Sveučilište u Mostaru

Pravni Fakultet

Smjer: Kriminalistika i sigurnosni menadžment

ANALIZA Y KROMOSOMA I PRIMJENA U FORENZICI

Znanstveno istraživački rad

Osnove forenzične biologije, genetike i medicine

Student: Franko Lesko i Karlo Pehar Mentor: Prof. dr. sc. Dragan Primorac

Mostar, ožujak 2019. god.

 Sadržaj

UVOD ........................................................................................................................................ 3

1. KARAKTERISTIKE Y KROMOSOMA ........................................................................... 4

1.2. Evolucija Y kromosoma .............................................................................................. 6

1.2.1. Nerekombinirajuća regija Y-kromosoma ............................................................. 7

2. ANALIZA Y KROMOSOMA U FORENZIČNOJ GENETICI ........................................ 9

2.1. Y-STR lokusi ................................................................................................................. 10

2.1.1. Komercijalni Y-STR multipleks kompleti ......................................................... 12

3. PRIMJENA Y KROMOSOMA U FORENZICI .............................................................. 13

ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 19

LITERATURA ......................................................................................................................... 20
 UVOD

Y kromosom je jedan od dva kromosoma koji određuju spol (gonosomi) u sisavaca,

uključujući ljude. Kod sisavaca, Y kromosom sadrži gen SRY, koji aktivira razvoj testisa ako
je prisutan stoga je specifičan za muškarce. DNA u Y kromosomu se nasljeđuje od oca na
sina, i DNA analiza Y kromosoma se stoga može koristiti u genealoškim istraživanjima.
Utvrđivanje spola iz bioloških tragova prikupljenih na mjestu događaja može imati
istraživačku ali i dokaznu vrijednost. Y STR lokusi su od svog otkrića pronašli primjenu u
svim laboratorijima koji se bave forenzičkim ispitivanjem i testiranjem očinstva. Tipiziranje
Y STR lokusa posebno je korisno za tipizaciju muške DNA komponente u mješovitim
uzorcima kod kaznenih djela silovanja. Tipiziranje blisko povezanih lokusa koji se ne
podvrgavaju rekombinaciji od posebnog je interesa u testiranju očinstva i određivanju
roditeljskih linija. Razvijajući robusne sustave testiranja identiteta temeljene na DNA,
biotehnologija može pomoći u identifikaciji počinitelja nasilnih djela. Specifični dio ljudskog
Y kromosoma široko se koristi u forenzičkoj DNA analizi, osobito u slučajevima kada
standardno autosomno profiliranje DNA nije informativno. Y-STR haplotipizacija
primijenjena u istraživanju mjesta događaja može isključiti određene osumnjičene osobe od
umiješanosti u događaj, odrediti očinsku liniju muških počinitelja, istaknuti više muških
pojedinaca u određenom tragu ili pružiti tragove za pronalaženje nepoznatih muških
počinitelja. Analiza haplotipova Y-STR-a primjenjuje se u sporovima dokazivanja očinstva
muških potomaka i drugim vrstama roditeljskog testiranja, uključujući povijesne slučajeve,
kao i u posebnim slučajevima identifikacije nestalih osoba i žrtava u katastrofama koje
uključuju muškarce.

3
 1. KARAKTERISTIKE Y KROMOSOMA

Kromosom je organizirana struktura DNA i proteina u stanicama. To je jedan komad dio

namotane DNA koja sadrži mnoge gene, regulatorne elemente i nukleotidne sljedove.
Kromosomi također sadrže proteine vezane za DNA, koji služe za njeno pakiranje i kontrolu
njezinih funkcija. Kromosomska DNA kodira većinu ili sve genetičke informacije organizma,
neke vrste također sadrže plazmide ili druge ekstrakromosomske genetske elemente.
Kromosomi se uvelike razlikuju između različitih organizama. Molekula DNA može biti
kružna ili linearna i može biti sastavljena od 100,000 do preko 3,750,000,000 nukleotida.
Tipično, eukariotske stanice (stanice s jezgrama) imaju velike linearne kromosome, a
prokariotske stanice (stanice bez definirane jezgre) imaju manje kružne kromosome, iako
postoje iznimke od ovog pravila. Također, stanice mogu sadržavati više od jednog tipa
kromosoma; na primjer, mitohondriji u većine eukariota i kloroplasti u biljkama imaju svoje
male kromosome.1Gotovo sva količina DNA koju sadrži svaka stanica živog organizma nalazi
se u kromosomima. To znači da je u kromosome svake stanice ugrađen gotovo sav genetički
materijal organizma. Osnovna obilježja kromosoma su: veličina, oblik, broj, dužina krakova,
njihov odnos itd.2

Ljudi imaju 46 kromosoma, odnosno 23 para kromosoma, koji uključuju 22 para tjelesnih
kromosoma (autosoma) i jedan par spolnih kromosoma (gonosoma). Tjelesni kromosomi
označeni su brojevima od 1 do 22 te izgledaju jednako u muškaraca i žena. Kromosomski par
23 čine spolni kromosomi koji se razlikuju u muškaraca i žena. Genetički normalne žene
imaju dva kromosoma X, dok muškarci uz X imaju jedan kromosom Y. Sve kromosome
nasljeđujemo od roditelja, 23 od majke i 23 od oca, tako da imamo dva seta od 23
kromosoma, odnosno 23 para. U spolnim stanicama (spermiju i jajnoj stanici) broj
kromosoma prepolovljen je na 23 kako bi spajanjem muških i ženskih spolnih stanica u
oplodnji nastala oplođena jajna stanica (zigota) koja ima ponovno 46 kromosoma. Na taj se
način broj kromosoma u određenoj vrsti održava konstantnim.3

1
Basics of Genetics: University level genetics, str. 20.
2
Šarac-Stošić, J., Genetika 1, Beograd, 2004., str. 14.
3
Pereza, N., Ostojić, S., Priča o iksu i ipsilonu, Narodni zdravstveni list, br. 612-613/2011., str. 33.

