Professional Documents
Culture Documents
Prema Milan Matijevi, In memoriam Franck Kumin, Andragogija 36(10-12) 399-400., 1990. godine
DUKO OJEV
Duko ojev, poznati hrvatski andragog, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u
Zagrebu 1954. godine. Kroz etrdesetogodinji rad najzapaenije rezultate dao je
suraujui sa Radnikim sveuilitem Zagreb, Narodnim sveuilitem te Pukim
otvorenim uilitem Zagreb.
Za Puko otvoreno uilite Zagreb, ojev je dao velik doprinos u materijalnoj proizvodnji,
pripomogao kulturnom razvitku u organizaciji, oblikovao knjige koje su bile izdanje
kue, te kataloge. U suradnji s kolegama oblikovao je programe za seminare, te bio
predava.
etrdesetogodinji ojev rad dijeli se u etiri cjeline. Objavio je velik broj tekstova koji su se
koristili, ne samo u podruju edukacije odraslih, ve i u drugim podrujima znanosti.
Takoer je objavio velik broj skripata, didaktikih izlobi, programa, scenarija o
humanizaciji rada na TV-u, lanaka u asopisima i dr.
Likovni opus sastoji se od vie slika i ilustracija u kojima je prikazao svoju privrenost
emocijama. Primivi nagradu Albert Bazala progovorio je o vanosti andragogije kao
znanosti, te nedovoljnom priznanju spomenute od strane drutva.
ojlev je rekao:
ast mi je primiti nagradu "Albert Bazala", ali je to meu kolegijalna nagrada. injenica je
da drutvo nije pokazalo razumijevanja za razvoj andragogije i andragokih ustanova.
Nikada ni jedna Nazorova ili slina nagrada nije dodijeljena andragozima, bez obzira na
izvanredne rezultate. Najbolja ilustracija tog nerazumijevanja je pravi napad na zgradu
Pukog otvorenog uilita, u koju su se nasilno uselile brojne ne andragoke ustanove i
onemoguile razvitak matine kue.
Stravina statistika o stanju obrazovanosti nacije druga je potvrda reenoga. Nadajmo se da
e to nekoga probuditi, a mi koji smo o obrazovanju odraslih mislili cijeli ivot init
emo to i dalje.
JANE ADDAMS
Roena u Cedarvilleu, Illinois, 1860. godine, 1882. je diplomirala na Rockford
koledu, a ubrzo nakon toga, 1889.g., osnovala je svjetski poznatu lokalnu zajednicu Hull
House u Chicagu. Iz te kue, gdje je ivjela i radila sve do svoje smrti 1935., izgradila je
reputaciju kao vrlo markantna linost kroz pisanje, rad u zajednici i internacionalne napore ka
svjetskom miru.
Valja naglasiti da je sam pokret ovakvih zajednica zapoeo u doba viktorijanskog
Londona studente se smjetalo u siromane dijelove grada da ive i rade uz lokalne ljude.
Kroz njihove napore organizirale su se tzv. settlement kue, a poduavalo se osnovnom
obrazovanju, umjetnosti, sportu... Oko kue Hull nalazio se industrijski kvart imigrantskog
Chicaga. Talijani, Rusi, poljski idovi, Irci, Nijemci, Grci i Romi inili su velik postotak
stanovnitva. U poetku, glavna zadaa institucije bila je dati priliku siromanim radnicima iz
susjedstva priliku za dodatnim obrazovanjem. Predmeti su ukljuivali lekcije iz knjievnosti,
povijesti, umjetnosti te aktivnosti domainstva poput ivanja i brojne druge stvari. Jane
Addams i drugi stanovnici kolonije omoguavali su funkcioniranje te zajednice kroz usluge
vrtia i dnevnog boravka za djecu, biro za nezaposlene, knjinicu, likovnu galeriju i lekcije iz
glazbe i umjetnosti. Do 1900.g., kua Hull i njene aktivnosti proirile su se, ukljuivi Jane
Club (organizaciju za zaposlene ene), Little Theater nezavisno kazalite, muzej
Labour i mjesto sastanka za radnike grupe. Svaki tjedan kuu je posjeivalo 2 000 ljudi, a
tu su bili jo i nona kola za odrasle te javna kuhinja. Stanovnice kue Hull bile su redom
ene. Jane Addams, Florence Kelley, dr. Alice Hamilton, Ellen Gates Starr koja je ujedno i
pomogla Addams pri osnivanju iste i dr. Iz svog iskustva one su oformile snaan reformni
pokret, a da toga i nisu bile svjesne. Izmeu ostalog, pokrenule su i poseban sud za
maloljetnike te organizaciju koja ih je branila. Dovele su i do toga da drava Illinois usvoji
zakon o strogoj zabrani djeje eksploatacije kroz rad i zakon o obaveznom kolstvu.
