ZDRAVSTVENA NJEGA DJETETA I ADOLESCENATA

Povijesni pregled

 Briga za dijete i njegovo zdravlje postojala je već u najstarija vremena

 Egipćani, Kinezi, Indija, Židovi

 Starogrčki i Starorimski autori (Hipokrat, Galen, Celso)

 Pojedinih odredaba o zdravstvenoj zaštiti djece ima i u Bibliji i starorimskom

zakonodavstvu

Antička Grčka i Rim

 Prepoznavali su veliki utjecaj djetinjstva na kasniji razvoj

 Priznavali značaj obrazovanja djece (iz viših klasa)

 Platon i Aristotel pisali o važnosti obrazovanja

 Infanticid-ubijanje novorođenčadi i dojenčadi je bilo uobičajeno za nezakonitu djecu,

nezdravu ili neželjenu

 Najugroženija ženska novorođenčad

 Žene su tada smatrane potrebnima samo u reprodukcijske svrhe, pa su mnoge grčke i

rimske obitelji “držale” samo jednu kćer
 Grubo kažnjavanje i seksualno iskorištavanje djece nije se smatralo pogrešnim ili
okrutnim

 Rimljani su kupovali i prodavali djecu u različite svrhe- za kućne poslove, usluge u

bordelima za seksualno zadovoljstvo odraslih

 U Kartagi, djeca su bila ubijana i pokapana u temelje javnih zgrada ili spaljivana u
masovnim grobnicama kao žrtve bogovima

 Antički svijet je shvaćao važnost djetinjstva, ali nije jasno pokazivao brižan i zaštitnički
odnos prema djeci

Srednji vijek i razdoblje renesanse

 Prije pada Rimskog carstva (oko 400. g.) položaj djece polako se poboljšava, djelomično
kao rezultat širenja Kršćanstva i nastojanja Crkve da promiče novu sliku djece

 Crkva zauzima oštro stajalište protiv infanticida i umjesto toga nudila je roditeljima
neželjene djece da ih pošalju u samostane i sjemeništa

 Crkva ostaje nemoćna u spriječavanju ubijanja blizanaca koji su držani očitim dokazom
preljuba

 Podučavali djecu pisanju i čitanju i vjersko podučavanje

 Religijska literatura veliča dječju nevinost i čistoću

 U 12 st- 6.XII određen kao dan u spomen Sv. Nikole sveca zaštitnika sve djece

 Zlostavljanje i iskorištavanje djece ostaje uobičajeno tijekom cijelog srednjeg vijeka

 Djetinjstvo opasno razdoblje

 Kad su djeca bila dovoljno stara da sudjeluju u kućanskim poslovima i radu u zajednici (u
dobi od oko 7 godina) tretirani su kao manje iskusni odrasli

 Kratko djetinjstvo; kakvoga ga mi poznajemo nije ni bilo

Renesansa (14.-17. st.)

 Povećana briga za dobrobit djece

 Dobrotvorne institucije: domovi za nahočad koje su primale bolesnu, izgubljenu i

neželjenu djecu

 Izdržavani donacijama bogatih pojedinaca

 Mnoga djece beskućnici nisu preživjeli ni u tim institucijama

 Veliki mortalitet djece

 Shvać
Shvaćanje djetinjstva kao faze različite od zrelosti počelo se pojavljivati u 16.
16. i 17.
stoljeću
stoljeću

 Druš
Društvo je djecu poč
počelo promatrati
romatrati ne kao minijaturne odrasle ljude nego kao osobe niž
nižeg
ranga kojima je potrebna zaš
zaštita,
tita, ljubav i njega odraslih

 Ova promjena mož

može se pratiti u slikarstvu:
slikarstvu: u Srednjem vijeku djeca su na slikama
prikazivana kao minijaturni odrasli ljudi bez dječ
dječijih karakteristika

 U 16. stoljeć
stoljeću slike djece poč
počele su dobijati izraziti
izraziti dječ
dječiji izgled
  Od kasnog 17. stoljeć
stoljeća djeca su prikazivana u igri.
igri. Istodobno se bilježi i pojavnost
igrača
gračak
ka i knjiga
knjiga za djecu

Reformacija

 Početkom 16. st. niču brojne protestantske sekte

 Puritanci, značajni predstavnik John Calvin

 Odbija ranije uvjerenje u dječju čistoću, tvrdio da su djeca rođena s izvornim grijehom i
da će bez prikladnog vodstva i poučavanja težiti prema zlu

 Kalvinistički pristup odgoju bio je ohrabrivati dijete da postane neovisno, samopouzdano

i iznad svega da razvije samokontrolu

 Grijeh i zlo smatrani su stalno prisutnim problemima, bilo je ključno da se dijete rano i
učinkovito nauči odupirati iskušenjima- strog odgoj će odvratiti djecu od lošeg ponašanja

 Naglasak na obrazovanje, posebno čitanje- prvi pisali knjige posebno za djecu (vjerski i
moralni sadržaji i donekle zabavni)

18. stoljeće

 Švedski liječnik Nils Rosen von Rosenstein- napisao knjigu o

dječjim bolestima u kojoj je opširno obrađena i prehrana dojenčeta

 George Armstrong napisao prikaz dječjih bolesti

 Michael Underwood prvi puta opisuje srčane greške

 Eduard Jenner- otkriće vakcinacije- preokret u pedijatriji

19. stoljeće

 Industrijska revolucija

 Sve veća smrtnost dojenčadi i djece

 Rahitis
 Tuberkuloza
 Akutne zarazne bolesti

 Određuje dalji razvoj pedijatrije: povećati pažnju higijeni, prehrani, spriječavanju

crijevnih zaraza

 Djeca radnici u rudnicima, na zemlji …

 1802.g. U Parizu osnovana prva dječja bolnica, nakon toga u Beču, Berlinu, Petrogradu

 1843.g Pariz- prvi pedijatrijski priručnik koji odvaja pedijatriju od interne - pedijatrija
postaje samostalna disciplina

 1848 u Njemačkoj prva redovna predavanja iz pedijatrije

 1881.g. Pariz prvi inkubator za nedonoščad

 Daljnja pedijatrijska nastojanja bila su u pogledu smanjenja smrtnosti dojenčadi

 1869.g. Philipe Bodert proučava razliku između kravljeg mlijeka i majčinog mlijeka

 1884.g. Crede uvodi profilaksu gonoroične infekcije očiju novorođenčadi

 1841.g. Bennet uvodi riblje ulje za prevenciju rahitisa

 Između 1870.-1880.g u Francuskoj i Engleskoj niz zakona o zaštiti dojenčadi, socijalnoj

medicini, propagiranju sporta i zbrinjavanju djece

 Krajem 19. st. dolazi do socijalnopedijatrijskih pomaka i kod nas, osobito u pogledu
školske higijene

 Moderna pedijatrija razvija se u 20. st.

 Od 1921. g. prva škola za medicinske sestre u Hrvatskoj s predmetom njega djeteta

 1925.g. U Školi narodnog zdravlja dr. A. Štampar održavaju se prvi tečajevi za majku i
dijete

 1938.g. Ernest Mayerhoffer u Zagrebu- originalna koncepcija o razvoju socijalne i

kliničke pedijatrije koja se bavi higijenom dječje dobi, prehranom i njegom, te zaštitom majke i
djeteta

 Djeca posebno trebaju zaštitu. U ophođenju s njima - tako se kaže - pokazujemo svoje
pravo lice. To vrijedi za odrasle, ali isto i za društva i države. Nema razdoblja u kojemu djeca nisu
bila zlostavljana i iskorištavana, a to je oblik posebno teške povrede ljudskih prava

 Zbog toga su Ujedinjeni narodi od samog početka preuzeli taj problem. Godinu dana
nakon osnivanja organizacije, Generalna skupština Ujedinjenih naroda, 11. prosinca 1946. osnovala
je organizaciju za pomoć djeci - UNICEF
 UNICEF (United
(United Nations International Children’s Emergency Fund)
Fund) je međunarodni
dječji fond za djecu. Skrbi o kvaliteti
kvaliteti životnog standarda djece. Financ
Financira se u cijelosti dobrovoljnim
prilozima vlada i fondacija, te radnih org. i građana

 UNICEF je utemeljen 11. prosinca 1946. godine na Osnivačkoj skupštini Ujedinjenih

naroda. Iako je 1953. godine ime promijenjeno u Fond Ujedinjenih naroda za djecu (United
(United
Nations Children's Fund),
Fund), zadržan je poznati akronim

 Prvobitna namjera osnivanja fonda je bila pomoć djeci Eu

Europe nakon završenog Drugog
svjetskog rata. S godinama UNICEF-ova zadaća se mijenjala. Nakon Evrope, UNICEF je usmjerio
svoju pomoć na druge dijelove svijeta, kako bi pomogao djeci u Africi, Aziji, Južnoj Americi.
UNICEF-ova pomoć je ponovno usmjerena na Evropu, i to na njen istočni dio nakon pada
socijalizma u tom dijelu Evrope

 Zbog masovnog umanjivanja vrijednosti životnih šansi i povreda prava djeteta prvi korak
bilo je usvajanje "Povelje o pravima djeteta", 20. studenoga 1959. Otada je 20. studenoga proglašen
Danom prava djeteta. U preambuli te povelje stoji rečenica koja ukazuje na njen smjer:

"Čovje
"Čovječčanstvo duguje djeci najbolje što
što ima."
ima."

 Dvadeset godina kasnije, 1979. - u "godini djeteta"- predloženo je da se ta povelja, koja je

kao preporuka imala manji značaj, proširi tako da bude međunarodno pravno obvezujuća. Deset
godina kasnije - nakon napornih pregovora - Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je
"Konvenciju o pravima djeteta"

Konvencija o pravima djeteta

 UN-
UN-ova Konvencija o pravima djeteta definira dijete kao "ljudsko
"ljudsko bić
biće mlađ
mlađe od 18
godina,
godina, ukoliko se,
se, prema zakonima koji se primjenjuju na djecu,
djecu, punoljetnost ne stječ
stječe ranije".
ranije".
Konvenciju su ratificirale 192 od 194 zemlje članice
članice UN-
UN-a. Biološ
Biološki,
ki, dijete je bilo tko
tko u dobi
izmeđ
između rođ
rođenja i puberteta ili u razvojnom periodu djetinjstva,
djetinjstva, izmeđ
između faza novorođ
novorođenčenčeta i odrasle
 dobi

 "Konvencija o pravima djeteta"

djeteta" je u svijetu najviš
najviše puta ratificiran dokument o ljudskim
pravima,
pravima, no unatoč
unatoč tome njena je provedba još
još uvijek u "dje
"dječčjim cipelama"
cipelama"

Što propisuje "Konvencija

"Konvencija o pravima djeteta"
djeteta"

Pregled prava može se sažeti u deset točaka:

1. Sva djeca i mladi imaju ista prava. Ni jedno dijete ne smije biti oštećeno zbog svog spola, boje kože,
jezika ili religije.

2. Djeca i mladi imaju pravo na najveću moguću mjeru zaštite zdravlja kao i zdravstvene preventive i
medicinske brige.

3. Djeca i mladi imaju pravo na besplatno osnovno obrazovanje. Osim toga, mora im se osigurati i posjet
školama koje bi ih mogle dalje obrazovati.

4. Djeca i mladi imaju pravo na odmor, slobodno vrijeme, igru i sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim
aktivnostima.

5. Djeca i mladi imaju pravo na informiranje, kao i na to da svoje mišljenje slobodno kažu i budu
saslušani.

6. Djeca i mladi imaju pravo na dobar odgoj. Njihovi roditelji ili odgajatelji ne smiju primjenjivati silu.
Zloupotreba i zlostavljanje djece su zabranjeni.

7. Djeca i mladi imaju pravo u ratu i bijegu dobiti posebnu pomoć i zaštitu.

8. Djeca i mladi imaju pravo na zaštitu od rada kojim bi bili iskorišteni i na zaštitu od seksualnog
zlostavljanja.

9. Djeca i mladi imaju pravo na život sa svojim roditeljima i na kontakt s oba roditelja ako oni žive
razdvojeno.

10. Djeca i mladi invalidi imaju pravo na posebnu podršku i unapređenje, kao i na aktivno sudjelovanje u
društvenom životu.

[Tekst preuzet iz: Terre des hommes,"Prava djeteta, sudjeluj i ti!"]

  UNICEF djeluje u Hrvatskoj od 1947. godine. Prva pošiljka pomoći u hrani i odjeći koju
je UNICEF poslao stigla je upravo na područje tadašnje SFRJ

 Prema UNICEF-ovim podatcima tijekom 1990. umrlo je 12 milijuna djece mlađe od pet
godina, a u 2011. ta se brojka smanjila na 6,9 milijuna

Iskustvo pokazuje da su upravo djeca,

djeca, iako neduž
nedužna,
na, izlož
izložena teš
teškim situacijama i sudbinama

 Viš
Više od 2 milijuna djece je u zadnjih 10 godina poginulo u ratovima

 10 milijuna djece u svijetu ima teš

teška psihič
psihička ošteć
tećenja kao posljedice rata

 30 miliju
milijuna
na djece živi
živi u ratnim područ
područjima

 U 26 zemalja svijeta djeca mlađ

mlađa od 15 godina koriste se kao vojnici na zadatku

[Izvor: H.-M. Große-Oetringhaus (1999.), Djeca u ratu — Djeca protiv rata, Mülheim an der Ruhr]

Infant mortality rate (under 1), 2010

 Croatia 5

 France 3

 Developing countries 44

 Industrialized countries 5
 World 40

 Upala pluća, dijareja i malarija krivci su za 45%

45% od 10,6 milijuna smrtnih slučajeva u
djece do pete godine života, koliko ih svake godine umire u svijetu, prema istraživanju stručnjaka
Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja je objavljena u britanskom medicinskom časopisu
Lancet

 Samo je upala pluća uzrok 19%

19% smrti u djece, ne računajući infekcije novorođenčadi.
Krivac za 18%
18% smrti je dijareja, 8%
8% malarija
malarija, 4%
4% rubeola
rubeola i 3%
3% na AIDS

Organizacija i provođenje zdravstvene zaštite djece

Područje zdravstvene zaštite

• Zakon o zdravstvenom osiguranju RH

- Djeca imaju pravo na sve oblike zdravstvene zaštite

• Primarnu

• Specijalističko – konzilijarnu

• Bolničku

Ciljevi zdravstvene zaštite

• Očuvati i unaprijediti zdravstveno stanje trudnica, dojenčadi i male djece

• Smanjiti smrtnost novorođenčadi, dojenčadi i djece

• Smanjiti smrtnost i posljedice od ozljeda djece

• Osigurati isti pristup i kvalitetu zdravstvenih usluga za svu djecu

• Sudjelovanje djece u izradi preventivnih programa za unapređenje zdravlja djece

• Poticati suvremena načela humanizacije bolničkog liječenja djece

• Očuvati i poboljšati zdravlje mladeži

• Štititi reprodukcijsko i spolno zdravlje djece, mladeži i žena

• Prevenirati spolno prenosive bolesti, rizična ponašanja te smanjiti pojavnost

 maloljetničkih trudnoća

Sadržaj rada zdravstvene zaštite djece

• Prijekoncepcijska zaštita

• Prenatalna zaštita

• Zaštita dojenčadi i predškolske djece

• Zaštita školske djece i mladeži

PRIJEKONCEPCIJSK
IJEKONCEPCIJSKA A ZAŠ
ZAŠTITA
TITA
- prije planiranja trudnoć
trudnoće

Uključuje:

• planiranje trudnoće i rađanja

• promjena životnih navika

 • imunizacija

• zdravstveni odgoj

• prepoznavanje rizičnih čimbenika

• regulacija kroničnih bolesti

PLANIRANJE OBITELJI

• RAĐANJE DJECE IZMEĐU 18. i 35. god.

Kod muškaraca preporučljivo vrijeme za očinstvo između 18. i 45.god.

• RAZMAK IZMEĐU PORODA najmanje 2. godine

• UPORABA PRIHVATLJIVIH METODA KONTRACEPCIJE

Intervencije za prekoncepcijsku zaštitu

• prestanak pušenja
• potpuni prestanak konzumacije alkohola

• izbjegavanje pretjerane konzumacije uzimanja kave

• uravnotežena prehrane

• kontrola pretilosti

• kontrola krvnog tlaka

• dobiti podatke o eventualnom nasljednim bolestima u obitelji

• dobiti podatke o bolestima žene

• nadomještanje folne kiseline

kiseline

• cijepljenje

• kontrola dijabetesa

• liječenje smanjene funkcije štitnjače

• cijepljenje protiv hepatitisa B

• testiranje na hepatitis C i HIV

• brisevi na mikroorganizme
 • kontrola majčinog fenilalanina u žena koje boluju od fenikletonurije:

• prekid uzimanja lijekova protiv zgrušavanja krvi

• kontrola terapije antiepilepticima

• kontrola terapije lijekovima protiv akni iz skupine izoretinoina

PRENATALNA ŽA ŽAŠTITA
- tijekom trudnoće i poroda

Mjere i postupci koji se poduzimaju u trudnoći s ciljem:

o zaštita materinstva tijekom trudnoće i poroda

o osiguranje optimalnih uvjeta za rast i razvoj ploda

o porođaja zdravog novorođenčeta

o očuvanja zdravlja trudnice (buduće majke)

• Antenatalna skrb su svi postupci u trudnoći koji se poduzimaju da bi ona prošla u

najboljem mogućem redu (kontrolni pregledi,laboratorijska testiranja dijagnostičke pretrage savjeti,
liječenja...)

Svrha pre
prenatalne
natalne zaštite
zaštite

• smanjiti perinatalni mortalitet i morbiditet

• otkrivanje pataloških stanja u trudnoći (još u njihovoj početnoj fazi)

• pravovremeno dijagnosticiranje i adekvatno liječenje patoloških stanja

• prevencija ili bitno smanjenje mogućnosti razvoja komplikacija -nepovoljnog ishoda

trudnoće (pobačaj, prijevremeni porod, porod novorođenčeta niske rodne mase....)

Prenatalna zaštita obuhvaća

• dijagnoza trudnoće - izostanak menstruacije, komercijalni testovi- detekcija beta HCG-a u

urinu (gotovo 100% sigurnost)

• prvi pregled treba obaviti između 8 – 12 tj.

• redoviti pregledi (16,20,24,28,32,35,38,39,40 tjedan)

• praćenje zdravstvenog stanja trudnice

• praćenje razvoja i zdravstvenog stanja ploda

• kontinuiranu procjenu mogućih rizika

• rano otkrivanje komplikacija u majke i ploda

• priprava za porod

• osiguranje stručne pomoći u porodu

• sistematska edukacija majki i obitelji

Prenatalna zaštita
sistematska
sistematska edukacija majki i obitelji

• o načinu života

• prehrani

• fizičkoj aktivnosti

• štetnim navikama
 • o znakovima opasnosti u trudnoći

• redovitoj prenatalnoj žaštiti

• zakonskim pravima majke za vrijeme trudnoć

trudnoće, poroda i materinstva

• pripremu majke i oca za porod i roditeljsku funkciju

• savjeti o njezi i ponašanju prema djetetu

• priprava za dojenje

POSTNATALNA ZAŠTITA

Zaštita novorođenčeta

• Pravilna uspostava funkcija

(d
(disanja, rada srca, termoregulacije, probave, metabolizma, imunološkog
imunološkog sustava)

• Pravilna njega

• Pravilna prehrana

• Pravilna zaštita

Zaštita dojenčadi i djece

• Poticanje dojenja
• Provođenje sistematskih pregleda dojenčadi

o antropometrijska mjerenja

o ocjena kliničkog stanja

o stanja uhranjenosti

o psihomotornog razvoja

o procjenu vida, sluha

o otkrivanje ortopedskih anomalija

Zaštita dojenčadi i djece

• Rano otkrivanje odstupanja od normalnog razvoja

• Sprječavanje poremećaja prehrane i deficitarnih stanja

• Sprječavanje bolesti i oštećenja kroz: cijepljenje, profilaksa rahitisa i anemije, karijesa,

psihosocijalnih poremećaja

• Procjena socijalnih rizika i otkrivanje psihosocijalnih poremećaja

(zapostavljanje,
zapostavljanje,nedostatak njege i skrbi za dijete,
dijete, zlostavljanje)
zlostavljanje)
• Osiguranje pravodobnog liječenja i rehabilitacije bolesne djece

Zaštita školske djece i mladeži

• Ocjena zrelosti (za

(za polazak u školu
školu))

• Praćenje rasta i razvoja

• Prać
Praćenje stanja
stanja uhranjenosti (briga
(briga za stjecanje zdravih navika)
navika)

• Sistemetski pregledi školske djece

• Prevencija i kontrola zaraznih bolesti (naro

(naroččito spolno prenosih,
prenosih, HPV - cijepljenje 14
godišnjakinja)

• Osiguranje zdrave okoline

• Spriječavanje nesreća

• Provođ
Provođenje zdravstvenog odgoja (a
(aktivno sudjelovanje u brizi za vlastito zdravlje,
zdravlje,
zdravlje obitelji i zajednice u kojoj živi
živi))

• Rješ
Rješavanje psihosocijalnih poremeć
poremećaja (učenja,
enja,neuspjeha u školi
školi,,sramež
sramežljivos
ljivosti,
ti, tikova,
tikova,
strahova)
strahova)

• Provođ
Provođenje zdravstvene zaš
zaštite akutno i kronič
kronično bolesne djece
 OSNOVNA NAČELA ZDRAVSTVENE SKRBI BOLESNOG DJETETA

1. Načelo maksimalnog liječenja i zdravstvene njege

 2. Načelo sigurnosti djeteta u bolnici

3. Nač
Načelo prevencije intrahospitalnih/
intrahospitalnih/bolnič
bolničkih infekcija/
infekcija/infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi

4. Načelo prevencije hospitalizma

1. Načelo maksimalnog
maksimalnog liječ
liječenja
enja i zdravstvene njege

• Liječ
Liječenje provoditi po najnovijim dostignuć
dostignućima medicinske nauke i medicinske tehnike

• Zdravstvenu skrb provoditi po najnovijim dostignuć

dostignućima zdravstvene njege djeteta

2. Načelo sigurnosti djeteta u bolnici

Opasnost vezana uz dob- psihomotorni razvoj 1

Dojenče

• Pad iz otvorenog krevetića, stola za previjanje, sl.

• Povrede ruku i nogu od rešetaka na krevetiću

• Povrede nezbrinutim priborom- gutanje, gušenje- vrećice, staničevina, nepropusno

najlonsko platno, zatvarač igle, čepovi

• trovanja
Malo dijete

• Pad iz zatvorenog krevetića

• Pad pri hodu

• Trovanja- alkohol, benzin,

• dezinficijensi, šampon, sl.

