Europsko gospodarstvo

od početka
tisućljeća
STATISTIČKI PORTRET Izdanje za 2018.

1
 Europsko gospodarstvo razvilo se od početka tisućljeća, a statistika nam može pomoći
u boljem razumijevanju tih strukturnih promjena.

Ova digitalna publikacija, Europsko gospodarstvo od početka tisućljeća — statistički

portret, nastoji pokazati kako su se glavne značajke gospodarstva Europske unije (EU)
i njezinih država članica razvijale od 2000. kroz širok spektar statističkih podataka, koji
pružaju i mikroekonomsku i makroekonomsku perspektivu.

Ova publikacija ne opisuje kratkoročne trendove u europskom gospodarstvu, već je

njezin cilj odgovoriti na pitanja poput: kako se mijenjalo naše potrošačko ponašanje?
Kako se kretao dohodak kućanstava? Jesu li obrasci rada i dalje isti? Koliki je udio usluga
u gospodarstvu? Koliki je udio velikih poduzeća? Je li se zapošljavanje u državnoj službi
povećalo ili smanjilo?

Publikacija je podijeljena u četiri dijela u kojima je naglasak na posebnim područjima:

Cjelokupno gospodarstvo: publikacija počinje glavnim značajkama cjelokupnoga

gospodarstva prikazujući dugoročne trendove vezane za BDP (bruto domaći proizvod),
investicije i potrošnju, trgovinu, inflaciju, nezaposlenost, zaposlenost itd.

Kućanstva: ovo poglavlje sadržava podatke o glavnim kretanjima dohotka i potrošnje

kućanstava. Na primjer, možete usporediti dohodak svoga kućanstva s drugima u svojoj
zemlji! Također pokazuje koliko kućanstva troše na različita dobra i usluge te kretanje
štednje i duga kućanstava.

Poduzeća: u ovom dijelu riječ je o demografiji poduzeća u gospodarstvu. Također je

prikazano kretanje investicija, duga i profitabilnosti poduzeća. Osim toga, sadržava
odjeljak posvećen bankama.

Opća država: ovo poglavlje prikazuje kretanje proračunskih prihoda i rashoda, javnog
deficita i duga. Također prikazuje položaj sektora opće države u gospodarstvu u smislu
zaposlenosti.

Kratki opisi najvažnijih zaključaka u cijeloj su publikaciji nadopunjeni interaktivnim

vizualizacijama, u kojima možete usporediti svoju zemlju s drugim zemljama. Ova
publikacija namijenjena je onima koji bi željeli imati pregled gospodarskih trendova u
EU od 2000. na jednostavan i interaktivan način. Ako su dostupni, uključeni su i podaci o
zemljama EFTA-e (Europsko udruženje za slobodnu trgovinu). Za one koji žele znati više
publikacija sadržava poveznice na Eurostatove baze podataka.

2
Izbornik
1. MAKROEKONOMSKI TRENDOVI 4
1. Makroekonomski pregled 6
2. EU: jedna od glavnih igrača u svjetskoj trgovini 5
3. Velike razlike u promjenama cijena na detaljnoj razini 8
4. Više zaposlenih 9

2. DOHODAK I POTROŠNJA KUĆANSTAVA 11

1. Oporavak dohotka kućanstava 11
2. Velike razlike u potrošnji i cijenama 13
3. Kretanja na tržištu stambenih nekretnina 15
4. Velika raznolikost u omjerima štednje i duga 17

3. DJELATNOSTI I INVESTICIJE PODUZEĆA 19

1. Tri od četiri radna mjesta u uslužnim djelatnostima 19
2. Velika poduzeća zapošljavaju jednu trećinu svih zaposlenih 21
3. Stopa investicija i udio dobiti dugoročno relativno stabilni 22
4. Smanjenje broja banaka 24

4. PROR AČUNSKI PRIHODI I R ASHODI 26

1. Omjer proračunskih prihoda i BDP-a gotovo stabilan
od 2012. 26
2. Omjer proračunskih rashoda i BDP-a u padu od 2010. 27
3. Snažno povećanje javnog duga 29
4. Udio zaposlenih u sektoru opće države gotovo stabilan 31

DODATNE INFORMACIJE 33

3 Izbornik
 1. MAKROEKONOMSKI TRENDOVI

1.1 Makroekonomski pregled

Koji su glavni trendovi u gospodarstvu Europske unije i njezinih država članica od 2000.? Kako
su se kretali bruto domaći proizvod (BDP), investicije i potrošnja? Jesmo li se suočavali s visokom
inflacijom ili su cijene bile stabilne? Je li se nezaposlenost smanjila ili nije?

Tri faze gospodarstva EU-a

Najčešći pokazatelj u mjerenju gospodarske aktivnosti neke zemlje jest BDP. U razdoblju od
2000. do 2017. godišnji rast BDP-a u EU bio je prilično nestabilan. U razdoblju od 2001. do
2007. godišnja stopa rasta gospodarstva kretala se između +1% i +3%. U razdoblju od 2008.
do 2013. gospodarstvo EU-a bilo je pod snažnim utjecajem financijske krize, tako da je BDP
pao za više od 4% u 2009., a zatim je opet blago pao u 2012. Otada se gospodarstvo postupno
oporavljalo, a godišnje stope rasta kretale su se oko +2% u razdoblju od 2014. do 2017.

Slično kretanje zabilježeno je cjelokupno za europodručje i države članice EU-a. Međutim, nisu
u svim državama članicama zabilježene promjene istog intenziteta. Utjecaj financijske krize na
BDP posebno je bio izražen u Grčkoj, Hrvatskoj, Španjolskoj, Portugalu i Cipru, koje su nekoliko
godina zaredom imale negativan rast.

Investicije i potrošnja u EU prolazili su kroz iste tri faze kao i BDP, pri čemu su investicije
zabilježile veća kolebanja. S oporavkom od financijske krize investicije i potrošnja postojano
su rasli u razdoblju od 2015. do 2017., pri čemu su investicije rasle za oko +3%, a potrošnja za
oko +2% godišnje.

