Sveučilište: Sveučilište u Zadru

Odjel: Pedagogija
Kolegij: Nacionalna povijest pedagogije
Izvoditelj seminarske nastave: doc. dr. sc. Ana Marija Rogić

JASMINKA LEDIĆ: DNEVNIK MLADENA LOKARA

UVOD U POVIJEST DJETINJSTVA I MLADOST

Student: Ivan Korošec

Sadržaj:
1. UVOD...................................................................................................................3
2. POVIJEST DJETINJSTVA I MLADOSTI..........................................................4
2.1. PHILIPPE ARIES: POČECI ISTRAŽIVANJA POVIJESTI
DJETINJSTVA..............................................................................................4
2.2. LIOYD DEMAUSE I „PSIHOGENA“ INTERPRETACIJA POVIJESTI..4
2.3. EDWARD SHORTER: ULOGA DJECE U RAZVOJU MODERNE
OBITELJI......................................................................................................5
2.4. LAWRENCE STONE: INDIVIDUALIZAM SREDNJE KLASE I
PROMJENE U MODERNOJ OBITELJI......................................................5
2.5. LINDA POLLOCK: KONTINUITET ODNOSA RODITELJA I DJECE
KROZ POVIJEST.........................................................................................5
2.6. DEMOGRAFSKI PRISTUP HUGHA CUNNINGHAMA.........................6
2.7. RECENTNA ISTRAŽIVANJA POVIJESTI DJETINJSTVA....................6
2.8. POVIJEST MLADIH..................................................................................7
3. REFLEKSIJA O OBITELJI I ODGOJU U HRVATSKOJ: ETNOGRAFSKI
PRISTUP............................................................................................................7
4. AUTOBIOGRAFIJA I DNEVNICI...................................................................9
5. DNEVNIK MLADENA LOKARA...................................................................9
6. ZAKLJUČAK....................................................................................................10
7. LITERATURA..................................................................................................11
 1. Uvod
Dijelo koje se obrađuje u ovom seminaru je Dnevnik Mladena Lokara Uvod U Povijest Djetinjstva I
Mladosti čiji je autor Jasminka Ledić, profesorica filozofije na Riječkom sveučilištu. Dijelo analizira
povijest djetinjstva i mladosti, o čemu se vrlo malo zna, i autorica koristi dnevnik Mladena Lokara da se
dobije uvid u to. Prvi dio knjige se sastoji od konteksta gdje se nabrajaju dijela drugih aautora koja se tiču
povijesti djetinjstva i generalno daje uvid u to kakva je situacija što se tiče istraživanja u povijesti
djetinjstva i mladih. Osim toga u kontekstu se daju neki podaci o Mladenu Lokaru i o njegovom dnevniku
specifično, navodi se mjesto radnje i neki podaci o njegovoj obitelji i domačoj situaciji. Nakon konteksta
dolazi drugi dio knjige u kojem se zapravo čita Mladenov dnevnik i zatim se za kraj interpretira dnevnik i
analizira, na osnovi dnevnika, školovanje u vrijeme pisanja dnevnika.
 2. Povijest djetinjstva i mladosti

Prvi naslov u kontekstu nam samo daje kratki uvid u to koliko se zapravo zna o povijesti djetinstva i
mladosti u Hrvatskoj i, prema riječima autorice, naša informiranost što se tiče toga je slaba. Profesorica
Ledić tvrdi da je u korpusu istraživanja odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj gotovo nemoguče nači
istraživanja koje se bavi tim područjem i time zaključuje da na osnovi toga se može reči da se u Hrvatskoj
malo zna što se tiče toga. Unatoč tomu u knjizi dalje piše da je u drugim zemljama poslijednjih
četrdesetak godina javlja veliki interes za to područje među povijesničara i da se mogu nači dosta
raznolika mišljenja.

