Univerzitet u Bihaću

Pedagoški Fakultet

Engleski jezik i književnost

ODNOSI IZMEĐU ŠKOTSKE I ENGLESKE :

NEKAD I DANAS

Student : Edna Tričić

Decembar, 2015
SADRŽAJ

Uvod……………………………………………………………………………1

Rani početak odnosa između Škotske i Engleske………………………………2

Učestali ratovi…………………………………………………………………..3

Tri škotska junaka………………………………………………………………4

Nastanak Velike Britanije………………………………………………………5

Škotska i Engleska danas……………………………………………………….6

Zaključak………………………………………………………………………..7
UVOD

Jedne prilike škotski glumac Sean Connery, u jednom od intervjua koji je dao još
2007.godine, izjavio je : „Vjerujem kako će Škotska izboriti svoju neovisnost prije no što
umrem“ te je dodao kako smatra da je Škotska „samo korak od ostvarenja svog cilja o
neovisnosti i jednakosti.“ Međutim, nemiri i tenzije između Škotske i Engleske traju već
stoljećima, pa tako i danas. Da li postoji idealno rješenje ne samo za Škotsku, već i za
Englesku? Škotska ima cilj - potpunu neovisnost, i ne želi stati.
RANI POČETAK ODNOSA IZMEĐU ŠKOTSKE I ENLESKE

Priča o odnosu Engleske i Škotske počinje još krajem 13. stoljeća. Škotskom kralju
Aleksandru III umire sve troje djece u razdoblju između 1281. i 1284. godine. Sam kralj
odlazi s ovog svijeta 1286. i prijestolje ostavlja u nasljeđe svojoj trogodišnjoj unuci Margaret,
rođenoj u braku između njegove istoimene pokojne kćeri i norveškog kralja Erica II. Iste te
godine sklopljen je ugovor u Birghamu prema kojem je Edward, sin tadašnjeg engleskog
kralja Edwarda I, trebao oženiti Margaret, ali je Škotska i dalje trebala biti slobodnom
zemljom. Međutim, Margaret, koja se u trenutku proglašenja nalazila u zemlji svog oca,
Norveškoj, odlazi 1290. godine u Škotsku, ali putem pobolijeva i umire. Kako joj je u tom
trenutku samo sedam godina, za sobom ne ostavlja nasljednike i dovodi zemlju u ozbiljnu
nasljedničku krizu. Javilo se čak četrnaest pretendenata na prijestolje, međutim, glavna borba
vodila se između Johna Baliola i Roberta the Brucea. Uvidjevši da sami, zbog unutarnje
nesloge, nikako ne mogu postići dogovor, zatražili su pomoć u odluci Edwarda I. Edward,
poznat i po nadimku 'Longshanks' ( dugi udovi ) zbog svoje impozantne visine za ono doba,
međutim zauzvrat želi postati feudalnim gospodarem Škotske. Škoti na takvo nešto ne
pristaju, u konačnici odlučuju da će škotska kruna pripasti Edwardu sve dok se ne uspiju
dogovoriti. Tek 17. studenog 1292. Godine škotski plemići postižu dogovor i kraljem imenuju
Johna Baliola. Međutim, uvidjevši evidentnu slabost u škotskom političkom vrhu, Edward se i
dalje poziva na svoj autoritet nad Škotskom.Škoti sada uviđdaju da im voda dolazi do grla, no
zapravo je prekasno.

UČESTALI RATOVI

Edward iskorištava svoju moć, a kap koja Škotima prilijeva čašu je njegov poziv na
zajedničku bornu protiv engleskih neprijatelja, Francuza. Umjesto prihvaćanja Edwardovog
poziva, Škotska sklapa savezništvo s Francuskom koje će potrajati stoljećima. Edward na to
uzvraća napadom na škotski grad Berwick 1296.godine, i tako počinje rat između dvije
susjedne zemlje. Nakon bitke kod Dunbara, 27. travnja te iste godine, u kojoj Englezi nanose
težal poraz Škotima, Edward uzima tzv. Kamen Sudbine, simbol škotske vladavine i nosi ga u
Westminster, a Baliola zatvara u zloglasni Londonski Tower.

