII., br. 10. i Popovi Francuske Austrije
dr. Vasilj: Politika i

11,1928. na Balkanu u vreme Napoleona 111. Srpska kr.

Popovi eda A.: Uredba o prijoritetu i akademija, knj. 23. Posebna izdanja L VII.
organizacija «Ujedinjenje ili smrt». »Nova Beograd 1925. 8°, 194 (ir.).
Evropa«, sv. XIX., br. I, 1929. Popovi dr. Vladimir: Kralj Tvrtko I.

Popovi Dimitrije: Borba za narodno ujedinjenje Kotromani. Srpska kr. akademija, knj. 22.
1903.— 1914. Beograd, str. 172 (ir.). Posebna izdanja LV1. Beograd 1925.. 8°, 105.

Popovi Dimitrije: Izvoljski Erental. Srpski i (ir)

književni 1927, XXI., str. 33.
glasnik Popovitch Vladimir G.: Le Montenegro pendant
Popovi J. Dušan: Jedan boravak Tatara u našoj lagrande guerre. Pariš 1918.
zemlji. (Ein Aufenlhalt derTataren im Gebiete Popovitch Vladimir: Le Montenegro pendant
der heutigen Vojvodina.) Zagreb 1929. Sišiev la guerre. Pariš 1917.
Zbornik Popovi-Daniarore: Baki Bunjevci i Šokci.
Popovi d r. D. J.: O Cincarima. Prilozi Beograd 1907., iz Pravde.
pitanju postanka naše aršije. Beograd 1937. Posse Edith: So sah ich Jugoslavvien.
Str. 136. Konigsberg
Popovi J. Dušan: O Hajducima. 1. i 11. Beograd Potonjak dr. Franko: Dr.T. G. Masarvk i istina.

1930. Rijeka 1909., sir 18

Popovi dr. Dušan: O Turcima u našoj prošlosti.. Potonjak Franko: Gdje smo to mi i na emu
Srpski književni glasnik. 1929. XXVI. str. 421, smo. Zagreb 1927., str 56
534. Popovi Dušan: Prilozi pitanju postanka Potonjak Franko: Iz emigracije I. Nadiranja
našeg naroda. Srpski književni glasnik 1926., Italije na nas. Krfska deklaracija. Zagreb
XIX., str. 354. Popovi d r. Dušan: Psihike crte 1919., str. 123.
Cincara. Srpski književni glasnik 1927. Potonjak Franko: Iz emigracije II. U
XXII., str. 249. jugoslovenskoni komitetu. Austrijski špijun.
Popovi d r. Dušan J.: Vojvodina. Prilozi Kako sam zašto proglašen mrtvim? Zagreb
i

prouavanju naše zemlje našeg naroda. Opšti i 1919., str. 159

deo: 1. Baka. Prilozi prouavanju etnikih Potonjak Franko: Iz emigracije III. Zagreb
odnosa od sredine XVI. veka do 1921. Srpska 1926.
kr. akademija, knj. 2 1 . Posebna izdanja Lili. Potonjak Franko: Iz emigracije X. U Rusiji.

Beograd 1925. 8°, Vili., 155 (sa 4 tabele, ir). Zagreb 1926., str. 247.
Popovi Dj.: Istorija Cme Gore. 1896. Potonjak Franko: Iz mojih politikih
40
 1

zapisaka. Zagreb 1914., str. 202. PremoviNikola: Crnogorska narodnost.

Potonjak Franko: Iz zemlje bezpravlja i Zagreb 1922. Jug. Njiva str 321
demoralizacije. Ljubljana 1902 Preradovi Petar: Die kroatisehe
Potonjak Franko: Jedna borba. Rijeka 904. 1 Bauembevvegung. U «Der getreue Eckart.«
Potonjak Franko: Jugoslaveni za svoju Wien 1939. Marzheft.
slobodu. Chicago 1915. Preradovi Petar: Die Kroaten und Ihre tn
Potonjak Franko: Jugoslovensko pitanje u Bauembevvegung. Wien 1940.
velikom istorijskome asu. New York 1915. Prezzol ini G.: La Dalmazia. Firenze
Potonja.k Franko: Kako sam kandidirao. 1915.
Zagreb 1901. Pribievi Adam: Seljaki nemiri u Hrvatskoj. n
Potonjak Franko: Kako se drži prosti lopov Srpski književni Glasnik, 1920., str. 204
na banskoj stolici? Budapest 1902., str. 16. Pribievi Milan: Hrvatsko pitanje i seljako
Potonjak Franko: Kobne smjernice naše pitanje. Zagreb 1936. Nova Evropa, str. 101.
politikespram Italije. Zagreb 1925. Pribievi Svetozar: Misao vodilja Srba i
Potonjak Franko: Kratak pogled na prošlost Hrvata. Narodna misao 1897. Zagreb
Jugoslovena. Odesa 1916. Pribievi Svetozar: Srpska narodno-crkvena
Potonjak Franko: Malo istine iz naše autonomija. Prag 1897. Novo doba, br. 1.1
EJ
nedavne prošlosti. Zagreb 1921 Pribievi Svetozar: La dictature du roi
I

:i

Potonjak Franko: Pogledi na klerikalizam u Alexandre. pariš 1932.

Hrvatskoj. Budapest
Potonjak Franko: Poslanica izbornicima
delniko-abarskog kotara. Zagreb 1908.
Potonjak Franko: Poštenje moral pod
vladom grofa Khuen-Hederva-ryja u Hrvatskoj.
Novisad 1 898.
1903. Pribram: Die politischen Geheimvertrage
Oesterreich-Ungams 1879. - 1914. VVien, 1920
i
Pria dr. Bogdan: Hrvatsko pitanje i brojke.
Beograd 1937. str. 57
J
Picot E. de Saint-Marie: Les Slaves
meridionaux. Pariš 1874., str. 129. i

Potonjak Franko: Rapalski ugovor. Zagreb
1921.
Potonjak Franko: Slava »tekovine». Prag 1898.
Potonjak Franko: Što smo kako emo. Rijeka
1905.
Potonjak Franko: Štrosmajer kao politiar
prema našoj narodnoj misli. Beograd 1905.
Potonjak dr. Franko: Aus dem Lande der
Rechtlosigkeit und Demoralisaation. Ljubljana
1902. str.28
Potonjak Franko: Schmachvolle Justizzustande
in Kroatien. Rijeka
Pozzi llenri: La guerre revient. Pariš 1933.
Prijatelj (Louis de la Roeque): Trois mois en
Croatie. Pariš 1 880.
Primorac Vouk: La question vougoslave. Pariš
i 1918.
Prodan don Ivo: Borba s talijanašima. Zadar.
Prodan don Ivo: Borba za glagolicu. Zadar
Prodan don Ivo: Hrvatska iznad Italije. Zadar.
Prodan don Ivo: Hrvatska pored Italije. Zadar.
Prodan don Ivo: Je li glagolica pravo svih
Hrvata. Zadar 1904., str. 227.
Prodan don Ivo: Moj »Album«. Zadar.
1905. Prodan don Ivo: Naš program. Zadar.
Prodan don Ivo: O domovini znaaju, Zadar. i

Per aga G u s e p p e:
i La chiesa di Roma e i Prodan don Ivo: Obseg ujedinjene Hrvatske.
Croati. Roma 1942. Zadar.
Praga G.: Storia del Montenegro, u Prodan don Ivo: O hrvatskom državnom
«Enciclopedia i tali a na«. XXIII. pravu. Zadar.
Pri Ive: Subotica Bunjevci. Subotica 1936. i Prodanovi Jaša: Ustavni razvitak i ustavne
Predavec Josip: Selo seljaci. Zagreb i borbe u Srbiji. Beograd, str. 446 (ir.).
Prelog Mila n: Poviest Bosne u doba Prohaska D.: Bogomilstvo i boljševizam.
osmanlijske vlade I. i 11. Sarajevo. (Jug. Njiva 111.. 1919., 18.).
Prelog d r. M.: Repetitorij povijesti Srba. ProhaskaD.: Husiti i bogomili (Jug. Njiva
Hrvata i Slovenaca. Zagreb 1923. HI., 1919,437. —
Prelog d r. M i 1 a n: Slavenska renesansa. Prohaska d r. Dragutin: Das kroatisch-serbische
Zagreb 1924., str. 484. Schrifttum in Bosnien und der Herzegovina
Prelog Mila n: Strossmaver i Raki o Srbiji von den Anfangen in XI bis zur nationalen
šezdesetih i sedamdesetih godina (Strossmaver VViedergeburt im XIX Jh. Zagreb 1911., str.
et Raki de la Serbie vers 1860. 1870.) 211.
Zagreb 1929. Sišiev Zbornik Prokorovi - Nevesinjac: Nevesinjska buna "
1

Prelog d r. Mila n; Studija iz bosanske 1874. i poetak ustanka u Hercegovini 1875.

poviesti. Izvještaj velike gimnazije u Sarajevu godine. Beograd 1905., str. 175. (ir)
1907./8. Proti Stojan M.: Tajna konvencija izmeu
41
 . .

u
n
i i

Srbije Austro-Ugarske. Delo 1909.

i Obzor 1890., br. 248—253., 255., 256., 258.,
Proti M. Stojan: Tri dokumenta ili jedan list iz 260., 262., 264., 266., 267. i 269.
istorije naših dana. Bograd 1921., str. 28. Raki d r. Franjo: Jugoslovjenstvo. Pozor 1860.,
Proti Stojan: Vladin predlog ustava. Beograd br. 27-29
1921., str. 120. Raki d r. F: Kada i kako se preobrazi hrvatska
Prži d r. Ilija: Spoljašnja politika Srbije. kneževina u kraljevinu. Jug. akademija, Rad 17.

Beograd 1939., str. 163. Zagreb 1871.

Pulle Giorgio: La Croazia. Roma 1942., str. 88. Raki d r. Franjo: Kako danas stoje stvari u
Puntigam pater Anton S. J.: Unsere Zukunft in Rusiji. Obzor, 1882., br. 1 12 i 1 13.

Bosnien. Graz und Wien 1909.. str. 31. Raki d r. Franjo: Kamo spada Rieka? Obzor
Raczynski Roger: Wer hat die Freiheit verraten, 1 8880., br. 28., 29. i 30.
Slaven oder Germanen? Dresden und Leipzig Raki d r. Franjo: Krpana nagodba. Obzor
1848,36. 1880.. br. 146., 147., 148., 149. i 152.
Raki d r. F.: Biela Hrvatska i Biela Srbija. Jug. Raki d r. Franjo: Listovi jednog antiunioniste.
akademija, Rad 52. Zagreb 1880. Zagreb 1870., str. 48.
Raki d r. F.: Bogomili i Patareni. Jug. Raki d r. Franjo: Maari Rieka ili odgovor
i

akademija Rad 7., 8., 10. —Zagreb 1869., Ladislavu Salayu. Pozor 1861 ., br. 63., 71. i 72.
1870. Raki d r. Franjo: Misli jednog Hrvata o
Raki dr. Franjo: Boj na Kosovu. Zagreb istonom pitanju. Pozor 1 862. br.

1889, str. 68. 1 98. ,1 99.,202.-207.,2 1 0.-2 1 4.

Raki d r. F.: Borba južnih Slavena za državnu Raki d r. Franjo: Nagodba za Rieku. Obzor
neodvisnost uli. vieku. Jugakademija. Rad 24., 1882., br. 159, 160.
25., 27., 28., 30., 3 Zagreb 1 873.-1 875.
1 . Raki d r. Franjo: Najnovije maarske pisarije o
Raki d r. Franjo: Buncanja Fridrika Pesty-a. Rieci. Obzor 1883.,br. 107.
Obzor 1882. br. 46., 47., 50., 52, 54, 56, 57, Raki d r. F.: Nutarnje stanje Hrvatske prije 12.

59, 60. stoljea.1 Društvo. II. Crkva Hrvatska, 111.

Raki d r. Franjo: Centralizacija, dualizam i Vrhovna državna vlast. Odnošaj meu
federacija. Pozor 1862., br. 10, 11.13. i 14. crkvom i državom. IV. Državno ureenje:
Raki d r. Franjo: emu borba za Rieku. Obzor 1 Vladalac i njegova vlast; 2. Župa i grad.
.

1880., br. 42 i 43. V. Imovni i gospodarstveni odnošaji, VI. : 1

Raki d r. Franjo: Državno pravo trojedne Obuka pismenost;

i 2. Umjetnost i umjetni obrt.
kraljevine po tumaenju maarskom po i Jugosl. akademija, Rad 70., 79., 91., 99., 1 15.1

našem. Pozor 1866.. br. 300, 301 i 302. 116. Zagreb 1893.
Raki d r. Franjo: Dualizam trojedna i Raki d r. Franjo: Odlomci iz državnoga prava
kraljevina. Pozor 1866., br. 244, 245, 247, hrvatskoga za narodne dinastije. Be, 1861., str.
248, 252 255. i 162
Raki d r. F.: Dubrovaki spomenici o odnosšaju Raki d r. Franjo: Odnošaj srpskih despota i

dubrovake obine naprama Bosni Turskoj i doseljenika naprama Kruni i kraljevini hrvatskoj
godine razsapa bosanske kraljevine. Jug. i ugarskoj. Zagreb 1865. Književnik II

akademija. Starine 6. Zagreb 1874. Raki d r. Franjo: Pokret na slavenskom jugu

Raki d r. Franjo: Germania contra Hungariam. koncem 14. i poetkom 15. stoljea. Jug.
Obzori 882., br. 63 i 72. akademija, Rad 2., 3., 4. Zagreb 1868.
Raki d r. Franjo: Germania irredenta. Obzor Raki d r. Franjo: Politika povijest grada
1 882., br. 26, 27, 29. i 3 1 Rijeke. Rijeka 1907., str. 1 10.

Raki d r. Franjo: Grka crkva i narod bugarski. Raki d r. Franjo: Prabiskupi dalmatinsko-
Zagreb 86 Katoliki list br. 46.-52.
1 1 . hrvatski. Zagreb 1857., Kat. list br. 1-3
Raki d r. F.: Hrvatska dvorska kancelarija i Raki d r. Franjo: Predloži o državnopravnih
njezine isprave za vladavine narodne dinastij. pitanjih na stolu našega sabora. Pozor. 1866., br.

Jug. akademija. Rad 35., Zagreb 1876. 329, 330 i 332.

Raki d r. F.: Hrvatska prije 12. vieka gledom na Raki d r. F.: Prilozi za poviest bosanskih
zemljišni obseg narod. I. Zemljišni obseg. Jug.
i Patarena. Jug. akademija, Starine ! . Zagreb
akademija. Rad 56. Zagreb 1881. 1869.
Raki d r. Franjo: Hrvatska pragmatika Raki d r. Franjo: Program neodvisne narodne
sankcija. Pozor 1863., br. 39, 40 i 48. stranke pred službenim listom. Obzor 1884., br.
Raki d r. Franjo: Jedinstvo austrijske carevine. 63, 64, 65 i 66.
Pozor 1863., br. 23. 24 i 25. Raki d r. Franjo: Riegerov govor - Maari pred
Raki d r. Franjo: Još matematika politika. Slavenima. Obzor 1 884., br. 283, 284, 285, 286
42
 .

1
n
i 287. RadiStjepan: Hrvati i Hrvatska u poljskom
R a k i d r. Franjo: Sabor trojedne kraljevine «Slavenskom svietu» Zagreb 906. Hrv. Kolo. 1

od god. 848. prema Austriji. Pozor 1 861 .. br.

1 Radi Stjepan: Hrvati i Srbi. Zagreb 1903.
203, 205, 206, 223 226. i Radi Stjepan: Hrvatski ideali. Prag 1897.
Raki d r. Franjo: Slike iz sabora trojedne Novo doba br. 1. i 2.

kraljevine. Pozor 1861., br. 233,234,235 1 Radi Stjepan: Hrvatski pokret 1903.
236. Štampano u Americi.
Raki dr. Franjo: Srbski priedlog od 18. Radi Stjepan: Hrvatski politiki katekizam.
lipnja. Obzor 1884,. br. 145.146, 147, 148, Zagreb
150, 151. Radi Stjepan: Hrvatsko pitanje s europskog
Raki d r. Franjo: Sriem i Hrvati. Pozor 1861., slavenskog gledišta. Zagreb, 1905. Hrv. misao
br. 133, 134, 135, 136 i 173. br. 1 1

Raki d r. Franjo: Stranka prava. Obzor 1 880., Radi Stjepan: Izlaz iz današnjeg meteža.
br.27—31. Hrvatska misao 1904., br. 8.
Raki d r. Franjo: Ustavna razmirica u Radi Stjepan: Iz stoljetne borbe slavenske ]
Ugarskoj i trojednoj kraljevini. Pozor 1 866., državotvorne misli s mongolsko-osmanlijskim
br. 111, 112, 113, 115, 117 i 119. nasiljem Zagreb 1906. Hr. misao br 5
Raki d r. Franjo: Ustavno licemjerstvo. Obzor Radi Stjepan: Južni Slaveni, njihovo narodno
1885., br. 184 i 185. jedinstvo i njihova snaga. Zagreb 1904.
Raki d r. Franjo: Uzpostava katolike Hrvatska misao br. 2.

hierarhije u Bosni i Hercegovini. Obzor Radi Stjepan: K osnivanju hrvatske

1880., br. 21 i 22. seljake stranke. Zagreb 1904. Hrrvatska misao
Raki d r. Franjo: Zablude srpske politike. (3)-
Obzor 1886.. br. 39, 40.41 i 42. Radi Stjepan: Kako emo iz našeg zla u dobro.
Raki r. Franjo: Zapad i istok s obzirom na
d Sisak 1902., str. 48.
Slovo katolieskago pravoslavlja u
djelce: Radi Stjepan: Kako da svoj narod i
3
ruskom katoliestvu. Moskva 1 852. Zagreb inteligenciju izmirimo sa školom. Hrvatska
1854., Katoliki list str. 26-32. misao 1903., br. 7., 8.
ni
Raki d r. Franjo: «Zašto i na što promjena«. Radi Stjepan: Mir, pravica i sloboda. Zagreb
Obzor 1880., br. 150, 151, 152 i 153. 1917.
Raki d r. Fiume gegeniiber von
Franjo: Radi Stjepan: Moderna kolonizacija i

Croatien. Zagreb 1869,, str. 142 + LXXH. Slaveni. Zagreb 1904. M. H., str. 374.
Raki d Ungarn an den Grenzen des
r. Franjo: Radi Stjepan: Najjaa stranka u Hrvatskoj.
oj
Orients und Occidents. Ungarische Revue Zagreb 1902.
1883., str. 428-^189. Radi Stjepan: Najsavršenij: predstavnik
Radi d r. A.: Izvješe o putovanju po Bosni i slavenske misli. — Zagreb 1902., Hrv. misao
Hercegovini obavljenu u vrieme od 20. srpnja br. 7.

do21 kolovoza 1899. Jug. akademija, Zbornik za Radi Stjepan: Obnovljena Bugarska od 1878.
narodni život obiaje 4b. zagreb 1899.
i do 1913. Zagreb 1918., str. 205
Radi d r. Ante: Hrvatski književni jezik. Radi Stjepan: O modernoj naobrazbi kod nas
Zagreb 1907. Glas Matice Hrvatske. Hrvata. Zagreb 1905., Hrvatska misao br. 7
Radi d r. Ante: Nova razprava o Jurju Radi Stjepan: O pripravi za rad u narodnoj
Križaniu. Zagreb 1891., Vienac. politici. Prag 1 897-/98., Novo doba 3./4., 6/7.

Radi d r. Ante: Novi motivi nastojanja za i 8/10.

kulturno jedinstvo južnih Slavena. Zagreb Radi Stjepan: O svjetskom gospodarstvu.
1906., Glas Matice Hrvatske Zagreb 1902., Hrvatska misao (7.-8.)

Radi Antun: Sabrana djela u 19 knjiga. Radi Stjepan: Politiki katekizam.

Zagreb 1936.— 1939. Pittsburgh 1913.
tJ
Radi F.: Prilog za poviest slavenskog juga. Radi Stjepan: Savremena F.uropa. Zagreb
Jug. akademija, Starine 27. Zagreb 1895. 1905. M.H.,str. 416.
Radi R.: Die Serben in Ungarn. 1875. Radi Stjepan: Savremena ustavnost. Zagreb
Radi R.: Die Verfassung der orthodox- 1911.
katholischen Kirche bei den Serben in Radi Stjepan: Seljaka internacionala.
Oesterreich-Ungarn. 1877. Zagreb, Božinica 1922.
U Radi Stjepan: Da se dobro razumijemo. Radi Seljaka
Stjepan: politika prvi put u

Hrvatski narod i njegovo vodstvo. Hrvatska hrv. saboruZagreb .

misao 1904.. br. 4. Radi Stjepan: Seljaka sviest i narodna

volja. Zagreb 1918. Radoni Jovan: Herceg Štipan Vuki Kosaca i

Radi Stjepan: Seljako pravo u sto pitanja i porodica mu u istoriji i narodnoj tradiciji. Jagi-
odgovora. Zagreb 1913. Festshrift(1908.) 406.-414.
Radi Stjepan: Siguran izlaz iz današnje krize u Radoni d r. Jovan; Politiki kulturni razvoj i

monarhiji. Zagreb 1905. Hrvatska misao br. 12. moderne Hrvatske Novi Sad 1914. Letopis M. S.
Radi Stjepan: Slavenska politika u 297.Z8. Radoni d r. Jovan: Zapadna Evropa i
Habsburškoj monarhiji. Zagreb 1905. Hrv. Balkanski narodi prema Turcima u prvoj
Misao 1., 2., 3. polovini XV. veka. Novi Sad (Matica) 1905.
Radi Stjepan: Što nam je bio Strossmaver? Radoni Jovan: Les Albanais et les Serbes.
Zagreb 1905. Hrv. misao br. 8. Pariš.
Radi Stjepan: Što sam sve nauio u Istri? Radoni d r. Jovan: Histoire des Serbes de
Hrvatska misao 1904., br.8 Hongrie. Pariš 1919., str. 295.
Radi Stjepan: Tri neprebrodiva slavenska Radoslavvov: Bulgarien und die VVeltkrise
bedema proti pangermanizma. Zagreb 1906., (Berlin 1923.).
Hrv. misao br. 8., 9., 10. Radoševi Mijo; Marxizam, panslavizam i

Radi Stjepan: Uvjeti narodnogospodarske jugoslavenstvo. Zagreb 1921.

samostalnosti Hrvata. Zagreb 1902., Hrvatska Radoševi d r. Mijo: Osnovi savremene
misao (I. -2.) Jugoslavije. Nova Politika. Zagreb 1935., str.

