Seminarski rad:

ZLATNA BULA BELE IV.

Kolegij: Hrvatska povijest srednjeg vijeka

Mentor: doc. dr. dc. Ivan Basić studenti: Tea Karoglan i Mihovil Dukić

Split, 2. ljetni semestar 2019/2020

SADRŽAJ:

1. Sažetak………………………………………………………………………………………3

2. Uvod…………………………………………………………………………………………3

3. Bela IV. i Mongoli…………………………………………………………………………..4

4. Zlatna bula 1242……………………………………………………………………………..5

5. Zaključak………………………………………………………………………………….…7

2
1. SAŽETAK

Zlatna bula je kraljevski dokument kojeg je izdao hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Arpadović u
Virovitici godine 1242. Ona daje povlastice i titulu slobodnog kraljevskog grada naselju
Gradec. Građani su imali administrativnu autonomiju, bili su izravno podređeni kralju, imali
su mnoge pogodnosti ali su morali plaćati kralju porez i davati vojnu službu. Kralj se za to
odlučio nakon tatarskih probala na ugarsko kraljevstvo kad je bježao na dalmatinsku obalu u
njene dobro utvrđene i obranjene gradove. Nakon prestanka opasnosti vraća se u kraljevstvo i
gradi fortifikacije po uzoru na Dalmaciju.

2. UVOD

U ovom seminaru obrađuje se tema Zlatne bule Bele IV. Pokušat ćemo kroz poglavlja
prikazati na što bolji način koje su sve prilike dovele do odluke hrvatsko-ugarskog kralja da
iznese taj pravni dokument i što taj dokument znači i koje povlastice i obveze nosi sa sobom.

3
3. BELA IV. I MONGOLI

Bela IV. (1206-1270) Je bio hrvatsko-ugarski kralj, sin kralja Andrije II. Sa 29 godina dolazi
na prijestolje, kruni se u Stolnom Biogradu.1 Njegov brat je bio herceg Koloman koji je umro
u bitci na rijeci Šaju 1241.2 Bela vlada u doba Mongolskih provala u Europu

„U prostranoj Aziji življahu od davnih vremena na sjeveru Kineskog carstva divlji Mongoli,
podijeljeni u više plemena. Bijahu goropadniji i krvoločniji od istih Avara (obara). Za
vladanja ugarsko-hrvatskoga kralja Andrije sjedini Temudžin sva mongolska plemena u jednu
golemu državu (1207). Kad je naime jednom skupio mnoge Mongole na izvoru rijeke Amura,
ustade neki stari žrec (poganski svećenik) i navijesti Mongolima, da je njihov bog darovao
Temudžinu čitavu zemlju, i da će se on zato odsad zvati Džingis-kan, tj. veliki gospodar.“3
Temudžina nasljeđuje Ogotaj, koji do kraja osvaja Kinu te šalje svog sina Batu-kana s pola
milijuna ljudi na Europu.

Toma Arhiđakon ovako opisuje Mongole: „ Ti su ljudi maleni, ali prsa su im široka. Spodova
njihova je grozna; golobrado lice i plosnato, nos trup, a male oči razdaleko jedno od drugoga.
Odijelo im je neprodirno, a sastavljeno je od složene kože i nalikuje ljuskama. Kacige su im
od kože ili od željeza. Oružje im je zavinuta sablja, tulac, luk i strelica s oštricom od željeza
ili kosti koja je za četiri puta duža od naše… Sa sobom vuku velik broj zarobljenika, osobito
oružanih Kumana. Silom ih gone u bitku i ubijaju ih čim vide da slijepo ne srću u boj.
Mongoli sami ne idu rado u boj. Ako pak koji od njih pogine, oni ga pokopaju na onom
mjestu, tako da mu se grob ne pozna izvana.“

Mongoli dolaze do hrvatsko-ugarskog kraljevstva, prodiru na sjever dok kralj Bela IV. Bježi u
dalmatinske gradove. Dalmatinski gradovi su tada bili dobro utvrđeni i imali razvijen sustav
obrane, no ipak on iz gradova dalje bježi na otoke.4 Mongoli ga proganjaju i prate sve dok s
Dalekog Istoka ne dođe vijest o smrti velikoga kana Ogotaja, te se cijela vojska povlači nazad
u svoju domovinu, a pri povratku pustoše Bosnu, Srbiju i južnu Rusiju. Kada su se Mongoli
povukli Bela IV. Se vraća u opustošeno kraljevstvo kojim sada vlada i kuga, te potaknut
onime što je vidio u Dalmaciji, odlučuje jačati svoje gradove utvrdama.5

1
Klaić, Vjekoslav, Povijest Hrvata 1, Nakladni zavod Matice Hrvatske. Zagreb, 1981. 243
2
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6677
3
Klaić, Vjekoslav, Povijest Hrvata 1, Nakladni zavod Matice Hrvatske. Zagreb, 1981. 247
4
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6677
5
Klaić, Vjekoslav, Povijest Hrvata 1, Nakladni zavod Matice Hrvatske. Zagreb, 1981. 256-257

4
4. ZLATNA BULA 1242.

