UVOD

1. O Januszu Korczaku kao pedagogu inovatoru

Biografi tvrde nedvosmisleno: bio je lijenik po profesiji, pisac po talentu, pedagog po pozivu. Sve to je radio trebalo je sluiti i sluilo je jedino i glavno djetetu . Janusz Korczak je njegov knjievni pseudonim. Obiteljsko ime mu je Henryk Goldszmit. Roen je u Varavi 22. srpnja 1878. ili 1879. godine. Do danas nije utvrena tona godina njegova roenja. Isto tako nije utvren niti datum njegove smrti. Ubijen je hitlerovskom logoru smrti u Treblinki, gdje je doveden iz Varavskog geta 6. kolovoza 1942. godine zajedno s 200 djece odgajanika i osobljem iz doma za siroad. U prvim godinama svoje profesionalne djelatnosti radio je kao tzv. lijenik na mjestu, koji stalno boravi u djejoj bolnici. Osim skromno plaene prakse u djejoj bolnici Osim skromno plaene prakse u djejoj bolnici, besplatno je lijeio djecu varavske sirotinje, a takoer i djecu socijalista, uitelja, novinara, mladih odvjetnika, pa ak i lijenika. U knjievnost je uao kao originalni pisac za djecu i o djeci, ali ne samo za njih. U svome knjievnom stvaralatvu prekinuo je s do tada uobiajenim bljutavim, boleivim, moralizatorskim priicama i romanima.

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str. 9

Slikao je realni svijet djejih doivljaja u razliitim sredinama i situacijama. Pisao je svakodnevnim govornim jezikom odraavajui autentine djeje prie koje je uo. Autor je poznatijih knjiga kao to su: Moe,Jae i Srule (1910.), Juki, Jaki i Franki (1911.), Slava (1912.), Bobo (1914.), Kralj Matijica Prvi (1920.), i Kralj Matijica na pustom otoku (1923.), Bankrotstvo Malog Deka (1924.), Kada opet budem mali (1925.), arobnjak Kajetan (1934.), Ljudi su dobri (1938.). Mnoge od njegovih knjiga prevedene su na strane jezike. Najveu popularnost u svijetu je stekla knjiga Kralj Matijica Prvi, o djetetu reformatoru, koje neprestano misli o tome kako popraviti svijet, autorov alter ego. Meutim Korczak nije pisao samo za djecu, ogledao se u raznim knjievnim vrstama. Meu kojima moemo istaknuti dvije demaskirajue knjige: Koalki- Opalki (1905.) i Dijete salona (1906). Zahvaljujui toj knjizi, koja sadri bespotednu kritiku malograanskih obiaja i mentaliteta, postao je uvelike uven te je ojaao svoj poloaj kao pisac. Autor je drame Senat luaka (1931.) objavljene prvi put 1958.,tada su objavljeni i njegovi Memoari,potresan dokument o vremenu o kojem je Korczak pisao u getu,gotovo do zadnjih trenutaka ivota. Svoj odgajateljski posao zapoeo je vrlo rano, jo prije nego je postao lijenik. Davao je instrukcije,bavio se drutveno prosvjetnim radom u besplatnim itaonicama,bio je i odgajatelj u ljetnim kolonijama za djecu varavske sirotinje. U povijesti odgoja poznat je prije svega, kao tvorac moderne koncepcije odgoja i organizator uzornih starateljskih ustanova. U toku 30 godina (1912-1942) bio je upravitelj Sirotita za idovsku djecu u Varavi, u Ulici Krochmalna br. 92.

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str. 10.

U isto vrijeme Korczak se brinuo o jo jednom djejem domu. Od 1919. god. Tijesno je suraivao s Mariom Rogowskom - Falskom, upraviteljicim Naeg doma, odgojne ustanove za poljsku djecu, takoer u Varavi. Uz njegovu pomo i taj je dom uveden u njegov odgojni sustav.

Svoje pedagoke poglede i odgojna iskustva izloio je u brojnim publikacijama. Meu njima su najpoznatije tetralogija Kako voljeti dijete (1920), Pravo djeteta na potovanje (1929), Pravila ivota (1930) te aljiva pedagogija (1939). Godine 1972. Korczaku je u Saveznoj Republici Njemakoj posmrtno dodijeljena Nagrada mira, koju su osnovali zapadnonjemaki izdavai UNESCO je,u slavu ivota i rada J. Korczaka, uvrstio datum stogodinjice njegova roenja u znaajne datume u povijesti ovjeanstva. Korczakova sudbina poprima jo traginiju dimenziju kad se sjetimo da je dobivao sasvim realne prijedloge da napusti geto prije nego je poela potpuna likvidacija zatvorenog kvarta,pa ak i trenutak prije ulaska u vagon smrti. Mogao je birati, ali ostao je sa svojom djecom. Njihova sudbina postala je njegovom sudbinom.

