1

2
Osnovni pojmovi

Evaporacija –
Isparavanje vode s površine tijela, tako se gubi toplina
Hipotermija –
Stanje koje karakterizira sniženje tjelesne temperature ispod 35ºC
mjerene oralno
Kondukcija –
gubljenje topline izravnim vođenjem topline s površine tijela na
druge predmete u okolini, na taj način gubi se samo oko 3%
topline jer se predmeti u okolini brzo ugriju
Konvekcija –
odavanje topline u okolinu strujanjem zraka – toplina se prvo odaje
u zrak, a potom se strujanjem zraka odvodi dalje
Radijacija –
gubljenje topline u okolinu zračenjem
3
Tjelesna temperatura

Tjelesna temperatura – pokazatelj stanja topline

organizma

Vručica (pireksija) – nespecifična reakcija organizma na

štetne agense

Raspon normalne tj.temp.

Aksilarno - 36,0 - 37,2ºC
Rektalno – 36,5 – 37,8ºC
Oralno - 36,5 – 37,5ºC

4
Tjelesna temperatura

Fiziologija
 Toplina se stalno stvara u organizmu kao produkt
metabolizma stanica

 Najviše topline se stvara u mišićima i jetri

 Višak topline odaje se iz organizma – putem kože,

procesima radijacije, konvekcije, kondukcije i
evaporacije

5
Reakcija na hladno

 Smanjeno odavanje topline

 Traženje toplije okoline, odijevanje toplije odjeće, promjena

položaja, vazokonstrikcija, piloerekcija, prestanak znojenja

 Povećano stvaranje topline

 Povećana mišićna aktivnost (voljna i drhtanje). Povećana

sekrecija tiroksina, adrenalina, noradrenalina i progesterona
ubrzava metabolizam

6
Reakcija na toplo

 Povećano odavanje topline

 Traženje hladnije okoline – odijevanje

laganije odjeće, uporaba ventilatora,
vazodilatacija, znojenje

 Smanjeno stvaranje topline – smanjena

mišićna aktivnost, smanjeni mišićni tonus,
snižen metabolizam

7
Normalna kolebanja tjelesne temperature

 Tjelesna temp. pada tijekom noći od 2 – 6 sati, raste

tijekom dana do 22 sata (0,5 ºC)

 Djeca imaju veće vrijednosti zbog bržeg metabolizma

i veće tjelesne aktivnosti

 Starije osobe imaju manje vrijednosti – sporiji

metabolizam i smanjena mišićna aktivnost

 Tijekom intenzivnog napora temp. se može povisiti i

do 40ºC

8
Normalna kolebanja tjelesne temperature

 Tijekom porođaja može normalno porasti do 38ºC

 Temp. je viša u drugoj fazi menstrualnog ciklusa za

0,3 - 0,5ºC

 Tijekom prva 3 - 4 mj. trudnoće može biti lagano

povišena

 Na vrijednost tj.temp. utječu i emocije. Strah i ljutnja

povisuju, a apatija i depresija je snižavaju

9
Mjerenje tjelesne temperature

Tjelesnu temperaturu možemo mjeriti:

 Aksilarno
 Rektalno
 Oralno
 Na membrani timpani

Toplomjer
 Živa se širi pod utjecajem topline i tijekom mjerenja temp. izlazi
iz rezervoara i penje se kroz cjevčicu

 Uz cjevčicu se nalazi ljestvica na kojoj su označeni Celzijevi

stupnjevi od 34 – 42

 Sve se više koriste elektronski toplomjeri

10
Aksilarno mjerenje tjelesne
temperature

Postupak
 Osigurati privatnost, smjestiti pacijenta u udoban položaj
 Pripremiti toplomjer (dezinficirati ga, istresti), obrisati aksilu

 Staviti toplomjer u aksilu tako da spremište žive sa svih strana

bude pokriveno, uputiti pacijenta da rukom pridržava toplomjer i
da ruku usmjeri prema suprotnom ramenu, temperaturu uvijek
mjeriti u istoj aksili