2.1. Philippe Aries: počeci istraživanja povijesti djetinjstva

Prvi povijesničar koju autorica navodi je Philippe Aries. Aries je Francuski povijesničar koji je 1960
objavio knjigu Stoljeća Djetinjstva, knjiga je izvorno bila na francuskom ali je 1962 bila objavljena na
engleskom. U knjizi vidimo da piše kako Ariesove riječi su uzrokovale mnoge rasprave i iako mnoge od
njegovih argumenata danas ne mogu držati vodu one je i dalje bio od velike važnosti za proučavanje
povijesti djetinjstva. Aries je u svom dijelu, prema riječima autorice, romantično oslikao srednjovjekovni
život, njegovo mišljenje je bilo da su u srednjem vijeku djeca mogla pririodno uči u svijet odraslih i kao
objašnjenje u knjizi se navodi da je, prema Ariesu, potrebno da se dijete počne uključivati u svijet
odraslih čim je moguče da ono funkcionira bez stalne pažnje majke što nije slučaj danas. U svom dijelu
Aries kritizira novovjekovni odgoj, nazivajuči ga opresivnim radi toga što, prema nijemu, se odgoj dijece
drži unutar obitelji i da se djeca radi toga ne izobražavaju.

2.2. Lioyd deMause i „psihogena interpretacija povijesti“

Slijedeči u knjizi je Lioyd deMaus i njegovo dijelo, objavljeno 1974, pod naslovom Povijest Djetinstva.
Autorica posebnu pozornost posvečuje podnaslovom Evolucija odnosa roditelja i djece kao povijesni
faktor. Razlog zašto je profesorica Ledić istaknula taj naslov je zato što se u njemu vidi bit deMausove
psihogene interpretacije povijesti. DeMause u svom dijelu tvrdi da je odnos između djece i roditelja
bitniji pokretač povijesti od čak ekonomskog i tehnološkog razvoja te se trudit dokazati da je briga za
djecu manja što se ide dalje u povijest.
 2.3. Edward Shorter: uloga djece u razvoju moderne obitelji

U knjizi dalje nalazimo Edwarda Shortera, njegov interes je bio u tome kako dolazi do nastanka moderne
obitelji koju vidimo danas. Shorter se, kao što vidimo u knjizi, slagao sa Ariesom u vezi toga da je
moderna obitelj recentni fenom radi privatnosti odgoja i odnosa unutar obitelji ali on je uvjeren da je da je
majčinstvo rezultat modernizacije te da u tradicionalnim društvima majke nisu bile toliko uložene u odgoj
djece mlađe od dvije godine što se, prema njemu, ne može reči za moderne majke koje uglavnom svoju
djecu stavljaju na stalak, Shorterovo je mišljenje da se ta promjena dogodila krajem osamnaestog stolječa.
Na kraju ovog podnaslova, u knjizi, piše da je Shorterov dokaz je to da su francuske majke iz srednje
klase sredinom osamnaestog stolječa prestale davati svoju djecu dojiljama i same preuzimale tu dužnost.

2.4. Lawrence Stone: individualizam srednje klase i promjene u modernoj

obitelj

Slijedeči je Lawrence Stone, o njemu u knjizi piše da pokazuje da je jedno ključnih obilježja moderne
obitelji intenziviranje emocionalnih odnosa unutar nuklearne obitelji ali su kao poslijedica veze prema

zajednici i široj rodbini oslabijele. Piše još i da je Stone identificirao šest različitih načina odgoja djece ali
da je samo jedan identificira kao emocionalan i permisivan i smatra ga „moderan u punom smislu riječi“.
Kao objašnjenje za ovu promjenu u načinu odgoja Stone navodi jačanje individualizma srednje klase. Za
kraj tu piše da se unatoč razlikama u pogledu na povijesti djetinjstva i mladosti Aries, deMause, Shorter i
Stone mogu složiti o vezi toga da u povijesnom razvoju ideja o djetinstvu mogu pronači bitne promjene o
odnosu prema djeci.