Radi Stjepan: Uznike uspomene 1., U., HI. 649.

1902.— 1904. Zagreb. Radoševi d r. Mijo: Prava seljaka i

Radi Stjepan: Uzroci i rješenje hrvatsko- narodna politika. Zagreb 1927., str. 191.
srbskoga spora. — Zagreb 1905. Radovitch Andrija: Le Montenegro. Son passe et

Radi Stjepan: Za hrvatsku državu i za son avenir. - Pariš 191 8., str.47.
hrvatski seljaki Zagreb 1915.
narod. Rajacsics baro n: Das Leben, die Sitten und
Radi Stjepan: Za hrvatsku slogu na Gebrauche dr im Keiserthume Oesterreich
ovjeanskom seljakom temelju. Zagreb,
i lebenden Sudslaven. Wien 1873., str. 123-
Božinica 1923. Rajkovi ..: Žumberaka unija. 1875. (Javor
Radi Stjepan: Za jedinstvo hrvatske opozicije 2.) (ir.).

na narodnjakom (demokratskom) i slavenskom Rakovac Dragutin: Dnevnik. Zagreb, Narodna

osnovu. Hrvatska misao 1903., br. 2 Starina 1., 1., 3.

Radi Stjepan: Za lakši i bolji seljaki Rambaud Alfred: L'Empire grec au disieme
život. Zagreb 1913. siecle. Constantin Porphvrogenet. 1 sv., 8°, 551
Radi Stjepan: Zašto naš puk nija i ne može biti str. Pariš, Librairie A. Franck, F. Vieweg
masa. Zagreb 1905. Hrv. misao br. 10. proprietaire 1870.
Radi Stjepan: Židovstvo kao negativni RankeLeopold: Die serbische
element kulture. Zagreb 1906., Hrv. Revolution. Hamburg 1829., str. 253.
Kolo Ranke Leopold v.: Geschichte Serbiens. 842. 1

Radi Stjepan: Živo hrvatsko pravo na Bosnu Ranke Leopold von: Seibien und die Tilrkei im
i Hercegovinu. Zagreb, 1908., str. 60. neunzenten Jahrhundert. Leipzig. Duncker und
Radi Stjepan i Ante Predavec: Federalizam Humboldt 1879., 558 str.
naše carevine i narodno osloboenje. Zagreb, str. Rankin R.: The inner historv of the Balkan war.
90. London, Constable & Co. 1914. 8°.
Radi Vladimir: Hrvatski ustaše pred Rappaport: Albaniens Werdegang. u Berliner
francezkim sudom. Zagreb 1936. Evolucija Monatshefte 1927.
sv. 2.-3. Rappaport: Montenegros Eintritt in den
Radoji Nikola: Hrvatska istorija za narodne Weltkrieg. — u Berliner Monatshefte 1929.
modernoj srpskoj istoriografiji.
dinastije u Rapper Siegfried: Die serbische Bewegung in

Zagreb 1925., Zbornik kralja Tomislava. Sudosten. berlin 1851.

Radoji Nikola: O srpskim državnim saborima Ratel A.: L'eglise serbe orthodoxe de Dalmatie.
za prvih Nemanjia (Les dietes de l'Etat serbe Echos d'Orient 5 ( 90 .— 2.). 1 1

au temps des premiers Nemanji). Zagreb 1929., Rava Luigi: La cultura italiana in Dalmazia.
Šišiev Zbornik (ir.) Discorsi pronunciati al teatro Verdi di Žara
Radoji d r. N: Rajieva Hrvatska istorija. durante il 27. congresso della Dante
Jug. akademija. Rad 222. Zagreb 1920. Alighieri. 1922.
Radoni d r. J o v. Grof orde Brankovi : Razzani G.: Montenegroe Albania. Cenni per la
injegovo vreme. Beograd. Akademija 1911., 8°, formazione di una societa Italiana d'esportazione
XI. i 776 str., s 8 tabla i 1 portraitom e d'importazione in Milano. Milano 1903. Gr.

44
 —

8°. 1894. (ir.).

Razzi S.: La Storia di Ragusa. 1903. Risti J.: Diplomatska istorija Srbije 1 875.
Rebac Hasan: Srbi muslimanske vere vere u 1878. Beograd 1898. 2 sv. 11. svezak obrauje
Bosni i Hercegovini. Novisad 1925. Letopis M. god. 1867— 1870., a izašao je 1901.
S. 306.
Reimers Erich: Daš neue Jugoslawien. Risti Jovan: Jeno namesništvo 1868. — 1872.
Leipzig 1939. Beograd 1894. (ir.).
Re i n ach : La Serbie et le Montenegro. Risti Jovan: Jos malo svetlosti o našim
Reiswitz J. Albrecht von: Belgrad-Berlin, poslednjim ratovima za osloboenje i

Berlin-Belgrad 1866. bis 1891. Miinchen, Berlin nezavisnost. 1875.-1878. Beograd 1898. (ir.).

Risti Jovan :Ko je kriv? (ir.).

1936.
Reiss R- A.: Austro-Hungarian Atrocities. Ristid Jov an: Kratak pregled duhovnog i
J
London 1916. moralnog stanja u Srbiji. Heidelberg 1 850,
Remura Sejfiiddin Fehmi: Prvi srbski ustanak. (njem.).
Sarajevo 1 916., str. 398. Risti dr. Jovan: Leopold Ranke i osloboenje
Remura Fehmi: Lerolede la France
Sejfiiddin Srbije. Srpska kr, akademija, knj. 19. Glas
dans l'annexion forcee du Montenegro. Rome XXXI., Beograd 1 892.. 8°, str. 29. .(ir.).

1921., str. 214. Risti Jovan: Poslednja godina politike kneza

Remura Sejfiiddin Fehmi: Prvi srbski ustanak. Mihaila. Beograd 1895. (ir.).
Sarajevo 1916., str. 398. Risti Jovan: Prepiska izmeu kneza Mihaila i

Renner Henrik: Herceg-Bosnom uzduž i srpskog zastupnika u Carigradu! Jov. Ristia

poprieko. Mitrovica 1900., str. 557. 1861.-1867. s jednim uvodom jednim i

Renner: Bosnien und die Hercegovina. 1 898. dodatkom. Beograd 1 897. (ir.).
llustriert. Risti Jovan: Reforme u Srbiji. Beograd 1860.
Renner dr. KarI: Oesterreichs Emeuerung. Wien (ir.).

1916., str. 159 Risti J.: Spoljašnji odnošaji Srbije

Rešetar Milan: Dubrovaka numizmatika 1. novijega vremena I. (1848.- 1860.) 1887.; 11.

(historiki dio). Sr. Karlovci 1924., 8°. XVI i (1860.- 1868.) 1887.; III. (1869— 1872.)
734 (ir.). 1901. (ir.). 1
Rešetar M.: Stari bosanski novci. "Bosanska Risti Jovan: Srbija porta posle bombardiranja
i J
Vila« 1913. Beograda 1860.— 1867.
Rešetar dr. Milan von: Das Munzvvesen der Risti Jovan: Srbija srpski pokret u
i

Republik Ragusa. Numismat. Monatsblatt der Ugarskoj 1848. do 1849.

Wiener Numism. Ges. 1910., 323.— 337. Risti Jovan: La reorganisation politique de
Rey August: La question des Balkans devant l'Oricnt sur la base de l'equilibre des races.
1
'Europe. Pariš 1916. Pariš. E. Dentu 1878.

Rheinhaben Werner Freiherr von: Jugoslavviens Risti Serafini: Deanski spomenici. Beograd
Werden und Vergehen. U Berliner 1864., str. 84 (ir.).

Monatshefte 19. godište. Svibanj 1941., 317. Ritter A.: Die Kaisermachte und der Balkan.
str. Stuttgart, Dolge (1913.) 8°.
Ribezzo Francesco: ltalia e llliria preromaria. Rivet Charles: Chez les Slaves liberes. Pariš
Roma 1942. 1919.
R c c h ie r
i i G.: II fato geografico nella storia Rogoši dr. F.: Prvi srpski arhiepiskop Sava i

della Penisola Bakanica. Milano 1918. Sv. Stolica. Makarska 1929. Nova Revija br. 3..

Rieger Vilko dr.: Hrvatska u borbi. Zagreb 4.

1943. Str. 203. Roje Milan: Prilike u Hrvatskoj. Zagreb 1921.

Rieger Vilko dr.: Jugoslavija na razkršu ili Nova Evropa 2.

kako Milutin Tschekitsch vidi srpsko-hrvatsko Roje Milan: Za bolju budunost naše
pitanje. Hrv. Revija 1939. str. 432. Zagreb 1922., str. 52.
kraljevine.

Rieger Vilko dr.: Pravni položaj Hrvata nekada Rohrbach Paul: Balkan und Turke!. Hamburg
idanas. Hrv. Revija 1939., str. 194. 1940.
Rieger Vilko: Das Landwirtschaftliche Rosenegk Ad. Nickisch von: Balkanbund oder
Genossenschafhvesen in dr kroatischen Landcrn. Turkei? Berlin-Sleglitz, Anihropos-Verlag
Berlin 1939., str. 116. 1912.8°.
Richter-Brki uro: Evropa, Slaveni Istok. i Roessler Art.: Dalmalien. Sa l46orig.
Zagreb 1938. snimaka od Bruno Reiffeiisieiii. Wien 1910. 8° ;

Risti Jovan: Da kažemo još koju. Beogdrad 72 table i 46 str.

45
Rossler Hellmuth: Der Soldat des Reiches g. 1766. Mostar 1901. kl. 8°.

Prinz Eugen. Oldenburg 1 . O. Berlin 1934. Ruvarac II.: Opis turskih oblasti u njima i

Ross C: Im Balkankrieg. Miinchen, Moricke hrišanskih naroda, a naroito naroda srpskog,

1913.8°. sastavljsn 1771, srpskim patrijarhom Vasilijem
RoszkievvitzH.: Skizzen und Studien aus Brkiem. Srpska kr. akademija, knj. 9.

Bosnian. Leipzig 1868. Spomenik X Beograd 1891. (ir.).

Roth K.: Geschichte der christlichen Ruvarac Uarion: Prilozi za srpsku povest: I. O
Balkanstaaten. 1907. arheologiji Srba ili inae zvanih Tribala; II. O
Rotheit Rudoff: Aus Albaniens Werdetagen. arhijepiskopiji pekoj.Novi Sad 1887. Letopis
Berlin 1914. 8° M. S. (ir.).
Roussel-Barrington: Through Greece and Ruvarac I.: Kratki istoriki nacrt episkopata u
Dahmatia. London 1912. Sremu u opšte napose sremsko-karlovake
i

R ovn s k i j : emogorija v jeja prošlom i

i arhidieceze. (Šematizam) (ir.).
1884.
nastojašem. Peterburg. 1. dio. 1888., 881 str. s Ruvarac Ilarion:Nešto o Bosni i dabro-
kartom (Sbomik carske akademije); II. dio. bosanskoj episkopiji i o srpskim manastirima
1897., 778 str. (Sbomik, sv. 63.); II. 2 1901. (sv. u Bosni. Godišnjica Nikole upia II. 1878.
69.}; II. 3 1905. (sv. 80.); II. 4 1909. (sv. 86.); (ir.).
III. 1915. Ruvarac L: O humskim episkopima i

Roži Valentin dr.: Položaj njemake manjine u hercegovakim mitropolitima do 766. 1

—
Jugoslaviji i pojožaj Slovenaca u Austriji. Mostar 1901. (ir.).
Beograd 1933. Ruvarac L: O peskim patrijarsima od Makarija
Rubi dr. Ivo: Talijani na primorju kraljevine do Arsenija III. (1557. do 1690.). 1888.
Jugoslavije. (ir.). Ruvarac L: O postanku dijeceze
Rubin Al.: Les Roumains de Macedoine. pakrake. 1898. (Šematizam) (ir.).
Bucarest, Jonesco 1913., 8°. Ruvarac I.: Raški episkopi mitropoliti. i

R u 1 a n d W.: Gesehichte der Bulgaren. Beograd 1901. (Glas 62.. ir.).

Berlin,Siegismund 1911., 8°. Ruvarac I.: Vladike cetinjsko-zetske i
Rukavina Nikola: Trgovaka važnost Bosne i crnogorske. (Prosvjeta 1.) (ir.).
Hercegovine za doba Napoleonove Ilirije. Ruvarac 1,: Nochmals Mehmed Sokolovi
Zagreb 1941.. str. 29. und die serbischen patriarchen. 1887. (Archiv
Rus Jože: Kralji dinastije Svevladiev. fiir slavische Philologie 10.)
Ljubljana 93 ., str. 207.
1 1 Ružii dr. Ivan: Na obranu hrvatskih ideala i

Rus Jože: Krst prvih Hrvatov in Srbov. hrvatskog državnog prava. Zagreb 1 900., str.

Ljubljana 1932., str. 87. 32.

Rus Jože: Prometnogeografska dinamika Ružii dr. g.: Karta geografskog rasporeda
gornjeg Jadrana s posebnim obzirom na Jugoslovena. Beograd 1939.
Jadranska vrata in Trst. Zagreb, Narodna Starina Ruzicic K: lstorija srpske crkve. Zagreb
21. l.,1893., 11., 1895. (ir.)
Rus Jože Zemlje stanice Hrvata za seobe u
dr.: S ach a r o v M. V.: S Serbami k Skutari. S.
VI. vieku, Hrv. Revija 1939., br. 32. Peterburg 1913. (26 fotografija).
Rutar S.: Goriška in Gradišanska; Trst in Salandra Antonio: LMntervento 1915. Ricordi e
°
Istra. Ljubljana 1892—96. pensieri, Milano 1930. "
Ruvarac Dimitrije: Drohobecki. Strosmajer i Salandra Antonio: La neutralita italiana 1914.
Andelic i nekadašnji i današnji Srbi. Zemun Ricordi e pensieri. Milano 1928.
1893., str. 96 (ir.). Salata F.: GuglielmoOberdan secondo gli atti

Ruvarac Dimitrije: Istorino-kritina crta o segreti del processo. Bologna 1924.

Vientiju Jovanoviu Zemun 1886.. str. 81. Salata F.: II diritto d'ltalia su Trieste e l'Istria.

(ir.). Ruvarac D.: O ukinuu peske patrijaršije Torino 1915.

i njenom nasleu. 1904. Saka Stjepan: Apostol Hrvata: Ivan
Ruvarac Dimitrije: Srpska mitropolija Ravenjanin. Zagreb 1938, Život 7.
karlovaka. Sr. Karlovci 1902., str. 222 Saka Stjepan: »Bijela« i »Crvena« Hrvatska.
(ir.), »Život« XIX.. lipanj 1938.
Ruvarac Dimitrije: Životopis ora Saka dr. Stjepan: Historijski razvoj imena
Nikolajevia, mitropolita dabro-bosanskog. "Hrvat" od Darija I, do Konstantina
Zemun 1898., str. 176 (ir.). Porfirogeneta. Zagreb 1943, Ustaški godišnjak.
Ruvarac Arhimandrit U arion: O humskim Saka Stjepan: Hrvatski glagoljaši i bosanska
episkopima hercegovakim mitropolitama do
i crkva. Zagreb 1943. Hrv. Smotra br. 2.
46
 —— 1

:j

1
Saka Stjepan: O kavkasko-iranskom podrietlu Schma 1 ix A.: Ragusa und Umgebung. Sa
Hrvata. Zagreb 1937. Život br. 1. 70 ilustracija i 2 karte. Munchen 1906., 146
Saka Stjepan: Otkuda Hrvatima "Ban". Zagreb str.

1 939, "Život« br. 7. Schmeisser dr. G.: Die kroatischen

Saka Ugovor pape Agatona
Stjepan: Hrvata i ilrvrischen, und dalmatinischen Kontingente in

proti navalnome ratu. Croatia Sacra 1., 1 .

der Armee des ersten Kaiserreiches 1 888.
85. Schmid Heinrich Die Grundziige und
Felix:
Salvemini Gaetano: Deienda Austria. Pariš Grundlagen der Entwicklung des kirchlichen
(Bossard). Zehntrechts auf kroatischen Boden vvahrend
Salvemini Gaetano: La diplomatic italienne des Mittelalters. Zagreb 1 929. Šišiev
pendant la Grande Guerre. {Res publica, Zbornik.
Bruxelles 1932.) Prevedeno u »Obzoru« u Schmitt E. Bemadotte: The annexation of
studenom 1932. Bosnia (1908— 1909). Cambridge 1937.
SamassaPau 1 : Der Volkerstreit im Schmitt E. Bemadotte: The coming of the war
Habsburgerstaat. Leipzig 1910., str. 181. 1914. 1930.
Samohrvat (dr. Stj. Deželi): Grudobran Schneefuss Walter: Die Kroaten und ihre
kraljevine Zagreb 1904.. str. 541.
Hrvatske. Geschichte.
S a n d e s P.: An English Woman-sergeant in Schneefuss Walter: Des Reiches neue Nachbam.
the Serbian Army. London 1916. Salzburg-Leipzig 1939. J
San Giuliano A. d i: Briefe iiber Albanian. Schneller H.: Die staatsrechtliche Stellung von
Leipzig 1913., 158 str., s portrait-om. Bosnien und der Herzegovina. 1 892. n
Šaraj lišemsudin: Bosna je kima Schopoff A.: Les Reformes et la protection des
U
3

hrvatske džzave. Sarajevo 1943. Hrv. Misao, chretiens en Turquie 1673 1904. Pariš, Plon —
str. 13. Nourrit 1904., 2 sv., 8°
Sarkoti von Loven General oberst Stephan Schrems Ferdinand: Die Rechtsstellung der
Freiherr: Der Banjaluka-Prozess. I., II. Berlin Kroatien im fruheren Habsburgerreich und im •i

1933. heutigen Jugoslavvischen Staal. Hamburg 1939.,

Sattler Wilhelm: Die slawonische str 143.

Drauniederung als deutsche SchumacherR. v.: Des Reiches Hofzaun.

Volksinsellandschaft. Leipzig, 1941. Darmstadt 1 940.. str. 309.
Savi R. The reconstruction of Suth
Vladislav: Schurmann J. G.. The Balkan wars 1912./1913.
Eastern Europe. London 1917., str. 279. London, Humphrey Milford 1914., 8°
S a x C. R 1 e r v o n: Geschichte des
i 1 Schwarz A.: Serbien und Montenegro.
Machtverfalls der Tiirkei. Wien, Manz Ljubljana, vlastita naklada 1909.
1908.8° Schwarz B.: Montenegro. Schilderung einer
Sehatzmaver Dr.: Dalmatien, Triest 1877. Reise durch das Innere, nebst Entwurf einer
Schiaffini Alfredo: Italia e Croazia. Roma 1942. Geographie des Landes. Leipzig 888. 1

SchifT Theodor: Aus halbvergessenem Lande. Schweissguth Edmund: Der Kroatenfuhrer Dr.
Wien 1875., str. 158. Ante Pavelitsch. u "Zeitschrft tur Politik«. 3
Schilling Karl: Die Entstehung des sv. Svibanj 1941., str. 3 II.
jugoslavischen Staates. Dresden 1939. Schvvicker J.: Politische Geschichte der Serben
Schimek M.: Politische Geschichte des inUngam. 1880.
Konigreiches Bosnien und Rama vom Jahre Scrrvvicker J.: Zur Geschichte der kirchlichen
867. bis 1741. Union in der croatischen Militargrenze. 1 874.

S ch i r o G.: Gli Albanesi e laquestione Schunemann Konrad: Die Entstehung des

J
Balcanica. Napoli, Bideri 1904. 4° Stadtewesens in Siidosteuropa
-
Schliep L.: lm Julifeldzug 1913 auf dem Scott G.: DansBalkans 1912./I3. Recits et
les )

visions de guerre. Pariš, Chapelot (1914.). 4°

Balkan. Berlin, Partel 1914. 8°
Scotus Viator(Seton Watson): Absolutismus in
J
Schlumberger Gustave: Expedition des
"Almugavares" ou rouliers catalans en Orient Kroatien. Wien 1909.
1302.-1311. Pariš 1902. Sehmsdorf E.: DieGennanen in deri
.-,-J

Schlumberger Gustave: 1. epopee bizantine a la Balkanlandem bis zum Auftreten der Goten. i. j

fin du dixieme siecle. Troisieme partte. Les 1899.

Porphvrogennetes, Zoe et Theodora. (1025. Seidl 1".: Kot naj se potegne pravina državna
1057)' Pariš, Hachette 1905. meja med Jugoslavijo in Italijo. Ljubljana 1919.
Schlumberger Gustave: Un eropereurde Seignobos: Histoire po!itique de V Europe
Byzance a Pariš ct a Londre. Pariš, Plon 1916. contemporaine 1814.-1914., Patiš 1926.-27.
<17
Seitz prof. Aleksandar: Put do hrvatskog diplomatischer Schrrftwechsel 1907. — 1914.
socializma. Zagreb 1943. Berlin 1928.
SemizD.: Majevci (iz linih uspomena). "Nova Siebertz P.: Albanien und die Albanesen.
Evropa«, sv. XVI. br. 7., 1927. Wien 1910. 8°, 274 str. (16 slika)
Semiz D.: Pred zora velikih dana. "Nova Sillani Tommaso: Lembi di Patria. Milano
Evropa", sv. XVIII.. br. 10. i 1 1., 1928. 1915.
Semiz D.:Tko su odakle su
i Srbohrvati. Zagreb Sillani Tommaso: - L'Italia e I'Oriente medio
1929. Nova Evropa. II., br. 8. ed Estremo. Roma 1935. (La rassegna
Sermage grof C. J. P.: Die urspriingliche italiana.) Prefazione Volpi di Misurata
Vereinigung der Konigreiche Croatien, Simeon Rikard: Hrvatsko pitanje politika i

Dalmatien und Slavvonien mit der Krone situacija Travnja 1939. Zagreb 1939.
Ungams, Wien 836. 1 Singer: Geschichte des Dreibundes. (Berlin
Seton Watson — Boškovi M.: Kako je postala 1914.)
Jugoslavija. Zagreb 1927. Nova Evropa, 1., br. Singer S.: Beitrage zur Literaturder
12. kroatischen Volkspoesie. Zagreb 1882., str. 109.
Seton VVatson: Politike indiskrecije. Zagreb Siniša: Gde su živili Srbi prije nego se preseliše
1922. Nova Evropa, 7. u sadašnje predjele na balkanskom
Seton Watson: Sarajevo. Zagreb, 1 926. poluostrvu. Novi Sad 1885., Letopis M. S.
Seton Watson: Šupilo o Rusiji. Zagreb 1926. (ir.).
Nova Evropa, II., br. 11. Siniša: Poreklo Stevana Nemanje prve godine i

Seton Watson: Tajni londonski ugovor. Zagreb njegove vlade. Novi Sad 1885. Letopis M. S.

