UDK 316.62:376.1(049.3) Struni lanak Primljeno: 3. 09. 2008. Prihvaeno: 25. 11. 2008.

ODNOS PREMA DJECI S POSEBNIM POTREBAMA Mr. sc. Snjeana UNJARA, Sarajevo, BIH
Saetak: Odnos prema djeci s posebnim potrebama mijenjao se kroz povijest, ovisno o tomu kako su se mijenjali uvjeti ivota i u kakvom se politikom, socijalnom, kulturnom, ekonomskom i bilo kojem drugom okruenju odreeno drutvo nalo. Segregacijska praksa i lozoja prolosti u Americi i u Europi imale su odluujui utjecaj na poloaj osoba s potekoama, odnos kole i drutva u cjelini. Tadanja ideja da se osobama s potekoama moe pomoi u odvojenom okruenju, izolirano od ostatka drutva, samo je osnaila socijalne stigme i odbojnost. Odbijanje obrazovanja djece s potekoama zajedno s drugom djecom samo je pridonijelo strogosti i homogenizaciji obrazovanja te dopunilo mit da rad u razredu s drugom djecom ne zahtijeva dodatnu modikaciju ili adaptaciju. U amerikom je drutvu, na primjer, slogan mi protiv njih pridonio proirenju nemogunosti da se cijeni socijalna i kulturna razliitost te da se vie pozornosti pokloni onome to ljude ujedinjuje. Naputanje prakse iskljuivanja koja je prevladavala u prolosti, osigurava svim uenicima jednake mogunosti da ispune svoje obrazovne potrebe unutar regularnog obrazovanja. Taj pomak olakava napore ujedinjenja ope i specijalne izobrazbe u jedinstven sustav. Usprkos mnogim preprekama, ekspanzija inkluzivnog pokreta ukazuje na to da e kole i drutvo nastaviti djelovati prema narasloj inkluzivnoj praksi, to predstavlja pozitivan odmak u odnosu na stare oblike i naine obrazovanja, kao i gledanja na tu problematiku.1 Kljune rijei: segregacija, djeca s potekoama, jednake mogunosti, inkluzija, demokracija, obrazovanje za sve

Susan Stainback & William Stainback. Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New York, 2000., str. 3-9.

321

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

Uvod U ovom radu bit e rijei o tome koliko odgoj, obrazovanje, kultura, tradicija pa i sam uitelj kreiraju sliku o djeci s posebnim potrebama i koliko je ona plod predrasuda, a koliko proizvod stvarne situacije. Pogledamo li primjer SAD-a, uvidjet emo da odnos prema djeci s posebnim potrebama u toj zemlji nije bio nimalo jednostavan niti human i da je bio daleko od ispunjenja bilo kakvih ljudskih prava. Naime, na primjerima iz godine 1977. razvidno je da se u javnim kolama u Americi nalaze specijalni razredi i da oni rade u iznimno tekim uvjetima. Autori knjige o inkluziji Stainback & Stainback navode da su specijalni razredi postali jedna od znaajki javnih kola u Americi, te pretpostavljaju da je to, moda, i jedan od razloga to se sve vie otvaraju privatne kole, u koje se upisuju djeca imunijih roditelja. Nadalje istiu da se specijalni razredi ne osnivaju iz humanih razloga, nego stoga to ta djeca nisu poeljna u regularnim razredima javnih kola. To ipak ne znai da mnogi pojedinci koji su radili u specijalnim odjelima i specijalnom obrazovanju u tom razdoblju nisu bili motivirani humanim razlozima, tvrde autori.2

Odgojno-obrazovna situacija u Americi Ako odemo dalje u prolost SAD-a, srest emo siromane uenike, uenike iz manjinskih zajednica ili one s potekoama, koji su teko ili nikako dolazili do temeljnog obrazovanja. Thomas Jefferson je godine 1779. predloio plan za kolovanje siromanih, ali je on odbaen zbog odbijanja bogatijih graana da plate pristojbe za obrazovanje siromanih. Tako je bilo u veini amerikih drava. Benjamin Rush, ziar, bio je jedan od prvih Amerikanaca koji je, godine 1700., predstavio koncept izobrazbe osoba s potekoama. No tek je godine 1817. stvoren prvi specijalni program za izobrazbu gluhih i nijemih. Uskoro nastaju i programi za kolovanje osoba s drugim potekoama. To su samo pokazatelji transformacije kolonijalnog drutva u nacionalno, koja se dogodila krajem 18. i na poetku 19. stoljea. U svojemu prvom stadiju, meutim, te su kole po svojem ustroju vie nalikovale vojnim ustanovama te su podsjeale na mjesta gdje se djeca dre pod nadzorom, podalje od drugih, a gdje nema posebne pouke i izobrazbe, kako se to oekivalo. Taj trend segregacije, odnosno kontrole nepoeljnih dosegnuo je svoj vrhunac tijekom 20. stoljea.3
Ibid., str.19-20. Susan Stainback & William Stainback. Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New York, 2000., str. 18-19.
3 2