• Bježanje iz bolnice

Predškolsko dijete

• Povrede kod tučnjave

• Trovanja lijekovima

• Bježanje

Školsko dijete

• Organizirano bježanje iz

• Bolnice

• Trovanja
Adolescenti

• Namjerno trovanje

• lijekovim

• Samoozljeđivanje, pokušaj suicida

• Bježanje iz bolnice

Načelo sigurnosti djeteta-sprje

djeteta-sprječčavanja
avanja ozljeda

• Stalni nadzor (na stolu za previjanje,

previjanje, kadi,
kadi, stolu za pregled,
pregled, krevetu)

• Dječ
Dječji krevetić
krevetić zatvoren sigurnosnom ogradom

• Madrac velič
veličine kreveta (ne
(ne smije biti razmak u koji bi se dijete moglo zavuć
zavući)

• Razmaci izmedu prečki ograde (manji od 6 cm)

• Dijete ne smije imati ogrlice,

ogrlice, vrpce,
vrpce, i slično (zbog mogućeg omatanja oko vrata i gušenja)

• Za spavanje dijete (novoro

(novorođ
đenč
enče i dojenč
dojenče) treba polegnuti na leđ
leđa

• Za kupanje provjeriti temperaturu vode

• U prostoru gdje dijete boravi ne smije biti dostupnih grijač

grijačih tijela (pe
(peć,
ć, grijalica)
grijalica)
• Djeca ne smiju doć
doći u kontakt s lijekovima,
lijekovima, dezinfekcijskim
dezinfekcijskim sredstvima i drugim
potencijalno opasnim sredstvima

• Djeca ne smiju rukovati medicinskim uređajima i aparatima

• Spriječiti mogućnost bijega s odjela

• Spriječiti mogućnost padova

• Nadzor djece u igraonicama

• Paziti na izbor igrački

• Nadzor djece pri konzumiranju hrane i tekućine

Ozljede u kući, Opasnosti iz okoline

• Prometne nesreće

• Opekline

• Trovanja lijekovima i kemikalijama

• Udar strujom
 • Pad s visine

• U prvoj godini života: padovi, aspiracija stranog tijela, trovanja, opekline, utapljanja

• U drugoj godini: uz navedeno, prometne nesreće

• U trećoj i četvrtoj; padovi, prometne nesreće, utapljanje

• U petoj: padovi s bicikla

• Starije dijete: ozljede vatrenim oružjem

• Najveći broj ozljeda od 2. do 7. god.

3.Na
3.Naččelo prevencije intrahospitalnih/
intrahospitalnih/bolnič
bolničkih infekcija/
infekcija/infekcija povezanih sa
zdravstvenom skrbi (Pravilnik
(Pravilnik o uvjetima i nač
načinu obavljanja mjera za spreč
sprečavanje i
suzbijanje bolnič
bolničkih infekcija (“N
(“Narodne Novine” broj 85/2012)

• Infekcije koje su stečene za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi

• Mogu se manifestirati tijekom boravka u bolnici ili nakon otpusta

UČESTALOST I TEŽINA

Najčešće pojava respiratornih i crijevnih infekcija

Ovisi o:

• Dobi djeteta

• Vrsti bolesti

• Načinu smještaja
 • Sanitarnoj i zdravstvenoj kulturi zdravstvenih radnika i suradnika

• Duljini trajanja hospitalizacije

• Primljenim antibioticima

• Epidemiološkoj situaciji u bolnici

SPREČAVANJE BOLNIČKIH INFEKCIJA NA DJEČJIM ODJELIMA

• Zdravstveni radnici nesmiju biti prenosnici bolesti (asepsa i antisepsa – pranje ruku,
zaštitna odjeća, rukavice, maske)

• Svako dijete mora imati svoj pribor za osobnu higijenu i prehranu

• Prilikom pripreme hrane voditi računa o asepsi i antisepsi (sterilizirati bočice i dudice)

• Dezinfekcija okoline djeteta

• Primjerene igračke koje su podložne dezinfekciji i pranju

• Pilikom odlaska djeteta iz bolnice krevetić i okolinu dobro dezinficirati (inkubatore po

posebnom postupku)

4.Načelo prevencije hospitalizma

Reakcija djeteta na hospitalizaciju

Ovisi o:

• razvojnoj fazi djeteta

• emocionalnom statusu sredine iz koje dolazi (deficit osjeć

osjećajnosti)
 • pripremljenosti djeteta za hospitalizaciju

• načinu odvajanja djeteta od majke

REAKCIJE DJETETA OVISNO O RAZVOJNOJ FAZI

REAKCIJE TIJEKOM PRVE GODINE

• potištenost

• smanjena aktivnost

• nesanica

• gubitak teka

• gubitak na težini

• smanjena otpornost prema bolestima

• brzim povratkom u emocionalno toplu atmosferu

simptomi postepeno nestaju

• Ukoliko je dojenče bilo odvojeno od majke dulje od 3 mjeseca, malo je vjerojatno da će

se potpuno oporaviti, moguća su emocionalna oštećenja u njegovoj ličnosti
REAKCIJE DJETETA TIJEKOM 2.-3. godine
godine života

(ako
(ako su živjela
živjela u emocionalno “toploj
“toploj”” sredini)
sredini)

SNAŽ
SNAŽNO REAGIRAJU

• pri odvajanju od roditelja dijete je uznemireno, uplašeno, neprekidno plače

• odbijanje svake pomoći

• javlja se regresivno ponašanje

• odbija hranu i svaku ponuđenu brigu

• spava samo kad je umorno od plača

• nakon ove faze upada u apatiju, pa tjednima, katkada i mjesecima pokazuje simptome
regresije na raniji stupanj

• poremećaji psihofizičkog razvoja: promjene u hodu, govoru, kontroli sfinktera

REAKCIJE DJETETA 3.- 5. godina života

• još uvijek dosta osjetljivo na odvajanje

• ali mož
može se objasniti na prihvatljiv nač
način potrebe boravka u bolnici
 • psihič
psihički poremeć
poremećaji mogu se javiti samo ako je odvajanje bilo naglo i neprimjereno

REAKCIJE DJETETA NAKON 5. godine starosti

• Smanjuje se osjetljivost djeteta na odvajanje od roditelja

• Nisu sasvim sposobna prilagoditi se privremenom gubitku roditelja

• Ako je dijete između 5 –8 god bilo dobro povezano s roditeljima i uspostavilo odnos
povjerenja, neće reagirati pretjeranim strahom na privremeno odvajanje

• Ukoliko je dijete nesigurno u sebe i neprestano strepi nad roditeljskom ljubavi, takvo
odvajanje može protumačiti gubitkom roditeljske ljubavi ili kao kaznu

• sklono je pokazivanju izrazitih poremećaja u ponašanju, pa i neurotičnim reakcijama

• Psihički poremećaji radi odvajanja od roditelja javljaju se naročito onda kada je odvajanje
bilo naglo, a da dijete nije na to bilo adekvatno pripremljeno

REAKCIJE ADOLESCENATA

• bijes na roditelje i stručne osobe

• bunt

• povlačenje
• razdražljivost

• gubitak motivacije

FAZE HOSPITALIZMA

• FAZA PROTESTA I AGRESIJE

• FAZA OČAJA I APATIJE

• FAZA PRIVIDNE ADAPTACIJE

FAZA PROTESTA I AGRESIJE

• počinje odmah nakon odvajanja od roditelja glasnim plačem i tjelesnim nemirom s ciljem
da se roditelji vrate

• trešnja kreveta

• bacanje po krevetu

• povremeno gleda ili rukom pokazuje u pravcu u kojem je majka otišla

• na svaki zvuk burno reagira, misleći da su se roditelji vratili

• odbija pomoć okoline

FAZA OČAJA I APATIJE

• gubitak nade da će se roditelji vratiti

• smanjuje se djetetova fizička aktivnost

• odbija hranu

• monoton i/ili isprekidan plač

• dijete je mirnije

• ne traži pomoć iz okoline

• slabije spava

• nemir u snu

• njiše glavom

• sisa prste (faza samosmirivanja)

• povlači se u sebe

• okolini se može činiti kako se dijete smirilo, no to nije točno

• neka djeca pokazuju oblike samosmirivanja- dudanje palca, njihanje tijelom

 • povratak kući tijekom prvih dviju faza izaziva određene blaže reakcije nepovjerenja
prema majci

FAZA PRIVIDNE ADAPTACIJE

• shvaća se kao znak oporavka

• ne odbacuje osobe oko sebe

• prihvaća njegu

• prihvaća hranu

• prihvaća igračke

• ne pokazuje povezanost s majkom,

majkom, nezainteresiran

• ne veseli se dolasku majke

• ne traži zagr
zagrljaj majke

• ne ostavlja posljedice ako ne traje duže od 2-3 mj.

• iako se doima da je dijete prilagođeno situaciji i bez straha od nepoznatih ljudi, to je samo
prividna prilagodba

• smatra se da će se dijete ponovo oporaviti i vezati uz majku ako odvojenost nije trajala
dulje od 3-5 mjeseci
• odvojenost djeteta dulja od 5 mjeseci, dovodi do osjećaja indiferentnosti prema majci i
sindroma HOSPITALIZMA

• karakterizira ga usporavanje razvoja motorike, govora i mentalnog razvoja

• dijete je pasivno, njihanje tijela i glave (i druge stereotipije) prelaze mu u naviku

• smanjuje se povezanost djeteta s ljudima i okolinom koja ga okružuje

Potrebe roditelja hospitaliziranog djeteta

• Brojne emocionalne i socijalne promjene u obitelji

• Potrebe prilagođavanja roditeljske uloge

• Prema istraživanju, očevi pokazali veću osjetljivost i postavljali veće kriterije (odnos
zdravstvenog osoblja prema bolesnom djetetu i roditeljima, informiranju roditelja, boravku s
djetetom i sl)

Ljestvica najviše vrednovanih momenata u hospitalizaciji djece

• Davanje detaljne i pravodobne informacije roditelju

• Spremnost zdravstvenih djelatnika da sasluša roditelja i prema potrebi ponovi informacije

važne za roditelja

• Empatija zdravstvenih djelatnika s roditeljem bolesnog djeteta

 Kod djece onkoloških bolesnika

• Drugačiji redoslijed prioriteta

• Žele više razumijevanja za svoje potrebe kao roditelja

• Razumijevanje straha od ponovne hospitalizacije

• Potreba za pružanjem organizirane stručne pomoći

• Pružanje informacija o zdravstvenom stanju djeteta

• Roditelji kronično bolesnog djeteta općenito smatraju da je pažnja i skrb za njihovu djecu
tijekom hospitalizacije još uvijek nedostatna

• S obzirom na trend što kraćih hospitalizacija često manjka stručna pomoć po otpustu
djeteta iz bolnice

• Uspostava integracije i komunikacije između dječjih bolnica i odjela s primarnom

zdravstvenom zaštitom djece

Prava roditelja u bolničkom liječenju djece

• Pravo na adekvatnu informaciju o zdravstvenom stanju djeteta, načinima liječenja i

ishodu bolesti

• Pravo na sudjelovanje u njezi, dijagnostičkim i terapijskim postupcima

 • Pravo na stručnu pomoć i savjet roditelju

• Pravo na izbor i donošenje odluka vezanih uz zbrinjavanje djeteta u bolnici

• Pravo na što dulji zajednički boravak majka-dijete, ili majka-otac- dijete, ovisno o
mogućnostima dječje bolnice ili odjela

• Pravo na uspostavu suradnje roditelja s bližom okolinom, vrtićima i školama koje djeca
pohađaju

Promatranje bolesnog djeteta

Anamneza

Promatranje obuhvaća:

• Prikupljanje podataka
• Registriranje činjenica i događaja

Prikupljanje podataka
Izvori podataka:

• Primarni (pacijent, roditelji/skrbnici)

• Sekundarni (roditelji/skrbnici, braća i sestre, prijatelji, medicinsko osoblje..)
• Tercijarni (povijest bolesti, nalazi..)

Prikupljeni podaci
Služe za:

• Pravilno planiranje i provođenje zdravstvene njege

• Brže postavljanje sestrinske dijagnoze
• Pomoć ostalim članovima zdravstvenog tima u njihovom radu s bolesnim djetetom, kao i
s djetetovim roditeljima/skrbnicima

Holistički pristup
• Holistički pristup djetetu traži da se istovremeno bavimo fizičkim, psihičkim ,
socijalnim i duhovnim aspektima djetetova života

Cjelovito promatranje – što promatramo

• Izraz lica (bol, nelagoda, nezadovoljstvo, zabrinutost..)

• Ponašanje/iznenadne promjene (nemir, umor, svijest, plač, promjena raspoloženja,
zanimanje za okolinu..)
• Koža – najbolje promatrati prilikom kupanja(topla/hladna, suha/vlažna, blijeda/crvena,
cijanotična, osip, ogrebotine..)
• Položaj tijela (pokretljivost, ukočenost/konvulzije..)
• Simptomi bolesti (vezani uz medicinsku dijagnozu)
• Neposredna djetetova okolina (odgovara li dobi, zaštita od ozljeda, osiguravanje
sredstava za osobnu higijenu i fiziološke potrebe, osvjetljenje, ventilacija, temperatura i
vlažnost..)
• Izlučine (stolica – boja, miris, broj, konzistencija, primjese; urin – boja, miris, primjese;
povraćanje – boja, primjese, miris, način povraćanja/u luku, bljuckanje; sputum; iscjedak iz nosa;
znojenje..)
• Uzimanje hrane i tekućine (odbijanje, glad..)
• San i odmor (manje/više nego obično, odbija..)
• Disanje (ubrzano/usporeno, površno/produbljeno, prekidi, otežano, upotreba pomoćne
disajne muskulature..)

Sestrinska anamneza
Način prikupljanja podataka:

• Intervju
• Medicinska dokumentacija
• Djetetov status – promatranje i mjerenje

Podaci za dojenče
 • Način na koji jede
• Koliko obroka (dan/noć)
• Koju hranu i tekućinu uzima/voli
• Navike u odmoru i snu
• Navike vezane uz igru – najdraža igračka/igra, zamoliti roditelja da donese najdražu/e
igračku
• Navike vezane uz osobnu higijenu
• Koje riječi izgovara, što razumije, koje pokrete koristi u komunikaciji
• Informiranost roditelja o bolesti

Podaci za dijete od 1.-6. godine

• Djetetov nadimak
• Prijašnje hospitalizacije i način reagiranja
• Je li dijete pripremljeno za hospitalizaciju
• Strahovi vezani za bolnicu
• Imena i dob braće i sestara
• Odnos spram nepoznatih osoba
• Odnos prema nepoznatoj djeci
• Kućni ljubimac
• Navike vezane uz prehranu
• Navike vezane uz odmor i spavanje
• Navike vezane uz eliminaciju (pelene/WC, traži li samo, kojim rječnikom, vrste
pomoći..)
• Navike vezane uz osobnu higijenu (pomoć kod kupanja i odijevanja)
• Igra/navike (kako i s kim/čim se voli igrati, ide li u vrtić..)
• Informiranost roditelja o bolesti

Podaci za školsko dijete

• Nadimak
• Prijašnje hospitalizacije i ponašanje
• Priprema za bolnicu (da/ne)
• Informiranost o bolesti
• Strahovi vezani uz bolnicu
• Uvjeti kod kuće
• Imena i dob braće i sestara
• Odnos prema nepoznatim osobama
• Omiljena hrana i tekućina / što ne voli
• Navike vezane uz spavanje i odmor
• Hobiji, igračke, vrste igara koje voli
• Škola, razred, ime najdražeg prijatelja/ice, učiteljice
• Kretanje
• Komunikacija

Tjelesna mjerenja
 • Tjelesna masa (TM) - percentilna kruvulja
• Tjelesna duljina/visina - percentilna kruvulja
• Opseg glave - percentilna kruvulja
• Opseg prsa
• Opseg trbuha

Mjerenje vitalnih znakova

• Tjelesna temperatura (TT)
• Puls (P)
• Disanje (R)
• Krvni tlak (RR)

Promatranje, mjerenje i uzimanje izlučina

• Urin (fizikalna, biokemijska, mikrobiološka analiza) dojenče/malo i predškolsko dijete
• Stolica – makroskopski pregled (konzistencija, primjese, količina, miris); mikrobiološka
analiza; parazitološka analiza; perianalni otisak
• Sputum – iskašljaj kod veće djece za mikrobiološku analizu, kod dojenčadi aspirat
traheje ili želuca
• Povraćanje – način (bljuckanje, u luku..); količina; sadržaj; primjese; vrijeme (doba dana,
razmak između obroka); pojava bolova
• Znoj - gdje se znoji (iza vrata, oko ustiju, cijelo tijelo..)

Podaci o djetetovim potrebama

Disanje
• osobitosti
• respiratorni status
• simptomi i znakovi poremećaja disanja
• kašalj/sekret
• (nije) potrebna potpora (sukcija, terapija kisikom, umjetna ventilacija)

Dispneja – otežano disanje - simptomi

• Tahipnea
• Inspiratorno uvlačenje interkostalnih prostora
• Uvlačenje juguluma
• Uvlačenje epigastrija
• Širenje nosnica
• Zvukovi pri disanju
• Stenjanje
• Klimanje glavicom u ritmu disanja

Uzroci otežanog disanja

osnovna bolest
• nerazvijenost dišnih organa
• malformacije dišnih organa
• ozljede dišnih organa
• strano tijelo u dišnim putovima
• nezrelost centra za disanje
• poremećaj centra za disanje
• sekret u dišnim putovima
• edem sluznice dišnih organa
• spazam bronha
• neuromuskularne bolesti

Opće intervencije kod otežanog disanja

• Otvoriti dišne putove (odgovarajući položaj-najčešće povišen položaj, zabačena glava,
kod stranog tijela glava niže od trupa ili Heimlichov zahvat, eliminacija sekreta sukcijom, airway,
endotrahealni tubus, laringealna maska…)
• Procijeniti i osigurati odgovarajuće disanje (spontane respiracije, prodisavanje
samoširećim balonom, primjena respiratora)
• Primjena propisane terapije (inhalacijama, per os, i.v., i.m., s.c., rektalno,
intratrahealno, intraosealno, kod edema antihistaminici i kortikosteroidi, kod spazma
bronhodilatatori, za olakšanu eliminaciju sekreta ekspertoransi, mukolitici, primjena terapije
kisikom…)
• Osiguravanje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta (prozračivanje, humidifikacija i
temperiranje zraka…)
• Psihološka potpora

Tjelesna temperatura

• Pravilna uspostava termoregulacije

Normalna temperatura tijela
• Nedonošče prve min. po rođ. do 34 oC
• Novorođenče 36.1 - 37.7 o C
• Dojenče 36.1 - 37 o C

Načini mjerenja TT
• između dva nabora kože/ aksilarno
• rektalno
• u vanjskom zvukovodu (tubarno)
• sonda/termosenzibilni senzor monitora

Problemi u termoregulaciji
Pothlađivanje u/s
• nezrelosti/nerazvijenosti centra za termoregulaciju
• nerazvijenosti potkožnog masnog tkiva
 • poremećajem termoregulacije – osnovna bolest, utjecaj vanjskih čimbenika
Visoka tjelesna temperatura, febrilnost u/s
• osnovnom bolesti/upalnim procesom....(uroinf...)
• nezrelosti/patološkim procesu centra za termoregulaciju
• preutopljavanjem

Intervencije pri poremećaju termoregulacije

• Utopljavanje pothlađene djece
• Snižavanje visoke tjelesne temperature
• Povećani unos tekućine
• Osigurati mikroklimatske uvjete

Načini ugrijavanja pothlađene djece

• Termofori
• Baby term stolić
• Inkubatori
• Kupke
• Specijalizirani sustav zagrijavanj upuhivanjem toplog zraka

Hrana i tekućina
• dojenje /majčino mlijeko
• izdajanje
• bočicom (majčino mlijeko ili adaptirani mliječni proizvodi)
• žlicom/dohrana
• dijeta
• apetit, gutanje/žvakanje, tolerancija hrane
• broj obroka, (ne) omiljena hrana
• tekućina (vrsta, količina…)
• NGS, TPP, STOMA

Količina hrane po obroku

DOB KOLIČINA

do 14 dana 10 - 80 ml.
od 15 do 30 dana 80 - 100 ml.
2 mj. 120 - 130 ml.
3 mj. 130 - 140 ml.
4 mj. 140 - 160 ml.
5 mj. 160 - 180 ml.
6 mj. 180 - 200 ml.
7 mj. 180 - 200 ml.
8 mj. 180 - 200 ml.
9 mj. 190 - 200 ml.
10 mj. 200 - 250 ml.
11 mj. 200 - 250 ml.
12 mj. 200 - 250 ml.

Načini hranjenja djeteta

• Podoj
• Žličicom
• Bočicom
• NG / OG sondom
• Štrcaljkom
• Gastrostoma
• Parenteralna prehrana

Potrebe za vodom
DOB KOLIČINA ml / 24h

NOVOROĐENČE 60
DOJENČE (do 10 kg) 100 - 150

PREDŠKOLSKO DIJETE (10-20 kg) 1000 + 50 ml na svaki kg >10 kg

ŠKOLSKO DIJETE (20-50 kg) 1500 + 20ml na svaki kg >20 kg

ADOLESCENT (preko 50 kg) 2100 - 3000

Eliminacija

Stolica
• broj, izgled, konzistencija, primjese …
• obavljanje nužde-defekacija (kontrola, pelene, noćna posuda, sani-kolica, tolet)
Urin
• učestalost, količina
• uriniranje spontano
• (ne) kontrolira sfinktere, inkontinencija
• noćno mokrenje
 • urinarni kateter
Znojenje
Drenaža …

Eliminacija stolice
Prosječan broj stolica na dan
• Novorođenče (mekonij) u prvih 24h
• Dojenče (dojenje-na prsima) 2 - 4 /24h
• Dojenče (umjetna prehrana) 1 – 2/24h

Problemi u eliminaciji stolice

• Opstipacija (zatvor stolice)
• Proljev/dijareja

Eliminacija urina - učestalost mikcija

DOB UČESTALOST MIKCIJA / 24h

NOVOROĐENČE - prvi dan fiziološka anurija

- kasnije 10
DOJENČE do 20
PREDŠKOLSKO DIJETE do 10
ŠKOLSKO DIJETE 6-8
ADOLESCENT 3-5

Problemi u eliminaciji urina

• Poliurija
• Oligurija
• Anurija
• Disurija
• Retencija
• Polakisurija
• Inkontinencija
• Enureza

Osobna njega djeteta

• Njega kože novorođenčeta
• Njega pupčanog bataljka
• Njega sluznica oka, uha
• Njega usne šupljine
• Njega spolovila
Posljedice loše njege
• Intertrigo - crvenilo u naborima, trenje dviju površina kože, ingvinalni dio, pazuh, vrat,
lakatni prijevoj
• Eritema gluteale-ojedine- (pelenski osip) – gluteusi, analno područje i unutrašnji dio
natkoljenica
• Soor - (mlječac) – gljivično oboljenje sluznice usne šupljine, bjeličaste točkice na
bukalnoj sluznici, mekom nepcu i jeziku, uzrokuje Candida Albicans, prolaz kroz porođajne
putove, tijekom dojenja, duda varalica, pribor za hranjenje, nečiste ruke.
• Dermatitis seboroides - (tjemenica) – masno žute naslage na tjemenu novorođenčeta ili
dojenčeta, proizvodi lojnih i znojnih žlijezda, deskvamacija kože, čestice prašine, neisprani
šampon ili sapun.
• Ogrebline – po licu, ušima, vratu …, ulazna vrata za infekciju

IZLUČINE I TERAPIJA

IZLUČINE

Pretrage

• Mikrobiološke pretrage (brisevi, izlučine, krv, likvor, punktati)

• Biokemijske pretrage (izlučine, krv, likvor, punktati)

• Hematološke pretrage (krv, koštana srž)

Urin

• Fizikalna, biokemijska i mikrobiološka analiza

• Skupljanje 24 satnog urina
• Specifičnosti uzimanja urina u odnosu na dob/kontrolu sfinktera
Stolica
• Makroskopski pregled stolice (konzistencija, primjese, kemijska reakcija, količina tijekom
24 sata, miris)
• Koprokultura/mikrobiološka pretraga stolice
• Stolica za parazitološku analizu
• Analni otisak

Sputum za mikrobiološku analizu

• Veća djeca / iskašljaj
• Manja djeca / aspirat želuca ili traheje

Povraćanje
 • Promatranje – način povraćanja (u luku, bljuckanje), količina, sadržaj, primjese, vrijeme
povraćanja (doba dana, nakon obroka), pojava bolova
• Kod sumnje na intoksikaciju uzima se sadržaj za analizu (dokazivanje uzetog otrova)

Znoj

• Promatranje gdje se dijete znoji (vrat, iza glave, oko usana, iza ušiju, cijelo tijelo)
• Uzimanje znoja za mjerenje koncentracije klorida – cistična fibroza

TERAPIJA

Unos lijeka u organizam

• Enteralno (peroralno, sublingvalno, rektalno)

• Parenteralno (I.M., I.V., I.C., S.C., I.A., I.O.)