Zlatna bula iz 1242. je kraljevski dokument kojeg je izdao hrvatsko-ugarski kralj Bela IV
Arpadović dana 16. studenoga u Virovitici. Nakon tatarskih provala Bela shvaća važnost
utvrđenih gradova i centraliziranih gradskih općina te potiče njihovu gradnju. Tako on počinje
osnivati nova gradska središta te u njih naseljavati strance, na taj način se razvila slobodna
gradska općina Gradec kod Zagreba. Bela IV. je odlučio naselju Gradec, koje se nalazilo na
brijegu istog imena, dati titulu slobodnog kraljevskog grada te ga okružiti čvrstim zidinama i
kulama i naseliti strancima. To je sve zabilježeno u Zlatnoj buli izdanoj u Virovitici 16.
studenoga 1242. gdje su se okupili kralj i njegovi savjetnici i mnogi velikaši i osnovali
slobodni kraljevski grad Gradec te njegovim stanovnicima odredili mnoge povlastice.

Kralj je dao građanima Gradeca rok od pet godina da oni sagrade zidine, utvrde grad, sagrade
zgrade za svoje domove i nasele. Nakon što tih pet godina prođe (a to bi bila godina 1247.)
građani kralju moraju početi plaćati porez i izvršavati svoje obveze prema njemu.6

Neke od odredbi Zlatne bule su:7

1. Građani i njihovi podanici iz okolnih sela imaju svoga vlastitog gradskog suca, a ako je
sudac sumnjiv smiju se sazvati starješine grada da obave sučev posao, ako jedna stranka
prizove kralja, jedino sudac može doći pred njega.

2. Građani slobodno biraju svoga suca, mogu ga i mijenjati u bilo koje vrijeme uz uvjet da ga
predstave kralju i dobiju njegovu potvrdu.

3. Ako tko na samrti nema potomaka, svojim imanjem može raspolagati kako želi.

4. Ako građanin na samrti nema potomaka a ni oporuke, dvije trećine njegova imanja idu
crkvi a jedna trećina gradskoj općini.

5. Gradski sajam neka bude dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom.

6. Grad je obavezan služiti kralja kad ide ratovati u primorke krajeve, u Korušku ili Austriju,
mora mu ustupiti vojnike i vojničko oružje, a u slučaju da kralj tim putem bude prolazio
moraju mu dati 12 volova, 1000 hljebova kruha, 4 barila vina…

6
Margetić, Lujo, Uzori i izvori Zlatne bule za zagrebački Gradec. Zagreb 2000 10-20
7
Klaić, Vjekoslav, Povijest Hrvata 1, Nakladni zavod Matice Hrvatske. Zagreb, 1981. 257

5
Iz ovih odredbi možemo primijetiti kako su građani Gradeca imali jaku autonomiju ali uz
određene obveze koje su morali obavljati. Grad je dobio jaku administrativno-upravnu
autonomiju te slobodno pravo izbora gradskog suca. Građani su imali pravo slobodnim
raspolaganjem svoje imovine oporukama, a u slučaju da nemaju potomke imanje bi se dijelilo
na crkvu i gradsku općinu.

Sajmovi koji su se održavali ponedjeljkom i petkom su imali znatan utjecaj na gospodarski

razvoj grada Gradeca. Također je Bela godine 1256. dopustio Gradecu održavanje takozvanog
Markova sajma. Markov sajam se održavao samo jednom godišnje a trajao je osam dana prije
i osam dana poslije blagdana sv. Marka Evanđelista. Znatno je potakao razvoj gospodarstva
grada Gradeca i trgovine pogotovo zato što su svi trgovci, i domaći i strani, bili oslobođeni
plaćanja poreza.

Da bi ove povlastice građani mogli održati morali su kralju služiti prilikom ratovanja,
odnosno morali su mu dati deset naoružanih vojnika te ugostiti njega, hercega Slavonije i
bana prilikom dolaska u grad. Jedna od najtežih obaveza građenja bila je gradnja zidina
odnosno utvrđivanje grada Gradeca na svoj vlastiti trošak.

Godine 1266. kralj Bela IV. potvrđuje građanima Gradeca sve odredbe Zlatne bule te ih
oslobađa vojne obveze i drugih davanja zbog velikog troška gradnje gradskih zidina, ali ih
obvezuje na plaćanje godišnjeg danka hercegu Slavonije, njegovom sinu Beli, od 1261-1269 u
iznosu od četrdeset maraka.8

Iste povlastice kao što je Gradec dobio 1242. dobili su i građani grada Varaždina i Samobora.9

8
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=67295

9
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=67295

6
ZAKLJUČAK

Kralj Bela IV. je svojim reformama i bulama znatno potakao razvoj hrvatsko-ugarskog
kraljevstva. Došlo je do povećane urbanizacije, razvoja trgovine, gospodarstva, a ujedno je
bila manja opasnost od neprijatelja pošto su se gradile jake i velike zidine koje su branile
građane, a vojska hrvatsko-ugarskog kraljevstva je također bila bolje opremljena zato što su
građani imali obvezni vojni rok i morali su slati svoje vojnike i oružje u slučaju ratovanja na
određenim područjima kraljevstva.