CAM - GT-ukratko+primjeri

PROIZVODNJA PODRŽANA RAČUNALOM - CAM
Proizvodnja podržana računalom
CAM
Computer Aided Manufacturing
FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM

Projektiranje tehnološkog procesa
CAPP
CAD CAM
a) tradicionalno planiranje procesa – ručno

b) planiranje procesa pomoću računala - CAPP:
• varijantni pristup (identifikacija i kodiranje dijela, G.T.)
• generativni pristup
• semi-generativni
FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM


Postoje i drugačije podjele CAPP sustava
• Ručno (pomoć računala - nije sustavna)

• Varijantno, izuzimanjem (feature based)
• Generativno (knowledge based, ekspertni sustavi)
• Evolutivno ("pattern recognition", samoučeći varijantni pristup)
FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM Dr. Britton, Tampere Uni. Of Technology

Drugačije podjele CAPP sustava
Poboljšanja i kompjuterizacija planiranja procesa mogu se pratiti

u pet slijedećih evolucijskih faza:
Faza I. – ručna klasifikacija; standardizirani planovi procesa
Faza II. – računalno održavanje planova procesa
Faza III. – varijantno planiranje procesa, CAP
Faza IV. – generativno planiranje procesa, CAP
Faza V. – dinamičko, generativno planiranje procesa, CAPP
FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

Grupna (skupna) tehnologija je proizvodna filozofija koja koristi

sličnosti u atributima kojima se karakterizira dizajn, izrada i
montaža (sklapanje) proizvoda. Kod skupne tehnologije GT kod
je alfanumerički niz znakova (string) koji, na sažeti način,
predstavlja ključne informacije o proizvodu. Usporedba GT
kodova dvaju proizvoda je brza i učinkovita metoda za
utvrđivanje sličnosti među proizvodima u odabranim atributima.
GT kodovi se mogu koristiti za pretraživanje baze proizvoda i za
izuzimanje dizajna i plana procesa za proizvode koji su slični
danom dizajnu [16], za automatsko generiranje novih planova
procesa korištenjem knowledge-based sustava i za određivanje
obradivosti proizvoda.


Premda postoji niz definicija (opisa) grupne tehnologije, u osnovi
je bit GT sadržana u svakoj.
GT je proizvodna filozofija u kojoj se slični dijelovi prepoznaju i grupiraju zajedno
kako bi se prednosti međusobne sličnosti iskoristile u fazama dizajna i proizvodnje
dijelova (Hyer & Wemmerlov).
Pristup proizvodnji u kojem se slični dijelovi prepoznaju i grupiraju zajedno kako bi

se njihove sličnosti iskoristile u fazama dizajna i proizvodnje dijelova (Groover).
Logično grupiranje i određivaje redosljeda svih elemenata operacija u nekoj tvrtki s

ciljem povećanja učinkovitosti u proizvodnji karakteriziranoj velikim brojem varijanti
i promjenjivim količinama (učinkovita kao masovna proizvodnja), Ranson 1972.
Grupna tehnologija jest promatranje mnogih problema kao sličnih, a grupiranjem

sličnih problema može se pronaći jedno rješenje za više problema i time ostvariti
uštede u vremenu i energiji potrebnoj za rješavanje, (Solaja 1973.).


Sličnosti u konstrukciji i izradi
• Konstrukcijski (dizajnerski) atributi:
– Osnovni vanjski oblik (rotacijski, prizmatičan)
– Osnovne dimenzije
– Osnovni unutarnji obik
– Omjer duljina/promjer
– Materijal
– Stanje pripremka
• Proizvodni atributi (značajke):
– Operacije
– Veličine serija
– Alatni strojevi i rezni alati
– Vremena obrade

Familije dijelova
Familija dijelova je skup dijelova koji su slični, bilo da posjeduju sličnosti
geometrijskog oblika i domenzija ili sličnosti u procesu izrade.
• Familije dijelova su okosnica grupne tehnologije
• Uvijek postoje razlike u dijelovima koji pripadaju istoj familiji
• Međutim, sličnosti među dijelovima su dovoljne da se dijelovi mogu
rasporediti u istu familiju

Dva dijela istovjetnog oblika i veličine, ali s bitno različitim proizvodnim procesom.
a) 1,000,000 kom/god, tolerancije = ± 0.25 mm, 1015 CR čelik, poniklan
b) 100 kom/god, tolerancije = ± 0.025 mm, 18-8 nehrđajući čelik

10 dijelova različitih po obliku i veličini, ali sličnih po proizvodnom

procesu. Svi dijelovi se izrađuju od šipkastog materijala
tokarenjem, a nakon toga se neki trebaju bušiti i/ili glodati.
KODIRANJE I KLASIFIKACIJA
Kodiranje: dodjeljivanje simbola ili niza simbola koji

predstavljaju određene informacije
Klasifikacija: protokol koji se korsiti pri raspoređivanju

velike skupine objekata u pod-skupine
Najprije se utvrđuju svi različiti oblici s kojima se susrećemo, a nakon

toga se prepoznaju neke značajke koje definiraju razlike u obliku dijela.

