VITALNI ZNACI

 tjelesna temperatura
 puls
 disanje
 krvni pritisak
TJELESNA TEMPERATURA

 Tjelesna temperatura – pokazatelj stanja topline

organizma

 Vručica (pireksija) – nespecifična reakcija

organizma na štetne agense
Uzroci povišenja tjelesne temperature

 Izloženost suncu i vrućini

 Infekcije
 Propadanje tkiva u organizmu
 Bolesti CNS-a
 Endokrini poremećaj
 Anemija
 Feokromocitom
 Primjena lijekova
 Pirogene tvari unijete u org.prilikom transfuzije, i.v.injekcija
Negativni učinci povišene temperature

 Nemir i nelagoda

 Povišena potrošnja kisika

 Povećane kalorijske potrebe

 Dehidracija

 Neurološki učinci

 Promjene u frekvenciji bila, disanja i krvnog tlaka

Hipotermija

 Sniženje tj.temp. ispod 36ºC

 Uzroci: izloženost hladnoći, vjetru, snijegu, kiši ,neadekvatna

odjeća, pothranjenost ili pretilost, konzumiranje alkohola,
dehidracija, mirovanje, neprimjerena prehrana, uzimanje
lijekova – sedativa, opioida , nakon kir.zahvata-pothlađenost,
hladne infuzije

 Skloniji su novorođenčad i stariji ljudi – sporiji metabolizam,

manje potkožnog masnog tkiva
Naziv za temperature čovječijeg tijela

 subnormalna od 35 – 36°C

 normalna 36 -37 °C

 subfebrilna 37,1 – 37,7°C

 febrilna 37,8 – 39 °C

 visoko febrilna iznad 39 °C

 Mjerenje tjelesne temperature

 Aksilarno
 Rektalno

 Oralno

 Na membrani timpani

 Vaginalno

 Ingvinalno
Toplomjer
Aksilarno mjerenje
tjelesne
temperature
Rektalno mjerenje temperature
Rektalno mjerenje temperature

 Osigurati privatnost

 Smjestiti pacijenta u položaj, otkriti analnu regiju

 Pripremiti toplomjer, primijeniti lubrikant

 Upozoriti pacijenta da duboko diše, lagano razmaknuti

gluteuse i uvesti toplomjer 4 – 5 cm u odraslih ljudi i 2 – 3 cm
u djece
Mjerenje na membrani timpani

 Smjestiti pacijenta u odgovarajući

položaj tako uho bude dostupno

 Staviti zaštitnu kapicu na toplomjer

 Lagano staviti toplomjer u ušni

kanal i pritisnuti gumb za mjerenje
tjelesne temperature

 Po završetku mjerenja izvaditi

toplomjer, očitati vrijednosti

 Baciti zaštitnu kapicu i pospremiti

toplomjer, oprati ruke

 Vrijednosti upisati u dokumentaciju

BILJEŽENJE TEMPERATURE

- U TEMPERATURNU LISTU

- PLAVOM TAČKOM

- SPAJANJEM TAČAKA

TEMPERATURNA
KRIVULJA
 Febris continua: stalno visoka s dnevnim razlikama
manjim od jednog stupnja.

 Održava se više dana zatim naglo (kritički) ili postupno

(litički) se vraća na normalu.

 Karakteristična za trbušni tifus i lobarnu pneumoniu.

Febris continua
 Febris remittens: tijekom dana oscilira iznad jednog
stupnja unutar povišenih vrijednosti. Često u akutnim
upalama.

 Febris intermittens: temperatura s dnevnim razlikama

većim od jednog stupnja, ali je najniža vrijednost ispod
37°C. Sepsa i TBC.

 Febris recurrens: povratna temperatura je naizmjence

povišena i normalna u trajanju jedan ili više dan. Paratufus
i povratna groznica.
 Febris ephemeris : jednodnevna ili dvodnevna visoka
temp. zbog blagog prolaznog infekta, manjeg zahvata i
sl.

 Febris undulans : izmjenjivanje postupnih uspona i

padova temp. Do subfebrilnih ili afebrilnih vrijednosti
( krivulja ima valovit oblik )

 febris hectica – hektična groznica karakteristična su veća

dnevna kolebanja koja obično dugo traju, pojavljuje se
kod sepse i kod teških plućnih tuberkuloza.
Intervencije medicinske sestre pri
povišenoj temperaturi

1.Smanjenje proizvodnje topline

2.Povećano odavanje topline u okolinu

3.Promatranje pacijentova stanja

4.Održanje optimalne udobnosti bolesnika

 Snižavamo povišenu tj.temp. iznad 38ºC,

cilj je sniziti je za 1ºC
Sestrinske intervencije
 Smanjiti proizvodnju tjelesne topline

