Aldous Huxley, Vrli novi svijet

Aldous Huxley (1894. - 1963.) je Engleski književnik, završio Englesku književnost na

sveučilištu Oxford. Nominiran za Nobelovu nagradu iz književnosti čak devet puta. Prvi

neobjavljeni roman napisao sa samo 17 godina , a već se u ranim dvadesetima proslavio kao

pisac objavljivajući satirične romane kao što su Cromovo žutilo (1921.), Jalovi listovi (1925.) i Vrli

novi svijet (1932.). Vrsta djela: distopijski roman, Izdavač: KruZak, Zagreb, Godina izdanja: 1932.

Tema ovog djela je Osvrt na ospasnosti tehnologije po ljude. Problematizacijau ovom djelu

je ta da knjiga predstavlja društvo u budućnosti kojeg vlada pokuša napraviti savršenim, ljude

uči da trebaju htjeti i raditi samo ono što im se nalaže, ali s tim im oduzmu slobodu, međutim

likovi koji kritički razmišljaju nisu sretni i knjiga zapravo posatvlja pitanje „Jeli bolje biti slobodan

ili sretan?

Fabula:

Sve počinje u mjerilištu gdje DHC pokazuje kako se ljudi stvaraju. Postoji više kategorija, Alfe su

određene da budu budući vođe, dok su epsilonima određene karijere kao sluge ili radnici

jednostavnih poslova. DHC im također pokaže da se bebama nameće da ne vole knjige niti

cvijeće. Bernardu se sviđa Lenina pa ju pozove na divljački ranč u novom Mexicu, stignu tamo I

vide na ljudima znakove starenja što u njihovom društvu ne postoji. Primjete momka koji biva

bičevan zbog religijskog rituala, ime mu je John. Shvate da je jedna žena, Linda (Johnova majka)

bila ostavljena na tom ranču od strane DHC-a. Svi oni se vrate u London i kažu DHC-u što se

dogodilo i da je on za to kriv, odmah napusti tu poziciju. John postane poznat zbog svog

životnog stila. Bernard isto profitira od Johnove slave i spava s mnoštvom žena. John pokuša
organizirati ustanak protiv vlade, ali to se lako ugasi te on i Bernard bivaju dovedeni u ured

jednog od vođa svijeta, Mustafe Mondsa, gdje im on objasni vrijednosti društva u kojem žive.

John ode živjeti na selo, ali i tamo dolaze novinari pitati ga da se bičuje. On to odbija i zbog

intenziteta te scene okupljena rulja počne voditi ljubav međusobno, uključujući i Johna. Kad se

John probudi i shvati što je učinio, počini samoubojstvo.

Stil: detaljni, bez emocija. Zanimljivost to da je zabranjena u jednom američkom gradu jer

previše podržava promiskuitet.

Ovo djelo jenu meni potaklo jedno razmišljanje o svijetu iz kuta kojeg nikad prije nisam

vidio, postale su mi jasne veze između tog svijeta i ovog današnjega, mislim da u današnjem

svijetu umjesto restrikcije individualnosti imamo pre veliko poticanje iste, te kao posljedica toga

ljudi ne mogu prihvatiti da su prosjek i da ne mogu svi biti toliko različiti koliko mi mislimo.

Huxley je dosta promašio s tim da se u ovom djelu predviđala budućnost ljudi koji su šablonski

jednaki a u pravom 21. stoljeću se sistemski guraju nerealne razlike između ljudi koje nas kao

takve samo dijele i razdvajaju jedne od drugih, ali Huxley je dobro predvidio to da će se te stvari

prihvatiti kao normalne. Svatko misli da nema nitko na svijetu kao on, ali to je najčešće

samozavaravanje, koje se kao takvo ne treba prihvatiti kao činjenica. U idealmnom svijetu

Zemljom bi vladala tolerancija prema svima ali koliko god to nihilistički zvučalo, to se nikad neće

dogoditi. Svima koji žele i sposobni su bolje razumijeti svijet oko sebe bih definitivno

preporučio da pročita ovo djelo jer otvara nikad prije viđene horizonte u mozgu onih koji ga

potpuno razumiju.