• Lokalno (perkutano, rektalno, vaginalno, oralno, sluznica uha, nosa i oka)

Čuvanje lijekova

• Posebni ormari za lijekove, opijati se čuvaju u zasebnom ormariću pod ključem

• Lijekovi za peroralnu i vanjsku uporabu čuvaju se odvojeno od lijekova za parenteralnu
primjenu
• Na sobnoj temperaturi, zaštićeni od sunca i izvora topline (radijatora), a lijekovi koji se
moraju čuvati na niskim temperaturama stavljaju se u hladnjak
• Svi se lijekovi moraju čuvati u originalnim pakovanjima (bočicama, kutijama) u kojima
se nalaze i podaci o lijeku
• Lijekovi se ne smiju premještati (iz bočice u bočicu, iz kutije u kutiju)!
• Na bočicama i kutijama mora postojati jasno naznačen rok trajanja

Pet pravila pri podjeli lijekova

1. pravi bolesnik

2. pravi lijek

3. prava doza

4. pravi način

5. pravo vrijeme

1. Pravi bolesnik
 Identifikacijska narukvica
 Svako veće dijete mora biti u sobi za vrijeme podjele terapije
  3 x provjera (terapijska lista, ime i prezime djeteta, temperaturna lista)

2. Pravi lijek
 Lijek propisuje i na listu piše liječnik (naziv lijeka, doza lijeka, način primjene i vrijeme
primjene lijeka
 Svaki nejasni nalog za primjenu lijeka treba provjeriti i dodatno pojasniti (npr. nečitak
rukopis liječnika na listi, zatim nejasna doza koja može biti veća ili manja od uobičajene doze).
 Propisane upute liječnika (s temperaturne liste) moraju se provjeriti još jednom,
neposredno prije primjene lijeka.
 Priprema za davanje lijekova treba biti provedena u miru, u dobro osvijetljenoj prostoriji.

Na vanjskom pakiranju lijeka provjeriti

• tvorničko ime (to je zaštićeno ime lijeka)
• generički naziv lijeka (internacionalni nezaštićeni naziv aktivne supstance koja se nalazi u
tom lijeku)
• oblik lijeka
• sastav lijeka (djelatne i pomoćne tvari koje se nalaze u lijeku)
• ukupna količina lijeka, broja tableta ili volumen
• rok valjanosti
• Na bočnim stranicama kutije se nalaze kontrolni brojevi serije, upute o čuvanju lijeka,
posebna upozorenja

3. Prava doza
 Doza je količina lijeka koja je ordinirana
 Ovisna je o svojstvu lijeka, dobi, tjelesnoj masi, spolu, prirodi bolesti
Razlikujemo:
 pojedinačnu dozu: količina lijeka koju bolesnik dobije odjednom
 dnevnu dozu: ukupna količina lijeka koju bolesnik dobije tijekom 24 sata

4. Pravi način
 Način primjene lijeka upisuje liječnik na temperaturnu listu pored imena lijeka, doze i
koliko puta u 24 sata
 Ukoliko nije jasno napisan način davanja lijeka (primjerice neki lijekovi se mogu
primijeniti na više načina, I.M., I.V.,S.C...) tražiti od liječnika da upiše na temperaturnu listu

5. Pravo vrijeme
• Neki se lijekovi primijenjuju tijekom 24 sata (antibiotici...) dok se neke lijekove može
rasporediti tijekom dana (vitamine...)
• Bitno je znati u koje vrijeme se pojedini lijek daje bolesniku
Ukoliko liječnik ne odredi drugačije:
• 4 x dnevno (svakih 6 sati)
• 3 x dnevno (svakih 8 sati)
• 2 x dnevno (svakih 12 sati)
• 1 x dnevno (u jutro)

Pravila kod podjele lijekova

 • Psihička priprema kod veće djece
• Nikad ne primjenjivati lijek iznenadno (dok dijete spava ili sl.)
• Kod peroralne primjene provjeriti da li je dijete progutalo lijek
• Nikada ne lagati djetetu da “to ne boli”
• Nikada ne uspoređivati lijekove s djetetu dragim slatkišima ili napitcima (bomboni, sokići
i sl.)
• Ne govoriti djetetu da nesmije plakati
• Kod podjele terapije djeca moraju biti u svojim krevetićima da nebi došlo do zamjene
djece i lijekova

Izračunavanje količine/doze lijeka

• Ordinirana doza u miligramima podijeli se s ukupnom dozom lijeka u originalnom

pakiranju u miligramima te se iznos pomnoži s količinom otapala (aqua rdestillata, fiziološka
otopina) u mililitrima

Formula za izračunavanje:

Ordinirana doza u mg

X broj ml otapala = količina lijeka za primjenu

Količina mg u originalnom pakiranju

Primjer:

• Ordinirano je 300 mg lijeka intravenski. U originalnom pakiranju nalazi se 500 mg. Lijek
ćemo razrijediti s 50 ml aque redestillate

300 mg

X 50 ml = 30 ml

500 mg
“RAZNO”
OSOBINE KOJE BI TREBALA IMATI MEDICINSKA SESTRA/TEHNIČAR

 FIZIČKO I MENTALNO ZDRAVLJE

- samo osoba koja brine o svom zdravlju može uspješno raditi posao medicinske
sestre/tehničara
- osoba opterećena vlastitim zdravstvenim problemima ne može pomagati drugim

 INTELEKTUALNA ZRELOST
- sposobnost korištenja iskustava
- razlučivanje bitnog od nebitnog
- sposobnost snalaženje u novim situacijama

 EMOCIONALNA ZRELOST
- prihvaća odgovornost
- razumna i tolerantna prema tuđim mišljenjima i potrebama
- smirena/smiren i to prenosi na svoju okolinu
- ne ističe pred drugima svoje zasluge
- prihvaća i „manje ugodne dužnosti”
- ne govori vulgarno
- prihvaća kritiku
- posjeduje radnu disciplinu

 SOCIJALNA ZRELOST
Sposobnost:

- živjeti u skladu sa drugim ljudima

- prihvaćati ljude onakvima kakvi jesu
- prosuđivati ih po kvaliteti
- ne nametati se
- njegovati prijateljstvo

Na razvoj nabrojenih osobina utječe više čimbenika:

- prirođene osobine
- obiteljski odgoj
 - škola
- radna sredina
- želja pojedinca i motivacija za postizanje cilja

PREHRANA BOLESNOG DJETETA

Vrste prehrane
1. Prirodna prehrana = MAJČINO MLIJEKO
2. Mliječne formule (umjetna prehrana: Nan, Bebimil, Aptamil, Milumil....)
3. Specijalne formule (Neoket...)

Načini hranjenja:
 Dojenje
 Hranjenje na bočicu
 Hranjenje na žličicu
 Prehrana putem nazogastrične sonde

Tko priprema hranu za dojenčad u bolnici?

 Mliječna kuhinja - hranu priprema medicinska sestra te dijetetičar i /ili nutricionist
 Priprema se umjetna prehrana, voćne i mliječne kašice kao i dijetalni pripravci
 Strogo je odijeljen čisti od nečistog dijela kuhinje
 Bočice se svakodnevno steriliziranju
 Mlijeko – idealna podloga za razvoj mikroorganizama

Kako hraniti bolesno dijete?

Strpljivo i pažljivo
1. Hranjenje ima i odgojni karakter
2. Veća djeca jedu u blagovaonici sama, manju djecu hrani medicinska sestra
3. Pranje ruku prije obroka i zubi nakon obroka

Kome uvodimo sondu?

1. Nedonoščetu koje nema refleksa gutanja i sisanja (do 1500 gr.)
2. Djetetu s težim respiratornim ili kardiološkim bolestima
3. Novorođenčadi s prirođenim malformacijama usana i usne šupljine
4. Djetetu bez svijesti (u komi)
5. Djetetu s promjenama u ustima koje otežavaju prirodne načine hranjenja
6. Djetetu s lošim neuromuskularnim statusom (nemogućnost gutanja)
7. Djetetu koje ne želi jesti

Prehrana na sondu
Priprema pribora
 1. Nazogastrična sonda 40 do 50 cm ( dječja - broj 5,6,8, 10…)
2. Staničevina
3. Bubrežasta zdjelica
4. Pribor za provjeru položaja sonde ( štrcaljka, epruveta s vodom, stetoskop)
5. Rukavice
6. Leukoplast za fiksiranje sonde
7. Štrcaljka za hranjenje
8. Posuda s hranom
9. Duda varalica (!?)

Mjesta aplikacije sonde

 Kroz nos (nazogastrična)
 Kroz usta (orogastrična)

Postupak uvođenja
 Dobro oprati ruke
 Fiksirati dijete i staviti ga u povišeni položaj
 Izmjeriti dužinu sonde – od vrha nosa do ušne resice te do vrha sternuma
 Navlažiti je vodom ili fiziološkom otopinom
 Nakon uvođenja provjeriti smještaj sonde (3 načina: aspiracija želučanog sadržaja
štrcaljkom, uštrcavanjem 5 ml zraka i slušanjem stetoskopom – šum u području želuca, kraj sonde
staviti u epruvetu s vodom – ako ne izlaze mjehurići zraka sonda je u želucu )
 Fiksacija sonde iznad gornje usne ili na nosu leukoporom

Sonda
 Sonda u jednoj nosnici može ostati 2 – 5 dana TRAJNA SILIKONSKA SONDA DULJE
 Položaj sonde se provjerava prije svakog hranjenja
 Poslije hranjenja sonda se ispire čajem (2-3 ml)

DOHRANA
Sva hrana koja se djetetu daje, a nije mlijeko
 Započinje obično u četvrtom, a najkasnije u šestom mjesecu života
 Počinje se voćnim sokovima i kašicama, povrće, mesto i riba
 Uvodi se na način da se namirnice uvode pojedinačno u razmacima od nekoliko dana
(alergija)

Alergije u dojenačkoj dobi, kako ih prepoznati?

 promjene u probavnom traktu: proljev, nadimanje, plinovi
 promjene ne koži: osipi
 promjene na dišnom traktu: kašalj, kihanje, curenje iz nosa

Koje vrste namirnica najčešće mogu izazvati alergije

 kravlje mlijeko
  med
 orasi, kikiriki, lješnjaci
 bjelanjak jajeta
 agrumi / citrusno voće
 jagode
 čokolada
 žitarice
 morski plodovi

Izgled stolice
 Neka hrana izaziva tvrđu, (banana, mrkva riža), neka mekšu stolicu (špinat, marelice,
šljive, naranče, integralne žitarice)

Koju hranu treba izbjegavati u dojenačkoj dohrani?

• Kikiriki, kokice, bademi, lješnjaci, tvrdi bomboni, grožđice (moguće gušenje)

NEDONOŠĆE
Definicija SZO
“ produkt gestacije koji nakon potpune separacije od majke pokazuje bilo koji od četiri znaka života
(disanje, srčana aktivnost, pokreti ili pulsacija pupkovine) smatra se živorođenim djetetom”

Rizični faktori za prijevremeni porod

• Od strane majke (mala t.t., DM, bolesti jetre, nefritis, kronična hipertenzija,
kardiovaskularne bol.)
• Bolesti u trudnoći (virusna pneumonija, pijelonefritis, apendicitis, hiperemeza,
• Rh-imunizacija, anemija, eklampsija i preeklampsija)
• Promjene uterusa
• Bolesti posteljice
• Fetalni faktori

NEDONOŠĆE (praematurus)
• Granica sposobnosti za ekstrauterini život 22-23 tjed.gestacije - 500-600 grama rodne
mase (RM)

UGROŽENA NOVOROĐENČAD
NEDONOŠĆE
• Dijete rođeno između 22-37 tjedna gestacije, rodne mase 500 gr i više
• nedonošće vrlo niske rodne mase - < 1499 grama
• nedonošće izrazito niske rodne mase - < 1000 grama

NEDOSTAŠĆE
Dijete rođeno između 38 i 42 tjedna gestacije, rodne mase manje od 2500 grama
PRENESENO -(POSTMATURUS)
Dijete rođeno nakon 42 tjedna gestacije

Vanjski izgled nedonošćeta

• Glava – velika nesrazmjerna trupu
• Trup- dugačak, prsni koš uzak
• Udovi - kratki, mršavi, mlohavi
• Mišići, potkožno masno tkivo - slabo razvijeni
• Koža - crvena, vrlo tanka, nježna, prozirna,
• Spontana motorika - neznatna
• Glas - slabašan, rijetko plače
• Nokti- ne prelaze jagodice prstiju
• Uške - mekane i plosnate, bez karakterističnog reljefa
• M-testisi nisu spušteni u skrotum
• Ž-male usne jače razvijene i prekrivaju velike usne

Anatomska i funkcionalna nezrelost

Nezrelost anatomskih struktura te fizioloških i biokemijskih funkcija (pojava neonatalne žutice i potom
pojava simptoma koji mogu ugroziti život nedonošćeta – umor, mlohavost..)
 nezreo imunološki sustav
 izrazita termolabilnost – može poprimiti temperaturu okoline
 nezreo dišni sustav (plućna surfaktoza)
 slaba razvijenost refleksa sisanja, gutanja, kašljanja i/ili potpuni nedostatak

Visok rizik za razvoj komplikacija

• Metaboličke (hipoglikemija, hipokalcemija, metabolička acidoza)
• Infekcija - sepsa, meningitis
• Pneumonija (aspiracijska, intersticijska)
• Krvarenje u SŽS
• Poremećaj bubrežne funkcije
• Respiracijski distres sindrom (RDS)
• Retinopatija
• Cerebralna paraliza

Anatomska i funkcionalna nezrelost nedonoščeta

 disanje često isprekidano ili sasvim nepravilno
 nastaju stanke u disanju ili faze apneje s pojavom cijanoze
 pojavljuju se klinički znakovi hipoksije ili anoksije, kao i dispneja, cijanoza, tahipneja, s
usporenom srčanom akcijom i tihim tonovima uz mlohavost ili rigidnost mišića

Bolest hijaline membrane pluća ili plućna surfaktoza

  nastaje zbog nedostatka surfaktanta koji se u pojačanoj mjeri stvara u plućima potkraj
gestacijske dobi
 surfaktant snižava površinski pritisak u alveolama i omogućuje stabilnost zračnih
prostora, sprječava njihovo sljepljivanje u fazi ekspirija

Tijek bolesti
 bolest se klinički očituje cijanozom, dispnejom i tahipnejom, a završava ili letalno ili
potpunim izlječenjem za nekoliko dana
 u početku dijete reagira normalnom motorikom i plačem, ali napretkom bolesti postaje
sve mlohavije, malaksalo, leži apatično bez spontane motorike

Prognoza razvoja nedonošćeta

 psihički i fizički razvoj sporiji
 razvoj mozga sličan u donesenog djeteta
 najveći zaostatak u razvoju izražen između 6. i 12. mjeseca, sustizanje vršnjaka – pred
polazak u školu
 psihološki u razvoju zaostaju prve dvije godine

Prva njega nedonošćeta

• Čišćenje dišnih putova
• Uspostavljanje respiracije
• Osušiti sterilnim toplim suhim ručnikom - ne kupati
• Pupkovina-podvezuje se kad prestane pulsirati
• Prebriše se sterilnom vatom s parafinskim uljem
• Vitami K
• Kratki pregled - APGAR

Inkubator
 regulira se automatski
 kontrola vitalnih funkcija putem monitora
 otvori za ruke
 otvori za cijevi
 fototerapija

Mikroklimatski uvjeti u inkubatoru

 optimalna temperatura – 36,5 do 37,5°C
 vlažnost zraka – 60 do 70%
 koncentracija kisika – do 40%
 nedonošče leži golo u “gnijezdu” - ima samo pelenu
 visoka dezinfekcija svakih nekoliko dana, a 2 puta dnevno prebrisavanje sterilnom vodom

Transport
• Prijenosni inkubator- 36-370C
- 70% vlažnost
 - set za O2
- respirator
- aspirator
- samošireći balon
- pribor za reanimaciju
- infuzomati, perfuzori

Prijem nedonošćeta na odjel

A) pregled- na Bebiterm stolu
B) mjerenje: TM, TD (47 cm i manje), opsezi (glave- 34 cm i manje), TT, P, R, RR, diureza
C) Pretrage
-krvne: Kg i Rh faktor, ABS, KKS, GUK, Hgb, elektoliti, urea, kreatinin, bilirubin, PTV, hemokultura
- brisevi: pupka, uha, ždrijela, nosa
- stolica (na benzidin – kod sumnje na NEC)
- urin: biokemijski,mikrobiološki
- aspirati: tubusa, traheje, želuca
- RTG pluća
- UZV i CT mozga

Zdravstvena njega
• Brisanje toplim parafinskim uljem/ fiziološkom otopinom
• TR svakih 4-6 h
• Vaganje 1 x dnevno u isto vrijeme

Terapija – postupci
• EKSANGVINOTRANSFUZIJA
Izmjena 85% krvi- indikacija: hemolitička bolest
• FOTOTERAPIJA
-brža razgradnja i izlučivanje bilirubina- indikacija: novorođenačka žutica
• UMJETNA VENTILACIJA-RESPIRATOR
-upuhivanje zraka u pluća uz pomoć aparata kroz endotrahealni tubus ili kanilu

Retrolentalna fibroplazija ili bolest inkubatora

 bolest mrežnice (retine) oka
 u velikom postotku završava sljepoćom
 javlja se zbog oštećenja dijela oka/retine kisikom (koncentracija O 2 veća od 40%)
Simptomi: fotofobija, digitookularni simptomi i nistagmus
- uzrok: prezasićenost zraka O2
- bolje je prevenirati nego liječiti iako je liječenje danas moguće
Sprečavanje infekcija
• ZRAK - Baktericidne lampe
• OSOBLJE - pregled svakih 6 mj
-Radna odjeća i obuća
-Pranje ruku, dezinfekcija
 -Sanitarni propusnik
• INKUBATOR - dezinfekcija 2 x dne
- visoka dezinf. svakih 5-6 dana
• PRIBOR - svako dijete ima vlastiti pribor za njegu i pretrage

Postintenzivna – box za nedonoščad

• Mikroklima: temperatura 26-280C, vlaga 60%
• Krevetići, kadica+ sanitarni čvor
• Pribor za njegu, za pretrage, za intervencije, za dezinfekciju
• Priključak za O2, stetoskop
• Ormari s odjećom, pelenama

Praćenje – dokumentacija
• Temperaturna lista
- svakih 1h
Hrana-količina,vrsta,retencija
Monitioring-EKG, oksimetrija
Zapažanja-izgled, disanje...
-1x dnevno-vaganje
• Lista pretraga i terapije
• Sestrinska dokumentacija

Prehrana
• do 1500 gr – sonda
• 1500-1800 gr – sonda/ bočica
• 1800 gr - bočica
• 2000 gr – prsa/bočica

Energetske potrebe:
30 - 42 kcal/kg 1. dan
100 - 120 kcal/kg 10.dan
S navršenih 2,5 mj. života dijete mora podvostručiti RM (2 x RM)

• Vrsta hrane - MM, adaptirano mlijeko, posebne formule...

• Količina hrane
1. dan - 2 x 5 ml 5% Glucose- ako podnese
5. dan - 10 ml MM ili adaptirano mlijeko
• Broj obroka - 8-10/ 24 h
• Sonda - prije svakog hranjenja ispitati retenciju!!!

Parenteralna prehrana
 Provodi se trima osnovnim infuzijskim otopinama – glukoze, aminokiselina i lipida
 u te se otopine daju svi ostali potrebni sastojci – elektroliti i vitamini
  aminokiselinske otopine nadoknađuju dnevne potrebe proteina, a energiju osiguravaju
otopine glukoze i lipida
 pravilno primijenjena parenteralna prehrana mora biti pod strogim uvjetima asepse i mora
potpuno zadovoljiti dnevne potrebe svih osnovnih prehrambenih tvari – vode, elektrolita,
vitamina, proteina, masti i ugljikohidrata

BOL

Bol – je neugodni doživljaj koji ima osjetne i motivacijske karakteristike, a povezana je s prisutnim ili
mogućim oštećenjem tkiva, ili opisana u terminima jednog takvog oštećenja.

(IASP, International Association for the Study of Pain)

Definicija Međunarodnog udruženja za ispitivanje boli

Subjektivno neugodno,osjetilno i emocionalno iskustvo povezano s aktualnim ili potencijalnim
oštećenjem tkiva određene lokalizacije.

