1

1.UVOD
Nakon to je postignut dogovor ugarskog kralja Kolomana i 12 hrvatskih najodlinijih
plemia, 1102. je potpisana Pacta Conventa. Njome je hrvatsko plemstvo zadralo svoje
posjede, a Ugarska i tadanja Hrvatska uli su u savez koji je bio povezan samo osobom
vladara. Nakon sklapanja tzv. personalne unije, Koloman je poao u Biograd gdje se okrunio
za kralja Hrvatske i Ugarske. Grga Novak je iznio tezu da se on tada okrunio i za kralja
Dalmacije, meutim N. Klai je dokazala da se to dogodilo 1105.godine, u svakom sluaju
Kolomanu je bilo u interesu da pod svoju vlast stavi i primorske gradove koji su bili pod
vlau Venecije i duda Vitalia Michielia. Tako je, pie Toma Arhiakon Koloman doao pod
zidine Splita traei od graana da mu se pokore.















2

2.PRIVILEGIJ KRALJA KOLOMANA SPLITU
Meutim se Spliani odluie boriti, jer nisu poznavali novu silu koja im je prijetila i jer nisu
znali hoe li grad opljakati ili zapaliti. Tada se kralj i njegovi velikodostojnici naoe
uvrijeeni i smatrajui da su nekako od Spliana prezreni, poee da se teko prijete
graanima, pa utaborivi se nedaleko grada, stanu pustoiti polja i pljakati. I tako se dogodi,
da su Spliani, ogoreni, odluili da e radije podnijeti pogibelji i teti nego primiti jaram
ugarski.
1
Naknadno su Spliani saznali da je Koloman i njegov narod odgojen u kranskoj
vjeri i da namjerava sa Splianima i gradom dobro postupati, ako se pokore. Poto je bila
sazvana gradska skuptina, na osnovu njenog zakljuka poslali su Kolomanu nadbiskupa
Kresencija da iznese kralju zakljuak sa skuptine i da zatrai mir. Koloman je priznao sve
zakljuke i molbe graana Splita, te se obvezao da e ih sve ispotovati, sutradan je sveano
uao u grad gdje je doekan s velikim poastima. I ostalim dalmatinskim gradovima kao i
Splitu je udijelio privilegij slobodnog kraljevskog grada. Sauvan je samo Trogirski privilegij,
a onaj Splitski nije ni u originalu ni u prijepisu, ali se sa sigurnou moe kazati da je on
istovjetan onom Trogirskome i da je na njemu poivala itava srednjovjekovna autonomnost
Splita. Moe se rei da je: Ovakav privilegij osiguravao Splianima punu slobodu u upravi
njihova grada koji je, uz priznavanje vrhovne vlasti kralja Kolomana, ostao i dalje jedna mala
slobodna komuna. Kralj ih je ovim privilegijem: 1)oslobaao danka to su ga od 882.godine
plaali hrvatskom vladaru, a prije njega bizantskom strategu za mirno uivanje svojih posjeda
izvan gradskih bedema na hrvatskom teritoriju; 2)priznavao punu autonomiju time to im je
garantirao da mogu slobodno birati sebi za kneza koga hoe i obeavao zakletvom da e
onoga koga oni izaberu potvrditi; 3)davao punu slobodu pravosua prepustivi im sasvim i
punu slobodu da stvaraju zakone koje oni hoe; 4)obeanjem da nee dozvoliti da se bez
njihove privole nastani u njihovom gradu koji Ugrin ili koji drugi stranac, kralj im je
dozvoljavao slobodu u tom pogledu; 5)on ih je nadalje oslobaao zalaznine tj. kralja odnosno
njegove velikae Spliani nisu morali primati u svoj grad i ugostiti; 6)naposljetku im je kralj
priznavao punu slobodu da se, ako hoe, i isele iz grada, to je znailo da su slobodni ljudi.
Jedino to je kralj traio za sebe bilo je: 1)priznavanje svoje kraljevske vlasti i 2)dvije treine
od prihoda gradske luke.
2
Treba istaknuti da prof.Tomislav Raukar smatra da je neupitno
posrednitvo nadbiskupsa Kresencija izmeu kralja i Spliana, ali ne i Tomina tvrdnja kako je
Koloman pristao na sve uvjete i zahtjeve Spliana. Nakon smrti nadbiskupa Kresencija za

1
Grga Novak, Povijest Splita, Knjievni krug, Split; 1978. Str.86
2
Grga Novak, Povijest Splita, Knjievni krug, Split; 1978. Str.88