Umjerena inflacija

Inflacija se u EU mjeri harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena. U razdoblju od 2001. do

2007. godišnja stopa inflacije u EU kretala se oko +2%. U razdoblju od 2008. do 2011. zabilježene
su veće promjene stope inflacije iz godine u godinu, dok se postupno smanjivala s 3% u 2011.
na 0% u 2015., da bi u 2017. dosegnula 1,7%.

Takva kretanja u velikoj su mjeri zabilježena u europodručju i većini država članica. Najviše
stope inflacije u 2017. zabilježene su u Estoniji i Litvi (3,7% u svakoj), Letoniji (2,9%) i Ujedinjenoj
Kraljevini (2,7%), dok su najniže stope inflacije zabilježene u Irskoj (0,3%), Cipru (0,7%) i Finskoj
(0,8%).

4 1.1 Makroekonomski pregled

Veliko smanjenje dugoročnih kamatnih stopa od 2011.

Dugoročne kamatne stope mogu se mjeriti s pomoću kretanja prinosa dugoročnih obveznica.
Ta je stopa na početku tisućljeća u EU bila 5,3%, krećući se između 4% i 5% do 2011. Otada
se stalno smanjivala i u 2017. dosegnula je 1,3%. U državama članicama zabilježena su slična
kretanja. U 2017. stope su se kretale od 0,3% u Litvi i Njemačkoj te 0,5% u Danskoj, Luksemburgu
i Nizozemskoj do 3,0% u Portugalu, 3,4% u Poljskoj, 4,0% u Rumunjskoj i 6,0% u Grčkoj.

Euro jači u odnosu na britansku funtu i američki dolar

Što se tiče tečajeva, euro je ojačao u odnosu na britansku funtu (s 0,61 funte za 1 euro u 2000.
na 0,88 funti za 1 euro u 2017.) i američki dolar (s 0,92 dolara za 1 euro u 2000. na 1,13 dolara
za 1 euro u 2017.), dok je u odnosu na švicarski franak oslabio (s 1,56 švicarskih franaka za 1
euro u 2000. na 1,11 švicarskih franaka za 1 euro u 2017.).

Nezaposlenost u padu

Nakon što je bila relativno stabilna i iznosila oko 9% u razdoblju od 2000. do 2005., stopa
nezaposlenosti pala je na 7,0% u 2008. Otada je ta stopa u EU kontinuirano rasla da bi dosegnula
vrhunac od 10,9% u 2013. S oporavkom gospodarstva padala je i stopa nezaposlenosti te je
u 2017. dosegnula 7,6%. Slična kretanja stope nezaposlenosti zabilježena su za muškarce,
žene i mlade, iako je nešto viša stopa nezaposlenosti zabilježena za žene nego za muškarce, a
otprilike dvostruko je veća stopa za mlade.

Posljednjih godina europodručje i sve države članice također su zabilježile smanjenje stope
nezaposlenosti. Međutim, još uvijek su prisutne velike razlike među državama članicama, pri
čemu su se stope u 2017. kretale od 2,9% u Češkoj, 3,8% u Njemačkoj i 4,0% u Malti do 11,2%
u Italiji, 17,2% u Španjolskoj i 21,5% u Grčkoj.

5 1.1 Makroekonomski pregled

1.2 EU: jedna od glavnih igrača u svjetskoj trgovini

EU jedna je od glavnih igrača u svjetskoj trgovini jer je drugi najveći izvoznik i uvoznik dobara
u svijetu, pri čemu samo Kina izvozi više dobara, dok Sjedinjene Američke Države uvoze više.
Osim toga, EU je prva u svijetu kada je riječ o trgovini uslugama.

U 2017. glavni partneri EU-a za trgovinu robom i uslugama bile su Sjedinjene Američke Države
(20% ukupne trgovine izvan EU-a), Kina (12%) i Švicarska (8%). U razdoblju od 2008. do 2017.
važnost trgovine s Kinom povećala se s 9% na 12%, kao i sa Sjedinjenim Američkim Državama
s 18% na 20%. S druge strane, udio trgovine robom i uslugama EU-a s Rusijom gotovo se
prepolovio, s 8% na 5%.

U 2017. trgovina robom činila je 70% ukupne trgovine robom i uslugama EU-a. Promatrajući
odvojeno trgovinu robom i uslugama, obje su zabilježile slične trendove, pri čemu su se
vrijednosti više nego udvostručile. U razdoblju od 2000. do 2017. također su obje zabilježile
pad u 2009. nakon financijske krize.

Suficit trgovine robom unutar EU-a tek od 2013.

Što se tiče bilance trgovine robom unutar EU-a, zamjetne su dvije faze: kontinuirani deficit (što
znači da je uvoz bio veći od izvoza) u razdoblju od 2000. do 2012., nakon čega je uslijedila faza
sve većeg suficita, koji je u 2017. dosegnuo iznos od 142 milijarde eura.

U 2017. najveći suficit trgovine robom (uključujući trgovinu unutar EU-a i izvan EU-a) zabilježen
je u Njemačkoj (+266 milijardi eura), Irskoj (+107 milijardi eura), Nizozemskoj (+90 milijardi
eura), Italiji (+56 milijardi eura) i Danskoj (+17 milijardi eura), dok je najveći deficit zabilježen
u Ujedinjenoj Kraljevini (-155 milijardi eura), Francuskoj (-46 milijardi eura), Španjolskoj (-22
milijarde eura) i Grčkoj (-18 milijardi eura).

Stalan suficit trgovine uslugama unutar EU-a

Za razliku od trgovine robom, u EU je zabilježen kontinuirani suficit trgovine uslugama u

razdoblju od 2000. do 2017. Taj suficit znatno se povećao s 14 milijardi eura u 2000. na 181
milijardu eura u 2017.

U 2017. najveći suficit zabilježen je u Ujedinjenoj Kraljevini (+122 milijarde eura), Španjolskoj
(+56 milijardi eura), Luksemburgu (+23 milijarde eura), Poljskoj (+19 milijardi eura) i Francuskoj
(+18 milijardi eura), a deficit su zabilježile samo Njemačka (-16 milijardi eura), Irska (-12 milijardi),
Nizozemska (-5 milijardi), Italija (-4 milijarde) i Finska (-1 milijarda).