 Povećati gubitak topline - regulacija mikroklimatskih uvjeta u

okolini (radijacija) - dovođenje hladnog zraka – ventilatori
(konvekcija) - tuširanje pacijenta u mlakoj vodi - stavljanje
obloga od mlake vode (dlanovi, stopala) – kondukcija -
kupanje pacijenta u kupkama mlake vode ( evaporacija)

 Primjena antipiretskih lijekova

 Kontrola vitalnih funkcija
 Promatranje stanja svijesti
 Promatranje stanja pacijentove hidracije
 Osigurati VP i VK dijetu
Njega bolesnika s visokom temperaturom
(više od 37,7°C):

 Osigurati mirovanje u krevetu

 Smjestiti u povišeni položaj zbog lakšeg disanja

 Smiriti ako je potrebno

 Osigurati optimalne mikroklimatske uvjete (temperatura,

vlažnost, strujanje zraka).

 Bolesnika treba osloboditi suvišne odjeće

 Bolesnika, po potrebi, više puta u toku 24 sata treba prebrisati,

izmasirati, presvući lično i posteljno rublje
 Sprovoditi njegu usne šupljine

 Vršiti nadoknadu tečnosti davanjem raznih napitaka

(u nemogućnosti per os – na usta), primjeniti intravensku infuziju
prema upustvu ljekara

 Evidentirati količinu primljene i izgubljene tečnosti

 Vršiti pravilnu prehranu bolesnika (hrana bogata bjelančevinama i

vitaminima)

 Vršiti nadzor nad vitalnim funkcijama

 Sprovoditi određene dijagnostičke i terapijske postupke prema

upustvu ljekara i prema planu potrebe, koji se odnose na provođenje
zdr.njege
Disanje
Disanje obuhvaća slijedeće radnje:

 ventilaciju pluća (inspirium i ekspirium)

 razmjenu gasova između alveola i krvi

 transport kisika do krvi u obliku oskihemoglobina

 razmjena gasova između ćelija i krvi

 transport ugljen-dioksida od tkiva do pluća

 regulaciju disanja iz centra u produženoj moždini

 Pod frekvencom disanja podrazumijevamo broj udisaja i
izdisaja u jednoj minuti. S obzirom na brzinu disanja
razlikujemo:

 Eupneja – tiho normalno disanje, 18 – 20/min

 Dispneja – otežano disanje

 Tahipneja – ubrzano disanje
 Bradipneja – usporeno disanje
 Apneja – prestanak disanja
Dubina disanja

 Normalno - ujednačeno, bez napora

 Produbljeno - s naporom, udiše i izdiše veću količinu zraka
 Površno - jedva primjetno udisanje i izdisanje male količine

Ritam disanja je relativno pravilna smjena udaha i izdaha sa

stankama. Udah je kraći od izdaha.

Dispneja ili zaduha je subjektivan osjećaj nestašice zraka.

Najčešće je simptom organskih bolesti i funkcionalnih
poremećaja respiracijskog, cirkulatornog, krvnog,
endokrinog, živčanog sustava, metabolizma i psihe.
Patološki oblici disanja

 Hiperpneja (u akutnoj anemiji)

 Ortopneja (dekompenzacija srca)

 Astmatično disanje – ekspirij je osobito otežan i produžen

 Kussmaulovo disanje – izrazito teško, duboko disanje,

pacijent se koristi pomoćnom dišnom muskulaturom
(acidoze, uremije, dijabetične kome).
 Cheyne-Stokesovo disanje – u početku je
oslabljeno, postupno postaje sve dublje i dublje, te
dolazi do razmjerno dugotrajnog prestanka disanja
(15-40 s), te se sve ponavlja

 Biotovo disanje – nepravilno disanje po ritmu,

frekvenciji i dubini. Najčešće su prisutne apneje
koje se smjenjuju s nekoliko plitkih i nepravilnih
udisanja
Postupak pri mjerenju disanja

 Disanje se određuje posmatranjem pokreta grudnog koša ili

postavljanjem ruke na grudni koš (ili stetoskopa).

 Istovremeno treba procijeniti ritam disanja, njegovu dubinu

i odnos između disajnih faza

 Dobijene rezultate med.sestra bilježi u temperaturnu listu

brojčano (R=20’) ili grafički
 Zadaci med.sestre kod bolesnika sa
otežanim disanjem

 Obavijestiti ljekara o svakoj promjeni disanja bolesnika

 Osigurati bolesniku odgovarajući položaj u kojem su

smetnje disanja najmanje izražene

 Osigurati optimalne mikroklimatske prilike u bolesničkoj

sobi

 Pripremiti pribor za primjenu kisika

 Primjeniti adekvatno terapiju prema uputi ljekara

Slušanje disanja pomoću stetoskopa
TKO SAM JA?