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str. 11.-12.

Postoji jo jedna okolnost koja ozbiljno ograniava mogunosti obuhvaanja pedagoke ostavtine J. Korczaka. Naime, radi se o tome da je znaajan dio te ostavtine bio uniten za vrijeme hitlerovske okupacije: pedagoka dokumentacija obje odgojne institucije, Koczakovi osobni dokumenti, njegove nebrojene zabiljeke, rukopisi ili strojopisi gotovo svih objavljenih djela, znatan dio privatne korespondencije. Taj dio njegove ostavtine , koji se ogleda u stotinama lanaka, rasut u gotovo 90 asopisa uglavnom specijaliziranih u razmaku vie od 40 godina. Kako bi dublje razumjeli smisao ivotne poruke J. Korczaka treba prije svega istraiti izvore koji su inspirirali njegovu drutvenu, pedagoku i knjievnu aktivnost. Mladi Henryk je rastao i sazrijevao u idovskoj obitelji, bogatoj, naprednoj duboko vezanoj za poljsku kulturu i obiaje. Njegov djed, Hirsz Goldszmit bio je lijenik i istodobno i aktivist Haskale prosvjetiteljske struje u sredini poljskih idova. Otac Jozef pripadao je krugu istaknutih varavskih odvjetnika, zanimao se za drutvenu problematiku, imao je znanstvene ambicije. Oev brat, Jakub, takoer odvjetnik bavio se publicistikom. Korczak je svjesno nastavio tu tradiciju. U svome je pisanju ne jednom isticao da pridaje veliki znaaj genaologiji. Izraavao je uvjerenje da se istaknuti, natprosjeni pojedinci, dobri duhovi ovjeanstva, pojavljuju kao rezultat razvoja mnogih narataja. ivei u centralnom dijelu Poljske, Korczak je bolno osjeao, uostalom isto kao i cijelo drutvo, posljedice denacionalizirajue politike carstva, koja je ograniavala ne samo razvoj poljske dravnosti nego isto tako i kulture i prosvjete. Vrlo je rano jo kao gimnazijalac, a potom kao student, lijenik, publicist, knjievnik, odgajatelj, organizator starateljske djelatnosti, poeo povezivati s naprednim, patriotskim snagama, koje su nastojale promijeniti sudbinu Poljske.

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str. 13.,14.,15.

Suraivao je s ljeviarskim, drutveno radikalnim asopisima XX stoljea, kao to su Glas, Drutveni pregled, Drutvo, Znanje i dr. Nije pripadao u formalnom smislu ni jednoj politikoj stranci, budui je bio, kako je tvrdio ovjek na samotnom putu, individualnih odluka i djela Njegova cjelokupna djelatnost i pedagoko stvaranje izali su iz ive reakcije na situacije u kojima su se nala djeca u tekom razdoblju ropstva po okupaciji i u narednim godinama, kada je- unato dobivenoj nezavisnosti- u Poljskoj i dalje vladala drutvena nepravda i irila se bijeda. Od najranijih godina fascinirala ga je linost i djelatnost Pestalozzija. Upravo je tragove njegove djelatnosti traio u vicarskoj (1899). esto je posezao za tekstovima Mudraca iz Jasne Poljane, osobito za njihovim poznatim radom Tko koga treba uiti pisanju: seljaka djeca nas ili mi njih. Pozivao se na Tolstojevu ideju kada je skretao pozornost na to da su upravo odrasli duni slijediti i razumjeti djeja razmiljanja, osjeanja i preivljavanja. Takoer je bio oaran pedagokom autentinou Makarenkovih iskustava. Korczakova ivotna filozofija bila je proeta aktivnom brigom za ljude. Korczak nije pristajao na svijet takav kakav jest i s kakvim se svakodnevno sretao. Nedopustivo je ostavljati svijet takvim kakav jest. Svijet koji okruuje djecu nije, prema Korczaku, prilagoen njihovim potrebama, sklonostima, tenjama, ne rauna s njima. Odrasli vladari svijeta ne tretiraju ozbiljno mali narod, ne zapaaju ga, zauzeti su samo sobom, svojim stvarima. Misle na vlastiti mir i vlastitu ugodnost. Gotovo svaki dodir s djetetom ili susret s njim ispunjeni su nerazumijevanjem, esto su neprijatni,ak i onda kad su odrasli na svoj nain rukovoeni ljubavlju prema djetetu. Jer, treba znati Kako voljeti dijete.