Klasifikacija dijelova
Prema stupnju Prema postupku obrade

gotovosti DIO lijevani dijelovi
pripremci (sirovci) sinterirani dijelovi
polugotovi dijelovi limeni dijelovi
gotovi dijelovi obrađeni dijelovi
dijelovi za sklapanje
prevučeni dijelovi
toplinski obrađeni dijelovi
Prema veličini Prema obliku

veliki dijelovi rotacijski dijelovi
srednji dijelovi prizmatični dijelovi
mali dijelovi "ravni" dijelovi
sitni (vrlo mali) "šipkasti" dijelovi
mikrodijelovi kompleksni dijelovi
Prema G. Spur:
Die Genauigkeit von Werkzeugmaschinen

Klasifikacija obradaka
Obradci Klasifikacija/klasificiranje
pojedinačni dijelovi koji se Klasifikacija (lat. classis – razred)

mijenjaju (oblikuju, preoblikuju) sustavno raspoređivanje u klase
primjenom alata. Preoblikovanje
se vrši bilo primjenom alata ili Klasa
primjenom energije. skupina koja ima zajednička obilježja
Prema DIN 8580
Obradci su dijelovi koji se obrađuju.

Klasifikacija podrazumijeva postupak objedinjavanja

(ili raspoređivanja) obradaka u grupe ili klase s jednom
ili više zajedničkih geometrijskih, funkcionalnih ili
tehnoloških obilježja, kao i formiranje kriterija grupe.


Počeci ideje o klasifikaciji
Prve ideje o klasifikaciji obradaka javljaju se u bivšem SSSR-u, a
sustavni rezultati su uslijedili 1939. u Sankt Peterburgu, nakon
savjetovanja koje se bavilo problematikom tipizacije tehnoloških
procesa, a prikazali su ih Mitrofanow i Sokolowski. Prvi pobornici
ideje o klasifikaciji u Njemačkoj su bili LANGE i ROSSBERG
(1957) koji su pokrenuli "sustavno planiranje pojedinačnih dijelova"
što je rezultiralo internom standardizacijom, kao i učincima u
drugim područjima. Nakon toga je krenulo jače širenje ideje o
klasifikaciji što je rezultiralo sustavima za klasifikaciju strojeva,
radnih operacija i obradaka.

Klasifikacija obradaka-sistematizacija obradaka
Potreba uvođenja sistematizacije obradaka proizlazi iz

velikog broja proizvodnih mogućnosti i za to potrebnih
proizvodnih podloga. Posebno kod pojedinačne i
maloserijske proizvodnje, s velikom raznolikošću dijelova i
velikim udjelom neautomatiziranog rada, potrebno je, u cilju
recinonalizacije proizvodnje, imati pregled nad spektrom
obradaka, odnosno raspoređivati (svrstavati) obratke prema
različitim kriterijima, a ovisno o postavljenom cilju.

Glavne prednosti klasifikacije i kodiranja dijelova

• Potiče i ubrzava formiranje familija dijelova i grupiranje strojeva
• Omogućuje brzo izuzimanje konstrukcijskih i tehnoloških podataka o dijelovima
• Smanjuje bespotrebna “dupliciranja” dizajna
• Omogućuje pouzdanu statistiku
• Racionalizira broj stezanja i smanjuje vremena
• Racionalizira naprave i alate
• Podržava CAPP
• Povećava poudanost izračuna troškova
• Omogućuje bolju iskoristivost alata
• Olakšava i unaprijeđuje programiranje CNC strojeva

• Dizajn novoga dijela izaziva trošak

• Neke procjene govore o $1.300-$12.000 po dijelu
• 20%-80% novih dijelova su bespotrebni
• Mnoge tvrtke dizajniraju 100-tine i 1000-e dijelova godišnje
• Korištenjem postojećeg dijela eliminiraju se bespotrebni koraci i

troškovi
• Kako pronaći postojeći dizajn, odnosno kako među postojećim
dizajnima pronaći “pravi” ?
• Po broju crteža ?
• Po imenu ?
• Po opisu ?
• PDM


Grupna tehnologija počinje grupiranjem (svrstavanjem)
dijelova u familije, a na temelju njihovih atributa. To je ujedno
najveći problem pri prelasku na GT. Za formiranje familija
dijelova koriste se tri metode:
• manualno, vizualni pregled (uvid)

• klasifikacija i kodiranje (part coding and classification
analysis - PCA)
• analiza proizvodnog toka (Production Flow Analysis –PFA)

Manualno, vizualni pregled (uvid)
podrazumijeva raspoređivanje niza dijelova u grupe

poznate kao familije dijelova, a na temelju vizualnog
pregleda (uvida) “fizičkih” karakteristika dijelova.
Ponekad se isti postupak provodi nad nacrtima dijelova.