1926, Nova Evropa. II, br. 12. (ir.)

Seton Watson: Absolutismus in Kroatien. Wien Siniša: Ratovi Stevana Nemgnje sa
undLeipzig 1909., str. 32. Vizanticima i Dubrovanima. Novi Sad 1894.
Seton Watson R. W.: Die Siidslavische Frage Letopis M. S. (ir.).
im Habsburger Reich. Berlin 1913., str. 651. Siniša: Rodoslov dinastije Bele-Pavlimira i

Seton VVatson: —
Die Zukunft Oesterreich- Tjehomila. (Po Porfirogenetu i Dukljaninu.)
Ungams und die Haltung der Grossmachte. Novi Sad 1888. Letopis M. S. (ir.)
Wien und Leipzig. Siriševi Slavko: Naše morske luke.
Seton Watson (Scotus Viator): Absolutism in Sirišev Slavko S.: Sommer und Winter in
Croatia. London, Constable et Co.1912. Jugoslavvien, das Land der Gegensatze. Zagreb
Seton VVatson (Scotus Viator): German, Slav, 1935.
and Magvar. London, Williams and Norgate, Skari Vladislav-. Bosansko hercegovaki
1916. muslimani. Srpski književni Glasnik 1925., XII.,
Seton Watson: and the secret
Italian intervention str. 617Skari Vladislav: Porieklo pravoslavnoga

treatv of London, u The Slavonic revievv, vol. V. naroda u sjeverozapadnoj Bosni. Sarajevo 1919.
Seton Watson: Italy's Balcan policy in 1914., u Glasnik muzeja
The Slavonic Revievv vol. V. Skari, Nuri-Hadži, Stojanovi: Bosna i

Seton Watson: Racial problems in Hungary. Hercegovina pod Austro-Ugarskom upravom.

London. Beograd 1938. (ir.)
Seton Watson R. W.: Russian Commitments in Skerli Jovan: Današnji srpskohrvatski
and an Earlv Project of
the Bosnian Question nacionalizam. Rieka 1913.
Annexation. Zagreb 1929. Šišiev Zbornik. Skerli Jovan: Omladina njena književnost. i

Seton Watson R. VV.: The Balkans; Italv and the Beograd 1906.
Adriatic.London 1915. Skerli d r. Jovan; Dela. Beograd 1900.— 1914.
Seton Watson (Scotus Viator): The southern Skerli dr. Jovan: Eseji o srbsko-hrvatskom
Slav Question and the Habsburg Monarchy. pitanju, zagreb 1918., str. 99.
London, Constable et Co., 1911. Skok d r. Petar: Od koga nauiše jadranski
Seton Watson R. W.: The War and Democracv. Jugoslaveni ribarstvo i brodarstvo?
Chapters 4 and 7 London 1914. Sladovi dr. Eugen pl.: Islamski Hrvati u NDII
Sforza Carlo: Les battiseurs de 1
'Europe i islamski sviet. Zagrebi 943. Hrvatska Smotra
moderne. (Pariš 1931.) br. 3 i 4.

Shek Adalbert: (Ubersetzer) Allgemeines Sloane W. H.: Tbe Balkans. Nevv York 1914.
Gesetzbuch iiber Vermogen fiir das Smiiklas T.: Dvijestogodišnjica oslobodjenja

Furstenthum Montenegro. Berlin, Carl Slavonije. 1. dio: Slavonija i druge hrvatske

Heymanns Verlag 1893. 8°, 191 sir. zemlje pod Turskom i rat oslobodjenja. Zagreb
Siebert von B.: Graf Benckcndorffs 1891. (173 str.) v. 8°. Jug. akademija.
48
 J

Smiiklas Tadija: Obrana razvitak hrvatske i Bizantu Slavenima na Balkanu. Zagreb 1925.
i

narodne ideje od 1790.-1835. Rad 80., str. 26. Zbornik kralja Tomislava.
Smiiklas Tade: Poviest Hrvatske 1. i U. Zagreb Srekovi Panta: Uzroci srpsko-vizantinskog
1882 i 1879., str. 724 496. i ratovanja 1073-4., Novi Sad 1882. Letopis M.
Smiric: Studio sull italianita della Dalmazia in S. (ir.)-
base a documenti Žara 1924..
ufficiali. Srkulj dr. Stjepan: Hrvatska poviest u 19 karata.
Smith Gordon G.: Through the Serbian Zagreb 1937.
Campaign. London 1916. Stadtmuller Georg: Die Randvolker des
Smodlaka dr. Josip: Ime države. Srpski Reiches im Sudosten. U Monatsschrift furdas
književni Glasnik, VII. 1922., str. 288. deutsche Geistesleben, kolovoz 1941., str.
n>
Smodlaka dr. Josip: Jugoslavensko rješenje 225.
hrvatskog Zagreb 1939.. str. 18.
pitanja. Stahuljak dr. Avelin: K srbskom pitanju. Zagreb
Smodlaka dr. Josip: Nacrt jugoslovenskog 1907. Hrv. Smotra.
ustava. Zagreb 1920., str. 133. (u\). Stamatovi Pavle: O imenu »Srb« i njegovim
Smodlaka dr. Josip: Posjet apeninskim otrodcima »Srm Trb«. Novi Sad 1831., 1832.
Hrvatima. Zadar 1906., str. 53. Letopis M. S. (ir.).
Sokolov M.: Novootkritnie soinenie Križania Stamatovi Pavle: Serbija (pod Župani, Kraljevi,
ri osoedineniu cerkvei. St Peterburg, 1891. Carevi, Knjazevi Voždovi svoji do 1830.).
i

Sokolovitch: Le probleme italo slave. Pariš Novi Sad 832. r Letopis M. S. (ir.).
1

1916. Stambolijski A.: Moja dva sastanka s carem

Solmi Arrigo: L'adriatico e il problema ferdinandom. Beograd 1924.
nazionale. Roma 1 920. Stani-Spajieva Anelija: Najstariji jezik
Solmi Arrigo: Le origini del patto di Londra, u biblije ili jedan od najstarijih kulturnih naroda.
Politica 1923. Beograd 1929., str. 104 (ir.).
Solovjev Aleksandar: O postanku srpskog grba Stankovi Katarina: Zwei Welten und eine
(Sur I'origine du blason serbe). Zagreb 1929., AVahrheit. Hamburg 1939., str. 388.
Sišiev Zbornik, (ir.). Stanojevi Nikola: Jugoslavenski odbor.
Songeon G.: Histoire de la Bulgarie. Montligeon (Zagreb 1927.)
(Orne) 1912.8° Stanojevi St.: Borba za samostalnost katolike
Sorbaro-Sindaci Sandro: Dalmazia nostra crkve u Nemanjikoj državi. Srpska kr. 3
(L'Italia tmsadriatica). Varese 1933. akademija, knj. 13. Posebna izdanja
Sosnoskv Theodor von: Die Balkanpolitik XXXVIII., Beograd 1912. 8°. XI.. 178 (ir.).
Italiens. Stanojevi St.: Istorija Bosne i Hercegovine.
Sosnoskv Theodor von: Die Balkanpolitik 1909. (ir.). J
Oesterreichs seit 1 866., 1 .sv. Stuttgart 1913. Stanojevi St.: Istorija Srba, Hrvata i

8°, X., 302 str., s 2 karte. Slovenaca. Napredak, Beograd 1920.

Spaho Fehim: Hrvati u Evlija elebijinu Stanojevi St.: Istorija srpskog naroda. 2. izd.

rukopisu. Zagreb 1932. Hrv. Kolo. XIII. Beograd 1920., str. 385 (ir).
Spaho Fehim: Narodni nazivi mjeseci.. Kalendar Stanojevi-Corovi: Odabrani izvori za srpsku
»Napredak« 1933. isloriju. Beograd 1921., str. 72. (ir.)

Spaho Fehim: Još jedan neobjavljeni Stanojevi St.: O Južnim Slovenima u VI, VII i

dokumenat iz pokreta Husein kapetana VIII veku. Srpska kr. akademija, knj. 48.
Gradaševia. Kalendar »Napredak« 1933. Glas LXXX., Beograd 1909. (ir).
Spaho Fehim: Turski rudarski zakoni. Glasnik Stanojevi St.: O prvim glavama
bos. 25 (1913). 133.— 194. Dukljaninovog letopisa. Srpska kr. akademija,
Spaho Dr. Mehmed: Die Agrarfrage in Bosnien knj. 69.Glas CXX VI., Beograd 1 927.
u. der Herzegowina. Stanojevi St.: Šta hoe Srbija? Niš 1915., str.
Spalajkovi Miroslav: La Bo snie et 27 (ir.).
l'Herzegovine. Pariš 1 897., str. 320. Stanojevi St.: Ubistvo austriskog
SpiniVjekoslav: Moje izbivanje iz Istre. prestolonaslednika Ferdinanda. Beograd 1923.,
Zagreb 1922., str. 48. 54 (ir.).
str.

Split Ante: Hrvatski naslov u našoj starijoj Stanojevi Stanoje: Vizantija i Srbi. Novi Sad
književnosti. Mitrovica 1895. .str. 81. 1903., 1906. (Matica) 2. sv.
:
i Spon Jacob: Vovage d'Italie, de Dalmatie, de Stanoievitch S.: Civilisation serbe au moyen
u Grece, du Levant. Lvon 1678., Amsterdam age. Pariš
1679. Stanoievitch S.: Les relations serbo-grecques.
STebmi Josip: Odnošaji pape Ivana X. prema Pariš
49
 .

Starevi Antun: Bi li slavstvu ili hervatstvu. Sticotti P.: Die romische Dioclea in Montenegro.
Zag'rebl867. Wien 1913. (Schriften der Balkankommission.)
Starevi Antun: »Govori«, u Dnevnicima Stieve Friedrich: lswolski im Weltkriege.
Sabora. Der diplomatische Schriftvvechsel lsvvolskis

Starevi Antun: Ime Serb. Zagreb 868. 1 1914-1917. Berlin 1925.

Starevi Antun: Istono pitanje. Sarajevo Stii d r. Petar: Kratki razgovor o iztonoj crkvi.

1936., (II izd.), str. 44. Zadar 1848., str. 95.

Starevi d r. A.: Jubilei. Zagreb 1888., str. Stipani J.: Kako je Dalmacija upuena na
55. Herceg-Bosnu i obratno. Makarska 1928. Nova
Starevi Antun: Na emu smo? Revija, br. 4.
Starevi d r. Ante: Nekolike uspomene. Zagreb Stipani Josip: Katolika bosanska biskupija i

1870., str. 58. neke njezine unutarnje institucije u prošlosti.

Starevi Antun: O 40. god. smrti A. Starevia. Makarska 1 93 1 Nova Revija, br. 3 4.
. —
Zagreb 1938. Stipani J.: Povjesni separatizam Herceg-Bosne
Starevi dr. Ante: Odgovor »Serbskom i Dalmacije. Makarska 1 928. Nova Revija, br.
Dnevniku« Beogradskim Novinama. Narodne
i 3.

Novine od 27.1X. 1852. Stix Edmund: Das Bauwesen in Bosnien und der
Starevi Antun: Pasmina Slavoserbska u Hercegovina vom Beginn der Occupation bis
Hervatskoj. Zagreb 1 876. 1878. VVien 1887.
Starevi Antun: Pisma magjarolacah. Sušak Stobart St. C: The Flaming Sword in Serbia

1897. and elsvvhere. London 1917.

Starevi dr. Mile: Dr. Ante Starevi i Srbi. StSckl Gunther: Die deutsch-slavische
Zagreb 1936. M. H., str. 120. Sudostgrenze des Reiches im 16. Jahrhundert.
Starevi dr. Mile: Hrvatska kulturna posebnost. Breslau 1940.
Prosvjetni život 1942. Stojakovi Aleks: Ober die staatsrechtlichen
Starevi dr. Mile: Rakovica. Hrv. Revija Verhaltnisse der Serben in der Vojvodina und
1933., str. 321. uberhaupt in den Landern der ungarischen
Starevi Mile dr.: Razgovor Lorkoviev s Krone. Temesvar 1 860.
Masarvkom god. 1914. Hrv. Revija 1938, str. Stojadinovi dr. Miloslav: Naše selo. Beograd
568. 1929. (ir.).
Starevie dr. Mile, star.: Strossmayerov Jubilej. Stojanoff A.: Die handelspolitische Situation der
Zagreb 1914. Balkanstaaten gegenuber Osterreich-Ungarn.
Starevi dr. Mile: Uloga Matice Hrvatske u Vv'ien, Perles 1914. 8°
hrvatskom narodu. Prosvjetni život 1942. Stojanovi Košta: Govori rasprave politiko i

Starevi dr. Mile: Ustaška država i kulturno ekonomske. Beograd G.Kon 1910.-191 1-, 2 sv.
prosvjetna djelatnost. Prosvjetni život 1942. Stojanovi dr. Košta: II movimento commerciale
Stead Alfred: Servia by the Servians. London nella Serbia. Roma 1918.
1909., str. 377. Stojanovi Ljubomir: Hrvatska «austrijanština».
Steed H. W.: La monarchie des Habsbourg. Srpski književni Glasnik, 1926., XVII., str. 360.
Pariš 1915. Stojanovi Lj.: Jedan prilog k poznavanju
Stefanovi-Vilovski Theodor Ritter von: bosanskijeh bogumila. Jug. akademija. Starine
Belgrad unter der Regierung Kaiser Karls VI. 18. Zagreb 1886.

(17T7.-1739.). Wien 1908. (Ges. f. neuere Stojanovi Ljubo: Republikanski pogledi na

Geschichte Oesterreichs.) nekoliko savremenih pitanja. Beograd 1920., str.

Steinmetz K.: Eine Reise durch die 149 (ir.).

Hochlandergaue Oberalbaniens. Wien i Leipzig Stojanovi d r. Nikola: Akcija jugoslovenskog
1904.. 8°. A. Hartleben. odbora. Srpski književni Glasnik, XVII., str.

Steinmetz K.: Ein Vorstoss in die 445., g. 1926.

Nordalbanischen Alpen. Wien i Leipzig 1905., Stojanovi d r. Nikola: Jugoslavenski odbor.
8°. Hartleben. Zagreb. Nova Evropa.
Stelzer Fr.: Geschichte der Bacska. Neusatz Stojanovi d r. Nikola: Naša politika. Beograd
1883. 1935., str. 110.
Stepanovi R. Milutin: Srbi i Bugari u Stojanovi d r. Nikola: Pred stvaranje
prošlosti i sadašnjosti. Beograd 1913., str. 168 Jugoslavije. Zagreb 1927. Nova Evropa 1., br. 1

(ir.). Stojanovi Nikola: Srbi Hrvati. Novisad i

Stemberg grof Adalbert: Die aussere Politik 1902., str. 56 (ir.).

Oesterreich-Unsarns. Berlin, str. 196. Stojanovi dr. Nikola: Srbija i jugoslavensko
50
S I

ujedinjenje. Beograd 1939., str. 79. o Dalmaciji. Novi Sad 1852., Letopis M. S.

Stojanovi Nikola: Bosnie-Herzegovine. (ir.).

Geneve Suboti Jovan: Odgovor g. dru. Stareviu na
Stojanovi
1917., sir.

Nikola:
119.
La Serbie d'hier et de njegov lanak u zagrebakim Narodnim
1
demain. Pariš 1917. novinama od 27. sept. 1852. Novi Sad 1853.
Stojkovi Marijan: Program Mihovila Letopis M. S. (ir.).

Pavlinovia. Hrv. Revija 1940. Suboti J.: Darstellung der Rechtverhaltnisse

Strangford Viscountess: The Eastern shores of der serbischen Nation in Ungarn 1 849. j
the Adriatic in 1863. London 1864.. str. 386. mesi di regno da
Suliotti J.A.: ln Albania. Sei

Stranjakovi dr. Drag.: Držanje zvanine Srbije Guglielmo di Wied a Essad Pascia. Milano,
za vreme ustanka u Hercegovini i Bok) g. 1 882. Treves 1914., 8°.
Beograd 1940. Sunari Antonije: Slobodna misao. Zagreb
Stranjakovi Dragoslav: Jugoslavenski 1908., str. 22.
nacionalni i državni program kneževine Srbije iz Susmel Edoardo: Amaldo Mussolini.
1844. god. Srem. Karlovci 1931., str. 29. Rievocazione adriatiche. Fiume »La Vedetta
Stranjakovi dr. Drag.: Politika propaganda d'ltalia«, 1936.

Srbije u jugoslavenskim pokrajinama 1844.- Susmel Edoardo: Dissegno storica della citta di
1858. god. Beograd 1936., str. 42. (ir.) Fiume. Fiume 1917
Stranjakovi dr. Drag.: Srbija Pijemont južnih Susmel Edoardo: Fiume nel medio evo. Bologna u
Slovena Beograd 1932.. str. .62. 1935.
Stratim irovi Dj.: Pravoslavna crkva u Susmel Edoardo: Fiume attraverso la storia.
Boci Kotorskoj, postanak i sudbine njene. Milano 1919.
1897., (ir.) Susmel Edoardo: Fiume e il Carnero. Milano
Stratimirovi, General von: Was ich erlebte. 1939., str. 240.
Erinnerungen. Wien i Leipzig, Braumiiller Susmel Edoardo: Fiume italiana. Roma 1919.
19 11. (1848.-1849., Srbija 1876. i t.d.) Susmel Edoardo: II dritto italico di Fiume.
Strauss Adolf: Bosnieti, Laad und Leute. Bologna 1919
Historisch - ethnographisch-geographische Susmel Edoardo: lpparcho Baccich"u «La
Schilderung. Wien, Druck und Verlag v. Carl Vedetta d'ltalia«. Fiume 1930.
Gerolds Sohn. 2 sv. 80 1. sv. 1882.. 340 str., 11. Susmel Edoardo: La citta di passione. Milano
sv. 1884., 328 str. 1921.
Strausz Adolf: Balkan-felsziget I.Macedonia, Susmel Edoardo: La Marcia di Ronchi. Milano
Eszak-Albaania es Montenegro. Budapest 1941., str. 480.
1888. Velika 8°. str. 392. Susmel Edoardo: Le giomate fiumane di

Strika Boško: Dalmatinski manastiri. Zagreb Mussoh'ni. Firenze 1937.

i
1930. (ir.). Susmel Edoardo: Mussolini e il problema
I

Strika Boško: Karaoreva Topola. Zagreb adriatico. Roma 1929.

1925.. str. 47. Susmel Edoardo. Fiume tortenete. Budapest
Strohal Dr. Ivan: Pravna povijest dalmatinskih 1916.
gradova. Dio 1. Osnove razvitku pravne povijesti Svilovi Luka Dubrovanin: Kratka povjestnica
dalmatinskih gradova. Zagreb, Jugoslavenska Dalmacije. Zagreb 1861., str. 127.
akademija 1913.8°. Svjatoslavi Horiv. Onovlena Horvatija (ukr.).
Strohal Dr. Ivan: Statuti primorskih gradova i Prag 1943., str. 45.
opina. Bibliografski nacrt. Zagreb. Jugosl. Szalav L.: Bosznia es Hercegovina teruleten
Akademija 1911.8°. ervenvben allo jogszabalvok attekintese. II. sv.
Strohal Rudolf: Nešto o historiji hrvatskog 1900.
jezika. Zagreb 1932., str. 92. Szalav Ladislaus von: Das Rechtsverhaltnis der
Strossmaver Josip Juraj: Dokumenti i serbischen Niederlassungen zum Staate in den
korespondencija. Knjiga prva. Od god. 1815. Landem der ungarischen Krone. Leipzig und
do god. 1 859. (XXI V + 478 str.} V. Jug Pest 1862.
akademija. Szarics leno: A Bunvevaczok. u Re»elo Pesti

Sturzenegger: La Serbie en guerre 1914.-1916. Divatlap 1842.

Neuchatel- Pariš 1916., str. 192. Šabanovi Hazim: Glasoviti Hrvati na visokoj
Suboti Jovan: Dukljanskog presbitera porti. Sarajevo 1938. - Zbornik hrvatske
Novi Sad 1853., Letopis
kraljevstvo Slavena. omladine Herceg-Bosne
M. S., (ir.). Šafarik Pavle Josif: Doselenje Korusaca,
Suboti Jovan: Geografsko-hidtorijski odrivak Hrvata Srba. Novi Sad, 1839. Letopis M.S.
i

51
 . —

(ir.) Zagreb 1942. Hrvatska Smotra 3.-4.