3

nadbiskupa je izabran Manases, sveenik na Kolomanovu dvoru. Ovime se htjelo stei
odreene povlastice za Split, meutim dogodilo se suprotno jer je Manases bio prijatelj s
nekim maarskim velikaima, ponajvie sa zapovjednikom maarske posade u sjeveoistonoj
kuli Dioklecijanove palae. On je imao namjeru zajedno s nadbiskupom Manasesom zauzeti
Split i opljakati ga. Taj su plan Spliani otkrili, pa je pokuaj osvajanja propao, a Manases je
pobjegao iz grada. Vano je istaknuti da je Split imao autonomije danu od Kolomana, ali je
neprestano prijetila opasnost da Split preotme neki velika, stoga su Spliani zahtijevali od
svakog novog kralja da im potvrdi privilegij koji im je Koloman dao.


3.ARPADOVII GUBE SPLIT
Izmeu Bizanta i Kolomana 1105.godine dolazi do naruavanja dobrih odnosa, stoga je
Venecija dobila doputenje Bizanta i cara Aleksija za napad na Dalmaciju. Dud Ordelafo je s
velikom flotom zauzeo Zadar i Boigrad, nakon nekoliko godina i ibenik, dok su se Split i
Trogir predali bez borbe. Tako Split 1116.godine nakon samo deset godina to je bio pod
Arpadoviima, potpadne pod vlast Mleana. Sada su ne samo gradovi bizantske Dalmacije
nego i dva isto hrvatske grada Biograd i ibenik potpala pod njihovu vlast.


4.SPLIT PONOVO POD UGARSKO-HRVATSKIM KRALJEM
Kralj Stjepan i njegovi velikai nisu htjeli prepustiti dudu dalmatinske i hrvatske gradove.
Kraljeva vojska pone navaljivati 1117. na dalmatinske gradove. Dud Ordelafo Faledro
pohita i opet osobno s vojskom i mornaricom u Dalmaciju, ali je u ovom ratu njegova vojska
potuena, a on sam pade u boju. Uza svu pobjedu nije Stjepan uspio osvojiti dalmatinske
gradove. Ali kad je dud Dominik Michieli 1122. poao na istok u Svetu Zemlju da tamo
osigura mletake interese, zauze kralj Stjepan dalmatinske gradove osim Zadra (1124.god)
koji mu se izgleda dobrovoljno predao. On je 1124. obnovio Trogiranima i Splianima
Kolomanov privilegij.
3
Meutim nakon to se 1125. dud Dominik Michieli vraao s istoka,

3
Grga Novak, Povijest Splita, Knjievni krug, Split; 1978. Str.94
4

osvojio je Split i Trogir, a Biograd je dao do temelja razoriti. Tako je Split opet doao pod
vlast Venecije. Nakon smrti kralja Stjepana, na ugarsko-hrvatsko prijestolje je doao Bela II.
Slijepi, on je uspio povratiti gradove Split i Trogir (o.1133.) kojima je potvrdio Kolomanov
privilegij. S obzirom kako je on stekao i Bosnu, postalo je i splitsko zalee mnogo vee.
Nasljednik Bele II. bio je Gejza II., a 1141. potvrdio je Splianima stare privilegije.


5.SPLIT PONOVO U BIZANTSKOJ VLASTI
(1164-1180.)
Nakon stupanja na bizantsko prijestolje cara Manuela Komnena, odluio je vratiti pod svoju
vlast sve nekadanje pokrajine Rimskog carstva, dakle i Hrvatsku i Dalmaciju. Car Manuel
zadao je mnogo muka Gejzi II., a poslije i njegovu sinu Stjepanu III. On je nakon kratkog rata
s Manuelom morao ustupiti Srijem, Belu svog brata je morao poslati u Carigrad, te predati
Dalmaciju. Stjepan III. poslao je svog brata u Carigrad, ali Manuelu nije htio Belinu batinu,
tj. zemlje. Nato je car poslao svog vojvodu Ivana Duku na zapad, u Bosnu, Hrvatsku, Duklju i
Dalmaciju. Bez puno muke osvoji Duka Ostrtovicu, Skradin, Trogir, Split, te Neretvu, Duklju
i gradove Dubrovnik i Kotor. Tako je on vratio dalmatinske gradove pod vlast Bizantskog
carstva, a jedino je Zadar ostao pod Mletakom upravom. Glavni grad novoosvojenih
sjevernih krajeva postade Split, u kojem je stolovao carski namjesnik Nikifor Kolufa.