Manualo vizualni pregled (uvid)
• netočni rezultati
• ljudska pogreška
• različite osobe daju različita rješenja
• jeftina metoda
• najmanje sofisticirana metoda
• dobra za male tvrtke s malim brojem dijelova


Metode klasifikacije i kodiranja dijelova
(Part coding and classification analysis - PCA)
Metoda klasifikacije i kodiranja se primjenjuje za klasifikaciju

dijelova u familije dijelova.
Kodiranje označava postupak kojim se dijelovima dodjeljuju simboli.
Simboli predstavljaju konstrukcijske atribute (design attributes) ili

proizvodne značajke (manufacturing features) familija dijelova.


Metoda klasifikacije i kodiranja
Većinu sustava za klasifikaciju i kodiranje moguće je, obzirom na

atribute, svrstati na sljedeći način:
• Sustavi bazirani na konstrukcijskim atributima dijela
• Sustavi bazirani na proizvodnim atributima dijela
• Sustavi bazirani i na konstrukcijskim i na proizvodnim atributima

Konstrukcijski atributi dijela (design atributes)

• Osnovne dimenzije
• Osnovni vanjski oblik
• Osnovni unutarnji obik
• Omjer duljina/promjer
• Materijal
• Funkcija dijela
• Tolerancije
• Kvaliteta obrađene površine

Proizvodni atributi dijela (manufacturing atributes)

• Glavni proces
• Redosljed operacija
• Veličina serije
• Godišnja proizvodnja
• Alatni strojevi
• Rezni alati
• Materijal

Razlike u kodovima, nastale kao posljedica načina dodjele

simbola, mogu se svrstati u tri različita tipa koda:
 monokod ili hijerarhijski kod
 polikod ili atributni kod ili ulančani kod
 hibridni ili miješani kod


Monokod ili hijerarhijski kod
Ovaj sustav je izvorno nastao za biloške klasifikacije u 18-om stoljeću.
Struktura monokoda je “drvo (stablo) struktura” kod koje svaki simbol
“pojačava” informaciju danu prethodnim simbolom.
Svaka znamenka (pozicija) predstavlja određenu značajku/podskupinu.
Prva znamenka predstavlja cijelu skupinu (grupu), a svaka sljedeća
podskupinu prethodne (kod objektnog pristupa, to znači da svaka sljedeća
znamenka nasljeđuje svojstva prethodnih znamenki).
Primjer:
Neka se dijelovi razvrstavaju u odnosu na: osnu simetričnost
1 = Ne-rotacijski (prizmatični) dijelovi; 2 = Rotacijski dijelovi
Sljedeća znamenka nastavlja klasifikaciju obzirom na: prisutnost provrta
0 = Nema provrta; 1 = Ima provrta
Slika prikazuje strukturu monokoda:
3211 Rotacijski
321X
3212 Prizmatični
mehanički
32XX hidraulički 322X

3231 Snaga
električni
323X 3232 Prijenos
3233 Prijem

• Monokod (hijerarhijski kod) omogućuje veliku količinu

informacija u relatvno malom broju znamenaka (znakova)
• Koristan za pohranu i izuzimanje informacija koje se odnose
na dizajn kao što su geometrija dijela, materijal, i sl.
• Hijerarhijskim kodom je teško pokriti informacije o
proizvodnom slijedu tako da je njegova primjenjivost u
proizvodnji ograničena
• Različite podskupine mogu imati različit broj pod-podskupina
što znači da bi neka mjesta u kodu mogla biti “bez značenja”

POLIKOD (Atributni kod)
• Simboli unutar koda su međusobno neovisni.

• Svaka znamenka u kodu opisuje jedinstveno svojstvo obratka.
• Lako se uči i koristan je proizvodnji kada je potrebno opisati
proizvodni proces.
• Duljina polikoda može dostići prevelike vrijednosti zbog
neograničenog broja kombinacija značajki

Klasa Moguća vrijednost znamenke

Znamenka
značajke 1 2 3 4

Cilindrični, Cilindrični,
1 Vanjski oblik Prizmatični
čisti s devijacijama

2 Unutarnji oblik Nema Provrt u osi

3 Broj provrta 0 1-2 3-5

Aksijalni i
4 Vrsta provrta Aksijalni Radijalni
radijalni
Pužno 
5 Ozubljenje Unutarnje Vanjsko
kolo






Razlike u mogućnostima pohrane informacija u monokodu i polikodu

Pretpostavimo da se kod sastoji od 5 simbola i da se u svakom od 5
polja u kodu mogu koristiti znamenke 0-9. Potrebno je utvrditi koliko
se, međusobno različitih, karakteristika potencijalno može pohraniti
u monokodu, a koliko u polikodu.
Broj karakteristika koje se mogu pohraniti u monokodu:

101 + 102 + 103 + 104 + 105 =111110
Broj karakteristika koje se mogu pohraniti u polikodu:

10 + 10 + 10 + 10 + 10 = 50

HIBRIDNI KOD (MIJEŠANI KOD)
To je mješavina monokoda i polikoda i nastoji objediniti

prednosti jednog i drugog sustava. Većina sustava kodiranja
koristi ovakvu strukturu koda.