Škoti uzvraćaju pobunom koju predvodi karizmatični William Wallace. Brojčano moćnija
engleska vojska doživljava poraz od Škota u bici kod Starling Bridgea 11. rujna 1297. godine
kada Škote pobjeđuju u bici kod Falkrika nakon čega William Wallace pada u Edwardovo
zarobljeništvo, a 23. kolovoza 1305. biva pogubljen. Englezi tada ipak nisu uspjeli Škotima
zadati konačan udarac pa se sukobi nastavljaju.
TRI ŠKOTSKA JUNAKA

Teško da ćete išta uspjeti vidjeti u Škotskoj a da se ne susretnete s proslavljenim i opjevanim

imenima trojice junaka : William Wallace ( Braveheart ), Robert the Bruce i Bonnie Prince
Charles poznati su daleko izvan granica Škotske po svojim borbama za škotsku neovisnost
koje, doduše, nisu baš uvijek bile posve uspješne. Bitka na mostu kod Stirlinga, bitka kod
Bannockburna i ona kod Cullodena značajni su događaji u škotskoj povijesti a donijeli su
vječnu slavu trojici nacionalnih simbola....

Bonnie Prince Charlie - pravim imenom Charles Edward Stuart, jedan je od omiljenih
škotskih prinčeva. Ako ništa drugo, narod ga je volio i podržavao, unatoč njegovom
neuspješnom pokušaju da svog oca Jamesa vrati na britansko prijestolje i time na čelo
kraljevstva ponovo vrati katoličku lozu. Princ Charlie je već sa samo 25 godina krenuo u
bitku za britansko prijestolje, no to je rezultiralo neuspjehom. Potpomognut ratnicima iz
Škotskog visočja, Charlie je uspio osvojiti čak cijeli Edinburgh. U bici kod Cullodena 1746.
godine, pod velikim pritiskom engleske vojske, Charlie je nekom srećom izvukao živu glavu,
te biva prisiljen pobjeći u Francusku.

William Wallace - legendarni škotski odmetnik, nacionalni junak i vođa Škota u ratovima za
škotsku neovisnost. U bici kod Stralinga pokazuje izuzetnu hrabrost, te biva imenovan
glavnim zapovjednikom škotske vojske i čuvarem škotskog kraljevstva. Međutim, godinama
kasnije, Wallace je pronađen te pogubljen zbog izdaje u Londonu.

Robert the Bruce - nakon Williamovog pogubljenja, škotsko je plemstvo našlo novog vođu
bitke za neovisnost od kojega se očekivalo da nastavi stopama svoga prethodnika : odabir je
pao na Roberta the Brucea. Premda je bio prilično uporan u svojim nastojanjima da potjera
Engleze iz Škotske, Robert the Bruce uspio je zabilježiti tek podugački niz poraza. Međutim,
iscrpljivanje protivnika bila je jedna od taktika. Njegova značajna pobjeda jeste ona kod
Bannockburna, 1314. godine, osigurala je Škotskoj određenu vojnu samostalnost – barem na
neko vrijeme. Bruce je uspio i 'pokazati zube' napadima na sjevernu Englesku, došavši čak do
Yorka. Nakon Bannockburna, engleski kralj Edward II. morao je pristati na potpisivanje
Edinburškog primirja, koje je, ipak, bilo prilično kratkoga vijeka jer su se Englezi ponovno s
lakoćom vratili do Edinburgha čim je Robert the Bruce umro.
NASTANAK VELIKE BRITANIJE

Napeti, a često i krvavi odnosi između Engleske i Škotske traju, uz određene oscilacije, sve do
24. Ožujka 1603. Godine. Toga dana na svojoj samrtnoj postelji leži engleska kraljica
Elizabeta I, umirući kao djevica, bez direktnog potomka. Oči engleskog plemstva već su
uprte ka sjeveru, prema prvoj osobi u nasljednom redu, Jakov VI od Škotske. Dok se
posljednjim snagama održava na životu, Elizabeti savjetnici postavljaju pitanje pristaje li
potvrditi Jakova kao nasljednika svog prijestolja. Ona bez riječi lagano podiže desnu ruku u
znak što bi oni, bez traženja dodatne potvrde, shvatili kao pristanak. Elizabeta potom umire, a
Jakova već istoga dana proglašavaju engleskim kraljem, Jakovom I. Okrunjen je 5. travnja te
iste godine.

