Prof.dr.sc.

Zdravko Zekić

LOGISTIČKI MENADŽMENT

- autorizirana predavanja -

koncept upravljanja dinamičkom

optimizacijom poslovnih sustava
Ekonomski fakultet Rijeka, 2019.

1
SADRŽAJ:

1. TEORIJSKE OSNOVE LOGISTIČKOG KONCEPTA

MENADŽMENTA
1.1. Etimološko i suvremeno poimanje poslovne logistike
1.2. Operativna i strateška dimenzija logističkog menadžmenta
1.3. Koncepija i ciljevi logističkog sustava poduzeća
1.4. Logističko upravljanje poduzećem – promjena paradigme

2. RAZVOJNI FOKUSI LOGISTIČKOG MENADŽMENTA

2.1. Pojam i razvojne faze logističkog menadžmenta
2.2. Funkcionalna, instrumentalna i institucionalna dimenzija
logističkog menadžmenta
2.3. Doprinos logističkog menadžmenta uspješnosti poslovanja
poduzeća

3. LOGISTIČKI KONCEPT MENADŽMENTA – HOLISTIČKI

PRISTUP DINAMIČKOJ
OPTIMIZACIJI POSLOVANJA PODUZEĆA
3.1. Logistički potencijali dinamičke uspješnosti poslovanja
poduzeća
3.2. Sustav logističkih tokova – fokus modeliranja uspjeha
poduzeća

4. IMLEMENTACIJA LOGISTIČKOG KONCEPTA MENADŽMENTA

4.1 Logistički menadžment - kreator i operativni realizator
strategije
dinamičke optimizacije poslovanja poduzeća
4.2. Logističke strategije poslovnog upravljanja
4.3. Logistički upravljački modeli

5. LOGISTIČKI PRISTUP ORGANIZACIJI POSLOVANJA

PODUZEĆA
5.1. Povezanost logističkog i ostalih poslovnih podsustava
poduzeća
5.2. Dizajniranje logističkog sustava - organizacije poduzeća

2
5.3. Logističko vođenje i upravljanje organizacijskim promjenama

6. LOGISTIČKA ANALIZA I METODE UPRAVLJANJA

PODUZEĆEM
6.1. Parcijalni pristupi analizi logističkog sustava poduzeća
6.2. Sustavna analiza logističkog sustava poduzeća
6.3. Anticipativno logističko upravljanje poduzećem
6.4. Mrežna organizacija logističkog upravljanja poduzećem

7. INFORMACIJSKA POTPORA LOGISTIČKOG KONCEPTA

MENADŽMENTA
7.1. Determiniranje paradigme logističke optimizacije poslovanja
7.2. Logističko upravljačko računovodstvo
7.3. Logistički kontroling suvremenog poduzeća
7.4. Logističko modeliranje dinamičke optimizacije poslovanja
poduzeća
7.5. Informacijske tehnologije za podršku logističkom upravljanju

8. MENADŽMENT OPSKRBNOG LANCA – RAZVOJ

KOOPERATIVNE
KONKURENTNOSTI SUVREMENIH POSLOVNIH SUSTAVA
8.1. Od logističkog menadžmenta do menadžmenta opskrbnog
lanca
8.2. Od poduzeća do poslovnog sustava
8.3. Konkurentska prednost opskrbnih lanaca - poslovnih sustava

