Etika

Potrebno je, ree, da se pogleda u ogledalu: ako se pojavi lijep, radi lijepe stvari;
ako se pojavi ruan, svojim potenjem ispravi nedostatke prirode.
Pogledaj se u ogledalo. Koga vidi? Vidi li samo svoje mane i nedostatke i
stvari koje eli promijeniti kod sebe?
Tko sam ja? Kakva osoba postajem? Kakvu sliku imam o sebi samome?
Prijatelji, filmovi, glazba, reklame svi mi pokuavaju prodati sliku u koju u se
ugledati i koju bih trebao imitirati. Hrpa pitanja, a niti jedan odgovor, ili samo poneki.
Kome se moram dokazati, svijetu ili sebi u kakvu osobu se pretvaram i kakav
postajem karakterno?
Mislim da me moji prijatelji doivljavaju i razumiju kao dobru osobu i ovjeka. Svaki
ovjek ima neke svoje pogreke i, kako bi se reklo, ''ima svoje muice''. Sve to imam
podijelim s roditeljima i prijateljima. Za sebe mislim da imam dobro srce i duu, ali
imam i svoje pogreke.
Drutvene uloge nas odreuju i dijele po naim vrijednostima i kategorijama.
Po mom miljenju, dobro ovisi o drutvu koje neke stvari pod utjecajem nas, kulture,
vjere smatra dobrim. Npr. kada se posvaam s prijateljem, mada smo se posvaali,
ali nisam ja uvijek u tim svaama bio kriv, uvijek me pee savjest. Kada mi doe i
ne razgovaram s njim, a bili smo si dobri, odmah me unutra neto pone, kako bih
rekao - grickati i samo mislim o tome. Savjest je pojam moralnog i nemoralnog
ponaanja, a savjest se razvija kada moemo procijeniti razliku izmeu dobra i zla.
Na svoj nain poznajem dobro i zlo. Ja vidim i mane i prednosti, ali nastojim
da ono sto mi se svia prevlada i da taj osjeaj nosim sa sobom kad se okrenem od
ogledala. Tijelo je ionako samo ljutura, starimo, mijenjamo se fiziki, ali bitno je ono
iznutra, odnosno izgled srca.
to li e biti???