Jane Addams je mnogo pisala o aktivnostima kue (koja je danas muzej), objavivi 11
knjiga te brojne lanke te drala govore diljem zemlje i svijeta. Nobelovu nagradu za mir
dobila je 1931., a tome je najvie doprinijeo njezin internacionalni pacifistiki pristup i
aktivizam za vrijeme prvog svjetskog rata. Danas postoji Jane Addams Peace Association
koja dodijeljuje nagrade djejim knjigama koje zastupaju mir, jednakost, multikulturalnost i
pacifizam. 2
http://www. uic.edu/jaddams/hull/ja_bio.html
www. infed.org
Moltke, F. , Huessy, F.,Stahmer, H.M. (1996.), The Biography Of Eugen Rosenstock Huesssy
DAVID KOLB
David Kolb roen je 1939. godine u Weathereadu i profesor je organizacijskog uenja
u koli menadmenta.
Kreirao je poznati model iskustvenog uenja iz 4 elementa: konkretnog iskustva,
opaanja i refleksije, stvaranja apstraktnih sadraja i testiranja u novim situacijama. Svi ti
elementi postavljeni su u krug koji predstavlja mogunost polaska iz bilo koje toke od
navedena 4 elementa, to na kraju predstavlja trajnu spiralu.5 Ipak, s kolegom Rogerom Fryem
debatira o tome da proces uenja najee poinje sa subjektom koji poduzima akciju i nakon
toga spoznaje i uvia reakciju odreenog pothvata, odnosno poduzete akcije.
Prema tome, slijedei korak je razumijevanje posljedica u odreenim pojavama na
nain da ako se u istim okolnostima poduzmu iste akcije, bilo bi mogue predvidjeti krajnji
ishod akcije. Nakon toga slijedi posljednji korak generalizacija.
Prema Kolbu, postoje 2 znaajna andragoka aspekta: koritenje konkretnog ''sada i
ovdje'' iskustva za testiranje ideja i koritenje povratnih informacija kako bi se mijenjale
teorija i praksa. Takoer, da bi uenje bilo efektivno, uenik mora posjedovati odreene
sposobnosti, a to su mogunosti konkretnog iskustva, reflektivnog opaanja, apstraktnog
koncipiranja te aktivnog eksperimentiranja.
Prema stilovima uenja, Kolb je kategorizirao 4 stila s odreenim karakteristikama
prema kojim svrstava ljude meu linije konkretnog iskustva i apstraktnog koncipiranja. Prvi
stil je isticanje, koje odlikuje apstraktno koncipiranje i aktivno eksperimentiranje, a takoer je
karakteristino u praktinim primjenama ideja. Slijedee je razilaenje, odreeno
kombinacijom konkretnog iskustva i reflektivnog opaanja, a karakteristino je za otvorene
osobe koje imaju sposobnost percipiranja stvari iz vie perspektiva. Nadalje, slijedi
asimilacija, odnosno kombinacija apstraktnog koncipiranja i reflektivnog opaanja,
karakteristina za uenike koji imaju sposobnost razviti teorijske modele. Posljednji stil je
akomodiranje odreeno konkretnim iskustvom i aktivnim eksperimentiranjem, a karakterizira
osobe koje su sklone riskirati i intuitivno rjeavati probleme.6
5
6
http://www.infed.org/biblio/b-explrn.htm
http://www.infed.org/biblio/b-explrn.htm
Meutim, postoje i neki nedostaci koje nosi Kolbov model iskustvenog uenja. Model
daje premalo panje procesu refleksije. Nadalje, takoer ignorira raznolikost kultura
potrebno je uzeti u obzir razliite komunikacijske stilove karakteristine za odreene kulture.
Uz rad na modelu iskustvenog uenja, Kolb je svojim tezama pridonio i organizacijskom
uenju. Njegova glavna teza jest da su uenje i znanje usko povezani. Kolbov model
predmetom je mnogih diskusija o teoriji i praksi obrazovanja za odrasle, neformalnog te
cjeloivotnog obrazovanja.