3
 1. TEORIJSKE OSNOVE LOGISTIČKOG KONCEPTA
MENADŽMENTA

Tehničko-tehnološke promjene kao materijalizirani oblik

znanosti neprekidno mijenjaju uvjete i način djelovanja
poduzeća kao podsustava društvenog, odnosno gospodarskog
sustava. Recentna informatička revolucija je razvojem
informatizacije, automatizacije i robotizacije omogućila
maksimalnu racionalizaciju proizvodnih procesa i uzrokovala
promjene u funkcioniramju i organizaciji poduzeća, te promjene
čimbenika njegove uspješnosti i razvoja. Informacija, kao
glavna supstanca suvremenih proizvoda i temeljni čimbenik
uspješnosti poslovanja, komprimira vrijeme i prostor koji
postaju fokus razvoja konkurentnosti suvremenih poduzeća.
Sve veća integriranost ekonomskog prostora i globalizacija
poslovanja poduzeća rezultirali su sve ujednačenijom
tehnološkom osnovom proizvodnje i sve raznovrsnijim
potrebama sve zahtjevnijih potrošača, a krajnja posljedica je
sve teže ostvarivanje konkurentske prednosti na tržištu.
Poduzeća se, stoga, danas koncentriraju samo na
najrentabilnija područja - specijaliziraju se, te sama sve manje
stvaraju vrijednost proizvoda, a sve više postaju sudionici -
kooperiraju u proizvodnji zajedničkog „svjetskog” proizvoda.
Međukorporacijska suradnja, odnosno stvaranje strateških
saveza logičan je put postizanja efikasnije proizvodnje i
povećanja uspješnosti poslovanja suvremenih poduzeća.
Neophodnost postaje sve brže odvijanje procesa prostorno-
vremenske transformacije dobara, pa logistika postaje funkcija

4
čijem se efikasnim upravljanjem presudno utječe na
konkurentnost, odnosno uspješnost poduzeća. Logistički lanci
dodavanja vrijednosti fokus su suvremenog menadžmenta u
upravljanju dinamičkom optimizacijom poslovanja poduzeća.
Snažnom razvoju značaja logistike za uspješnost poslovanja
poduzeća doprinio je ubrzani razvoj informacijsko-
komunikacijske tehnologije, što je povezano dovelo do novih
puteva i osnova tržišnog natjecanja. Premda će masovna
proizvodnja i dalje dominirati u nekim industrijama, suvremeni
trendovi ukazuju na jačanje značaja logističkog menadžmenta
koji osigurava procesnu dopremu korisniku traženih proizvoda,
u pravo vrijeme, na pravo mjesto u traženoj količini i cijeni.
Diferencijacija proizvoda i usluga zahtijevane od recentnog
tržišta traže fleksibilnu i „vitku“ proizvodnju (lean
management) te outsourcing – izdvajanje svih procesa u kojima
poduzeća nisu proizvodno konkurentna, da bi pojedinačno
poduzeće opstalo i razvijalo se. Logističkom diferencijacijom na
važnosti gube čimbenici degresije veličine za uspješnost
poduzeća, a presudni postaju troškovi transakcija i
koordinacije, tj. logistički troškovi. Uspješnost poduzeća u
recentnim uvjetima svekolikih dinamičnih promjena sve je
manje ovisna o efikasnosti proizvodnje velikih količina
proizvoda, a sve više o brzini, tj. efikasnosti i efektivnosti
prostorno-vremenskog usklađivanja ponude sa zahtjevima
potražnje.

Logistički koncept menadžmenta nasuprot proizvodnom

upravljačkom konceptu suštinski tržišno usmjerava poduzeće i
postaje conditio sine qua non u suvremenom turbulentnom
globaliziranom gospodarstvu. Nova upravljačka paradigma
utemeljena na logističkoj koncepciji djelovanja poduzeća
pretpostavka je razvoja učinkovitije organizacije dinamičke
optimizacije poslovanja. Logistika kao integrativna – pregledna
funkcija poduzeća koja upravlja tokovima u poduzeću i u
odnosima s ulaznom i izlaznom okolinom logički se pokazuje

5
kao infrastrukturno područje upravljanja stvaranjem dodane
vrijednosti u suvremenom poduzeću. Prethodne informacije
dobivene uspostavljenom proširenom povratnom vezom,
uključivanjem okoline u logistički upravljački sustav,
omogućuju pravodobno adaptiranje poslovanja poduzeća
promjenljivim zahtjevima tržišta. Holistički pristup i orijentacija
na tokove stvaranja dodane vrijednosti u odnosima sklada s
promjenama dinamične okoline promoviraju logistiku u
temeljnu upravljačku funkciju suvremenog poduzeća.