4
 Y-kromosom je jedan od najmanjih kromosoma u ljudskom genomu s ukupnom
veličinom od 60 Mb, uključujući približno 24 Mb eukromatina i 30 Mb heterokromatina.4Tri
je puta manji od X kromosoma, a žene, zbog prisutnosti dva X kromosoma u tjelesnim
stanicama, imaju oko 3% više genetičkog materijala od muškaraca. 5Kod ljudi, Y kromosom
obuhvaća oko 58 milijuna parova baza (građevni blokovi DNA) i predstavlja približno 2%
ukupne DNA u muškoj stanici. Ljudski Y kromosom sadrži 86 gena, koji kodiraju za samo 23
različita proteina. Osobine koje se nasljeđuju preko Y kromosoma nazivaju se holandričnim
osobinama.6Ideja da je Y kromosom nazvan po svojoj sličnosti s slovom "Y" je pogrešan. Svi
kromosomi se obično pojavljuju kao amorfna mrvica pod mikroskopom i dobivaju dobro
definiran oblik tijekom mitoze. Ovaj oblik je neodređenog X-oblika za sve kromosome.
Sasvim je slučajno da Y kromosom, tijekom mitoze, ima dvije vrlo kratke grane koje mogu
izgledati spojene pod mikroskopom i pojavljuju u obliku nepotpunog Y-oblika.7Na vrhu oba
kraka nalaze se pseudo-autosomalna područja (PAR) koja su homologna s X-kromosomskim
sekvencama i odgovorna su za ispravno sparivanje spolnih kromosoma tijekom mejoze.
Većina Y-kromosoma ne podliježe rekombinaciji i uvijek je u haploidnom stanju,8osim malih
komada pseudoautosomalnih regija na telomerima (koje čine oko 5% duljine kromosoma).
Glavnina Y kromosoma koja nema rekombinacija se naziva "NRY" ili ne-rekombinirajuće
područje Y kromosoma. 9 Nerekombinirajuće područje Y kromosoma (NRY) je naslijeđeno
netaknuto preko roditeljskih linija osim ako se mutacija ne dogodi na danom mjestu. Ovaj
faktor ističe jedno od ograničenih ključnih haplotipskih ograničenja povezanih s korištenjem
Y kromosomskih markera za testiranje identiteta. Iako autosomni profil STR može biti gotovo
jedinstven za pojedinca, Y-STR profil dijeli većina muških srodnika pojedinca. 10
U
forenzičnim analizama kromosom Y ima važnu ulogu u slučajevima silovanja, posebice u
onima koja uključuju više od jednog muškarca. Također može biti koristan u slučajevima
dokazivanja roditeljstva, kada su djeca muškoga spola, u procesu identifikacije žrtava
masovnih grobnica, kad su prisutni srodnici samo s očeve strane. Osim toga, Y-kromosom sve

4
Leta, N. I dr., Developments in the use of Y-chromosome markers in forensic genetics, Bellville, African Journal
of Biotechnology Vol. 3 (12), 2004., str. 638.
5
Pereza, N., Ostojić, S., op. Cit., str. 34.
6
Basics of Genetics: University level genetics, str. 137.
7
ibid, str. 133.
8
Leta, N. I dr., op. Cit., str. 639.
9
Basics of Genetics: University level genetics, str. 137.
10
Leta, N. I dr., op. Cit., str. 639.

5
se više koristi u utvrđivanju migracije pojedinih naroda tijekom prošlosti, zbog nemogućnosti
rekombinacije tijekom generacijskoga prenošenja genetičkog materijala.11

1.2. Evolucija Y kromosoma

Prije otprilike 300 milijuna godina ljudski kromosomi X i Y nastali su od zajedničkog

pretka, autosomalnog kromosomskog para koji je bio prisutan u zajedničkom pretku svih
sisavaca.12Y kromosom je prvi put identificiran od strane Nettie Stevens na koledžu Bryn
Mawr 1905. godine, prilikom proučavanja crva Tenebrio molitor, kao kromosom koji
određuje spol. Edmund Beecher Wilson otkrio je iste mehanizme iste godine na neovisan
način. Nettie Stevens je pretpostavila da se kromosomi uvijek nalaze u parovima i da je Y
kromosom bio par X kromosoma kojeg je 1890. otkrio Hermann Henking. Shvatila je da je
prijašnja ideja Clarencea McClunga da X kromosom određuje spol, bila pogrešna i spol
zapravo određuje prisutnosti ili odsutnosti Y kromosoma. Stevens je nazvala kromosom "Y"
jednostavno kako bi slijedio Henkingov "X" abecednim redom.13

Tijekom vremena delecije na kromosomu Y dovele su do smanjenja njegove veličine na

60 Mb. 14 U počecima spolne diferencijacije, X i Y kromosomi su izmjenjivali određene
dijelove rekombinacijom čija se učestalost postupno smanjivala tijekom evolucije. To je
rezultiralo homologijom X i Y kromosoma na kratkim regijama krajeva kromosoma, u
takozvanoj pseudoautosomalnoj regiji (PAR) (5% Y kromosoma) koja sadrži oko 9
gena.15Kromosom Y sadrži dvije pseudoautosomne regije (PAR, od engl. Pseudoautosomal
Region) na krajevima svakog kraka, gdje je moguća rekombinacija s kromosomom X za
vrijeme spermatogeneze, jer se homologni geni na tom području nalaze i na kromosomu X.
Pseudoautosomne regije, PAR1 i PAR2 su homologni sljedovi nukleotida prisutni na
kromosomima X i Y. PAR1 duljine je 2,6 Mb, a prisutan je na kratkim krakovima kromosoma
X i Y. Svi poznati geni koji se nalaze unutar te regije ne podliježu inaktivaciji kromosoma X.
PAR2 se nalazi na krajevima dugih krakova, puno je kraći i duljine je oko 320 kb. PAR2
pokazuje nižu učestalost sparivanja i rekombinacije od PAR1 i nije neophodan za plodnost.

11
Primorac, D. i suradnici, Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, Zagreb, Medicinska naklada, 2008., str.
13.
12
Gršković, B. i Mršić, G., Kromosom Y: od evolucije do forenzike, Zagreb, Acta Med Croatica, 64 (2010) str. 33.
13
Basics of Genetics: University level genetics, str. 133.
14
Gršković, B. i Mršić, G., op. cit., str. 33.
15
Tilford, C. A. I dr., A physical map of the human Y chromosome, Nature 409, 2001. str. 943.