 Mjeriti 5 – 10min., izvaditi toplomjer i očitati vrijednost

 Dezinficirati i pospremiti toplomjer, oprati ruke
 Vrijednosti upisati u dokumentaciju

11
12
Oralno mjerenje temperature

 Smjestiti pacijenta u udoban i prikladan položaj

 Provjeriti je li pacijent u posljednjih 15 min. pio, jeo ili

pušio, ili se u posljednjih 45 min. kupao i bavio
tjelesnom aktivnošću

 Provjeriti stanje usne šupljine

 Staviti toplomjer u usnu šupljinu u područje toplinskih
džepova

13
Oralno mjerenje temperature

 Uputiti pacijenta da toplomjer drži usnama

 Mjeriti 8-9 min.

 Izvaditi toplomjer, očitati vrijednosti

 Dezinficirati i pohraniti toplomjer

 Oprati ruke
 Vrijednosti upisati u dokumentaciju

14
Rektalno mjerenje temperature

 Osigurati privatnost

 Smjestiti pacijenta u Simsov položaj, otkriti analnu

regiju

 Pripremiti toplomjer, primijeniti lubrikant

 Upozoriti pacijenta da duboko diše, lagano

razmaknuti gluteuse i uvesti toplomjer 4 – 5 cm u
odraslih ljudi i
2 – 3 cm u djece

15
Rektalno mjerenje temperature

 Mjeriti temperaturu 5 min., pažljivo izvaditi

toplomjer, obrisati ga od fekalnih masa i
očitati vrijednost

 Smjestiti pacijenta u udoban položaj

 Dezinficirati i pospremiti toplomjer, oprati ruke

 Vrijednosti upisati u dokumentaciju

16
Mjerenje na membrani timpani

 Smjestiti pacijenta u odgovarajući položaj tako uho

bude dostupno

 Staviti zaštitnu kapicu na toplomjer

 Lagano staviti toplomjer u ušni kanal i pritisnuti gumb

za mjerenje tjelesne temperature

 Po završetku mjerenja izvaditi toplomjer, očitati

vrijednosti
 Baciti zaštitnu kapicu i pospremiti toplomjer, oprati
ruke
 Vrijednosti upisati u dokumentaciju 17
Povišena tjelesna temperatura

 Afebrilna
36,0 – 37,0ºC (37,2)

 Subfebrilna
37,1 - 38ºC

 Febrilna
38,1 – 39,0ºC

 Visokofebrilna
>39,0ºC
18
Uzroci povišenja tjelesne temperature

 Izloženost suncu i vrućini

 Infekcije
 Propadanje tkiva u organizmu
 Bolesti CNS-a
 Endokrini poremećaj
 Anemija
 Feokromocitom
 Primjena lijekova
 Pirogene tvari unijete u org.prilikom transfuzije,
i.v.injekcija

19
Vrućica nastaje u tri faze

1. Faza (hladna faza) – hipotalamički termostat je

podešen na povišenu temperaturu – uzrokuje
povećanje stvaranja topline (ubrzani metabolizam,
drhtanje) i smanjeno odavanje topline u okolinu
(vazokonstrikcija) – dovodi do porasta temperature.
Osoba navodi da joj je hladno, prisutna je
piloreakcija

2. Faza – temperatura organizma je porasla do razine

temp.hipotalamičkog termostata. Osoba navodi da
joj je vruće, crvena je u licu, koža joj je na dodir
topla

20
Vrućica nastaje u tri faze

3. Faza – započinje kada se temperatura

hipotalamičkog termostata vraća na uredne
vrijednosti i dolazi do povećanog gubitka
topline u okolinu (znojenje, periferna
vazodilatacija)

21
Intervencije medicinske sestre

1. Smanjenje proizvodnje topline

2. Povećano odavanje topline u okolinu
3. Promatranje pacijentova stanja
4. Održanje optimalne udobnosti bolesnika

Snižavamo povišenu tj.temp. iznad 38ºC, cilj

je sniziti je za 1ºC

22
Sestrinske intervencije

 Smanjiti proizvodnju tjelesne topline

 Povećati gubitak topline

- regulacija mikroklimatskih uvjeta u okolini (radijacija)
- dovođenje hladnog zraka – ventilatori (konvekcija)
- tuširanje pacijenta u mlakoj vodi
- stavljanje obloga od mlake vode (dlanovi, stopala) –
kondukcija
- kupanje pacijenta u kupkama mlake vode
( evaporacija)