Shema 1: Logistička percepcija djelovanja poduzeća

Izvor: Autor

Poimanje poslovanja sukladno postavkama logističkog

koncepta menadžmenta rezultira brojnim koristima za
poduzeće, obzirom da upravljanje logističkim sustavom -
fizičkih, informacijskih i financijskih tokova u odnosima s
utjecajnom okolinom, ima presudan utjecaj na poslovne
performanse poduzeća. Umjesto tradicionalne orijentacije na
proizvodnju, poduzeće kao zatvorenu strukturu i optimizaciju
stanja (prodaje, prihoda, profita…), logistički menadžment se
fokusira na intra i interorganizacijke logističke tokove poduzeća

6
kao pod-sustava okoline i upravljanje
fleksibilnošću/adaptibilnošću kao polugama dinamičke
optimizacije poslovanja. U recentnim uvjetima dinamičnih
promjena svih segmenata okoline, samo logističko upravljanje
dinamičkim skladom djelovanja poduzeća sa zahtjevima tržišta
omogućuje njegovu održivost i razvoj, odnosno kontinuiranu
uspješnost.

U literaturi postoji značajan broj radova na temu odnosa

između logističkog djelovanja i uspješnosti poduzeća, među
kojima je i rad Larsona i ostalih (2007.), koji su istraživanjem
provedenim među poslovnim liderima o utjecaju logističkog
djelovanja na poslovne rezultate utvrdili da se percipirani
učinak logističkog djelovanja odnosi na poboljšanu uslugu
kupcima, bolje planiranje zaliha i optimizaciju troškova. Dakle,
na cjelokupnu upravljačku infrastrukturu uspješnosti poslovanja
poduzeća. Green i ostali (2008.), koji su proučavali odnos
između logističke prakse i uspješnosti poduzeća u velikom
broju tvrtki u SAD, također su zaključili da logističke aktivnosti
imaju presudan utjecaj na uspješnost poslovanja, posebice u
smislu brzine i fleksibilnosti isporuke, te da značajno utječu na
marketinško djelovanje koje efektom poluge djeluje na rast
prodaje i profitabilnost poslovanja.

Mnoge organizacije već su u svojim organigramima predvidjele

istaknuto mjesto za logističku funkciju, a sve više njih
prepoznaje logistiku kao stratešku menadžersku funkciju čiji je
zadatak sinhroniziranje proizvoda, mjesta i vremena s ciljem
postizanja sveukupne optimizacije aktivnosti koje osiguravaju
kontinuiranu uspješnost poduzeća. Logističkim anticipativnim –
mrežnim upravljanjem fokusira se sustavski pristup uspješnosti
poslovanja, uspostavljanjem sustava pokazatelja za
vrednovanje potencijala uspjeha, efikasnosti procesa stvaranja
dodane vrijednosti, kaskadnog sustava ciljeva svih interesno-
utjecajnih skupina poduzeća te varijabli fleksibilnosti i

7
adaptibilnosti promjenama kao polugama dinamičke
uspješnosti poduzeća. Budući da se organizacija poduzeća
zamišlja kao jedinstvena akcija dviju osnovnih strukturnih
komponenti: logistike i proizvodnje, smatra se da sustav
pokazatelja učinkovitosti organizacije treba strukturirati prema
pokazateljima učinkovitosti logistike i pokazateljima
učinkovitosti proizvodnje, na temelju kojih se trebaju definirati
opći pokazatelji uspješnosti poduzeća, s obzirom da postojeći
okviri ne daju jedinstveni model pokazatelja uspješnosti
(Mircea, 2014.). Sustavan model pokazatelja logističkog
koncepta menadžmenta trba oslikavati kompatibilnost ciljeva
svih interesno-utjecajnih skupina poduzeća (kupaca, države,
radnika, vlasnika…), te presudnu ulogu intelektualnog kapitala
u stvaranju dodane vrijednosti poduzeća.