PETER JARVIS
Britanski uitelj i istraiva, Peter Jarvis, razvio je teoriju o procesu uenja kroz
drutvena iskustva. Primio je nekoliko akademskih nagrada u Europi, Sjedinjenim Amerikim
Dravama i Japanu. Takoer je i est predava u svim aspektima obrazovanja za odrasle,
uenja na daljinu i cjeloivotnog uenja irom svijeta.
Jarvis smatra da pravo uenje dolazi kada upotrijebimo jedno od naih pet osjetila:
zvuk, vid, miris, okus i dodir zato to se svakodnevno susreemo s nepoznatom situacijom
koju moemo prepoznati samo na takav specifian nain. Jarvis smatra da je iskustvo proces
uenja koji odrasli trebaju zajedno s reflektivnom akcijom jer mnogi iz svojih iskustava
dobivaju vrlo malo ili ak nita. Prema Jarvisu, to moe biti i dobro i loe jer iskustva
ponekad za ovjeka postaju samo rutine, kao na primjer vonja automobila. Na poetku
procesa uenja prisutna je diskunkcija izmeu onog to osoba jest u odreeno vrijeme i
iskustva, odnosno incidenta kojeg osoba ne moe podnijeti.
Jarvis je postavio 3 smjera reakcija za potencijalnu situaciju uenja koje je
kategorizirao u 3 stupnja. Prvi smjer odnosi se na ne-uenje i podjeljen je na pretpostavku da
ljudi reagiraju mehaniki ili pretpostavku da ako neto djeluje sad, djelovat e i poslije; na nerazmatranje, odnosno primjer kada osoba ne reagira na potencijalnu situaciju uenja;
posljednji stupanj je odbijanje prilike za uenje. Drugi smjer odnosi se na ne-reflektirajue
uenje, a podjeljen je na pred-svijest, odnosno proivljavanje svakodnevnog iskustva o kojem
se ne razmilja; vjebu sve dok ona nije savladana; pamenje informacija kako bi se kasnije
iskoristile. Trei smjer je reflektivno uenje, a podjeljeno je na kontemplaciju, odnosno
razmiljanje o onome to je naueno; reflektivnu vjebu i eksperimentalno uenje.
Jarvisov model procesa uenja nudi uvid u nain na koji se uenje zbiva i objanjava
funkcionalne komponente samog procesa uenja. Model je takoer istaknuo teoriju o nainu
na koji se uenje zbiva, to nije omogueno i drugim modelima obrazovanja za odrasle. Za
andragoge, Jarvisov model nudi bolji smjer i vie mogunosti za olakavanje obrazovanja za
odrasle. Njegova teorija omoguava sticanje uvida u najbolji nain odvijanja uenja i
postavlja odreene teze: cjeloivotno iskustvo odraslih moe biti podloga uenju. Nadalje,
samopoimanje i nezavisnost odraslih motiviraju uenike. Zadnja teza odnosi se na razvoj
drutvenih uloga u odraslih koje unaprijeuju njihovu motivaciju za uenjem. Koritenje tih
koncepata andragozima e pomoi pri pripremi obrazovnih materijala koji direktno pristaju
reflektivnom uenju odraslih, a studije sluaja uenicima nude mogunosti za koritenjem
razliitih strategija uenja. Uenici svoja iskustva s itanjem i uenjem mogu biljeiti, to e
im na kraju pomoi pri spoznaanju vlastitog razvitka i osnaivanja.7
Wikipedia
JOHN DEWEY
Djelo J. Deweya Moje pedagoko uvjerenje, deklaracija je vezana za obrazovanje,
tiskana 16. sijenja 1897. Ta deklaracija sadri nekoliko poglavlja, odnosno najvanijih
lanaka, vezanih za obrazovanje. Navest emo nekoliko: Edukacija, kola, Predmet
obrazovanja, Karakter metode, kola i socijalni napredak.
Edukacija
U lanku vezanom za edukaciju, J. Dewey smatra da je edukacija proces koji se
temelji na individualnoj i socijalnoj svijesti svakog ljudskog bia ponaosob.