23
Sestrinske intervencije

 Primjena antipiretskih lijekova

 Kontrola vitalnih funkcija
 Promatranje stanja svijesti
 Promatranje stanja pacijentove hidracije
 Osigurati VP i VK dijetu

24
Sestrinske intervencije

 Tijekom zimice i tresavice – pacijenta ugrijati,

po prestanku zimice skloniti deke da se
spriječi znojenje i gubitak tekućine i elektrolita

 Održavanje udobnosti – mijenjanje položaja,

masaža, mijenjanje rublja i češće kupanje

25
Temperaturne krivulje

Febris continua
Danima povišena tj.temp., varijacije su unutar
1ºC, obično prati infektivne bolesti
( tifus, gram-neg.pneumonije)

Febris remittens
Dnevne oscilacije u temp. Veće su od 1ºC,
najniža se ne spušta ispod 37ºC
( salmoneloza )

26
Temperaturne krivulje

Febris intermittens
Dnevne oscilacije tj.temp. veće su od 1ºC,
najniža temp. se spušta ispod 37ºC
( milijarna TBC, intermitentna bakterijemija )

Febris recurens
Pojava povišene tj.temp. nakon nekoliko dana
bez temp. ( izmjenjivanje razdoblja povišene i
normalne temp. )

27
Temperaturne krivulje

Febris ephemeris
Jednodnevna ili dvodnevna visoka temp. zbog blagog
prolaznog infekta, manjeg zahvata i sl.

Febris undulans
Izmjenjivanje postupnih uspona i padova temp. Do
subfebrilnih ili afebrilnih vrijednosti
( krivulja ima valovit oblik )

28
Pozitivni učinci povišene temperature

 Oslobađaju se endogene pirogene tvari koje

potiču oslobađanje limfocita T i B i stvaranje
interferona

 Pospješuje se fagocitoza

 Pospanost pospješuje da čovjek većinu

energije troši na borbu protiv infekcije

29
Negativni učinci povišene temperature

 Nemir i nelagoda
 Povišena potrošnja kisika
 Povećane kalorijske potrebe
 Dehidracija
 Neurološki učinci
 Promjene u frekvenciji bila, disanja i krvnog
tlaka

30
Hipotermija

 Sniženje tj.temp. ispod 35ºC mjerene oralno

 Uzroci:
 izloženost hladnoći, vjetru, snijegu, kiši
 neadekvatna odjeća, pothranjenost ili pretilost,
 konzumiranje alkohola, dehidracija, mirovanje, neprimjerena
prehrana
 Uzimanje lijekova – sedativa, opioida
 Nakon kir.zahvata-pothlađenost, hladne infuzije

 Skloniji su novorođenčad i stariji ljudi – sporiji metabolizam,

manje potkožnog masnog tkiva

31
Hipotermija - intervencije

 Uklanjanje činitelja koji su doveli do sniženja

temperature

 Praćenje vitalnih funkcija, CVP-a, diureze,

plinova u krvi, elektrolita u krvi, CKS, EKG

 Ugrijavanje pacijenta – “unutarnje

ugrijavanje”, toplom fiziološkom otopinom,
tople kupke, pokrivači

32
Hipotermija - intervencije
 Ugrijavanje “Hiblerovim toplinskim omotačem” –
potrebne su 4 deke, plahta, vruća voda, aluminijska
folija – omogućuje ugrijavanje tijela za 2,5ºC za 1 sat

 Primjena kisika
 Primjena infuzija i krvnih derivata – ugrijanih,
primjena bikarbonata

 Postavljanje urinarnog katetera – balans tekućine

 Primjena antibiotika - preventivno

33
34
Disanje – kontrolira centar za disanje smješten
u produženoj moždini. Sastoji se od 2 akata:
udaha i izdaha. Pri disanju dolazi do izmjene
ugljičnog dioksida i kisika