2. PRAVO DJETETA NA POTOVANJE

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str.15.,16.,17.

U svojoj programskoj knjiici Pravo djeteta na potovanje Korczak se poziva na enevsku Deklaraciju o pravima djeteta iz 1923. i trai da se u opim procesima borbe za stvaranje promjene meuljudskih odnosa u svijetu napokon zapazi i uzme u obzir dijete i pripadajua mu prava. Skree pozornost na samosvojnu vrijednost djetetova ivota, na to kakvo je ono danas, a ne kakvo e biti ili tek treba biti u budunosti. Dijete je punovrijedan ovjek- tvrdi on. Korczak govori kao netko tko jest branitelj djejih prava, a ne netko tko govori u njihovo ime. Pitanja koja pokree proistjeu iz opeg ozraja s poetka XX st., koje je E. Kay nazvala stoljeem djeteta. Upravo je Korczak uspio to pitanje izdvojiti, istaknuti, imenovati, okarakterizirati. On je prvi u povijesti pedagoke misli poeo tretirati djecu ne samo kao predmet dostojan panje sve obimijih pedagokih istraivanja, nego takoer kao drutvenu kategoriju. Zahtijevao je da se prekine s fikcijom naeg boleivog i plaljivog dobroiniteljskog odnosa prema djetetu i da se pokrene pitanje njegovih prava. Djeca i mlade sainjavaju jednu treinu ovjeanstva, djetinjstvo predstavlja jednu treinu ivota, prema tome, djeci pripada treina svih zemaljskih bogatstava- i to po zakonu, a ne kao milostinja. Omalovaavanje - nepovjerenje Od najranijeg djetinjstva odrastamo s osjeajem da je vee vanije od manjeg. alosno je uspinjati se na prste i ne moi dosegnuti, teko je sitnim koracima sustizati odrasle; iz male ruke isklizne aa. Nespretno, s mukom penje se na stolac, u vozilo, uz stepenice; ne moe uhvatiti kvaku, pogledati kroz prozor, skinuti ili objesiti jer je visoko. U guvi ga zaklanjaju, ne zapaaju, podmeu. Neudobno je, alosno je biti malen.

Produavaju se godine tekog naukovanja, sve je vie kola, ispita, tiskanih rijei. A dijete malo, slabo, kratko je ivjelo- nije italo, ne zna

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str. 18.,19.,31.

Osim razbora i znanja, u borbi za opstanak i utjecaje pomae spretnost. Vrijedan e nanjuiti trag i biti preplaen; unato savjesnim proraunima, naglo i lako osvaja; blista i budi ljubomoru. Lukavo treba poznavati ovjeka- vie ne oltare nego staje ivota. A dijete bespomono tapka sa kolskom knjigom, loptom i lutkom; predosjea da se bez njegovog sudjelovanja, iznad njega, dogaa neto vano i snano, to odluuje o srei i nesrei, kanjava i nagrauje, i slama. Moralno i pravno odgovorni, znajui i predviajui, jedini smo suci djetetovih inova, pokreta, misli i namjera. Izdajemo naloge, bdijemo nad izvrenjem; ovisno o volji i razumijevanju- nae dijete, nae vlasnitvo- nae branjevina. Omalovaavamo dijete jer ne zna, ne moe se dosjetiti, ne predosjea. Neznane su mu tekoe i spletke odraslog ivota, ne zna odakle pritiu naa uzbuenja i posustalosti, to rastjeruje mir i kvari raspoloenja: ne zna za poraze i bankrotstva zrelosti. Lako ga je uspavati, zavesti i skriti od njega. Misli da je ivot jednostavan i lak. Tu je tata, tu je mama, otac zarauje, mama kupuje. Nepoznata su mu izvlaenja obvezama, kao i naini ovjekove borbe za svoje i vie. Pokorili smo svijet, slue nam eljezo i ivotinja; podjarmili smo obojene rase, grubo smo uredili uzajamne odnose meu narodima i pridobili mase. Jo je dalek pravedan poredak, jo je vie nepravdi i prijezira. Jasan djetetov demokratizam ne pozna hijerarhiju. Jednako ga boli teaki znoj i gladan vrnjak, zla sudbina mrcvarenog konja, klanje kokoi

Dijete nije vojnik, ne brani domovinu, premda zajedno s njom pati. Slabo, malo, jadno, ovisno- tek e biti graanin. Popustljivo, tvrdo, brutalno, ali uvijek omalovaavano.