Dewey smatra, da sam proces edukacije zapoinje s roenjem, te da se nastavlja i
razvija u svakom uzrasnom stadiju osobe, te da se mijenja pod utjecajem razliitih osobnih
navika i razmiljanja, koje dolaze postupno sve vie do izraaja, kako ovjek stari. Nadalje,
vjeruje kako prava edukacija, moe doi jedino kroz stimulaciju naredbi upuenih djetetu u
ranoj fazi djetinjstva, jer se dijete jedino kroz naredbe moe stimulirati da postane aktivan
lan zajednice, uklopi u drutvo na taj nain, da u starijem uzrasnom dobu moe slobodno
iznositi svoja miljenja i osjeaje. Deweyeve ideje o obrazovnom procesu mogu se promatrati
iz dva vienja: psiholoko i socioloko vienje.
Jednako tako, smatra da obrazovanje koje se ne odvija putem ivotnih situacija, uvijek
je loa zamjena za istinsku realnost, i moe se poistovjetiti sa ograniavanjem razvoja djeteta.
kolski ivot, treba se razvijati postupno, i izvan kue, trebalo bi raditi na razvijanju
aktivnosti s kojima se dijete ve upoznalo u okruenju doma. Postojei ivot je vrlo sloen, a
dijete koje je dovedeno u kontakt sa ivotom, puno je zbunjenosti i rastresenosti. Djeci bi
trebali postupno pribliavati aktivnosti ivota, izvesti to na taj nain da dijete postupno ui
znaenja, te da s vremenom, dijete samo moe dati svoj doprinos tim aktivnostima. To je
psiholoka nunost jer je to jedini nain da se osigura kontinuiranost u djetetovom razvoju.
Takoer, to je i socijalna nunost, jer je dom, oblik socijalnog ivota u kojem se djeca
razvijaju i odgajaju. Govori da se dijete mora stimulirati i kontrolirati u svom radu kroz ivot
zajednice. Uitelj nije u koli da bi odreivao pojedine ideje, ili da bi razvijao odreene
navike, nego je tamo, da bi kao lan zajednice ukazao na utjecaje koji mogu djelovati na
dijete, i pomoi djetetu da na te utjecaje moe pravilno odgovoriti.
Predmet obrazovanja
Djeja priroda siluje, ako se vri odreeni pritisak na dijete, kako bi se upoznalo sa
mnogim podatcima, zahtjevima za itanjem, pisanjem i sl. Uvjeren je, da pravi predmet
obrazovanja nije niti znanost, niti knjievnost, niti povijest i geografija, ve djetetove osobne
socijalne aktivnosti.
Karakter metode
Pitanje metode, na kraju, reducira na pitanje dosljednosti razvoja djetetovih moi i
interesa. Uvjeren je, da u razvoju djeje prirode aktivna strana prethodi pasivnoj strani.
Zanemarivanje ovog principa je uzrok rasipanju vremena i truda u kolskom radu. Uvjeti su
takvi da djetetu nije dozvoljeno pratiti svoju prirodu, a konani rezultat je sukob.
Istaknuo je da je dojam bitan instrument poduavanja. Ono to dijete zapamti u svezi
nekog predmeta, prikazanog na njemu odreen nain, je dojam koji e dijete uvijek povezivati
s tim predmetom. Kad bi se devet desetina energije, koja se sada usmjerava u cilj da dijete
naui neke odreene stvari, utroile u to, da dijete stvara neki svoj vlastiti dojam, posao
uitelja postao bi daleko laki.
self-teaching
(samo-pouavanje),
autonomous
(nezavisno,
samostalno),
se
ideja
samo-usmjerenja
promatra
kao
meudjelovanje
self-directed
Autonomija
podrazumijeva da si pojedinac sam postavlja pravila, i sam izabire norme koje e potivati.
Drugim rijeima, autonomija podrazumijeva da pojedinac ima mogunost izabrati vrijednosti
i na taj nain postii harmoniju u stvaranju vlastitog sebe.
Autonomija, na nain na koji je predstavljaju Brockett i Hiemstra, podrazumijeva da
e pojedinac preuzeti odgovornost i da je on neovisan od vanjskih regulacija i utjecaja.
iste osobine.