Šafarik Pavle Josif: Jesu li Iliri i Veneri sa Šerovi D. Petar: Boka Kotorska u
Slavenima srodni. Novi Sad, 1 84 Letopis 1 . starom vieku. Zagreb, Narodna Starina 4
M.S. (ir.) Šidak J.: »Bosanska crkva«. Problem bosanskog
Šafarik Pavle Josif: O Rezijanima furlanskim i »bogumilstva« i sredovjena »crkva
Slavenima. Novi Sad 1843. Letopis M.S. (ir) bosanska«. (Savremenik. Zagreb, XXVI..
Šafarik Pavle Josif: O zemlji Bojki. Novi Sad 1937.).
1837. Letopis M.S. (ir.) Šidak dr. Jaroslav : Crkva bosanska i problem
Šahinovi-Ekremov Munir: Bosansko- bogumilstva u Bosni. Zagreb 1940., M.H.
hercegovaki muslimani kao komponenta str. 1 62.
hrvatske budunosti Sarajevo 1938. Zbornik Šidak J.: Pravoslavni Istok i "crkva
hrvatske omladine Herceg-Bosne bosanska«. (Savremenik, Zagreb, XXVII.,
Š a r i M i 1 a n : Mladost dra. Ante 1938.).
Starevia. Osiek 1903.. str. 90. Šidak J.: Problem «bosanske crkve» u našoj
Šari Milan: Život i rad dra. A. Starevia. historiografiji od Petranovia do Glušca. (Rad
Zagreb 1 902. Hrv. Misao. J, A., knj. 259., 1937.).
Šarini Ivo: Ideologija hrv. selj. pokreta. Šimrak dr. Janko: Crkvena unija u sjevernoj
Zagreb 1935., str. 189. Dalmaciji u XVII. stoljeu. Makarska 1 929.
Šegvi prof. Kerubin: Borba za hrvatsko Nova Revija br. 3., 4.
bogoslužje i Grgur Ninski. Zagreb 1930., str. Šimrak dr. Janko: Hercegovaki mitropolit i

119. manastir Zavala prema papi Klementu X.

Šegvi Kerubin: Dinastije Petrovia u Crnoj (1670.-1676.). Makarska 1932., Nova Revija
Gori. Zagreb 1897. Prosvjeta. br. 2.

Šegvi Kerubin: Dr. Ante Starevi i njegovo Šimrak dr. Janko: Poslanica Milanu Trišiu.
doba. Hrv. Smotra 1936., ]., str. 3.— 12. Makarska 1930. Nova Revija br. 2.
Šegvi Kerubin: Glagolica i njezino podrijetlo. Šimrak dr. Janko: Sveta Stolica Franjevci i

Zagreb 1938. Hrv. Smotra sv. 9. prema pravoslavnoj crkvi u primorskim

Šegvi Kerubin: Hrvat, Got, Slav. Zagreb krajevima. Makarska 1930., Nova Revija br. I.,

1931. Nastavni vjesnik. 2. i 6.

Šegvi Kerubin: Hrvatska misao, Split 1 897. Šimuni prof. Petar: Utjecaj srbske inteligencije
Novi viek I. na razvitak velikosrbske ideje. Zagreb 1943.,
Šegvi Kerubin: Dr. J. Rus: Krst prvih Hrvatov Hrv. Smotra 3. i 4.
in Srbov. Zagreb 1932. Nastavni vjestnik 1
.
— 3. Širajev N. L.: Rossia i ernogoria. 1845.,
Šegvi Kerubin: Mihovio Pavlinovi Ante i Petrograd. Izd. S. E. Dobrodev, 8°, 87 str.
Starevi. Hrv. Revija 931., str. 587. 1 Šiši dr. Ferdo: Ban Jelai o sebi. Novosti
Šegvi Kerubin: Oko roenja Hrvatske. Zagreb 1926. Božini broj.

1928. Hrv. Kolo IX. Šiši dr. Ferdo: Ban Josip Jelai. Savremenik
Šegvi don Kerubin: O Žvotu radu Eugena i 1915.
Kvaternika. Zagreb 1921., str. 59. Šiši dr. Ferdo: Ban Josip Jelai. Zagreb,
Šegvi Kerubin Prvo progonstvo Eugena
: Savremenik 1923.
Kvatemika. Zagreb 1907., str, 221 Šiši dr. Ferdo: Dokumenti o postanku
Šegvi Kerubin: Drugo progonstvo Eugena kraljevine Srba, Hrvata Slovenaca 1914. i

Rvatemika. Zagreb 1907.. str. 229. 1919., Zagreb 1920. M.H., str. 329.
Šegvi Kerubin: Toma Splianin. Zagreb 1927. Šiši dr. Ferdo: Dva hrvatska buntovnika: 1.

M. H. str. 174. Matija Gubec. —

Beograd 1932. Brastvo
Šegvi prof. C h e r u b n Die gotische i : (ir.).
Abstamamung der Kroaten. Berlin, str. 54. Šiši dr. Ferdo: ore Kastrioti Skenderbeg.
Šegvi prof. Cherubin: Die Kroaten und ihre Sarajevo 1901. Nada.
Misssion wa'hrend 13. Jahrhunderte der Šiši dr. Ferdo: Englez Simon Klement o
Geschichte. Zagreb 1941. Hrvatskoj god. 1715. Novosti 1926., br.193. i

Šegvi Cherubin: I croati. La loro missione 194.

storica durante tredici secoli. Roma, 1941., str. Šiši dr. Ferdo: Franjo barun Trenk i njegovi
93 panduri. Zagreb 1900., str. 195.
Šenoa dr. A.: Doseljivanje tudinaca u Šiši dr. Ferdo: Geografski razvitak današnje
Srijem (sa 3 table van teksta). Jugosl. Dalmacije i pitanje o sjedinjenju. »Hrvatska«
akademija. Rad 201. Zagreb 1914. 1907.. br. 7.. 18., 19. i 20.
Šeper Mirko: Iz starohrvatske arheologije. Šiši dr. Ferdo: Herceg-Bosna prigodom
52
 —

n
J
aneksije. Zagreb 1908. Šiši dr. Ferdo: Nova mišljenja o pravieku
Šiši dr. Ferdo; Hrvati Maari u oi sukoba
i Slavena o seobi Hrvata i o postanku glagolice.
i

1848. Zagreb 1923. Jugosl. Njiva. Hrvatsko Kolo VI. Zagreb 1911.
Šiši dr. Ferdo: Hrvatski ilirizam. Brastvo. Šiši dr. Ferdo: Okupacija aneksija Bosne i i

Beograd 1921. (ir.). Hercegovine. Zagreb 1938.

Šiši dr. Ferdo: Ideje biskupa Strossmavera. Šiši dr. Ferdo: O podrijetlu i zasužnjenju
Beograd 1928. (ir.). hrvatskog kralja Slavia. Vjesnik hrv.
Šiši dr. Ferdo: Ime Hrvat Srbin teorije o i i arheološkog družtva. Zagreb 1904.
doseljenju Hrvata i Srba. Beograd 1922. Šiši dr. Ferdo: O srbskom grbu. Savremenik
upieva Godišnjica. 1909.
Šiši dr. Ferdo: Izbor Ferdinanda L hrvatskim Šiši dr. Ferdo: Pacta conventa. Savremenik
kraljem. Starohrvatska Prosvjeta N. S. l._ 1 .- 2. 1910.
Zagreb 1927. Šiši dr. Ferdo: Pad mletake republike ulaz i

Šiši dr. Ferdo: Jadransko pitanje na Austrijanaca u Dalmaciju. Zagreb 1 894. Hrv.
konferenciji mira u Parisu. Zagreb 1920. Prosvjeta.
Šiši dr. Ferdo: J. J. Strosmajer južnoslavenska i Šiši dr. Ferdo: Predratna politika Italije i

misao. Beograd 1922. S. K. Z., str. 160. postanak londonskog pakta. Split 1933., str,

Šiši dr. Ferdo: Jugoslaveni, Karaorde i 149.

Napoleon 1. Karaorde, Beograd I923.(ir.) Šiši dr. Ferdo: Prirunik izvora hrvatske
Šiši dr. Ferdo: Kako je bizantinski car poviesti.Zagreb 1914.
Justinijan postao Slaven. Zagreb 1 894. Vienac. Šiši dr. Ferdo: Propast ilirske slobode.
Šiši dr. Ferdo: Kako je Jelai postao Savremeoik 1916.
banom. Zagreb 1923. Jug. Njiva. Šiši dr. Ferdo: Razgovor Ludovika Kossutha s
Šiši dr. Ferdo: Kako je Jelai postao knezom Mihajlom Obrenoviem u Londonu u
banom. Beograd 1937. (ir.), str. 64. maju god. 1859. Novosti 1926., br. 106.— 108.
Šiši dr. Ferdo: Kako je postao današnji Šiši dr. Ferdo: Rieka i rieko pitanje. Gorica
geograiski pojam Dalmacije pitanje sjedinjenja i "Veda" 1912, str. 220.— 228.
s Hrvatskom. Beograd 1927.. str. 51. Šiši dr. Ferdo: Rieka Zadar. Beograd 1923.
i

Šiši dr. Ferdo: Kako je postao današnji (ir.).

geografski pojam Herceg-Bosne. Zagreb 1908. Šiši dr. Ferdo: Rimska uprava u Dalmaciji i

Zvono. Panoniji. Zagreb, Narodna Starina I., 1923.

Šiši dr. Ferdo: Kako se Kotor predao Veneciji Šiši dr. Ferdo: Seljaka buna od 1573. Zagreb
1378. Glasnik dubrovakog uenog društva. 1923. Jug. Njiva.
Knj. I. Dubrovnik 1929. Šiši dr. Ferdo: Srbija 19. vieka spram ideje
Šiši dr. Ferdo: Kako se u Hrvata razvijala našeg narodnog ujedinjenja. Volja, Beograd,
politika i državna sviest. Zagreb 1923. Jug. 1926. (ir.)
Njiva. Šiši dr. Ferdo: Studija iz bosanske historije.
Šiši dr. Ferdo: Kako su Hrvati lovili pruskoga Sarajevo 1903. (U Glasniku zem. muzeja)
kralja Fridrika Novosti 1926., br. 134.
11. Šiši dr. Ferdo: Sud cara Josipa II. o
Šiši dr. Ferdo: Kvaternik. Zagreb 1926.. str. 48. kraljevstvu hrvatskom. Zagreb 1901. Vienac. i

Šiši dr. Ferdo: Letopis popa Dukljanina. Srpska Šiši dr. Ferdo: Ticanova buna u Sriemu god.
kr. akademija knj. 18. Posebna izdanja, LX VII. 1807. Novosti 1926, br. 349, 350.
Beograd 480 (ir.).
1928., 8°, Šiši dr. Ferdo: Važan prilog za poviest
Šiši dr. Ferdo: Naertanije Ilije Garašanina. ugarsko-bosanskih ratova. Vjesnik arkiva,
Novosti 1929. Božini broj. Zagreb 1904.
Šiši dr. Ferdo: Neke stranice iz ranije naše Šiši dr. Ferdo: Vojvoda Hrvoje Vuki
historije. Hrvatsko Kolo V., 1909. Hrvatini njegovo doba (1350.
i 1416.). —
Šiši dr. Ferdo: Nekoje stranice iz novije naše Zagreb, Matica Hrvatska 1902,8°. IV +286 vi
historije Dalmacije neposredno prije francuzke str, 1 karta, 1 plan, 4 geneal. table.
okupacije. Hrvatsko Kolo V. Zagreb 1909. Šiši dr. Ferdo: Zadar i Venecija od g. 11 59.
Šiši dr. Ferdo: Nepoznate stranice iz doba 1247. Rad 142. Zagreb 1900.
biskupa Vrhovca. Novosti 1926., br. 149. — 152. Šiši dr. Ferdo: Zavjera Petra Zrinskoga Frana i

Šiši dr. Ferdo: Nov izvor o Friedjungovom Frankopana. Beograd, Brastvo 92 1 (ir.). 1 .

procesu. Novosti 1928. Božiaii broj Šiši dr. Ferdo: Županija virovitika u prošlosti.
u Šiši dr. Ferdo: Nov prilog o kosovskom boju. Osiek 1896.
Starohrvatska Prosvjeta N. S. 1.. 1
.
— 2. Zagreb Šiši dr. Ferdo: 29. srpnja. Historijski pregled
1927. maarsko-ilirskih sukoba. Novosti 1926, br.
53
1 J

1-I

J 203.— 212. Štedimlija S. M.: Rusija i Balkan. Zagreb

Šiši dr. Ferdo: Nach der Annexion. Zagreb 1937., str. 15.

1909. Štedimlija S. M.: Statut revolucionarne

Šiši dr. Ferdo: Die Wahl Ferdinands I. von organizacije i Crna Gora. "Nova Evropa" sv.

Oesterreich zum Konig von Kroatien. Zagreb XXXIII., br. 6. i 7. 1940.

1917. Štedimlija S. M.: Školovanje crnogorske

Šiši dr. Ferdo: Abrege de 1'histoire politique de omladine. Zagreb 1935., str. 48.

! Rieka-Fiume. Pariš 1919. Štedimlija S. M.: Šuffiav. Zagreb 1942., str. 46.
Šiši dr. Ferdo: La Formation du terme Štedimlija S. M.: Tragom popa Dukljanina.
geografique actuel de "Dalmatie" Zagreb, Zagreb 1941.
Narodna Starina 21. Štedimlija S. M.: Auf dem Balkan. Zagreb
Šiši dr. Ferdo: La situation actuelle de Rieka 1943., str. 190.
(Fiume), Consequence d*une faute. Pariš 1919. Šteiner Vladimir: Italija u svjetskom ratu.

Šiši dr. Ferdo: Abridged political bistory of Zagreb 1915., str. 37.
Rieka (Fiume). Pariš 1919. Štur: Das 19. Jahrhundert und der
1 Škerovi dr. Nikola: uro Križani, njegov Magvarismus. Leipzig 1845.
život, rad ideje. Srpska kr. akademija, knj. 28.
i Štur: Die Beschwerden und Klagen der
Posebna izdanja, CIX. Beograd 1936., 8°. XII, Slawen in Ungarn iiber die gesetzvvidrigen
160. (ir.). Obergriffe der Magvaren. Leipzig 1843.
Škorja Izidor: Zagrebaki bogoslovi prema Šuffiav dr. Milan: Albanija u prošlosti.
Gaju, Slovencima i Srbima (Prilog za "Hrvatska revija" br. 5., 1930.
izpitivanje Uirizma). Izvještaj gimnazije u Šuffiav dr. Milan: Centralizam hrani
ili Krapini 1910711. separatizam. "Jutarnji list" 4. XI. 1923.,
Šo dr. Pero: Cma Gora za proboj solunskog Hrvatska 24.-25.
fronta. Beograd 1929., str. 15. Šuffiav dr. Milan: Cincarska krv."Obzor" 1 1.
1!

JI
Šo dr. Pero: Prilozi za kulturnu istoriju Crne XII..1927; Hrvatska 48.— 51.
tjore. Beograd 1 939. (ir.). Šuffiav dr. Milan: Crvena Hrvatska

Šo dr. Pero: Du nationalisme serbe. Studija iz (Dubrovnik i Boka Kotorska). -

politike Istorije. 1916. »Pantheon« br. I. 1929., str. 2 .- 3.
J Šo dr. Pero: Le Montenegro en lutte centre la Šufflay dr. Milan: Crvena Hrvatska i
Turquie.l918. Dubrovnik. "Hrvatska revija" br. I., 1930.
Chotch dr. Pierre (Šo): Le Montenegro Šuffiav dr. Milan: Dinamika Podunavlja.
economique. Pariš 1919. "Hrvatsko pravo" I. IX. 1924.
J ŠperI prof. Hans: Nadvojvoda Franjo Ferdinand, Šuffiav dr. Milan: Državne jezgrice
Jugoslovjeni i Ugarska. Zagreb 1922. Jug. Njiva, (Sredovjene dinastije Albanije i Crne Gore)
1 str. 400. »Obzor« 1924., br. 105., 106., 107. i 108.
Štedimlija S. M.: Crna Gora u Jugoslaviji. Šuffiav dr. Milan: Etniki cikloni na Balkanu.
J Zagreb 1936.. str. 128. "Obzor" 1924., br. 16.

Štedimlija S. M.: Crnogorski hrvat-baša. Šuffiav dr. Milan: Geopolitike sile. "Hrvatsko
Obzor 1937., od 15.1. pravo« 20.X. 1924.
Štedimlija S. M.: Crnogorsko pitanje. Zagreb Šuffiav dr. Milan: Glas hrvatske krvi. "Hrvatsko
J
1941. pravo" 10. XI 1.1 924.
Štedimlija S. M.: Crvena Hrvatska Zagreb Šuffiav dr. Milan: Historijska kob. "Hrvatsko
'i
1937., str. 160. pravo" 9. VII. 1924.
Štedimlija S. M.: Gorštaka krv — Crna Gora Šuffiav dr. Milan: Historijske sile (Manastir
1918— 1928. Beograd 1928.. str. 64 (ir.). Žica). "Hrvatsko pravo" 18. VII. 1924.

Štedimlija S. M.: Klimenti u sjevernoj Albaniji. Šuffiav dr. Milan: Hrvati nisu kunii. »Hrvatsko
Obzor od 27. VI. 1939. pravo" 20. IX. 1928.
Štedimlija S. M.: Kulturno-politika Šuffiav dr. Milan: Hrvati u Sredovjenom
razmatranja. Zagreb 1939., str. 66. svjetskora viru. "Sveslavenski zbornik«, Zagreb
Štedimlija S. M.: O cincarskom mentalitetu. 1930., str. 214— 241.
Zagreb 1937. Nova Evropa, str. 394. Šuffiav dr. Milan: Hrvatska i zadnja pregnua
*j
Štedimlija S. M.: Osnovi crnogorskog istone imperije pod žezlom triju Komnena
nacionalizma. Zagreb 1937. (1075.-1 180.)Zagreb 1901., str. 63.
Štedimlija S. M.: Prvobitni smještaj Hrvata Šuffiav dr. Milan: Hrvatska krv i zemlja.
*j na jugoistoku. Zagreb 1944. Hrvatski »Novosti« I. IV. 1926. »Starohrvatska
godišnjak. Prosvjeta" I., Zagreb 1927., Hrvatska 30.-36.

54
 . " —
1

- 3

H
Šufflay dr. Milan: Hrvatska u svijetlu etnologiju, lstorijska serija. Knj. I.

svjetske historije i politike. Dvanaest eseja. Šufflav dr. Milan: Starohrvatska baština iz
Zagreb 1928. pradomovine. »Hrvatsko pravo« 31. Vili. 1929.;
Šufflav dr. Milan: Izbori u Zagrebu. "Hrvatsko "Hrvatska Revija" br. 1. 1930.
pravo" 9. II. 1925. Šufflav dr. Milan: Svjetske tajne sile. "Hrvatsko
Šufflay dr. Milan: Južna Italija i istoni Jadran u pravo" 23. IX. 1924.
davnini. "Hrvatsko pravo" 7.IX. 1929. Šufflav dr. Milan: Šta je gore od obznane?
Šufflav dr. Milan: Katolika crkva i Hrvati. "Hrvatsko pravo« 5. II. 1925.
"Hravtsko pravo" J0.VI11. 1929. Šufflav dr. Milan: Tragedija mira. "Jutarnji list"

Šufflav dr. Milan: Konac hrv.-ma. unije. 22. XI. 1923., Hrvatska 15.— 16.
(Rasprava ma. profesora Bajze). "Obzor" Šufflay dr. Milan: U prodornoj zoni
1926., br. 50 pravoslavlja na Jadranu. "Obzor« 7. IV. 1928.
Šufflav dr. Milan: Kulturne struje na Jadranu. Hrvatska 52. — 60.
"Obzor« 24. XII. 1924. Šufflay dr. Milan: Zagonetka popa Dukljanina
Šufflav dr. Milan: Kulturno stanje na (Crvena i Bijela Hrvatska). »Obzor" 1925., br.
sredovjenom Balkanu. "Obzor" 1923.. br. 349. 138.
Šufflav dr. Mil an: Mali narodi u velikom Šufflay dr. Milan: Znaajke hrvatske nacije.
svjetskom vrtlogu. "Božinica" 193 1 »Hrvat« 1. VIII. 1928.; »Hrvatsko pravo" 4.

Šufflav dr. Milan: Na

Balkanu na Tihom i VIII. 1928.: "Pester Lioy« ,
(Abendblatt) 8. J
oceanu. "Hrvatsko pravo" 12. IX. 1924. VIII. 1928.; Hrvatska 37.
Šufflav dr. Milan: Nacionalne maglice Šufflay dr. Milan: "Županija varaždinska" (stari
(Sredovjena plemena Albanije i Cme Gore) krovovi i stara krv Zagorja). »Obzor" 927., 1 br. i

»Obzor« 1924., br. 49., 53. i 54. 16.

Šufflav dr. Milan: Nad ponorom. "Hrvatsko Šufflaydr. Milan: Biologie des aibanischen
pravo" 19. Vll. 1924. Volksstammes. "Ungarische Rundschau" V. Hl
Šufflav dr. Milan: Narodno
"Hrvatsko pravo" 9. VIII. 1924.
pamenje. Budapest, 1915.,
Šufflay dr. Milan:
str 1.-26.

Das mitelalterliche
j
Šufflav dr. Milan: Nove utopije. "Hrvatsko Albanien. »Neue Freie Presse". 28.XI.1912.;
pravo" 16.111. 1925.. Hlyrisch-albanische Forschungen 1., str. 282.-
Šufflav dr. Milan: Obznana (Pred hrvatskim 288.
trijarijama). "Hrvatsko pravo" 2. 1 1925. ŠufTlay dr. Milan: Die Grenzen Albaniens im
Šufflav dr. Milan: O imenima Hrvat i Srbin. Mittelalter. »Pester Lloyd" 13. IV. 1913.:
"Obzor« 15. V. 1928. "Illyrisch-albanische Forschungen" L, str.

Šufflav dr. Milan: O prodoru slavenskih 288.-294.

plemenskih ustanova (Dvije izvorne listine Šufflay dr. Milan: Die Kirchenzustande im
»Obzor" 31.1. 1924.
hrvatskih kraljeva). vorturkischen Albanien.- "Vjesnik hrvatskog
Šufflav dr. Otkrie velike tajne
Milan: zemaljskog arkiva" XVII. Zagreb 1915., str. 1.-

slavenskog poganstva. "Obzor« 1 1. IX. 1928. 70.