Digitalna transformacija gospodarstva, koja je započela, sve

više će jačati pritisak za cjelovitu primjenu logističkog koncepta
menadžmenta i posljedično promjenu razvojne paradigme
poduzeća, gospodarstva i društva u cjelini. Činjenice da
suvremena poduzeća već sada ostvaruju konkurentsku
prednost na potpuno novim temeljima - najveća svjetska taxi
kompanija nema niti jedan taxi (Uber), najveći pružatelj usluga
smještaja nema niti jednu nekretninu (Airbnb), najveći svjetski
maloprodavatelj nema nikakve zalihe (Alibaba), najpopularniji
vlasnik medija ne kreira nikakav sadržaj (Facebook) itd.,
svakako nalaže temeljito preispitivanje postojećih modela
upravljanja uspješnošću poslovanja poduzeća. Razumijevanje
temeljnih postavki logistike i logističkog menadžmenta
predstavlja putokaz za kreiranje suvremenih koncepata
uspješnog poslovnog upravljanja.

1.1. Etimološko i suvremeno poimanje poslovne

logistike

8
O izvoru, odnosno korijenu pojma logistika u znanstvenoj i
stručnoj literaturi postoje vrlo različita stajališta, koja su u
osnovi ispravna s obzirom na mogućnosti segmentiranja
logistike kao višeznačnog pojma.

Prva poznata uporaba pojma logistike zabilježena je u vojnim

dokumentima iz 17. stoljeća. Oslanjajući se na taj izvor, neki
autori tvrde da je pojam logistika nastao od francuske riječi
loger, koja znači noćiti pod vedrim nebom, smjestiti se,
ukonačiti se... U vojnom području logistika se
upotrebljava kao skupni pojam za aktivnosti koje služe kao
potpora vojnim postrojbama i u tom slučaju se pojam logistike
kao potporne funkcije proizvodnje i izvodi od francuske riječi
loger. Loger se, međutim, prevodi i kao stožer, što je poslužilo
kao izvor stručnjacima i znanstvenicima iz SAD-a i drugih
zapadnih država za pojmovno određenje logistike kao
upravljačke – menadžerske discipline.
Izraz logistika je iz vojnog područja ušao u gospodarstveno-
znanstvenu literaturu, pa je tek 1961. godine izdana prva
knjiga iz područja poslovne logistike, koja je u velikoj mjeri
orijentirana samo na probleme fizičke distribucije (Bowersox,
D.J. E.W., et al.,1961.). Nakon toga se logistika vrlo brzo
afirmirala kao znanost i kao aktivnost u civilnom, odnosno
gospodarskom području, i to u mnogo širem i suptilnijem
značenju.
Francuska riječ loger, kao izvor riječi logistika, po nekim
stajalištima može se prevesti i kao praviti četvrtine. U znanosti
o logici logistika se djelomično koristi sinonimno s
matematičkom i simboličkom logikom. Matematičke funkcije,
koje se mogu definirati kao modificirane eksponencijalne
funkcije, nazivaju se logističke funkcije koje se primjenjuju npr.
pri prikazu životnog ciklusa nekog proizvoda od uvođenja na
tržište do njegovog odumiranja.