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str.32.,33.

mrkavac, dijete je samo budui ovjek, ne sadanji. Tek e biti uistinu. Neraspoloenje Ne treba podcjenjivati sitnice: na odbojnost prema djeci slae se i prerano buenje, zguvana novina, mrlja na haljini i tapeti, mokar sag, razbijene naoale i vaza uspomena; proliveno mlijeko i parfemi, i izdatak za lijenika. Ne spava onda kada bismo eljeli, ne jede tako kako hoemo; mislili smo da e se nasmijati, ono neprestano plae. Krhko je: svaki na previd prijeti boleu, nagovjeuje nove tegobe. Kako je rijetko onako kako bismo eljeli, kako esto njegovo odrastanje prati osjeaj razoaranja. S godinama rastu i obaveze i zahtjevi; najee drugaije i manje nego to elimo. Dio vremena, zahtjeva i vlasti prebacujemo na kolu. Udvostruuje se budnost, pojaava odgovornost, nastaju kolizije nepodudarnih ovlatenja. Objavljuju se nedostaci. Javlja se kukanje na nezahvalan posao: koga Bog eli kazniti, uini ga odgajateljem. A evo nizbrdice kojom pada odgajatelj: omalovaava, ne vjeruje, sumnjii, prati, hvata, grdi, optuuje i kanjava, trai odgovarajue naine da se sprijei; Sve ee zabranjuje i nemilosrdnije primorava, ne vidi djetetov napor da estito ispie list papira ili sat ivota; nadmeno tvrdi da je loe.

Pravo ne potovanje Djeca- to nije znanac kojeg smo u urbi sreli, koga moemo zaobii u brzini, koga se lako osloboditi osmijehom i pozdravom.

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str.38.,39.

10

Djeca predstavljaju veliki postotak ovjeanstva, naroda, stanovnika, sugraana- stalni pratioci. Bili su, bit e i jesu Okrutno ali iskreno pravosue Grke i Rima doputa ubiti dijete. U srednjem vijeku ribari su mreom izvlaili iz rijeke leeve utopljene novoroenadi. U XVII stoljeu u Parizu stariju djecu prodaju prosjacima, maliane ispred crkve Notre Dame daju besplatno. Dijete mora prosjaiti od roditelja ili opine, podlijeui prinudi obaveznog kolovanja. kola stvara ritam sati, dana i godina. kolski inovnici moraju zadovoljiti dananje potrebe malih graana. Dijete je razumno bie, dobro zna potrebe, tekoe i prepreke svoga ivota. Ne despotska naredba, nametnuta disciplina i nepovjerljiva kontrola, nego taktini sporazum, vjera u iskustvo i suivot. Dijete nije glupo; meu djecom nema vie glupana nego meu odraslima. Zaogrnuti purpurom godina, kako esto nameemo besmislene, nekritike, neizvodljive propise. Nekada zaueno staje dijete pred naom starakom, uvredljivom glupou. Dijete ima budunost, ali ima i prolost: zbivanja kojih se sjea, uspomene, dosta sati vanih razmiljanja u samoi. Nita drugaije od nas ne pamti i zaboravlja, cijeni, podcjenjuje, logino razumije i luta, kad ne zna. Razumno vjeruje i sumnja. Dijete je stranac, ne razumije jezik, ne zna uline pravce, ne zna zakone i obiaje. Ponekad voli samo razgledati; kad mu je teko, moli za upute i savjete. Potreban je vodi, koji e ljubazno odgovoriti na pitanje.

Pravo djeteta da bude ono to jest - to e od njega biti kad odraste? pitamo se nespokojni. elimo da djeca budu bolja od nas. Sanjamo savrenog budueg ovjeka. Razgrijeeni, odrekli smo se borbe sa samim sobom, optereujui njenom teinom djecu.

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str. 43.,44.

11

Odgajatelj brzo usvaja privilegiju odrasloga: ne sebe nego djecu uvati, ne svoje nego djeje mane registrirati. Nije dovoljno brzo ili je prebrzo, nedovoljno dobro izvrava obveze- krivnja nemarnosti, lijenosti, rastresenosti, nevoljkosti. Neispunjavanje poniavajueg, neizvodljivog zadatka krivnja. Fuerski pakosna sumnjienja takoer krivnja. Dijete je krivo za nae strahove i sumnjienja, ak i za napor da se popravi. - Vidi: kad hoe, moe. Uvijek emo nai neto da predbacimo, prodrljivo zahtijevamo sve vie. Buni su loi postupci i loa djeca, zagluuju apat dobra, a dobra je tisuu puta vie nego zla. Snano je dobro i nesalomljivo traje. Nije istina da je lake pokvariti nego popraviti. Daju nam dan, cijeli dugi dan, besprijekoran, a mi zbog jednog loeg trenutka odbacujemo. Je li vrijedno?