Šufflav dr. Milan: Podzemna tutnjava na Šufflay dr. Milan: Die Kirchenzustande
Balkanu. "Hrvatsko pravo« 27. VIII. 1924. im vorturkischen Albanien. In
Šufflav dr. Milan: Povijest sjevernih Arbanasa. Thalloczys lllyrisch-alb. Forschungen,
»Arhiv za albansku starinu, jezik i etnologiju" sv. 1. (1916.)
kuj. II. 1924. Šufflay dr. Milan: Politische Schicksale des
Šufflav dr. Milan: Prasjedioci na Balkanu. Themas Dyrrachion. "Vjesnik hrvatkog
»Obzor« I. V. 1926. zemaljskog arhiva" XVII. Zagreb, 1915., str.

Šufflav dr. Milan: Pravoslavlje na Jadranu. 273.-309.

»Starohrvatska prosvjeta", serija II.. br. 1.-2. Šufflay dr. Milan: Stadte und Burgen Albaniens
Zagreb 1928.. str. 166. do 170. »Obzor« 8. Vll. wahrend des Mittelalters. "Denkschriften der
1928. Wiener Akademie", sv. 63. Wien 1924., str. 1.
Šufflav dr. Milan: Problem albanologije. 81.
"Obzor« 18. IV. 1925. Šufflay dr. Milan: Umgrappierung. »Hrvatsko
Šufflav dr. Milan: Radi, Bethlen i Mussolini. pravo" 30. IX. 1924.
»Hrvatska misao" 24. IV. 1924.: Hrvatska 26— Šufflay dr. Milan: Zu den altcsten kroatisch-
29. ungarischen Beziehungen. —"Ungarische
Šufflav dr. Milan: Srbi i Arbanasi, njihova Rundschau" IV., Budapest 1915., str. 883.-896.
simbioza u srednjem vijeku. Beograd 1925., str. Šufflav dr. Milan: A nelepicsek Hagyateka.
IV + 142. Biblioteka za arb. starinu, jezik i »Turu!« XXV.. 1907.
55
 —

Šufflay dr. Milan: The Sarajevo critne. Temper I e y H. W. V.: Historv of Serbia.
"Novosti" 16. VI. 1926 Hrvatska 17.— 19. London 1917.
Šulek dr. Bogoslav: Hrvatski ustav ili Temperlev Harold: The Yugoslav movement
konstitucija. Zagreb 1883., str. 318 in British eyes 1 860-7 Zagreb 1929. 1 .

Šulek Bogoslav: Srbi i Hrvati. Šišiev Zbornik.

Zagreb 1856. "Neven" br. 8. ThaIJoczy Ludwig von: Istraživanja o postanku
Šulek Vladimir: Diplomatska historija bosanske banovine. Sarajevo, 1906. Glasnik
centralnih sila. Zagreb 1938., str. 166 + 247. bos. 18 (1906.), Wien 1909. Wiss. Mitt. 11.
Šurmin dr. uro: Banovanje bana Hallera. 1909.)
Zagreb 1912. Vienac. ThaIloczy Dr. Lud\vig von: Das Problem
Šurmin dr. uro: Bilješke za hrvatski der Einrichtung Albainiens. llivr.-alb.

preporod. Zagreb 1902. str. 33 Forschungen II, 85—218.

Šurmin uro: Bosansko pitanje - kulturno ThaIloczy: Illyrisch-albanische Forschungen I. i

pitanje, Zagreb 1908. Zvono. Il.WienI916.

Šurmin uro: Hrvatski preporod. I., II., Thal)oczy Ludwig: Osterreich-Ungam und
Zagreb, 1903., 1904. die Balkanlander. Belgrad 1916. str. 175.
Šurmin uro: Kako je dosšlo do polit. Thalloczy Ludwig von: Studien zur
promjena u Hrvatskoj? Zagreb 1907., Geschichte Bosniens und Serbiens im
Savremenik Mittelalter. Miinchen i Leipzig, Duncker i

Šurmin dr. uro: Knes Miloš u Zagrebu 1 848. Humblot 1913.8°

Srpska kr. akademija, knj. 46., Spomenik LIV., Thalloczy Ludwig: Zur .Geschichte Serbians.
Beograd 1922. (ir.). Budapest 1916.. str. 81.
Šurmin uro: Osnovke ugovora u Londonu, u Tballoczy es Horvath Sandor: Codex
Almanaku Jadranske straže za 1928. — 29. diplomaticus partium regno Hungariae
Beograd 1929. Šurmin dr. uro: Poetak adnexaram (comitatuum) Dubicza, Orbasz et

Gajevih novina. Prilog kulturnoj povijesti Szana. Also-Szlavoniai okmanvtar 1244.

Hrvatske. Jug. akademija, Rad 1 62. Zagreb 1710. Budapest, Akademie 1912. Mon.
1905. Hungariae hist. vol. 36.
Šurmin uro: Srbija i Ilirstvo. Nast. Vj. Thalloczy Lajos: Jajcza tortenete. Budapest.
XXX., 74. 1915.8°
Šurmin dr. uro: Stvaranje Srbije. Zagreb Tharand J.: La bataille a Scutari d'Albanie.
1921., 195 str. Pariš, 1913. 8°
Taboumo M.: De Koumanovo a Monastir, Thierfelder Franz: Das Konigreich
Beograd Jugoslawien. Leipzig 1935.
Ta burno J.: Revizija srpsko-bugarskog Thierfelder Franz: Der Balkan als kultur-
ugovora. Beograd 1913., str. 48 (ir.). politisches Kraftfeid. Berlin 1940.
Taburno J.; O serbskih bitvah. St. Peterburg Thierfelder Franz: Schicksalsstunden des
1913. Balkans, Wien 1941.
Tagliavini Carlo: Sugli elementi italiani nel Thierfelder Franz: Um die Seele des Balkans.
croato. Roma 1 942. Kulturhistorisches, Reisetagebuch. Berlin 1940.
Ta i 1 1 a n d i e r S. R.: La Serbie au XIX Thiers Henri: La Serbie, son passe et son
sicle. Kara-George et Miloch. 1875. avenir. Pariš 1862.
Taletov P. S.: Franc Josef I. vladavina linog Thoemmel Gustav: Geschichtche, politische
apsolutizma. Beograd 1927.. str. 264 und topographisch-statistische Beschrcibung des
Tamaro A.: Italiani e Slavi neH'Adriatico. Roma Vilajet Bosnien, das ist das eigentliche Bosnien
1915. 8°, VIII., 364 pp. nebst Turkisch-Croatien, der Hercegovina und
Tamaro Attilio.: Le conizioni degli italiani Bosnien
soggetti aHAustria nella Venezia Giulia e nella Thomson: L'Herzegovine. Pariš 1875.
Dalmazia. Roma 1915. Tiltman: Peasant Europe. 1934.
Tartaglia dr. Oskar: Veleizdajnik. Zagreb-Splil T i s s o t: La Hongrie de l'Adriatique au
1928.~ Danube. Pariš 1883.
Tavsen Friedrich von: Das jugoslavvische Tisza lstvan: Osszes munkai. Negyedik sorozat,
Problem. Berlin 1927. masodik kbtet. Levelek stb. Budapest 1926.
Tebeldi AIbrecht: Die Slaven im Kaiserthume Tisza grof Stefan: Von Sadowa nach
Oesteneich. Wien 1848., str. 84. Sedan. Wamsdorf 1916.
Teleki Cte Ladislav: La Hongrie aux peuples Tkali I.: Borba naroda hrvatskoga za
civilises. Pariš 1848.. str. 24. anžovinsku kuu proti ugarskom kralju

56
 ——

Arpadovcu Andriji III. Jug. akademija, Rad. 34. Tomi N. Jovan: Jugoslavija u emigraciji.
Zagreb 1875. Beograd 1921., str. 328 (ir.).

Tkali Ivan Krši. Slavensko bogoslužje u Tomi Jov.: O Amautima u Staroj Srbiji i

Hrvatskoj. Zagreb 1904., str. 122. Sandžaku. Beograd (ir.)

Toci Terenzio: II govemo provvisorio Tomi J.: O crnogorskom ustanku u poetku
d'Albania. Cosenza 19 II., 8°. 72 str. morejskog rata (1684.— 1685.). 1903. (ir.)

Todorovi Dr. M. A.: Solun i balkansko .pitanje. Tomi Jov. N.: Patrijarh Arsenije 111.

Beograd (ir.). Crnojevi prema Mleanima i Cesaru 685. 1

Tolstoj Lav: O prisajedinjenju Bosne i 1695. god. Srpska kr. akademija, knj. 43.
Hercegovine Austriji. Beograd 1908., str. 39 LXX. Beograd 1906. (ir.).
Glas
(ir.). Tomi J_: Peki patrijarh Jovan pokret i

Tomanovidr.L: Dogaaji u Boki Hrišana na Balkanskom Poluostrvu 1592. -

Kotorskoj od 1797.— 1814. Dubrovnik 1922., 1614., 1903
str. 120 (ir.). Tomi Jov. N.: Pokret Srba u okolini Klisa 1603.
Tomanovidr. Lazar: Fra Andrija Kai god. Srpska kr. akademija, knj. 36. Glas LV.
prema Srpstvu Hrvatstvu. Gunduliev
i Beograd 1899. (ir.).

"Osman« sa gledišta srpsko-hrvatske Tomi Jov. N.: Politiki odnos Crne Gore
razmirice. Zadar 1886.. str. 74. prema Turskoj 1 528. — 1 684. god. Srpska kr.

Tomanovi dr. Lazar: Ruvarac i Montenegrina. akademija, knjiga 42. Glas LXVI1I. Beograd
U »Brankovo Kolo«, Sriemski Karlovci 1 899. 1904. (ir.).

str. 120 (ir.). Tomi Jovan N.: Prilozi za isloriju

Tomaši Dinko: Društveni razvitak Hrvata. Cmojevia i Crne Gore 1489 1536. —
Zagreb 1937. Spomenik srpske akademije 47. (1909.), str. I

Tomaši Dinko: Politiki razvitak Hrvata. 48.

Zagreb 1938. Tomi J.: Rat na Kosovu i St. Srbiji. Beograd
Tomaši Dr. Dinko: Svjetski mir na novim (ir.).

socijalnim temeljima. Zagreb 1940., str. 31 Tomich J.: Les Albains en Vieille-Serbie et dans

Tomaši Dr. Dinko: Pesants and propaganda in le Sandjak de Novi-Bazar. Pariš, Hachette &
Croatia. London 1938. July, Public opinion Cie, 1913.8°
quarterly Tomi Svetozar: Desetgodišnjica ujedinjenja
Tomaši pl. Nikola dr.: Temelji državnoga Srbije Cme Gore. Beograd 1929.
i

prava hrvatskoga kraljevstva 1. Vjesnik arkiva Tomii Martin: Nacionalizam bosansk:h

XI. 1909. muslimana. Zagreb 1940. Kalendar »Ora«.
Tomaši dr. Nikola: Fundamente des Tommaseo Nicolo: U šegreto dei fatti palesi

Staatsrechtes des Konigreichs Kroatien. Zagreb seguiti nel 1 859. Indagini. Firence 1 860.
1918. Tommaseo Nicolo: lntomo a cose dalmatiche e

Tomi J aš a. Države i narodi balkanskog triestine. Trieste 1847.

poluostrva i bugarska nepravda. Bcograii 1891., Topalovi Živko: Protiv cetinjskih

str. 178 (ir.). ljudoždera. Beograd 1909.
Tomi J a š a: Kako se zovemo? Srpsko i Toscano Mario: II paito di Londra. Pavia
hrvatsko pitanje. Novi Sad 1909., str. 178 1931,
Tomi Jaša: Veleizdajnika parnica u Tošev A.: Balkanskite vojni, I.-Il. Sofija

Zagrebu. Novisad 1909.. str. 16 (ir.), 1929.-1931.

Tomi Janko: Hrvatska, crtice iz Trdina Janez: Bahovi huzarji in Iliri. Ljubljana
zemljopisa. Karlovac 1869.. str. 125. 1903., str 299
Tomi N. Jovan: Austro-Ugarska albansko i Treuer Monarhist: Lasst die Kroatien reiten.

pitanje.Beograd 1913, str. 153. Wien 1909. str. 79.

Tomi Jovan N.: Crna Gora za morejskog Tresi-Pavii A.: Izgon Mongpla iz Hrvatske,
rata (1684.— J699.).Beograd 1907. 8°, V. 374 Zagreb 1942. M.H. str. 201.
(ir.). Tripunov V.: Boka Kotorska srpski pisci. i

Tomi Jov. N.: Crnojevii i Crna Gora (111.)- Zagreb, 1940., Hrv. Smotra br. 4
Srpska kr. akademija, knj. 39. Glas LX11. Tripunov V.: Boka kotorska u najnovije vrijeme,
Beograd 1901. (ir.). Hrv. Smotra, Zagreb 1940.
Tomi Jovan: Crtice iz istorije senjskih Tripunov V.: Na periferiji hrvatstva. Zagreb
Uskoka. Novisad 1901. Lelopis2I0. 1940., Hrv. Smotra br. 1
Tomi Jovan N.: Grad Klis u 1546 godini. Trnjegorski dr. L.: Jugoslavneske manjine u
Beograd 1908. 8°. IX, 298 (ir.). inozemstvu. Beosrad 1938., str. 139.

57
U.-i
Trocki Lav: Sarajevski atentat. 1922., str. 66 more v XVIII veke.
Truhelka iro: Bosanska vlastela srednjega Urbas: Zur letztem Phase des Dreibundes.
vijeka, Sarajevo 1901., «Nada» Preussische Jahrbiicher 1 926.
Truhelka iro: Državno sudbeno ustrojstvo
i Urica Nikola: Kako je postala "unija" izmedju
Bosne u doba prije Turaka. Sarajevo Hrvatske i Ugarske. Zagreb 1905., str. 51
1 90 J .(Glasnik muzeja) Uspenskij Theodor J.: Istoria vizantijskoj
Truhelka iro: Kolijevka i groblje prvih imperii. Sv. I. Peterburg, Brockhaus i Efron
Kotromania. Zagreb, 1933., Nastavni vjestnik (1914.)., vel 8°, 872 str., 7 karata, XII. ploa, 87
6-7. slika
Truhelka dr. iro: Nešto o porijeklu Hravata. Utješinovi Og. M.: Die Hauskommunionen der
Zagreb, 1939., Hrv. Smotra br. 6 Sudslaven. Wien 1859. str. 277
Truhelka dr. iro: O porijeklu bos. muslimana. Utješinovi Ognjeslav: Die Militargrenze und
Zagreb, 1934., Hrv. Smotra br. 7 die Verfassung. Wien 1861., str. 172
Truhelka iro: Popis bosanskih sandžak-Bega i Utješinovi Og.: Lebensgeschichte des
Begler-Bega od god. 1463. do 1878 Kardinals Georg Utiešinovi genannt
Truhelka dr. iro: Proces islamizacije Bosne. Martinusius. Wien 1881., str. 180 + 75
Zagreb, Jug. Njiva br. 39 Upward A.: The East and the Europe. London
Truhelka dr. iro: Sredovjeni spomenici 1908.
Bosanske Hrvtske. Zagreb, 1942., Hrv. Kolo Vaccalluzzo: Nicolo Tommaseo "La Dalmazia e
XXIII. PItalia. Lettere al Dalmati ed altro scritti

Truhelka iro dr.: Starosjedioci današnje Bosne. polemici. Citta di Castello 1921.
Sarajevo 1896. Nada Valmin Natan: Das adriatische Gebiet in Vor.
Truhelka iro: Studije o podrijetlu. Zagreb, und Friihbronzezeit. Gleerup 1 939.
1941., M.H. str. 136. Vaniek Fr.: Istorija vojnike krajine I. Novisad
Truhelka dr. iro: Die Bosanica. Wien 1894., 1878., str. 124 (ir.): II. Novisad 1880., str. 333
Wissenschaftliche Mitteilungen aus B. und H. (ir.)
Truhelka iro dr.: Die geschichtliche Grundlage Vanino Miroslav: Dalmacija zahtieva biskupa
der bosnischen Agrarafrage, Sarajevo 191 1. vješta hrvatskom jeziku (1604.), Zagreb 1933.
Trumbi dr Ante: Govor u sjednici ustavotvorne Croatia Sacra, str. 89.
skupštine. Beograd 1921. Vanino dr. Miroslav: Priedlozi Bartola Kašica
Trumbi dr Ante: Suton Austro-Ugarske i D.I. Svetoj Stolici za spas i procvat katolianstva
rieke rezolucije. Zagreb 1936. u Turskoj. Zagreb, 1934., Croatia Sacra, str.217.
Tschekitsch Milutin: Jugoslavvien am Vascik J. A.: Etudes antropoligiques sur les
Scheidewage. Leipzig 1939. Montenegrins du Durmitor. L'Antropologie
Tscherepp-Spiridovitch A.: L'Europe Sans XLVII(1930.)
Turquire. 5. ed. Pariš, Ligue Franco-SIave 1913., Vasi Dragiša: Devetsto trea. Beograd 1925.
8°. Vasiljev A. A.: Putešestve vizantijskago
Tucovi D.: Srbija i Albanija. Beograd 1914. imperatora Manuila Paleologa po Zapadnoj
Tucan Fran: Slovenska jugoslovenska
i svijest Evropi (1399.- 1402.). Peterburg 1912. (iz

kod Hrvata. Zagreb, str. 16. Žurnala Min.Prosv.)

Turkovi Milan: Antemurale Christianitatis. Die Vasiljev A.A.: Vizantia Atabi. Politieskia
Geschichte der ehemaligen croatisch- otnošenia Vizantii i Arabov. S. Peterburg 1900-
slavonischen Militargrenze. Sušak, 1936., str 1902., 2 sv. (IX-X1 stoljee)
160. Vasiljevi J.: Bugarska eksarhija i njen uticaj na
Tvndale-Brocon: Dalmatia. London 1925. balkanske Slovene. Beograd, (ir.)
Oberberger dr. Hans: Der Saloniki Prozess. Vedovi T.: Cenni sul Montenegro. Cremona
Berlin 1933. 1 862.
Oberberger dr. Hans: Russlands Otientpolitik. Vedriš dr. Ivo: Medjumurje, Zagreb 1943., Hrv.
Stutgart, 1913,8°. Smotra br. 2
Uhlir dr. Matija: Zanimivo pitanje iz politike Vego M.: Povijest Humske zemlje
aritmetike. Zagreb 1884., str. 17. (Hercegovine). I. dio Samobor 1937.

Ujevi Mate: Gradišanski Hrvati. Zagreb 1934. Veli Jezino jedinstvo Srba, Hrvata
A.: i

Ullmann Hermann: Das Siidostdeuschtum. Slovenaca kog Gj. daniia njegovih i

Berlin 1 935. suvremenika. Srpska kr. akademija, knj. 15.

Ullmann Hermann: Die Volker im Siidosten. Posebna izdanja LV Beograd 1925. (ir.)
Jena 1938. Velimirovi Fr. N.: Religion and Nationalitv in

Umickv Vladimir: Daranelli, Bospor ernoe i Serbia. London 1915.

58
 1

Velimirovi Fr. N.: Serbia in Light and Vojnovi dr. K.: Crkva idržava u dubrovakoj
Darkness. London 1916. republici. Ldio: Stanje dubrovake crkve u XVI.
Velimirovi dr. Nikolaj.: Naša istorija i XVII. v.; II. dio: Odnošaji crkve s državom.
Vidovdanske misli. Beograd 1913., str. 1 3, (ir.) Rad 119., 121. Zagreb 894795.
Jug. akademija, 1 J
Vellay: Laquestion de l'Adriatique. Pariš 1915. Vojnovi K.:Državni rizniari republike
Verloop M. C: Le royaume de Montenegro. dubrovake. Zagreb 1896. (Rad 127.)
Pariš 1911. Vojnovi dr. K.: O državnom ustrojstvu
Veselinovi Milojko: Srbi u Maedoniji u i republike dubrovake. Jug. akademija, Rad 103.
Srbiji. Beograd 1888., str. 37 (ir.)
Južnoj staroj Zagreb 1891.
Vesnitch R. Mi!.: Les aspirations nationales de Vojnovi K.: Sudbeno ustrojstvo republike
la Serbie. Pariš 1918., str. 18 dubrovake. Zagreb 1892.-1893. (Rad 108.,
i
Villa de Sommieres L. C: Vovage historique et 114., 115.)
politique au Montenegro. Pariš 1820., 1. i 11. Vojnovi K.: Cenni statistici sulla Croazia.
Vidas K.: Tvorci rieke rezolucije. Zagreb Zadar 1874.
1937., Nova Evropa, str. 120 Vojnovi Košta: Un voto per l'unione. Spalato
Vidinovi Matija: Josip Juraj Strossmaver. 1861.
Zagreb 1905., str. 30. Vojnovi dr. L.: Aleksandrijsko pitanje (
Villari Luigi: Repubilc of Ragusa, an episode of 1572.— 1579.) Delo, Beograd 1905.
theturkosh conquesl. London 1904., 8°, 436 str. Vojnovi Lujo: Aneksija Bosne pred
Vischer A. L.: An der serbischen Front. islorijom, u Književni asovi, Zagreb
Erlebnisse eines Arztes auf dem serbisch- 1912.
tijrkischen Kriegsschauplatz 1912., Basel 1913., Vojnovi Lujo: Borba za Jadransko more.
155 str. sa slikama Vojnovi dr. Lujo knez : Dubrovnik i

Visconli -Prasca Sebastiano: La Jugoslavia gli osmansko carstvo. Knjiga prva (1365. — 1482.);.
Jugoslavi. Milano 1938. Srpska akademija, knj. 4. Posebna izdanja
kr. 'i

Vitezi dr. Dinko: Druga poslanica kojom XI, Beograd 1898., 8° 288 str. (ir.). J
obavješuje svoje birae o svojem zastupnikom Vojnovi Lujo: Jadransko pitanje. Zagreb 1923.
djelovanju. Trst 1891., str. 223. Jug. Njiva 1..1

Vitkovi prof. G.: Kritiki pogled na prošlost Vojnovi Lujo: Jedan francuski putnik po i

Srba u Ugarskoj. Glasnik srpskog uenog našim zemljama pod kraj XVI. vijeka (Un
društva. Beograd 1 876. voyageur francais dans les pavs yougoslaves
Vivante Angelo: Irredentisimo adriatico. Firenze a la fin du XVIe siecle). Zagreb 929. Šišiev 1

1912. Zbornik.
Vivante A.: LMrredentisme adriaiique. Geneve Vojnovi dr.Lujo knez:
Pad Dubrovnika I.

1917. (1797.— 1806.); 11.(1807. -1815.). Zagreb

'"'I

Vivian H.: The Serbian Tragedv. London 1904. 1908., 2 sv. i

Vlai Ljubo Ner.: Iz prošlosti srpske oblasti Vojnovi dr Lujo: Strossmaver i Gtadstone. J
neretljanske.Mostar 1901., str. 78. (ir.) Zagreb 1912. Savremenik br. dalje. I i

Vladisavljevi dr. Milan: Državnopravni položaj Voinovich dr. L. Graf: Depeschen des
Hrvatske u okviru habsburžke monarhije. Francesco Gondola, Gesandten der Republik
Beograd 1939. Ragusa bei Pius V. u. GregorXIlI. (1570.—
Vladisavljevi dr. Milan: Hrvatska autonomija 1573.). Wien 1909- Archiv f. osterr. Geschichte,
" 1
pod Austro-Ugarskom. Beograd 1939., str. 106. sv. 98., II.