322

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

Afroamerikanci i Indijanci uglavnom su obuavani u odvojenim kolama. Slino je bilo i s djecom s zikim ili psihikim potekoama u razvoju. Oni su i dalje ostajali po strani i izvan velikih dravnih institucija za opu izobrazbu. Danas, kad i oni participiraju u redovitoj nastavi s drugom djecom, vidljivo je da zapadna kultura postavlja svoje oblike i naine miljenja i ponaanja, utiavajui glasove slabijih, kao to su na primjer djeca imigranata ili djeca s posebnim potrebama. Kako je obrazovani sustav nainjen na osnovi homogenosti, a ne razliitosti, to onda rezultira iskljuivanjem i marginalizacijom unutar i izvan obrazovnog sustava. Stoga svaki obrazovni cilj mora biti postavljen unutar odgovarajuega kulturnog konteksta. Kultura denira odnose ljudi jednih prema drugima, preko nje oni izraavaju svoje stavove, vjerovanja i drogo. Kultura osvjetljava povijest, razliite stavove, socijalna zbivanja, borbe i razmjetaj politike moi. To je jedan od razloga zbog kojega uitelji trebaju biti osjetljiviji na kulturne razliitosti i razumjeti ih. Jako je bitno da uitelj uvidi i prihvati znakove razliitih kultura i njihovo oitovanje unutar jednog razreda. Razliitost moe pridonijeti obogaivanju odgojno-obrazovnog procesa, jer svi mogu uiti jedni od drugih.4 Uitelji na zadatku Uitelji koji su radili u redovnim razredima doivljavali su uitelje iz specijalnih razreda kao osobe koje su se posebno obrazovale za to zvanje, koje imaju poseban kapacitet za rad ili neku nadnaravnu odliku.5 Toliko se zaziralo od takvog oblika pouavanja da je postojalo otuenje izmeu samih nastavnika i drugaije se vrednovao rad. Ilo se toliko daleko da su specijalni razredi smjetani u podrumske prostorije, a uitelji i djeca smatrani su udacima. Uiteljima se nije doputalo ni objedovanje s drugim uiteljima, nego su objedovali sa svojom retardiranom djecom.6 Smatralo se neizvodivim da uitelji koji nisu proli posebnu obuku, rade s djecom s posebnim potrebama ili uope ulaze u specijalne razrede. Takav obrambeni stav i odbijanje doveli su do pojave malih crvenih kolskih zgrada, koje su smatrane posebnima, a nalazile su se unutar sklopa ostalih kolskih zgrada. Uenici s posebnim potrebama i njihovi uitelji tako su se dodue nalazili u regularnoj koli, ali na nekoliko naina nisu bili dio nje. Kako je rastao broj specijalnih razreda, tako je dolo i do odvojenog kolovanja djece
H. Savolainen, H. Kokkala, H. Alasuutari. Meeting special and diverse educational needs: Making inclusive education a reality. Helsinki, 2000., str. 56-57. 5 Susan Stainback & William Stainback. Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New York, 2000., str.18-19. 6 James A. Banks & Cherry A. McGee Banks. Multicultural education. New York, 1997., str. 309.
4

323

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

s posebnim potrebama, koje se razvijalo usporedo s redovnim kolovanjem, ali ne na istoj liniji. Dolo je do odvajanja redovnog i specijalnog obrazovanja, to je, zapravo, bio odraz porasta broja uenika koji su bili oznaeni kao djeca s potekoama. Od 1950. do 1960. godine tako ustrojeni specijalni razredi u javnim kolama bili su preferirani obrazovni sustav za mnoge uenike s potekoama, to jasno pokazuje stav cjelokupne zajednice spram razliitosti, odnosno svjedoi o njezinom (ne)prihvaanju u drutvu. Kasnijih godina, meutim, ipak se postupno mijenja odnos javnog mnijenja prema mjestu i poloaju pojedinaca s potekoama u koli i u drutvu.7 Nevidljivi uenici Od godine 1954. Obrazovno vijee SAD-a naglaava da odvojeno znai nejednako, to predstavlja drastinu promjenu u stavovima i vaan pomak naprijed u specijalnom i opem obrazovanju, te mogunost izlaska iz segregacijskog okruenja. Tome su pridonijele i udruge roditelja djece s posebnim potrebama, koje su pokrenule brojne akcije, zahtijevajui ravnopravnije obrazovanje za svoju djecu. Poele su kampanje koje su se zalagale za prava uenika s potekoama i mogunost njihove izobrazbe u normalnim kolskim okruenjima, zajedno s njihovim vrnjacima. Prvi su put u javnosti specijalne kole i specijalni razredi predstavljeni kao problem drutva i o njima se javno govorilo u svim prigodama, bez zatakavanja ili skrivanja.8 Nakon tih pobuna u SAD-u dolo je i do sudskih sporova zbog odbijanja nekih kola da prihvate dijete s potekoama u redovno obrazovanje. Tako je Sud u Pensilvaniji donio odluku da sva djeca oznaena kao mentalno zaostala imaju pravo na slobodnu i odgovarajuu izobrazbu (1972.). Nakon toga dole su i odluke u svezi sa zapoljavanjem i izobrazbom nastavnog kadra za rad s takvom djecom. No sve do godine 1980. dvojni je sustav, redovnog i specijalnog, obrazovanja jo uvijek postojao.9 Ipak, poetkom godine 1980., zahvaljujui stalnim pritiscima te pojavljivanju osoba s potekoama u medijima kao i otvorenog kazivanja o njihovu tretiranju i ignoriranju u drutvu, dolazi do pojave integriranja mnogih uenika s posebnim potrebama u regularne razrede, barem u trajanju od pola kolskog vremena. ak su i uenici s osobito tekim poremeajima, koji u prolosti uope nisu pohaali kolu, poeli primati obrazovne usluge u redovnom kolskom
Susan Stainback & William Stainback. Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New York, 2000., str. 20. 8 Ibid., str. 21-22. 9 Ibid., str. 21.
7