6
Kao što je već prethodno navedeno, većinu kromosoma Y, oko 95%, čini nerekombinirajuća
regija. Nerekombinirajuća regija kromosoma Y ne podliježe rekombinaciji s kromosomom X
tijekom mejoze, stoga dolazi do propadanja kromosoma Y, što se tiče i veličine i genskog
sadržaja u odnosu na kromosom X. Može se pretpostaviti da je kromosom Y izgubio gene
koje je nekoć dijelio s kromosomom X, a proračunati gubitak iznosio je pet gena na svaki
milijun godina.16

Slika br. 1
Evolucija Y kromosoma

Izvor:(https://www.nature.com/articles/nrg3366)

1.2.1. Nerekombinirajuća regija Y-kromosoma

Eukromatin i transkripcijski inertan heterokromatin čine nerekombinirajuću regiju

kromosoma Y.17Najveći dio NRY-a zauzimaju ponavljajuće sekvence, nekodirajući dijelovi,
odnosno pseudogeni. Gotovo polovica eukromatina Y kromosoma predstavlja velike
palindromske sljedove (dio DNA u kojoj su sekvence nukleotida identične inverznoj sekvenci
komplementarnog lanca) koji sadrže većinu testis-specifičnih gena.18Eukromatin se proteže
duljinom oko 23 Mb i uključuje 8 Mb kratkog kraka (Yp) te 14,5 Mb dugog kraka (Yq).

16
Gršković, B. i Mršić, G., op. cit., str. 33
17
loc. cit.
18
Tilford, C. A. I dr., op. cit., str. 944.

7
Heterokromatin uključuje veliki blok sljedova u području centromera. Osim centromernog
heterokromatina poznato je da kromosom Y sadrži i drugi, puno duži heterokromatinski blok
dužine oko 40 Mb koji je smješten na distalnom dijelu dugog kraka. Treći heterokromatinski
blok dužine je 400 kb, a sastoji se od 3000 uzastopnih ponavljanja od 125 pb. Zanimljivo je
da navedeni blok prekida eukromatinska područja proksimalnog Yq. Preostala dva
heterokromatinska bloka također sadrže veliku količinu uzastopno ponavljajućih sljedova.
Nerekombinirajuća regija kromosoma Y sadrži 156 transkripcijskih jedinica. Svih 156
transkripcijskih jedinica nalazi se na eukromatinskim sljedovima, od kojih je 78 kodirajućih
odgovorno za sintezu 27 proteina, a preostalih 75 je nekodirajućih. Većina gena
nerekombinirajuće regije može se podijeliti u dvije osnovne funkcionalne skupine, geni koji
su izraženi u većini organa te geni čiji je izražaj ograničen na testise. Gotovo sve
eukromatinske regije spadaju u tri klase, transpozicijski sljedovi kromosoma X, X-
degenerirana regija i regije amplikona.19

19
Gršković, B. i Mršić, G., op. cit., str. 34.

8
 2. ANALIZA Y KROMOSOMA U FORENZIČNOJ GENETICI

Forenzičko ispitivanje identiteta oslanja se na analizu genetičkih elemenata koji se

razlikuju od osobe do osobe. Brojni polimorfni genetički elementi teoretski se mogu koristiti
u testiranju ljudskog identiteta. Oni uključuju polimorfizme jednog nukleotida (eng: single-
nucleotide polymorphism-SNP) i mikrosatelite.20 Polimorfizmi jednog nukleotida (SNP) su
odrednica u genetici za pojavu zamjene mjesta jednog od nukleotida nekim drugim
nukleotidom. 21 Broj koji se uzeo za prosjek iznosi 8.33 SNP na 10Kb sekvence ljudskog
genoma. Unatoč velikom broju dostupnih SNP-a, oni mutiraju relativno sporo u usporedbi s
mikrosatelitskim lokusima. Kao rezultat toga, oni imaju skromnu sposobnost razlikovanja
pojedinaca, osim ako se značajan broj ne analizira istodobno. Mikrosateliti koji se u forenzici
analiziraju su kratki ponavljajući sljedovi su lokusi koji se sastoje od slijedova duljine 2bp do
7bp i ponavljaju se određeni broj puta na specifičnim genskim lokusima. Broj STR lokusa je
visoko polimorfan i stoga je koristan u testovima koji imaju za cilj razlikovanje između
pojedinaca.22 STR se često nazivaju i mikrosatelitna DNA koja čini 3% ukupnog ljudskog
genoma. Proučavanjem STR lokusa ustanovljeno je da se broj ponavljanja određenog STR
slijeda razlikuje od osobe do osobe čime je moguće identificirati njihov genetički profil. STR
su raspršeni po ljudskom genomu i ponavljaju se svakih 20 kb.23 Moderna forenzička genetika
oslanja se gotovo isključivo na STR lokuse s ponovljajućim elementima veličine 4 bp. STR
biljezi pogodni za forenzičku analizu javljaju se i na autosomalnim (nespolnim)
kromosomima 1-22 i na spolnim kromosomima X i Y. Istraživanje o korištenju STR markera
u svrhu identifikacije usmjereno je na biljege na autosomnim kromosomima. Najočitiji razlog
za to je činjenica da se mogu koristiti za identifikaciju osoba oba spola. Usprkos njihovim
prednostima, autosomalni biljezi imaju značajna ograničenja kada se koriste za analizu
miješanih muških i ženskih bioloških tragova. U slučajevima kaznenih djela seksualnog
karaktera postoji velika vjerojatnost da će trebati analizirati uzorke koji sadrže mješavinu
muške i ženske DNA. Uzorci takve prirode proizvode mješovite profile, koje forenzičari
moraju pokušati razdvojiti. To je osobito teško ako je signal za ženski profil jači od signala

20
Leta, N. I dr., op. cit., str. 638.
21
Jednonukleotidni polimorfizam, <https://bs.wikipedia.org/wiki/Jednonukleotidni_polimorfizam> 8. lipanj
2018.
22
Leta, N. I dr., op. Cit., str. 638
23
Gršković, B. i Mršić, G., op. cit., str. 37.