9
Sukladno navedenome, suvremeni pristup etimologiji i
semantici pojma logistika je ispravniji i znanstveno utemeljeniji
ako mu se korijene potraži u grčkom izrazu logistikos, u
smislu vještine, iskustva i znanja u procjenjivanju i
prosuđivanju svih relevantnih elemenata u prostoru i vremenu
potrebnih u optimalnom rješavanju strateških i taktičkih
zadataka u svim sferama ljudske aktivnosti (Zelenika, R., et al.,
1998.)
Logistika se kao aktivnost u početnim stadijima razvitka
oslanjala na vještinu i iskustvo, koji su u kasnije svoje
dominantno mjesto ustupili znanosti, odnosno znanstvenim
spoznajama, zakonitostima i teorijama.
Logistika kao znanost o upravljanju potječe iz SAD-a, odakle je
postupno preuzimaju sva razvijenija gospodarstva. Znanstveno
izučavanje logistike započinje relativno kasno, tek u drugoj
polovici 20. stoljeća, iako njena praktična uporaba ima
relativno dugu povijest. Sve uočljiviji značaj logistike za razvoj
gospodarstva pod utjecajem recentnog tehnološkog razvoja
nameće i potrebu sve intenzivnijeg znanstvenog izučavanja
logistike i njenog doprinosa gospodarskom razvoju društva.
Gospodarstvo se može analizirati i izučavati prema određenim,
specifičnim segmentima, odnosno sektorima, kako bi se
spoznale njihove specifične osobine, rast, razvoj, promjene, te
uloga u društvenom privređivanju i razlike u usporedbi s
drugim segmentima, odnosno sektorima. Ako se u takvom
kontekstu gospodarskih aktivnosti društva izučava i analizira
logistika onda se mogu razlikovati sustavi (sektori): pripreme
(proizvodnje) dobara, raspodjele dobara, razmjene dobara i
uporabe (potrošnje) dobara.
U sustavu (sektoru) pripreme (proizvodnje) dobara, dobra se
kvalitativno mijenjaju. Dobra se, također, kvalitativno mijenjaju
pri uporabi, odnosno potrošnji, bilo krajnjoj ili proizvodnoj. Spoj
između proizvodnje dobara i njihove uporabe čine raspodjela i
razmjena. To se obavlja kroz procese transformacije (kretanje i

10
mirovanje) koji ne mijenjaju dobra kvalitativno, već prostorno-
vremenski. Sustavi prostorno-vremenske transformacije dobara
su logistički sustavi, pa se logistika i bavi procesima
premošćavanja prostora i vremena.
U literaturi postoje brojne definicije logistike, ali se svi
relevantni pokušaji definiranja logistike mogu sintetizirati u tri
temeljne skupine (Pfohl, H-Ch, 1996.).
Prvi pokušaj definiranja logistike može se nazvati
definicija logistike s obzirom na tok, odnosno protok.
Definiciju orijentiranu prema toku koristi američko logističko
društvo “COUNCIL OF PHYSICAL LOGISTICS MANAGEMENT
(CLM). Definicija, koja je u SAD vrlo raširena glasi: Logistika je
proces planiranja, realizacije i kontrole eficijentnog, troškovno
efektivnog toka i skladištenja sirovina, poluproizvoda i gotovih
proizvoda i time povezanih informacija od točke isporuke do
točke primitka, primjereno zahtjevima kupca.
Isto tako, prema tokovima je orijentirana i definicija europske
matične organizacije nacionalnih logističkih društava -
EUROPEAN LOGISTICS ASSOCIATION (ELA), koja glasi: Logistika
je planiranje, organizacija, realizacija i kontrola toka dobara od
razvoja i kupovine preko proizvodnje i distribucije do krajnjeg
kupca, s ciljem da se uz minimalne troškove i uz minimalno
ulaganje kapitala zadovolji zahtjeve tržišta.
Drugi pokušaj definiranja logistike može se
okarakterizirati kao definicija logistike koja je
orijentirana prema životnim ciklusima proizvoda ili
usluga.
Sukladno temeljnim zakonitostima životnog ciklusa
Međunarodno logističko društvo “SOCIETY OF LOGISTICS
ENGINEERS” - SOLE definiralo je logistiku kao podupirući
menadžment koji za vrijeme trajanja jednog proizvoda jamči
eficijentnije korištenje resursa i adekvatno ostvarenje
logističkih elemenata u svim fazama životnog ciklusa, tako da