Autori ove knjige smatraju da i vanjski i unutarnji utjecaji mogu biti promatani kao
meusobno povezane dimenzije. Npr. oni se u procesu uenja lako mogu stopiti. Oni
smataraju da je pogreno tumaenje da je visoka samo-usmjerenost ideal uenja te navode:
samo-usmjerenje je ideal za uenje za odreene pojedince i u odreenim situacijama. Ova
miljenje slui i kao vrsta poveznice izmeu samo-usmjerenog uenja i uenikova samousmjerenja. Brockett i Hiemstra navode sa su optimlne mogunosti za uenje kad postoji
odnos izmeu uenikova nivoa samo-usmjerenjai mogunosti za samo-usmjereno uenje u
odreenoj situaciji. Npr. ako ta povezanost postoji, ako pojedinac radi i ui u okolini u kojoj
postoji samo-usmjerenje anse za uspjeh su vee. Bilo kako bilo, anse za uspjeh su vee ako
pojedineva oekivanja su povezana s uvjetima koji vladaju u okolini u kojoj se uenje odvija.
Loi rezlultati i razoaranje se pojavljuje kada uenikove osobine nisu sline
osobinama okoline. Npr. pojedinci koji poinju uiti i imaju jasnu ideju na koji nain to ele,
esto bivaju razoarani ako im nije dana sloboda u odluivanju. Slino se dogaa i ako takve
osobe dobivaju previe nareenja od strane predavaa. U obje situacije, problem nastaje jer
nema povezanosti i zmeu pojedinevih osobina i okoline. To ne znai da je pojedinac
neuspjean, ve govori da je uspjeh relativan i ovisi o komunikaciji izmeu uenika i
profesora.
Prije nekoliko godina, na jednom seminaru o istraivanjima, dvojica istraivaa su
ponudila razliite naine predstavljnja podataka. I dok je jedan to uinio na nain da je
podatke predstavio pomou audio-video prezentacije, a kasnije su mu bila postavljana pitanaj
iz publike, drugi je predloio da se svi okupljeni spoje u krug kako bi lake predstavili svoja
razmiljanja. Puno ljudi se nije sloilo s idejom drugog istraivaa i napustilo je dvoranu.
Ovaj primjer ukazije na dvije stvari: Prvo, kod samo-usmjerenog uenja lako je
vidljivo da ideja drugog istraiva nije prihvaena od strane svih sudionika. Brockett i
Hiemstera smatraju da ovakav nain pribliavanja nije uvijek djelotvoran, a ponekad daje u
potpuno suprotne rezultate od oekivanih.
Drugo, kada se pokuava raditi na nain drugog izlagaa, vano je znati da su ponekad
samo-usmjereno uenje i uenikovo samo-usmjerenje dvije dimenzije koje su kod razliitih
pojedinca razliito shvaena i ovise o situaciji u kojoj se ui. Zasigurno se drugi predava nije
obazirao na to te je bio vrlo razoaran kada je vidio da je gotovo polovica ljudi napustila
dvoranu. Kako god bilo, vjerojatno su i okolnosti u kojima se predavanje odvijalo imele ulogu
u tome to je tako veliki broj ljudi napustio predavanje. To sve govori o tome da je drutveno
okruenje u kojem se uenje odvija vrlo vano to su naglasili i Brockett i Hiemstra u svojem
PRO modelu.
DAVID BOHM
David Bohm (1917 -1992), bio je istaknuti psiholog koji je svoju slavu i zasluena
priznanja postigao na podruju pedagogije, kada je kvantnu teoriju i teoriju relativnosti
projicirao na razliite znanosti, izmeu ostalog i na podruje uenja odraslih osoba.
Njegov utjecaj, kasnije se odraava na rad mlaih znanstvenika, Donald Ffactora i
Peter Garretta, koji su osamdesetih godina 20. stoljea pisali o Bohmu i njegovoj teoriji
dijaloga.
U svojim djelima isticao je vanost dijaloga, kojeg je smatrao najvanijim u uenju, i
s pomou kojeg, smatrao je, ljudi najbolje ue. Bohm smatra da uenjem u grupama, ljudi
mogu zajedno istraivati, stvarati osobna i zajednika miljenja, te dolaziti do razliitih ideja,
pobuujui osjeaje koji e kontrolirati njihovu meusobnu interakciju. Ujedno, dijalog
omoguava razliitost miljenja. Bohmovo vienje je, da je dijalog jedna vrsta kolektivnog
promatranja, te da je u njemu mogue uoiti mnogo skrivenih ideja i miljenja koja upravljaju
naim razmiljanjima, te kako neuoene kulturalne razlike mogu izai na vidjelo bez previe
forsiranja. Bohm smatra da nije najvanije da li je dijalog zavrio pobjedom ili porazom, bitno
je da se iz takvog dijaloga neto naui, spoznavajui i tua, drugaija miljenja ili ideje.
