Prije nego započnem esej na zadanu temu evo općih definicija samih termina.

Sloboda - mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja, mogućnost

samoodređenja čovjeka. Sloboda se odnosi, u općenitom smislu, na tvrdnju biti
»slobodan« (neograničen, nezarobljen, nesputan).
Paternalizam je izraz kojim se opisuje nastojanje institucionalno nadređene, odnosno
materijalno superiorne osobe ili organizacije da se nekoj osobi nametne kao jedini ili
glavni autoritet i zaštitnik, nastojeći takve aktivnosti opravdati djelovanjem za njeno
dobro. Izraz dolazi od latinske riječi pater za oca, i slikovito pokazuje tretiranje takvih
osoba koje su, poput djece, previše slabe ili nezrele da bi mogle donositi odluke u svom
najboljem interesu. Paternalizam je fenomen koji se može pronaći u raznim oblicima
ljudskih odnosa, pa i međunarodnoj politici. U ideološkom smislu se obično vezuje
uz konzervativizam.
Poštovanje ili uvažavanje je pozitivna
odlika ponašanja prema osobama ili pojavama kao što su nacija ili vjera.

Biti slobodan znači preuzeti odgovornost za svoje izbore.

Jedna od najžalosnijih stvari koje si iz neznanja ili straha možemo učiniti jeste podrezati
si krila. Neki se odriču slobode radi sigurnosti, neki da bi udovoljili bližnjima, neki radi
slike o sebi koju prezentiraju drugima. Staviti se u kaznu, zatvoriti se, ugušiti svoj glas,
sputati svoje ideje možemo na tisuću različitih načina. Često to radimo automatski, iz
neznanja, nesvjesni kvalitetnijih mogućnosti izbora. Pri tom štetimo i sebi i drugima, jer
sve dok si ne dopuštamo slobodno izražavanje sebe, svijet ostaje zakinut za
jedinstvenu, autentičnu manifestaciju našeg bića.
Sloboda i čovjek su identični pojmovi. Drugim riječima, mi jesmo sloboda kreiranja
svojih života. Bez te esencijalne kvalitete se ne osjećamo dovoljno živima. Sputani
iznutra, manje smo nalik ljudima, a više marionetama ili glumcima u maglovitom filmu
zvanom Život. Stvarnost prolazi, a mi gledamo. Svakodnevnica nas nosi, a mi ju ne
doživljavamo. Kao da nas nekim čudnim manevrima zaobilazi iako radimo “sve što
treba”, odrađujući umjesto živeći dragocjene dane svog postojanja.
Osjećati se slobodnima i sposobnima kreirati život kakav želimo znači preuzeti
odgovornost za svoje postupke. Sloboda i odgovornost su dvije strane iste medalje.
Onaj tko ne zna biti odgovoran, ne zna biti ni slobodan. Prepuštajući se automatizmu
vanjskih okolnosti zaboravljamo što je po našoj iskrenoj procjeni vrijedno postojanje,
odnosno život vrijedan življenja. S druge strane, prihvaćanjem odgovornosti za
postupke iz prošlosti stječemo osobnu snagu za slobodne i odgovorne izbore u
budućnosti.
Jedna od najvažnijih stepenica na putu osobnog razvoja je oslobađanje od
ograničavajućih obrazaca ponašanja koja smo usvojili tijekom djetinjstva. Svatko od
nas je odrastao u specifičnim uvjetima u kojima smo dobivali i ono što nam treba i ono
što nam ne treba. Neke od stvari koje nam kao svjesnim, odraslim pojedincima ne
trebaju su razne psihološke zabrane.
Promjene ponekad nisu ni lake ni jednostavne, ali osjećaj slobode nakon rješavanja od
obrazaca ponašanja kojima je istekao rok trajanja je uistinu vrijedan truda. Općenito
gledano, kada je u pitanju psihološka zabrana, rješenje je u davanju dozvole. Do
oslobađajućeg otkrića da smijemo uživati u životu, pokazati svoje osjećaje i razmišljati
na svoj način možemo doći kroz nove odnose (partnerstvo, duboko prijateljstvo, …) ili
kroz samoanalizu ograničavajućih odnosa i obrazaca razmišljanja. Spoznaja da
zabrane koje nosimo u glavi “nisu naše” i da je bez njih puno ljepše živjeti donosi veliko
rasterećenja i pridaje novu dimenziju osjećaju osobne slobode.
Jedna od najvažnijih stvari pri otkrivanju novih stupnjeva, novih dimenzija svoje osobne
slobode je shvatiti da ne možemo mijenjati druge, već samo sebe. Sami sa sobom
imamo najdugotrajniji i najbliskiji odnos i zato nam njegovanje tog odnosa mora biti na
prvom mjestu. Kada volimo i poštujemo sebe onda smo u stanju ljubav i poštivanje dati
i drugima. Kako bismo to mogli, osim čišćenja svog mentalno-emotivnog prostora od
opterećujućih i ograničavajućih roditeljskih poruka, važno je graditi i čuvati odnose koji
podržavaju pozitivnu sliku o sebi.