HIBRIDNI KOD (MIJEŠANI KOD)

• Prva znamenka može se napr. koristiti za označavanje tipa dijela,
kao napr. zupčanik. Sljedećih pet znamenaka mogu biti
rezervirane za kratki atributni kod kojim bi se opisali atributi
zupčanika. Slijedeća, 7-ma, znamenka može se koristiti za oznaku
sljedeće podgrupe, napr. materijal, nakon čega slijedi sljedeći
atributni kod koji bi opisao atribute materijala.
• Ovako kreiran kod bio bi kompaktniji od čistog atributnog koda, a
istodobno bi zadržao mogućnost jednostavne identifikacije
dijelova sa specifičnim karakteristikama

OPITZ-ov KLASIFIKACIJSKI SUSTAV
• to je hibridni, miješani kodni sustav

• razvijen je od prof. Opitz-a na TU Aachen, 1970.
• bio je široko korišten u industriji
• predstavlja dobar okvir za razumijevanje procesa klasifikacije i
kodiranja
• može se koristiti za obrađene dijelove, pripremke (dijelovi
dobiveno lijevanjem i deformiranjem) i za naručene dijelove
• uključuje i dizajnerske i proizvodne informacije

Opitz-ov kodni sustav se sastoji od tri skupine znamenaka
Kod Dopunski Sekundarni

Oblika Kod Kod
1 2 3 4 5 6 7 8 9 A B C D
Geometrija dijela i Informacije važne za Proizvodni procesi i

značajke bitne za dizajn proizvodnju (polikod) proizvodni slijed


Znamenka 1 Znamenka 2 Znamenka 3 Znamenka 4 Znamenka 5
Klasa dijela Vanjski oblik, Unutarnji oblik, Obrada ravne površine Pomoćni provrti i ozubljenja
elementi vanjskog oblika Elmenti unutarnjeg oblika
Gladak, bez elemenata 0 Bez provrta, bez utora Nema obrade Bez
0 L/D0.5 0 0 0 Bez pomoć. provrta
oblika površine ozu
blje
Ste Bez elem. 1 Glada Bez elem. Rav. pov i/ili zakriv. u nja
1 0.5<L/D<3 1 1 1 Aksijalni, ne na kružnici
pen oblika k ili oblika jed. smjeru, vanjska
ast step.
2 L/D  3 2 na Ili Navoj 2 na Navoj 2 Vanjska r. pov. 2 Aksijalni, na kružnici
jedn glada jed.
k 3 Funkc. Vanjski utor
om Funkc. kraju
3 3 utor 3 3 Radijalni, ne na kružnici
kraj utor
u
Ste Bez elem. 4 Stepe Bez el. Vanjski spline

pen oblika nast oblika (poligon) Aksijalni i/ili radijalni i/ili u
4 4 4 4
ast na drugom smjeru
na oba
Rotacijski dijelovi
oba Navoj 5 kraja Navoj Vanjska r. pov. i/ili

kraj utor, vanjski spline Aksijalni i/ili radijalni na
5 5 5 5
a kružnici i/ili u drugom
Funkcionalni 6 Funkc. Unutarnja r. pov. i/ili S

utor utor utor ozu Čelno ozubljenje s ravnim
6 6 6 6
blje zubima
nje
Funkc. konus 7 Funkc. konus Unutarnji spline m
(poligon) Čelno ozubljenje s kosim
7 7 7 7
zubima
Operating thread 8 Operating thread Unutarnji i vanjski

8 8 8 poligon i/ili utor 8 Druga ozubljenja
Sve drugo 9 Sve drugo Sve drugo

9 9 9 9 Sve drugo

FORMIRANJE FAMILIJE DIJELOVA

Jedna od glavnih zadaća sustava kodiranja je kreiranje familija dijelova.
Primjer:
Razmotrite familiju čeličnih dijelova kojoj su prva tri mjesta u Opitzovom
oblikovnom kodu 131.
To znači da je riječ o rotacijskim dijelovima, a vrijednosti atributa vezanih

uz navedenu familiju dijelova imaju sljedeće značenje:
• omjer L/D kreće se u rasponu 0.5-3;
• dijelovi su stupnjevani na jednom kraju;
• unutarnji elementi oblika imaju navoj ?