Ja sam mišić
velik poput šake,
Krive me za
ubrzano radim
ljubav
kad ispituju đake.
i ljubavne
probleme.
Ja se samo pitam,

SRCE
a zašto baš
mene?
 Uloga srca je da kao pumpa potiskuje krv, kroz sistem krvnih
sudova.

 Radom srca u sve dijelove čovječijeg tijela dostavlja se krv

koja vrši niz neophodnih funkcija u organizmu:

 Snabdjeva organizam kisikom, hranjivim materijama – oslobađa

organizam neophodnih i štetnih sastojaka

 Ima odbrambenu ulogu

 Ima ulogu u termoregulaciji

S
R
C
E
Puls ( Bilo)

 Je odraz srčanog rada na perifernim arterijama.

 Može se osjetiti palpacijom i čuti auskultacijom

(stetoskopom).

 periodično otkucavanje koje se osjeti kao odizanje i

spuštanje arterije
 Pri palpaciji potrebno je obratiti pozornost na:

 učestalost (frekvenciju),
 pravilnost (ritam),
 punoću,
 brzinu uspona i
 širenja pulsnog vala (amplitudu).
 Frekvencija pulsa je broj otkucaja u minuti.

 Normalan broj otkucaja je 60 – 80 o/m, a u novorođenčadi

i male djece je brži 100 – 150 o/m.
 Apikalni puls – vrijednost bila izmjerena na vršku srca, peti
interkostalni prostor u srednjoj klavikularnoj liniji

 Bradikardija – usporeno bilo u odraslih ljudi ispod 60

otkucaja u minuti

 Bigeminija – stanje kada prije vremena nastane svaka

druga srčana kontrakcija

 Deficit pulsa – razlika u frekvenciji apikalnog i perifernog

pulsa
Patološke vrijednosti

 Tahikardija je ubrzan puls (više od 80 otkucaja u minuti):

može biti fiziološka i prolazna pojava pri naporu i
uzbuđenju.

 Ubrzan puls je popratni znak mnogih oboljenja kao što su

teška anemija, povećanje intrakranijalnog pritiska,
dekompenzacija srca.
Sinusna tahikardija
 Bradikardija je usporen puls (manje od 60 otkucaja u
minuti), može biti fiziološka pojava kod sportaša i fizičkih
radnika.

 Patološki se javlja kod hipotireoidizma, akutnog infarkta

miokarda, prevelike doze digitalisa.
Sinusna bradikardija
 Aritmija – poremećaj ritma.

 Bigeminija – preuranjene kontrakcije u pravilnim

razmacima

 Ekstrasistolija: pravilan ritam pulsa povremeno se prekida

u prijevremenim pulsnim otkucajima koji se mogu javljati
pojedinačno, ali u pravilnom slijedu kao svaka druga,
treća, četvrta kontrakcija srca. Često znak trovanja
digitalisom.
aritmija
Poremećaji u punoći pulsa su :

 nema pulsa, kada se puls ne osjeća ni pažljivom

palpacijom arterija

 filiforman (nitast), slabo punjen i razvučen puls, teško se

palpira

 jako punjen puls, ne može se potisnuti ni jakim pritiskom

na arteriju

 arterija koju palpiramo može biti tvrda i neelastična, tada

je puls napet.
Moze se palpirati (mjeriti) na slijedećim arterijama:

 a.temporalis,

 a.carotis,

 a.brahialis,

 a.radialis,

 a.femoralis,

 a.dorsalis pedis i

 a.tibialis posterior.
Određivanje mjesta za mjerenje pulsa
Mjerenje pulsa na arteriji radijalis
Mjerenje pulsa na karotidnoj arteriji
Digitalno mjerenje pulsa
 Krvni pritisak

 Krvni pritisak predstavlja je pritisak krvi na zidove krvnih

sudova. Postoje dvije vrste krvnog pritiska: arterijski i venski.

 Arterijski krvni pritisak – tensio arterialis (TA) je pritisak krvi

na arterijske krvne sudove za vrijeme obje faze srčanog rada
tj. za vrijeme sistole i dijastole.

 Krvni pritisak u arterijama za vrijeme sistole poraste do

određenog maksimuma. Ta vrijednost se naziva sistolni ili
maksimalni krvni pritisak. Krvni pritisak se smanjuje u toku
dijastole .
 Njegova najniža vrijednost naziva se dijastolni ili
minimalni pritisak.