2.5. Linda Pollock: kontinuitet odnosa roditelja i djece kroz povijest

Ovdje se radi o Lindi Pollock, ona 1983, u svojoj knjizi Zaboravljena Djeca: Odnosi Roditelja i Djece od
1500 do 1900, kritizira sve pristupe povijesti djetinjstva navedenih do sada. Linda Pollock je izazvala
neke postavke Ariesa i deMausovu teoriju, Pollock je osobito kritična prema uporabi posrednih dokaza,
kao na primjer slike, literature i pisma. Pollock vjeruje u korištenje neposrednih dokaza poput dnevnika i
autobiografija iako je svjesna da u dnevnicima autori mogu pisati što žele i radi toga nisu potpuno
pouzdani ali prema njezinim riječima u dnevnicima se može nači istina a ne samo stavovi te da ne postoji
veza, ili ako postoji ona je vrlo slaba, između stava o odgoju i stvarnom odgoju u svakodnevnici. Linda
Pollock je u svom radu iznosila zaključke na temelju dokaza iz sociobiologije ali je za rezultat koristila
sustavnu analizu dnevnika i autobiografija iz Britanije i sjeverne Amerike pisanih između 1500. i 1900.
godine. Pollock je u svome radu navela da je našla malo dokaza za Ariesove tvrdnje o tome da su roditelji
u povijesti bili ravnodušni prema djeci ili za deMausove tvrdnje o raširenu zlostavljanju djece do
prosvijetljenja u 18. i 19. stoljeću, Pollock zaključuje da su djeca u povijesti bila voljena, da su različite
faze razvoja u roditeljima izazivala interes te da su bili žalosni kad su djeca bila bolesna ili kad bi umrli.
Konačno, u svom dijelu, Linda Pollock zaključuje da je odnos između roditelja i djece obostran i da djeca
utječu na svoje roditelje jednako toliko koliko roditelji utječu na njih te da bi povijesničari trebali istražiti
zašto je odgoj ostao nepromijenjen kroz povijest, da su roditelji uvijek svojoj djeci osiguravali zaštitu,
ljubav i socijalizaciju i da je takav odgoj bitan za ljudsko preživljavanje. Njezini stavovi su potvrđeni u
radovima drugih istraživača kao Wrightson, 1982, i Houlbrooke, 1984, ali ipak Corsaro, 1997, smatra da
Pollock nije dovoljno razvila svoju teoriju da briga za dijete i socijalizacija moraju biti ostvareni kroz
zajedničke odnose između odraslih i djece.

2.6. Demografski pristup Hugha Cunninghama

Hugh Cunningham je držao da su P. Aries, L. deMause, E. Shorter i L. Stone te njihovi kritičari kao
Linda Pollock svoje zaključke temeljili na osječajima a on zastupa drugi pristup. Hugh Cunningham je
govorio o demografskom pristupu, taj pristup, kao bitne, uvodi podatke o uobičajnim godinama za
sklapanje braka, broju djece u obitelji i godinama u kojima su djeca obično napuštala kuću. Teoretičari
koji taj pristup zastupaju vjeruju da je, za obitelj, bitno da racionalno postupaju sa obzirom na svoju
situaciju radije nego da se oslanjaju na emocije, takav pristup polazi od ekonomike domačinstva i
prednost daje ekonomskoj vrijednosti djece nasuprot njihovoj sentimentalnoj vrijednosti. Takvom se
pristupu suprotstavlja Alan Mcfarlan u svojoj studiji 1986.