11
se pravovremenim posezanjem u sustav jamči efektivno
upravljanje resursne potrošnje.
Treći pokušaj definiranja logistike može se najzad
označiti kao definicija logistike orijentirana prema
usluzi. Temelji se na zamisli da se usluga može korisniku
optimalno staviti na raspolaganje samo ako se koordinacijom
ostvare sve neophodne aktivnosti za njenu proizvodnju.
Sukladno tome, logistika je proces koordinacije svih
nematerijalnih aktivnosti koje se moraju obaviti da bi se jedna
usluga ostvarila na efektivan način u pogledu troška i u odnosu
na korisnika.
Svi pokušaji definiranja logistike od strane strukovnih
logističkih udruženja iz cijelog svijeta ukazuju na poimanje
logistike kao upravljačke – menadžerske discipline. Sama srž
definicije menadžmenta kao upravljačke tehnologije efikasnog i
efektivnog ostvarivanja ciljeva sustava pomoću organizacije
ljudi (specijalističkih znanja) usmjerava fokus na logističko
područje aktivnosti poduzeća. Procesi prostorno-vremenske
transformacije dobara, energije, informacija i znanja su izvorno
menadžerski procesi, dok su procesi kvalitativne transformacije
dobara u pravilu mehanizirani, i primarno područje tehničkog
upravljanja koje zahtijeva osobna stručna, a manje
menadžerska znanja.
Shema 2: Logistika – podloga poslovnog upravljanja

12
Izvor: Autor
Na današnjem stupnju razvoja znanosti, tehnike i tehnologije te
svekolikog okruženja, neophodno je pojam logistike definirati
dvojako, i to:
 Logistika kao znanstvena disciplina koja interdisciplinarno i
multidisciplinarno izučava i primjenjuje zakonitosti
planiranja, organiziranja, upravljanja i kontroliranja tokova
dobara, energije, informacija I znanja u sustavima, i
 Logistika kao aktivnost koja obuhvaća sve djelatnosti
potrebne za kompleksnu pripremu i realizaciju prostorne i
vremenske transformacije dobra i znanja, uključujući i
odgovarajuće informacijske i energetske tokove, tako da se
upotrebom ljudskih potencijala i sredstava u sustavima
stave na raspolaganje korisnicima tražena dobra u pravo
vrijeme, na pravom mjestu, u traženoj količini, kvaliteti i
cijeni, te točnim informacijama vezanim za ta dobra.

No, iako je neophodno razlikovati sadržaje i značenje pojmova

logistike kao znanosti i logistike kao aktivnosti, između njih je
vrlo teško postaviti čvrsto razgraničenje, jer logistika kao
znanost predstavlja najvažniju osnovu za logistiku kao
aktivnost i obrnuto logistika kao aktivnost mora biti utemeljena
na logistici kao znanosti.
Ubrzani rast značaja logistike u znanosti i praksi je objektivan
proces, koji pored novih ekonomskih zahtjeva sadrži i snažne
impulse za razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije, te
tehnologija upravljanja koje omogućuju učinkovita logistička
rješenja za tokove dobara, energije, informacija i znanja
sukladno ciljevima kontinuirane uspješnosti poslovanja
poduzeća.
Logistika u suvremenom poduzeću treba obuhvatiti stvaranje
svrsishodne infrastrukture kojom se cjelokupni opskrbni sustav

13
stavlja u službu vođenja poslovne organizacije, pa pored
tradicionalne prostorno-vremenske transformacije dobara
obuhvaća i financijsko poslovanje, računovodstvo i reviziju,
istraživanje i razvoj, upravljanje ljudskim potencijalima i sl.,
odnosno sve aktivnosti koje podupiru efikasno odvijanje
djelatnosti poduzeća.
Poimanje logistike kao potprne ili upravljačke funkcije, ovisno o
korištenom izvoru, imalo je značajan utjecaj na razvoj
upravljačkih modela i posljedično na razvijenost pojedinih
gospodarskih sustava.