Danas govorimo o tzv. totalnoj boli sastavljenoj od 4 odrednice:

 Fizička
 Emocionalna
 Socijalna
 Duhovna
Ako želimo potpuno oslobađanje od boli, potrebno je djelovati na sve njezine odrednice

Bol u djece
 Već sami prijam djeteta u bolnicu je invazivni postupak !!
 “Što je dijete bolesnije to su postupci liječenja invazivniji”
 Općenito u djece, a osobito u one najmlađe bol se neadekvatno zbrinjava
Razlozi:
 strah od štetnih nuspojava lijekova
 nije prihvaćeno da djeca, a posebno novorođečad osjećaju bol kao i odrasli
 strah od razvoja ovisnosti na lijekove
 dječji strah od injekcija

U svakom trenutku medicinska sestra mora procjenjivati pokazuje li dijete bilo koji pokazatelj boli ili
nelagode !!!
Ciljevi u zdravstvenoj njezi
 prepoznati prisustvo boli
 pravilno procijeniti sve osobitosti boli
 pomoći djetetu kako bismo bol smanjili ili sasvim uklonili

Kako prepoznajemo bol u djece

Percepcija i reakcija djeteta na bol ovisi o:
 kronološkoj dobi djeteta
 stupnju kognitivnog razvoja
 dosadašnjem iskustvu
 situacijskim čimbenicima
 psihofizičkim sposobnostima
 emocionalnom stanju djeteta
 kulturi iz koje dijete dolazi

Nepoželjni učinci boli

• Produbljivanje šoka
• Povećanje respiracijskih i metaboličkih potreba
• Povišenje srčane frekvencije i arterijskog tlaka
• Povećanje sekrecije kateholamina
• Slabljenje obrambenih mehanizama

UTJECAJ DOBI NA IZRAŽAVANJE BOLI

Novorođenčad i dojenčad
 Plač (visoki tonovi, bolno stenjanje, vrisak)
 Izraz lica (skupljene obrve, čvrsto stisnute oči, vertikalne brazde između očiju,
produbljene nazolabijalne brazde, podrhtavanje bradice, jezik viri)
 Vegetativne reakcije (tahikardija, porast krvnog tlaka, ubrzano površno disanje,
hipoksija, apnea, porast intrakranijskog tlaka, bljedilo ili crvenilo kože, znojenje dlanova i tabana,
proširene zjenice)
Od 2 do 7 godina
o bol doživljavaju kao kaznu
o verbalno i fizički napadaju
o medicinske sestre su zle jer pikaju
o injekciju smatraju najgorom boli koju su iskusili
Od 7 do 12 godina
o sposobna su točno odrediti mjesto boli
o povećana svjesnost o tijelu rezultira strahom od totalnog uništenja (smrti)
Od 12 godina na dalje
o koriste 26 riječi za opis boli
o imaju reakcije srodne onima u odraslih
o nemaju iskustvo kao odrasli
o zamišljaju kobne posljedice boli
Najčešći bolni zahvati
 ubod lancetom (kapilarna krv)
 uzimanje venske krvi
 sukcija
 postavljanje i.v kanila i katetera
 postavljanje sondi
 endotrahejska intubacija
 strojno prodisavanje
 postavljanje drenaže
 kirurški zahvati i previjanja
 lumbalna punkcija
 Rtg i UZV pretrage
 svakodnevna mala ometanja

Procjena boli
Bol je i osjetilno i emocionalno iskustvo
 Potrebna kvalitativna i kvantitativna procjena (informacije) o boli
 Kvalitativna procjena opis lokacije, trajanja i karakteristike boli, čimbenici koji utječu na
bol
 Kvantitativna procjena ocjenjuje intenzitet boli

QUEST NAČELA PROCJENE BOLA (Baker i Wong, 1987)

QUEST pristup boli procjena je sveobuhvatna i promiče korištenje više izvora za procjenu boli u djeteta
 Q (question) - Pitamo dijete
 U (use) - Koristimo skale za procjenu boli
 E (evaluate) - Uočavamo promjene u ponašanju djeteta
i promjene u fiziološkim parametrima
 S (secure) - Uključujemo roditelje u procjenu
 T (take cause) - Očekujemo bol uzrokovanu patofiziološkim proces
(npr.frakture, operacije, intervencije idr...)
 T (take action) - Poduzimamo odgovarajuće mjere i
evaluiramo

1. Pitamo dijete
 djetetu uvijek treba vjerovati jer se njegov iskaz smatra najvjerodostojnijim parametrom
za procjenu boli
 postoji mogućnost da dijete namjerno negira bol jer misli da je zaslužuje
 možda se želi povjeriti samo roditeljima
 mlađa djeca možda i ne razumiju značenje riječi bol

Pitanja:
 Reci mi što je bol.
 Pričaj mi što te do sada boljelo i kako.
  Je li kažeš nekome kada te boli?
 Kome kažeš?
 Što radiš kad te boli?
 Što ti najbolje pomaže kada te boli? i sl.

2. Skale za procjenu boli

Subjektivno kvantitativno mjerenje boli

• Za novorođenčad “PAIN SCOR”
• Za dojenčad i djecu do 3 god. “FLACC SKALA”
• Za djecu stariju od 3 god. Wong-Bakker i Oucher “SKALA LICA”
• Za djecu stariju od 4. god. “SKALA ČAŠA”
• Za školsku djecu i adolescente “VAS” (vizualno analogna skala)

"Pain score " skala za procjenu boli kod novorođenčadi

Djeca do 3 godine
• Procjena temeljem promjene ponašanja
• Ekspresija se mijenja s dobi; od generalizirane reakcije cijelog tijela, jasno lokaliziranih te
neverbalnih i verbalnih reakcija

Flacc skala
• Koristi se kod djece u preverbalnoj fazi
• Neurološki oštećenoj djeci
• Skalom ponašanja djeteta sami procjenjujemo bol
• Procjena 0 – bez boli
• Procjena 1-3 – slaba bol
• Procjena 4-6 – umjerena bol
• Procjena 7-10 – jaka bol
4-7 godina
• Ljestvice za procjenu boli s crtežima
• Dječji crteži vlastite boli
• Toplomjer boli (vizualne ljestvice za procjenu boli)
• Verbalne ljestvice
• Intervju

Wong-Baker - "Skala lica"

0 - Nema boli
1 - Boli malo
2 - Boli malo jače
3 - Boli još jače
4 - Boli jako
5 - Boli najgore do sada

Školska djeca
• Ljestvice za procjenu boli
• Ljestvice za procjenu ponašanja
• Dječji upitnici za procjenu boli
• Intervju
3. Promjene u ponašanju djeteta ili u fiziološkim parametrima
 Introvertirani: skupljaju nožice prema trbuhu,okreću se od ljudi, pokrivaju lice, skrivaju
se ispod pokrivača, dodiruju bolno područje, traže da budu ostavljeni sami
 Ekstrovertirani:traže prisustvo dragih osoba i žele tjelesni kontakt, zovu mamu, traže da
idu kući, odbijaju hranu i piće, opisuju gdje i kako ih boli
 Fiziološki parametri osobito su dobri za procjenu boli novorođenčadi i dojenčadi
(frekvencija pulsa, tjelesna temperatura, krvni tlak, frekvencija disanja, znojenje i drhtanje ruku)

4.Uključujemo roditelje u process

 Stupanj uključenosti roditelja dogovorimo s djetetom,prepoznajemo i poštujemo razlike
među obiteljima,nastojimo što više uključiti roditelje
 Pitanja za procjenu djetetovog iskustva boli:
 Koje riječi vaše dijete koristi kada opisuje bol?
 Da li vaše dijete kaže vama ili kome drugome kada ga boli?
 Kako prepoznajete da ga nešto boli?
 Što činite da biste mu pomogli?
 Što ono samo čini kada ga boli?
 Što najbolje djeluje na smanjenje ili uklanjanje boli?
 Da li postoji nešto posebno vezano na vaše dijete i bol što biste željeli da znamo
POSTUPCI UKLANJANJA BOLI
 Farmakološki:analgetici i sedacija
 Nefarmakološki
Nefarmakološki postupci
Okolina
 Uklanjanje ili minimaliziriranje negativnih aspekata u okolini (invazivni instrumenti)
 Poželjna je atraktivna, dekorirana okolina s igračkama i slikama
Priprema
 Osim u stanjima životne ugroženosti ili besvjesnog stanja djeteta objašnjenje procedure
koja će se raditi, djetetu i roditeljima
 Ako vrijeme dopušta treba obratiti pozornost na prijašnja iskustva boli i koje su metode
suzbijanja boli bile uspješne
Metode odvraćanja pozornosti (distraktori) i potpore
 uspostavljanje odnosa povjerenja s djetetom i roditeljima
 pripremanje djeteta prije bolnih postupaka
 izbjegavanje sugeriranja boli izrazima kao npr. »ovo će te malo boljeti» ili «to je grozna
pretraga,ali ti si veliki pa ćeš izdržati»
 bolje je reći: »vjerojatno ćeš osjetiti nešto kao štipanje ili peckanje»...
 pružanje mogućnosti djetetu da opiše kako je doživjelo postupak
 poticanje roditelja da ostanu uz dijete prilikom bolnih postupaka
 « Diplome za hrabrost «

Uloga sestre kod nefarmakološkog tretiranja boli

• Kontinuirano bilježenje boli ukoliko je stanje stabilno svakih 4-6 sati ili češće
• Najmanje 1 x dnevno pratiti onu djecu kod koje nije primijećena bol
• Koristiti skalu procjene
• Prikupiti što više podataka o vrsti boli i svemu što olakšava i pojačava bol
• Zabilježiti procjenu boli nakon tretmana da bismo mogli pratiti učinkovitost
postupaka
• Zabilježiti sve nefarmakološke postupke za smanjenje boli

Farmakološki postupci
 Neopioidni analgetici (analgetici, antipiretici, nesteroidni protuupalni lijekovi)
Paracetamol (tablete, supozitorij, sirup)
Ibuprofen – (tablete, Dalsy sirup)
 djeluju blokiranjem sinteze prostaglandina u SŽS
 indicirani su kod umjerene i blaže boli
 Opioidni analgetici (Tramadol, Morfin, Fentanil)
 djeluju na opioidne receptore u SŽS
 indicirani su kod jake i trajno prisutne boli
 Anestetici
- EMLA krema - prije lumbalnih punkcija,postavljenja perifernih i centralnih venskih katetera.
Namazana na kožu 15-30 minuta prije zahvata.
- Lidokain (spray) → djeluju lokalno na periferne živce
 Lidokain injekcije
 Sedativi (Diazepam, Fenobarbiton, Midazolam)
 nemaju analgetski učinak
  indicirani su kod neugodnih i uznemirujućih zahvata

HITNA STANJA

• Prometne nesreće

• Utapanje

• Opekline

• Otrovanja

• Strujni udar

• Pad s visine

U prvoj godini

• Padovi

• Aspiracija stranog tijela

• Otrovanja

• Opekline
 • Utapanje

U drugoj godini, zbog veće pokretljivosti djeteta

• PROMETNE NESREĆE

U trećoj i četvrtoj godini

• PADOVI

• UTAPANJA

• PROMETNE NESREĆE

Od pete godine- nesreće na biciklu

Od desete godine- nesreće uzrokovane vatrenim oružjem

OTROVANJA

 Otrovanje je kliničko stanje koje karakterizira iznenadna ili postupna ugroženost jednog
ili više organskih sustava tijela zbog kontakta s otrovom

 Prema mjestu ulaska u organizam:

peroralna, inhalativna, topična (koža i konjuktiva) i ubodna

 Učestalost akutnih otrovanja u djece - prema procjeni bolničkog morbiditeta 2-5 %

hospitalno liječene djece, a u nekim specijaliziranim ustanovama i više (KDBZ približno 9 %
hospitalno liječene djece na Klinici za pedijatriju)

Epidemiologija

Dvije su skupine akutnih otrovanja:

 slučajna (akcidentalna - zadesna)

 namjerna

Omjer ženskog i muškog spola je podjednak

Vrste/skupine najčešćih otrova

- Lijekovi (antidepresivi, analgetici, sedativi, hipnotici)

- alkoholna pića

- kućne kemikalije

- otrovne biljke

- ugljik-monoksid (u kupaonici zbog neispravnosti bojlera, dimnih odvoda)

Prema načinu djelovanja

1. otrovi koji utječu na središnji živčani sustav

2. korozivni otrovi

3. otrovi koji oštećuju parenhimne organe

4. otrovi koji uzrokuju hipoksiju (nestašica O2 u tjelesnim stanicama)

Znakovi otrovanja

• Ako se otrov proguta, najčešće se javljaju mučnina i bol u trbuhu, proljev i povraćanje

• Korozivne tvari (kiseline i lužine) izazivaju kemijske opekline. Ako se takav otrov popije,
opekline se vide na usnama i sluznici usta.

• Pri udisanju otrovnih plinova ili para može doći do kašlja i osjećaja gušenja

• Neki otrovi izazivaju psihičke poremećaje, vrtoglavicu, glavobolju, grčeve pojedinih

mišića ili cijelog tijela, nepravilan rad srca

• Teži slučajevi trovanja dovode do gubitka svijesti, a potom i do prestanka disanja

Anamneza - 5 pitanja

1. tko se otrovao (dob, spol, težina)

2. što (čime se otrovao - naziv otrova i doza)

3. kada se otrovao (datum i vrijeme otrovanja)

4. kako (put ulaska otrova - probavni ili dišni sustav, koža, sluznice, ubod)

5. zašto (razlog otrovanja - namjerno ili slučajno otrovanje)

Pretrage

• laboratorijske pretrage: krvna slika, elektroliti, šećer u krvi, acidobazni status,

toksikološka analiza lavažata i urina

• druge pretrage: elektrokardiogram, rtg pluća (kod derivata nafte), rtg abdomena (željezo,
olovo, drugi metali)

Osnovni postupci u liječenju akutnog otrovanja

1. prepoznavanje uzroka

2. eliminacija otrova

3. održavanje vitalnih funkcija

4. onemogućavanje resorpcije otrova

5. primjena antidota

6. primjena opće i simptomatske terapije

Odgađanje resorpcije

• Ako je otrov nanesen na kožu- skidanje odjeće i pranje mlakom vodom

• Ako je otrovanje nastalo inhalacijom- primijeniti kisik

• Ako je unesen kroz usta- izbacivanje želučanog sadržaja izazivanjem povraćanja,

ispiranjem želuca, davanjem laksativa

Algoritam metoda i postupaka s otrovanim djetetom uključuje:

• održavanje vitalnih funkcija

• odgađanje apsorpcije

• eliminacija apsorbiranog otrova

• uporaba specifičnih protuotrova

Kontraindikacije povraćanja
 • Bolesnik u komi

• Uzimanje korozivnog sredstva

• Ingestija detergenata (pjena!)

Kontraindikacije za lavažu želuca

• Uzimanje korozivnog sredstva

• Ingestija detergenata

• Bolesnik u komi- nužna intubacija

Postupak izvođenja lavaže želuca

 Dijete se smjesti u lijevi bočni položaj s glavom niže od trupa

 Koristi se široka orogastična sonda koja na proksimalnom kraju ima lijevak, a na

distalnom najmanje dva veća otvora koji će omogućiti izlaz većih komadića hrane ili otrova

 Nakon uvođenja sonde i aspiracije želučanog sadržaja (i uzimanja materijala za

toksikološku analizu), ispire se mlakom fiziološkom otopinom i to 15 ml/kg u jednom ciklusu

 Zadnji ciklus s dodatnim aktivnim ugljenom treba ostaviti u želucu i izvaditi sondu

Indikacije za lavažu želuca

• trovanje hranom, namjerno ili slučajno

• uzimanje većih količina lijekova ili otrova,

• trovanje alkoholom

Komplikacije lavaže želuca

• aspiracijska pneumonija

• laringospazam

• Hipoksija (O2 ) i hiperkapnija (CO2 )

• mehanička ozljeda ždrijela, jednjaka,

želuca
 • disbalans tekućine i elektrolita

tijekom postupka obavezna je kontrola vitalnih funkcija bolesnika

Antidoti

antidoti (grčki), protuotrovi, sredstva koja odstranjuju, neutraliziraju i inaktiviraju otrove ili pak suzbijaju
simptome otrovanja protivnim djelovanjem

Primjeri:

• Atropin -organofosforni insekticidi

• Nalokson –opijati

• Kisik -ugljik monoksid

Carbo medicinalis

• Medicinski ugljen veže na sebe puno vrsta otrova i tako spriječava njihovu resorpciju u
crijevima

• Ne smije se davati kod otrovanja kiselinama i lužinama

• Pojedinačna doza iznosi 1 g/kg za djecu do 12 godine

Otrovanja inhalacijom (najčešće ugljik-monoksid)

• CO je plin bez okusa, mirisa i boje

• Nastaje nedostatnim izgaranjem ugljika, a koji se nalazi u organskim spojevima

• Najčešći izvori CO su automobilski plinovi, peći na razna goriva, dim svih vrsta vatre,
dim cigareta i slično

Toksičnost i djelovanje

• Kod udisanja CO se veže na Hb i nastaje spoj karboksihemoglobin (COHb) koji

onemogućuje vezanje i prijenos O2

• CO ima 200 puta veći afinitet vezanja uz Hb od O2 , kod fetusa još više (zato se
trudnicama savjetuje da ne puše)

• Već niske koncentracije CO u zraku mogu biti toksične

Djelovanje CO
 • Smanjenje prijenosa O2

• Upalni medijator - uzrokuje oštećenje tkiva te porast kapilarnog propuštanja, posljedično

nastanak edema

• Periferna vazodilatacija – sistemska hipotenzija – hipoksija - oštećenje mozga i srca

• Mijenja strukturu hemoglobina i time još više otežava vezanje O 2 za Hb

Podjela

• Akutno otrovanje – u kratkom vremenu izloženost visokim koncentracijama CO

• Kronično otrovanje – dugotrajna izloženost manjim koncentracijama CO

Opći simptomi otrovanja CO

• Glavobolja (oko 90%)

• Mučnina i povraćanje (oko 50%)

• Vrtoglavica (oko 50%)

• Opća slabost i umor (oko 30%)

Simptomi akutnog otrovanja CO

• Kardiopulmonalna depresija

• Konfuzija

• Sinkopa

• Konvulzije

• Koma

• Ružičasta boja kože i sluznica (boja trešnje)

Normalne vrijednosti COHb

• Kod nepušača - 2%

• Kod pušača - 2 – 5%

• Kod strastvenih pušača - i do 13%

Zbrinjavanje

• ukloniti dijete iz kontaminirane sredine

• primjeniti umjetno disanje i O2

• provoditi kontinuiranu inhalaciju 100%-tnim O2 do nestanka u krvi karboksi-

hemoglobina

• aplikacija O2 u hiperbaričnoj komori (optimalan uvjet, ali praktički najčešće neostvariv)

• ostala terapija je simptomatska i suportivna

Kasne posljedice otrovanja CO

• Javljaju se u 30% do 40% pacijenata

• Mogu se javiti od 3-4 dana od otrovanja, sve do 240 dana nakon izloženosti CO

• Mogu se javiti psihoze, parkinsonizmi, gubitak kratkoročnog pamćenja

Prevencija otrovanja

• Zdravstveno prosvjećivanje

• Izbjegavati gomilanje lijekova u kući

• Potencijalni otrovi nedostupni djeci- u posebnim ormarićima, ambalaža koju djeca

nemogu otvoriti, siguronosni zatvarači, ne zaključavati vrata prilikom kupanja, ventilacija zraka
Opstruktivni laringotraheobronhitis (krup)

• promukli glas

• zvonki kašalj poput laveža psa

• otežano disanje te vrućica

• zahvaća djecu dojenačke i rane predškolske dobi

• opstrukcija larinksa i bronha nastaje zbog obilnog i žilavog sekreta koji je u početku
sluzav, a kasnije postaje gnojan

• liječenje je uglavnom simptomatsko

• Potrebno je što manje uznemiravati dijete

• staviti ga u prostor s vlažnom atmosferom i povećanom koncentracijom kisika

• pobrinuti se da dobiva dosta tekućine

• snižavati temperaturu

• u težim slučajevima inhalacije epinephrina i kortikostreoidi pareneteralno

Epiglotitis

• Epiglotitis je brzo napredujuća bakterijska infekcija epiglotisa i okolnih tkiva, koja može
dovesti do nagle opstrukcije dišnog puta i smrt

• Simptomi su jaka grlobolja, disfagija, visoka vrućica, slinjenje i inspiratorni stridor

Simptomi

• U djece se naglo razvija grlobolja, disfagija

• Vrlo je često slinjenje. Osim toga, dijete pokazuje znakove toksičnosti (slab ili odsutan
kontakt pogledom, nemogućnost prepoznavanja roditelja, znakove loše perfuzije, cijanozu,
razdražljivost, nemogućnost da ga se smiri ili utješi), ima vrućicu i uplašeno je

• Može biti izražena dispneja, tahipneja i inspiratorni stridor, što često navodi dijete da
uspravno sjedi, naginje se naprijed i prejako ekstendira vrat uz donju čeljust pomaknutu prema
naprijed i otvorena usta, pri naporu da olakša izmjenu zraka (tzv. položaj tronošca). Zauzimanje
ovog položaja može prethoditi zatajenju disanja

• Pri udisanju može postojati suprasternalno, supraklavikularno i subkostalno uvlačenje

 • Do smrtonosne asfiksije može doći nekoliko sati nakon nastupa bolesti

Liječenje

• Nazotrahealna intubacija do prestanka simptoma

• Traheotomija

• Ciljana antibiotska terapija

Razlika između epiglotitisa i krupa

EPIGLOTITIS KRUP

Početak je akutan i buran Početak je postupan

Najčešća dob je od 2. do 8. god. (ako nije obavljeno

Najčešća dob je od 6 do 36 mj.
cijepljenje protiv Haemophilusa influenzae tipa B)

Kašalj poput laveža je rijedak Kašalj poput laveža je karakterističan

Epiglotis je izrazito edematozan i jako zacrvenjen Epiglotis može biti edematozan

RTG vrata pokazuje povećani epiglotis (znak palca) RTG vrata pokazuje subepiglotično suženje (znak
i proširenost hipofarinksa zvonika) i epiglotis normalne veličine

Intervencije u zbrinjavanju bolesnika

• Osigurati optimalne mikroklimatske uvjete u sobi: temp. 20-24°C, vlažnost 60-70%

(ovlaživač ili vlažni šator)

• Osigurati povišen položaj (dojenče leži na jastuku s glavicom lagano zabačenom, a ispod
koljena smotana je pelena

• Aspirator i kisik moraju biti pored kreveta

• Dojenče treba nositi uspravno

 • Osigurati mirovanje

BOLESTI KRVI I KRVOTVORNIH ORGANA, TUMORI

Tumori

 Dječji tumori —> javljaju se u različitim dijelovima tijela i različito reagiraju na terapiju

 Danas je moguće potpuno izliječiti 70 – 90 % oboljele djece

 Maligna bolest (neoplazma, tumor) je novotvorina kojoj je svojstvena

nekontrolirana dioba stanica (sposobnost stanica da prodru u ostatak tkiva)

Vrste tumora u djece

 Tumori dječje dobi dijele se na solidne tumore (sarkomi i karcinomi) i na tumore

krvotvornih organa i krvnih stanica (limfomi i leukemija)
 Leukemije
 Tumori mozga
 Limfomi
 Tumori u trbušnoj šupljini
 Tumori mekih tkiva
 Maligni tumori kosti

Tumori mozga
 Iza leukemija drugi u čestoći skupina neoplazmi u djece
 Većina potječe iz malog mozga ili moždanog debla (20%)
 Najčešći između 5. i 10. godine života

Simptomi
 Glavobolje
 Mučnine
  Povraćanje
 Mutan vid ili dvoslike
 Vrtoglavice
 Poremećaji hoda
 Poremećaji ponašanja
 Hidrocefalus (dojenačka dob)