324

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

okruenju, i to u kolama u blizini svoje kue. Sukladno tim promjenama, ubrzo se javljaju i zahtjevi za potpunom integracijom specijalnoga i redovnog kolstva. No usprkos tom entuzijazmu, jo uvijek su postojale snage koje su pokuavale usporiti, zaustaviti, pa ak i potpuno prekinuti inkluzivno kolovanje. Ti pokuaji zaustavljanja inkluzivnog kolstva jo su uvijek prisutni, ne samo u SAD-u nego i u europskim zemljama. Mnogi uitelji i istraivai protive se uvoenju inkluzije u nastavu i kole. Mnoge amerike drave odredile su za uitelje koji rade s djecom s posebnim potrebama posebne certikate za rad, a uvjete za njihovo dobivanje uinile su puno teima, jer su vezani za kategorizaciju potekoe uenika. Mnoge su institucije i drave predloile reinstituciju kola koje podlijeu segregaciji. Moda je glavni indikator za odbijanje inkluzije sadran u statistici, koja potvruje da je broj djece s posebnim potrebama naglo porastao od 1970. godine, a da je minimalan napor uinjen k inkluziji. Vjerojatno je broj djece s potekoama u uenju utjecao na to poveanje broja djece s posebnim potrebama, to je sluaj i u drugim europskim dravama.10 Inkluzivna praksa Autori istiu da u Americi nije ista situacija u svim njezinim dravama. Tako primjerice primjeuju da u nekima prevladava kontradiktorna situacija, gdje se i ekskluzija i inkluzija promoviraju u isto vrijeme. U nekima je, pak, postignut znaajan napredak glede inkluzivne prakse, zahvaljujui strunom nastavnom kadru i njihovoj posveenosti inovacijama, uspjenoj organizaciji i praktinim pristupima inkluziji, dakle njihovoj spremnosti da se otvore inkluzivnom radu i tako pridonesu boljem radu s djecom s posebnim potrebama i otvorenosti drutva da se suoi s tom problematikom.11 Kako god se stvari odvijale kroz povijest, inkluzija je ipak uspjela izboriti svoje mjesto u SAD-u, 1990. godine. Ondje postoji znaajna meunarodna organizacija pod nazivom kole su za sve, s tisuu lanova iz SAD-a i drugih zemalja, a s jednom jedinom svrhom promoviranje inkluzije. Utjecaj pokreta za inklu-ziju potpuno je ostavio iza sebe polje specijalnog obrazovanja i sada je dio opih reformi obrazovanja. Reforma kolstva prihvatljiva za sve uenike sad je glavni cilj, koji su sebi postavile mnoge udruge u Americi to se zalau za inkluziju u kolstvu. One se bore i za uspostavu prevencije u koli, kako bi se neke smetnje u uenju na vrijeme otklonile i time se odstranila mogunost svrstavanja
10

Susan Stainback & William Stainback. Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New York, 2000., str. 21-22. 11 Ibid., str. 22-23. 12 Ibid., str. 24.

325

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

takve djece u skupinu onih s posebnim potrebama.12 Naravno da je ovaj pristup bolji negoli onaj kojim se uenika odmah oznai, pa tek onda neto poduzima. Takoer, postoji zalaganje za jedinstven obrazovni sustav, koji preporuuje da osnovne promjene trebaju biti uraene unutar organizacijske i instrukcijske prakse, priprave nastavnika, predkolske izobrazbe i dr. U navedenim primjerima amerikog kolstva oit je odnos bjelake veine spram manjina, kojih je u Americi doista velik broj. Usprkos brojnosti, manjinska djeca su oznaavana kao djeca s posebnim potrebama i odgajana su odvojeno od druge djece, zato to su se razlikovala po boji koe, po kulturi i tradiciji, religiji i jeziku. Danas je situacija neto bolja, ali jo je daleko od eljene, o emu svjedoe svakodnevni primjeri iz amerikog kolstva. Primjeri iz Europe Situacija je slina i u zemljama zapadne Europe. Ondje se od 1940. godine raspravlja o normalizaciji obrazovanja, to jest o tome da se djeci s potekoama omogui ukljuivanje u redovno obrazovanje u lokalnim kolama. Kao i u Americi, i ovdje je bilo mnogo onih koji su bili protiv ukljuivanja takve djece u redovne kole. No kako je to pitanje uzburkalo obrazovna zbivanja u svijetu i poticalo silne rasprave za i protiv, tako je, poevi od 1980. godine do danas, taj proces jo uvijek u zahuktaloj fazi. Potreba za boljim razumijevanjem djece s posebnim potrebama i promjena stavova prema njima doveli su do korisne suradnje razliitih dijelova drutva u cilju prepoznavanja osoba s potekoama i njihovih potreba. Vanost interdisciplinarnog rada poziva na nove sustave i strategije u voenju, obrazovanju i socijalnoj slubi. Unutar obrazovnog konteksta, pouavanje je prije bilo usmjereno na nedostatak ili potekou djeteta. Sadanji meunarodni trendovi usmjereni su na potencijal i intelekt pojedinca, a ne na njegovu slabost. Normalizacija ovdje podrazumijeva ukljuivanje pojedinaca s posebnim potrebama u sve sfere ivota i obrazovanja. Napori koji se poduzimaju u cilju ostvarenja tog procesa od velikog su znaenja za cijelo drutvo. Ti napori svjedoe ujedno i o stavu solidarnosti i jednakosti. U stvarnosti, oni su, zapravo, vid provjere koliko je demokracija doista prisutna u odreenom drutvu. kola za sve Tako ideja kole za sve stavlja na kunju velik broj tradicionalnih kola, njihovu organizaciju i samu provedbu nastave. Naravno da kola po svojoj prirodi i logici stvari mora imati ope i zajednike ciljeve o tome to uenici moraju usvojiti
12

Ibid., str. 24.