9
muškog. U tim slučajevima upotreba STR markera Y kromosoma pruža atraktivnu
alternativu, jer će analiza tih markera proizvesti samo muški profil.24

2.1. Y-STR lokusi

Veliki broj informativnih polimorfnih STR biljega kromosoma Y dostupan je za

forenzične i populacijske studije. Važna obilježja STR biljega u forenzici su visoka učestalost
heterozigotnosti, jasan broj ponavljanja, lako razlikovanje alela te jednostavno umnažanje.
Kao sto je prethodno navedeno, nerekombinirajuća regija kromosoma Y prisutna je samo u
muškaraca te se nasljeđuje s oca na sina, a bogata je polimorfnim ponavljajućim elementima,
mikrosatelitnom i minisatelitnom DNA. STR biljezi smješteni na nerekombinirajućoj regiji
kromosoma Y nasljeđuju se kao skup vezanih haplotipova 25 Naime, Y-kromosom se
nasljeđuje po muškoj liniji, tj. s oca na sina, tako da identičan profil imaju sve muške osobe
povezane s očinskom rodbinskom linijom.26 Poznato je da se haplotipovi mijenjaju isto kao i
geni, odnosno podložni su mutacijama. Analizom haplotipova moguće je pratiti i podrijetlo
određenih populacija ljudi. Analiza polimorfnih STR biljega kromosoma Y u forenzici koristi
se za potrebe identifikacije nestalih osoba, utvrđivanje očinstva te identifikaciju muških DNA
profila u miješanim tragovima kao i u azoospermičnih osoba. Analiza STR biljega
kromosoma Y vrlo je uspješna u analizi miješanih tragova u slučajevima silovanja, jer je
omogućena identifikacija muškog DNA profila čime je znatno olakšana njihova interpretacija,
a osobito u onim slučajevima koji uključuju više od jednog muškarca. 27Analiza Y-STR-a ima
važnu ulogu u slučajevima kada postoji pomanjkanje amelogenin gena u muškarca. Sa
stajališta sudske prakse bitno je naglasiti da utvrđivanje i eventualno poklapanje Y-STR DNA
profila dvaju tragova, bez obzira na to o koliko se analiziranih molekularnih biljega radilo, ne
znači potpunu individualizaciju. Uvjet relativno maloga stupnja molekularne raznolikosti
između biljega lociranih na tome kromosomu potječe od odsutnosti rekombinacije gena na
95% njegove duljine te od mehanizma slučajnih mutacija kao jedinoga mogućeg puta
nastanka polimorfizama. Stoga najčešći stav pri interpretaciji rezultata na sudu, a u slučaju
poklapanja Y-STR profila uzoraka, jest da se navedena osoba ne može isključiti kao
potencijalni biološki izvor analiziranoga traga. Uz to se najčešće prilaže relativna frekvencija
24
Leta, N. I dr., op. cit., str. 638.
25
Gršković, B. i Mršić, G., op. cit., str. 37.
26
Primorac, D. i dr., op. cit., str. 13.
27
Gršković, B. i Mršić, G., op. cit., str. 37

10
pojavljivanja utvrđenoga Y-STR profila, tj. haplotipa u konkretnoj, regionalnoj ili svjetskoj
populaciji. Neki pak autori sugeriraju statističke metode koje su izuzetno slične onima koje se
primjenjuju u prikazivanju rezultata analize mitohondrijske DNA. 28 Jedna od vrlo važnih
značajki je i utvrđivanje očinstva kod muškog djeteta u slučajevima gdje potencijalni otac nije
dostupan za testiranje. Upotrebom STR biljega kromosoma Y analiziraju se muški srodnici s
očeve strane. Učestalost mutacija na Y STR lokusima slična je autosomnim STR i iznosi
2,8×10−3. Do mutacija dolazi najčešće kada jedanaest ili više homogenih ponavljanja
priliježe jedno uz drugo. Mutacije STR lokusa kromosoma Y imaju za posljedicu nastanak
dodatnih alelnih varijanti zbog insercija velikih kromosomskih regija čime se mijenja broj
ponavljanja na određenom STR lokusu. Dodatne alelne varijante STR lokusa kromosoma Y
imaju veću učestalost od alelnih varijanti autosomnih STR. Do danas su opisane i duplikacije
ili triplikacije STR lokusa kromosoma Y, osobito lokusa DYS19. Delecija amelogenina vrlo
je rijetka u populaciji bijelaca, ali je prisutna u određenim etničkim skupinama. Populacijsko-
genetičke studije na kromosomu Y od izuzetne su važnosti kako bi se utvrdilo genetičku
strukturu populacije. U studijama je bitno izabrati reprezentativan uzorak zdravih muških
ispitanika koji nisu u srodstvu. Genetička struktura neke populacije utvrđuje se analizom
učestalosti alela i haplotipova na polimorfnim genskim lokusima koji su dovoljno
diskriminatorni. Nadalje, potrebno je utvrditi i ukupnu raznolikost haplotipova, raznolikost
gena na svakom lokusu te broj različitih i jedinstvenih haplotipova. Izradbom populacijsko
genetičke studije stvara se baza podataka koja služi za izračun vjerojatnosti dijele li dvije ili
više osoba koje nisu u srodstvu isti haplotip.29

Y STR mogu nadopuniti visoko robusne autosomalne STR-ove koji se koriste u forenzičnim
istraživanjima i testovima očinstva te u nekim slučajevima u kojima pružaju informacije gdje
autosomalni biljezi to ne uspijevaju. Iako Y STR nisu tako diskriminirajući kao autosomski
STR, oni nude određene prednosti u analizama mješovitih tragova. Autosomni profili STR-a
dobiveni u takvim slučajevima ponekad daju nepovjerljive rezultate. U zaključku, autosomna
i Y STR kombinacija pružaju snažan alat za određene slučajeve forenzike i očinstva.
Pouzdana analiza Y STR-a uvećala je forenzički arsenal za rješavanje složenih slučajeva.30

28
Primorac, D. i dr., op. cit., str. 13.
29
Gršković, B. i Mršić, G., op. cit., str. 37.
30
Alshamali, F. i dr., Y chromosome in forensic casework and paternity testing, International Congress Series
1261 (2004) str. 356.