1.2. Operativna i strateška dimenzija logističkog

menadžmenta

Ovisno o širini odgovornosti, odnosno pridaje li se logistici

značenje samo na operacijskoj razini ili na strategijskoj razini
upravljanja, sukladno primjenjenoj semantici, razlikuju se
operativna i strateška dimenzija logističkog menadžmenta.
Operativna dimenzija logističkog menedžmenta odnosi se
na odluke kojima se iscrpno formulira uslužna politika i
programi za njenu realizaciju. Ona predstavlja planiranje
pojedinačnih koraka u procesu realizacije uslužne politike, te
utvrđivanje organizacije realizacije logističkih aktivnosti i
kooperacije s izabranim partnerima u području logistike.
Logistika obuhvaća aktivnosti transporta, skladištenja,
pakiranja i sl. i u tom slučaju ona je funkcija potpore
proizvodnje s operativnom ulogom logističkog menadžmenta u
realizaciji procesa stvaranja dodane vrijednosti poduzeća.
Tradicionalni pristupi poslovnom upravljanju fokusiraju
proizvodnju kao područje stvaranja dodane vrijednosti
poduzeća, a uloga logističkog menadžmenta je smanjenje
“ostalih” troškova efikasnom dobavom potrebnih inputa
proizvodnji i proizvedenih proizvoda kupcu. Poduzeća se

14
usmjeravaju na razvijanje kapaciteta samostalne proizvodnje
cjelovitih proizvoda za kupce (npr. Ford je proizvodio sve
dijelove - kompletan automobil), pa je i logično tretiranje
logistike samo kao potporne funkcije proizvodnje.
Strateška dimenzija logističkog menedžmenta odnosi se
na dugoročno djelotvorne odluke, koje polaze od predvidivih
tržišnih kretanja, tehnološkog razvoja i sl. kako bi se ostvarila
konkurentska prednost poduzeća. U te strateške odluke
pripadaju formuliranje logističke uslužne politike i oblikovanje
osnovne strukture logističkog sustava za protok dobara,
energije, informacija i znanja kroz poslovne procese poduzeća,
kao i načelne odluke o načinu organizacijskog integriranja
logistike u poslovne procese poduzeća te odluke o ustupanju
određenih logističkih zadaća specijaliziranim poduzećima i
povezivanju logističkog lanca poduzeća u opskrbne lance
poslovnih sustava.
Logistika se, uz prethodne aktivnosti, širi i na područja nabave,
planiranja proizvodnje te usluživanja kupaca, tj. na cjelokupni
lanac stvaranja vrijednosti poduzeća - od dobavljača kroz
kvalitativne transformacijske procese poduzeća do kupaca.
Time logistika postaje infrastrukturna podloga upravljanja
poslovanjem cjelokupnog poduzeća, a logistički menadžment
strateški koncept njegove dinamičke optimizacije poslovanja.
Poduzeća se pokušavaju uključiti u opskrbni lanac od izvora
sirovina do krajnjeg korisnika proizvoda, proizvodnom
specijalizacijom dijela proizvodnje u kojem su najkonkurentnija.
Proizvodnja tako postaje potporna funkcija logističkom lancu
dodavanja vrijednosti proizvoda (npr. današnji proizvođači
automobila upravljaju logističkim lancima između različitih
proizvođača dijelova automobila ...)
Navedene dimenzije logističkog menedžmenta oslikavaju i
njegove razvojne faze, a u razvijenom stadiju djeluju kao
kompatibilne i nadopunjujuće. Njihova je koegzistencija i
efikasna koordinacija preduvjet uspješnog logističkog

15
poslovanja suvremenog poduzeća, pa Pfohl, H-Ch (1994.)
konstatira da je djelotvornost strategije ovisna o mogućnosti
njene efikasne operativne realizacije. Svako je poduzeće
upućeno na postizanje ciljeva operativnim mjerama u
sadašnjosti da bi strateškim mjerama stvorilo potencijale
uspjeha u budućnosti. Operativna i strateška dimenzija
logističkog menedžmenta determiniraju opstanak i razvoj
suvremenog poduzeća.
Shema 3: Strateška i operativna dimenzija logističkog
menedžmenta i dimenzije ekonomičnosti poslovanja poduzeća