326

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

za svojeg boravka u koli, to je u tom pogledu za njih poeljno i odgovarajue. Stoga kola prilikom odreivanja ciljeva nastave treba voditi rauna o individualnim potrebama uenika i njihovim mogunostima. Tradicionalna kola, u kojoj se gotovo sva nastava odvija u razredima u kojima su djeca istog uzrasta, s jednim uiteljem, morala bi razmotriti alternativne naine rada s djecom u manjim ili veim skupinama. Takoer bi se sat od 45 minuta trebao prilagoditi sadraju nastave te potrebama i mogunostima uenika. I ocjenjivanje bi se trebalo staviti pod povealo, jer esto je upravo ono uzrok traumama uenika, njihovu nezadovoljstvu i neuspjehu u koli. Uitelji bi se, takoer, trebali pribliiti uenicima i prilagoditi im svoja oekivanja. Pritom se ne misli samo na kognitivni aspekt nego i na emocionalni, socijalni, motivacijski i dr. Suradnja roditelja i kole mora biti temeljena na meusobnom povjerenju, kako bi i roditelji i nastavnici mogli stalno preispitivati svoja oekivanja, iskustva i procjene, te dobrobit uenika, to danas nije est sluaj. Takoer, treba prilagoditi materijale i metode koji se izravno koriste u nastavi. Ako se pouavanje zasniva samo na udbenicima i ako je to postala uhodana i jedina praksa, mnogi uenici nee dobiti kvalitetnu izobrazbu. Jedino razvojem regularnih kola i njihovim unaprjeenjem moe se postii kvaliteta obrazovanja i jednakost u obrazovanju.13 Stoga se u cijelom svijetu radi na uvoenju jednakog kolovanja za sve, potujui pojedinane vrijednosti uenika. Obrazovni sustav potrebno je mijenjati, iznova osmisliti neke njegove faze, povezati ih i preurediti, kako bi razliitosti mogle zauzeti svoje mjesto unutar obrazovanja, ali i drutvene zajednice u cjelini, i kao takve biti smatrane prednou, a ne nedostatkom. Uenje ima svoje korijene unutar obitelji i prve smjernice dijete zadobiva upravo u tom okruenju. Iznimno je vano kako obitelj gleda na kolu i njezine prednosti za svoje dijete. U fazi temeljnog obrazovanja, u predkolskom i osnovnokolskom uzrastu, djeca usvajaju znanja, sposobnosti, vjetine, razvijaju se duhovno i tjelesno. To je doba osnovnog oblikovanja mladog ovjeka i jako je bitno na kakve e uzore u to doba dijete naii i to e mu se prezentirati u koli, obitelji, drutvu, te kakvim e primjerima ponaanja biti izloeno. Jo uvijek u svijetu postoje nepomirljive razlike izmeu razliitih drutvenih skupina unutar jedne zemlje. Stoga je izazov dananjice osigurati opu dostupnost kvalitetnog temeljnog obrazovanja. Znakovito je i da problemi uinkovite izobrazbe, koja bi se temeljila na izobrazbi za sve, nije problem samo zemalja u razvoju nego i najrazvijenijih zemalja, kako smo to vidjeli u primjeru Amerike. Katkad se ini da su upravo u tim zemljama razlike nepremostive i nerjeive, upravo zbog goleme razlike u drutvenom statusu i pravima graana, te multikulHannu Savolainen, Heikki Kokkala, Hanna Alasuutari. Meeting special and diverse educational needs: Making inclusive education a reality. Helsinki, 2000., str. 100-107.
13

327

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

turalnosti kojom te zemlje obiluju. I upravo na tom polju te zemlje gube bitku, jer svakodnevni primjeri svjedoe o razliitom tretiranju pripadnika razliitih nacionalnih, vjerskih i drugih skupina.14 Upravo na tom pitanju demokracija pada na ispitu, jer biva provoena na nain kako to nadmonima odgovara. Ovdje s pravom moemo navesti rijei Renea Remonda, uvodniara u knjigu Odgoj za demokraciju: Demokracija je krhka, a spoznaje vezane uz nju nikada nisu stalna karaktera i neopozive: sutranjica demokracije nije izvjesna, ak ni u zemljama gdje je ona odavno ukorijenjena.15 Nasilje meu mladima u kolama, njihov neprijateljski stav prema strancima i ostalim manjinama sve vie zabrinjava. Ali zabrinjava i mlaki i neodreeni stav odraslih spram ovakvih dogaanja. Oni tvrde da je politika svagdje prisutna, osobito u kolama, a ne ine nita da to poprave; nezadovoljstvo prosvjetnih radnika, k tome, samo dolijeva ulje na vatru. Veina njih bi zadrala kolu kakva po njihovim mjerilima ona treba biti, a ne kolu kakva je potrebna djeci ovog doba.16

Tradicija i obrazovanje Danas je u svijetu osobito prisutna nepismenost, to zauuje s obzirom na silna postignua i modernizaciju ljudskog ivota. Cijeni se da je danas u svijetu nepismeno oko 40 posto ena i 20 posto mukaraca.17 Ako se zna koliko danas nepismenih ima u nama susjednoj Hrvatskoj, postavlja se pitanje to bi bilo kad bismo napravili slinu analizu u Bosni i Hercegovini. to je uzrok tolikom postotku nepismenih? Nejednake mogunosti kolovanja, nejednak pristup upisu u kole, ili nemogunost zavravanja barem 4 razreda osnovne kole, kad se svladavaju osnove itanja i pisanja. Prisutna je takoer i velika diskriminacija spolova, te se jo smatra kako djevojicama kola nije potrebna, usprkos oitim koristima kolovanja enske djece za cijelo drutvo. U Bosni i Hercegovini danas je opet prisutno staro, tradicionalno miljenje da enskoj djeci nije potrebna izobrazba, jer e se ionako udati i djecu raati. Ta je pojava osobito prisutna u ruralnim sredinama, u kojima se kola smatraa nepotrebnim zlom, koje djecu odvraa od poljodjelstva i stoarstva, te tradicionalnih ivotnih vrijednosti. Stoga je osnovno obrazovanje nasuna potreba elimo li se uspjeno nositi s nepravdama, nepravilnostima i nejednakostima u drutvu. Ono je pravo svakog ovjeka i osnovno orue za postizanje jednakosti, razvitka, mira, stabilnosti u drutvu i
14 15

Jacques Delors. Uenje blago u nama. Unesco, Educa. Zagreb, 1998. Alain Mougniotte. Odgajati za demokraciju. Educa, Zagreb, 1995., str. 9-11. 16 Hartmut von Hentig. Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 19. 17 Jacques Delors. Uenje blago u nama. Unesco, Educa. Zagreb, 1998., str.120.