5.1 BORBA SPLITA S VOJVODOM RELJOM
Kralj Stjepan III. u savezu s Venecijom i ohrabren raspoloenjem naroda poslao je u Hrvatsku
nekog vojvodu Relju da okupi nezadovoljnike. On je okupio hrvatske upane pa je carski
namjesnik Nikefor Kalufa osjetio da treba sprijeiti njegov daljnji rad samo da on ne pridobije
Hrvatsku i Dalmaciju na svoju stranu. Dolo je do sukoba Nikefora i Relje u kojoj je
pobijedio Relja, a Nikefor je bio zarobljen. Uto se odmetnu od carstva cijela Hrvatska, a
izgleda i neki dalmatinski gradovi osim Splita. Uzalud je Relja kuao Spliane nagovoriti da
se odmetnu od cara, oni mu ostadoe vjerni.
4
Ali se Spliani kako propovijeda arhiakon
Toma nisu eljeli predati. Relja tada napadne grad, te je s konjanikim etama dolazio pod

4
Grga Novak, Povijest Splita, Knjievni krug, Split; 1978. Str.98
5

gradske bedeme. Spliani u poetku nisu imali ni snage ni volje da stanu u boj s Reljom, no
kad je ovaj odbio ponueni mir, Spliani izau iz gradskih bedema i pobijede Relju u bitci, a
sam Relja pritom pogine. to se tie neprijatelja samog grad iz ovog perioda, tu svakako
spada Klis, te posebice Omi. Klis je dominirao prolazom iz samog Splita u unutranjost
Dalmacije i prema Bosni. S obzirom da je Klis bio pod hrvatsko-ugarskom vlau, a Split
bizantskom, Kliki upan Saracen osjeao je dunost napadati Spliane. No usred slabljenja
trgovinske aktivnosti i djelatnosti dogovoren je mir izmeu Klisa i Splita 1171.godine.
Spliani su plaali Klianima odreenu naknadu za nesmetan prolaz, dok su Kliani prestali
pustoiti splitska polja.


6.SPLIT PONOVO U HRVATSKO-UGARSKOJ DRAVI
Nakon smrti bizantskog cara Manuela, kralj Bela III. koji je odgajan na njegovom dvoru,
odmah je po dolasku na prijestolje kao glavni cilj sebi zadao vraanje Hrvatske i Dalmacije
pod zajedniku krunu. On 1180. Posla vojsku i osvoji Hrvatsku, Dalmaciju ak i Zadar koji se
odmetnuo od Venecije. Bela III. nije htio priznati Splitu stare privilegije jer su Spliani htjeli
sami birati svog nadbiskupa, dok je Bela III. elio nametnuti svog kandidata. Spliani se stoga
potue papi Aleksandru III. koji je stao na njihovu stranu i nakon to je Bela III. primio
papino pismo, udovoljio je zahtjevima Spliana, pa su oni izabrali za nadbiskupa nekog
Maara Petra. U ponovo steenoj Dalmaciji i Hrvatskoj nije vie bio Split grad stolovanja
kraljevskog namjesnika, ve su opet gradovi imali svoju punu autonomiju. Izvrnu vlast u
Dalmaciji su imali gubernatori, a u Hrvatskoj je to bio ban. U ovo je vrijeme gubernator za
Dalmaciju bio Kalan, biskup iz Peuha, a naslijedio ga je Belin sin Emerik. Treba istaknuti
kako je 2.pol. 12.st doba prosperiteta Splita kroz razvijenu trgovinu i morsku djelatnost. Od
gradova s kojim su Spliani razvijali trgovinu istie se Piza. S obzirom da su oba grada bila
smjetena na Jadranskom moru, to je dodatno olakavalo trgovaku razmjenu pa je 1169.
sklopljen ugovor izmeu ova dva grada koji nije sauvan, ali znamo za njega da je postojao iz
dubrovako-pizanskog ugovora. Osim ovoga Spliani su potpisali i ugovor sa Piranom (Istra)
1192. i neto kasnije s talijanskim gradom Firmom. Ovako su Spliani imali saveznika u
Tirenskom moru i na obje obale Jadranskog mora, pa je ovo doba procvata, no uskoro e se
pokazati kako su Splianima glavna briga bili susjedni gradovi koji e mu nastojati uzeti
primat.
6