Limfomi
 Maligni tumori limfnog tkiva
 Treće najčešće maligne neoplazme u djece
 Dijele se na:
a) non-Hodgkinove limfome (djetinjstvo)
• Najranije s 5 godina, a najčešće između 20 i 30 godina života
• Češća u dječaka
Simptomi:
- povećani limfni čvorovi
- vrućica
- noćno znojenje
- svrbež
- klonulost
- gubitak teka i tjelesne mase

b) Hodgkinovu bolest (adolescenti,odrasli)

• Zloćudna proliferacija limfatičnih stanica imunološkog sustava
• Češći u djece nego non-Hodgkinov limfom
Simptomi:
- Povećanje limfnih čvorova na vratu (tvrdi, bezbolni, pomićni)
- Opći simptomi su rjeđi

Tumori u trbušnoj šupljini

Dva najčešća:
1. Neuroblastom –
 Maligni tumor koji potječe od primitivnog nervnog tkiva (7%)
 90% slučajeva zabilježeno u djece mlađe od 5 godina
Simptomi:
- Vidljivo povećanje trbuha
- Bolovi
- Osjećaj punoće

2. Wilmsov tumor
 Najčešći je maligni tumor bubrega u djece (6%)
 Medijana dob pojave je 3 godine
 Simptomi:
- Veliki trbuh s bezbolnom masom koju roditelji slučajno napipaju

Tumori mekih tkiva

 2/3 mekih tkiva otpadaju na rabdomiosarkom
 Stanice potječu od poprečnoprugastih mišića
 Ostalo čine sarkomi drugih mekih tkiva
Simptomi:
- Suzenje, bol u oku (tumori orbite)
- Promjena boje glasa, mukopurulentni iscjedak (nazofaringealni tumori)
- Bol u trbuhu, poteškoće pri mokrenju, hematurija (tumori mokraćno-spolnog sustava)
Maligni tumori kosti
 Osteosarkom i Ewingov sarkom
 Češći su u dječaka, u dobi između 10 i 20 godina
 Svaka kost može biti ishodište tumora
 Očituju se lokalnom boli, oteklinom i vrućicom
 Često se dovode u vezu s traumom ili se pogrešno tumače kao upala

Uzroci tumora
 Prirođeni faktori:
- 5% svih dječjih karcinoma povezano je isključivo s prirođenim faktorima
- npr. Down-sindrom ima 20 puta veći rizik na razvoj leukemije od opće populacije
 Okolišni faktori:
- npr. ionizirajuće zračenje
- izlaganje majke dijagnostičkom rtg-zračenju za vrijeme trudnoće
- osobe kod kojih je provedeno terapijsko zračenje u djetinjstvu (leukemija, rak štitnjače, rak
dojke)
 Ultrazvučno zračenje:
- prekomjerno izlaganje suncu s opekotinama u djetinjstvu tri puta povećava rizik malignog
melanoma
 Kemijski faktori:
- štetan utjecaj insekticida, atmosferskih zagađivača, otapala u kemijskoj industriji, pasivnog
pušenja, roditeljskog profesionalnog izlaganja kemikalijama i dr.
 Infekcije:
- vrlo je malo dokaza o povezanosti specifičnih virusa i dječjeg karcinoma
- u djece zaražene AIDS-om veća je učestalost nekih vrsta tumora

Dijagnostika tumora
 Dijete ima simptome vezane uz tumor - pedijatrijski hematolog i onkolog
 Prikupljanje detaljnih podataka o početku bolesti, pretrage krvi, medicinske pretrage
kojima se utvrđuje vrsta tumora, njegova lokalizacija i eventualna proširenost na druge organe
 Biopsija
- „iglena biopsija“ – kroz kožu se uvede posebna igla i uzme mali dio tumora
 - „otvorena biopsija“ – nužno je obaviti operativni zahvat kako bi se uklonio dio ili cijeli
tumor
- Patohistološka analiza: utvrđivanje vrste tumora
- Pitološka punkcija: ne uzima se tkivo nego pojedinačne stanice
 Druge dijagnostičke pretrage:
- punkcija koštane srži
- lumbalna punkcija
- rtg snimanja
- ultrazvučna dijagnostika
- scintigrafija kostiju
- CT
- MR

Vrste liječenja
1. Kirurško
2. Lijekovi
3. Radioterapija

1. kirurško
• Jedan od novih pristupa liječenju maligne bolesti u djece je transplantacija (presađivanje)
koštane srži ili matičnih stanica
• Dvije vrste transplantacije:
a) autologna transplantacija – presađivanje vlastitih matičnih stanica ili vlastite koštane srži
b) alogena transplantacija – presađivanje matičnih stanica ili koštane srži donora
2. lijekovi
 Kemoterapija - oblik liječenja koji se sastoji od neprekidne upotrebe lijekova što
uništavaju ili kontroliraju rast zloćudnih stanica
 Lijekovi (citostatici) prenose se krvotokom i dopiru do tumorskih stanica
 Citostatici djeluju i na zdrave stanice npr. koštana srž, korijen dlake i sluznica probavnog
sustava na zdrave stanice mogu se obnoviti dok tumorske stanice odumiru
Primjena kemoterapije:
- u ciklusima s razmacima od nekoliko tjedana između pojedinih ciklusa
1. intravenski
2. oralno ili peroralno
3. intramuskularno
4. subkutano
5. intratekalno
Nuspojave kemoterapije
 Slabljenje otpornosti organizma prema infekcijama
 Osjećaj umora i kratak dah
 Pojava modrica i krvarenja
 Mučnina i povraćanje
 Gubitak teka
  Proljev ili opstipacija
 Upala sluznice usne šupljine
 Promjena okusa
 Promjene na koži
 Opadanje kose
 Oštećenja bubrega, jetre i srca
 Promjene u ponašanju

SESTRINSKI PROBLEMI/DIJAGNOZE
 Bol u/s neoplazme
 Bol u/s operativnog zahvata
 Opstipacija u/s primjene citostatika
 Diareja u/s primjene citostatika
 Smanjen unos hrane u/s gubitka apetita
 Smanjena fizička aktivnost u/s osnovnom bolešću
 Strah u/s odvajanjem od poznate okoline
 Mučnina i povraćanje u/s primjene citostatske terapije
 Ozljede u/s radioterapije

Bolesti krvi i krvotvornih organa

 Krv je tekuće tkivo koje teče u zatvorenom krvožilnom sustavu organizma

 Osnovna je funkcija krvi opskrba tkiva kisikom i hranjivim tvarima , kao i odstranjivanje
ugljičnog dioksida i svih metaboličkih produkata

Eritrociti
 Crvene krve stanice koje nastaju u embrionalnom razdoblju u žumanjčanoj vreći
 Tijekom fetalnog razdoblja u jetri
 Poslije rođenja u koštanoj srži
 Hemoglobin- protein koji sadržava željezo i kojemu je glavna zadaća prijenos kisika iz
pluća u tkiva

Leukociti
 Bijele krvne stanice koje obavljaju razne važne funkcije
 Najvažnija im je zadaća fagocitiranje

Trombociti
 Krvne pločice koje nastaju u koštanoj srži
 Sudjeluju u zgrušavanju krvi
 Životni vijek trombocita prosječno traje 7-10 dana
ANEMIJE

 Smanjena koncentracija hemoglobina ili broja eritrocita u usporedbi s očekivanim

brojevima za zdravu djecu iste dobi
 Mogu nastati zbog :
1.zbog smanjene proizvodnje eritrocita ili hemoglobina
2.ubrzanog propadanja eritrocita
3. nenormalnog gubitka eritrocita
Vrste
 Sideropenična anemija daleko je najčešća anemija, pogođena su starija dojenčad i mlađa
predškolska djeca, posljedica je nedostatka željeza
 Megaloblastična anemija - eritroblasti otežano sazrijevaju, poprime povećan volumen,
koncentracija hemoglobina je smanjena
 Anemije zbog zatajenja koštane srži su najpogibljenija skupina anemija
 Hemolitičke anemije nastaju zbog ubrzanog raspadanja eritrocita, mogu biti stečene i
prirođene, Talasemije su vrlo teške autosomno-recesivno nasljedne kronične hemolitičke anemije,
hemolitičke anemije nastaju zbog ubrzanog raspadanja eritrocita, u krvnoj slici, osim smanjenog
broja eritrocita i hemoglobina uvijek postoji povećanje broja retikulocita, povišena je
koncentracija indirektnog bilirubina

Dijagnostika
 Bljedilo, gubitak teka, tjelesna malaksalost, a u krajnjim slučajevima tahikardija i
sistolički šumovi na srcu
 Smanjena koncentracija hemoglobina i nizak hematokrit
 Normalan ili čak povećan broj eritrocita
 Željezo u serumu sniženo
 Ukupni kapacitet vezanja željeza povećan

Terapija
 Sideropenična anemija- peroralnim pripravcima željeza tijekom više tjedana
 Pancitopenija – u specijalnoj ustanovi gdje je moguća izolacija i njega
 Transfuzije eritrocitnih i trombocitnih koncentrata
 Primjena antibakterijskih i protugljivičnih antibiotika
 Dobri rezultati se postižu presađivanjem koštane srži

LEUKEMIJE
 Čine oko trećine svih malignih neoplastičnih bolesti dječje dobi
 Neliječenje završavaju smrtno
  Akutna limfoblastična leukemija je najčešći oblik akutne leikemije
 Najčešće se javlja u dobi u 3 i 6 godina

Dijagnostika
 Anamneza I klinička slika: umor, gubitak teka , bljedilo , boli u nogama ili trbuhu,
krvarenja, vrućica ili recidivi infekcija koje ne iscjeljuju
 U krvnoj slici broj leukocita je jako povišen samo kod 20 %bolesnika
 Nalaz punkcije koštane srži

Terapija
 Osnovni lijekovi su kortikosteroidi i citostatici
 Primjenjuju se peroralno , intavenski i intratekalno
 Krvni derivati prema laboratorijskim nalazima
 Profilaktičko zračenje sžs

HEMOFILIJA

 X-vezano recesivno nasljedna koagulopatija

 Nastaje zbog nedostatka antihemofilnog globulina
 U pravilu obolijevaju samo dječaci
 Krvarenje iz pupka, ili nakon ritualnog obrezivanja (prvi simptomi)

Dijagnostika
 Na vjerojatnu hemofiliju ukazuju uzastopna krvarenja, nejasne hemartroze ili produženje
protrombinskog vremena (PTV)

Terapija
 Pripravci antihemofilnog globulina, tj. faktora VIII koje se priređuje iz humane plazme
 Svježa smrznuta plazma

SESTRINSKE DIJAGNOZE
 Krvarenje u/s osnovnom bolešću
 Mučnina i povraćanje u/s citostatskim liječenjem
 Bol u/s krvarenjem
 Umor u/s osnovnom bolešću
 Smanjeno podnošenje napora u/s osnovnom bolešću
 Smanjen unos hrane u/s citostatskim liječenjem
 Strah u/s promjene okoline
 Smanjena tjelesna aktivnost u/s osnovnom bolešću
 Konvulzije

Patogeneza cerebralnih napada - konvulzija

Cerebralni napadaji su obilježeni naglom ali prolaznom pojavom psihičkih (promjene afektivnosti,
gubitak svijesti - nagli ali prolazni), motornih (kloničko – toničke kontrakcije skeletne muskulature,
gubitak tonusa), senzornih (parastezije, bol) ili vegetativnih (povraćanje, znojenje, salivacija) simptoma
koji su posljedica prolazne disfunkcije mozga.

• Prigodni cerebralni napadi i epilepsija

• Konvulzije – najčešći pojavni oblik cerebralnog napada, grčevi

Najčešće u obliku konvulzija - obilježeni naglom no prolaznom pojavom simptoma koji su posljedica
prolazne disfunkcije mozga.
 Febrilne konvulzije

- akutni cerebralni napadaji nastali za vrijeme visoke tjelesne temperature (koja nije uzrokovana
akutnom upalom mozga) uz dobnu i hereditarnu predispoziciju, a najčešće ih karakteriziraju
generalizirani ili veliki napadaji u kojima dijete okrene i fiksira očne jabučice, izgubi svijest i trza sa
sva četiri ekstremiteta, najčešće uz krkljanje i perioralnu cijanozu, može se pojaviti pjena na usnama,
česte su dulje pauze u kojima dijete ne diše

- najčešći neurološki poremećaj ranog djetinjstva i najčešći konvulzivni poremećaj uopće

- uzrokovane nekim ac. poremećajem u djece koja nemaju epilepsiju

- prestaju uklanjanjem uzroka

- mogu se javiti i više puta, ali nisu kronične pa se ne uvrštavaju u epilepsije

Uzrok febrilnih konvulzija

- biološka osnova nije potpuno razjašnjena

- grupa stručnjaka SZO – pojava rezultat iznenadnog pojačavanja konstitucionalne i dobne

sklonosti, a povišena temperatura samo provocira
- češće u dječaka (3:2)

- po patogenezi febrilne konvulzije pravi su epileptički napadi

- prema nekim mišljenjima poremećaj se nasljeđuje autosomno- dominantno s vrlo

varijabilnom penetrantnošću u pojedinim obiteljima i ekspresijom u pojedinca

- obiteljska anamneza – pozitivna u oko 10-15 (30)% slučajeva

- uzrok visoka tjelesna temperatura

- U 70% slučajeva uzrok infekcije virus (adenovirusi, virus parainfluence)

- (Pertusis cjepivo ne kao uzrok već precipitirajući faktor)

Predisponirajući faktori

- poteškoće pri porodu

- usporen rani neurološki razvoj

- pojava febrilnih konvulzija u prvom stupnju srodstva

Rizik za pojavu febrilnih konvulzija

 - procjena rizika

- opća dječja populacija - 8%

- 2- 4% (4-5%) djece imati će najmanje jedan napadaj febrilnih konvulzija

- najčešće u dobi od 6 mjeseci do 5 godine

- recidiviraju u oko 25% djece u prvoj godini

- rizik za ponavljanje napada je u 35% u djece u trogodišnjem razdoblju od prvog napada

- najveća učestalost u drugoj godini

- rizik za kasniji razvoj epilepsije 2-5% (5%) pri jednostavnim i 20-30% u složenih
konvulzija

- sezonsko javljanje – najčešće u zimskim mjesecima (siječanj, studeni), ali i lipanj i kolovoz

- u vrijeme napada 2/3 djece ima temperaturu iznad 39 0 C, 1/3 iznad 400C, (temp.može biti i niža)

- jave se obično prvih 6- 12 (24) sata febrilne bolesti

Podjela febrilnih konvulzija

- dva različita prognostička entiteta

- jednostavne – tipične (nekomplicirane benigne) čine oko 70%

- složene – atipične (komplicirane) čine oko 30%

Obilježja jednostavnih febrilnih konvulzija

- pojava u dobi između 1- 4 god.

- jave se najviše 2 puta

- napad traje najviše 20 min.

- napad je grand mal tipa

- normalan neurološki status prije napada

- postiktalno normalan neurološki status i normalan EEG

Obilježja složenih febrilnih konvulzija

- Jave se već u prvoj ili poslije 5 godine života

- Jave se s tri ili više napada

- Napad traje više od 20 minuta

- Napad je parcijalnog tipa ne odgovara grand malu

- Abnormalni neurološki status prije napada

Obilježja složenih febrilnih konvulzija

- abnormalan neurološki status poslije napada, posebno Toddovu kljenut(postiktalne prolazne

pareze (očna jabučica gleda u suprotnu stranu, gledaju u žarište)

- abnormalan EEG – trajne abnormalnosti

- Simptomi konvulzija (dramatični i frustrirajući za roditelje)

- Generalizirani toničko klonički grčevi

- Dijete se ukoči cijelim tijelom

- Počinje trzati rukama i nogama

- Gubitak svijesti

- Krkljanje, pojačana salivacija

- Česte su dulje pauze apnoe

- napadi kloničkog tipa - trzajevi cijelim tijelom

- napadi toničkog tipa - ukočenje cijelog tijela

- napadi atoničkog tipa - dijete omlitavi cijelim tijelom

- u male dojenčadi slika fragmentarnih konvulzija

- mozak nije sazrio do stupnja da proizvede “zreli” tip visokoorganiziranog

generaliziranog napada

- očituju se kao jedna ili kombinacija slijedećeg – devijacija pogleda ili niz trzajeva
očnih jabučica, stereotipni automatizmi sisanja, gutanja, slinjenja, kratkotrajna apneja
ili prestanak disanja uz opću mlohavost, migrirajući trzajevi gornjim ili donjim
ekstremitetima i sl.

- Ukoliko napad traje duže (20 min konvulzivni status), može oštetiti mozak

- U prvoj fazi – povećava se udarni volumen srca

- Tahikardija i hipertenzija povisuju cerebralni krvni protok, time povećava potrošnju kisika
i glukoze u mozgu

- Kolvulzivna kriza praćena je povećanom salivacijom, bronhalnom sekrecijom – uzrok

hipoksemije i hiperkapnije
 Zbrinjavanje djeteta
terapija i profilaksa

- Većina napadaja spontano prolazi kroz nekoliko minuta (3-10 min), ali može trajati i duže

- Primitak djeteta u bolnicu da se spriječi ponovni napadaj

Terapija

- Održavanje vitalnih funkcija – prohodnost dišnih puteva, antipiretici, sprječavanje

povreda i pothlađivanja

- Primjena antikonvulziva

- Diazepam i.v. 0,2-0,3 mg /kg polako, djeluje odmah po primjeni

- Diazepam rektalno mikroklizma- 0,5- 1mg/kg TM

- Ne može se primijeniti kad dijete ima proljev

- Sedativno, antikonvulzivno i miorelaksirajuće djelovanje

- Djelovanje kratkotrajno –ponavljati

- Djeluje brzo – može izazvati depresiju disanja oprez

- i.m. primjena se izbjegava – spora i nepouzdana resorpcija

 - Phenobarbiton – i.m. u dozi od 10 mg/kg

- daje se kad je napadaj prošao – prevencija ponovnog i pri transportu u bolnicu – akutna
profilaksa

- djeluje tek za 20 – 30 min od primjene, ali trajanje duže – ponavlja se za 6 sati

- koristi se i za kroničnu intermitentnu i kontinuiranu profilaksu

Lumbalna punkcija

- potreba izvođenja lumbalne punkcije

- dilema – svaka konvulzija može biti znak meningoencefalitisa

- radi se u 30%

- ostali pacijenti se klinički opserviraju

Sestrinska skrb

- skrb za dijete u vrijeme i poslije napada

- stalna procjena i prikupljanje podataka

- održavanje prohodnosti dišnog puta

- nadzor vitalnih parametara

- mjere antipireze

- dokumentacija

- pomoć i edukacija djeteta i roditelja (dg. testovi, primjena terapije

Skrb u vrijeme napada febrilnih konvulzija

- Prihvat djeteta

- Položiti ga na bok

- Ostvariti komunikaciju s roditeljima

- Zadržati prisebnost

- Nije potrebno nasilno otvaranje usta

- Otvoriti venski put – i.v. primjena ordiniranog lijeka

- Ako je onemogućena i.v. primjena, primjena mikroklizme

- Osloboditi dijete suvišne odjeće

- Pripremiti/primjeniti kisik

- Spriječiti ozljeđivanje - staviti jastuk ili ruku pod glavu

- Pratiti vrstu grčeva, duljinu trajanja, intenzitet, ponavljanje

- Pratiti stanje svijesti

- Pratiti promjene boje kože (cijanoza)

- Po potrebi primjeniti orofaringealni tubus

- Pratiti pojavu nekontroliranog ispuštanja urina i stolice

Skrb za dijete nakon napada febrilnih konvulzija

- Pratiti postiktalni period

- Pratiti vitalne parametre (disanje položaj jezika i dr.)

- Izmjeriti tjelesnu temperaturu

- Primjeniti postupke antipireze

 - Zadržati bočni položaj djeteta

- Provjeriti eventualne ozljede dobivene u napadaju (frakture i dr.)

- Oprez pri ustajanju iz kreveta – slaba koordinacija

- Pomoć pri povraćanju

- Ostati uz dijete do potpunog oporavka svijesti

- Govoriti tiho

- Ne očekivati da dijete prati upute

Sestrinske dijagnoze

 Rizik za ozljede u/s konvulzivnog napada

 Rizik od gušenja u/s aspiracijom sekreta

 Rizik za pad u/s toničko – kloničkim grčevima
 Rizik za traume u/s padom
 Strah u/s recidiva konvulzija

 Anksioznost (djeteta i roditelja) u/s neupućenosti o napadajima

 Neupućenost roditelja u metode antipireze

OSTALI PRIGODNI CEREBRALNI NAPADI

• Konvulzije tijekom infektivnih bolesti CNS-a (meningitis, encefalitis)

• Akutne posttraumatske konvulzije
• Konvulzije kod progresivnih intrakranijalnih ekspanzivnih procesa
• Toksičke konvulzije (tetanus, strihnin, insekticidi, naftalin, olovo, izonijazid)
• Anoksični napadi (hipoksemija - prirođene srčane mane), ishemija (sinkopa, cerebralna
tromboza)
• Afektivni respiratorni cerebralni napadi

• neepileptičke konvulzije u spavanju noćni strah, somnambulizam

• psihogeni napadi - histerija, bijes, anksioznost

Metaboličke konvulzije

• hipokalcemija (tetanija-prehrana ne razrijeđenim kravljim mlijekom bogatim fosfatima) -

povećana neuromišićna podražljivost
• rahitogena tetanija – konvulzije uzrokovane odvođenjem ioniziranog Ca iz krvi u kosti-
konvulzije
• hipomagnezemija,
• hipoglikemija (nedonošče)
• nedostatak vitamina B6

EPILEPSIJA

Iznenadno prekomjerno pražnjenje skupine prepodraženih neurona (abnormalan EEG, različite

kliničke pojave)

Podjela epilepsija

- Parcijalne ili fokalne –motorni (tonički, klonički), senzorni (parestezije,vidne

halucinacije), vegetativni (povraćanje, znojenje, bljedoća), psihomotorni (smetenost, strah
agresivnost), napadi koji se sekundarno generaliziraju
 - Primarno generalizirani napadi
o Grand-mal (toničko-klonički), petit-mal (gubitak svijesti i prekid aktivnosti),
atonički, akinetski

Status epilepticus- napadaj koji traje dulje od 20 minuta (grand mal, parcijalni napadaji..).