Primjeri Opitz-ovog koda
124
100
75
110
140 50 50
8

Kod za oblik (kod forme):
124
100
110
75
1 3 1 0 6
140 50 50
8
Komentar:
 Rotacijski oblik s omjerom L/D = 248/124  prva znamenka = 1
 Dio je s jedne strane stupnjevan i ima fukcijski utor  druga znamenka = 3
 Dio ima aksijalni provrt  treća znamenka = 1
 Nema obrade ravnih površna  cetvrta znamenka = 0
 Dio ima čelno ozubljenje  peta znamenka = 6

1 2 1 3 2
Komentar:
 Rotacijski oblik s omjerom 0.5 <L/D< 3 = 180/90  prva znamenka = 1
 Dio je s jedne strane stupnjevan i ima navoj  druga znamenka = 2
 Unutarnji oblik stupnjevan s jedne strane bez formi  treća znamenka = 1
 Obrada ravnih površna: vanjski utor za klin  cetvrta znamenka = 3
 Pomoćni aksijalni provrti na kružnici  peta znamenka = 2

0 1 3 1 2
Komentar:
 Rotacijski oblik s omjerom 0.5 >L/D = 80/240  prva znamenka = 0
 Dio je s jedne strane stupnjevan i bez elemenata forme  druga znamenka = 1
 Unutarnji oblik stupnjevan s jedne strane s utorom  treća znamenka = 3
 Obrada ravnih površna: vanjski ravna površina  cetvrta znamenka = 1
 Pomoćni aksijalni provrti na kružnici  peta znamenka = 2


Izbor sustava za klasificiranje i kodiranje
Za potrebe izbora ili razvoja vlastitoga koda važno je razumjeti atribute sustava
za klasifikaciju i kodiranje.
Među važnije atribute sustava za klasifikaciju i kodiranje spadaju:

• Fleksibilnost za različite aplikacije kao što su formiranje familije dijelova,
planiranje procesa, utvrđivanje troškova i narudžbe.
• Točnost kako bi se dobile ispravne informacije o dijelu.
• Mogućnost proširenja kako bi se omogućilo davanje informacija o većem
broju atributa koji se tijekom primjene mogu pokazati potrebnima.
• Jednostavno učenje.
• Jednostavno izuzimanje.
• Raspoloživost i pouzdanost softvera.
• Pogodnost za posebne primjene.


Pri razvoju sustava klasificiranja i kodiranja za potrebe tvrtke, velikau
korist i pomoć imalo bi usklađivanje atributa s ciljevima tvrtke.
Primjer MONOKODA
Ukupna populacija
dijelova
Limeni dijelovi Obrađeni dijelovi Naručeni dijelovi Sirovi materijal

0 1 3 9
Rotacijski Nerotacijski
obrađeni dijelovi obrađeni dijelovi
0 1
0 <L/D< 0.5 0.5 <L/D< 1 L/D > 10 0 < L/W < 1 1 < L/W < 3 L/W > 8
0 1 9 0 1 9
Courtesy K. Whybrew


Primjer POLIKODA
Pozicija 1 2 3 4 5 6 7
Materijal
Oblik materijala
Kem. sastav
Proizvodna kol.
Kval. obr. pov.
Tolerancije
Orij. obrađenih dij.

Courtesy K. Whybrew

Najpoznatiji PCA (part coding and classification analysis) sustavi

klasifikacije i kodiranja dijelova
1. CODE – razvio Data Manufacturing System Inc.; 8-znamenkasti
hibridni kod s mogućnošću proširenja na 12 znamenkasti kod
2. DCLASS – Design and Classification Information System razvijen na
Brigham Young University; 8-znamenkasti hibridni kod
3. KK3 – razvijen u Japanu
4. MICLASS – Metal Institute Classification System by Netherlands
Organization for Applied Sciences Research; 12-znamenkasti hibridni
kod s mogućnošću proširenja na 18-znamenkasti kod
5. OPITZ – razvijen na TU Aachen od strane prof. Opitza


Zaključno o PCA metodama
PCA metode se, za formiranje skupina dijelova, koriste karakateristikama

dijela i tako identificiraju familije dijelova. PCA pristup koristi sustav kodiranja
kako bi se karakteristikama dijela dodijelile odgovarajuće vrijednosti i tako ih
se, koristeći neku klasifikacijsku shemu, klasificiralo (razvrstalo) u familije.
Obzirom da je većina ovih sustava uglavnom orjentirana dizajnu, PCA
sustavi nisu baš popularni u literaturi koja tretira GT i CM (cellular
manufacturing). Međutim, neki navode i druge nedostatke kao što je napr.
potreba za značajnim “manualnim” radom čovjeka pa predlažu
automatizaciju onoga dijela metode koji obuhvaća kodiranje dijela. Drugi kao
problem spominju definiranje grupe na temelju koda i sl.