11
 2.1.1. Komercijalni Y-STR multipleks sustavi

Jedan od pokazatelja koliko je ozbiljno i bitno analiziranje Y kromosoma u

forenzičnoj DNA analizi je i relativno veliki broj komercijalnih multipleksnih sustava koji su
do sada dizajnirani. Trenutno, na tržištu se najviše koriste:

 PowerPlex Y je multipleksni Y-STR komplet koji je prozvela Promega 2003. godine.

Njegovom primjenom moguće je analizirati 12 Y-STR lokusa.
 PowerPlex Y23 multipleksni Y-STR komplet koji je prozvela Promega 2012. godine.
Njegovom primjenom moguće je analizirati 23 Y-STR lokusa.
 AmpFlSTR Yfiler PCR Amplificator Kit multipleksni je Y-STR komplet koji je
proizvela kompanija Applied Biosystems 2004. godine. Njegovom primjenom moguće
je analizirati 17 Y-STR lokusa.
 Investigator Argus Y-12 QS Kit je multipleksni Y-STR komplet koji je proizvela
kompanija Qiagen 2010. godine. Njegovom primjenom moguće je analizirati 12 Y-
STR lokusa.31

Slika br. 2
PowerPlex Y23 Y-STR profil.

Izvor:(https://worldwide.promega.com/resources/profiles-in-dna/2014/internal-validation-and-
implementation-of-the-powerplex-y23-system-in-a-casework-laboratory/)

31
Primorac, D. i dr., op. cit., str. 30.

12
 3. PRIMJENA Y KROMOSOMA U FORENZICI

Primjenu analize Y kromosoma u forenzici najbolje možemo prikazati na konkretnom

slučaju, za čije je rješavanje bila ključna analiza kromosoma Y. U nastavku slijedi slučaj
ubojstva 16-godišnje djevojčice koji se dogodio u Nizozemskoj, 30. Svibnja 1999. godine.

Primjer br. 1

30. svibnja 1999., Queensday u Nizozemskoj: Kao i svake godine, Nizozemci su

slavili rođendan svoje kraljice koncertima, javnim i privatnim zabavama diljem zemlje.
Marianne Vaatstra, 16-godišnja djevojčica iz malog sela Zwaagwesteinde u pokrajini
Friesland, otišla je na zabavu u obližnje selo Kollum, odakle se nikada nije vratila živa. Na
povratku kući biciklom, bila je silovana i ubijena u blizini sela Veenklooster, s prerezanim
grlom i tragovima sjemene tekućine (ejakulata) pronađene na njezinom tijelu. Nije bio
prisutan niti jedan očevidac. U nacionalnoj bazi podataka za DNA kaznenog djela, koja je
započeta 1997. godine, nije pronađena nikakva podudarnost standardnog autosomnog DNA
profila dobivenog iz tragova sjemena, do sredine 1999. godine posjedovala je profile samo
nekoliko stotina osoba.

Osumnjičenik iz Zwaagwesteindea uhićen je nekoliko tjedana kasnije, ali je ubrzo nakon toga
pušten na slobodu, jer se njegov standardni autosomni DNA profil nije podudarao s onim iz
tragova sperme. Zbog lokacije mjesta ubojstva u neposrednoj blizini centra za političke
tražitelje azila, istraga se također fokusirala na tražitelje azila iz navedenog centra. Čovjek iz
Iraka, koji je napustio središte u noći ubojstva i zbog toga podigao sumnju, pronašao je
INTERPOL u Istanbulu, ali je bio nevin zbog nepodudaranja DNA profila; kao i čovjek iz
Afganistana. Do prosinca 1999., otprilike 150 osoba, koje su istražitelji na neki način povezali
sa slučajem (ali bez dovoljno dokaza da bi ih osumnjičili za slučaj), dobrovoljno su zatražili
uzorak DNA; nijedan od njihovih standardnih autosomalnih DNA profila nije odgovarao
onom dobivenom iz tragova sjemena.

Ubrzo nakon što se zločin dogodio, lokalno je stanovništvo snažno izrazilo uvjerenje da
počinitelj mora biti jedan od tražitelja azila iz centra, makar samo zbog pretpostavljenog
neeuropskog načina ubojstva s prorezom grla. To je dovelo do ozbiljnih sukoba između

13
lokalnog stanovništva i tražitelja azila u centru, kao i između lokalnog stanovništva i
policijskih vlasti. U teškoj situaciji povećanog društvenog nemira, državni odvjetnik zadužen
za taj slučaj obratio se Peteru de Knijffu iz forenzičkog laboratorija za DNA istraživanja
(FLDO), Odjel za humanu genetiku, Medicinski centar Sveučilišta Leiden. Po nalogu
državnog odvjetnika, FLDO je dobio profil Y-STR iz traga sjemena s ciljem dobivanja
informacija o biološko-geografskom podrijetlu davaoca tragova. Uspoređujući ga s onima
pohranjenim u haplotipnoj referentnoj bazi Y-kromosoma (YHRD), kao i drugim dostupnim
bazama, de Knijff je zaključio da preci davatelja sperme vjerojatno potječu iz sjeverozapadne
Europe. Ovim rezultatima istražiteljima je postalo jasno da bi potragu za nepoznatim
počiniteljem trebalo proširiti među nizozemskim europskim stanovništvom. Iako su mnogi
mještani još uvijek oklijevali vjerovati da je ubojica bio jedan od njih, rezultati tog bio-
geografskog testa Y-kromosoma smirili su neke od društvenih nemira u regiji. Međutim,
počinitelj nije pronađen, a slučaj Vaatstra postao je hladan slučaj mnogo godina, sve dok
drukčija forenzička upotreba ljudske Y-kromosomske DNA naposljetku nije omogućila
rješavanje ovog slučaja ubojstva, no 14 godina nakon što se dogodio.

Ova forenzička upotreba Y kromosomske DNA bila je izvanredna na dva načina. Prvo, iako
je u to vrijeme Y-STR profiliranje za identifikaciju roditeljske loze već poznato
forenzičarima, za koje su Peter de Knijff zajedno s Lutz Roewer iz Instituta za pravnu
medicinu Sveučilišta Charité u Berlinu bili vodeći znanstvenici, njegova forenzička upotreba
za određivanje biogeografskog podrijetla nije bila u praksi. Drugo, u to vrijeme u
Nizozemskoj, forenzička DNA analiza bila je regulirana zakonom iz 1994. godine, prema
kojem je zakonski dopušteno samo autosomno profiliranje STR-a, ali analiza za
biogeografsko podrijetlo DNA nije bila predviđena zakonom.