2.7. Recentna istraživanja povijesti djetinjstva

Ovdje se radi o novijoj generaciji istraživača i njihovim stavovima. Istraživači nove generacije se
usredotočuju na uzajamnost djelovanja djece i odraslih, radovi koji su dosad spominjani su se fokusirali
na koncepciji djetinjstva u očima roditelja i time zanemarili razmatranje problema iz pogleda djece i
adolescenata a to je nešto što interesira recentnije istraživače. Kao primjer se navode studiji Nasaw, 1985
i West, 1992 koji iznose svijet doseljenika na američki kontinent krajem 19. i početkom 20. stoljeća sa
posebnim osvrtom ne dječje iskustvo. Oba studija se zasnivaju na dnevnicima, intervjuima i
autobiografijama, oni su pokazali koliko su važnu ulogu djeca imala u ekonomskom preživljavanju svojih
obitelji te važnost njihove autonomije. Sa obzirom na to što je rečeno ovdje dosad, piše da je, na osnovi
zapisa sa dvora, književnih izvora i knjiga savjeta o odgoju, Barbara Hanawalt, 1993, pisala o životu
londonske djece i mladih u 14. i 15. stoljću i njezin rad je naveo ljude da smatraju kako se u srednjem
vijeku sa djecom loše postupalo te da su morali stupiti u svijet odraslih ranije nego što bi trebali.

2.8. Povijest mladih

Ovdje se radi o proučavanju povijesti mladih što je relativno nova disciplina. Više je pozornosti u
literaturi posvečeno povijesti djetinjstva nego povijesti mladih a večina literatura koje spominju povijest
mladih se fokusiraju na mlade koji se obrazuju radi dostupnosti materijalnih izvora o obrazovanju i radi
toga večina u povijesti su zanemareni jer su mladi koji se školuju predstavljali manjinu. Mitterauer, 1992
smatra da se radi toga treba više pozornosti pridati mladima u selu buduči da je večina mladeži u povijesti
tamo živjela. Sam koncept mladosti, prema riječima Josa van Ussela, 1977, se pojavljuje u 18. stoljeću i
do tada se odraslost izjednačavala sa spolnom zrelosti ili ulaskom u brak što zapravo nije bilo dovoljno za
prelaz u skupinu odraslih.Jedna od tema rasprave u povijestimladih je da li je kroz povijesni razvoj došlo
do produljenja ili skračenja razdoblja mladosti, vladajuče mišljenje među sociolozima je da da se
razdoblje mladosti produljilo što je rezultat produljenja vremena obrazovanja. Za večine mladih u Europi,
u 17. stolječu, odlazak od kuće bi značilo ulazak u svijet rada a ne daljnje obrazovanje, te granice dobi za
odlazak od kuće i ulazak u svijet rada bi varirala kroz povijest. Kad se počelo širiti obvezno osnovno
obrazovanje onda se kraj obveznog obrazovanja počeo smatrati prijelomnom točkom za prijelaz u radni
život i sa vremenom je završavanje obveznog obrazovanja postalo sve manje važno budući da je sve više
odlučivalo nastaviti obrazovanje. Povijest mladih je u Hrvatskoj, kao i povijest djetinjstva, prilično
neistraženo područje i kao primjer se navodi to da se u novijoj pedagoškoj knjizi Osnovi suvremene
pedagogije od Mijatovića (1999) uopće ne spominje ni povijest djetinjstva ni povijest mladih. Jedan od
rijetkih priloga o povijesti mladosti u Hrvatskoj je onaj od Suzane Leček (1999) u kojemu se bavi
mladima u seljačkim obiteljima Prigorja i Hrvatskog zagorja između dva svjetska rata, njezina su
opažanja da u tim obiteljima da tjelesno odrastanje i razvijanje radnih sposobnosti ne znači stjecanje
gospodarske samostalnosti i da u seljačkim obiteljima roditelji često kasno i teško povlače te su mladi
radi toga i dalje pod roditeljskim autoritetom, roditelji im odlučuju i o odabiru supružnika a kod biranja
primarno vode račun o imovinskok statusu, sposobnosti za rad i društvenbim vezama. Leček je istaknula
da se seljačka mladežnimalo ne protive odlukama roditelja te da pojam zaljubljenosti prije braka im nije
poznat, oni su odgajani u duhu absolutne poslušnosti tako da su njihove osobne želje zatomljene.