35
Osnovni pojmovi

Eupneja –
tiho normalno disanje, 12 – 20/min
Dispneja –
otežano disanje
Tahipneja –
ubrzano disanje
Bradipneja –
usporeno disanje
Apneja –
prestanak disanja
36
Osnovni pojmovi

Hiperpneja – povećan minutni volumen zbog

povećanja frekvencije i/ili dubine disanja

Hipopneja – smanjeni minutni volumen zbog

smanjenja frekvencije i/ili dubine disanja

Ortopneja – dispneja prisutna u ležećem

položaju, a smanjuje se ili nestaje u
uspravljanjem tijela
37
Patološki oblici disanja
 Hiperpneja

 Ortopneja

 Astmatično disanje – ekspirij je osobito otežan i

produžen

 Kussmaulovo disanje – izrazito teško, duboko

disanje, pacijent se koristi pomoćnom dišnom
muskulaturom

38
Patološki oblici disanja

 Cheyne-Stokesovo disanje – u početku je oslabljeno,

postupno postaje sve dublje i dublje, te dolazi do
razmjerno dugotrajnog prestanka disanja (15-40 s),
te se sve ponavlja

 Biotovo disanje – nepravilno disanje po ritmu,

frekvenciji i dubini. Najčešće su prisutne apneje koje
se smjenjuju s nekoliko plitkih i nepravilnih udisanja

39
 Normalne i patološke značajke disanja

Parametar Normalno Patološko

Frekvencija 12-20/min Bradipneja,

tahipneja, apneja
Ritam Ujednačeno Izrazito nepravilan

Dubina Ujednačeno Površno,

produbljeno
Zvukovi Tiho Svira, stridor, hropti

40
 Normalne i patološke značajke disanja
Parametar Normalno Patološko

Bol Bezbolno Bol tijekom udaha

Napor Bez napora, za disanje Subjektivno teško,

je potrebno 2-4% aktivan inspirij i ekspirij,
ukupne en.potrošnje za disanje potrebno do
30% ukupne en.
potrošnje
Dispneja Fiziološka (pri Neprimjerena
naporu) naporu

41
Procjena disanja

1. Pričekati da prođe 5-10 min od aktivnosti

2. Smjestiti bolesnika u udoban poožaj
(može biti povišen za 45 - 60º)
 Osigurati privatnost, oprati ruke
 Staviti dlan na toraks ili promatrati odizanje i
spuštanje toraksa, mjeriti 30 s – 2 min
 Uočavati dubinu i ritam
 Oprati ruke
 Vrijednosti upisati u dokumentaciju

42
Uzroci dispneje

 Ventilacijska – zbog bolesti dišnih putova

 Kardijalna – zbog dekompenzacije lijevog
srca
 Hematogena – u anemijama
 Metabolička – acidoza
 Neurogena
 Psihogena

43
44
Bilo (puls) – periodično otkucavanje koje se
osjeti kao odizanje i spuštanje arterije

45
Osnovni pojmovi

Apikalni puls –
vrijednost bila izmjerena na vršku srca, peti interkostalni prostor u
srednjoj klavikularnoj liniji

Bradikardija –
usporeno bilo u odraslih ljudi ispod 60 otkucaja u minuti

Bigeminija –
stanje kada prije vremena nastane svaka druga srčana kontrakcija

Deficit pulsa –
razlika u frekvenciji apikalnog i perifernog pulsa

46
Osnovni pojmovi

Ekstrasistola – preuranjena kontrakcija srca izazvana

impulsom izvan SA čvora

Palpitacija – neugodan osjećaj rada tj.lupanja vlastitoga

srca

Tlak pulsa – razlika između sistoličkog i dijastoličkog

tlaka

47
Palpacija bila - bilježi se:

 Frekvencija – broj srčanih otkucaja u minuti

 Ritam – odnosi se na vremenske razmake između

pojedinih pulzacija

 Punjenost – odražava snagu srčanih kontrakcija

 Veličina amplituda – odražava tlak pulsa

 Elasticitet krvne žile

48
Patološke vrijednosti

 Tahikardija – ubrzano bilo, u odraslih ljudi

iznad 100 otkucaja u minuti

 Bradikardija – usporen puls u odraslih ljudi

ispod 60 otkucaja/min.