6 1.2 EU: jedna od glavnih igrača u svjetskoj trgovini

7 1.2 EU: jedna od glavnih igrača u svjetskoj trgovini
1.3 Velike razlike u promjenama cijena na detaljnoj razini

Dok se ukupna stopa inflacije u EU od početka tisućljeća može smatrati umjerenom (kako je
prikazano u poglavlju 1.1.), zamjetne su značajne promjene cijena na detaljnoj razini.

U razdoblju od 2000. do 2017. cijene u EU ukupno su porasle za 36%. Najveći rast cijena
zabilježen je u skupinama «alkoholna pića i duhan» te «obrazovanje», u kojima su cijene porasle
za više od 90%. Slijedile su skupine «stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva»
te «restorani i hoteli» sa stopama rasta višima od 55%. Cijene u skupini «odjeća i obuća» ostale
su gotovo stabilne, dok su se cijene u skupini «komunikacije» smanjile za više od 20%.

Promatrajući pojedine proizvode, najveći porast zabilježen je u skupinama «duhan» (+154% u

razdoblju od 2000. do 2017.), «nakit, zidni, stolni i ručni satovi» (+96%), «plin» (+94%) te «kruta
goriva» i «toplinska energija» (+89 % u svakoj). Manji porast zabilježen je npr. u skupinama
«automobili» (+9%), namještaj (+22%), «knjige» (+27%) i «vino» (+30%). S druge strane, cijene
u skupinama «audiovizualna i fotooprema i informatička oprema» smanjile su se za 70%,
«telefonska oprema i usluge» za 25% te «igre i igračke» za 22%.

Cijene u skupinama «kava» (+34%), «mlijeko, sir i jaja» (+38%), «meso» (+41%) te «kruh i žitarice»
(+44%) porasle su gotovo jednakom brzinom kao i ukupne cijene u EU u razdoblju u razdoblju
od 2000. do 2017.

Pogledajte interaktivnu vizualizaciju s desne strane kako biste otkrili kako su se mijenjale cijene u
vašoj zemlji od 2000.!

8 1.3 Velike razlike u promjenama cijena na detaljnoj razini

1.4 Više zaposlenih

Od početka tisućljeća sve se više ljudi zapošljavalo, dok su se radni uvjeti mijenjali. U razdoblju
od 2002. do 2017. stopa zaposlenosti za ukupno radno sposobno stanovništvo povećala se sa
67% u 2002. na 72% u 2017., uglavnom zbog velikog rasta stope zaposlenosti žena (s 58% na
65%).

Snažno povećanje stope zaposlenosti žena

U razdoblju od 2002. do 2017. stopa zaposlenosti za ukupno radno sposobno stanovništvo

povećala se sa 67% u 2002. na 72% u 2017., uglavnom zbog velikog rasta stope zaposlenosti
žena (s 58% na 66%). Stopa zaposlenosti muškaraca blago se povećala sa 75% na 78%. Međutim,
za mlade u dobi od 20 do 24 godine kretanje je bilo drukčije jer se stopa zaposlenosti blago
smanjila s 53% u 2002. na 52% u 2017.

Trend povećanja stope zaposlenosti također je vidljiv u europodručju i većini država članica,
s najvećim povećanjem u Bugarskoj, Poljskoj i Malti. Najveća stopa zaposlenosti žena u 2017.
zabilježena je u Švedskoj (80%), Litvi (76%) te Njemačkoj i Estoniji (75% u svakoj), a stopa
zaposlenosti muškaraca u Češkoj (86%), Malti i Švedskoj (84% u svakoj) te Ujedinjenoj Kraljevini,
Nizozemskoj i Njemačkoj (83% u svakoj). U svim državama članicama stopa zaposlenosti
muškaraca bila je veća od stope zaposlenosti žena.

Zaposlenost na određeno vrijeme i s nepunim radnim vremenom u porastu

U razdoblju od 2002. do 2017. mogućnost pronalaska posla na neodređeno vrijeme blago se

smanjila kako se udio zaposlenih na određeno vrijeme u EU povećavao s 11% u 2002. na 13% u
2017. Zaposlenost na određeno vrijeme u EU u 2017. bila je gotovo jednako zastupljena među
ženama (14%) i muškarcima (13%). Ukupan udio zaposlenih na određeno vrijeme razlikovao se
među državama članicama, pri čemu je najveći udio zabilježen u Poljskoj i Španjolskoj (26% u
svakoj), Portugalu (22%) i Hrvatskoj (20%), a najmanji udio u Rumunjskoj (1%), Litvi (2%), Estoniji
i Letoniji (3% u svakoj).

Još jedna važna promjena radnih uvjeta odnosi se na razvoj radnih mjesta s nepunim radnim
vremenom. Udio zaposlenih s nepunim radnim vremenom u EU porastao je s 15% u 2002. na
19% u 2017. Zaposlenost s nepunim radnim vremenom u EU bila je mnogo češća među ženama
(31%) nego među muškarcima (8%). Ukupan udio zaposlenih s nepunim radnim vremenom
razlikovao se među državama članicama, pri čemu je najveći udio zabilježen u Nizozemskoj
(47%), Austriji (28%), Njemačkoj (27%) te Belgiji i Ujedinjenoj Kraljevini (24% u svakoj), a najmanji
u Bugarskoj (2%), Mađarskoj (4%) i Hrvatskoj (5%).

9 1.4 Više zaposlenih

10 1.4 Više zaposlenih
 2. DOHODAK I POTROŠNJA KUĆANSTAVA

2.1 Oporavak dohotka kućanstava

Rast realnog dohotka kućanstava od 1% godišnje od 2000.

Kretanje kupovne moći kućanstava može se mjeriti s pomoću promjena raspoloživog dohotka
kućanstava prilagođenog za inflaciju. Međutim, važno je napomenuti da taj pokazatelj koji
odražava kretanje prosjeka ne daje informacije o nejednakostima dohotka.

Raspoloživi dohodak kućanstava u EU realno je porastao za ukupno 16% u razdoblju od 2000.

do 2009. Nakon financijske krize smanjio se za 3% od 2009. do 2013., a zatim opet porastao za
5% u razdoblju od 2013. do 2016. Ukupno se raspoloživi dohodak kućanstava povećao za oko
18 % u razdoblju od 2000. do 2016., što je prosječna stopa rasta od 1% godišnje.