3. KAKO VOLJETI DIJETE

Treba znati, Kako voljeti dijete. Upravo e tako Korczak nazvati svoje najvee djelo (1920), koje je danas tako iroko poznato i cijenjeno u mnogim zemljama, da ga se s pravom moe smjestiti uz Rousseauvog Emila, Pestalozzijevu Kako Gertruda ui svoju djecu ili Makarenkovu Pedagoku poemu.

U to djelo Korczak je ugradio svoj pedagoki credo. Pokazao je analizirajui situaciju djece u obitelji, u ljetnim kolonijama, u odgojnim institucijama, da dijete eli ivjeti vlastitim ivotom i da na to ima potpuno pravo, da je ono ustrajan istraiva, koji je rasponom svoje osjetljivosti

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str. 48.,17.

12

i znatielje viestruko nadrasta odrasle ljude. Valja raunati s tim osobnim karakteristikama djece, pokuavajui ih razumjeti, odgojiti i pripremiti za ivot. Meutim u stvarnosti je potpunosti drugaije. ak ni ustanove koje su predviene iskljuivo za djecu ne zapaaju svoje odgajanike, nisu prilagoene zadovoljavanju njihovih potreba. I tako je na svakom koraku, u masovnoj praksi u kolama institucijama za odgoj, prihvatilitima. U takvom svijetu i u takvim institucijama dijete se ne moe dobro osijeati; ako se, pak, prilagodi takvom svijetu i takvim institucijama, ako podlegne njihovim utjecajima, tim gore po njega, jer e izgubiti puno od svoje autentinosti, spontanosti, svjeine. A to su vrijednosti koje sainjavaju ovjekovu osobnost. Korczak eli promijeniti takvo stanje. Baca otar, okantan izazov svijetu odraslih. Ne tedi gorke, snane, ali i istinite rijei. Ne moli ve igoe, otro zahtijeva da se ukloni sve ono to djetetu ini nepravdu, ranjava njegovu osjetljivost i samosvijest, to ga osuuje ne fiziko i psihiko vegetiranje. Prijeko potrebna temeljita, radikalna reorganizacija svijeta, kako bi se u njemu nalo mjesto za djecu, njihov ivot i aktivnosti

4. ZAKLJUAK
Piui ovaj seminar nedvojbeno je zakljuiti da ivot, rad i stvaranje Janusza Korczaka predstavljaju i danas ivu legendu. Ta legenda razvijala se i nastajala se jo davno,negdje

Korczak,J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, str. 18.

13

poetkom XX stoljea. Prema miljenju mnogih osoba koje su se s njim susretale bio neobian ovjek po samom nainu svog postojanja te samim posljedicama i autentinosti svoga ivota. Nije ga zanimala slava i karijera, te je zbog svoje nesebinosti uzburkavao mnoge sredine. Sve injenice ,koje su ostale ovjekovjeene u svjedoenju ljudi i dokumentima, svakako su pridonijele tome da Korczak bude proglaen jednim od najveih moralnih autoriteta ovjeanstva. Rame uz rame s Sokratom i Pestalozzijem, ili pak u suvremenoj epohi Makarenkom, Ghandijem, i Schweitzerom. Korczak postoji u svijesti tisue ljudi u cijelome svijetu kao simbol vrstoe i moralne vrstine, Potpuna suglasnost rijei i djela. Oreol svetosti, muenitva, traginosti to se uzdie nad njegovim ivotom i djelatnou, zaslanja ponekad ivog ovjeka i njegov istinski, ogroman doprinos u raznim podrujima, a posebno njegov doprinos kao pedagoga . inovatora. Njegova zalaganja temeljito mijenjaju nain tretiranja djeteta, te dijete prestaje biti dodatak ivotu odraslih, i postaje samosvjesno. Brinuo se za sudbinu djece te se obraao roditeljima i starateljima kako bi napokon zapazili da u njihovoj blizini sazrijeva mlado bie. Koje ima svoje vlastite tenje, potrebe i prava. Najvea pogreka pedagogije je ako smatra da je ona znanost o djetetu, a ne o ovjeku.

LITERATURA
Korczak, J. (2002.): Dobri duh ovjeanstva, EDUCA, Zagreb.

14

15