 Sistolni (maksimalni) krvni pritisak u normali iznosi 120-

140 mm Hg

 Dijastolni (minimalni) krvni pritisak u normali iznosi 60-

80 mm Hg

 Povišen sistolni i dijastolni pritisak naziva se hipertenzija

a snižen hipotenzija.
Osnovni pojmovi

 Arterijska hipertenzija – opetovano registrirane vrijednosti

krvnog tlaka u raznim okolnostima najmanje tijekom jednog
tjedna

 Arterijska hipotenzija – stanje obilježeno niskim

vrijednostima krvnog tlaka ispod 100/60 mmHg

 Dijastolički krvni tlak – najmanja je sila koja djeluje na

stijenku arterije za vrijeme dijastole (relaksacije lijeve klijetke)

 Hipertenzivna kriza – nagli je i veliki porast arterijskoga

krvnog tlaka pri kojem je pacijentu ugrožen život
 Hipertenzija je stanje trajno povišenog sistolnog i dijastolnog
pritiska, kod odraslih iznad 160 mmHg (21,3 kPa), a
dijastolni iznad 90 mmHg (12,6 kPa).

 Hipertenzija se javlja usljed povećanog otpora perifernih

krvnih sudova, i znak je oboljenja praćen pojačanom srčanom
kontrakcijom, povećanom zapreminom krvi, kao i oboljenja
bubrega, te poremećaja funkcije endokrinih žlijezda.
 Hipotenzija je stanje sniženog arterijskog pritiska, kada je
sistolni pritisak ispod 100 mmHG (13,3 kPa).

 Hipotenzija se javlja kod slabijih srčanihkontrakcija i

nedovoljne količine cirkulišućekrvi. Uvjek je praćena
ubrzanim jedva opipljivim pulsom.

 Hronično nizak krvni pritisak popratni je simptom anemija,

TBC.
Klasifikacija AH prema nivou krvnog pritiska
(JNC VII, 2003)

Kategorija Sistolna AH Dijastolna AH

(mmHg) (mm Hg)
Normalna <120 <80

Prehipertenzija 120-139 i/ili 80-89

Stadijum 1 140-159 i/ili 90-99

hipertenzije

Stadijum 2 160 i/ili 100

hipertenzije
Metode mjerenja arterijskoga krvnoga tlaka

 Za mjerenje TA koristi se aparat za zivinim stubom Riva-Roci

i sa manometrom tipa Pashonu, na pero ili elektronski.

 Najčešće se arterijski krvni pritisak mjeri na brahijalnoj

arteriji tlakomjerom na živu.

 Taj se tlakomjer sastoji od živinog stuba sa rezeroarom

gumene manžetne i pumpice (balon) sa ventilom i gumenim
nastavcima koji spajaju manžetnu pumpicu i manometar.
Za mjerenje krvnog pritiska treba pripremiti:

 pribor: tlakomjer, stetoskop (slušalice)

 Prije mjerenje krvnog pritiska preporučuje se da bolesnik pola

sata ne jede i ne puši

 Da miruje najmanje 5 minuta.

 Potrebno je procijeniti njegovo stanje, upoznati ga sa ciljem i

važnosti mjerenje krvnog pritiska.
 Arterijski krvni pritisak najčešće se mjeri na a.brahijalis, i
manžetna pri čemu se postavlja 3 cm iznad bolesnikovog
lakta.

 Bolesnik može da sjedi ili lezi, sa rukom malo savijenom u

laktu, i postavljenom u visini srca.

 Manžetna (treba pokriti 2/3 nadlaktice) sa omotom oko

nadlaktice i fiksira.

 Ona treba da bude čvrsto namotana ali da ne vrši stazu u

arterijskim krvnim sudovima.
 Kada je dobro postavljena, opipa se puls na brahijalnoj
arteriji i na to mjesto se postavlja stetoskop, ventil se zatvara
i pomoću pumpice upumpava vazduh u manžetnu.

 Kada se više ne osjete pulsne oscilacije sa pumpanjem se

prestaje.

 Za vrijeme pumpanja vazduha pod pritiskom, živa u stubu

aparata se diže.
Mjerenje krvnog pritiska
Mjerenje krvnog pritiska aparatom na Živu
 Venski krvni pritisak

 Hemodinamsko ispitivanje obuhvata i mjerenje centralnog

vensko pritiska (CVP). To je mjerenje pritiska u gornjoj šupljoj
veni i desnoj pretkomori.

 Za mjerenje CVP koristi se setovi za jednokratnu upotrebu.

Polietilenski kateter dužine 75 cm uvodi se u v.basilica u
lakatnom dijelu, a zatim se preko vene subclavie do gornje
šuplje vene i desnog srca.

 Danas se češće koristi direktan pristup preko v.subclavie.