PJESMA O KRUHU

Hej, naćuli oba uha, slijedi pjesma u čast kruha!

Jer, sretni nam teku dani dok je kruha da nas hrani.
Bio crni ili bijeli, svaki kruh nas razveseli,
A još kad je vruć iz peći, nema kraja našoj sreći.

Gdje je kruh, tu gladi nije! A gdje mu se tajna krije?

Najprije se sjeme sije, suncem grije, kišu pije
Pa iz zemlje, niče, raste, prije no što odu laste
Dok je još vrućina pasja, puno polje zlatnog klasja.

Sve to klasje valja žeti, odvajati zrnje, mljeti

Nakrcati brašnom vreće, a od brašna kruh se peče.
Tko se time bavi često, zna kako se mijesi tijesto
Dodaš li mu dobar kvaščić, nadeblja se kao praščić.

Dok po noći sav grad sniva, vrijedni pekar budan biva

Da bi jutrom kad se bude, bilo kruha za sve ljude
Na polici leže štruce i bublice debeljuce.
Pogačica bijela, crna, zdravi kruh od punog zrna.

Na selu je još i bolje, svi smo odmah dobre volje

Kada miris počne teći iz bakine krušne peći
Najljepša su ipak slavlja kad se kruh pod pekom spravlja
Jer se znade, taj pod pekom, s posebnim se jede tekom.

Al’, ma kakav tvoj kruh bio, neka ti je uvijek mio

Jer su mnogi loše sreće, kruh ni danas dobit' neće
Višak kruha uvijek dijeli, možda bi ga drugi jeli
Ribice, na grani ptice, kruh svoj poštuj do mrvice!