Pogledajte interaktivni linijski grafikon s desne strane kako biste vidjeli kako se mijenjao
dohodak kućanstava u vašoj zemlji od 2000.! Osim toga, ako želite znati više o nejednakostima
dohotka u svojoj zemlji, pogledajte interaktivnu vizualizaciju kako biste usporedili svoj neto
mjesečni dohodak s drugima u svojoj zemlji!

Povećanje udjela izdataka za mirovine

Zbog starenja stanovništva doprinosi za socijalno osiguranje koji se odnose na mirovine iskazani
kao udio u BDP-u postupno su se povećavali u EU s 11,6% u 2008. na 13,0% u 2014. Iako su ista
kretanja zabilježena u europodručju i većini država članica EU-a, danas još uvijek postoje velike
razlike među državama članicama: u 2015. najveći udio doprinosa za socijalno osiguranje koji
se odnose na mirovine zabilježen je u Grčkoj (17,8% BDP-a), Italiji (16,5%) i Francuskoj (15.0%), a
najniži u Irskoj (5,5%), Litvi (6,8%) i Letoniji (7,7%).

Udio osoba koje su izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti smanjuje se
od 2012.

Gospodarska kolebanja također imaju snažan utjecaj na udio osoba koje su izložene riziku od
siromaštva ili socijalne isključenosti. U EU, udio osoba koje su izložene riziku od siromaštva ili
su ozbiljno materijalno ugrožene ili žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada povećao
se s 23,8% u 2010. na 24,8% u 2012., nakon čega se smanjivao i u 2016. dosegnuo je 23,5%.
Postojale su velike razlike među državama članicama, pa su najviše stope u 2016. zabilježene
u Bugarskoj (40,4% stanovništva), Rumunjskoj (38,8%), Grčkoj (35,6%) i Litvi (30,1%), a najniže u
Češkoj (13,3%), Finskoj (16,6%) te Danskoj i Nizozemskoj (16,7% u svakoj).

11 2.1 Oporavak dohotka kućanstava

12 2.1 Oporavak dohotka kućanstava
2.2 Velike razlike u potrošnji i cijenama
La moitié des dépenses des ménages sont consacrées au logement, au transport et à
l’alimentation

Polovicu izdataka kućanstava čine izdaci za stanovanje, prijevoz i hranu

Potrošnja kućanstava razlikuje se ovisno o razinama dohotka, kulturnim navikama ili geografskoj
situaciji. Gledajući prosjek EU-a u 2016., najveći dio (gotovo četvrtinu) izdataka kućanstava za
potrošnju činili su izdaci za «stanovanje, vodu, električnu energiju i plin» (što isključuje kupnju
stambenih objekata), dok su izdaci za «prijevoz» činili 13%, a za «hranu» 12%. Slijedili su izdaci za
«restorane i hotele» te «rekreaciju i kulturu», svaki s udjelom od 9%. Sljedeće skupine proizvoda
i usluga sudjelovale su s udjelom od oko 4% do 5%: «pokućstvo i oprema za kuću», «odjeća i
obuća», «alkoholna pića i duhan» te «zdravlje», dok su skupine «komunikacije» i «obrazovanje»
sudjelovale s manjim udjelom od 3%, odnosno 1%.

Najviše izdataka kućanstava u svim državama članicama odnosilo se na izdatke za «stanovanje»,

osim u Bugarskoj, Estoniji, Litvi i Rumunjskoj, u kojima je najvažnija bila «hrana», te Cipru i Malti,
u kojima su najvažniji bili «restorani i hoteli».

Danska i Luksemburg najskuplji, Bugarska najjeftinija

Razine potrošačkih cijena dobara i usluga bitno se razlikuju u državama članicama EU-a. U
2017. Danska i Luksemburg imale su najviše razine cijena (svaka po 41% iznad prosjeka EU-a),
zatim Švedska (35% iznad prosjeka), Irska (28% iznad prosjeka), Finska (23% iznad prosjeka) i
Ujedinjena Kraljevina (17% iznad prosjeka), dok su najniže razine zabilježene u Bugarskoj (56%
ispod prosjeka EU-a), Rumunjskoj (52% ispod prosjeka), Poljskoj (47% ispod prosjeka), Mađarskoj
(42% ispod prosjeka) i Litvi (40% ispod prosjeka).

Na detaljnijoj razini, Danska je bila najskuplja država članica u 2017. za «restorane i hotele» (51%
iznad prosjeka EU-a), «hranu» (50% iznad prosjeka), «rekreaciju i kulturu» (48% iznad prosjeka),
«prijevoz» (28% iznad prosjeka) i «opremu za kućanstvo» (20% iznad prosjeka). Irska je bila
najskuplja država članica za «alkoholna pića i duhan» (74% iznad prosjeka), Luksemburg za
«stanovanje, vodu, električnu energiju i plin» (63% iznad prosjeka), Grčka za «komunikacije»
(54% iznad prosjeka) i Švedska za «odjeću i obuću» (34% iznad prosjeka).

13 2.2 Velike razlike u potrošnji i cijenama

14 2.2 Velike razlike u potrošnji i cijenama
2.3 Kretanja na tržištu stambenih nekretnina

Ovo poglavlje opisuje različite aspekte tržišta stambenih nekretnina: od kupnje i kretanja cijena
do vlasništva i cjenovne dostupnosti.

Stopa ulaganja kućanstava u EU pada od 2008.

Ulaganja kućanstava uglavnom se sastoje od kupnje i obnove stambenih objekata. Stopa

ulaganja kućanstava, koja se definira kao udio ulaganja u raspoloživom dohotku, lagano se
smanjila u EU u razdoblju od 2000. do 2016. S oko 9% u razdoblju od 2000. do 2004., porasla
je na oko 10% u razdoblju od 2005. do 2008., a zatim je pala i dosegnula 8% u 2016. Među
državama članicama za koje su podaci dostupni, najviše stope ulaganja kućanstava u 2016.
zabilježene su u Nizozemskoj (11,2%), Luksemburgu (10,9%), Finskoj (10,7%) i Belgiji (10,0%), a
najniže u Letoniji (4,5%), Portugalu (4,6%) i Španjolskoj (4,8%).