328

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

blagostanja. Obrazovanje mora biti dostupno svima, bez obzira na spol, religiju, boju koe, drutveni status. Djecu u koli treba odgajati za demokraciju poticanjem na demokratske postupke, kako bi se steklo osobno i praktino iskustvo. Pismenost ena iznimno je vaan imbenik, jer pridonosi poboljanju zdravlja, prehrane i obrazovanja u obitelji, te omoguuje sudjelovanje ena u odluivanju u drutvu. Ulaganje u osnovno obrazovanje ena vano je i s gospodarskoga i s drutvenog aspekta. Taj se poticaj pokazao jednim od najboljih naina za postizanje trajnog razvoja jedne zemlje i gospodarskog rasta. Stoga je temeljno i osnovno obrazovanje jedan od prvih koraka ublaavanja nepravdi i razlika kojima su izloene razliite skupine: ene, seosko stanovnitvo, gradska sirotinja, marginalizirane etnike skupine i milijuni djece u svijetu koja, umjesto da idu u kolu, bivaju izrabljivana kao jeftina radna snaga.18 Obrazovanje kao jedna od osnovica pravilnog ljudskog razvoja mora promicati zajednike interese koji ujedinjuju cijelo ovjeanstvo, a opet paziti i na posebne znaajke naroda koji to ovjeanstvo ine. Danas postoji obrazovna segregacija, koja je osobito prisutna u odnosu izmeu industrijaliziranih zemalja i zemalja u razvoju. U prvima je visokokvalitetno obrazovanje dostupno mnogima, dok u zemljama gdje se nerazvijenost vezuje s nedostatkom kvalitetnog znanja, to nije sluaj. U tim bi zemljama i prosvjetni radnici mogli dati svoj prinos mogunosti osnovnog obrazovanja za svu djecu, tako to bi nainili plan i odredili koje kognitivne i afektivne sposobnosti i umijea treba razviti i koje znanje prenijeti temeljnim obrazovanjem. Tako bi bile usvojene kognitivne sposobnosti u najvanijim podrujima i ublaene razlike izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja. Takoer je potrebno raditi i na promjeni kurikuluma, kako bi se, osim usvajanja znanja i umijea, usvojili i razliiti naini sposobnosti suivota s drugima i razliitima, to bi, opet, dovelo do osobnog ispunjenja pojedinca, ali i drutva u cjelini.19 To i jest cilj demokracijskog odgoja stvarna prosvjeenost i odgovornost graanina. Sve to ukazuje na vanost obrazovanja u ranom djetinjstvu, kad se dijete upoznaje s drugom i razliitom djecom, ali i gaji pozitivan odnos spram kole, to umanjuje mogunost prekidanja kolovanja ili neuspjeha u koli. Takoer, rani poetak kolovanja pridonosi jednakosti obrazovnih mogunosti, jer se tako preskau poetne prepreke siromatva ili nepovlatenoga drutvenog ili kulturnog okruenja. Ovakav pristup omoguuje integraciju djece doseljenikih obitelji, iz manjinskih kultura i jezinih skupina u normalno kolsko okruenje. Takva vrsta obrazovanja, meutim, jo nije dovoljno zaivjela u svijetu i na tom bi projektu valjalo poraditi u budunosti.20
18 19

Ibid., str. 136. Jacques Delors. Uenje blago u nama. Unesco, Educa. Zagreb, 1998., str. 130. 20 Ibid., str. 123.

329

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

imbenici utjecaja na modernizaciju obrazovanja Kad se govori o obitelji i njezinu utjecaju na razvoj djece i ispunjenje posebnih potreba djece, jasno je da bi obitelj trebala biti prva kola i mjesto u kojem dijete stjee osnovne pojmove o drugima i sebi samom. kola je ta koja podupire dijete u daljnjem razvoju njegovih potencijala. Ovdje opet naglaavamo potrebu za posebnom pozornosti u radu s djecom iz nepovlatenih slojeva, kao to su beskunici, siroad, rtve rata. Prosvjetni radnici su ti koji, zajedno s drugim lanovima drutva, trebaju raditi s takvom djecom i ispuniti njihove potrebe, koje nisu samo odgojno-obrazovne prirode. Ako se radi o djeci s posebnim potrebama, koje ne mogu biti ispunjene samo unutar obitelji, kole su dune osigurati profesionalnu pomo i vodstvo i pobrinuti se za sposobnosti i nadarenost te djece, koji mogu ostati skriveni upravo zbog pogrenog stava drugih spram njihova tjelesnog nedostatka ili odreene potekoe u uenju.21 Uspjeh kolovanja uvelike ovisi o stavu drutva spram obrazovanja i vrijednostima koje ono eli postii obrazovanjem. U drutvima u kojima se obrazovanje cijeni i podupire, vidljivi su i rezultati u kolskom sustavu, njegovim ciljevima i zadacima. Stoga je bitno poticati i podupirati jaanje uloge lokalnih zajednica. Zajednica mora doivljavati obrazovanje kao sredstvo koje moe primijeniti u stvarnim ivotnim situacijama, potrebama i tenjama. Pritom treba imati u vidu posebnosti ivota u ruralnim i urbanim okruenjima, te tomu prilagoditi nastavne programe i sadraje, nastavne materijale i, shodno tomu, samog nastavnika. Takoer, treba voditi rauna o jeziku na kojem se nastava izvodi. Jezik treba biti razumljiv svoj djeci, a esto to nije sluaj. Naravno da se u svim zemljama nastava nastoji izvoditi na materinskom jeziku, ali u multietnikim zemljama, kakva je i Bosna i Hercegovina, teko je ostvariti uvjete za takvu nastavu. Meutim, valja naglasiti da se u cijelom svijetu, pa i kod nas, malo pozornosti obraa pouavanju drugoga i treeg jezika. Sve je jasnije da je danas potrebno znati barem jo jedan svjetski jezik, osim materinskog. Dvojezinost tako postaje nasuna potreba u modernim drutvima, ali i u sredinama kakva je naa. U visokom kolstvu je znanje drugog jezika postalo prijeka potreba, to zbog prouavanja najnovijih postignua na polju znanosti i tehnologije, to zbog potrebe stalne komunikacije sa stranim kolegama, s kojima esto razmjenjujemo iskustva i znanja. U sredinama u kojima roditelji ne ele slati svoju djecu u kolu iz razliitih razloga, lokalna zajednica je ta koja treba ispitati injenice, procijeniti potrebe, te u razgovoru s prosvjetnim vlastima, roditeljima, nastavnicima otkriti u emu je problem i kakve posljedice iz tog ina mogu proizii. Naravno da zajednica treba preuzeti svoj dio odgovornosti da unaprijedi kolstvo i pridonese njegovu
21

Ibid., str. 136.