Zaključno o PCA metodama
Kako su PCA sustavi orjentirani prema dizajnu (ili prema obliku), vrlo su pogodni za
smanjenje broja inačica komponenti. Da bi povećali stupanj univerzalnosti neki od
takvih sustava u kod uključuju i dodatne dijelove koda , napr. Opitz uključuje dio koda
kojim se tretira proizvodnja. PCA metode su bile osnovni alat GT u vrijeme 60-tih i
70-tih godina. Familije dijelova se formiraju kodiranjem dijela obzirom na njegove
konstrukcijske značajke kao što su oblik, veličina i tolerancije. Koncepciju kodiranja
dijelova i na temelju koda grupiranja (klasifikacije) dijelova na temelju konstrukcijskih
značajki uveo je Mitrofanov (1937). Kasnije su tu ideju dalje razrađivali i primjenjivali
u proizvodnji (stanična proizvodnja) Opitz, Wiendhal, Eversheim i dr. Opitz je na
istim idejama, ali uz značajna proširenja, razvio jedan od napoznatijih sustava za
kodiranje i klasifikaciju dijelova, a na sličan način nastali su i još neki poznati sustavi
za kodiranje i klasifikaciju kao što su SAGT, KK3 i MICLASS. PCA utemeljeni sustavi
se obično dijele u tri kategorije: MONOCODE, POLYCODE i HYBRID.


Metode analize proizvodnog toka (Production Flow Analysis –PFA)
Analiza proizvodnog toka–PFA analiza (Production Flow Analysis)
Dijelovi koji prolaze kroz zajedničke operacije grupiraju se

(svrstavaju) u familije dijelova.
Strojeve koji obavljaju zajedničke operacije moguće je grupirati u

stanice (ćelije, Cellular Manufacturing), pa se ova tehnika može
primjeniti i za definiranje layout-a (facility layout i factory layout).

Ova metoda grupne tehnologije je uživala najviše pažnje, a

utemeljena je na analizi prozvodnog procesa. Pri takvom pristupu
GT cilj je identificirati i grupirati dijelove koji imaju slične
proizvodne zahtjeve. Većina proizvodno orjentiranih sustava ili
sustava analize proizvodnog toka koristi operacijske liste da bi
utvrdili povezanost dijela i strojeva na kojima će se obrađivati.
Metodu je prvi razvio Burbidge, a prema njoj, nakon inicijalne
faze prikupljanja podataka, dolaze tri slijedna postupka:


1. Kreiranje Pack-ova (grupa dijelova koji imaju isti proizvodni slijed). Svi
dijelovi koji se analiziraju se sortiraju kako bi se identificirali oni koji
trebaju istu obradu, i svim dijelovima se da broj pack-a (pack number).
U novijim aplikacijama ova faza je preskočena i PFA mapa se kreira sa
nezavisnim dijelovima.
2. Mapa analize proizvodnog toka (Production Flow Analysis Chart). Na
temelju slijeda obrade utvrdi se matrica incidencije strojevi-dijelovi.
Matrici se na mjesto ij upisuje 1 ako se na stroju i obrađuje dio j, a 0 ako
to nije slučaj. Tako se dobije matrica incidencije popunjena 0-ma i 1-
cama.
3. Analiza. PFA mapa se presloži kako bi se identificirale grupe dijelova i
strojeva, što je prilično subjektivan i zahtjevan postupak, posebno kod
većih matrica dijelovi-strojevi. Nema načina za ocjenu “dobrote”
rješenja. Razvijen je određeni broj analitičkih metoda za grupiranje na
osnovu matrice dijelovi-strojevi, među kojima su poznatije metoda
koeficijenata sličnosti i matematičke metode.

 Mogu se javiti Pack-ovi koji nemaju sličnih dijelova.

 Provesti analizu i utvrditi da li se može razviti alternativni
proces koji bi mogao pripasti nekoj od grupa.
 Ako ne, nastavi proizvodnju po principu procesnog layout-a.
 U PFA pristupu podaci se dobiju na temelju operacijskih listi
koje možda sadrže neoptimalne, nelogične ili čak nepotrebne
operacije.
 PFA metoda troši manje vremena od potpunog PCA postupka.


Kada se formira matrica strojevi-dijelovi, potrebno je provesti
grupiranje. To se može vršiti intuitivno (nezahvalno i za “male”
matrice) ili nekom od analitičkih metoda.
Primjer: 6 komponenti na 4 stroja
Dijelovi (komponente) Dijelovi (komponente)

Strojevi 1 2 3 4 5 6 Strojevi 2 4 6 1 3 5
S1 1 1 1 S1 1 1 1
S2 1 1 1 S2 1 1 1
S3 1 1 1 S3 1 1 1
S4 1 1 1 S4 1 1 1

Algoritam grupiranja pomoću rangova

(Rank Order Clustering Algorithm)
1. Dodjeljivanje binarnih težina i računanje decimalnih (težina)

ekvivalenata za redove i stupce:
m
decimalna težina za red j: ri   bip 2 m p
p 1
n
decimalna težina za stupac j: c j   b jp 2n  p

p 1
2. Poredati redove matrice po padajućem nizu decimalnih težina.