7.KRIARI U SPLITU
Nasljednik Bele III. njegov sin Andrija II. odluio se na kriarski rat tj. ekspediciju u Svetu
Zemlju. S obzirom da je morem najidealniji put, a kako nije imao vlastite flote odluio je
pozajmiti brodovlje od Venecije, a zauzvrat se u njezinu korist odrekao prava na Zadar. Kao
mjesto ukrcaja odabrao je Split. Toma pie da je su s obzirom na brojnost vojske i pratnje,
grad i okolica bili prenapueni ljudima, hranom i stokom. Andrija II. doao je u Split 1217.
godine, a Spliani su mu priredili velianstveni doek, dok je u crkvi Sv. Dujma odrana
sveana misa. Ovaj boravak kralja Andrije II. kotao je Spliane mnogo novca, pa je nakon
kraljeva odlaska svaki graanin trebao dati svoj doprinos obnovi gradske blagajne. Inae sam
kralj je upitao graane to ele zauzvrat, na to su oni odgovorili nita, a kralj im je ak nudio
i utvrdu Klis kako bi Spliani mogli neometano trgovati sa unutranjosti. No oni su i ovo
odbili jedino su kanonici uspjeli isprositi od kralja zemljite koje je opasivalo zid antike
Salone.


8.RATOVI SPLIANA PROTIV KAIA
Poetkom 13.st Kaii svojim laama pljakaju ak u Istri, a suvereni su vladari Jadrana od
Omia do Kotora, ne birajui sredstva pljakaju mletake lae i lae sa sjevernih otoka i
Kvarnera. Stanovnici otoka Braa i Hvara obratili su se i kralju Andriji II. za pomo, na to je
kralj zaprijetio Malduhu, knezu Kaia otrom kaznom. Ali kad su Kaii opljakali i neke
kriarske lae koje su bile namijenjene Svetoj Zemlji, zamoli papa Honorije III. gradove Split
i Dubrovnik da Kaiima stanu u kraj. No unato papinim nastojanjima Omiani nisu
poputali u svojim nasrtajima, tek 1226. su se Omiani izmirili sa papom preko splitskog
nadbiskupa Guncela. Oni su Guncelu obeali da e se ostaviti gusarske aktivnosti i pljake da
bi mogli stei milost rimske crkve, inae su u ovim pohodima Omiana najvie stradala
splitska polja, a koliko je situacija bila ozbiljna svjedoi i dolazak papinog legata Akoncija
koji je trebao organizirati vei vojni pohod kako bi obuzdao drske gusarske napade.


7

9.SPLIT KAO KOMUNA ZA UPRAVE POTESTATA
GARGANA DE ARSCINDISA
U razdoblju od 1226. do 1239. Izmijenilo se vie knezova Splita, no ni Domald, ni Vian, ni
Petar, ni Grgur nisu se due zadrali na toj poziciji. Kako pie Toma arhiakon u to vrijeme:
Cijeli grad bio je u najgorem stanju, jer je tolika bila nesloga, da skoro nije ostao nitko, koji
se nije borio za jednu ili drugu stranku. Tada zapoee roditelji da se boje za svoje sinove, za
svoj posjed, pa i za svoj ivot. Svi bijahu tako skloni zloinu, da se inilo da prijeti opa
propast graana.
5
Stoga su se u Splitu pojavile struje koje su htjele na mjesto kneza dovesti
jednog Latina, toj je ideji bio sklon i sam Toma koji je o tome govorio i kleru i narodu, ali
franjevci koji su ba u to vrijeme poeli u Splitu i okolici osnivati svoje samostane. Ta je ideja
prevladala pa je na gradskoj skuptini odlueno da se potestat izabere iz grada Ankone.
Izabrana su dvojica graana s ciljem odlaska u Ankonu i pronalaska najprikladnijeg za kneza.
Bili su to arhiakon Toma i vlastelin Miha. Oni su tamo na poticaj nekih velikaa Ankone
izabrali Gargana de Arscindisa. Garganus je zajedno sa svojom pratnjom doao 15.oujka
1239. laom u Split, a tri dana kasnije je na velikoj skuptini uz prisutnost graana, plemia i
puana. Novi potestat je poloio zakletvu da e uvati i braniti Spliane, a graani se zaklee
na vjernost i poslunost. Nakon preuzimanja nove dunosti organizira on cijelu
administraciju, postavi suce, pisare, te popravi stanje gradske blagajne. Doe do pomirenja
izmeu nekih posvaanih obitelji i porodica, a u gradu zavlada mir i blagostanje. Splitom je
dotad upravljao knez, ali se elni ovjek grada od Gragana poinje zvati potestat, u
slobodnom dananjem prijevodu gradonaelnik. Garganus je sastavio i uredio Splitski
kapitularij, a u njega su uli svi dotadanji obiajni zakoni, ali je dodano i mnotvo novih
zakona. On je tri godine zaredom biran za splitskog potestata, a Spliani su stalno poveavali
plau i bili su jako zadovljni njegovim radom. U njegovo doba spada i savez prijateljstva
izmeu Splita i Trogira koji je potpisan na deset godina.