330

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

razvoju, ali i razvoju svijesti pojedinaca. Drava treba nancirati programe lokalnih zajednica o samoorganizaciji i poboljanju situacije u kolama, jer je bolje da to svaka zajednica za sebe rijei, upravo zbog svojih specinosti, nego da se instrukcije nameu s vrha, bez osjeaja za posebnosti i razliitosti te praktinu stranu ovakvog pristupa.22 U taj proces ukljuivanja zajednice u unaprjeivanje kolstva treba ukljuiti sve mogue subjekte koji mogu dati svoj pozitivni prinos napretku kolstva. Nevladine organizacije svakako su jedan od tih subjekata, i one mogu odigrati vanu ulogu promoviranja, provoenja i nastavka programa temeljnog obrazovanja putem razliite aktivnosti, obuke i predavanja.23 Zadaa javnih kola u demokraciji je viestruka, a osnovni zadatak jest stvoriti od mladih ljudi svjesne i odgovorne graane spremne za suoavanje s negativnostima politike, te im pruiti pomo pri odrastanju u svijetu u kojem ive. Izobrazba i obrazovanje predmet su od zajednikog interesa jer omoguuju pojedincu da bude dobar graanin. Pritom se ne bi smjelo dogoditi da je drutvu vanije stvoriti dobrog graanina negoli dobrog, marljivog i sretnog ovjeka.24 Na taj nain drutvena zajednica moe osnovati domove za raznorazne obrazovne aktivnosti, gdje bi se organizirala izobrazba roditelja, vodili razliiti teajevi za odrasle, koji bi obraivali aktualne tematike, teajevi opismenjivanja i drugo. U tim bi se domovima mogli organizirati programi za starije i mlade, programi vezani za zdravlje, kulturu, drutvo, ekonomske prilike i dr. Dakle, sve to govori da se zajednica treba to vie otvarati k modernijim stvarima, pratiti nova kretanja u svijetu, te ih nastojati primijeniti u svom okruenju, sukladno svojim potrebama i mogunostima. Postoji, takoer, jedan novi trend u svijetu, a to je ukljuivanje lanova zajednice kao pomonika nastavnika ili poluprofesionalaca u kolski sustav, to se pokazalo iznimno uspjenim u nekim kolama u Gvineji. Na taj se nain ti poluprofesionalci suoavaju s pedagokom teorijom i praksom, rade na izobrazbi drugih, ali i sebe samih, odlaze na povremeno struno usavravanje, te nakon deset godina takvog rada dobivaju zvanje nastavnika. I to je jedan od oblika sudjelovanja zajednice u razvoju obrazovanja i njegovu poboljanju, jer takvi pojedinci mogu dati osobnu notu obrazovanju i uvesti promjene koje su karakteristine za odreenu zajednicu i njezin nain ivljenja. Jasno je, meutim, da se iskustva jedne zajednice ne mogu doslovce prenijeti na neku drugu, ali se mogu preoblikovati i prilagoditi drugaijim uvjetima. Isto tako, pomaci prema naprijed su neizvodivi ako se radi o centraliziranom odluivanju, gdje se ovlasti nalaze u rukama skupine koja vlada, a ne predstavlja zajednicu
22 23

Jacques Delors. Uenje blago u nama. Unesco, Educa. Zagreb, 1998., str. 137-138. Ibid., str. 136. 24 Hartmut von Hentig. Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 16-18.

331

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

u cjelini. U tom sluaju takvi postupci mogu biti opasno orue za djelovanje na druge. Ako su, meutim, uvjeti zadovoljavajui, suradniki rad moe uistinu dati povoljne rezultate.25

kola odgojna ustanova kola se mora promijeniti jer su se i djeca i njihove potrebe i zahtjevi spram kole izmijenili. U dananje vrijeme ivotni problemi odraslih oslikavaju se i na djecu, te utjeu na njihove probleme u uenju. Stoga se kola mora prilagoavati novom vremenu i uvjetima ivota, eli li na pravi nain ispuniti svoju odgojnoobrazovnu ulogu i odgovoriti na potrebe svakoga pojedinog uenika. kolske ustanove trebaju oslobaati djecu, biti sredine u kojima svako dijete nalazi prostor za sebe, a ne mjesto u kojemu se djetetu nameu regule i pristrano odluuje to je dobro za njega. Primjer iz bive DR Njemake pokazuje to jedan uski i strogi sustav moe uiniti mladom ovjeku. Mladi iz tog dijela Njemake pokazuju to im nisu pruili roditeljski dom, drutvo i kola kad su u pitanju smisao ivota, iskustvo, predodbe o dobrom i ispunjenom ivotu.26 To je pravi primjer kako vanjski imbenici utjeu na oblikovanje ovjeka i kako on postaje njihov proizvod. Primjeri iz dvije Njemake zorno prikazuju ljude koji, premda pripadaju istom narodu, neki ak i istoj obitelji, ne mogu nai zajednike toke i teko se prilagouju jedni drugima, upravo stoga to su razliito odgajani i obrazovani te imaju razliite standarde ponaanja, ivljenja, komunikacije s drugima. U primjerima koje autor Humane kole navodi, vidimo kako je u Njemakoj sve prisutniji neprijateljski odnos prema drugima, razliitima, koji nisu pripadnici te zemlje, ali koji u njoj pokuavaju nai svoj dom i sigurnost. Autor navodi izgrede u kolama protiv stranaca, invalida, beskunika, homoseksualaca, idova i drugih. Sve to ukazuje na krizu drutva i na ponovno buenje nesnoljivosti spram drugih. Ovdje vidimo da nije bitno je li neka invalidna osoba stranac ili pripada veinskoj skupini naroda, nego je njezin hendikep razlog za provokaciju i prozivanje. Vratimo li se u povijest Njemake i prisjetimo li se Drugoga svjetskog rata i nacistike ideologije, uvidjet emo otkud ti bijesni ispadi i mrnja spram razliitih i nemonih, ali opet neemo razumjeti zato se to zbiva. Razvidno je da je njemako drutvo, usprkos razvoju i modernizaciji, jo uvijek optereeno povijeu i nametnutim vjerovanjima, zbog kojih i danas biva prozivano u svijetu. Taj oblik nesnoljivosti spram drugih koji i danas pokazuju mnoge neonacistike organizacije, plai i budi runa sjeanja i donosi strahove, a na tu zemlju, usprkos
25 26

Jacques Delors. Uenje blago u nama. Unesco, Educa. Zagreb, 1998., str. 137-138. Hartmut von Hentig. Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 7-9.