Istraživanje slučaja Vaatstra jedinstveno je na način da je potaknulo dvije prilagodbe

nacionalnog prava, koje pokrivaju forenzičku uporabu Y-kromosomske DNA, iako u različite
svrhe. Godine 2003., vjerojatno potaknut slučajem Vaatstra i prethodnim pokušajima da se to
riješi, uključujući ilegalno primijenjeno testiranje Y-kromosoma, nizozemski parlament
odobrio je prvu prilagodbu forenzičkog zakona o DNA. Ovaj zakon dopušta i regulira
forenzičku uporabu DNA informacija u vezi s biogeografskim porijeklom i vanjskim
vidljivim karakteristikama u svrhu istražne obavještajne službe u pronalaženju nepoznatih
počinitelja zločina koji se ne mogu identificirati na bilo koji drugi način. Štoviše, u travnju
2012., nizozemski zakoni o DNA su se prilagodili po drugi put, dopuštajući forenzičku
uporabu DNA za obiteljsko pretraživanje. Obiteljsko pretraživanje obično se odnosi na

14
pretragu DNA profila koji se nalaze u bazama podataka o delikventima ili osumnjičenicima
kao bi se pronašli rođaci nepoznatih počinitelja, čiji standardni profili autosomne DNA još
nisu uključeni u takvu bazu podataka i koji se stoga ne mogu izravno identificirati s DNA.

Dva aktivna načina pretraživanja DNA utemeljenih na obitelji, regulirani ovim zakonom,
općenito su bili prikladni za slučaj Vaatstra, te su se stoga primjenjivali na slučaj ubrzo nakon
što je uvedena prilagodba zakona. Prvi je pretraživanje standardnih autosomalnih STR profila
poznatih prijestupnika pohranjenih u nacionalnoj DNA bazi podataka za one koji pokazuju
snažnu sličnost s onom iz traga sa mjesta zločina. Ovakav pristup može ukazati na bliske
rođake nepoznatog počinitelja koji su već uključeni u DNA bazu podataka, što predviđa da
nepoznati počinitelj za kojim se traga još nije uključen u DNA bazu podataka. Zbog uporabe
autosomskih STR lokusa u standardnom profiliranju DNA, ovaj pristup je najprikladniji za
pronalazak bliskih srodnika (roditelja, djece, braće i sestara). Udaljene rođake je teško, ako ne
i nemoguće, pronaći s autosomalnim STR-om zbog događaja rekombinacije DNA koji
proizvode različitosti u svakoj sljedećoj generaciji. Primjenom ovog pristupa u slučaju
Vaatstra u 2012. godini, kada je 142.120 osoba bilo uključeno u nacionalnu bazu podataka o
počiniteljima, otkriven je 121 muškarac za kojima je procijenjena povećana vjerojatnost
povezanosti s nepoznatim počiniteljem.

Zatim, ekipa specijalnih snaga iz policije i tužiteljstva, uključujući koordinatora za sudsku

medicinu Rona Rintjema i taktičkog koordinatora Jellea Tjalsma, u suradnji s Charissom van
Kooten i Arnoudom Kal iz Nizozemskog forenzičkog instituta (NFI) izvršili su Y-STR
profiliranje s odabranim muškarcima uključenim u nacionalnu DNA bazu podataka. U
Nizozemskoj se DNA uzorci osoba iz nacionalne DNA baze podataka čuvaju, umjesto da
budu uništeni nakon standardnog profiliranja DNA kao u nekim drugim zemljama. To je zato
što je istražna upotreba uzoraka DNA od osoba čiji je STR profil pohranjen u nacionalnoj bazi
DNA, što uključuje dodatno DNA testiranje, zakonski dopuštena. U svrhu obiteljskog
pretraživanja u slučaju Vaatstra, uzorci DNA od muškaraca uključenih u DNA bazu podataka
odabrani su za Y-STR analizu na temelju sljedećih kriterija: (1) prethodno su identificirani
kao potencijalni rođaci putem obiteljskog pretraživanja s autosomalnim profiliranjem STRa
(121 muškarac), (2) da su rođeni ili borave na području u kojem je kazneno djelo počinjeno
(421 muškarac), (3) nose prezimena pojedinih regija – ona koja su prisutna na području gdje
je zločin počinjen (260 muškaraca). Spomenuti kriteriji primijenjeni su jer u patrilinearnim
društvima, kao što su sve europske populacije, prezimena i Y-kromosomi slijede isti očinski
način nasljeđivanja. Međutim, Y-STR profiliranje tih 802 počinitelja kaznenih djela nije

15
otkrilo nikakvu potpunu ili blisku podudarnost s tragovima sperme. Ovaj nalaz je doveo do
zaključka da nijedan bliski ili udaljeni roditelj muškog roda nepoznatog ubojice Marianne
Vaatstra nije bio uključen u tu grupu odabranih osoba iz DNA baze podataka.

Drugi način zakonski dopuštenog obiteljskog pretraživanja je opsežna, dobrovoljna provjera