Tako je počelo razdoblje u kojem se Engleska i Škotska imale istog vladara, međutim, i dalje
su egzsitirale kao dvije neovisne države. Tek u srpnju 1707. godine, za vrijeme vladavine
kraljice Ane, donose se dva zakona o ujedinjenju kojima se Engleska i Škotska ujedinjavaju u
novu, zajedničku državu, Veliku Britaniju, s Anom na čelu. Priča je zapravo počela 1700.
godine kada umire jedino Anino dijete, William, vojvoda od Gloucestera. Anino prijestolje po
njenoj smrti treba naslijediti Anin otac, svrgnuti kralj Jakov II ili, pak, njegov sin, James
Francis Edward Stuart, obojica katolici. Međutim, kako bi se spriječio dolazak katolika na
prijestolje, donosi se Zakon o nasljedstvu, prema kojem engleska kruna treba pripasti
nasljednicima Sofie od Hannovera, unuke Jakova VI od Škotske, odnosno Jakova I od
Engleske. U donošenju tog zakona Englezi su u potpunosti ignorirali mišljenje Škota na što su
ovi odgovorili Zakonom o sigurnosti prema kojem, ukoliko kraljica Ana umre bez svog
potomstva, kruna odlazi u ruke nasljedniki po škotskoj liniji, s tim da to ne smije bitiista
osoba koja je naslijedila englesko prijestolje, osim ukoliko se udovolji političkim i
gospodarkim uvjetima.

Englezi, uvidjevši kuda priča vodi - ka škotskoj neovisnosti - 1705. godine donose Zakon o
strancima prema kojem se škotski podanici u Engleskoj trebaju proglasiti strancima i time
gube pravo na imovinu i politički važne položaje. Jedino što može spriječiti takav odnos jest -
ujedinjavanje s engleskom krunom. Učinili su to ponajviše u strahu da bi Škotska, ukoliko
ponovno izbori vlastitu apsolutnu neovinost, obnovila svoje savezništvo s Francuskom. Škoti,
dovedeni pred gotov čin, pristaju na Anine uvjete te u svom parlamentu donose Zakon o
ujedinjenju 16. siječnja 1707. godine. U Engleskoj se isti zakon donosi 6. ožujka te iste
godine, a već 1. svibnja proglašeno je ujedinjeno kraljevstvo koje od tada nosi naziv Velika
Britanija. Nešto manje od stotinu godina kasnije, 1. siječnja 1801. godine, za vrijeme
vladavine kralja Đure III, na snagu je stupio još jedan Zakon o ujedinjenju, ovaj put između
Veilke Britanije i Irske, čime je stvorena država koja i dan danas postoji - Ujedinjeno
Kraljevstvo. Naravno, i dalje na čelu s engleskim monarhom.
ŠKOTSKA I ENGLESKA DANAS

Škotska tako pada pod patronat Engleske gdje ostaje sve do današnjeg dana. Ipak, ideja o
neovisnosti uvijek tiho tinja da bi se prvi put ozbiljnije razbuktala pojavom Nacionalne
stranke Škotske, osnovane 1928. godine. Osnovao ju je odvjetnik John MacCormack iz
Glasgowa. 1930. Godine osniva se još jedna stranka koja ima za cilj promicanje škotske
nacionalne svijesti, tzv. Škotska stranka, u suštini pokret kojem je cilj bio osnovati škotski
parlament unutar Britanskog carstva. Te dvije političke snage djeluju i danas.
Trenutni predsjednik stranke, Alex Salmond, neposredno nakon objavljivanja pobjede, izjavio
je kako ovaj za mnoge neočekivani uspjeh njegove stranke predstavlja 'pobjedu za društvo i
naciju.'

ZAKLJUČAK

Unatoč činjenici da nisu jedini u aktuelnoj uniji, Engleska i Škotska predstavljaju kičmu
Ujedinjenog Kraljevstva. Danas, kada alternative itekako postoje, Škotska je spremnija no
ikad preuzeti natrag svoju neovisnost koju je imala još otkako su u ranom srednjem vijeku
Pikti i Škoti iz Irske shvatili da se moraju udružiti protiv zajedničkog neprijatelja. Vrijeme će
pokazati da li je Škotska stvarno spremna napokon poći putem o kojem je maštala dugo.
( » Ako ne uspiješ, pokušaj ponovno, ponovno i ponovno « - Robert the Bruce )
IZVORI / REFERENCE :

Kratka povijest Škotske - Peter N.Williams, Ph.D.

Historija Škotske - Neil Oliver, 2010
Škotska povijest
http://www.scotland.org/about-scotland/scottish-history/