5
Grga Novak, Povijest Splita, Knjievni krug, Split; 1978. Str.133
8

9.1 RAT SPLIANA S OMIANIMA
Omiani su u svom posjedu drali dva najvea otoka na splitskom podruju; Bra i Hvar. Iako
su se neko vrijeme bili primirili, neke njihove ete su se ponovo poele baviti gusarenjem i
pljakom. S obzirom da su oni ve ranije bili napali i neke lae iz Ankone, potestat Garganus
je odluio prekinuti tu njihovu podmuklu djelatnost i jednom za svagda rijeiti problem
Omikog gusarstva. Zato on odlui povesti rat protiv njih, ali splitski prvaci nisu bili za rat,
naime smatrali su da je to opasan pothvat na temelju prijanjih iskustava. Garganus donese
vrstu odluku i naorua sve splitske lae i s 1200 vojnika krene na Bra. Bra im se pokori i
preda im svu stoku i blaga koja su bila u posjedu Omiana. Omiani se osvete i zarobe 4
splitske lae, a u rat se umijeao i Braki knez Osor koji je stao na stranu Omiana. Sada se
rat proirio i promijenio na korist Omiana. U Splitu je Garganus morao trpiti mnogobrojne
kritike od strane graana kako je nepripremljen krenio u ovaj rat, a u meuvremenu je Osor
opljakao i zapalio oltu, splitski otok. Do presudne bitke doe na otoku Brau, tu Omiani
pretrpe poraz, a Osor i nekolicina njegovih prvaka bijae zarobljeno, dok ostatak Omiana
pobjegne natrag u svoj grad. U Splitu je nakon vijesti o pobjedi nastalo sveope oduevljenje,
a od Omiana je dobiveno i neto novca. Garganus je Omianima iznio uvjet da ako ele
osloboenje svojih vojnika iz tamnice, da se moraju konano odrei gusarstva i napada na
lae. Oni su na to pristali pa Spliani oslobode zatvorenike, a sve su lae Omiana predane
Splianima.

9.2 UGOVOR SPLITA S HUMSKIM KNEZOM ANDRIJOM
S obzirom da su Spliani sada imali mnotvo laa, mogli su lake napadati druge primorske
krajeve, tu se prvenstveno misli na humske, jer im je more uz Omi i Makarsku bilo sigurno
za plovidbu. Kako se nije mogao nositi s vojnom nadmoi Splita, nastojao se izmiriti sa
Splitom. Splianima je takoer bilo stalo do slobodne trgovine u humskoj zemlji. U tu je
svrhu potpisan ugovor izmeu Splita i kneza Andrije 1241. godine. U njemu su se obje strane
obvezale da e potovati teritorijani integritet i autonomiju ove druge i da e joj pomoi u
sluaju ratne opasnosti. Ovaj ugovor s humskim knezom Andrijom jo je jae uvrstio
poloaj Splita koji je naglo krenuo naprijed u svakom pogledu, a osobito u politikom i
trgovakom. Split je sada postao i politiki i kulturni centar srednje Dalmacije.
6