Vlaši prof. Petar O.: Hrvati u Rumunjskoj. Vojnovi dr. Lujo: Histoire de Dalmatie.
1928. Pariš 1934., str. 746.
Vlora Bei £.: Aus Berat u. Tomor. Vojnovi dr. Lujo: Le Dalmatie, L'ltalie et

Tagebuchblatter. Sarajevo 191 1.. 8°. l'unitevougoslave (1797. — 1917.). Geneve-

Vlora Ekrem Bey: Die VVahrheit
Vorgehen der Jungliirken in Albanien. Wien,
Frornme 1911., 8".
Vodnik dr. Branko: Istorija politika. Jugosl. i
njiva 1923.
Voinovich Emil von.: Kampfe in der Lika, in
Kroalien und Dalmatien 1809. Wien, 1906., str.
iiber das Bale-Lyon~l917., str. 380.
Vojnovitch (De): La Monarchic francaise
dans l'Adriatique. Pariš, Bloud ett Gay 1918.
Vojnovich comte Louis de: Les "Angevins" a
Raguse( 1384.— 1385.) Pariš 1913. (Revue
des questions historiqucs)
Vojnovich comte Louis de: Louis XIV el

u 105. Raguse. Pariš 1907. (Revue cThistoire

Vojnovi K.: Carinski sustav dubrovake diplomatique).
republike. Zagreb 1896. (Rad 129.) Vojnovich comte Louis: Yougoslavie et
':
i

59
Autriche. Pariš 191 8., str. 46. Novisad 1865.
Vojnovi conte Luigi: Dalmazia, Italia e unita Vukievi M. M.: Korol Petr I. i Serbia.
Jugoslava 1797. — 1917. Geneve. Petrograd 1915. 8°, 109 str., s 1 portraitom
Vojnovi L. grof: Dubrovnik i Blgarija v Vukievi Milenko: Karaore. Knjiga I.
minaloto. Edno istoriesko prizivane. Sofia (1752.- 1804.) Beograd 1907.: knjiga II.
1909. (1804.— 1807.) Beograd 1912.
Vojnovi pl. Milan: Bojevi u Lici u ostaloj Vukievi M. Milenko: Vladimir i Kosara.
Hrvatskoj i Dalmaciji u godini 1 809. Zagreb Beograd 1925.
1907.. str. 76. Vukievi Milenko: Znameniti Srbi muslimani.
Vošnjak Bogumil: U borbi za ujedinjenu Beograd S.K.Z. 1906., str. 150
narodnu državu. Ljubljana 1928. Vukovi Gavro: Iz diplomatskih odnosa Crne
Vošnjak Bogumil: Les slaves du sud e Gore s Engleskom, Francuskom. Austrijom i
PAutriche-Hongrie. Un rempart contre Turskom. Cetinje 1929., str. 54.
l'A Hemagne. Pariš 1918. Vukovi Gavro: Rat 1876 CmeGoresa
Vošnjak Bogumil: A bulvvark against Turskora. Cetinje 1 929.
Germanv. London 1917. Vukovi Todorovi dr. Ljubica : Hrvatski
Vouksanovitch: Le Montenegro dans les seljaki pokret brae Radia. Beograd 1940.
guerres balkanique et mondiale. Pau 1918. (ir.).
Vrani dr. Vjekoslav: Urota protiv Hrvatske. Vuksan D. Dušan: Veze vladike Rada s
Zagreb 1943. Hrvatima (Les rapports entre le metropolite
Vrbani dr. Demografski izvidi u Hrvatskoj.
F.: montenegrin Rade et les Croates). Zagreb 1929.
Jug. akademija, Rad 103. Zagrb 1891. Šišiev Zbornik (ir.).
Vrbani dr. F.: Demografske prilike u južnih V u I i N.: Istorija kao nauka. Srpska kr.
Slavena. Jug- akademija, Rad 129. Zagreb akademija, knj. 58. Glas C. Sremski
1896. Karlovci 1922. (ir.).
Vrbani dr. F.: Jedno stoljee u razvoju broje Vulovi S.: Hrvat-baša. Zagreb 1892.
žiteljstva Hrvatske Slavonije. Jug. akademija,
i Vienac. str. 670.
Rad 140. Zagreb 1899. V u I ov i S.: Tko su starosjedioci Boke
Vueti prof. Anton: Fiihrer durch Ragusa und Kotorske. Zagreb 1892. Vienac. str. 22..

Umgebung. — Ragusa 1910. Wagemann Emst: Der neue

39.. 57. Balkan.
Vueti dr. N ikola: Za srpstvo. Beograd 1911., Hamburg 1940.
str. 131 (ir.). Wagner HermengiJd (Leutnant): Mit den
Vuji dr. Mih.: Križanieva politika. siegreichen Bulgaren. Oldenburg 1913.
Beograd 1895. (ir.). Warnier Ravmond: Napoleon et les
Vuji dr. Mih. V.: Prvo nauno delo o Montenegrins. Zagreb 1929., Šišiev Zbomik.
trgovini Dubrovanina Benka Kotrunia. Wegerer Alfred: Das zaristisehe Russland im
Beograd 1909. (»Glas« srbske akadenuje). Weltkriege. Berlin 1927.
Vukadinovi Jefta: Slavenski apostoli Kiril i Weigand Gustav (Prof, in Leipzig): Die
Metodije i istina pravoslavlja. Napisao dr. Aromunen I. Leipzig 1895.. s etnografskom
Nikodim Milaš, Novi Sad 1883. Letopis M. S. kartom. II. Leipzig 1895. Die Sprache der
(ir.). Oiymp-Walachen, Leipzig 1 888. Vlacho- —
Vukasovi Vid Vuleti: irilica kod pristaša Meglen Leipzig 1892.
rimokatolike crkve do i t. d. Srpska kr. Weisw Otto: Die Kulturpolitik der VVestmachte
akademija, knj. 35. —
svršetka XVI. veka u in Jugos!awien. U Monatshefte fiir

Bosni, u Dalmaciji. Spomenik XXXIX. Auswartige Politik, svibanj 1941., str. 404.
Beograd 1903. (ir.). Weiss-Bartenstein W. K.: Bulgarien
Vuki dr. Jovo: Gdje i u emu su uspjesi Leipzig. Dietrich 1913.. 8°.
radievskog vodstva HSS od 1907. do 1927. VVendel Hermann: Borba Jugoslovena za
Zagreb 1927., str. 31. slobodu i jedinstvo. Beograd, (ir.)
Vuki dr. Jovo: Plavsko-gusirtjska afera i WendelHermann: Aus dem siidslavvischen
osloboenje Ulcinja 1880. god. Sarajevo 1929., Risorgimento. Gotha 1921.
sir. 133 (ir.). VVendel Hermann: Aus und iiber Sudslavvien.
Vukievi .: Narodni kongresi ovostranih Berlin 1920.
Srba 1861.-- 1863. (Letopis 104.— 107.) Wendel Hermann: Die Habsburger und die
(ir.). Sildslavvenfrage. Leipzig, 1924.
Vukievi .: Misli o ureenju crkveno- Wendel Hermann: Sudosteuropaische
prosvetnih odnosaja Srba u Austriji. l-raeen. Berlin 1918.
60
 1
J

-J
Wendel Hermann: Von Belgrad bis Buccari. Zagorac Stjepan: Starokatolicka crkva.
Frankfurt 1922. Zagreb 1925., str. 96.
Wendel Hermann: Von Marburg bis Monastir. Zagorac Stjepan: Aus der kirchenpolitischen
Frankfurt 1920., str 126. Vergangenheit der Kroaten. Freiburg im
Wenzelides Arsen: Hrvatsko-srpska Breisgau 1930., str. 24.
koalicija. Zagreb 1932. Nova Evropa br. 8. Zagorsky V.: Francois Raki et la

Wertheimer Oscar: Graf Stephan Tisza und renaissance scientifique etpolitique de la 1

der Eintritt ltaliens in den Wellkrieg. Croatie (1828.-1 894.). Pariš 1909., str. 259.
(Preussische Jahrbiicher 1929.). Zajec Boris: Jugoslawien. Berlin 1939.
Wertner dr. Moritz: Die koniglichen Zambaur Hortense von: Die Belagerung von
1
Nemanjiden. u Ungarische Revue g. 892.,
8. i 9.
1 sv. Skutari, Ein
str.
Tagebuch Berlin Stilke 1914., 138
J
Wertner dr. Moritz: A kozepkori delszlav Zaplata Rudolf: Katolici u Bosni za turske
uralkodok genealogiai tortenete Temesvar vlade. Zagreb 1935. Croatia Sacra, str. 125. "1
1891., 8°, 266 str. Zaplata Rudolf: Katolici a trebinjskoj J
Wesselenyi: Eine Stimme iiber die ungariscbe biskupiji 1872. god. Zagreb 1934. Croatia Sacra,
und slawische Nationalilat. ~ Leipzig 1 844. str. 99. Zaplata Rudolf: Predstavka
Wesselitzky G. de: La Serbie. son role hercegovakih katolika sultanu 1 869. godine. 1

dans lliistoire etla civilisation. La Bosnie Zagreb 1934. Croatia Sacra, str. 133.
Herctigovine. Pariš 1919., str. 94, Zarnik Boris: O rasnom sastavu europskog
Wheeler George: Vovage de Dalmatie et de la puanstva. Zagreb 1923. Hrv. Kolo Vili.
Grece et du Levant. La Haye 1723. (Prievod Zebi Milorad: La Serbie agricole et sa 1
vi
iz englezkog). democratic. Pariš 1917.
WhitweII Through Bosnia and
E. R.: Zedvvitz Franz Graf: Zaubervoller Balkan.
Herzegowina. London 1909.. 8°. 84 str. Siidost Europa zvvisehen gestem and morgen.
Wilson N.: Belgrade, the white city of death. Berlin 1937. J
Historiaof king Alexander and of queen Draga, Zeiller J.: Les origines chretiennes dans la

London 1903., 8°, 164 str. province de Dalmatie. Pariš 1906.

W i r t h A.: Der Balkan. Stuttgart, Berlin, Zeiler Martin: Beschreibung des Konigreichs
Leipzig. 1914., 8°. Ungam und dazu gehorigen Lander. Ulm 1660.
W i t ha 1 m H,: An den Toren zum Zingarelli Italo: Der Gross-Balkan. Wien 1927.,
Balkankrieg. Ztirich, Fiissli I913. 7 8°. str. 395.
W y o n R.: The Balkans from Within. London, Zinkelsen Johann VVilhelm: Gesch. der osm.
Finck&Co. 1904., 8°. Reiches in Europa. Hamburg 1840. — 1863., 7
Wvon The land of the black
R. and Praure G.: sv.
mountain. London. Methuen & Co. 1903., 8°. Z ppe
i 1 : Romische Herrschaft in Dalmatien i

Yakschitch G.: L'Europe et la resurrection bis auf Augustus. Leipzig 1877. J

de la Serbie (1804 - 1834). Pariš 1907. Zlatarski Vasil N.: BIgarsko-hrvatskie
Y e 1 1 a y La question de t'Adriatique.Paris.
: ornošenija prez prvata polovine na X vek.
Chapelot'l915. Sveslavenski zbornik. Zagreb 1 930.
Yriarte Carlo: La Dalmazia. Milano 1878. Zoli C: Der Mit den Bulgaren
Balkankrieg.
YriarteCarlo:l.e rive del Adriatico e il gegen die Tiirken. Berlin, "Continent" 1913., 8°.
M incisioni e due carte. Milano 1883. Zovko Ivan: Hrvatstvo u narodnoj predaji i
- 1

Yriarte Carlo: Trieste e l'lstria. Milano 1875. obiajima po Herceg-Bosni. Mostar 1899.
Yriarte Charles: Bosnie et Hercegovine. Pariš, Zovkol.: Hrvatstvo u narodnoj uspomeni
1876., str. 329, Plon. Hercegovaca. Jug. akademija, Zbornik za
Yriarte: Les bords de l'Adriatiguc. Pariš narodni život obiaje 3a. Zagreb 1898.
i

1878. Zubac Tihom ir: Kulturno stanje politika i

Zabalkanski: Deoba Turske ili Austrije? djelatnost hercegovakih Hrvala od okupacije

Beograd 1913.. str. I6(ir.). (1878.). do aneksije (god. 1908.), Zagreb, 1941.,
Zagorac Stjepan: Gdje je istina? 1. dio: Hrv. Smotra br. 9. - 10.

Borba za irilo-mctodsku narodnu crkvu. II. Zubac Tihomir: Nasrtaji grko-istoniaka na

dio:Postanak papinstva Sarajevo 1927., str 177 Hrvate katolike u Bosni Hercegovini za i

Zagorac Stjepan: Narodna crkva katolicizam. i otomanske vladavine Zagreb 1942. Hrv. Smotra
Zagreb 1925., str. 32. br.2.
Zagorac Stjepan: Narodna crkva kod južnih Žanko Dušan: Ante Starevi kao moralist.
Slavena. Sušak 1926. Hrv. Smotra 1938.. 1 .— 2.. su. 1. 6.. 57. -

U 61
 .

67. XI
Žanko Dušan: Milan Šufflav, Hrv. Smotra Župani dr. Niko (K. Gersin): Altserbien und
1936., 9.-1 1.. str. 305.-313., 384. do 393. die albanische Frage. 2. unveranderle
Žanko Dušan: Milan Šufflay na pragu "etvrtog Auflage. Wien 1912. str. 55.

doba" Hrv. Smotra 1940., 3., str. 113. - 127. "A Diplomatist": Nationalosm and War in the

Žic Nikola prof.: Antropogeografija Istre. Near East Oxford 1915.

Zagreb 1918. Hrv. Njiva br. 51/52. Albania. Nozioni geohrafiche, 2. izd. 1901. 8°
Žic Nikola: Istra 1., II. Zagreb 1936., 37. Alter und neuer Staat des Konigreiches
str. 95. i 166. Dahnatien. Numberg 1718.
Ž i c N.: Podatci iz geologije i geografije - 1 - Aneksija Bosne Hercegovine u svietlosti
: i

istarske. Spomenica istarskih Jugoslavena za novih dokumenata. Zagreb 1931. Nova Evropa
mirvni kongres u Pansu. Zagreb, 1919. 1., br. 2.

Žigrovi-Pretoki F r. X O samosvojnih pravih

: Anketa o srbsko-hrvatskim odnosima. Srpski
i pravilih kraljevina književni Glasnik 1922. V. 513, 589. VI. 37.
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1 1 8, 1 87, 286, 354, 446, 525. VII. 47, 124, 202.
1883., str. 40. Anonimno: Batkanski rat. Sisak 1912.
Žigrovi-Pretoki F r. X.: Uber A n o n m n o 29. srpanj 848. Sisak, 870.
i : 1 1

Selbstbestimungsrecht des Konigreiches Anonimno: Hrvatska politika kultura XIX i

Dalmatian, Croatien und Slavonien. Wien vijeka. Zagreb, 1900. Str. 46.
1864., str. 157. Anonimno: Hrvatski aci pred sudom.
ŽindI Sreko: Narodnosno pitanje u Hrvatskoj i Zagreb 1895. Str. 286.
Slavoniji. Savremenik 1908. br. 5 i dalje. Anonimno: Hrvatski pokret u proljee
Ž i v a Dan. A.: Srpska i hrvatska
1 j e v i 1848. Zagreb 1899.
bibliografija za 1893. god. Srpska kr. Anonimno: Hrvatski pokret u ljetu 1 848.
akademija, knj. 25. Spomenik XXVII. Beograd Zagreb 1 899. Str. 223.
1895., 4°, 82 (ir.). Anonimno: Hrvatski pokret u jeseni 1848.
Živanovi Živ.: Politika istorija Srbije 1.-4. Zagreb 1899. Str. 229.
Beograd 1923.— 1925. Anonimno; Hrvatski pokret u zimi 1848.
Živi Viktor: Hrvatska krajina. Zagreb 1939., Zagreb 1899. Str. 129.
str. 48. Anonimno: Hrvatsko pitanje i

Živi Viktor: Hrv. seljaka buna u svietlu državopravna nagoda. Bet 1885. Str. 94.
današnjih vremena. Zagreb 1936. Evolucija sv. Anonimno: Hrvatsko pitanje. Tko se
6 — 8. protivi pravednom rješenju hrvatskog pitanja i

Živi Viktor: Hrvati u Kranjskoj. Zagreb 1939., zašto. Zagreb 1935., str. 37.
str. 16. Anonimno: Iz crnoga lista nedavne prošlosti. (Iz
Živkovi bar. Jovan: ZurSanierung der doba baruna Levina Raucha). Varaždin 1904.,
Verletiungen des kroatisch-ungarischen str. 128.
Ausgleichs. Vv'ieo 1886., str. 95. Anonimno: Kako je postala Bugarska
Živkovi Miloš: Pad Crne Gore. Beograd 1923., Egzarhija. 1897. (ir.).

str. 127. Anonimno: Muslimansko pitanje u Bosni i

Živkovi Teofan: Srbska narodna crkva. Hercegovini Zagreb 1902. Str. 104.
I.

Temšvar 1868., str. 82 (ir.). Anonimno: Naša Slovenija, Bosna i Vojvodina.

Žujovi J.M.: Prilog kraniologiji Hrvata. Srpska Zagreb 1931. Str. 40. (ir.).
kr. akademija, knj. 4 .Glas XCV1I. Beograd
1 Anonimno: Pravo nasljedstva kue habsburške
1921. (ir.). na Hrvatsko Priestolje i izbor Ferdinanda
Žujovi Jovan: Les Serbes. Pariš 1917.. str. 1. Zagreb 1897., str. 40.
44. Anonimno: Slovenski sviet. 1. Sloveni
Župani dr. Niko: Bela Srbija. — Zagreb, uobe. Zagreb 1870., str. 192.

Narodna Starina 2. Anonimno: Što hoe neodvisna narodna stranka.

Županidr. N.: tnogeneza Jugoslovena. Zagreb 1884. Str. 51.
Rasna historija i karakter Srba, Hrvata i Anonimno: Ustanak u Bosni od 1875. do
Slovenaca. Jug. akademija. Rad 222. Zagreb 1878. god. 1884. (ir.).
1920. Anonimno: Vojnika krajina na raskršu
Župani Niko: Prvobitni Hrvati. Zagreb svoje prošlosti i budunosti. Sisak 1871., str.

1925. Zbornik kralja Tomislava. 92.

Županidr. Niko: Znaenje Crvenog Anonimno: Das Verhaltnis Croatiens zu
atributa u imenu "'Crvena Hrvatska''. "Etnolog" Ungam. Leipzig 1 846. Str. 1 1 6.