Etiologija:

- idiopatske: eserncijalne – uzrok uglavnom nepoznat

- simptomatske: sekundarne – bolesti CNS-a (moždano krvarenje, povrede glave, tumori
mozga, upale mozga), stanja izazvana metaboličkim promjenama, mentalna retardacija,
alkoholizam
Dijagnostika:

- anamneza: osobna, obiteljska

- klinički pregled
- laboratorijske pretrage krvi
- EEG: obični; s provokacijama (zvuk, svijetlo, nespavanje); tijekom spavanja
- CT
- MR

Liječenje:

Cilj: djelotvorna terapija s minimalnim popratnim pojavama

Popratne pojave:

o Alergije
o Znakovi od strane CNS-a: tremor, zanesenost, pospanost
o Gastrointestinalne smetnje
o Djelovanje na hemotološki i hepatobilijarni sustav
o Kronični popratni učinci:
 na mozak – smanjena sposobnost koncentracije
 smetnje ponašanja – prisilne radnje (izvijanja, trzaji, drhtavica)

Praćenje liječenja

o Prije uvođenja lijekova: TM, pretrage krvi: KKS, jetrene probe

o Nakon uvođene terapije kontrole svakih 6 mjeseci: TM, KKS, jetrene probe i
koncentracija antiepileptika u krvi

Vrste:
 o Preventivno s ciljem sprečavanja napadaja – antiepileptici (često u kombinaciji
kako bi se ispunili ciljevi terapije)
o Akutno prekidanje napadaja (dugotrajni napadaj (> 4-5 min), ponavljani napadaji,
Status epileptikus)
 Dizepam
 Način davanja i djelovanja:
 I.V. – 1 min
 Rektalna klizma – 3 do 4 min
 I.M. – NE
 Klonazepam, Fenitoin, Fenobarbital

ZDRAVSTVENA NJEGA

- Intervencije medicinske sestre tijekom napadaja:

o onemogućiti povrede djeteta, zaštititi glavu da ne udara o tvrdu podlogu
o promatranje djeteta: vanjski izgled
o kontrola: svijesti, VZ: TT, P, R, izlučevine
o utvrđivanje obilježja napadaja: vrsta, intenzitet, trajanje
o osigurati privatnost
o olabaviti napetu odjeću
o odmaknuti namještaj
o ne nasilno otvarati čeljust
o ne ograničavati bolesnikove pokrete
o nakon napada stabilan bočni položaj

- Upute djetetu i obitelji:

o redovitost uzimanja lijekova
o potreba redovitih kontrola
o upoznavanje s provocirajućim faktorima
o upute o postupanju u slučaju napadaja
o vođenje dnevnika

Živjeti s epilepsijom:

- TV, PC, diskoteke (ograničiti)

- Alkohol, pušenje, droga i lijekovi (najbolje ne uzimati)
- Nezadovoljavajući unos hrane - ↓ GUK
- Uporaba WC-a i kupaonice (ne zaključavati se)
 - Tjelesni stres: sport, nespavanje, plivanje, vožnja biciklom, izloženost suncu (faktori
rizika za napadaj)
- Psihički stres – obespravljenost, škola, posao (izbjegavati stres, normalno pohađaju školu
i rade na radnim mjestima koja nisu opasna)
- Zapošljavanje i održavanje zaposlenosti

NAJČEŠĆI SESTRINSKI PROBLEMI

• Pad u/s konvulzivnog napadaja

• Ozljeda u/s s padom 20 konvulzivni napadaj
• Rizik od gušenja u/s aspiracijom sekreta
• Neupućenost u/s osnovnom bolesti, terapijom i načinom života
• Socijalna izolacija u/s stigmom koja je vezana uz epilepsiju
• Strah u/s ponavljivanjem epileptičnih napadaja
 ZDRAVSTVENA NJEGA DJETETA S UROINFEKCIJAMA

Infekcije urotrakta

Uroinfekcija označava invaziju mikroorganizama (signifikantan broj) u tkiva mokraćnog sustava

Epidemiologija

- U novorođenačkoj dobi učestalost je 1.4 na 1000 djece s predominacijom muškog spola

- U daljnjem periodu djevojčice u pravilu oboljevaju češće nego njihovi vršnjaci (10 : 1)

Etiologija

- uzrokovane bakterijama, gljivicama ili virusima

- u više od 90% slučajeva infekciju je prouzročila gram – bakterija

• Escherichia coli, Kleebsiella, Enterobacter, B. proteus, Pseudomonas aeruginosa

- Oko 5% ili manje uzročnici su gram + pozitivne bakterije

• Streptococcus haemoliticus, Enterococcus, Staphylococcus saprophityticus

 - prve nekomplicirane uroinfekcije uzrokovane E. coli (80%)

Patogeneza

Put nastanka uroinfekcije

• Ascendentalni

- kolonizacija perineuma i vanjskog ušća uretre

- ascenzija u uretru i mjehur

- ponekad se infekcija širi u gornje dijelove mokraćnog sustava

• Hematogeni

- najčešće u novorođenčadi i to muške a u svezi je s gram – septikemijom

- u starije djece u vrijeme sistemskih bakterijskih infekcija posebice stafilokoknih

Ascendentni

Prirodna obrana:

- niski pH,
 - visoka koncentracija

• ureje

• organskih kiselina

- visoka osmolarnost

- sluznica mokraćnog mjehura

• ima baktericidna svojstva

• stvara imunoglobulin A koji smanjuje adherenciju bakterija na uroepitel

Infekciji pogoduje:

- poremećaj urodinamike

- kong. opstruktivne anomalije

Dijagnoza

 Pregled nativnog urina (mikroskopski, biokemijski, bakteriološki…)

 Biokemijske metode (ureja, kreatini, KEK, ERPF, koncentracijska sposobnost…)

 Slikovne pretrage (UZV, RTG,CT, MR, MCUG, radionuklidne pretrage)

 Endoskopske metode
 Urodinamska ispitivanja

 Biopsija bubrega

Klinička slika

 Se > 35 mm/sat, CRP > 25 mg/l, L>12,0

 Urin: leukociturija u sedimentu >5 L i leukocitni cilindri

 Urinokultura: signifikantna bakteriurija više od 100000 u ml svježeg necentrifugiranog

urina

 Smanjena koncentracijska sposobnost bubrega – niska osmolalnost urina

Liječenje

• antimikrobna terapija prema antibiogramu

• mirovanje za trajanja temperature

• laganija prehrana

• profilaksa daljnjih infekcija

 Simptomi i znakovi uroinfekcija u djece

 Poremećaj izlučivanja mokraće – zakašnjenje prve mikcije, smanjeno ili pojačano izlučivnje
mokraće, mokrenje na mahove, retencija, slab mlaz moraće, bolno i otežano mokrenje, pečenje pri
mokrenju

 Promjena mokraće – izgled, miris, boja

 Ostali simptomi – bol (lumbalno ili suprapubično) otok (edem), hipertenzija, palpabilne mase u
trbuhu

• Novorođenče

- simptomi nespecifični

- ne upućuju izravno na uroinfekciju

• Dojenče – 3. godina

- simptomi nešto jasniji, ali još uvijek nedovoljno definirani

• Dijete od 4 – 15 godina

- klasični simptomi i znakovi

VEZIKOURETERALNI REFLUKS

Vraćanje mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovod i kanalni sustav bubrega, a ako postoji i vraćanje
u bubrežni parenhim posrijedi je intrarenalni refluks.
Učestalost

 obiteljska sklonost pojavi refluksa (vjerojatno poligenski oblik nasljeđivanja)

 kod djece sa uroinfekcijom oko 30-60%

 kod pijelonefritičkih ožiljaka i do 100%

Etiologija

Primarna: abnormalnost vezikoureteralnog spoja

Sekundarna - kao posljedica:

 upale

 opstruktivnih anomalija donjeg mokraćnog sustava

 poremećaja inervacije mjehura ili funkcijskih poremećaja čina mokrenja.

Dijagnoza

 MCUG – procjena opsega opacifikacije uretera i pelvialicealnog sustava

 RCUG – dobra komplementarna metoda, značajno manje zračenje, nemogućnost prikaza stražnje
uretre u muške djece, ne može se stupnjevati refluks sa sigurnošću

 Cistoskopski: procjena položaja i oblika ušća

Liječenje

 stupanj I, II, II/III konzervativno – liječenje uroinfekcija i uroprofilaksa

 stupanj III - po novim kriterijima pratiti, uz kontrolu MCUG za 6 mjeseci, tada odluka o operaciji

 stupanj IV i V operativno – antirefluks plastika (Politano-Leadbetter, Bradić…).

Sestrinske dijagnoze

1) Poremećaj eliminacije urina

2) Rizik za disbalans vode i elektrolita

3) Strah u/s nedostatkom specifičnog znanja o pretragama

 4) Nedostatak znanja o preventivnim mjerama

5) Poremećaj eliminacije urina

6) Dizurija, retencija, inkontinencija

1. Poremećaj eliminacije urina

Intervencije:

- Povećan unos tekućine

- Poticanje mikcije i ispražnjavanja mjehura

- Primjena antibiotika po uputi

- Procjena boli pomoću skale

- Tehnike smanjivanja osjećaja boli

2. Rizik za disbalans vode i elektrolita u/s povišene TT, žeđi, malaksalosti, povećane koncetracija
urina

Intervencije

- Povećan unos tekućine (izbjegavati gazirana i kofeinizirana pića)

- Mjere antipireze / primjena antipiretika

 - Praćenje unosa / iznosa tekućine

- Praćenje diureze

- Praćenje vitalnih znakova

3. Strah u/s nedostatkom specifičnog znanja o pretragama

- potrebno dijete uputiti u tijek pretrage

• od 3 - 4 godine koristiti lutku

• za starije koristiti crtež

- uključiti i roditelje

4. Nedostatak znanja o preventivnim mjerama

5. Poremećaj eliminacije urina

6. Dizurija, retencija, inkontinencija

Podučiti o:

- važnosti uzimanja dovoljne količine tekućine, pražnjenja mjehura i redovite defekacije

- održavanju toalete perianalne regije

- prednosti tuširanja naspram pjenušave kupke

- večernju antimikrobnu profilaksu dati prije spavanja po ispražnjavanju mokraćnog mjehura

- spolno aktivne adolescentice

• uputiti na pražnjenje mokraćnog mjehura nakon seksualnog odnosa

• popiti 2 čaše vode za stimulaciju mikcije

ENDOKRINE BOLESTI KOD DJECE

Žlijezde s unutarnjim lučenjem:

 Hipofiza – hipotalamus
 Tireoidea (Štitnjača)
 Paratiroidne žlijezde
 Nadbubrežne žlijezde
 Spolne žlijezde
 Epifiza
 Gušterača

 O normalnom odnosu i količini hormona ovise i normalan rast i razvoj organizma, a

poremećaj u njihovu izlučivanju ili nedostatak pojedinih hormona uzrokuje teške bolesti ili
bolesna stanja
 U zdravom se organizmu očekuje stalna homeostaza (ravnoteža) između različitih
hormona
 Središnja žlijezda s unutarnjim izlučivanjem je hipofiza
 Hipofiza se smatra „dirigentom” u „orkestru” žlijezda s unutarnjim izlučivanjem

Hormoni hipofize
 Direktno - STH – somatotropin ili hormon rasta, prolaktin, MSH – melanin stimulirajući
hormon
 Iz stražnjeg režnja hipofize izlučuje se oksitocin (izlučivanje mlijeka kontrakcijom
mioepitela dojki) i antidiuretski hormon (ADH) – hormon koji održava ravnotežu tekućine i
elektrolita u organizmu
  Indirektno - tako da o njihovoj nazočnosti ovisi izlučivanje hormona iz „podređenih”
žlijezda - ACTH – adrenokortikotropni hormon – izlučivanje hormona iz nadbubrežne žlijezde,
TSH − tireotropni hormon – izlučivanje hormona štitnjače, LH – luteinizirajući hormon –
izlučivanje spolnih hormona, FSH – folikulstimulirajući hormon – sazrijevanje folikula
 Neke žlijezde s unutarnjim izlučivanjem nisu pod izravnim utjecajem hipofize npr.
inzulin iz gušterače

Hipopituitarizam
 naziv za smanjeni rast koji nastaje zbog poremećaja pituitarne žlijezde (adenohopifize)
 Uzrok - može biti nepoznat (idiopatski), zbog bolesti hipotalamusa (manjak releasing
hormona) ili zbog nereakcije perifernoga tkiva (manjak ili disfunkcija receptora), uzrokovati ga
može i tumor koji se naziva kraniofaringeom
 Simptomi bolesti- teški klinički simptomi koji su ponajprije neurološki (znakovi
povišenoga intrakranijalnoga tlaka), oftalmološki (smetnje vida) i endokrinološki (hipotalamo-
hipofizna insuficijencija), zaostatak u rastu može nastati i zbog psihosocijalne zapostavljenosti
(psihosocijalna nanosomija)
 Liječenje - zaostatka u rastu ili niskog rasta provodi se etiološki ako je etiologija
objašnjena (npr. liječenje kraniofaringeoma), a pri idiopatskom hipopituitarizmu provodi se
supstitucijska hormonska terapija hormonom rasta ili/i drugim hormonima
 Budući da se bolest, posebno u blažim slučajevima, teško prepoznaje, danas se ona
otkriva kroz sustav novorođenačkog probira (skrininga) u prvim danima života

ŠTITNA ŽLIJEZDA

 Hormoni štitnjače (trijodtironin – T3 i tetrajodtironin – T4) odgovorni su za regulaciju

oksidacije u stanici, za stvaranje topline, stimulaciju sinteze proteina, ubrzanje metabolizma
ugljikohidrata, masti i vitamina
 Njihova količina mora biti adekvatna potrebama organizma, a izlučivanje iz štitnjače ovisi
o izlučivanju TSH iz hipofize
 Važan čimbenik u normalnom stvaranju hormona štitnjače jest jod
 Hormoni štitnjače sintetiziraju se kompliciranim procesom iz aminokiselina i joda
 Svako stanje, osim normalne količine hormona, bolesno je, pa nastaju bolesti poznate kao
hipotireoza ili hipertireoza

Hipotireoza
 pripada najčešćim endokrinološkim bolestima rane dječje dobi. Ona može biti konatalna
(nastala još intrauterino) ili stečena (nastala postpartalno)
 Uzroci nastanka: nedostatak tkiva štitnjače ili enzimatskih poremećaja u sintezi hormona
(može se razviti hipotireoza sa strumom/gušom ili bez nje)
 endemski kretenizam (nedostatak joda – eradiciran uvođenjm jodiranja soli – Međimurje,
Žumberak)
 hipotireoza nastala zbog upalne infiltracije štitnjače (tiroiditis)
  Simptomi - djeca s teškom kliničkom slikom konatalne hipotireoze vrlo su mlohava
(hipotonična), lijeno sišu, pospana su, plaču grubim plačem (edem sluznice nosa i grkljana),
prolongirane fiziološke žutice, redovito opstipirana, crte lica su grube, jezik velik, korijen nosa
širok, koža blijeda, suha i perutava, akcija srca usporena, a temperatura često niža od normale
 Ako se ne prepozna bolest i ne započne pravodobno liječiti, jezik poprima karakteristike
makroglosije*, koža postaje suha, kosa krhka i suha i dijete vrlo zaostaje u psihičkom razvoju
 psihosomatska retardacija postaje ireverzibilna ako se terapija ne započne na vrijeme
 liječenje - Tiroksin

Hipertireoza
 Pojačano izlučivanje hormona štitnjače dovodi do hipermetabolizma, zbog čega nastaju
osnovni simptomi bolesti
 Uzroci su višestruki: difuzna hiperplazija, toksični adenom, karcinom štitnjače, ali je
najčešći uzrok vjerojatno poremećeno imunosno zbivanje
 Nekontrolirano, autoimuno ponašanje štitnjače zove se Gravesova ili Basedowljeva bolest
 UZROCI: autoantitijela na receptore za TSH
 KLINIČKA MANIFESTACIJA:
• difuzna hiperplazija štitne žlijezde
• toksični adenom ili karcinom (rijetko)
 SIMPTOMI: znojenje, nepodnošenje topline, emocionalna labilnost, pojačan apetit,
gubitak na težini, tahikardija, porast RR-a, proljevaste stolice, tremor, egzoftalmus….
 TERAPIJA: tireostatici , rijetko radioaktivni jod (opasnost od pojave karcinoma štitnjače,
leukemije, genske mutacije)

NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA

 GLUKOKORTIKOIDI: kortizol
 MINERALKORTIKOIDI: aldosteron
 ADRENALNI ANDROGENI: dehidroepiandrosteron, testosteron

Kongenitalna adrenalna hiperplazija (KAH)

 Monogenski nasljedna metabolička bolest (defekt 21-hidroksilaze)
 KLINIČKI: kod djevojčica dvosmisleno vanjsko spolovilo (virilizacija), kod dječaka:
tamno pigmentiran skrotum
 kompletan ispad sa gubitkom soli – ADRENALNA KRIZA

Cushing sindrom
 hiperfunkcija kore nadbubrežne žlijezde→pojačano lučenje kortizola
 UZROCI: bilateralna hiperplazija (pojačano lučenje ACTH), maligni tumor
 KL. SLIKA: pretilost, osteoporoza, hipertenzija, zaostatak u rastu, smetnje ponašanja,
krvni podljevi zbog pojačane krhkosti kapilara, lividne strije

PREURANJENI PUBERTET
 Uzrok – hipofunkcija epifize
  Razvoj sekundarnih spolnih oznaka
 Prije 8 godina kod djevojčica
 Prije 9 godina kod dječaka
 PRAVI (pubertas praecox vera) = imitira fiziološki pubertet, razvoj sekundarnih spolnih
oznaka i povećanje spolnih žlijezda.
 LAŽNI (pubertas praecox spuria) = samo sekundarne spolne oznake, a ne i povećanje
spolnih žlijezda

Diabetes mellitus
Definicija (SZO)
Diabetes mellitus ( DM ) ili šećerna bolest je kronični poremećaj metabolizma ugljikohidrata, masti,
bjelančevina, minerala i tekućine kojima je zajednički simptom hiperglikemija - visoka razina glukoze
(šećera) u krvi zbog apsolutnog ili relativnog manjka inzulina.

 Ne nasljeđuje se bolest sama po sebi, nego sklonost razvoju bolesti temeljem

autoimunosnog mehanizma

Tip I. DM– inzulin ovisan

 sinonimi - juvenilni dijabetes, mladenački dijabetes
 multifaktorski uzrokovana bolest
 genska dispozicija (geni sustava HLA utječu na sklonost oboljenju, nosioci DR3 i DR 4
imaju povećanu sklonost)
 utjecaj okolinskih faktora (virusne infekcije, toksini, lijekovi, sastojci hrane i stres)
 posljedica autoimunog razaranja beta stanica Langerhansonovih otočiča
 u oko 80% djece bolest počinje postupno, a u 20% počinje naglo, u nekoliko dana i ako
se bolest ne prepozna bolesnik zapada u ketoacidozu, odnosno komu ako se pravodobno ne liječi
(izrazita sklonost dijabetičkoj ketoacidozi)
 oko 10% (12 000) od ukupne populacije s DM
 u Hrvatskoj registrirano oko 600 djece s DM tip I. (DM I.)
 godišnje se u RH prosječno otkrije oko tridesetak novih slučajeva u djece

Stadiji bolesti
 PREDIJABETES – od začeća do pojave prvih abnormalnosti u metabolizmu UH
 SUPKLINIČKI DIJABETES - metabolizam UH poremećen samo kod infekcije, napora,
traume…
 LATENTNI DIJABETES – hiperglikemija nakon obroka, nema simptoma, OGTT
patološki
 MANIFESTNA BOLEST

Klinički simptomi
 polidipsija
 polifagija
 poliurija
 enureza
  gubitak tjelesne težine
 smanjeni raspon pažnje
 smanjena tolerancija na frustracije
 umor
 suha koža
 crveni obrazi
 zamagljen vid
 neobično ponašanje
 sporo zaraštavanje rana (posebice onih kožnih)
 glavobolja
 učestale infekcije
 hiperglikemija
 glukoza i ketoni u urinu
 dijabetička ketoacidoza
 dehidracija
 poremećaj elektrolita
 acidoza

Simptomi bolesti
 početak – otežano iskorištavanje glukoze u stanicama – zbog nedostatka inzulina
 hiperglikemija – izravna posljedica nakupljanja glukoze u krvi -iznad 6,6 mmol/l
(120mg %) natašte ili iznad 8,8mmol/l (160mg%) poslije obroka
 glukozurija – razina šećera prelazi bubrežni prag – oko 9,0 mmol/l i prelijeva se u urin
 poliurija - glukoza za sobom povlači i vodu, povećava se volumen urina, jaka osmotska
diureza

Liječenje
 inzulin (normoglikemija)
 pravilna prehrana (dijeta)
 tjelesna aktivnost
 zdravstveni odgoj - edukacija

Inzulin
 hormon proteinske građe koji luče beta stanice pankreasa
 omogućava ulazak i iskorištavanje glukoze u stanicama
 na taj način snižava koncentraciju glukoze u krvi
 otkrili ga Banting i Best 1922. (Nobelova nagrada za medicinu)

Inzuline razlikujemo po:

 podrijetlu: svinjski, goveđi, humani, koji se dobiva rekombinacijom DNA
 početku, trajanju i načinu djelovanja
 koncentraciji: (40, 80) i 100 i.j./ml
 pročišćenosti – prisutnosti drugih elemenata osim inzulinske molekule
 načinu davanja – klasičnom ili PEN štrcaljkom ili tzv. inzulinskom pumpom
Vrste
 BRZOG DJELOVANJA (Actrapid, Homorap) – početak djelovanja za ½ sata, najjače
djelovanje 2-4 sata, ukupno trajanje učinka 6-7 sati
 SREDNJE DUGOG DJELOVANJA – (Monotard, Homolong) – početak djelovanja za 1 i
½ sat, najjače djelovanje 7-12 sati, ukupno trajanje učinka 16-20 sati

Primjena inzulina
 primjenjuje se s.c.
 prije jela – ovisno o početku djelovanja
 pod kutom od 45° - dulja igla i 90° - kraća igla
 mjesta primjene:
 bedra
 nadlaktice
 gluteusi
 trbuh
 potrebno redovito mijenjati lokaciju injiciranja

Dijeta
KALORIJE NA DAN = 1000 + (100 x dob u godinama)
Primjer: 6 godina i 22 kg
KALORIJA = 1000 + (100 x 6) = 1600 kCal

Sastav dijete
 15- 20% bjelančevina
 50 -60% UH
 25 -30% masti
 3 glavna obroka (doručak, ručak, večera)
 2 -3 manja obroka (10, 17 i 21 sat)
 uzimati obroke u isto vrijeme, posebice pri konvencionalnom liječenju
 prije napornijeg rada ili tjelovježbe – uzeti dopunski obrok (10 -15g UH)

Tjelesna aktivnost djece s DM

 tj. aktivnost uz pomoć inzulina omogućava brže i lakše iskorištavanje glukoze u
stanicama
 tj. aktivnost treba biti u skladu s dobi, spolom i mogućnostima djeteta
 aktivnosti – približno jednakih zahtjeva , u približno isto vrijeme
 u dobro kontrolirane bolesti – sobna gimnastika, pješačenje, trčanje
 od individualnih sportova – stolni tenis, tenis, plivanje (nikad bez nadzora)
 od momčadskih sportova – odbojka, košarka, rukomet, nogomet
 ne preporučuju se ronjenje, padobranstvo, automobilizam
 kada je aktivnost planirana ranije može se smanjiti dnevna doza inzulina
 dijete mora imati uz sebe uvijek nekoliko kocki šećera za slučaj da se pojave znakovi
hipoglikemije
 mali pacijent bi trebao nositi novac za slatkiše ili piće i ako je moguće mobitel
  razina glukoze po obroku je velika pa dijete može odmah iza obroka participirati u
aktivnom sportu
 igranja prije obroka treba biti manje
 učiti djecu da manje koriste lift, ne koriste daljinske upravljače , u kupovinu idu pješice
i/ili biciklom
 učiti izbjegavati ozljede
 prikladna odjeća i obuća
 svakodnevno čiste mekane pamučne čarape ne prevelike
 pregled stopala prije i poslije vježbanja
 nadoknada izgubljene tekućine, ne čekati osjećaj žeđi
 voditi računa o okolini – uglavnom se ne preporučuje vježba vani pri temp. višoj od 27 0C
i pri iznimno niskim temperaturama
 o bolesti trebaju znati svi uključeni – profesori, treneri, pratitelji ...