6
Grga Novak, Povijest Splita, Knjievni krug, Split; 1978. Str.144
9

10.MONGOLI PRED SPLITOM
Prva provala Mongola u Europu zbila se 1223. godine, u njoj je najtee nastradala juna
Rusija. Druga provala se zbila 1237. za vrijeme Ogotaja i bila je strana po okrutnosti i
krvolonosti Mongola koji su ubijali, palili, pljakali i unitavali, u Europi se brzo proirila
vijest o njihovim zvjerstvima pa se smatralo da iza njih dolazi Antikrist. Ove strahote poinie
Mongoli i u Hrvatskoj, kralj Bela je svoju enu, obitelj i porodicu sklonio u Dalmaciju,
tonije u Klis. Tu su kraljicu esto posjeivali i Spliani i uzalud su je nagovarali da se nastani
u Splitu. Kad su se Mongoli pribliili Dravi, Bela IV. ode u Split sa pratnjom u kojoj je bio i
zagrebaki biskup Stjepan kraljevski kancelar, ban Dionizije, peharnici i konjunici. Spliani
su kralju nastojali ugoditi, no on se u velikom strahu preselio u Trogir, a potom na iovo. Kad
su se Mongoli pojavili iznad Splita, u gradu zavlada velik strah. Svi su se nastojali skloniti
unutar bedema, pa je sam grad bio prenapuen i prekrcan. Mongoli su se sputali u polje i
koga god bi susreli ubili bi ga. Jedan dio Mongola obie Split i vrati se glavnini vojske koja je
bila na Klisu jer su mislili da je kralj gore. Kad su shvatili da kralj nije na Klisu, krenue na
Trogir te zatrae od njih da im predaju kralja, no oni ne odgovore na to jer kralj nije ni bio
kod njih. Kad su uvidjeli da kralj nije tu i da su gradovi jako utvreni otiu oni preko Bosne
na istok, a Bela se kad je vidio da je opasnost prestala vrati u Ugarsku, dok je kraljica Marija
ostala jo neko vrijeme u Klisu. Tu su joj umrle dvije keri: Margarita i Katarina. Obje su
prenesene u Split i pokopane u katedrali. Poslije su njihove kosti smjetene u mali sarkofag
koji se i danas nalazi nad ulaznim vratima crkve Svetog Dujma gdje pie: Ovo je grob keri
gospodina Bele kralja Ugarske 1242. dana 13.oujka, kada je ovamo bjeao ispred Tatara.
7
U
2.pol 18.st ova je ploa maknuta, vjerovatno na mletako traenje koja je u Dalmaciji
unitavala sve spomenike koji su bili spomen nekadanje ugarske vlasti. Nakon to je Bela IV.
otiao u Ugarsku, nepovjerenje Spliana prema njemu kotalo je Split gubitkom Braa koji su
sad dobili Hvarani, osim toga Spliani su bili uskraeni privilegija. Tu Grga Novak istie
kako je dolo do razilaenja samog Tome i potestata Garganusa u miljenjima, a za prijepore
izmeu kralja i Splita, graani su Garganusa smatrali glavnim krivcem. Privilegije je pokupio
Trogir, grad s kojim je Split bio u savezu, ali netrpeljivost izmeu njih je ubrzo izala na
vidjelo.



7
Grga Novak, Povijest Splita, Knjievni krug, Split; 1978. Str.147
10

11. RAT S TROGIROM
Nezadovoljstvo Garganusom dovelo je do izbora nekog Ivana za potestata. On je bio mlai
lan krke kneevske porodice. Toma se nije slagao ni s Ivanom pa su postali ljuti neprijatelji
jer se Ivan mijeao u crkvene poslove, a povod sukobu je bilo njegovo zadiranje u izbor
novog opata Samostana Sv. Stjepana, opata Leonarda. Na Ivanovo inzistiranje, ali i graana,
je smijenjen, a novi opat je postao Bysoncije iz Apulije. Neposredan povod za rat s Trogirom
je, osim privilegija Bele IV. je bilo i nerazjanjeno stanje oko polja u Katelima, graninom
podruju Splita i Trogira. U arhivu splitskog Kaptola postoji isprava da ovo polje, zajedno s
vilom Ostrog pripada splitskoj crkvi i da to potvruje Koloman 1103. Ivan Lui ovu ispravu
dri vjerodostojnom, no Ferdo ii je proglaava falsifikatom te tvrdi da je nastala 1367.
Grga Novak takoer misli da je isprava falsifikat, ali da on nije nastao u 14. St, nego u 2. pol.
12. st. Kad su Trogirani poeli otimati privatne posjede Spliana s tog prostora, zarobi
potestat Bernard 50 Trogirana i baci ih u tamnicu. Sporazum je postignut 1243; njime selo
Ostrog pripada Splitu, a Bijai Trogiru. Meutim, kad su se zarobljenici vratili u Trogir,
Trogirani se obratie Beli IV. koji ovaj ugovor proglasi nevaeim. S obzirom na poraze u
bitkama na moru, Spliani izaberu za vou bosanskog bana Ninoslava kojemu obeaju
novanu nagradu. On je dva tjedna pustoio trogirske vinograde i polja, no uvidjevi da nee
moi osvojiti Trogir i Klis on se vratio. Spliani su za saveznike jo nali: Poljiane, humskog
kneza Andriju, Brativoja, dok su Trogirani nali Stjepka( ubia), Nelipia, Danijela i
Kristofora. Trogirani se pozovu na svog najjaeg saveznika, kralja Belu IV. te im on poalje
vojsku pod vodstvom slavonskog bana Dionizija. Uzalud su Spliani traili mir, na kraju se
odluie na borbu u kojoj su se junaki drali te su, naposljetku, uz poraz ipak uspjeli sauvati
svoj grad. Tog je dana poginulo 10 Spliana i 30 njegovih neprijatelja, a izgorjelo je vie od
500 kua. Godine 1243. Sklopio se mir kojim se Spliani odriu svojih pretenzija na Bijae i
Osor te su se obvezali na naputanje svojih dotadanjih saveznika.