Cijene stambenih nekretnina porasle za 11% u EU od 2010.

Cijene stambenih nekretnina, koje se odnose na kupnju novih i postojećih kuća i stanova,
znatno su oscilirale od 2006., s godišnjim stopama rasta u EU od oko 8% u 2006. i 2007., nakon
čega je uslijedio pad od 4% u 2009. kao posljedica financijske krize. Cijene su ponovno počele
rasti u 2014.

Ukupno gledajući, u razdoblju od 2010. do 2017. cijene stambenih nekretnina ukupno su porasle
za 11% u EU i 6% u europodručju. Među državama članicama, najveće povećanje tijekom ovog
razdoblja zabilježeno je u Estoniji (+73%), Švedskoj (+56%), Austriji (+49%), Letoniji (+47%) i
Luksemburgu (+40%), a najveće smanjenje u Španjolskoj (-17%), Italiji (-15%) i Cipru (-9%).

Oko 70% stanovnika EU-a vlasnici su kuća i stanova

Udio stanovnika u EU koji su vlasnici stambenih objekata bio je stabilan i iznosio je oko 70%
tijekom cijeloga razdoblja od 2010. do 2016, dok je udio najmoprimaca bio oko 30%. Ta kretanja
bila su malo drukčija u europodručju, u kojem su oko tri trećine stanovnika bili vlasnici stambenih
objekata, a oko jedne trećine bili su najmoprimci. Među državama članicama, stope vlasništva
u 2016. kretale su se od 96% u Rumunjskoj, 90% u Litvi i Hrvatskoj do 52% u Njemačkoj, 55% u
Austriji, 62% u Danskoj i 63% u Ujedinjenoj Kraljevini.

Troškovi stanovanja preopterećuju više od 10% stanovnika EU-a

Troškovi stanovanja danas preopterećuju dio stanovnika. U 2016. oko 11% stanovnika EU-a
trošilo je 40% ili više svoga raspoloživog dohotka na stanovanje, što se smatra preopterećenjem
troškovima stanovanja. Postoje znatne razlike među državama članicama, a najviše stope
preopterećenja troškovima stanovanja u 2016. zabilježene su u Grčkoj (41%), Bugarskoj (21%),
Njemačkoj (16%) i Danskoj (15%), dok su najniže stope zabilježene u Malti (1%), Cipru (3 %) i
Finskoj (4%).

15 2.3 Kretanja na tržištu stambenih nekretnina

16 2.3 Kretanja na tržištu stambenih nekretnina
2.4 Velika raznolikost u omjerima štednje i duga

Stopa štednje kućanstava u EU prilično stabilna

Štednja je dio raspoloživog dohotka kućanstva koji se ne troši kao izdatak za finalnu potrošnju.
Količina novca koju štede kućanstva može se mjeriti stopom štednje kućanstava, koja se definira
kao postotni udio štednje kućanstava u njihovu raspoloživom dohotku.

Stopa štednje kućanstava u EU bila je relativno stabilna od početka tisućljeća, krećući se između
11% i 13%. Kretanje je bilo gotovo isto u europodručju, ali po nešto višim stopama. Najviše stope
štednje kućanstava u 2016. zabilježene su u Luksemburgu (20%), Švedskoj (19%), Njemačkoj
(17%) i Francuskoj (14%), a najniže u Cipru (-2%), Litvi (0%), Letoniji (3%) i Poljskoj (4%).

Povećanje omjera duga kućanstava u europodručju…

Dug kućanstava može se mjeriti omjerom duga i dohotka, koji se dobije dijeljenjem duga
kućanstava s raspoloživim dohotkom. U europodručju (podaci za EU nisu dostupni) ta se stopa
povećavala u razdoblju od 2000. do 2016. Kretala se oko 75% u 2000., a zatim se svake godine
povećavala i u 2010. dosegnula je 98%, nakon čega se smanjila i iznosila 93% u 2016.

U svim državama članicama omjer duga i dohotka bio je viši u 2016. nego u 2000., osim u
Njemačkoj, u kojoj je bio niži. Međutim, u približno polovici država članica taj je omjer bio niži u
2016. nego u razdoblju financijske krize. U 2016. stope su se u državama članicama kretale od
33% u Bugarskoj, 36% u Litvi, 38% u Letoniji i 45% u SLoveniji do 172% u Luksemburgu, 179% u
Cipru, 213% u Nizozemskoj i 242% u Danskoj.

…ali i povećanje omjera dohotka i financijske imovine kućanstava

Osim stambenih objekata, još jedna sastavnica bogatstva kućanstava njihova je financijska
imovina (dionice, obveznice, depoziti itd.). Omjer neto financijske imovine i dohotka kućanstava
predstavlja akumulaciju financijske imovine kućanstava, nakon odbitka obveza, kao postotni
udio njihova godišnjeg dohotka. Taj omjer ne uzima u obzir nefinancijsku imovinu poput
stambenih objekata.

Nakon što se kretao oko 200% u europodručju u 2000., omjer se kontinuirano povećavao od
2011. da bi dosegnuo gotovo 240% u 2016. Omjer se razlikovao među državama članicama,
krećući se od 68% u Slovačkoj, 97% u Litvi, 107% u Poljskoj i 115% u Sloveniji do 355% u
Ujedinjenoj Kraljevini, 376% u Švedskoj, 418% u Nizozemskoj i 435% u Belgiji.

17 2.4 Velika raznolikost u omjerima štednje i duga

18 2.4 Velika raznolikost u omjerima štednje i duga
 3. DJELATNOSTI I INVESTICIJE PODUZEĆA
3.1 Tri od četiri radna mjesta u uslužnim djelatnosti-
ma
Prelazak na uslužno gospodarstvo dugoročni je trend koji je u EU uočen već u drugoj polovici
20. stoljeća. U 2017. zaposlenost u uslužnim djelatnostima činila je 74% ukupne zaposlenosti u
EU u usporedbi sa 66% u 2000., dok se zaposlenost u industriji smanjila s 26% u 2000. na 22%
u 2017., a u poljoprivredi se prepolovila s 8% na 4%. Što se tiče dodane vrijednosti, uslužne
djelatnosti ostvarile su 73% ukupne dodane vrijednosti u 2017., industrija 25%, i poljoprivreda
2%.