DNA materijala u određenom geografskom području u kojem se zločin dogodio, pod
pretpostavkom da počinitelj ne sudjeluje u dobrovoljnom darivanju DNA. To je dopušteno
samo pod određenim okolnostima, kao što je ozbiljan zločin koji dovodi do dugogodišnje
zatvorske kazne, a posebno je zamišljen kao posljednje sredstvo za rješavanje hladnih
slučajeva u kojima su svi drugi pokušaji već propali (uključujući prvi opisani pristup
obiteljskog pretraživanja). Iz taktičke policijske istrage u slučaju Vaatstra zaključeno je da
počinitelj vjerojatno dolazi iz regije. U rujnu 2012. godine odlučeno je da je opsežna analiza
dobrovoljne DNA posljednji izbor za rješenje slučaja Vaatstra. Više od 7600 muškaraca koji
su živjeli u regiji udaljenoj 5 km od mjesta ubojstva bili su pozvani da dobrovoljno pruže
uzorak brisa usne šupljine za DNA analizu, a sudjelovalo je više od 6600 muškaraca (87%).
Važno je da umjesto standardnog autosomalnog profiliranja STR, tim specijalnih snaga
zajedno s NFI odlučio je primijeniti Y-STR profiliranje. Pod pretpostavkom da sam nepoznati
muški počinitelj neće sudjelovati, iz znanstvene i policijske perspektive ima smisla provesti
Y-STR profiliranje kako bi se pronašao muški rođak počinitelja, koji bi istragu mogao dovesti
do počinitelja. To je zato što Y-STR profiliranje u načelu omogućuje isticanje svih
roditeljskih muških rođaka nepoznatog muškog počinitelja, bliskih i udaljenih, koji obično
dijele isti Y-STR profil, dok autosomno profiliranje STR može pratiti samo bliske rođake.
Regionalno stanovništvo odnosno svi volonteri koji sudjeluju u dobrovoljnom darivanju DNA
dobro su obaviješteni od strane vlasti o sadržaju i posljedicama takvog pristupa utemeljenog
na Y-STR-u putem distribuiranih brošura, letaka i posvećene internetske stranice.

Primijenjeno je Y-STR profiliranje na 17 Y-STR markera korištenjem komercijalnog

AmpFlSTR® Yfiler® kit. Nakon što je NFI izvršila Y-STR analizu uzoraka prve grupe od 81
dobrovoljca, dobivena su dva Y-STR haplotipska podudaranja s tragovima sjemena. Iako je
naknadno autosomalno profiliranje STR-a isključilo oba muškarca kao moguće sumnjive, to
je bio probojni nalaz. Profil Y-STR-a iz tragova sperme bio je tako rijedak da ga nikada nisu
zabilježili ni u jednoj referentnoj bazi podataka širom svijeta (uključujući YHRD i veliku
neobjavljenu nizozemsku referentnu bazu podataka Y-STR); međutim, ona se pojavila dvaput
među prvih 81 analiziranih regionalnih muškaraca. Srećom i zahvaljujući korištenju Y-STR
profiliranja, tim je pronašao rodbinsku povezanost nepoznatog počinitelja nakon što je

16
analizirao prvih 81 dobrovoljaca. Ovaj rezultat potvrdio je prethodnu pretpostavku koja je
dovela do regionalnog dobrovoljnog darivanja DNA, da je nepoznati počinitelj vjerojatno bio
lokalni čovjek; barem da su njegovi bliski i/ili daleki rođaci živjeli u tom području.

Štoviše, umjesto da sustavno nastavljaju sa Y-STR profiliranjem u box-by-box načinu sve dok
se ne analizira svih 6600 volontera, tim specijalnih snaga tada je izvršio rodoslovno
istraživanje u arhivama javnih registara o dva Y-STRa volontera. Otkrili su da su ta dva
čovjeka, koji su imali različita prezimena, dijelili istog očinskog pretka u vrijeme prije nego
što su Nizozemci bili prisiljeni da se njihova prezimena registriraju tijekom Napoleonove
okupacije. To objašnjava zašto dijele isti Y-STR haplotip, ali nose različita prezimena. Tim je
zatim koristio tu informaciju za učinkovito određivanje prioriteta naknadne Y-STR analize.
Odabrali su uzorke od dobrovoljaca s ova dva prezimena, što bi moglo značiti da pripadaju
proširenoj obitelji počinitelja. Primjenom ovog pristupa, profili Y-STR-a nikada nisu
generirani na tisućama prikupljenih uzoraka, što je uštedjelo vrijeme, novac i resurse. Štoviše,
taj inteligentni pristup je osiguravao privatnost tisuća dobrovoljaca, čiji prikupljeni uzorci
DNA nikada nisu bili analizirani. Kao što se može očekivati za ruralno područje kao što je
Friesland, gdje tipično muški rođaci borave u regiji, tim je identificirao nekoliko dobrovoljaca
koji su odgovarali haplotipu Y-STR-a iz traga sjemena. U cilju daljnjeg usmjeravanja
istraživanja do bliskih rođaka počinitelja, odlučeno je da se dodatni Y-STR markeri moraju
analizirati u uzorcima DNA iz traga sjemena, kao i od svih volontera s odgovarajućim Y-STR
profilima. Tim specijalnih snaga naredio je analizu dodatnih 38 Y-STR markera koje će
izvesti Ronny Decorte iz Odjela za forenzičke biomedicinske znanosti KU Leuven. Štoviše,
NFI je izvršio profiliranje 13 Y-STRs za koje se zna da imaju netipično visoku stopu
mutacije, takozvano brzo mutirajuće (RM) Y-STRs. Znanstvena i istraživačka motivacija za
ovu odluku temeljila se na očekivanju da će povećanjem broja Y-STR-a, posebno korištenjem
RM Y-STRs, povećati mogućnost otkrivanja Y-STR mutacija koje omogućuju odvajanje
udaljenih muških rođaka od bliskih, što zauzvrat smanjuje osumnjičene. Identificirani udaljeni
rođaci zbog uočenih mutacija koje dovode do neusklađenih proširenih Y-STR profila mogli bi
biti isključeni iz relevantnog slučaja, dok su bliski srodnici s odgovarajućim proširenim Y-
STR profilima dali pozitivne rezultate u potrazi za nepoznatim počiniteljem.