3. Refleksije o obitelji i odgoju u Hrvatskoj: etnografski pristup

Ovdje se koristi etnografski pristup kako bi se analizirale obitelj i odgoj u hrvatskoj. Prema monografiji
Hrvatska etnografija moglo se pretpostaviti da je u poslijednje vrijeme porastao interes za prikupljanje i
prezentiranje podataka koji svjedoče o tradicijskoj kulturi Hrvata i večina tih istraživanja su iz etnoloških
i antropologijskih istraživanja. Jedan od najvažnijih istraživanja o obitelji u etnografskom krugu je studij
Vere Stein Erlich zvan Porodica u transformaciji (1964) i u njoj su prezentirani vrijedni podatci o
odnosima u obitelji prije Drugog svjetskog rata. Anketa je rađena u tri stotine sela koja su svrstana u
sedam povijesnih područja koja su dala naslutiti obiteljske odnose zasebnog tipa. Hrvatska je kao
historijsko područje podijeljeno u tri dijela, jugozapadna Hrvatska, srednja Hrvatska, Slavonija i Primorje
koje je majmodernije historijsko područje. V. Stein Erlich dolazi do zaključka da primorci nisu
tradicionalni seljaci, oni su primarno mornari i ribari a zemljoradnici sekundarno jer ih goli krš ne bi
mogao prehraniti. Primorci su bili najspremniji za adaptacije i time su imnali najjaču orijentaciju prema
zapadu i specifičnost njihovog obiteljskog odnosa je to što su unutar obitelji uglavnom skladni dok se
sukobi interesa događaju večinom izvan obitelji. Još jedna razlika u ispitivanim selima je u poštivanju
oca, u Primorju nema formalnih znakova strahopoštovanja za razliku od drugih krajeva. Što se tiče načina
na koji stariji izgrađuju svoj autoritet, autorica smatra da da otac ima najviše autoriteta tamo gdje na
mlade djeluje opći utjecaj zajednice, ona ističe da, kad je istraživanje provedeno, u svim istraživanim
područjima, osim u primorju, je autoritet oca pao i veča je je privrženost prema majci a Primorje je to
izbjeglo jer su obitelji bolje uravnotežene. Jedno poglavlje u Hrvatskoj etnografiji je posvećeno životu
hrvatskog sela potkraj 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, poglavlje pozornost posvečuje društvenosti ljudi
i obitelji. Autorica odlučuje specifično govoriti o nuklearnim obiteljima i proširenim obiteljima, unatoč
iznimkama autorica zaključuje da, statistički govoreči, su obitelji imala oko pet i sedam članova. Autorica
opaža da, potkraj 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, su se o djeci, u najranijoj dobi, brinule majke a u
proširenim obiteljima i druge žene, iako je to primarno majčina briga u odgoj sudjeluju i drugi članovi
obitelji a djeca se odnose prema ocu sa strahom i vrlo rano započinju sa kučanskim poslovima. Nadalje
druženje između osoba različitih spolova se događa samo u djetinjstvu jer čim odrastu njihova mjesta
druženja su ograničena sa strane šire zajednice, razlog tomu je spolno diferenciranje poslova a u
adolescenciji to jednostavno spada u društvenu normu. Nakon vjenčanja je druženje osoba različitih
spolova suženo i prostori za muškarce i žene su izrazito odijeljeni. Osim podjele temeljene na spolu i
dobi, u selima, su prisutne i podjele temeljene na društveno-gospodarskim razlikama. Spominje se još i
rad Suzane Leček koji zvan Nismo meli vremena igrati se, u tom djelu se prikazuje djetinjstvo u selima
Zagrebačkog Prigorja i Hrvatskog Zagorja. Leček opisuje kako se u tim selima naglasak stavljao na
gospodarsku ulogu djece i u vrlo ranoj dobi su roditelji računali na njih da služe kao pomočna radna
snaga i pripremali ih za obavljanje određenog posla a osim toga se u njih i usađivao osječaj obveze prema
određenom zanatu. Rezultat takvog pogleda na odgoj je to da odnos roditelja i njihove djece je distantan,
djeca se odnose prem aroditeljima sa poštovanjem ali nema mjesta za osječaje, dijete se tretiralo kao
zaposlenika kojeg se treba naučiti poštovanjem i apsolutnom poslušnosti.
 4. Autobiografije i dnevnici