Putovanja
 djeca mogu uživati u putovanjima s obitelji
 stariji adolescenti mogu putovati sami
 prije puta provjera zalihe inzulina
 pisana izjava roditelja, identifikac. kartica uz dijete
 dodatne zalihe inzulina, šećera i hrane moraju biti uz dijete
 ne čekirati ih uz ostalu prtljagu jer se mogu zagubiti
 ako se putuje u inozemstvo roditelj treba biti upoznat s vrstom hrane u toj regiji da se
može prilagoditi dijeta

Njega kože i sluznica

 djecu treba učiti na ispravnu higijenu
 tuširanje svaki dan u mlakoj vodi, neutralni sapuni, meke trljačice
 kožu dobro osušiti, posebice na pregibima, između nožnih prstiju
 problemi s cirkulacijom su manje izraženi u djece ali se inzistira na ispravnoj higijeni
stopala i noktiju, cipele se često mijenjaju – dijete raste, ne bi trebalo hodati boso, nokte skračivati
turpijicom u razini jagodica
 posebna pažnja – higijeni ingvinalnog područja, aksilarnih jama, perineuma i spolovila –
gljivične infekcije
 koristiti preparate za njegu kože
 kožu pregledavati svaki dan – oštećenja, osipi, suhoća, furunkuli, ev. ošteć. od primjene
th.
 adolescenti se uče korištenju električnih brijaćih aparata
 usna šupljina – pranje zubi iza obroka, mekane četkice, uporaba zubnog konca
 učiti dijete da posjećuje zubara (čišćenje zubi, desni, saniranje)

Sučeljavanje sa stresom
 stres utječe na nastanak i metaboličku kontrolu u djeteta s DM putem fizioloških
mehanizama ili indirektno narušavaju navike samokontrole
  koliko će stresni događaj imati utjecaj – ovisi o načinu percepcije događaja i učinkovitosti
sučeljavanja

Operativni zahvati
 obično se dobro podnose ukoliko je dijete dobro regulirano
 inzulin se može dati prije, tijekom i poslije op. zahvata
 detalji variraju obzirom na proceduru (način op. i liječenje dijabetesa)
 pažljivo pregledati povijest bolesti – pomaže u planiranju sestrinske skrbi

Kontrola i praćenje bolesnika

 svakodnevno, višekratno mjerenje GUK-a (prije obroka, noću između 3 i 5 sati)
 mjerenje količine glukoze u urinu
 pratiti dijete poradi uočavanja hipoglikemije
 kontrola HbA1c
 antropometrijske mjere (obično u vremenu dg visina uredna, težina smanjena, uvođenjem
th težina raste no u loše reguliranih bolesnika – jači zaostatak u rastu, hepatosplenomegalija,
zaostatak u spolnom razvoju, kušingoidni izgled
 2 x god. kontrola razine triglicerida i kolesterola (u povišenih vrijednosti – korekcija th i
prehrane)
 1- 2 x god. pregled očne pozadine – kada bolest traje 3-5 god. (dijabetička retinopatija se
može usporiti fotokoagulacijom) funkcija bubrega – ev. proteinurija
 kontrola štitnjače – TSH, tiroidnih hormona i titar tiroidnih autoantitjela u plazmi
 uspostaviti kompromis između željenih i mogućih zahtjeva i kriterija (voditi računa o
posebnosti svakog djeteta i svake obitelji)

Edukacija roditelja i djece

 temelj postizanja dobre kontrole dijabetičara
 kontinuiran proces
 počinje pri prvoj hospitalizaciji
 djecu se poučava 10 - 20 min , roditelje 45 – 60 min (10 dana)
 određuju se metode,vokabular i razine učenja
 otklanjaju se smetnje iz okoline u vrijeme edukacije
 prva 3- 4 dana omogućuje se roditeljima i djeci da se suoče s dijagnozom
 važno emocionalno prilagođavanje
 kontrole u savjetovalištima
 suradnja liječnika, medicinskih sestara, dijetetičara i psihologa
 suradnja sa školom
 brža i bolja adaptacija i edukacija – bolja regulacija bolesti
 upoznavanje s izborom zvanja za budućnost

Najčešće sestrinske dijagnoze u skrbi djeteta s DM

 (visoki) rizik za oštećenja kože
 nedostatak znanja u/s njege djeteta s novopostavljenom dijagnozom DM
 promijenjeni obiteljski procesi u/s djetetove kronične bolesti
Akutne komplikacije
 Hipoglikemija
 Hiperglikemija

Hipoglikemija
 najčešće nuspojava primjene inzulina
 sniženje GUK-a ispod 2,2 do 3 mmol/l (tada počinju kl. simptomi)
 u djeteta nastaje kad je primilo propisnu dozu inzulina, a nije uzelo obrok
 ako je dijete podvrgnuto većem tj. naporu a nije niti prije ni za vrijeme napora uzelo
dodatni obrok hrane
 ako je pogreškom dobilo višu dozu inzulina

Znakovi hipoglikemije
 razlikuju se od djeteta do djeteta
 nastup brz u nekoliko minuta (ponekad odmah gubitak svijesti)
 raspoloženje – labilno, nervozno nemirno, plačljivo ili apatija
 mentalni status pad koncentracije, neobično ponašanje
 subjektivni simptomi – glavobolja, vrtoglavica, glad
 koža- blijeda, oznojena
 sluznice – normalne
 respiracija – površna, plitka
 puls - tahikardija
 zadah – normalan
 neurološki simptomi – nesiguran hod, tremor, dvoslike hiperfleksija, kasnije konvulzije,
širenje pupila
 prelazak u šok i komu
 lab. analiza krvi – glukoza niska, ketoni- neg, osmolarnost normalna, pH - uredan, Htc -bo
 urin – količina, glukoza i ketoni uredni

Pomoć pri hipoglikemiji

 pri pojavi prvih simpt. odmah dati popiti slatkog soka, nekoliko kocki ili žličica šećera,
ne čekajući nalaz GUK-a
 u većine djece za 10 – 15 min. stanje se popravlja (kad se radi o hipogl.), pa damo djetetu
da pojede dadatni obrok -sendvič
 ako se stanje ne popravlja - dati ponovo slatkiše, imati nalaz GUK-a i u pripremi imati
injekciju glukagona - (2. hormon pankreasa, djelovanje mu je suprotno inzulinu naime
povećava konc. glukoze u krvi razgradnjom jetrenog glikogena)
 kad stanje počinje gubitkom svijesti (pa dijete ne može ništa uzeti na usta), odmah
pripremiti glukagon za s.c. ili i.m. primjenu
 u stanju nedoumice hipo ili hiper glikemije bez nalaza GUK-a postupa se kao da se radi o
hipoglikemiji
Hiperglikemija i dijabetička ketoacidoza
 svaki (dodatni) poremećaj zdravlja – akutne infekcije, ozljeda, operativni zahvat ili stres
podiže razinu glukoze u krvi bez obzira na redovitu primjenu inzulina
 uz hiperglikemiju pojavljuju se ketokiseline i aceton u krvi i mokraći - vodi u acidozu,
poliuriju i dehidraciju

Znakovi hiperglikemije
 nastup - postupno tijekom nekoliko sati ili dana
 raspoloženje – letargično
 mentalni status – usporene rakcije, konfuzija, pomućenje svijesti
 subjektivni simptomi – žeđ, umor, mućnina, povraćanje,bol u trbuhu, gubitak apetita
 koža – suha, topla, crvenilo obraza
 sluznice – znakovi dehidrirane –suhe (raspucale), upale očne jabučice
 respiracija – hiperpneja –Kussmaulovo disanje
 puls- filiforman
 zadah – po acetonu (trulo voće - jabuke)
 neurološli simpt. - parestenzije, slabljenje refleksa
 prelazi u acidozu i komu
 lab. nalazi krvi – izratito visok GUK, ketoni, osmolarnost,pH 7,25 ili ispod, Htc visok
 nalaz urina – poliurija (u početku, kasnije prelazi u oliguriju), šećer i ketoni izrazito visoki

Pomoć pri hiperglikemiji i dijabetičkoj ketoacidozi

 povećanje doze inzulina za 25- 50% i to kratkotrajni svaka 4-6 sati
 nadaknada vode i elektrolita
 ako tim postupkom ne nestane aceton iz urina i GUK se regulira - hospitalizacija – inzulin
i.v. u infuziji s elektrolitnim otopinama
 0,1 i.j. kristalnog inzulina /kg TM i.v. u bolusu - odmah se
nastavlja o,1 i.j. kristalnog inzulina /kg TT/sat u kontinuiranoj infuziji
 mjerenje GUK-a svaki sat
 pad GUK-a mora biti između 4,4 i 5,5 mmol/l na sat, ako je pad manji od 2,7mmol/l dozu
podvostručiti
 kada razina GUK-a padne na 13,7 16,5mmol/l daje se 0,1 – 0,2 i.j. /kgTT kristal. inz. s.c.
 u roku pola sata do sat prekinuti kontinuiranu infuziju inzulina
 s.c. primjena nadalje svakih 4 – 6 sati (smanjiti opasnost od hipoglikemije, nagle
hipokalemije i cerebralnog edema)
 rehidracija prvo NaCl u prvom satu 10- 20 ml/kg TM (nadoknada i Na), K se uvodi nakon
prvih 12 sati (ovisi o bubrežnoj funkciji)
 hidrogen karbonati se daju oprezno da ne dovedu do naglih osmotskih promjena – teže
dehidracije, pada pH u likvoru i daljnjeg pogoršanja svijesti (daje se kad je pH krvi ispod 7,1 – 7,2
i kontrola acidobaznog statusa u krvi)

Dijabetes insipidus
  bolest koja nastaje zbog nedostatnog izlučivanja antidiuretskog hormona iz stražnjeg
režnja hipofize
 najčešći uzrok bolesti su oštećenja SŽS, osobito hipotalamusa ili hipofize: tumori, ozljede
glave, infekcije mozga.

Klinička slika
Bolest se klinički prepoznaje povećanom količinom mokraće (poliurijom) i jakom žeđi (polidipsijom).
U dojenčadi koja mokri u pelene to je teško prepoznati, već se prepoznaje jer je dijete neobično
plačljivo i razdražljivo zbog jake žeđi, ali se često smiri davanjem tekućine koju pije pohlepno i danju
i noću u velikim količnima. Uz to dojenče ne napreduje, više-manje pokazuje znakove blaže i teže
dehidracije često uz povišenu temperaturu. U starije djece koja su naučila kontrolirati mokrenje,
eneureza može biti prvi simptom. Osim jake žeđi, koju djeca u toj dobi mogu sama zadovoljiti, javlja
se osjećaj hladnoće, umor, pospanost, glavobolja, vrtoglavica, nesiguran hod.

Simptomi
 poliurija
 polidipsija
 dojenče: neobično plačljivo i razdražljivo
 enureza: prvi simptom kod djece koja su naučila kontrolirati mokrenje
 osim jake žeđi javlja se: osjećaj hladnoće, umor, pospanost, glavobolja, vrtoglavica,
nesiguran hod

Dijagnoza
 kod mokrenja velike količine urina provjeriti radi li se o dijabetes insipidusu ili mellitusu
 odredi se količina šećera u urinu da se isključi diabetes mellitus
 test uskraćivanja vode je najjednostavniji i najpouzdaniji test (pacijentu nije dopušteno
piti tekućinu za vrijeme pretrage pa može nastati teška dehidratacija)
Liječenje
 putem nosnog spreja primjenjuje se vazopresin ili dezmopresin acetat (modificirani oblici
aintidiuretskog hormona)
 lijekovima koji stimuliraju (potiču) stvaranje antidiuretskog hormona: karbamazepin,
hlofibrat i različiti diuretici (tiazidi)
 Zdravstvena njega djeteta

Zdravstvena njega zlostavljanog djeteta

Statistika o zlostavljanju u Hrvatskoj

- Fizički su podjednako zlostavljana i muška i ženska djeca

- Pretpostavlja se da u Zagrebu ima 20 000 djece koje su žrtve obiteljskog nasilja

- Seksualno se pet puta češće zlostavljaju djevojčice od dječaka

Svjetska statistika o zlostavljanju

- U SAD – u svakih deset sekundi zlostavljano je jedno dijete

- Najmanje troje djece od pet godina svakog dana su žrtve zlostavljanja

- 70% očeva zlostavljača adolescenata zlostavljani su kao djeca

- 61% majki tinejdžerki bile su zlostavljana kao djeca

- Svake godine u svijetu milijun djece pobjegne od kuće

- 2/3 su fizički ili seksualno zlostavljana od jednog roditelja

- Od svih zlostavljanja 88 – 97% žrtve su mnogobrojnih poremećaja ličnosti

- Muškarci su češći zlostavljači u obitelji – njih 50% zlostavlja izvan obitelji

- 80 – 90% zlostavljača djeci su poznate osobe

- Seksualno zlostavljanje počinje u dobi od 4 – 8 godina ali su poznati i ekstremniji

slučajevi

- 55% Amerikanaca tuče svoju djecu po “guzi” i to ne smatra fizičkim zlostavljanjem

- Statistika govori da je fizičko zlostavljanje u padu a psihičko u blagom porastu

Zašto roditelji tuku djecu?

- Da bi ih kaznili

- Na bazi religijskih vjerovanja – na taj način pokazuju ljubav – kulturno pravilo

- Da bi ih pripremili za život

- Da bi ih naučili razlikovati ispravno od pogrešnog

Razine dječje zlostavljanosti

- Prva razina odnosi se na individualne reakcije na dijete i obitelj

- Druga razina odnosi se na institucionalno zlostavljanje – škole, vrtići, sudovi

- Treća razina je zlostavljanje na socijalnoj – društvenoj razini

Faktori zlostavljanja
- Zlostavljatelj – središnji faktor – agresivne osobe sklone alkoholu i drogi

- Podsticajne okolnosti – alkohol, droga, frustrirani roditelji sa osjećajem inferiornosti,

mentalne bolesti, nezaposlenost

- Rizično dijete – prematurna djeca 3x češće, djeca iz druge veze, hendikepirana djeca,
autistična djeca, sa kongenitalnim anomalijama, usvojena ili neželjena djeca

Predrasude

- Zlostavljači su djeci nepoznati ljudi

- Žrtve seksualnog zlostavljanja su uglavnom tinejdžeri koji sebe znaju zaštititi

- Djeca često lažu o seksualnom zlostavljanju

- Incestuozni zlostavljači zlostavljaju djecu samo u vlastitoj obitelji

- Ako zlostavljač ne koristi silu znači da je dijete dobrovoljno sudjelovalo u seksualnoj

aktivnosti

Činjenice
- 80 – 90% zlostavljača djeci su poznate osobe

- Seksualno su zlostavljana djeca svih dobnih skupina

- 1/3 žrtava su djeca do pet godina

- Djeca najčešće nemaju vokabular niti iskustva da točno opišu seksualnu aktivnost odraslih

- Djeca ne lažu s namjerom da bi sebi napravili problem

- Ispitivanja pokazuju da 50% incestuoznih zlostavljača zlostavljaju djecu i izvan obitelji

- Zlostavljač koristi verbalne prijetnje kako bi dijete navelo na seksualnu aktivnost

- Djeca nisu u stanju dati zreli pristanak na seksualnu aktivnost

Faktori koji utječu na mali broj prijava

- Nedovoljna informiranost o problemu

- Strah od neugodnosti – zakon koji štiti od odgovornosti za pogrešnu prijavu

- Nedovoljna edukacija – odgojitelja, med. Osoblja, nastavnika i dr.

- Niske sudske kazne

- Slaba koordiniranost pojedinih službi koje bi trebale biti angažirane u ovom problemu

Sestrinska skrb

- Sestrinska anamneza – stresna za dijete i za obitelj

- Poželjno je razgovarati posebno sa roditeljima, a posebno sa djetetom tek potom zajedno

- Uspostaviti odnos pun povjerenja

- Ne osuđivati

- Podaci od strane roditelja

- Podaci od strane djeteta

- Opći pregled – obuhvaća procjenu uhranjenosti, odjevenosti – prljava odjeća, te izgled

djeteta – čupavo i neuredno dijete

Podaci od strane roditelja i djeteta

- Roditelj ne može objasniti izvor ozljede

- Njegova objašnjenja nisu u skladu s razvojnim sposobnostima djeteta kao ni s ozljedom

- Optužuje neke druge osobe za izazivanje ozljeda

- Verbalizira poremećaj u obitelji

- Ravnodušan je prema djetetu ili se nekontrolirano ponaša

- Dijete prijavljuje zlostavljanje

- Priča djeteta ne podudara se s pričom roditelja

- Dijete zaostaje u razvoju

- Boji se odraslih

- Socijalno je neaktivno i izgleda nezbrinuto

Fizikalni pregled

- Obuhvaća procjenu glave, vrata, tjemena, kose, leđa, trbuha, ruku, nogu

- Obratiti pažnju na usklađenost verbalno prikupljenih podataka i fizikalnog pregleda

Opći pregled
Opći pregled – obuhvaća procjenu uhranjenosti, odjevenosti – prljava odjeća, te izgled djeteta –
čupavo i neuredno dijete

Dokumentacija

- Važna u svim slučajevima zlostavljanja

- Sve promjene trebaju se dokumentirati

- Ozljede na tijelu potrebno je slikati i priložiti u dokumentaciju

- Sestrinska skrb usmjerena je na pomoć djetetu da se izdvoji iz zlostavljane sredine,

sprječavanje daljnjeg ozljeđivanja te istovremeno pružanje podrške

Sprječavanje daljnje ozljede

- Uključuje rad sa socijalnim službama i ostalim društvenim zajednicama koji je usmjeren

na djetetovu okolinu koja ga okružuje

- Sestra pomaže roditeljima identificirati sve one okolnosti koje ih nagone na zlostavljački
čin te ih upućuje kako se s njima suočiti na neki drugi način

Intervencije
- Uzimanje temeljite sestrinske anamneze

- Prijaviti sumnju prikladnim i pouzdanim stručnjacima

- Asistirati u uklanjanju djeteta iz nesigurne okoline

- Uputiti obitelj u socijalnu službu za pomoć – financije, hranu, odjeću, psihološku pomoć

- Suradnja i kontrolirana veza s drugim stručnjacima

- Pomoći roditeljima identificirati one okolnosti koje ih navode na zlostavljanje i pomozite

im da se s njima suoče

- Izbjegavanje postavljanja previše pitanja – mogu uzrujati dijete

- Pružiti pažnju djetetu

- Koristiti igru za rad

- Pohvaliti djetetove sposobnosti – vratite samopouzdanje

- Ohrabriti dijete da vam govori o osjećajima prema roditeljima ili skrbniku

- Dati djetetu vremena da se prilagodi

- Poticati dijete da postavlja pitanja – odgovoriti mu razumljivo

- Kontrolirati svoje emocije – normalno je osjećati strah i ljutnju ali to može prestrašiti
dijete

- Saznati što više o događanjima koji su prethodili incidentu

Prevencija seksualnog zlostavljanja od strane roditelja

- Znait uvijek gdje je dijete, s kim i što radi

- Biti odgovorni za njegovu sigurnost

- Pitati dijete što se događa kad je samo s djedom, bakom, dadiljom

- Ohrabriti ga da ne taji već da kaže o problemima koje ima i o pitanjima koja želi postaviti

- Učiti dijete da bude oprezno i da izbjegava opasne situacije

- Naučiti ga da kaže “NE” ikom tko ga želi pokušati dirati po intimnim dijelovima tijela ili
ga nagovara da radi nešto što mu se čini strašnim i neugodnim

- Uputiti dijete da incident odmah prijavi, da zapamti gdje i kada se to dogodilo

Kako pomoći djeci?

- Treba razgovarati s djetetom i pri tom ostati miran i saslušati dijete

- Dijete ne treba tjerati govoriti o nečemu ako oni to ne žele

- Djecu ne treba okrivljavati

- Djeci treba dati do znanja da im vjerujemo

- Treba pružiti stručnu pomoć

- Djeca trebaju znati da njihova tijela pripadaju samo njima

- Djeci treba objasniti da imaju pravo reći ne

- Treba pojasniti djeci da neke stvari i tajne ne trebaju čuvati

Neprofitne organizacije

- Plavi telefon i Otvorena vrata postoje za tisuće onih koji nisu u stanju ili ne žele tražiti
pomoć u tradicionalnim savjetovalištima. Oni su alternativa samouništavajućem životnom stilu,
nesretnim obiteljima i životu na ulicama.

- Oni koji ne mogu pronaći način rješavanja svojih problema ili odgovarajući životni put,
izlažu se opasnosti da postanu depresivni, ovisni o alkoholu ili drogi, ili da izvrše suicid. Stoga
Vam pružamo preventivni program koji uključuje liniju pomoći Plavi telefon i savjetovalište
Otvorena vrata.
Barem tri razloga zašto nazvati ili doći:

- nalazi se u centru grada

- ima vrhunske stručnjake

- svi sadržaji su besplatni.

Programi su financirani od Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, Državnog zavoda za zaštitu
obitelji, materinstva i mladeži, Ministarstva rada i socijalne skrbi i Ministarstva prosvjete i športa.

- PLAVI TELEFON

- Ilica 36, Zagreb

- Telefon za korisnike: 48 33 888

- Ured (tel/fax): 4831 677

- E-mail: plavi-telefon@zg.tel.hr

- Web: www.plavi-telefon.hr

- Borba protiv zlostavljanja djece je prevencija maloljetne delikvencije, nasilnika i budućih

zlostavljatelja.
Hrabri telefon

Hrabri telefon je nevladina, neprofitna organizacija osnovana s ciljem pružanja direktne pomoći i podrške
zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i njihovim obiteljima.

Sve aktivnosti i usluge Udruge su besplatne za krajnje korisnike.