Ujedno, smatra da se u kolektivnom dijalogu sklapaju mnoga prijateljstva, te da je na
taj nain, kreativnost osobe na iznimnom nivou. Za provoenje dijaloga ne postoje pravila, jer
je uenje esencija dijaloga. Vanim je smatrao, takoer, i znaenje reenica koje su sadrane u
dijalogu. Ovakvim pristupom, David Bohm je inspirirao mnoge znanstvenike, koji e kasnije
organizirati brojne seminare, u kojima e sudjelovati razni profesori, znanstvenici, nastavnici,
iz razliitih drava i razliitih kultura.
Razlog za dijalog
Obzirom da dijalog omoguuje kolektivnu preokupaciju vezanu za jedan problem, u
njemu ima prostora za razliita miljenja. D. Bohm u svojim dijalozima doputa privatne
dijaloge izmeu dvoje ljudi, a da cijela ostala skupina ne govori i ne izraava svoja miljenja,
sve dok to dvoje ljudi ne zavri sa svojim privatnim dijalogom; po Bohmu, to stvara ansu
da svatko, od ostalih sudionika rasprave, iskristalizira u sebi svoje razmiljanje, ideje,
osjeaje, vjerovanja, da bi ih kasnije mogao izrei u bilo kojem trenutku.
Obzirom da rije dijalog dolazi od rijei dia kroz, i rijei logos rije, slobodan
prijevod bi bio znaenje rijei. David Bohm prihvaa i usvaja takvu definiciju, to se vidi u
njegovim idejnim ostvarenjima: grupnim seminarima i razliitim raspravama.
U 21. stoljeu, razmiljanja i ideje o potrebi takvih dijaloga i grupnih seminara s
odraslim osobama, slijedi Patrick de Marc, koji koristi iste metode kao i David Bohm, samo
to de Marc svoje uenje s odraslima naziva socioterapija. Socioterapijom zato, to
smatra da se uzrok needuciranosti odraslih moe nai u sociokulturalnim, nametnutim
razlikama, te razliitim mikrokulturama, kojim jedna velika civilizacija, poput npr. SAD,
mora biti izloena. Patrick de Marc u svojim dijalozima stavlja naglasak na: sociokulturalne i
religijske razlike, te nastoji sve to izbrisati, nastojei u tvrdnji, da razlike, u takvim
razmjerima, nisu vane u dijalogu.
Kako zapoeti dijalog
Uz ostalo, David Bohm smatra da dijalog ima nekoliko razliitih aspekata.
Odgoda miljenja, impulsa, sudova i reakcija, preduvjet je kvalitetnog dijaloga. To
je jedan od najvanijih aspekata odgoja po Bohmu. Odgoda dijaloga/razgovora, doprinosi
veoj panji sluatelja. Odgoda dijaloga, takoer, daje doprinos izlaganju tuih reakcija,
impulsa, osjeaja i miljenja, u smislu, da mogu biti vidljivi i opaeni od strane nekog drugog
pojedinca, te pomou psihe pojedinca, koja se reflektira na sve ostale pojedince, koji sudjeluju
u dijalogu. Slino tome, ako je grupa sposobna da odgodi takve osjeaje, pojedinac na njih
usmjerava sve svoje procese, od razmiljanja do osjeanja. Inae, da bi se misao, sud, ili
impuls odgodili, potrebna je stvarna koncentracija.
Ukupan broj ljudi u dijalogu
odravati jako dugake rasprave. Bohm smatra, da je predveerje, za odrasle ljude, najbolje
vrijeme za dijalog.
Autoritet/voditelj
Dijalog je nuna konverzacija izmeu jednakih pojedinaca. Svaki onaj autoritet, kojem
je zadatak da kontrolira raspravu, imao oprezan ili empatijski pristup, ipak nee doi do
potpuno objektivne rasprave. Dijalog je ranjiv ako je izmanipuliran. Dakle, voditelju rasprave,
smatra Bohm, u dijalogu nema mjesta.
Tema dijaloga
Neki dijalozi mogu otpoeti, s bilo kojom temom koja zanima pojedince u grupi. Ako
neki lanovi grupe smatraju, da treba nuno promijeniti temu, nuno je i da glasno izraze
svoje miljenje cijeloj grupi. esto se dogaa da lanovi kriomice, iza lea ostalih,
ogovaraju druge lanove, ne slaui se sa odabirom teme za raspravu, pa na negativan nain
usmjeravaju svoju frustraciju.