Pojedine uslužne djelatnosti koje su od 2000. u EU ostvarile najveće povećanje udjela

zaposlenosti jesu «djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane», «djelatnosti
socijalne skrbi sa smještajem», «djelatnosti zdravstvene zaštite», «pravne i računovodstvene
djelatnosti», «djelatnosti zapošljavanja unutar administrativnih i pomoćnih uslužnih djelatnosti»,
«trgovina na malo» i «računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima»,
dok se udio «financijskih uslužnih djelatnosti» blago smanjio.

Među državama članicama, udio zaposlenosti u poljoprivrednim djelatnostima u 2017. bio

je najveći u Rumunjskoj (24% ukupne zaposlenosti), Bugarskoj (19%), Grčkoj (11%) i Poljskoj
(10%), dok su najveći udjeli zaposlenosti u djelatnostima industrije zabilježeni u Češkoj (36%),
Slovačkoj i Poljskoj (31% u svakoj) te Rumunjskoj (30%). Zaposlenost u uslužnim djelatnostima
činila je 80% ili nešto više ukupne zaposlenosti u Nizozemskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Belgiji,
Malti, Francuskoj, Danskoj, Cipru i Luksemburgu.

19 3.1 Tri od četiri radna mjesta u uslužnim

djelatnostima
20 3.1 Tri od četiri radna mjesta u uslužnim
djelatnostima
3.2 Velika poduzeća zapošljavaju jednu trećinu svih
zaposlenih

Samo 0,2% poduzeća u EU jesu velika poduzeća…

U EU je u 2015. bilo ukupno 23,5 milijuna nefinancijskih poduzeća, od čega je 98,8% bilo
malih poduzeća (0-49 zaposlenika), 1,0% srednjih poduzeća (50-249 zaposlenika), i samo 0,2%
velikih poduzeća (250 i više zaposlenika). Važno je napomenuti da su među malim poduzećima
najmanja poduzeća s manje od 10 zaposlenika sudjelovala s 93% u ukupnom broju poduzeća.
Među državama članicama u 2015. bio je gotovo jednak udio malih, srednjih i velikih poduzeća.

…ali su ostvarila 33% ukupne zaposlenosti i 44% ukupne dodane vrijednosti

Promatrajući broj zaposlenih u EU, udjeli se znatno mijenjaju, pri čemu je oko polovice
zaposlenih u EU u 2015. radilo u malim poduzećima, 17% u srednjim poduzećima i jedna trećina
u velikim poduzećima. Među državama članicama, najveći udio zaposlenih u malim poduzećima
zabilježen je u Italiji (66%), Portugalu (62%) i Španjolskoj (60%), dok je najveći udio zaposlenih
u srednjim poduzećima zabilježen u Luksemburgu (25%), Malti (24%) te Estoniji i Litvi (23% u
svakoj). Što se tiče velikih poduzeća, najveći udjeli zabilježeni su u Ujedinjenoj Kraljevini (47%),
Francuskoj (39%) i Njemačkoj (37%).

Što se tiče dodane vrijednosti, 38% dodane vrijednosti ostvarila su mala poduzeća, 19% srednja
poduzeća, a 44% velika poduzeća. Ti udjeli razlikovali su se među državama članicama za koje
su podaci dostupni. U 2015. najveći udio dodane vrijednosti koju su ostvarila mala poduzeća
zabilježen je u Malti (59%), Italiji (50%) i Estoniji (49%), dok su srednja poduzeća ostvarila najveće
udjele dodane vrijednosti u Litvi (28%), Letoniji (27%) i Estoniji (26%). Najveći udjeli dodane
vrijednosti koju su ostvarila velika poduzeća zabilježeni su u Ujedinjenoj Kraljevini (50%),
Poljskoj (49%) i Rumunjskoj (48%).

21 3.2 Velika poduzeća zapošljavaju jednu trećinu svih

zaposlenih
3.3 Stopa investicija i udio dobiti dugoročno relativ-
no stabilni

Stopa investicija nefinancijskih poduzeća (isključujući financijski sektor), koja prikazuje investicije
poduzeća kao postotak njihove dodane vrijednosti, ključni je pokazatelj sektora poduzeća. I u
EU i u europodručju stopa investicija poduzeća ostala je relativno stabilna i iznosila je oko 24%
u razdoblju od 2000. do 2008. Nakon toga je pala na 21% u 2009. i 2010. zbog financijske krize,
prije nego što je lagano rasla da bi dosegnula 23% u 2016.

U 2016. među državama članicama najviše stope investicija poduzeća zabilježene su u Irskoj
(39%), Češkoj (29%), Slovačkoj (28%) te Švedskoj i Španjolskoj (27% u svakoj). Najniže stope
zabilježene su u Ujedinjenoj Kraljevini i Nizozemskoj (17% u svakoj) te Grčkoj i Litvi (18% u svakoj).

Udio dobiti nefinancijskih poduzeća, koji prikazuje bruto poslovni suficit kao postotak bruto
dodane vrijednosti, pokazatelj je profitabilnosti poduzeća. Ta je stopa bila prilično stabilna u
EU, krećući se oko 40% u razdoblju od 2000. do 2016.

U 2016. najveći udio dobiti poduzeća zabilježen je također u Irskoj (72%), zatim u Grčkoj (52%) te
Češkoj i Litvi (50% u svakoj). Najniže stope zabilježene su u Francuskoj (32%) te Luksemburgu,
Ujedinjenoj Kraljevini i Sloveniji (35% u svakoj).

Smanjena zaduženost

Neto omjer duga i dohotka nefinancijskih poduzeća prikazuje obveze unutar sektora poduzeća.
Prikazuje obveze umanjene za imovinu kao postotak neto poduzetničkog dohotka. Ta stopa,
koja je u EU u 2004. iznosila 324%, dosegnula je svoj vrhunac od 409% u 2009., a potom se
smanjivala i u 2016. dosegnula je 286%.

Omjer duga i dohotka znatno se razlikovao među državama članicama za koje su podaci
dostupni, krećući se u 2016. od 52% u Luksemburgu, 157% u Estoniji, 158% u Danskoj i 176% u
Nizozemskoj do 757% u Grčkoj, 612% u Portugalu, 587% u Italiji i 512% u Sloveniji.