62
 !j

.1

1
_ i
Anonimno: Die freivvillige Theilnahme der Memorandum adresse a M. Clemenceau
Serben und Kroaten an den vier letzten president de governement francais. Pariš 1919.
osterreichisch-turkischen Kriegen. 1851. alia n
Anonimno: Die legitimen und historischen Contro l'annessione della Dalmazia alla Croazia J
Rechte Croatiens und das AusgJeich mit incidentemente contro la slavizzazione delle
Ungam. Wien 1871. Str. 66. provincie tedesche e italiane deirAustria. Studio
Anonimno: Die Militargrenzfrage und der storico-critico Trieste 1898.
osterreichisch-ungarischeCostitutionalismus. Cma Gora pred konferencijom mira.
Wien 1869., str. 56. Memorandum od 5. 111. 1919. predan od strane
Anonimno: Italy and the Jugoslav vlade kraljevine Crne Gore konferenciji mira u
minority within her borders, Ljubljana Parisu. Geneve, 1919., str. 48.
1931. Str. 62. Cvijiceva knjiga. Beograd 1927., - S. K. Z.
Anonimno (Antun Vakanovi?) : Sollen Dalmazia: Le terre adriatiche irredente -
wir Magyaren werden? Karlstadt, 1 833., Alcuni cenni storici geografici e statistici ccon
str. 92. particolare riguardo a Fiume e alla Dalmazia.
A-ši: Narodnosna pripadnost Rijeke i Istre. 1916.
Zagreb 1918. Hrv. Njiva br. 5 1 . /52. Dalmazia La: Fiume e le alte terre irredenti
Austria nova. Razni autori. Izdanje asopisa Das nell'Adriatico. Studio storico statistico estratto
neue Osterreich, Wien 1916. dal idea democratica. Roma 1916.
—
A Z: Die Serbenfrage und der Dalmazia La: Scritti di G. Dainelli, F. de Basci
Hochverratsprozess in Agram. Wien 1909, str. Venuti, P. L. Rambaldi, A. Dudan, E. G.
1
61.
B.: Prilog poviesti hrv. plemstva. Vjesnik arkiva
Parodi, A. Cippico, A.
Tamaso.
Orefici, P. Foscari, A. J
I., 1899. Dalmazia —
asopis, Roma 1943.
Balkankrieg. der -1912/13, und die osterr.- Dalmazia (La): Sua italianita. Suo
ungar. Politik. Wien u. Leipzig. Braunmuller valore per la liberta d'ltalia neH'Adriatico. Od ..i
1913. 8° raznih pisaca 1915. Genova.
Bezimeni autor "Hrvatske Bosne"' - Das Aktenmaterial iiber die "ritterliche"Affaires
Savremenikovom Historikusu. - Zagreb 1907. des barun Paul Rauch. Zagreb 1908.. str. 39.
Hrv. Smotra, br. 11/12. Der A u f s t a n d in der Hercegovina. Sud- J
Bezimeni: Sudaka nezavisnost u Hrvatskoj za Bosnien und Sud-Datmatien, 1881. - 1882.,
vrieme diktature. Zagreb 1937., str. 22. Wien 1883.
Bibliotheque vougoslave: (No. 1 : Le Derpolitische Parteienkampf in Kroatien. Eine
Programme Yougoslave; No. 2: Le Pays et le Reklamation an das deutsche Puilikum von
peuple Vougoslaves; No. 3: Histoire einem Kroaten. Leipzig 1844., str. 24.
Yougoslave; No. 4: Les lettres, les sciences et Deaxieme Livre bleu serbe. Pariš 1916.
les arts yougoslaves). Pariš. PIon-Nourrit D i e Balkanidee und ihre politischen
1915—1916. Grundlagen. Berlin 1941., 31. sv., 316 str.
Bosna i Hercegovina u narodnoj Die deutschen Dokumente zum Kriegsausbruch
skupštini kralj. Srbije. Beograd 1909-, str. 76 1914. 4 svezka. Berlin 1927
(ir.). D i e geschichtlichen Beziehungen zwischen
British documents on the origin of the vvar. Ungarn und Kroatien. Budapest 1 94 1 .. str.
1898.-1914., London 1926. i kasnije. 20.
(Camegie): Dotation Camegie pur la paix D i e grosse Politik der europaiseben
.i
intemationale. Enquete dans les Balkans, Kabinette 1871 — 1914. 40 svezaka Berlin
rapport presente aux Directeurs de la dodation 1922-26.
par les meanbres de la Commission d'enquete. D i e Oesterreich-Ungarische Monarchie in Wort
Pariš 1914., gr. 8°. und Bild. Bd. Bosnien und Herzegovina. Wien
Cronique partielle des mefaits commis par des 1901., str. 516.
bandes de brigades albanais sur les Bulgares du D i e Oesterreichisch - Ungarische Monarchie
Sandjak, de Dibra etc. Sofia "Ste Sofie" 1910. in Worl und Bild. Bd. 7. Croatien und
4° Slavvonien. Wien 1902., str. 594.
Cincarstvo u politici. Odgovor "Naroda» D i e Oesterreichisch - Ungarische Monarchie
"Samoupravi". Sarajevo 1 924., str. 46. in Wort und Bild. Bd. Dalmatien. Wien 1892.,
Civis Italicus: Italv and the Yougoslav peoples. str. 352.
London 1916. D i e Oesterreichisch - Ungarische Monarchie
Comite des Refugies Montenegrins: in Worl' und Bild. Bd. Das Kiistenland. Wien
63
 —

!' i

1891. Hrvatsko pitanje. Tko se protivi

Die serbische und montenegrische Armee. Wien, pravednom rješenju hrvatskog pitanja i zašto.
Seidel&Sohn 1913. Zagreb 1935., str. 37.
Diplomatieski dokumenti po namesata na 11 libro verde. Documenti diplomatici
Blgarija v evropejskata vojna. T. 1. I913.-1915. presentati al parlamento Italiano dal ministro
(Sofija 1920.) degli Affari Esteri Sonninonella seduta del
Diplomatische Aktenstiicke betr. Bosnien und 20. maggio 1915. Roma
die Herzegovina. Okt. 1908. bis Juni 1909. I m m a n u e 1 : Der Balkankrieg 191 2.
Wien, 1909.2° 1913. Berlm 1913. 5 sv. s kartama.
Diplomatische Aktenstiicke betr. die Ereignisse Influsso della cultura ungherese sui Croati.
am Balkan. 13. Aug. 1912. bis 6. Nov. 1913. Budapest 1941.
Wien 1914. 4° Inostrani: Habsburška balkanska
Diplomatische Aktenstiicke iiber die politika. Srpski književni glasnik 1929.
Reformaktion in Mazedonien 1906. — 1907. XXVI., str. 468, 552. 627.
Wien 1907.4° 1 st in. a, jedan prilog najnovijoj istoriji srpske
Documents diplomatiques francais 1871 — stranke na Primorju. Zadar 1907., str. 33.
1914. 3 serije. Pariš od 1929. 1. T.: Le probleme italo slave. Pariš
Documents diplomatiques secrets russes 1916.
1914— 1917. Pariš 1928. Italiae Croazia. Roma 1942.
Dokumente zu Jugoslawiens Aussenpolitik, u Italicus: Italiens Dreibundpolitik 1870.
Berliner Monatshefte. srpanj 194 459 str. 1 .,
— 1896. Munchen 1928.
Dr. S v. K.: Srpsko Hrvatski spor i Italicus Senator: La question de l'Adriatique.
slavenstvo. Prikaz razprave Stjepana Radia u Rome 1916,
Izvestia St. Peterbg. Slavjanskago blagotv. 1. V.: Germanstvi i njegov upliv na Hrvatstvo u
obeštestva No. 1. Zagreb 1902. Hrv. Smotra, srednjem veku. Ljubljana 1879.
far. 21. Izvještaj opšte organizacije ujedinjene srpsko-
Ein Abgeordneter: Die tangente fttr die htvatsko-slovenake akademske omladine u
autonomen Bedurfhisse Krotien-Slawoniens. Švajcarskoj. Lausanne 1919., str. 36 (ir.).
Agram 1881., str. 45. Javno mnenje o kortkordaru. Izdanje
Ein C r oa t e: Der Alte Verband und der neue »Samouprave«, Beograd 1937., str. 195.
Ausgleich Croatiens mit Ungam. Wien 1868.. J. P.: Die ldee der Gleichbereehtigung.
str. 24. Zagreb 1861., str. 67.
Ein Sudslave; Die nationale Abgrenzung im J. S.: Narodni pokret u Hrvatskoj u prvoj

Siiden. Zagreb 1917., str. 40. polovici 19. stoljea, Zagreb 1909., str. 61.
Elf Jahre Balkan. Erinnerung eines preuss. Jugoslavikus: Borba Slovenaca za Jugoslaviju.
Offiziers aus den Jahren 1876-1887. Bresslau, Beograd 1934 (ir.).
Kem 1889.4°, 489 str. J u s t i t i a m populis nostris, pcreat pax
Godišnjak banske vlasti banovine dictatorie facta. Berlin 1933., str. 84.
Hrvatske. Zagreb 1940. ? Kk a v bi imao biti savez medju
a
Gouveroement du Monteneg r o: Documents kraljevinom Hrvatskom Slavonijom i i

suratrocrtes serbe au Montenegro. Rome 1920. kraljevinom Ugarskom a obzirom na

Gouveroement du Monieneg r o: Le medjusobne njihove odnošaje. Be 1865., str.

Montenegro devant la Societe des Nations. 16.

Rome 1920. Kastav i kastavstina (Razni pisci). Samobor
Gouveroement du Monteneg r o: Le 1931., str. 183.
Montenegro devant la Conference de la Paix, Katoliki episkopat svojim sveenicima.
1—3. Pariš 1919. Zagreb 1938.. str. 14.
Govori hrvatskih delegata na zajednikom K r f s k a konferencija. Beleske sa sednice
saboru u Budimpešti. Zagreb 1907. Str. 64. vlade kraljevine Srbije i predstavnika
Histortcus: Hrvatska Bosna, Zagreb 1907. jugoslavenskog odbora. Beograd 1924., str.

Savremenik. 162.
Historicus: jugoslovenski odnosi. Niš 1915., Kriegs-Archiv: Die Occupation Bosniens
(ir.) und der Herzegovvina. VVien 1878., str. 369.
Hrvatska Bosna. Mi i oni tamo Sarajevo 1907. Kroatien baut auf. Zagreb 1943.
Kroa und dessen Beziehungen zu
l i e n
Hrvatska politika i kultura u XIX vieku. Bosnien, von einem kroatischen Abgeordneten.
Zaureb 1900. . VVien 1909.
64
 Krv je progovorila. Razprave lanci o i Odbor prebeglih Hrišana: Spomenica
podrietlu i životu Hrvata islamske vjere. hrišanskim garantnim velikim silama o
Sarajevo, 1942., str. 114. položaju j stradanju Hrišana u Bosni. Novi Sad 1
La question de l'orient et 1' Aliemagne. (Revue 1874. Letopis M. S. (iril.).
de deux Blondes 1.8.1 876, str. 704.) Od jednog Islama: Stradanja muhamedanska u
Le Bul letin Yougoslave (1915—1918), Bosni i Hercegovini, (ir.).
Comite Yougoslave. 17rueCadet. Odjek srpskog pravoslavnog sveštenstva iz 1
Legami storici magiaro-croati. Budapest Bosne i Hercegovine. Novisad, 1 899. (ir.)
1941., Bela Poganv. Osterreich und die kroatisehe Frage. Triest
Le littoral de I'Adriatique, (Gavazzi. Sisic, 1883., str: 24.
Vodnik. Lukas.) Zagreb 1919. Osterreisch - Ungarische Rotbuch.
L e livre bleu serbe. Pariš 1914. Diplomatische Aktenstucke betreffend die
Le programme Yougoslave. Pariš, Plon, Beziehungen Osterrekh-Ungam zu ltalien in der
NourritetCie 1918. Zeit vom20.juli 1914. bis 23 Mai 1915., Wien
Le recrutement force des Serbes pour les 1915.
Buigares, Protestations publiques de Geneve Panslavism and Germanism. London 1848.
et Lausanne. Geneve 1917.. str. 39. Pisma Jovana Ristia Filipu Hristiu od 1870.
Le role de la France dans l'annexion forcee du do 1873. i od 878. do 880. Srpska kr.
1 1

Montenegro. Rome 1921. akademija, knj. XX. Beograd 1931, 8°, 287
L'e x - r o i Nicolas de Montenegro et sa (ir.).
cour. Saravevo 1919.. str. 44. P. O.: Stara Srbija i Arbanasi. Beograd 1904.
L'interven to dell'ltalia nei documenti (ir.), str. 78.
segreti del Intesa. Milano 1925. Pokori i lažna izmotavanja herceg-bosanske
L'U n i t e Yougoslave. (Manifeste de uprave. Novisad 1899. (ir.).
laJeunesse serbe. croate et slovene reunie) Povijest hrvatskih iemalja Bosne i

Pariš, Plon-Nourrit 1915. Hercegovine 1. Sarajevo 1942., str. 853.

"Lupo della Mon t a g n a« ; II Trentino, Proganjanje islamskog naroda u Herceg-Bosni.
la Venezia Giulia e la Dalmazia nel risorgimento Novisad 1900. (ir.).
italiano. Milano 1914. Con prefizione del Raki-Strossmayer, Korespodencija. Knjiga
Salvalore Barzilai. prva — etvrta Jug. akademija. Razliite godine.
Memorandumi predstavnika i zastupnika Razmišljaji i istina. Odgovor na
muslimanskog naroda okupiranih zemalja Pavlinovieve Hrvatske razmišljaje. Zadar 1 889.
podneseni Nj. V. cant i kralju Franji Josipu Refutatio opusculi de jure voti nobilibus in
1. 10. juna 1901. u Beu i memorandumi regnum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae
podneseni Nj. Pr. Ministru congregationibus competentis. Posonii 1844,
Kalaju 19. decembra 1900. u Sarajevo. Novi str. 28.
Sad, 1901. (ir,). S. B.; Kratki preg!ed,.hrvatskog idealizma i

M. D. M.: Balkanska ravnoteža. Beograd velikosrpske ideje od Vuka Karadžia do naših

(ir.). dana. Koprivnica 1927. (Pretiskano iz

M pl. P: Austro-Magjarija i naša ekonomska "Obzora")

podredjenost. Zagreb 1903., str. 31. S e r v a. London, Gale & Polden 1 907.
i

M. T.: Austro-Ugarska protiv svojih S.H.S. Ženevska konvencija o jugoslavenskom

podanika. Niš 1915., 48 (ir.) str. ujedinjenju. Geneve 1918., str. 80 (ir.).
Nacrt ustava nsrodnog kluba. Zagreb 1921, Slawen, Russen, Germanen. Ihre gegenseitigen
str. 45. Verhaltnisse in der Gegenvvart und Zukunft.
J
Najnoviji zulumi u Bosni Hercegovini i Leipzig 1843.
I-1V.Novisad 1899. (ir.). Spisi muhamedanske narodne deputacije iz
Narodna moralna snaga južnih Slavenah i Hercegovine. 1 899. (ir.)
hrvatske politike stranke. Zagreb 1865., str. 13. Spomenica o srpskom pravoslavnom
Narodnilist. Jubilarni broj. Zadar 1912. vladianstvu pakrakom. Novisad 1930.
Narodni prijatelj: Narod njegovi ugnjetai. i Spomen knjiga. - Klai dr. Miho. Spljei
Beograd 1911. (ir.). 1897., str. 356.~
Naši u Austro-Ugarskoj. Solun 1917. Spomen knjiga "Obzora". Zagreb 1936..
N e k o 1 k o stranica iz krvavog albuma
i str. 326.
Karadordevia. Rim 1921. Spomen-knjiga prve obljetnice Nezavisne
Oevidac: 29. srpanj 1845. Sisak 1870., Driave Hrvatske, 1 94 1
.-- 1 942. STr. 381.
r? str. 47. Iz Srbobrana: Gundulieva slava - srpska
65
slava.Zagreb J893., str. 130 (ir.)
Srpsko-austrijski evropski rat. Knjiga druga,
i

Englezka diplomatska prepiska. Niš 1914. (ir.).

Starevieva hrvatska stranka prava. Zagreb
1907., str. 64.
Starinom Bošnjak: Ili k srbstvu ili k hrvatstvu?
Zagreb 1899.
Stari Saborlija: Dole obrazinu dr. Emilijane pl.
Radiu. Panevo 1883., str. 54 (ir).
Studenti o dru Antunu Radiu. Zagreb 1940.,
str. 138.
Š i Fra M.: Kratak osvrt na stariju hrvatsku
književnost u Bosni i Her-cegovini. Senj 1888.
Novi prijatelj Bosne.
The Southern Slav Librarv, London 1916. A
sketch of Southern Slav Historv.
The Southern Slav Librarv, London 1916.
Politicaland Social Conditions in Slovene Lands
he Southern Slav Librarv, London 1916.
The Southern Slav Culture
The Southern Slav Librarv, London 1916.
The Southem Slavs: Land and People .

The Southem Slav Librarv, London 1916.

The Southem Slav Programme.
The Southern Slav Librarv, London 1916.
ldea of Southem Slav Unitv.
Tvrdko: Budui bosanski sabor, Zagreb 1 908.
Zvono.
T. —
Y.: Le Problems italo-slave. Pariš Plon-
Nourrit t915.
Unsere Croatis: Response ad opera de Croatia
& Slavonia per Georgium Fejer & Georgium
Gvurikovits. Zagrabiae 1847., str. 188.
V d c u s: Kroatien im Jahre 1907. 1908.
e r i i

Budapest 1909., str. 45.

V e r t a s: Današnja Bugarska i njene
i

pretenzije. Beograd (ir.).

V i g il a n s: Italija pruža ruku. Zagreb 1936..
str. 32.
Vojvodina od najstarijih vremena do velike
seobe. Izdanje istokog društva u Novom Sadu.
Novisad 1939. (ir.).
Vor dem Abschluss der Balkankrise. Polit.
Bilanz Oesteneich-Ungams. Leipzig, Dieterich
1913.8°
W e i s s b u c h Nr. 7: Dokumente zum
Konflikt mit Jugoslavvien und Griechenland.
Berlin 1941.
Za našu Rijeku! Jutarnji List 1921 (lanci). .

X: Županija varaždinska magjaromanija u i

Hrvatskoj i Slavoniji Zagreb 1865., str. 25.

66
 7

1 .1

KAZALO IMENA A

u
AdelungF.; 190,434 Bartoli;106,437
Aehrenfeld Mosig v.; 192 Bašagi, (Redžepaši) Safvelbeg; 432 1
Aehrenthal; 270, 271, 272, 303,354 Battenberg; 292 J
Ajni Alija; 388 Batthyani; 95, 268 269, 273
Aksakov; 157 Baumeister L. Ch.; 191
Albrecht Austrijski; 21, 23 Beaux; 417 1
Aleksandar Karaorevi; 76, 416
Aleksandar Veliki; 4, 129
Beck;259, 341, 363 A
BedekoviK.; 243
Aleksandra Pavlovna; 73 BegoviN.; 197,434
Aleksije HI; 58 Bligel Stephan; 431
Alogobotur; 84 Bela II.; 17
Altoinan; 62, 109 Bela III. Sliepi; 19, 86
Altomanovi; 4 1 Beneikt dr. Moritz; 293, 307, 354
Amico I. Giovinazza; 16
Amurat; 176
Berard; 207
Berchtold; 154
n i

Anasov; 220 Berendsohn; 290 ..i

Andrassy J.; 205,260, 283, 350 Berislavii; 95
Andri, dr.; 425 Bernatzik; 423, 435
Andrija U.; 21, 54, 559, 273 Beust; 283
Andrija HL; 21,430 Biedermann; 416, 433
Andrija Dandolo; 58 Bilinski L.; 274, 275
Andronik II. (Paleolog); 59, 61 Bismarck; 205
Angeli; 109, 417 "1
Bjelovui Nikola; 426 _i
Angelis; 62 Blagaji; 95
Ankwicz; 419 Biaškovi Fabijan; 250, 251
J
Antonije, patriarh: 174 Blumschli; 208
Antonio Udina Burbur; 1 8 Bodin; 48, 187
Anžuvinci; 21, 24, 58, 94, 276 Bogdan Milica, majka A. Starevia; 241
Arkadije; 13 Bogievi V.; 437
Arpadovii; 18, 19, 20, 26, 58, 94, 275 Bogovi Mirko; 39
Arsen; bugarski car; 56 Bogumil (pop); 88,317
Arsenij, monah; 56 Boguslavvski; 429
Arsenije Crnojevi (111): 66, 69, 169, 178. 180, Bombelles Marko; 364
188,277 Bonifacije VII].; 134. 135
Arsenije Crnojevi (IV.); 180, 220, 221, 222 Bovi; 91, 92
Atanazije, metropilit; 143, 158 Boris Godunov; 58 1

Boselli; 381
Bach; 39, 40, 240 Branimir; 13, 123
Badovinac Nikola; 261 Brankovi orde; 181. 223
Baerenreither; 153. 217. 270, 295, 302, 390. 425, Brankovi Vuk; 62
433 Braslav; 17
Bajamonli: 257 Brašni M.; 430
Bajazir 1.; 67 Braunschvvcig-BIankenburg Jelisava Kristina; 35
Bakoti lgnjal; 250 Bressnitz: 365, 367
Bakunin; 263 Bressnitz-Svdaev; 365
BalaSa (grof); 37 Brli; 240
Bali; 335 Briickner E.: 437
Balša; 62, 109 Brunswik; 434
Balšii; 63, 4 7 1 Buchlau; 271
Balugdži; 213 Bula Gajo; 257
i

Barievi Filip; 241 Bunjik; 226

f '!
 1

Burgess J. W.; 376, 437 Dušan (Silni); 52, 53, 60, 67, 78, 109, 163. 164,
Burian pi. Rajics Stj.; 266. 268, 273, 274, 275, 326 165,166,178,200,292.298,382
Bužan; 226
onovi: 214
Cedren; 45, 83 ordevi Vladan; 82, 203, 283, 284, 289, 290,
Cerularije; 1 30 307, 308. 309, 314. 334, 356, 362, 382, 390,
Chaniberlain Honston Slewarl; 419, 434 402, 422, 436
Charmatz Rudolf; 39. 436 Duki A.; 178
Chelicky Petar; 90 urad (despot); 66
Chlumecky Leopold; 266, 294. 295 urdevi Vaso; 248. 376
Chorin Franjo: 273
Cippico; 250 Engel johann Chrislian v.; 81, 82. 124, 181. 431
Crenevville; 362, 387, 427, 433. 437 Erdody 1.: 228. 250
Crnojevi v. Arsenije Crnojevi Esterhazy Emerich grof; 36, 228
Crnojevii; 63 Eudoksija; 58
CsSnyi; 229 Eugen Savojski; 1 15, 220, 223
uvaj; 304, 357.359
Cviji J. 82, 138,308,309.314.317.356,359. Faliero Ordelato dužd; 91, 381. 420
365, 366, 368, 374. 387, 402, 426, 436 Fallmerayer; 143, 144. 145. 152, 156, 182. 433
Cvjetkovi B.; 430 Fatih Mehmed; 100
Feodor Rurikovac; 158
aslav: 48, 87. 1 12. 187. 277 Ferdinand IV.; 30
ingrija Pero; 346 Ferdinand Habsburški; 151, 218. 229, 253,408,
421
irit, apostol; 197 Ferdinand, knez bugarski; 213
Fiedler;221,434
Dalimil; 425 Filipovi Josip, general; 260, 261, 262, 284
Dandolo Emerik; 51 Filipovi Ivan; 39
Dandolo Vincencije; 25 I Finfay: 152,433
Danii .; 338, 347. 436 Flavije Blondo; 45, S3
Dardalija; 220 Florinski; 125,358
David Antun; 245. 246 Fliigel; 432
Davidovi Ljuba; 43 1 Focije; 15, 130
Deak Franjo; 41, 243. 281, 286, 288. 291, 41 Foerster F. W. 437
Dean; 418 Folnegovi P.; 265
Dejanovi 62. 109.418 Foscari; 381
Derenin; 276, 436 Fournier A.; 435
Deškovi; 256 Frank; 242. 340. 344, 348, 425
Deželi uro; 432 Frankopan (knez); 276
Dimitrije (Homatian); 55, 61 Frankopani; 24. 95
Dimilrije, sin sestre B.Godunova: 158 Franjo (car austrijski); 250. 408
Dioklecijan; 15 Franjo Ferdinand; 364
Dobromir Streza; 54 Franjo Josip 1.; 232, 260, 338. 408
Dobrovsky; 190, 194,197.262,290,291.320. Fridrik Barbarosa 50
333; 342 Fridrik IV.; 98
Ddberitz;271 Friedjung; 228, 266, 294, 300, 304, 309, 350, 356,
Doji; 359 422,425, 435
Domagoj: 13 Funder; 302, 436
Dora d'lstria; 153
Doroti: 250 Gaj Ljudevit; 37, 227, 319, 335
Dragani; 250 Garašanin; 204
Dragaš: 62. 109,418 Gavella; 329
Draškovt; 243 Gavrilo 267
Draškovi Janko, groi": 38. 95 Gavrilovi: 431
Drinowski: 353 Gebhardi L. A.; 124, 181
Držislavii; !7
Dtii N-; 433
Dukljanin; 277
Dummler E.; 84. 123.315.429
 1 1 7