Ovdje se govori o biografskoj metodi to jest o korištenju autobiografija i dnevnika kao materijale za uvid
u povijest. Biografska se metoda pojavljuje dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća pod
utjecajem grupe sociologa na američkom sveučilištu, oni su promoviralikvalitativni, interpretativni,
interakcionistički pristup istraživanju problema u društvu. Ta se metoda temelji na subjektivno stečenom
znanju i interpretiranju što osobi dopušta da uđe u emocionalni život druge osobe. Danas je proučavanje
autobiografije popularno a prijelomni trenutak u proučavanju djela intimističke književnosti je knjiga
Philippea Lejeunea, zvano Autobiografski ugovor (1975), radi njegove analize autobiografskog subjekta i
posljedica njegovog kompleksnog identiteta. Lejeune smatra da su autobiografi i dnevnici dugo bili, a i
dalje jesu, rezervirani za vladajuću klasu te da je učenje autobiografskih priča rezervirano za niže razine
naobrazbe. Ima raznih teorija o dnevnicima koji pokrivaju definiciju dnevnika i što se može smatrati
dobrim dnevnikom, Amy Shuman, na primjer, iznosi problem prava na riječ, ona tvrdi da mnogi mladi
imaju problem sa pravom da se slobodno izražavaju a to ne postoji kad pišu dnevnik. Nadalje R. A.
Fothergili smatra da nema smisla da se nađe objektivna definicija dnevnika jer definicija dnevnika ovisi o
subjektu i A. Ponsonby razlikuje pojmove diary i journal govoreči da se u diary unose osobni iskazi a u
journal je namijenjen objektivnim zapisima. Ponsonby još tvrdi da zapisanje dnevnika nije potreban
nikakav literarni talent ali da je to dobro jer literarni talent može biti prepreka iskrenosti i da što je
dnevnik više literan to manje zaslužuje ime dnevnika, on još dijeli dnevnike ne redovitim, periodičnim i
dnevnik koji autor piše i uređuje u kasnijim godinama. Nije lako odrediti što čini dobar dnevnik,
Ponsonby vjeruje da dobrog dnevnika čini svakodnevno pisanje, moć observacije i percepcije, iskrenost i
poštenje, samodopadnost, nerazmišljanje o objavljivanju, nepretenciozno izražavanje i odsutnost
ustručavanja. Iako se može govoriti o nekim elementima dobrog dnevnika, nema smisla pokušavati uvesti
pravila za pisanje dnevnika. Dnevnik je stoljećima bio, mladima, popularno sredstvo za introspekciju i
time su dobar izvor za proučavanje proces individualizacije kod adolescenata, upravo to je istraživala
Charlote Buhler (1934).