22 3.3 Stopa investicija i udio dobiti dugoročno

relativno stabilni
23 3.3 Stopa investicija i udio dobiti dugoročno
relativno stabilni
3.4 Smanjenje broja banaka
Dok su ostali dijelovi ovog poglavlja posvećeni nefinancijskim poduzećima, ovaj, posljednji dio
daje informacije o bankarskom sektoru. Od 2008. broj banaka u EU kontinuirano se smanjivao
kao posljedica spajanja u bankarskom sektoru. U EU je u 2016. bilo 6 596 banaka, što predstavlja
pad od 23% u usporedbi s 2008. Država članica koja je u 2016. imala najveći broj banaka bila je
Njemačka (26% od ukupnog broja banaka u EU), slijedile su je Poljska (10%) te Austrija i Italija
(9% svaka), što znači da je više od polovine banaka u EU bilo smješteno u te četiri države članice.

U bankarskom sektoru u EU u 2016. bilo je zaposleno 2,8 milijuna ljudi. Njemačka (22% od
ukupnog broja u EU) je imala najveći broj osoba zaposlenih u ovom sektoru, slijedile su je
Francuska i Ujedinjena Kraljevina (14% svaka) te Italija (11%).

Imovina bankarskog sektora u EU iznosila je 43 200 milijardi eura u 2016., odnosno 290%
BDP-a EU-a. Država članica s najvećom bankovnom imovinom bila je Ujedinjena Kraljevina (8
900 milijardi eura, odnosno 371% njezina BDP-a), slijedile su je Francuska (8 300 milijardi eura,
odnosno 374% njezina BDP-a), Njemačka (7 800 milijardi eura, odnosno 248% njezina BDP-a) i
Italija (3 900 milijardi eura, odnosno 233% njezina BDP-a). Bankovna imovina kao udio u BDP-u
bila je najveća u Luksemburgu (1 993%), Cipru (475%), Malti (454%), Irskoj (390%) i Danskoj
(383%). Za više informacija posjetite internetske stranice Europske bankarske federacije.

24 3.4 Smanjenje broja banaka

25 3.4 Smanjenje broja banaka
 4. PROR AČUNSKI PRIHODI I R ASHODI

4.1 Omjer proračunskih prihoda i BDP-a gotovo sta-

bilan od 2012.
Sektor opće države obuhvaća središnju državu, državnu upravu, lokalnu državu i fondove
socijalne sigurnosti. Proračunski prihodi, izraženi kao postotak BDP-a, lagano su se povećali u
EU, s oko 43% na početku tisućljeća na oko 45% u 2012. Otada je taj omjer zadržao stabilnost.

U 2017. najveći omjer prihoda i BDP-a među državama članicama zabilježen je u Francuskoj
(54%), Finskoj i Danskoj (53% u svakoj), Belgiji (51%) i Švedskoj (50%), a najmanji u Irskoj (26%),
Rumunjskoj (31%), Litvi (34%) i Bugarskoj (36%).

Najveći omjer poreza i BDP-a u Francuskoj, Danskoj i Belgiji

Velik dio proračunskih prihoda ostvaruje se od poreza i doprinosa za socijalno osiguranje, koji
su u 2016. u EU predstavljali 90% ukupnih proračunskih prihoda. Prihodi od poreza i doprinosa
za socijalno osiguranje kao postotak BDP-a, koji odražavaju porezno opterećenje neke zemlje,
lagano su se povećali od početka tisućljeća, s 38% u 2002. na 40% u 2013, a nakon toga zadržali
su stabilnost.

Među državama članicama, najveći omjeri poreza u 2016. zabilježeni su u Francuskoj i Danskoj
(47% BDP-a u svakoj) te Belgiji (46%), a najmanji u Irskoj (24%), Rumunjskoj (26%) i Bugarskoj
(29%).

26 4.1 Omjer proračunskih prihoda i BDP-a gotovo

stabilan od 2012.
4.2 Omjer proračunskih rashoda i BDP-a u padu od
2010.
Omjer proračunskih rashoda, izražen kao postotak BDP-a, bio je manje stabilan nego omjer
proračunskih prihoda. U razdoblju od 2001. do 2008. proračunski rashodi u EU kretali su se od
45% do 46% BDP-a. U 2009. i 2010. ta se stopa naglo povećala i dosegnula vrhunac od 50%, kao
posljedica financijske krize. Nakon toga stopa je postupno padala da bi u 2017. dosegnula 46%.

U 2017., najveći omjer proračunskih rashoda i BDP-a zabilježen je u Francuskoj (57%), Finskoj
(54%), Belgiji i Danskoj (52% u svakoj), a najmanji u Irskoj (26%), Rumunjskoj i Litvi (33% u
svakoj) te Bugarskoj (35%).

Najveći dio proračunskih rashoda potrošen na socijalnu zaštitu

Kako država koristi svoje prihode? U 2016. najveći dio proračunskih rashoda u EU potrošen je
na socijalnu zaštitu (41% ukupnih rashoda), zatim na zdravstvo (15%), opće javne usluge (13%),
obrazovanje (10%) i ekonomske poslove (9%). Te stavke čine gotovo 90% proračunskih rashoda
u EU.

Socijalna zaštita ima najveći udio u proračunskim rashodima u svim državama članicama.
Najveći udjeli zabilježeni su u Finskoj (46%), Danskoj i Njemačkoj (44% u svakoj), a najmanji u
Mađarskoj, Češkoj i Hrvatskoj (31% u svakoj).

Pogledajte vizualizaciju s desne strane ako želite znati više o trošenju proračunskih prihoda u svojoj
zemlji!

27 4.2 Omjer proračunskih rashoda i BDP-a u padu

od 2010.
28 4.2 Omjer proračunskih rashoda i BDP-a u padu
od 2010.
4.3 Snažno povećanje javnog duga

Razlika između proračunskih prihoda i rashoda pokazuje ili višak ili deficit neke zemlje. Prema
uvjetima EU-ova Pakta o stabilnosti i rastu koji proizlaze iz Ugovora iz Maastrichtadržave
članice EU-a moraju održavati svoj deficit i dug ispod određene granice: proračunski deficit
države članice ne bi trebao prelaziti 3% njezina BDP-a, dok njezin dug ne bi trebao prelaziti 60%
BDP-a. Ako neka država članica ne poštuje navedene granice, pokreće se takozvana procedura
prekomjernoga proračunskog manjka (EDP).