3. Ponovi korake 1 i 2 za stupce.
4. Nastavi postupak dok više ne bude promjena u

poretku redova i stupaca.
Primjer: 10 komponenti na 5 strojeva

Dijelovi (komponente)
Strojevi 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
S1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
S2 1 1 1 1 1
S3 1 1 1 1
S4 1 1 1 1 1 1
S5 1 1 1 1 1 1 1 1

Binarne 29 28 27 26 25 24 23 22 21 20
težine
Strojevi 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Decimalni
ekvivalent
S1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1007
S2 1 1 1 1 1 451
S3 1 1 1 1 568
S4 1 1 1 1 1 1 455
S5 1 1 1 1 1 1 1 1 1020

Binarne Strojevi 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
težine
24 S5 1 1 1 1 1 1 1 1
23 S1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
22 S3 1 1 1 1
21 S4 1 1 1 1 1 1
20 S2 1 1 1 1 1
Decimalni 28 27 27 27 28 20 28 26 11 11
ekvivalent

Binary Machines 1 5 7 2 3 4 8 6 9 10 Decimal

equivalent
weight
24 M5 1 1 1 1 1 1 1 1 1020
23 M1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1019
22 M3 1 1 1 1 900
21 M4 1 1 1 1 1 1 123
20 M2 1 1 1 1 1 115
Decimal 28 28 28 27 27 27 26 20 11 11
equivalent


Algoritam grupiranja pomoću koeficijenta sličnosti
(Klaster analiza jednostruke povezanosti
Single-Linkage Cluster Analysis - SLCA)
 Pomoću koeficijenata sličnosti među strojevima se kreira graf (dendogram) koji
prikazuje grafičku prezentaciju veza po sličnosti među strojevima kako ih
pokazuju koeficijenti sličnosti.
 Koeficijent sličnosti između dva stroja je omjer broja dijelova koji idu na oba
stroja i broja dijelova koji idu samo na jedan od dva promatrana stroja.
N
x ijk
sij  k 1
 y  z jk  xijk 
N
ik
k 1
Xijk=operacija na dijelu k se izvodi i na stroju i i na stroju j,
Yik=operacija na dijelu k se izvodi na stroju i,
Zjk= operacija na dijelu k se izvodi na stroju j.
1. Izračunati koeficijente sličnosti za sve kombinacije parova

strojeva.
2. Odabrati par s najvećim koeficijentom sličnosti kao prvu

strojnu skupinu (cell).
3. Smanji prag i formiraj novu strojnu skupinu koja uključuje sve

parove s koeficijentom sličnosti većim od praga.
4. Nastavi s korakom 3 dok svi strojevi ne pripadaju jednoj

skupini.

 Kreiranje nezavisnih strojnih skupina je važan cilj.

 U praksi se događa da neki dio treba obradu u više nego jednoj
strojnoj skupini
 Takvi dijelovi su poznati kao “iznimke”, a strojevi koji ih obrađuju
su “uska grla”
 Problem iznimnih dijelova se možda može riješiti:
 Generiranjem alternativnih planova
 Dupliciranjem strojeva
 Podugovaranjem za takve operacije

Primjer: 10 komponenti na 5 strojeva
Strojevi 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
S1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
S2 1 1 1 1 1
S3 1 1 1 1
S4 1 1 1 1 1 1
S5 1 1 1 1 1 1 1 1

Računanje koeficijenata sličnosti za sve kombinacije parova strojeva.
5
ks12 = = 0.556
9+5-5
Parovi S1 S1 S1 S1 S2 S2 S2 S3 S3 S4
strojeva S2 S3 S4 S5 S3 S4 S5 S4 S5 S5
ks 0.55 0.30 0.67 0.70 0.00 0.83 0.30 0.00 0.50 0.40

2. Prva strojna skupina se formira od strojeva S2 i S4 jer imaju najveći

koeficijent sličnosti, ks24=0.83.
3. Slijedeći niži koeficijent sličnosti ima par strojeva S1 i S5, ks15=0.70,

pa se s njime formira druga strojna skupina.

4. Slijedeći niži koeficijent sličnosti, ks14=0.67, ima par strojeva S1 i S4. Na toj
vrijednosti praga, strojevi S1, S2, S4 i S5 formiraju jednu strojnu skupinu.
Istim postupkom se formiraju druge potencijalne strojne skupine.
S4 S2 S5 S1 S3
0.83
0.70
0.67
0.50
0.00
Dendrogram

Postoje i drugi pristupi za klasteriizaciju strojeva, tj.

formiranje strojnih skupina:
• Algoritmi sortiranja
• Algoritmi vezane energije
• Metode utemeljene na cijeni
• Algoritmi identifikacije klastera
• Neuronske mreže itd.