Međutim, na iznenađenje svih u timu, ispostavilo se da se jedan od Y-STR profila volontera

također podudarao s profilom STR iz tragovima sperme. Ovaj nalaz je pružio snažne dokaze
da je ovaj čovjek bio donator sjemena. Ubrzo nakon njegovog naknadnog uhićenja, Jasper S.
nizozemskog europskog podrijetla iz Oudwoudea udaljenog 2,5 km od mjesta ubojstva,

17
priznao je da je silovao i ubio Mariannu Vaatstra tijekom noći 30. travnja 1999. godine. Sud u
Leeuwardenu osudio ga je na 18 godina zatvora u travnju 2013., 14 godina nakon ubojstva.
Budući da je moć primijenjene Y-STR analize za obiteljsko pretraživanje široko priopćena, on
je vjerojatno očekivao da će nekoliko njegovih bliskih ili daljih članova obitelji iz regije
sudjelovati u DNA darivanju i stoga će otkriti njegov identitet. Možda je smatrao da je
izravno sudjelovanje jedina prilika da pobjegne, nadajući se da će vlasti morati po prvi puta u
nizozemskoj povijesti prikupiti tisuće DNA profila i da će na kraju pogriješiti. To bi moglo
objasniti zašto se nije pojavio na dobrovoljnom darivanju u svom mjestu tijekom prvih dana
prikupljanja, već je samo sudjelovao u posljednjim danima dobrovoljnog darivanja uzoraka na
drugom mjestu prikupljanja. Na kraju, Jasper S. je identificiran kao ubojica Marianne
Vaatstra, jer je izravno sudjelovao u prikupljanju DNA. Očito, pod scenarijem izravnog
sudjelovanja, njegova DNA identifikacija bi se također dogodila kada bi se konvencionalni
autosomalni STR koristio umjesto Y-STR-a. U svakom slučaju, može se zaključiti da su
kombinirani pristup analize Y-STRa, genealoško istraživanje i dodatna Y-STR testiranja,
posebno korištenje RM Y-STRs, omogućili timu specijalnih snaga da ga na kraju pronađe,
iako nije sudjelovao u inicijalnom prikupljanju uzoraka. Ovaj slučaj posebno pokazuje
potrebu i prikladnost forenzičke Y-kromosomske DNA analize.32

32
Kayser, M., Forensic use of Y‑chromosome DNA: a general overview, Rotterdam, Roewer and Epplen Forensic
Sci Int 2017; 53:163–171

18
 ZAKLJUČAK

DNA analiza predstavlja oblik znanstvenog dokaza čije rezultate prihvaćaju sudovi
širom svijeta, a njezina je tehnologija gotovo općeprihvaćena u većini pravnih sustava.
Analiza DNA u sudskoj medicini osobito je značajna pri istraživanju kriminalnih radnji,
utvrđivanju identiteta osoba i dokazivanju srodstva. Riječ je o metodi koja se, zasigurno,
ubraja među najsofisticiranija znanstvena dostignuća. Iz razloga što se gotovo sva količina
DNA nalazi na kromosomima te zbog raznih evolucijskih promjena koje su se dogodile na
njima, analiza kromosoma postaje snažan forenzički alat koji u određenim slučajevima pruža
informacije koje uobičajena DNA analiza ne može pružiti. U posljednjih desetak godina sve
više pozornosti se posvećuje istraživanju Y kromosoma, osobito na područjima forenzične
genetike, antropologije i genealogije. Analiza Y STR haplotipova omogućena je polimorfnim
STR biljezima koje je odobrila forenzična i znanstvena zajednica. Danas se uključuje sve veći
broj istraživačkih laboratorija kako bi svojim populacijsko-genetičkim studijama omogućili
implementiranje podataka u referentnu Y STR bazu podataka. U posljednjih nekoliko godina,
komercijalni Y-STR setovi su poboljšani u broju Y-STR markera, omogućujući proširenje
očinske linije. Stoga se pretpostavlja da će budući komercijalni Y-STR kompleti uključivati
još veći broj markera. Potrebno je razvijati nove metode, znanja i sredstva kojima bi analiza Y
kromosoma pružila odgovore na još veći broj pitanja. Analiza Y kromosoma i njezina pomoć
pri rješavanju složenih slučajeva predstavlja svijetlu točku u razvoju buduće, još modernije
forenzike.

19
LITERATURA

1. Ahluwalia, K. B., Genetics, New Delhi, New Age International Publishers, 2009.
2. Alshamali, F., Alkhayat, A. Q., Budowle, B., Watson, N., Y chromosome in forensic
casework and paternity testing, International Congress Series 1261 (2004) str. 353–
356.
3. Basics of Genetics: University level genetics
4. Darmopil, S., Krsnik, Ž., Jovanov, N., Petanjek, M., Petanjek Z., Biologija stanice i
genetika.
5. Gršković, B., Mršić, G., Kromosom Y: od evolucije do forenzike, Zagreb, Acta Med
Croatica, 64 (2010) str. 33-40.
6. Jobling, M. A., King, T. E., The distribution of Y-chromosomal haplotypes: forensic
implications, Universiti of Leicester, ICS 1261 (2004) 70-72
7. Kayser, M., Forensic use of Y‑chromosome DNA: a general overview, Rotterdam,
Roewer and Epplen Forensic Sci Int 2017; 53:163–171
8. Leta, N., Ehrenreich, L., Benjeddou, M., Davison, S., Developments in the use of Y-
chromosome markers in forensic genetics, Bellville, African Journal of Biotechnology
Vol. 3 (12), 2004., str. 637-642
9. Primorac, D. i suradnici, Analiza DNA u sudskoj medicini i pravosuđu, Zagreb,
Medicinska naklada, 2008.
10. Primorac D, Primorac D, Butorac S-S, Adamović M. Analiza DNA u sudskoj
medicini. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu. 2009;16(1):3-26.
11. Reno, J., Marcus, D., Leary, M. L., Samuels, J. E., The Future of Forensic DNA
Testing Predictions of the Research and Development Working Group, Washington
DC., National Institute of Justice, 2000.
12. Srivastava, H. C., Barh, D., GENETICS Fundamentals and Applications, Lucknow,
International Book Distributing Co., 2008.
13. Šarac-Stošić, J., Genetika 1, Beograd, 2004.
14. Šimunić, Velimir i suradnici, Ginekologija, Zagreb, Naklada Lievak, 2001.
15. Tilford, C. A., Kuroda-Kawaguchi, T., Skaletsky, H., Rozen, S., Brown, L. G.,
Rosenberg, M., McPherson, J. D., Wylie, K., Sekhon, M., Kucaba, T. A., Waterson, R.
H., Page, D. C., A physical map of the human Y chromosome. Nature, vol. 409, str.
943–945 (2001)
16. Pereza, N., Ostojić, S., Priča o iksu i ipsilonu, Narodni zdravstveni list, br. 612-
613/2011., str. 32-39.
17. Jednonukleotidni polimorfizam,
<https://bs.wikipedia.org/wiki/Jednonukleotidni_polimorfizam> 8. lipanj 2018.

20