Omjer proračunskog deficita i BDP-a u EU stalno se smanjuje od 2009.

Od početka tisućljeća EU je bilježio godišnji proračunski deficit. Međutim, nakon što je u 2009.
i 2010. dosegnuo vrhunac viši od -6% BDP-a, omjer deficita i BDP-a smanjio se na -1% u 2017.

Situacija među državama članicama u EU u 2017. bila je takva da je nešto više od polovine
država članica imalo deficit, dok su ostale imale višak. Najveći proračunski deficit zabilježen je
u Španjolskoj (-3,1%), Portugalu (-3,0%), Rumunjskoj (-2,9%) i Francuskoj (-2,6%), a najveći suficit
u Malti (+3,9%), Cipru (+1,8%), Češkoj (+1,6%) i Luksemburgu (+1,5%).

Omjer javnog duga u EU u padu od 2015.

Nakon što je bio relativno stabilan i iznosio oko 60% BDP-a u razdoblju od 2000. do 2008., omjer
javnog duga drastično se povećao na 73% u 2009. kao posljedica financijske krize. Nastavio je
rasti do 2014., kada je iznosio 87%. Otada se ova stopa kontinuirano smanjivala da bi u 2017.
dosegnula 82%. Važno je napomenuti da je dug središnje države predstavljao više od 80%
duga opće države u EU.

Među državama članicama, najveći omjer javnog duga u 2017. zabilježen je u Grčkoj (178,6%),
Italiji (131,8%), Portugalu (125,7%) i Belgiji (103,1%), a najmanji u Estoniji (9,0%), Luksemburgu
(23,0%), Bugarskoj (25,4%) i Češkoj (34,6%).

29 4.3 Snažno povećanje javnog duga

30 4.3 Snažno povećanje javnog duga
4.4 Udio zaposlenih u sektoru opće države gotovo
stabilan

Zaposleni u sektoru opće države uključuju državne službenike i druge državne zaposlenike
(na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini) te oružane snage. Važno je napomenuti da se
sektor opće države može razlikovati među državama članicama jer su, primjerice, poslovi u
obrazovanju ili zdravstvu u nekim državama članicama dio sektora opće države, dok u drugima
nisu. Udio zaposlenih u sektoru opće države u EU ostao je gotovo stabilan od 2000. i kretao
se između 15% i 17% ukupno zaposlenih, a u 2016. iznosio je 16%. Među državama članicama
za koje su dostupni podaci, najveće smanjenje u razdoblju od 2000. do 2016. zabilježeno je u
Slovačkoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Italiji, dok je najveće povećanje zabilježeno u Rumunjskoj,
Mađarskoj i Sloveniji.

Udio zaposlenih u sektoru opće države u 2016. razlikovao se među državama članicama, pri
čemu su najveći udjeli zabilježeni u Švedskoj (29% od ukupno zaposlenih), Danskoj (28%),
Finskoj (25%) i Estoniji (23%) te u 2015. u Litvi, Francuskoj i Mađarskoj (22% u svakoj), dok su
najmanji udjeli zabilježeni u Njemačkoj (10%), Luksemburgu (12%), Nizozemskoj (13%), Italiji
(14%) te u Portugalu, Irskoj i Španjolskoj (15% u svakoj).

Mjesečna bruto plaća u javnoj upravi u EU u 2014. iznosila 2 600 eura

Prosječna mjesečna bruto plaća u javnoj upravi i obrani (isključujući sektore javnog zdravstva
i obrazovanja) u EU u 2014. iznosila je 2 600 eura. U usporedbi s drugim sektorima, prosječna
plaća bila je najviša u «financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja» ( 3 800 eura),
«informacijama i komunikacijama» te «stručnim i tehničkim djelatnostima» ( 3 500 eura u
svakoj), dok je najniža prosječna plaća bila u «djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i
usluživanja hrane» ( 1 700 eura), «administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima» ( 2
000 eura), «djelatnostima opskrbe vodom, uklanjanja otpadnih voda i gospodarenja otpadom»
( 2 100 eura) te «trgovini na veliko i malo» ( 2 200 eura).

Najviša prosječna mjesečna bruto plaća u Javnoj upravi i obrani (isključujući sektore javnog
zdravstva i obrazovanja) u 2014. zabilježena je u Danskoj ( 4 500 eura), Irskoj ( 4 300 eura),
Švedskoj ( 3 700 eura) i Nizozemskoj ( 3 600 eura), a najniža u Bugarskoj ( 500 eura), Rumunjskoj
( 600 eura) i Mađarskoj ( 700 eura).

Ako usporedimo te plaće prema standardima kupovne moći (uklanjanjem razlika u razini cijena
među državama članicama), stanje bi bilo nešto drukčije: Irska bi tada imala najviše plaće, i
slijedile bi ju Njemačka, Nizozemska i Danska. Što se tiče najnižih plaća, redoslijed bi bio isti.

31 4.4 Udio zaposlenih u sektoru opće države

gotovo stabilan
32 4.4 Udio zaposlenih u sektoru opće države
gotovo stabilan
 DODATNE INFORMACIJE

Europsko gospodarstvo od početka tisućljeća - statistički portret jest digitalna publikaci-

ja koju objavljuje Eurostat (Statistički ured Europske unije).

Informacije o podacima

Tekst se odnosi na podatke dostupne od siječnja 2018.

Kontakt

Ako imate pitanja u vezi s podacima, molimo, obratite se Eurostatovoj korisničkoj podršci.

Identifikatori digitalne publikacije

Kataloški broj: KS-03-18-014-EN-Q

ISBN 978-92-79-87719-3
DOI:10.2785/90727

Verzija : Publikaciju je preveo .

© Europska unija, 2018.

Autorsko pravo za naslovnu sliku: © Anton_Ivanov / Shutterstock.com 287390381

33 DODATNE INFORMACIJE