11

12. SPLIT POD KNEZOVIMA BRIBIRSKIM
U tekim i nesigurnim vremenima kada su se u Hrvatsko Ugarskoj dravi vodile velikake
borbe svoju su vlast u Dalmaciji i Hrvatskoj junoj od Velebita, uvrstili bribirski knezovi,
ponajvie Pavao koji je vladao gotovo samostalno, ne uputajui se u unutranje hrvatsko
ugarske borbe. Godine 1273. naredio je kralj Ladislav knezu Pavlu da Spliani ne
uznemiravaju Trogir, a tako i ibenani. Ladislav je 1275. poslao u Dalmaciju savjetnika
Nikolu da uredi razmirice meu dalmatinskim gradovima. Osobito je nezgodno pitanje bio
odnos Splita i Trogira. Naravno kamen spoticanja je bio Ostrog. Ostrog i ostalu zemlju je
Splianima vrati kralj Ladislav. Zbog ovoga je ponovno buknuo rat meu gradovima, ukupno
trei. Knez splitski je 1277. Pavao bribirski, a Trogira njihov brat Mladen. Naravno da su njih
dvojica odluili napokon zakopati ratne sjekire i rijeiti desetljetne netrpeljivosti. Zadarski
graani Preste de Cotopagna i Domald de Zadulinis su bili izabrani za suce i arbitre ovog
spora. Oni su 1277. donijeli odluku i te je godine potpisan mirovni ugovor u dominikanskom
samostanu u Splitu. Njime selo Ostrog pripada Didiima kojih je ivjelo pola u Splitu, a
pola u Trogiru. Splitu je vraeno sve to je Bela predao Trogiru, otoi Sv. Stjepan je takoer
pripao Splitu. Ovaj mir se dosta dugo zadrao iako je bilo sluajeva kada je dolazio u pitanje.
Spliani su sa Zadranima sklopili mir 1290, a savez s Trogirom potpisan je u crkvi sv. Ivana
1291. 80 tih godina ban Pavao dobio i Omi, a 1290. je sklopljen sporazum s Mleanima o
nenapadanju. Kralj Ladislav umire iste godine, a u Biogradu okrunie Andriju za hrvatsko
ugarskog kralja. Postojala je i druga strana koja je imala svog pretedenta za prijestolje, Karla
Martela, sina napuljskog kralja Karla II. njega je podupirao papa Nikola IV. i knezovi
bribirski, najjai velikai u Hrvatskoj tog doba. No Spliani su za svog kralja i dalje priznavali
Andriju i to sve do 1300. godine. Ba u to vrijeme jaa Venecija pa su ubrzo svi dalmatinski
gradovi postali njeni vazali. Najvie muka Mleanima su zadavali omiki gusari; na kraju su
Mleani prisiljavali Spliane i Trogirane da im isplauju nastalu tetu, iako za nju nisu bili
krivi. Podrazumijeva se da je Venecija inila sve da ove gradove sauva i meusobno povee.