Gerasim; 194 Inocentiie XI; 220

1
Gfrorer; 83, 128, 152, 236, 237, 309, 406, 407, 414, Irena (carica); 6
433 Irena, žena F. Rurikovca; 158
Ghika Elena; 153 Ivan Cimisk; 48
Ghika Georgije; 290 Ivan III.; 130
Giessl; 306 Ivan IV.; 13 ,J
Giskara 154,256 Ivan Tesalski: 59
GluckL.;432 lvic Aleksa; 431
Gopevi 436
Spiridion;
Gottfried Vendomski; 135 Jagelovii; 23
Grassl Georgr 43 Jagi Vatroslav; 262. 318
Grgur VII.; 16, 134,406 Jan Sobjeski; 220
Grimm; 194
Grota; 125
Jankovic grof Julije; 240. 243
Jankovic Stojan; 115
1
Januškevi; 424 ij
Griinberg; 155,295.436
Grilnhut; 295 Jastrebov;212
Gržeti N; 429 Jeftanovi Antun; 200 rt
Gudemus Emst; 427 Jeftanovi Gligorije; 154, 210
Gumplovicz; 429 Jelai Josip grof; 39. 227. 231, 246, 253, 260, 422 J
Gyulaj; 347 Jelena, sestra Ladislava sv.; 1
Jeleni Julijan; 432
Habsburgovci; 24. 25, 29, 31, 35. 218. 222, 274. Jelisava; 59
298. 333 Jelisava Kumanka; 59
Hadrijan IV.; 134 Jeremija, pop; 88
Hadži-kalfa; 388 Jireek Konstantin; 106, 125, 192. 314.415,416.
Hadži Mustafa-paša; 71
ladži-Lojo; 260
431,433
Joanikije, nadbiskup; 61
1
I

Hadži-Risti Risto; 200 Jorga N.; 431 J

Hadži-Risti Vaso: 200 Josip I.: 35
Hafiz-paša; 73 Josip II.; 37. 225,278 "1
Handel Freiherr 343 Josip, nadvojvoda; 250
Harden Maksunilijan: 185 Josipovi Antun pl;;38
Harpf; 433 Joši; 335
Haulik; 226, 228 Jourquire Vicomte de la; 151
Hegediis R.; 437 Jovan, m. b. arhiepiskop peki; 78 1

Hcllenbacb; 240 Jovanovi, metropolita; 69, 199

Helfert; 82, 84, 152, 260. 432 Jovanovi Pavle; 204, 248
HenriklV.; 17 JukiLuka; 335. 259
Henlschel W.; 184. 187, 434 Juraj 1. Terterij; 59
HerkaIoiT.;261.434 Jurici dr.; 334. 367. 436 .

Hicela; 16 Justinian; 136.407,429

Hildebrand: 16, 134
Hildeburghausen; 32 Kaclerovi; 308
HilferdingA.;66, 125 Kaii; 196
Hohenvvarf; 241 Kai-Mioši Andrija; 196
Honorije; 13 Kalif Šerif-paša; 151, 152
Honorije 111; 55 Kalislo, palriarh; 61
Horval Ivaniš; 99 Kallay B-; 58. 75, 78. 82, 138, 140, 145,
HorvalR.; 238. 430.435 262, 266. 283, 286. 287, 294, 295. 296, 299,
Horval Slj.; 279, 280. 435 325, 326. 343,416, 419, 422.431
Hrabovsky; 228, 229 Kalojan; 168
Ilrebeljanovi; 62, 109.418 Karaordc; 72, 73, 74, 224, 314, 3 19, 320
Hrvoje Hrvatini: 98 Kanidordevii; 72, 208, 2 13, 214, 215, 299, 343,
I Iunfalvy; 424, 437 349. 382
Hunyady .(.; 283 Karadži (Stefanovi) V.: 70, 189, 193, 199,
231. 237. 256. 285. 291. 314. 318, 319, 320,
lblcr.l.i;437 420. 434
Igelslrum; 264 Karano-Tvrlkovi Pavao; 123, 181
Inocencije III.; 134
 1 1

Karapet Ter. M.; 431 Kulmer F.; 227, 230

Karalsony; 372 Kuripeši; 104, 121.432
Karli P.: 435 Kurtovi Šukrija; 3 1 3, 434, 436
Karlo, car: 423 Kušlan Dragojlo: 228
Karlo Draki: 22 KvaternikE.: 240, 241,435
Karlo V.: 218
Karlo VI.: 35 Ladislav IV. Kumanac: 21
Karlo Roberlo: 21, 22, 93, 94, 415 Ladislav Napaljski: 22
Karlo Veliki: 130, 134 Ladislav IV. Posthumus: 23
Katarina, žena Stjepana Dragutina: 59 Ladislav Sveti: 17
Katarina II.: 161, 190. 191 Lakatoš Josip, 435
Katkov: 157 Lapenna; 256
Keglevii: 95 Laser. 201
Kellen 255 Laskarin Teodor: 54
Kendželi: 265 Lav Filozof: 733
KhevenhOIler: 292 Lazar, knez: 62, 66, 67, 164
Khuen (Heervvarv); 202, 246. 247. 248.258, 264, Lazarevi orde: 67
265, 286. 287. 294, 297. 299. 301, 304. 325, 327, Lazie Sima Lukin: 196. 197, 328,434
328, 330. 339. 340. 343. 343, 353. 354, 357, 373, 1 .enel Waller: 430
376, 377,411.420.422,423 Leonlll.; 130
Kinnainos loannes: 83 Leopold; 178. 180, 186
Kir Filip: 176 Leskien A.: 291, 320, 324, 436
Kiril; 116 Letica; 154
Kirinski: 202 LeuthnerK.; 158, 159.433
Kisi V.: 435 Lonyai: 243
Kjellen R.; 306. 436 Luccari:418
Klai: 36. 82 Lucifer: 89
Klai M.: 254. 256, 285 Lucius; 111,418
Klai Vj.: 429. 430, 436 Lukeši: 330
Kneževi, metropit.: 256 Luksemburgovci: 22
Knianin; 231. 232, 282. 283 Lupiš; 426
Kohari J: 430
Kohll.H. 290.291 Ljubibrali L: 22
KolIarJan: 189 Ljubibrati Petar: 221
Koloman: 19.86. 91, 275. 361, 362, 419 Ljubi 258,430
Koloni Leopold: 230 Ljubiša: 201
Kolonii: 95 Ljubuški, pater: 165
Komlossy:94. 99. 316. 431 Ljudevit Panonski: 12
Kornneni: 17.47. 49, 50. 51. 91. 315. 380 Ljudevit I. Veliki: 22, 23, 430
Komnen Mamiel: 50, 83. 92. 166 Konstantin (I.): 130. Ljudevit Viliin Badenski: 220
131.418
Konstantin XI.: 130 Majkov: 125
Konstantin Poriirogenet: 11.83, 123. 124,192.283.314. Maver: 237. 435
320 Maverhoffer; 232
Kopitar: 181.290.319 Makanec dr.: 262
Kosaca Slj.: 98 Makarije:66, 173. 174
Kossuth Franjo: 347. 348. 350. 410 Kossuth L-: 226. 227. Maksimilijan: 67. 218
230. 278-288. 299. 352. 4 10. 4 1 MallotHector:207
Kotromanovii: 97. 12 I Mamula: 253
Kovaevi Milan: 335. 343. 415. 437 Mandi Mili.: 435
Kragujcvi: 199 Mandi Nikola; 265
Kralj Milan: 74. 212.2)3 Marczali Henrik: 423
Krause:84. 123 MaretiT.; 196. 197
Krelschmavr: 437 Marija Paleolog: 416
Kropa: 62," 109.417 Marija Tarezija 119. 152
Kubral: 46 Marjanovi Milan: 359. 436. 437
Kukuljevi Ivan: 111. 199. 227.230.415.417 Markovi Boza: 302
Kukuljevi Milutin pl.: 261 Mannont: 251. 252
Kulin: 92
 1 1

~~5 J

Nemanjii: 49-59, 88, 89. 108, 111, 1 12, 1 13, 141, 1

Marti fra Grga: 261 163, 187,321, 331,382,415 vi
Maran, fra 369 Nenadovi Matija; 231
Masarvk; 301, 302, 342, 355 Nestor; 149, 197,333
Mali; 256 Nicolai Friedrich; 191 1
Matijaš (Malija) Korvin; 23, 25, 114,280 Niederle; 193
Maver Martin: 297 Niketes; 48
Mazzura Š.; 436 Niketi Pet. M.: 203. 434
Mazurani Ivan: 186, 202, 243—246, 248. 384. 294, Nikola IV. (papa); 21
325, 326, 329. 336, 340, 360, 406, 418,
Mazurani Vladimir 261, 418
420 422, 434 Nikola crnogorski knez; 203, 214
Nikola Iloki: 23
]
Medakovi Bogdan; 376, 425 Nikoli; 262, 286, 302
Meduni; 243 Nodilo Nadko: 255, 429 H
Mehmed Fatih; 100 Norden W.; 433
Mehmed Sokolovi; 66, 173. 174, 433, 434 Novakovi Stojan; 308, 431
Mehmed Vedžihi-paša; 335
Mcsi M.; 430 Obradovi Dositej; 70. 198
MeUemich; 335 Obren;74 ~i

Metod, apost.: 197 Obrenovii; 77. 203. 287 J

Mihajlo, knez; 198. 203, 212, 383 Obrenovi Miloš; 74, 165
Mihanovi; 330 Odoaker; 129
Mikašinovi: 187 Olivera; 67 H
Mikloši Franjo: 119, 121, 122, 124. 173,181,192,
291, 315, 318, 320, 322. 418, 432. 436
Omega; 236, 259, 363, 435
Orbini; 181
J
Mileli Svetozar; 239, 436 Orši: 243
Milica, carica; 67 Osman; 174 i
Mili V.; 254. 345, 350, 425, 436 Osman-paša; 200
MilobarFran v. Petriniensis Oton; 134 J
Milojevi M. S.: 196, 434 Qžegovi; 226
Miloš: 66, 165
Milutin: 59 Paleolog; 60
Miroslav: 50 Paleolog Mihajlo; 51
Miškatovi; 336 Paleolog Sofija; 130
Mhrinovi D.; 359, 437 Pasquali; 251
Mladen Šubi: 21. 22, 60. 93 Pasvan-oglu: 7
Mojsije; 134 PašiN: 213
Monli Lovro; 399 Patron Baudan Charles Frederic de: 191
Morosini Tomasina: 2 Pauler: 372
Morpurgo: 256 PavaolII; 218
Mrazovi dr., 245 Pavao Bribirski: 21
Mmjavac; 62 Pavlinovi Mihovil; 201, 202, 254, 257,434
Mmjavevi Uglješa: 62 Pavlovi Nikola; 200
Mmjavi; 62 Pavlovna Aleksandra: 73
"i
Munin: 437 Pejaevi Julije: 243, 286
Murat; 66, 67. 153 Pejaevi: Ladislav; 243, 245, 246
Musa: 68 Pejaevi Teodor: 302. 327, 348, 349. 420
Mussafia: 385 Pejaevi-V jroviliki Franjo. 24, 181 1

Muslala Kopruli.: 220 Pelagi Vaso; 200

Mušicki: 202 Pellegrini-Danieli; 296. 436
Muller: 102. 218 Perciuli: 115
Miiller A.: 432 Perovi Scrafim: 265
284—287, 291, 372.
Pestv; 41 1. 423, 425. 435
Napoleon; 38, 250. 251. 252. 333. 380 Pelar Karadordevt; 213
Nardclli: 259 Petar Krešimir; 16
Naumann F 374 437: Petarll. Orseolo: 16
Nelipi (Nelepi): 22 Petar Petrovi-Njegoš 186, 211. 382
Nelipii: 24. 95 Pelar 1. Petrovi-Pelraki; 170, 171
Neniani: 122. 432 Pelar Svai: 16. 91
Nemarna: 50 57.66,415

u
 1 8 7

m
Riva; 251
Petar Veliki: 161,207,305 Rodi:201
Petranovi dr. B.; 182.432 Rotbuch: 433
Petranovi Teodor: 100, 256 Roth;231
Pelrarca; 436 Rudolf Habsburžki; 21
Petriniensis dr. (prof. Milobar): 82. 105.117.126.266. Rudolf (prieslolonasijednik): 364
275,417,431 Rukavina; 250, 251
Petronije: 72 Ruvarac Ilarion: 418, 434. 436
Pelrovi Danilo: 151, 214. 256 Ržiga; 192
Picot: 185
Pichler: 152.171.433 Sallopek; 229
Pio II.; 102 Samassa: 233. 365. 368, 374, 435
Piroanac Milan: 287. 350 Sava (sv.): 54—57, 63, 65. 66, 93, 99, 1 13, 163, 164, 173,
Pitacca: 426 416, 431
Platon: 129 SaxCarlRitter;431
Plemi ).; 36 Scvlices: 45
Podgorianin Sofronije; 221 Schmerling; 40
Pogledi; 243 Scbaeller A.; 434
PoliM.;434 SchnellerHans:208
Polonvo: 268 Schvvarzenberg Karl: 364
Popari B.: 430 Schwicker Slj.; 26, 180, 1S7. 222, 277, 326. 424, 430, 431
Popov: 125 Scotus Viator v. Selon Watson
Popovi: 24 Sedeslav: 13, 15,97
Porfirogenel Konslanlin; 13. 43. 44, 45, 83, 84. Seeck O.; 429
123. 124. 125. 178. 182. 193 194. 314.320 Segher Malo: 430
Potonjak Franko; 351. 357. 425. 436 Seifert; 433

Prelog; 432 Selim II: 116

Pribievi Milan: 359. 437 Selim Hl: 71. 73
Pribievi Svetozar: 351. 369 Serti Josip: 261
Prodan I.: 257 Selon Watson: I. 204. 230. 242. 243. 246. 247, 266,
Prohaska Dragan; 103, 195.431.434 271, 292. 293. 300, 302. 303. 304, 309. 311. 312,
Proti Slojan; 308, 309 313, 337. 340. 343. 348 350. 355. 356. 364. 367,
Psendoizidor; 4 1 377^ 403. 415, 421. 424. 425, 426,435
PuciMedo: 124. 181 Shek: 273. 432
Sieger R.: 400
Raki Franjo: 83. 182. 243. 337. 338. 430. 432. 433. 436 Sigismund Luksemburgovae; 23. 26
Radelzkv: 230 Simeun (Nemanja); 54
Radi Slj.: 327, 371 Simeun, pelr. tm.; 61
Radoslav: 55, 59 Simeun Uroš Paleolog; 62
Radul: 220 Simeun Veliki, bug. car: 46. 47, 84
Raimondus de Agiles: 1 Simonida: 59. 61. 416
Rajai Josip: 199. 228. 231. 232 Skerlecz; 359
Raji.).;81. 124. 181. 182. 196. 198.318 SkerliJ.;359.362,437
Rajkovi uro; 200 Skrejšovski: 422
240
Rakijaš: Slavi 16
Rakoczv: 36, 220. 221 Smiiklas T.: 196.237,429.430
Rakodczav: 357 Smodlaka: 258. 259. 343. 362
Rambcrg R: 246 SombanVk'.; 20. 181 188.424.434
Ranke L. v.. 75 ,82. 133. 413. 431 Sosnoskv: 224. 435 J
Raslislav (Raslko): 54 Spalajko'vi M. 20?! 206-210. 269. 270. 290,295—
Rauch Leon.: 240. 243. 300. 30L 303. 422 299. 302— 30S. 309, 314. 349, 350. 351. 354. 357
Rauch Pavao: 303. 308 Springer:233,4l5.435
435
Raiiler: Sracimir; 50
Ravenjanin Ivan; 436 Stadler: 265. 272. 273. 351, 405. 433
RedslobR.:437
Reichhcrzen 243
Rennei 229 :

Rinna; 25i
Risti '}.: 232. 282. 350. 416. 421. 435
 5 .

ii

, i

1
J
1

Supljikac;231, 232
1
Slanojevi S.': 59, 174. 176. 177. 182, 198 399, 212, Šurmin; 322, 436
213, 3I4J50. 360, 361, 369,371,402,418,431
Starevi dr. Ante: 40, 51. 83. 200. 201,204, Taafe; 236, 286
240—246, 257, 263. 265 273, 287 294. 300, 30 1 l"attenbach: 220 1
316. 327, 335, 337. 339. 340. 3-52. 344, 351. 354, Taube: 1 19 J
362, 427. 434, 439- TauskH.:418. 435
Starcevi David; 297 Teodor; 61, 74
Slarevi Jakov,
Sleinbeiss: 427
otac A. Starevia; 241 Teodora: 416
Tetetleni;4U
1
Stevan (sin Lazarev) Lazarevi: 66 Teodozije: 13
Stjepan: 54. 55, 58 Thalloczv Ludwig: 95, 121, 172, 422, 431
Stjepan 17.91 Thiers; 208, 292
11.:

Stjepan V.: 59 Thugul; 250, 251. 254. 255. 258. 281, 288, 299, 363. 407. 1
Stjepan Dragutin: 59, 112.415 408,409.410 J
Stjepan Dušan v. Dušan Silni, car Thum grof: 251, 252
Stjepan Filozof: 133
Stjepan Kosaca: 98
Tihomir, 50
Timurlenk; 67
o [

Stjepan Kotroinani: 93 Tisza Koloman: 296

Stjepan, nadvojvoda, palatin; 227 Tkali; 430
Stjepan Prvovjenani: 52-58. 415. 416 Todorovi; 232
Stjepan Radoslav; 4 1 Tokolv Emerik; 36 1
Stjepan sv.: 278
Stjepan Tomaševi: 102, 417
ToIstoj;321
Tomašic Franjo pl.; 252
J
Stjepan Tvrdko: 97. 98, 99. 33! Tomaši Nikola (ban): 172.304,357
Sljepan Uroš: 415 Toniaseo Nikola: 255
Stjepan Uroš II. (Mil.): 59, 60. 166. 331. Tomi Jaša; 3 1 7. 424
Sljepan Uroš III.: 4 16 Tomislav: 14,315.430
Stjepan IV. (Mil.): 59 Topija;62, 109,417
Stjepan Vladislav; 415 Tripkovi; 254 "1
Stojadinovi; 1 S7 Tmski; 243
Stojanovi Ljuba: 308 Trumbi A.: 257, 345, 375, 425 :i
Stojanovi N.: 334, 342. 371.436 Tuel Benjamin: 111,184, 185
Stratico: 251 Turba; 36. 429
'"i
Slratimirovi: 73. 179. 231. 327. 416 Tvrtkovi Ivan; 434
Strohal: 106 :i

vji
Slrossmaver J. J.: 140. 157. 242. 243. 247. 335-340. 353. Ulfila: 197
425 Uroš: 62.416
Sturm: 236 Uroš II.; 59, 61
Suboti Jovan: 198 Uroš IV. Mil.: 59
Suhomlinov: 424 Uroš Simeun; 62 J
Šupilo: 268. 30i. 308. 351. 360. 369. 426 437 Utješinovi-Martinusius Juraj; 423
Suppe: 251
Svjaloslav: 48 Vaclav sv.; 235
Szalmary: 373 Vakaovi A.: 243 ej
Szechenvi Stjepan: 279 Valemijan IV.: 13
Szlavy Josip pl.: 261. 262 Vaniek Fr.: 430
Veldendr. Fr.;415
Šafarik P. J.: 43. 124. 189-200. 207. 209. 231. 262. Vesni Milcnko: 215, 309. 375
29CT29I. 320. 333. 338. 342. 375. 425. 429. 434 Vi im: 271
I

Šegvi Kerubin: 435 Virchou- Rudolf: 418

Serif-pasa 1 52 Vizonlaj; 273
Šimek Maksimilijan: 81. 10-1. 431 Vladislav II, lagelo: 25
Šisic: 360. 429. 430. 437 Vladislav Poljski; 23
Šokevi (ban): 40 Vlavi Vladko: 95 96
Špur Striži Napoleon: 261 Vojislav: 48
Šubi2l. 22. 24.93. 95
Šulek:2l8.435
Šumaiiovic Svclislav: 376
Vojnovi uro; 256 Wurm Ch. Fr.: 435
Vojnovi Košta; 256
Vonina Ivan; 240 Zagorac; 347, 425, 436
Vranfczanv; 243 Zapolja Ivan; 25
Vrbant; 315 Zaratustra; 87, 88
Vrhovac; 252 Zavida; 50
Vukan; 54 Zdeslav; 123
Vuki St.; 98, 99 Zenrovi; 306, 382
VuloviS.;321,436 Zenker; 364, 376, 383, 437
Zmajevi Vinko: 165
VVagner; 257.435 Zonaras; 45
Wahrmund; 1 84 Zrinski grofovi-, 21,95, 220
Weissbach; 121 Zvonimir Dim itrije; 16, 17, 164,430
Wilson;420
Windischgralz; 422 Živkovi Ivan: 198, 199,240,244
Wrachien; 251