332

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

osudi takvih pojava i ponaanja od strane vodeih politiara, baca opet svjetlo starih vjerovanja o superiornosti jedne nacije i inferiornosti druge.27

Utjecaj televizije Autor knjige Humana kola smatra da televizija umnogome pridonosi stvaranju osjeaja mrnje i nesnoljivosti prema razliitima i onima s potekoama i posebnim potrebama. Televizija otuuje ljude, namee im neke stavove koje nisu stekli u obitelji, mijenja odnos izmeu graana i javnosti, odnos izmeu primarnoga i sekundarnog iskustva, izmeu vlastitih opaanja i umjetno izazvane stvarnosti, mijenja odnos izmeu predodbi i djelovanja, tvrdi Von Hentig. Mladi se esto poistovjeuju s likovima iz lmova, postaju druge osobe i osuuju svoj nain ivota, koji je, prema njihovom miljenju, prazan i bezvrijedan u odnosu na dogaaje i ivot kakav prikazuje televizija. Stoga je zadaa nastave: izbor i izotravanje opaanja, razumijevanje preko usporedbe, razlika i razliitosti, meusobnog priopavanja, spoznaja preko poretka i predodbi. Sve to treba obrazloiti, vrednovati, nauiti uenike da djeluju individualno, ali i u suradnji s drugima, da preuzmu odgovornost za svoje postupke, da steknu povjerenje u sebe i svoje vrijednosti, da cijene i vrednuju druge upravo zbog njihove razliite kulture, jezika, navika, tradicije. Djecu treba naviknuti da meusobno razgovaraju, da pronau svoj jezik za svoj doivljaj, da budu sretni to se razlikuju od druge djece i istiu nekim svojim posebnostima i da potuju ono to im je strano.28 Jedino tako mogu ostati zdravi i imati pouzdanje u sebe. esto je kola ta koja gui kreativnost djeteta, koja pokuava nametnuti, skupa s drutvom, tradicionalne standarde koji su odlika samo jednog naroda, jedne kulture, jedne zemlje, koja se, pak, s druge strane, kad je to potrebno, pokuava prikazati multikulturalnom. Djeca su danas otuena i trebaju druge za normalno ivljenje. To im televizija i kompjuteri ne mogu nadoknaditi. Naprotiv, mogu samo produbiti jaz koji je danas sve vidljiviji, u obitelji, koli i modernom drutvu. Sukladno tom iskustvu, danas se javljaju situacije kad neke kole objeruke prihvaaju raunala i uvode ih u rad s najmlaom djecom kako bi se uloga raunala demisticirala, kako bi se djeca upoznala s novim vidom kulture rada i pomoi u radu. Druge, pak, kole izbacuju raunala iz svojih prostorija i odgajaju djecu preko primarnih iskustava, preko stjecanja bogatog duhovnog i osjetilnog iskustva. Motorika djece moe se razvijati i na drugi nain. Dakle, to su dvije krajnosti kojima treba nai sredinu i organizirati kole primjerene vremenu u kojem se ivi. Rad s raunalom ne
27 28

Ibid., str. 15-21. Hartmut von Hentig. Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 27-31.

333

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

predstavlja negativnu pojavu, ali ta aktivnost mora slijediti naela dananje pedagogije za osnovne kole: cjelovitost / individualizacija / socijalno uenje kroz igru, koja je usmjerena otkrivanju i djelovanju. Raunalo doputa dodatnu pomo pri uenju djeci koja teko ue i prua im mnoge mogunosti za napredak, jer stroj nikad ne gubi strpljenje i u stanju je ponavljati istu vjebu nebrojeno puta. Takoer je dobro sredstvo za nastavnika i njegov rad.29 Dakle, kole i drutvo trebali bi se prilagoditi toj modernizaciji kola, jer je ona korisna i vrijedna ako se rabi na valjan i dopustiv nain, sukladno pedagokim normama. Osjeaj pripadnosti jednom narodu, jednoj tradiciji, kulturi jedne zemlji svijesti o njezinoj vrijednosti razvija se putem nastave povijesti i zemljopisa, putem gledanje televizije i praenja politikih zbivanja te putovanjima. Da bi se razvio osjeaj pripadnosti odreenoj zemlji i stvorio osjeaj odgovornosti prema njoj, bilo bi dobro usporeivati je s drugim zemljama i narodima, ali ne na nain da se druge gleda preko povijesti vlastitog naroda, preko vlastitih socijalnih i ekonomskih odnosa i vlastitih kulturolokih predrasuda, nego upravo suprotno. est je sluaj da ljudi zbog svojih bolnih sjeanja i tragine stvarnosti prema nekima osjeaju naklonost, dok prema drugima izraavaju neprijateljstvo, na radnome mjestu ili u koli.30

Ujedinjena Europa Danas se esto spominje ujedinjenje Europe, pri emu se uju reenice tipa da svaka nacija, pa ak i svaka regija treba zadrati svoju samosvijest, jer cilj je ouvanje raznolikosti u jedinstvu.31 Koliko je to mogue, pokazat e budunost. Istina je, naime, da sadanja situacija u Europi ne djeluje nimalo ohrabrujue i da useljenici, izbjeglice i drugi stranci nemaju ba jednake pozicije u drutvu kao domae stanovnitvo. Uvijek imaju nekakav status pomone skupine, iji predstavnici predstavljaju prijetnju ako se puno istiu u svom radu i pokazuju elju za napredovanjem. Takav je odnos i prema njihovoj djeci u kolama, bez obzira koliko se te zemlje trudile zanemariti tu injenicu. Naa je kultura dobrim dijelom pluralistika i sekularizirana, visoko vrednuje raznolikost i promjene, nalae toleranciju, ismijava rasizam, ako je kranska nalae i milosre: brigu za slabe, jadne i za strance, pie von Henting.32 Veina kolskih sustava u svijetu temelji se na potrebi drave, Crkve ili drutva za odgovornou i razumijevanju
29 30

Ibid., str. 48-50. Ibid., str. 52-60. 31 Ibid., str. 77-78. 32 Hartmut von Hentig. Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 82.