 Aritmija – poremećaj ritma. Bigeminija –

preuranjene kontrakcije u pravilnim
razmacima

 Ekstrasistola – preuranjena kontrakcija 49

pobuđena impulsom izvan SA čvora

Postupak mjerenja bila palpacijom

1. Objasniti postupak pacijentu

2. Oprati ruke

3. Ispružiti pacijentovu ruku udobno, s ispruženim dlanom

okrenutim prema dolje
4. Mjeriti jagodicama 2,3 i 4 prsta laganim pritiskom na radijalnu
arteriju 30 sek. – 2 min

5. Uočiti frekvenciju, ritam, amplitudu pulsa

6. Oprati ruke
7. Vrijednosti upisati u dokumentaciju

50
51
52
Osnovni pojmovi
 Arterijska hipertenzija – opetovano registrirane vrijednosti
krvnog tlaka u raznim okolnostima najmanje tijekom jednog
tjedna

 Arterijska hipotenzija – stanje obilježeno niskim vrijednostima

krvnog tlaka ispod 100/60 mmHg

 Dijastolički krvni tlak – najmanja je sila koja djeluje na stijenku

arterije za vrijeme dijastole (relaksacije lijeve klijetke)

 Hipertenzivna kriza – nagli je i veliki porast arterijskoga krvnog

tlaka pri kojem je pacijentu ugrožen život

53
Osnovni pojmovi
 Krvni tlak – sila kojom krv djeluje na jedinicu površine krvne žile.
Izražava se u mmHg

 Sistolički tlak – najveća sila koja djeluje na stjenku arterije za

vrijeme sistole lijeve klijetke (izbacivanja krvi iz klijetke u arteriju)

 Srednji tlak – zbroj dijastoličkog i jedne trećine pulsnoga tlaka

 Tlak bila – razlika između sistoličkog i dijastoličkog tlaka

54
Osnovni pojmovi

 Kongruentan tlak – normalan krvni tlak, dijastolički

tlak iznosi nešto više od polovine sistoličkog
(10-20 mmHg)

 Divergentan tlak – obilježen je visokim sistoličkim, a

niskim dijastoličkim tlakom (180/50 mmHg)

 Konvergentan tlak – obilježen je normalnim ili blago

povišenim sistoličkim, a značajno povišenim
dijastoličkim (140/110mmHg)

55
Fiziologija krvnog tlaka

Osnovni činitelji održanja arterijskog tlaka u

velikom krvotoku:

 Minutni volumen lijeve klijetke srca

 Sveukupni volumen krvi u arterijskoj cirkulaciji
 Otpor u arteriolama
 Viskozitet krvi
 Elasticitet krvnih žila

56
Fiziologija krvnog tlaka

 Minutni volumen – je umnožak udarnog

volumena i broja otkucaja u jednoj minuti.

 Udarni volumen – je volumen krvi što ga

klijetka srca kontrakcijom izbaci u cirkulaciju i
iznosi približno 70 ml.

 Ukupni volumen krvi u organizmu – iznosi

oko 5000 ml (odrasli).

57
Uredan krvni tlak
 U odraslih ljudi uredne vrijednosti tlaka su:

sistoličkog 100 – 150 mmHg,

dijastoličkog 60 – 95 mmHg,
pulsnoga tlaka 40 – 55 mmHg

 Formula za izračunavanje prosječnog urednoga krvnoga tlaka:

Sistolički tlak: 111 + 1/3 dobi

Dijastolički tlak: 68 +1/5 dobi

58
Odnos vrijednosti krvnoga tlaka i oblika
hipertenzije

Vrijednost krvnog tlaka Oblik hipertenzije

140/90 – 160/95 Granična

160/95 – 180/105 Blaga

180/105 – 190/130 Srednje teška

190/130 – i više Teška

190/130 – i više Maligna

59
Metode mjerenja arterijskoga krvnoga tlaka

 Izravno – elektronski, uvođenjem kanile sa senzorom u arteriju i

očitavanjem tlakova na monitoru ili registracijskoj traci

 Neizravno – elektronski programiranim automatskim punjenjem i

pražnjenjem balona te očitavanjem tlakova na monitoru ili
registracijskoj traci

 Neizravno – auskultacijski, manualnim punjenjem i pražnjenjem

balona orukvice uz auskultaciju pojave, kakvoće i prestanka
tonova pulsa

60
61
Metode mjerenja arterijskoga krvnoga
tlaka
 Neizravno – elektronski – tlakomjer poput tlakomjera
na živu ili pero, no ne auskultira se nego se vrijednost
tlaka očita na ekranu, mjerenje kratko traje, pogodno
je za samomjerenje tlaka

 Palpacijom – palpiraju se pulzacije arterije dok se

ispušta zrak iz balona.

 Ultrazvukom

62
Indirektno auskultacijsko mjerenje krvnoga tlaka

Dijelovi tlakomjera na živu su:

 Platnena nerastezljiva orukvica s pneumatskim balonom
 Pumpica s ventilom za punjenje balona
 Manometar sa spremnikom na živu
 Gumene cijevi koje spajaju balon s pumpicom i manometrom

Dijelovi stetoskopa:
 Slušni nastavak s olivama
 Provodni dio i lijevak ili membranski dio

63
Indirektno auskultacijsko mjerenje krvnoga
tlaka
 Za vrijeme mjerenja krvnoga tlaka pacijent treba ruku
držati na podlozi u razini srca

 Orukvica tlakomjera ovije se oko nadlaktice i učvrsti

 Fonendoskop se stavi na brahijalnu arteriju, a

pritiscima na pumpicu balon se puni zrakom

 Napunjeni balon vrši pritisak na brahijalnu arteriju

64
Indirektno auskultacijsko mjerenje krvnoga
tlaka
 Kad je pritisak koji balon vrši na arteriju veći od
sistoličkoga krvnoga tlaka, zaustavljena je cirkulacija
u donjem dijelu ruke, što se očituje izostankom bila
na radijalnoj i brahijalnoj arteriji

 Postupnim smanjenjem tlaka u manšeti, ispuštanjem

zraka iz balona, mala količina krvi počinje cirkulirati
arterijom i pojavljuju se šumovi-poput otkucaja srca.
Zovu se Korotkovljevi šumovi ili tonovi

65
Indirektno auskultacijsko mjerenje krvnoga
tlaka

 Razina tlaka u trenutku palpacije ili

auskultacije prvoga tona bila odgovara
vrijednosti sistoličkoga tlaka

 Potpuni nestanak tonova bila – vrijednost je

dijastoličkog tlaka

66
Postupak mjerenja krvnog tlaka

1. Pripremiti pacijenta

2. Pripremiti pribor

3. Odabrati mjesto mjerenja krvnoga tlaka i smjestiti

pacijenta u odgovarajući položaj

4. Osloboditi odjeće ekstremitet, osloniti ruku na

podlogu u razini srca, opustiti šaku

67
Postupak mjerenja krvnog tlaka
5. Palpirati brahijalnu arteriju, oviti manšetu 2,5 cm iznad lakta

6. Pipati bilo i upuhivati zrak u manšetu, po prestanku pulzacije

upamtiti vrijednost i ispustiti zrak iz manšete

7. Staviti stetoskop na arteriju brahialis i ponovno napuhati balon

za 30 mmHg više od razine prestanka bila, lagano ispuštati
zrak iz manšete do razine ispod 20-30 mmHg ispod zadnjeg
otkucaja

68
Postupak mjerenja krvnog tlaka
8. Pri ispuštanju zraka iz balona uočiti vrijednost
prvog otkucaja – sistolički tlak i posljednjeg –
dijastolički tlak

9. Ako je potrebno, ponoviti mjerenje

10. Skinuti manšetu, pospremiti tlakomjer, dezinficirati

fonendoskop, oprati ruke

11. Upisati vrijednosti krvnog tlaka

69