5. Dnevnik Mladena Lokara

Mladen Lokar je mladič iz Praputnjaka koji se školuje na internatu, Mladenovi roditelji su Božica i
August Lokar. Prema slijedu datuma vidi se da Mladen u početku nastoji zapisivati svaki dan ali se
kasnije odluči da če zapisivati kad mu je volja radije nego da se drži slijeda. Kao učenik Mladen je vrlo
marljiv i pokazuje ambiciju, on ulaže veliki trud u učenje stranih jezika i tijekom praznika ide u kazalište.
U dnevniku je snažno izražena Mladenova konkurentnost i žudnja za javnim prikazivanjem sposobnosti i
uspjeha. Mladen je također često angažiran oko kućnih poslova i osječa odgovornost da pomaže. U
dnevniku se može vidjeti također da je Mladen duboko religiozna osoba, on redovito ide na misu i ne
samo nedjeljom nego i običnim danom a u dnevniku se mogu također nači nekoliko rečenica gdje se
pokazuje da je u njega vjera duboko usađena i da je veliki dio njegovog svjetonazora. Mladenova obitelj
je nuklearna, on pokazuje veliko poštovanje prema ocu a prema majci nježnost i brigu. Ostatak obitelji se
ne spominje previše ali se Mladen ponekad žali na odnose sa rođacima, odnos između Mladena i njegovih
kumova je drugačiji, kumovi osječaju obavezu da se o njemu brinu o njemu, vjerojatno u skladu sa
običajem, ali zlovoljno. U dnevniku se često govori o Mladenovom odnosu sa djevojkom zvanom
Nevenka, u početku mladen je nsiguran o tome da li je privlačan Nevenci i često je zaokupljen tim
pitanjem, nakon što uspije ostvariti odnos sa Nevenkom Mladen moguće je da Mladen nije osječao više
toliku potrebu za zapisivanje u dnevnik i ulaže vrijeme u dopisivanje sa Nevenkom. Mladen eventualno
zatraži od prijatelja da mu bude posrednik i ispita da li je Nevenka zainteresirana u odnos sa njim, prijatelj
mu ne postigne ništa i on odluči sam doznati. Mladen uspije započeti odnos sa Nevenkom i često provode
vrijeme zajedno. U dnevniku se može vidjeti i to da je u mladenovoj školi prisutna odvojenost spolova u
smislu da se dečki i djevojčice odvojeno igraju a zajedno idu samo na ples sa iznimkom kad dečki odluče
zadirkivati djevojčice, autorica pretpostavlja da je zadirkivanju cilj druženje sa djevojčicama. U internatu
je izlaženje bilo ograničeno i vladala je stroga disciplina. Privatnost je bila ograničena time što se pisma
namijenjena učenicima otvaraju, autorica zaključuje da je to iz političkih razloga. Politička motivacija
čitanju pisama je lako moguča jer je se kroz dnevnik mogu vidjeti zapisi koji ukazuju na političke tenzije
onoga vremena koje su posebno usmjerene prema Istranima i nisu zadržane u internatu. kraju dnevnika
Mladen bilježi svoje brige oko školskog uspjeha, Mladen se trudi ostvariti dovoljan uspjeh da izbjegne
pisanje „male mature“ ali se ne doznaje da li ostvari svoj cilj.

6. Zaključak

Povijest djece i mladih nije previše istraženo ali nam ova knjiga nam dobro izlaže teorije povijesničara. Iz
samog dnevnika Mladena Lokara vidimo da je u prošlosti odgoj za djecu u selu bio stroži i da su djeca su
imala više odgovornosti u ranijem djetinjstvu. To je naravno samo što možemo zaključiti iz dnevnika
mladena Lokara i za druge je situacija možda bila drugačija, buduči da smo ograničeni sa izvorima o
povijesti djetinjstva i mladosti, kao što je navedeno u djelu, ne možemo sa sigurnošču odrediti kakva je
bila situacija za generalnu populaciju. Unatoč u dnevniku dobivamo kratki uvid u život mladiča koji je
živio u prošlosti i kroz njegove riječi možemo zamisliti kakav je odgoj bio za djecu u tom vremenu.

7. Literatura
 Jasminka Ledić (2000): Dnevnik Mladena Lokara: Uvod u povijest djetinjstva i mladosti, Rijeka,
Filozofski fakultet
UMNA MAPA

https://imindmap.thinkbuzan.com/v1/#5ecfd80f2e7d00b51e8b4584