12

13.IVOT U SPLITU KROZ 12. i 13.st
U novoj dravi zadrao je Split svoju autonomiju, onakvu kakvu je imao u hrvatskoj dravi za
vrijeme Petra Kreimira IV. Na Kolomanove privilegije pozivali su se Spliani kod svakog
novog kralja, a te su im privilegije donosile brojne povlastice. Prvenstveno se misli na
privilegij slobodne trgovine po cijelom kraljevstvu. Tako je Split polako izgraivo svoje
unutarnje ureenje, zakonodavstvo i sudstvo, ali i ivot tipinog srednjovjekovnog grada.
Zakone su stvarali graani Splita okupljeni u Vijeu, a na elu grada stajao je knez koji je bio
izabran od strane graana. Graane Splita dijelilo se na plemie i puk. Uz plemstvo vaan je
bio i kler, iako je on utjecao samo na crkvene poslove, ali se zasigurno njegova rije potovala
jer je kler bio bogat i utjecajan. Kao sjedite nadbiskupa, Split je bio centar splitske
nadbiskupije i na taj nain povezan sa svim veim gradovima Dalmacije i Hrvatske. I dok se
javni ivot u gradu kretao u sporijem tempu i veinom se obavljao redoviti posao, ivot
splitskog klera u 12.st je bio iv i raznolik. Kriza vlasti i openito drutva u Splitu nastupila je
izmeu 1226-1239. Toma arhiakon kae kako je u ovom vremenu vladala kuga oholosti,
malo se brige vodilo za opu korist, uz to se dosta kralo i pljakalo i to kako kae Toma bez
kazne. Ono to Split nije razlikovalo od ostalih gradova u razdoblju 12. i 13.st je mjeanje
klera u svjetovne poslove i obrnuto. Srednjovjekovni gradovi pa tako i Split, bili su proeti
Crkvom, njenim institucijama i ivotom, a sve to se u Crkvi dogaalo, zadiralo je u javni
ivot ako ne direktno, onda svakako indirektno. Od djelatnosti kojima su se Spliani bavili to
je ponajprije poljoprivreda, ribarstvo, trgovina, te u manjoj mjeri zanatstvo. Veina Spliana
boljeg imovinskog statusa imalo je polja u okolici na kojima se uzgajala vinova loza, masline
i neto kasnije povrtlarske kulture. Trgovina se veinom obavljala sa unutranjou
prvenstveno Bosnom(tek krajem 13.st) i zaleem gdje su ili putovi kojima je roba dolazila i
odlazila. Puno vie je Split imao pomorske veze sa Italijom, ponajprije Ankonom, Pescarom,
Apulijom.





13

14.KULTURA I UMJETNOST
Moemo rei da su u vrijeme Arpadovia samostani bili kulturna arita. Meu prvima su u
Split doli benediktinci, jo za vrijeme narodnih vladara. Dalmatinska provincija je osnovana
izmeu 1232. i 1235. U 13.st je osnovan i samostan Klarisa, ali i franjevaca i treoredaca.
Njihovi su samostani Gospe od Pojiana, sv. Frane na obali i sv. Ante na Poljudu.
Dominikanski samostan osnovan 1245. od strane bl.Grgura Splianina. Dominikanci su u
Split doli za vrijeme nadbiskupa Hugrina i kralja Bele IV. Od spomenika vrijedi istaknuti da
je gradnja zvonika katedrale sv.Dujma vjerovatno zapoela o.1257, jedan nestali zapis je
spominjao Kolafisu(golubicu) udovicu splitskog kneza Ivana Krkog kao donatoricu za
gradnju. No ono po emu je katedrala jo poznatija su drvena vrata koja su ove godine slavila
800-tu obljetnicu izrade. Izradio ih je domai majstor Andrija Buvina 1214., a prikazuju 28
prizora iz Isusova ivota, jako su dobro ouvana. Najpoznatiji kroniar i povjesniar ovog
vremena je Toma arhiakon koji je i sam bio sudionik ovih dogaanja, meutim njegov
izraaj esto ima elemente pristranosti.













14

15.ZAKLJUAK
Dva stoljea vladavine Arpadovia najdublji trag su ostavili u Slavoniji, a najmanje
Dalmaciji. Na Jadranu su Arpadovii uspjenije od Mleana privlaili i zadravali gradove, no
nisu imali sluha za razvoj pomorstva i trgovine, pa su stanovnici gradova uz obalu bili
primorani vlastitim snagama, ee diplomacijom nego maem stvarati povoljne uvjete za
gradski prosperitet. Tako je bilo i u Splitu, a jedini vladar koji se donekle vie posvetio
dalmatinskim gradovima bio je Bela III. Ostali vladari u Split bi dolazili iz krajnje nunosti
poput Andrije II. i pohoda u Svetu Zemlju ili Bele IV. koji je u Split morao pobjei pod
naletom Mongola. Ovu su pasivnost iskoristili Mleani koji su nedugo nakon stupanja
Anuvinaca na hrvatsko prijestolje dodatno uvrstili svoj poloaj u Dalmaciji. Jedini stale
koji se s vremenom uzdigao bile su velikake obitelji koje su svoje ovlasti nastojale proiriti i
ostaviti u nasljedstvo svojoj djeci, a s vremenom su traili i potpunu vlast u dalmatinskim
gradovima.













15

16.LITERATURA

1. Grga Novak, Povijest Splita, Knjievni krug, Split; 1978.
2. Tomislav Raukar, Studije o Dalmaciji u srednjem vijeku (odabrane studije), Knjievni
krug, Split 2007.
3. Povijest Hrvata- Pregled povijesti Hrvatskog naroda 1526. -1918. Marjan tisak, Split 2004.
4. Matijevi Sokol, Mirjana, Toma Arhiakon i njegovo djelo, Slap, Jastrebarsko, 2002.