Klasifikacija
• Klasifikacija podrazumijeva grupiranje sličnih dijelova i
razlikovanje nesličnih, različitih, dijelova.
• Metode klasifikacije
• Na temelju koda
• Na temelju mjere (indeksa) sličnosti
• Osnovna ideja klasifikacije
• Dijelovi koji prolaze slične operacije grupiraju se zajedno
• Strojevi koji se koriste zajedno se grupiraju zajedno
• Formiranjem grupe dijelovi-strojevi žele se smanjiti vrijeme i
troškovi transporta
• Metode klasifikacije
• Binarna metoda
• Koeficijenti sličnosti
• Heurističke metode

Za formiranje familija dijelova primjenom sustava

klasifikacije i kodiranja razvijen je cijeli niz
matematičkih pristupa.

Proizvodnja u strojnim skupinama (Cellular manufacturing) je

primjena grupne tehnologije u proizvodnji pri čemu su svi ili dio
obradnih sustava uključeni u strojne skupine.
Proizvodna skupina (manufacturing cell) je skup strojeva ili
procesa, na malim udaljenostima i pridruženi izradi familije
dijelova.
Dijelovi su slični po zahtjevima za obradu kao što su operacije,

tolerancije i radni prostor alatnih strojeva.


Ciljevi primjene proizvodnih skupina (cellular manufacturing) su
smanjenje:
 Pripremnih vremena
 Vremena protoka (kraća pripremna vremena, vremena transporta,
čekanja, ...)
 Manja skladišta
 Kraća vremena reakcije na zahtjeve tržišta
Pored toga treba imati na umu da “cell” predstavlja i sociološku

jedinicu koja ima veću tendenciju timskom radu, što znači da u “cell”
često puta prirodno nastaje motivacija za unapređenje procesa.
Proizvodne stanice (Manufacturing cells) su logični kandidati za

primejnu JIT principa.


Production flow analysis involves four stages:
Stage 1: Machine classification.

Machines are classified on the basis of operations that can be performed on them. A
machine type number is assigned to machines capable of performing similar
operations.
Stage 2: Checking parts list and production route information.
For each part, information on the operations to be undertaken and the machines
required to perform each of these operations is checked thoroughly.
Stage 3: Factory flow analysis.
This involves a micro-level examination of flow of components through machines.
This, in turn, allows the problem to be decomposed into a number of machine-
component groups.


Stage 4: Machine-component group analysis.
An intuitive manual method is suggested to manipulate the matrix to form cells.
However, as the problem size becomes large, the manual approach does not work.
Therefore, there is a need to develop analytical approaches to handle large problems
systematically.

CAM - GT-ukratko+primjeri

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

CAM - GT-ukratko+primjeri

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PROIZVODNJA PODRŽANA RAČUNALOM - CAM

Proizvodnja podržana računalom

Computer Aided Manufacturing

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM

Projektiranje tehnološkog procesa

a) tradicionalno planiranje procesa – ručno

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM

Projektiranje tehnološkog procesa

• Ručno (pomoć računala - nije sustavna)

Projektiranje tehnološkog procesa

Poboljšanja i kompjuterizacija planiranja procesa mogu se pratiti

Faza I. – ručna klasifikacija; standardizirani planovi procesa

Faza II. – računalno održavanje planova procesa

Faza III. – varijantno planiranje procesa, CAP

Faza IV. – generativno planiranje procesa, CAP

Faza V. – dinamičko, generativno planiranje procesa, CAPP

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Projektiranje tehnološkog procesa

Grupna (skupna) tehnologija

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

Grupna (skupna) tehnologija je proizvodna filozofija koja koristi

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

Pristup proizvodnji u kojem se slični dijelovi prepoznaju i grupiraju zajedno kako bi

Logično grupiranje i određivaje redosljeda svih elemenata operacija u nekoj tvrtki s

Grupna tehnologija jest promatranje mnogih problema kao sličnih, a grupiranjem

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

10 dijelova različitih po obliku i veličini, ali sličnih po proizvodnom

Grupna (skupna) tehnologija

Kodiranje: dodjeljivanje simbola ili niza simbola koji

Klasifikacija: protokol koji se korsiti pri raspoređivanju

Najprije se utvrđuju svi različiti oblici s kojima se susrećemo, a nakon

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

Prema stupnju Prema postupku obrade

Prema veličini Prema obliku

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

pojedinačni dijelovi koji se Klasifikacija (lat. classis – razred)

Prema DIN 8580

Obradci su dijelovi koji se obrađuju.

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

Klasifikacija podrazumijeva postupak objedinjavanja

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

Klasifikacija obradaka-sistematizacija obradaka

Potreba uvođenja sistematizacije obradaka proizlazi iz

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija

Glavne prednosti klasifikacije i kodiranja dijelova

FSB Zagreb, PI, IIM, RI, CAM http://www.npd-solutions.com/capp.html

Grupna (skupna) tehnologija