334

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

pojedinca prema zajednici. Sukladno tomu, potrebno je da ovjek posjeduje sposobnosti da moe razumjeti izgovoreno, napisano, smiljeno i drutveno korisno. Prirodna je potreba djece da se snalaze u svijetu kakav on jest.33 I Europa i Amerika, meutim, su tijekom povijest bile suoene s jednim veim problemom, a to je njihov imperijalni karakter, koji je doveo do ujedinjenja naroda potpuno razliitih kultura, vrijednosti, jezika, iji se suivot ini nespojivim. Stoga je dolo do potiskivanja tih kultura i stavljanja njihovih pripadnika u poloaj podinjenih naroda; njihove se potomke pak nastoji integrirati, to uzrokuje pobune unutar drutva, zajednica, a sve se to preslikava i na prilike u kolama. Mladim ljudima treba pomoi u njihovu razvoju, pruiti im jednake mogunosti i pritom potivati njihov izbor i razliitost njihovih stavova. ivotni problemi uenika trebaju biti razmotreni i u koli prije nego to se ponu rjeavati njihove potekoe u uenju, koje oni ne bi morali imati, jer je kola mjesto na kojem se provodi ivot i stjeu iskustva. alosna je istina da je kola danas za veinu djece u modernim zemljama, pa i onima u razvoju, jedino mjesto na kojem borave i provode svoje vrijeme. kola mora prihvatiti dijete kakvo ono jest, bilo da ima potekoa bilo da je naprednije od ostale djece. kola moe takvu djecu dalje obrazovati, otkrivati nove naine razvoja, otvoriti mogunost za identikaciju. Ona ne smije lomiti uenike, na silu ih mijenjati i prilagoavati postojeem sustavu. Svaki pojedinac je osoba, sa slobodnom voljom i sposobnostima, sa svojim potrebama i hrabrou da ide naprijed koristei se svojim talentima i sklonostima.34

Zakljuak Na kraju moemo zakljuiti da danas nije dostatno samo obrazovanje koje se ve dva stoljea, s manjim ili veim izmjenama, koristi da bi stvorilo svjesne graane i odgojilo ih u duhu demokracije i priznavanja ljudskih prava. Istina je da kola nije primjereno sredstvo za mijenjanje drutva, ali ona moe unaprijediti ono to je korisno i dobro u njemu. Osobi koja ima potekoa i stoga zahtijeva i posebnu skrb, bilo u koli, bilo u drutvu, moe se pomoi samo putem razliitih pristupa u uenju i ivljenju. Svakom djetetu treba pomoi razvijanjem i poticanjem njegovih talenata, otkrivanjem njegovih elja i mogunosti. To se postie pokretanjem razgovora i rasprava na redovnoj nastavi, razgovora o osjeajima, razmiljanjima, raspoloenjima uenika, njihovim potekoama. Potrebno je raditi na individualnom pristupu umjesto na cjelovitim planovima, zacrtanim nas33 34

Ibid., str. 182. Ibid., str. 177-189.

335

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

tavnim programima, potujui posebnosti i razlike te linost pojedinca. Razliiti su uzroci nejednakosti, a osnovna je razlika meu samim pojedincima.35 U osnovnim i srednjim kolama djecu treba upoznati s njihovom buduom ulogom u drutvu i s njihovom odgovornosti. Treba ih upozoriti da e jednog dana upravo oni biti ti koji e donositi odluke i djelovati u svojstvu svjesnih graana, ali ih, opet, ne treba plaiti da e se to dogoditi upravo u ovom trenutku. Da bi djeca bila kadra suoiti se s izazovima budunosti, potrebno ih je obrazovati i na intelektualnom i na moralnom planu. Nastavnim procesima, djecu treba upuivati u demokratski ivot, stvarati iskrenu demokraciju, nauiti ih da sluaju i potuju druge i njihovo miljenje. Taj proces je, dakako, dug i mukotrpan, ali, primjenjujemo li navedene postupke, prikladne djetetovu uzrastu, svakodnevno, rezultat nee izostati.36 Vjerujem da e i Bosna i Hercegovina uspjeti postii da pripadnici svih njezinih naroda budu prisutni u kolama, sa svojim posebnostima i bogatstvom svoje kulture i tradicije. Kao to smo vidjeli iz svih navedenih primjera, ta je zamisao izvodiva samo ako ljudi jedni druge vide kao ravnopravne sugovornike i lanove odreene zajednice, ali istog drutva i zemlje. Veliku ulogu, pritom, imaju roditelji, uitelji i samo okruenje u kojemu pojedinci ive. Jer, nema inkluzije u kolama ako ona ne postoji u drutvu i u svijesti pojedinca.

35 36

Hartmut von Hentig. Humana kola. Educa. Zagreb, 1997., str. 215-219. Alain Mougniotte. Odgajati za demokraciju. Educa. Zagreb, 1995., str. 20-21.

336

S. unjara: Odnos prema djeci s ...

k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

UDC 316.62:376.1(049.3) Professional article Accepted: 3. 09. 2008. Conrmed: 25. 11. 2008. ATTITUDES TOWARDS CHILDREN WITH SPECIAL NEEDS S. UNJARA, Sarajevo, BIH k. vjesn. 57 (2008.), 3-4

Sammary: In this essay I have researched the history of special education in the USA, Germany and Bosnia and Herzegovina. I have found out some interesting facts about the position of children with special needs. As it is already known, segregation was very much present in the past centuries. Attitude towards children with special needs was inhumane. They were treated very badly and were mostly kept isolated from the normal children. But, the USA and Europe were imperialistic countries and many people from colonized countries came to the USA and Europe. Unity of people with completely different cultures, languages, religions etc. was impossible, but recommended. Thus, these people needed to be integrated in new societies and they were subordinated. Their children became children with special needs, even though they were in good mental and physical shape. Nevertheless they were different and needed to be hidden or educated in isolated environments. Situation in my country was not so good either. Examples that I have found out proved that relations towards children with special needs were deprived of human dignity. Those children were ignored and neglected. They did not go to schools. There were no special schools for such children until the previous century. Today, schools are those that can change traditional attitudes and improve the position of children who differ from majority by their colour, religion, etc. Children should learn about democracy and human behaviour during their lessons, but also in their families. They need to change the prejudices and backwardness. They should learn, listen and promote democratic aspects of human life. We need to educate free citizens. Inclusion of those children in schools is not possible if inclusion does not exist in society and in the conscience of every individual. Key words: segregation, children with difculties, equal opportunities, inclusion, democracy, education for all

337