 O HRABROM TELEFONU

 SAVJETODAVNA LINIJA ZA DJECU 116-111

 SAVJETODAVNA LINIJA ZA RODITELJE 0800 0800

 Savjetovalište za djecu i roditelje

 DJEČJA KUĆA BOROVJE

Rješenje

- U edukaciji

- Informiranosti

- Publicitetu

- Socijalnom radu i koordinaciji svih službi

- zakonodavstvu
 Djeca uče ono što doživljavaju

- Dijete koje doživljava neprijateljsko ponašanje – uči se svađati

- Dijete koje doživljava ravnodušnost – uči biti osamljeno

- Dijete koje doživljava kritiziranje – uči osuđivati

- Dijete kojemu se često prigovara – ne primjećuje da ga okolina voli

- Ako se dijete ismijava – ono uči biti povučeno

- Dijete koje doživljava osramoćivanje – uči se stidjeti samoga sebe

- Dijete koje nema braću i sestre – ne zna što je bratska ljubav

- Dijete koje doživljava toleranciju – uči biti strpljivo

- Ako se dijete ohrabruje – ono se uči samopouzdanju i sigurnosti

- Ako dijete doživljava pohvalu – ono uči cijeniti i primjećivati dobro

- Dijete koje doživljava poštenje – uči se biti pravedno

- Ako dijete živi sa sigurnošću – ono se uči povjerenju

- Ako dijete doživljava odobravanje – ono se uči biti zadovoljno sa sobom

- Dijete s kojim se razgovara – uči se razmišljati

- Dijete koje doživljava da ga roditelji vole – uči da je obitelj zajednica ljubavi

U materijalima su navedene neke bolesti djece, te pripadajući im neki specifični problemi/sestrinske
dijagnoze i intervencije te služe kao uobičajeni obrazac za izradu individualiziranih planova
zdravstvene/sestrinske njege koje student temelji na poznatim uzrocima pojedinih bolesti, kliničkim
slikama te liječenju i rehabilitaciji određenih bolesti i stanja, a u skladu s popisom sestrinskih
dijagnoza po NANDI.

UROGENITALNI TRAKT

Uroinfekcije

Procjena

Početna sestrinska procjena uključuje intervju sestre i djeteta (ako je primjereno) i/ili roditelja, u odnosu
na promjene u eliminaciji urina, učestalost, disuria, mokrenje u krevet kod djece koja su do tada
kontrolirala sfinktere.

Potrebna je procjena stupnja hidracije koja je neophodna zbog održavanja adekvatne cirkulacije krvi kroz
bubrege, eliminacije bakterija i mogućih primjesa (gnoj i sl.) iz urotrakta.

Procjena dehidracije odnosi se na sve one parametre koji se uobičajeno procjenjuju, uz dodatak mjerenja
specifične težine urina (urometar).

Važna je procjena djetetove subjektivne procjene osjećaja udobnosti zbog procjene potrebe analgezije i /ili
primjene distraktora sa svrhom poboljšanja i eliminacije boli ili neugodnih tegoba. Kod sumnje na
postojanje boli obavezno učiniti procjenu boli uporabom adekvatne skale za procjenu boli primjerene
uzrastu.

Sestrinske dijagnoze za dijete oboljelo od uroinfekcije

1. Rizik za oštećenje (oštećenje bubrega i kronična renalna bolest) u/s komplikacija infekcije
 2. Rizik za deficit volumena tekućine/dehidracije u/s smanjenog unosa tekućine i povišene
tjelesne temperature
3. Akutna bol u/s upalnog procesa/uroinfekcije
4. Nedostatak znanja u/s informacija o bolesti, dijagnostičkim procedurama, liječenju i
prevenciji
5. Strah/anksioznost u/s dijagnostičkim pretragama, terapijom...

Očekivani ishodi (ciljevi)

1. Dijete neće dobiti komplikacije uroinfekcije

2. Dijete će održati adekvatnu hidraciju
3. Djetetova bol će biti umanjena ili je neće imati
4. Dijete /roditelj/ staratelj će verbalizirati razumijevanje o tijeku bolesti, dijagnostičkim
postupcima, liječenju i prevenciji uroinfekcija
5. Dijete će verbalizirati strah i smanjeni osjećaj anksioznosti

Intervencije

Sestrinska njega podrazumijeva adekvatnu primjenu antibiotske terapije, održavanje hidracije, primjenu
mjera antipireze kod povišene tjelesne temperature, primjenu distraktora u svrhu povećanja udobnosti ili
kupiranja boli i edukaciju djeteta/roditelja/staratelja.

Edukacija djeteta/roditelja/staratelja treba biti usmjerena na primjenu fizikalnih mjera antipireze, načinima
poboljšanja hidracije (napitci koje dijete voli, kod djece koja ne uzimati tekućinu primjena malih količina
tekućine svakih nekoliko minuta), načinima primjene analgetika i ostalih mjera koje pridonose smanjenju
boli (distraktori), važnosti dobre hidracije kao dodatne metode liječenja uroinfekcija, mjerama prevencije
ponovne infekcije urotrakta (adekvatna higijena genitalne regije, adekvatna hidracija, opće mjere
poboljšanja imuniteta).
HEMATOPOETSKI SUSTAV

Sideropenična anemija

Procjena

Sestrinska procjena usmjerena je prema znacima bolesti: „kratki dah“, tahikardija i osjećaj „lupanja srca“
kod napora, vrtoglavica, nesvjestica, letargija, razdražljivost, kongestivno zatajenje srca, bljedoća: kože,
sluznica, usana, noktiju, konjuktiva; teško zacijeljenje rana, gubitak elasticiteta kože, tanka kosa,
abdominalna bol, mučnina, povraćanje, anoreksija, smanjena tjelesna temperatura.

Prilikom prikupljanja podataka intervjuom s djetetom i/ili roditeljem/skrbnikom potrebno je saznati i

navike u prehrani (dijeta, namirnice koje ne voli..), eliminacija stolice.

Sestrinske dijagnoze

1. Nedostatna perfuzija tkiva u/s nedostatka željeza 2 0 anemija

2. Neuravnotežena prehrana za adekvatne potrebe organizma u/s neadekvatnog unosa
željeza hranom
3. Manjak znanja u/s adekvatne prehrane u odnosu na dob djeteta
4. Smanjeno podnošenje napora u/s neadekvatne opskrbe tkiva kisikom
5. Snižena tjelesna temperatura u/s oslabljene perfuzije tkiva

Očekivani ishodi (ciljevi)

1. Dijete će uzimati adekvatnu/propisanu dnevnu dozu željeza u svrhu porasta vrijednosti Hb

i HCT u krvnoj slici
 2. Dijete će uzimati hranu bogatu željezom
3. Roditelj/staratelj će nabrojiti prehranu koja obiluje željezom i opisati načine pripreme
obroka adekvatnih za dob djeteta
4. Dijete će bez napora biti u mogućnosti sudjelovati u igri prilagođenoj njegovoj dobi
5. Dijete će imati normalnu tjesesnu temperaturu

Intervencije

Primarna uloga sestre odnosi se na edukaciju roditelja/staratelja koja se sastoji od: pružanje informacija o
simptomima bolesti, adekvatnoj prehrani prilagođenu dobi, primjeni propisanih lijekova u svrhu liječenja
anemije. Roditelje/staratelje valja podučiti kako najučinkovitije dati djetetu potrebnu količinu adekvatne
prehrane u slučajevima kada dijete odbija hranu zbog mućnine, povraćanja, anoreksije ili bolova u
abdomenu, o načinu odijevanja djeteta obzirom na sniženu tjelesnu temperaturu zbog oslabljene perfuzije
tkiva kisikom.

Akutna leukemija

Procjena

Sestrinska procjena uključuje psihičku i fizičku procjenu koja se provodi svakodnevno u bolničkim
uvjetima, a odnosi se na sve moguće simptome bolesti. Holistički pristup, uključenje roditelja kao i
emocionalna podrška djetetu i obitelji su neobično važni segmenti sestrinske skrbi.

Sestrinske dijagnoze

1. Rizik za infekciju u/s neutropenije uzrokovane bolešću i liječenjem

2. Rizik za infekciju u/s primjene lijekova
3. Rizik za krvarenje u/s osnovne bolesti
4. Bol u/s osnovnom bolesti, dijagnostike, liječenja
5. Neuravnotežena prehrana u/s gubitka apetita, mučnine, povraćanja, mukozitisa

Očekivani ishodi (ciljevi)

1. Dijete i roditelji/staratelji će objasniti i demonstrirati mjere prevencije od infekcija

2. Dijete neće dobiti infekciju
3. Dijete će imati minimalno/neće dobiti krvarenje
4. Dijete će imati odgovarajuću razinu ugode bez ili minimalnih bolova
5. Dijete će unositi adekvatnu količinu hrane potrebnu za normalan rast i razvoj
6. Dijete će održati adekvatnu tjelesnu težinu

Intervencije

1. Podučiti dijete i roditelje adekvatnom pranju ruku, posuđa, dezinfekciji okoline, pripremi
hrane
 2. Redovita kontrola vitalnih znakova koji ukazuju na pojavu infekcije
3. Redovita procjena znakova bilo kakve vrste infekcije kod djeteta (ulceracije u ustima,
ubodna mjesta kod venepunkcija, promjene na koži u vidu eritema ili boli ili induracije)
4. Primjena aseptičnih uvjeta kod svih invazivnih procedura
5. Monitoriranje suspektnih krvarenja i procjena znakova krvarenja (koža, urin, stolica,
iskašljaj..)
6. Česta kontrola vitalnih funkcija
7. Izbjegavati venepunkciju ili bilo koju intervenciju koja pretpostavlja narušavanje
integriteta kože
8. Zaštita sluznice usta od oštećenja (uporaba mekih četkica za zube)
9. Sprečavanje povreda (pad, ozljede oštrim predmetima, ogrebotine..)
10. Procjena intenziteta boli, lokacije i vrste boli
11. Prevenirati bol lijekovima (lakše je nego tretirati već nastalu bol)
12. Redovita procjena boli (unatoč lijekovima)
13. Primjena nefarmakoloških metoda smanjenja boli
14. Sve intervencije (venepunkcija, uzimenje uzoraka za pretrage..) izvoditi u ambulanti, a ne
u bolesničkoj sobi (dijete mora doživjeti sobu kao „sigurno mjesto“)
15. Prehranu raspodijeliti na više dnevnih obroka a smanjiti količinu hrane po obroku
16. Izbjegavati strogu kontrolu nad uzimanjem hrane (dijete će više pojesti kada ima bolji
apetit)
17. Pripremati hranu bogatiju bjelančevinama i visokokaloričnu prehranu
18. Ohrabrivati roditelje da donesu djetetu omiljenu hranu od kuće (dijete se inače hrani kod
kuće i takva hrana mu bolje odgovara)
19. Pojačati doručak / visokokalorijska hrana (djeca gube apetit tijekom dana)
20. Primjenjivati antiemetike kad dijete signalizira mučninu
21. Primjena lokalnih analgetika za sluznicu usta prije uzimanja hrane

BOLESTI KOŽE

Impetigo

Visokokontagiozna bakterijska bolest kože koja je lokalizirana na epidermisu.

Procjena

Anamneza se temelji na podacima o kontaktu djeteta s potencijalnim osobama koje su imale slične
simptome. Zatim je potrebno saznati lokaciju na tijelu gdje se bolest primarno manifestirala, koji
simptomi ju prate (svrbež, bol, eksudat..). U fizikalnom pregledu potrebno je pregledati cijelu kožu,
eventualno prisustvo limfadenitisa, vitalne znakove.

Sestrinske dijagnoze

1. Infekcija u/s prisustva mikroorganizama na koži

2. Narušen integritet kože u/s pojave lezija
3. Rizik za pojavu sekundarne infekcije u/s trljanja ili grebanja kožnih lezija
4. Nedostatak znanja u/s tretmana, mjera kontrole i prevencije širenja infekcije
Očekivani ishodi (ciljevi)

1. Infekcija će se povući i lezije će biti tretirane na način da dijete neće osjećati svrbež
2. Infekcija se neće širiti dalje od mjesta prvog nastanka
3. Dijete, roditelji/skrbnici će razumjeti i verbalizirati načine zbrinjavanja i načine
prevencije širenja infekcije

Crvenilo i svrbež kože

Procjena

Anamneza se temelji na podacima o kontaktu djeteta s osobama koje su imale slične simptome,
eventualnim bolestima od kojih je dijete bolovalo u vremenu ili neposredno prije od kada su se simptomi
pojavili, mogućim alergijama/novim alergenima kao što su promijenjena sredina u kojoj je dijete boravilo
ili uvođenju novih prehrambenih namirnica u ishranu ili promjeni deterđenta ili omekšivača u kojem se
pere dječja odjeća, upotreba lijekova i sl. Nadalje, treba uzeti podatke o članovima obitelji, ima li netko
slične simptome, postoje li neke nasljedne bolesti poput ektopičnog dermatitisa i sl. Zatim je potrebno
saznati lokaciju na tijelu gdje se bolest primarno manifestirala, koji simptomi ju prate (svrbež, bol,
eksudat..). U fizikalnom pregledu potrebno je pregledati cijelu kožu, evidentirati sve vrste promjena na
koži (crvenilo, kožne lezije i njihov razvoj/trajanje).

Sestrinske dijagnoze

1. Narušen integritet kože u/s kožnih lezija zbog grebanja uzrokovanog svrbežom kože
2. Poremećaj sna u/s svrbeža kože
3. Narušena percepcija tijela u/s percepcije izgleda kože
4. Rizik za infekciju u/s lezija kože

Očekivani ishodi (ciljevi)

1. Kožne lezije će se povući

2. Svrbež kože neće biti prisutan
3. Dijete će spavati bez buđenja tijekom noći
4. Dijete će imati pozitivnu percepciju tijela
5. Dijete neće dobiti infekciju

Intervencije

1. Osigurati vlažnost kože – oblozi ili kreme

2. Eliminirati eventualne uzročnike kožnih promjena (alergeni..)
3. Uporaba hranjivih kupki
4. Mazati suhu kožu nakon kupanja da se prevenira svrbež uzrokovan suhom kožom
5. Okupati dijete prije spavanja i aplicirati kreme na kožu koje sprečavaju svrbež
6. Primjeniti blago sredstvo (lijek) protiv svrbeža kože
7. Držati dijete (nositi na rukama ili ga maziti) što je više moguće
8. Uključiti dijete u aktivnosti vezane uz kupanje ili tretman kože što je više moguće
 9. Ohrabrivati dijete na aktivnosti koje je radilo prije pojave simptoma
10. Ohrabrivati dijete da priča o percepciji vlastitog tijela
11. Održavati pravilnu higijenu ruku djeteta (kratki nokti, redovito pranje ruku..)
12. Staviti djetetu rukavice na ruke kako bi se preveniralo grebanje
13. Odijevati dijete laganije i u odjeću od prirodnih materijala (pamuk, svila..)
14. Podučiti obitelj o mjerama prevencije infekcije (pranje ruku antibakterijskim sapunom,
glačanje odjeće..)

SREDIŠNJI ŽIVČANI SUSTAV

Konvulzije

Procjena

Potrebno je uzeti detaljnu anamnezu počevši od obiteljske anamneze (pojavnost u obitelji, nagla
dojenačka smrt..) do opisa i karaktera konvulzija koje je dijete imalo (kako su izgledale/opis, koliko su
trajale, jel dijete palo, je li imalo pjenu na ustima, je li pomodrilo oko usana, jel bilo bez svijesti, je li se
nakon napadaja odmah probudilo..).

Sestrinske dijagnoze

1. Neučinkovito disanje u/s toničko – kloničkih grčeva

2. Rizik za ozljede u/s toničko-kloničkih grčeva i poremećaja svijesti
3. Rizik za nuspojave lijekova u/s primjenjenih lijekova tijekom konvulzija
4. Poremećena obiteljska dinamika u/s skrbi za dijete s kroničnom bolesti/konvulzijama
5. Manjak/nedostatak znanja u/s zbrinjavanja konvulzija

Očekivani ishodi (ciljevi)

 1. Dijete neće imati neučinkovito disanje
2. Dijete se neće ozlijediti
3. Dijete neće imati negativne reakcije na lijekove
4. Djetetova kronična bolest neće poremetiti obiteljsku dinamiku
5. Roditelji/staratelji će razumjeti i znati nabrojiti postupke kod konvulzija

Intervencije

1. Primjeniti kisik putem maske ili asistiranom ventilacijom ako konvulzije traju dulje od
nekoliko minuta
2. Aspirirati sekret iz usta i nosa
3. Ako konvulzije ne prestanu nakon nekoliko minuta primijeniti diazepam klizmu
4. Asistirati kod intubacije ukoliko konvulzije traju dulje od deset minuta
5. Osigurati krevet i okolinu djeteta da se spriječe ozljede kod konvulzija
6. Uz krevet osigurati opremu koja je potrebna kod zbrinjavanja konvulzija (aparat za
aspiraciju sekreta, samošireći balon..) da sestra ne mora odazizi u drugu prostoriju tijekom
napadaja
7. Ukoliko dijete dobije konvulzije lagano ga spustiti na krevet/pod, odmaknuti sve što bi ga
moglo ozlijediti, staviti ga na bok, paziti da glavom ili dijelovima tijela ne udara o tvrdu
podlogu/staviti jastuk ispod glave)
8. Ne napuštati dijete tijekom konvulzija
9. Primijeniti diazepam sporo, monitorirati dijete
10. Edukacija roditelja/staratelja o bolesti
11. Naglasak na aktivnostima i normalnom životu djeteta
12. Educirati roditelje/staratelje o uzrocima konvulzija
13. Educirati roditelje o potrebnim postupcima tijekom konvulzivnog napadaja
14. Educirati roditelje/staratelje o primjeni diazepamske klizme
15. Educirati roditelje/staratelje o sigurnosnim mjerama u svrhu prevencije dodatnog
ozlijeđivanja djeteta tijekom konvulzija

ENDOKRINI SUSTAV

Hypotireoidizam

Procjena

Sestrinska procjena usmjerena je prema simptomima bolesti i razvojnim fazama bolesti. Sestra treba
prikupiti informacije o: vremenu kada je dijete počelo smanjeno rasti, debljanju, opstipaciji, suhoći kože,
promjeni kvalitete kose (tanka i lomljiva), umoru, smanjenoj toleranciji na hladnoću, edemima lica, očiju i
ruku, odgođenim tetivnim refleksima, odgođenom pubertetu i nicanja zubi.

Sestrinske dijagnoze

1. Odgođen rast i razvoj u/s nedostatka ili smanjene količine hormona štitnjače
2. Hipotermija u/s smanjenog bazalnog metabolizma
3. Opstipacija u/s smanjenog motiliteta crijeva
4. Smanjeno podnošenje napora u/s umora i smanjene tolerancije aktivnosti

Očekivani ishodi (ciljevi)

 1. Dijete će nastaviti rasti u skladu s dobi
2. Dijete će održavati normalnu tjelesnu temperaturu
3. Dijete će imati stolicu učestalosti uobičajeno za dob
4. Dijete će podnositi napor u skladu s dobi na način prije nastanka bolesti bez simptoma
umora

Intervencije

Primarna uloga sestre odnosi se na edukaciju djeteta/roditelja/staratelja o pravilnom uzimanju terapije

(uzimanje lijeka 30-60 minuta prije jela jer se tako lijek najbolje resorbira), nuspojavama lijekova i potrebi
prijave tih pojava liječniku (nemir, nesanica, razdražljivost).

Jednako tako važno je djetetu i roditeljima dati potrebne informacije o vremenskom periodu očekivanja
nastavka rasta djeteta, gubitku prekomjerne tjelesne težine, povlaćenju simptoma opstipacije i
normalizaciji tolerancije aktivnosti, a sve ukoliko se terapija provodi adekvatno. U slučaju izostanka
povlaćenja simptoma bolesti u očekivanom vremenskom periodu potrebno je konzultirati liječnika.

Hypertireoidizam

Procjena

Prilikom prikupljanja podataka intervjuom s djetetom i/ili roditeljem/skrbnikom i fizikalnim pregledom

potrebno je saznati i procjeniti kliničke manifestacije bolesti, kao što su: povećani rast, gubitak na težini
unatoč dobrom apetitu, topla i vlažna koža, tahikardija, egzoftalmus, netolerancija topline okoline,
emocionalna labilnost, nesanica, fini tremor.

Sestrinske dijagnoze

1. Gubitak na težini u/s povećanog metabolizma

2. Netolerancija povišenih temperatura zraka u/s povećanog metabolizma
3. Emocionalna labilnost (plakanje, iritabilnost) u/s hormona štitnjače i nesanicom

Očekivani ishodi (ciljevi)

1. Dijete će u očekivanom vremenu po započetoj terapiji početi dobivati na težini

2. Dijete će se osjećati ugodno u prostorijama gdje boravi
3. Dijete će razumjeti i verbalizirati razloge emocionalne labilnosti

Intervencije
Uloga sestre odnosi se na edukaciju djeteta/roditelja/ skrbnika/nastavnika u školi o simptomima bolesti,
načinu liječenja i potrebi trajnog uzimanja lijekova te aktivnostima koje treba provoditi kako bi se
umanjili simptomi bolesti.

Potrebno je pratiti djetetovu tjelesnu težinu, osigurati adekvatne mikroklimatske uvjete u prostorijama
gdje dijete radi i boravi (klima uređaj), podučiti dijete/roditelje/nastavnike u školi o razlozima
emocionalne labilnosti te potrebi verbaliziranja simptoma od strane djeteta, kao i potrebi povećane
tolerancije od strane roditelja i nastavnika u školi.

Diabetes mellitus

Procjena

Sestrinska procjena je različita i treba biti u skladu s potrebama djeteta prema dobi. Sestra treba biti
oprezna u evidentiranju komplikacija, problemima i mogućnostima edukacije djeteta/roditelja/staratelja o
razumijevanju i aadekvatnom ponašanju u skladu sa zahtjevima bolesti.

Sestrinske dijagnoze

1. Rizik za oštećenja organizma u/s nedostatka inzulina

2. Rizik za povredu u/s s hirerglikemijom i hipoglikemijom
3. Poremećen/izmijenjena percepcija tijela u/s razvoja kronične bolesti
4. Nedostatak znanja u/s bolesti 20 Diabetes mellitus tip I.
5. Poremećena obiteljska dinamika u/s skrbi za dijete s kroničnom bolesti

Očekivani ishodi (ciljevi)

1. Dijete će imati adekvatnu razinu inzulina u krvi

2. Dijete neće dobiti hiperglikemiju niti hipoglikemiju
3. Dijete će imati pozitivnu percepciju tijela
4. Roditelji i dijete će bit sposobni samostalno u kućnim uvjetima brinuti o kronično
oboljelom djetetu
5. Članovi obitelji će imati dobre međusobne obiteljske odnose

Intervencije

Nakon što se stabilizira djetetovo zdravstveno stanje sestrinski prioriteti odnose se na edukaciju djeteta i
roditelja/staratelja. Početna edukacija provodi se tijekom boravka djeteta u bolnici i odnosi se na
simptome bolesti, važnosti redovnog uzimanja inzulina, edukacija o primjeni inzulina. Edukacija se
nastavlja tijekom ambulantnih kontrola te kroz udruge pacijenata.

Početna edukacija mora sadržavati:

- Osnove inzulinske terapije

- Identifikacija propisanog inzulina
- Određivanje doze inzulina
- Priprema i primjena inzulina
- Provjera glukoze u krvi putem aparatića (glukometar)
- Provjera ketona u urinu
- Kako dobiti potrebna pomagala i opremu
- Hiperglikemija i hipoglikemija – uzroci, simptomi i znakovi, zbrinjavanje
- Pozivanje pomoći – koga i kada
- Uspostavljanje dnevne rutine – vrijeme primjene inzulina, vrijeme provjere GUK-a, režim
prehrane – kada i što jesti)
- Nošenje identifikacijske kartice
- Planiranje jelovnika