Kao najveća zapreka implementaciji strateške dimenzije

logističkog menedžmenta u poduzeću opravdano se smatra
manjkavo znanje o strateškom značenju logistike za njegovu
uspješnost poslovanja te, sukladno tomu, njena niska
hijerarhijska pozicija u organizacijskoj strukturi poduzeća.
Strateško značenje logistike za određeno poduzeće prepoznaje
se kroz mogućnosti poboljšanja njegove konkurentske pozicije
primjenom logističkih rješenja. Ukoliko se konkurentski položaj
poduzeća, odnosno uspješnost njegovoga poslovanja može
poboljšati primjenom logističkih rješenja, logistika za to
poduzeće ima strateško značenje, bez obzira na njenu

16
organizacijsku strukturiranost u poduzetničkoj hijerarhiji. I
obrnuto, činjenica da je logistika funkcija strateškog
menedžmenta poduzeća ne pokazuje automatski strateško
značenje logistike za to poduzeće.
Da bi logistika bila strateška funkcija poduzeća, odnosno da bi
aktivno pridonosila ostvarivanju njegovih strategijskih ciljeva,
kreatori logističke koncepcije trebaju posjedovati znanja i o
problemima ostalih područja poduzeća i njegovog okruženja,
što pretpostavlja i organizacijsko pozicioniranje logističkog
menedžmenta na strateškoj razini upravljačkog sustava
poduzeća, koja koegzistira s njegovom operativnom razinom
kao sustav.
Može se zaključiti da tako dugo dok se u jednom poduzeću
sagledava samo operativna dimenzija logistike, njoj pripada
isključivo uloga pomoćne, tj. uslužne funkcije. Razvojem
logističke atraktivnosti, te logističke kompetencije
menadžmenta razvija se i strateška dimenzija logističkog
menadžmenta koja povećava logističku učinkovitost utjecajem
na cjelokupni logistički proces, od istraživanja i razvoja do
prodaje i servisiranja proizvoda, čime kao presječna funkcija
presudno doprinosi uspješnosti poslovanja poduzeća u
suvremenom dinamičnom okruženju. Potreba sve veće
fleksibilnosti/adaptibilnosti te posljedično specijalizacije i
kooperacije poduzeća, kao rezultat dinamike okruženja
rezultira ubrzanim shvaćanjem strateškog značaja logističkog
menadžmenta za uspješnost poslovanja suvremenog
poduzeća.

1.2. Koncepcija i ciljevi logističkog sustava poduzeća

Logistički sustav regulira logističke procese u okviru poslovnog

sustava, odnosno koordinira sve aktivnosti vođenja procesa
toka dobara i toka informacija od izvora do krajnjeg korisnika.

17
Njegov je zadatak organizacijsko i tehnološko oblikovanje, te
planiranje, upravljanje i kontrola vremenski i prostorno
optimalnog, a troškovno povoljnog toka dobara i toka
informacija od dobavljača inputa do kupaca outputa poduzeća.
Logistički sustav se zato može shvatiti i kao sustav toka
dobara, energije, informacija i znanja koji povezuje nabavna
tržišta s potrošačkim mjestima. Logistički koncept upravljanja
usmjeren je na upravljanje logističkim tokovima dobara,
informacija, energije i znanja sa ciljem da u međudjelovanju s
drugim podsustavima omogućuje njihovo sinergijsko ciljno
djelovanje i dinamičko optimalno funkcioniranje poduzeća kao
sustava. Logistički sustav kao specifičan integrativni
međusustav nema svoje specifične ciljeve, njegovi su ciljevi
derivrani ciljevi poduzeća kao sustava.
Svrha logističkog sustava je stalno usavršavanje protoka
dobara i informacija kroz sustav tako da se koordinacijom
eliminiraju težnje za ostvarivanjem vlastitih parcijalnih ciljeva
pojedinih podsustava i osigura optimalno postizanje ciljeva
sustava kao cjeline. Važnost toga ogleda se u činjenici da je,
prema istraživanjima koja su rađena u industrijski razvijenim
zemljama, utvrđeno da vrijeme angažiranja cirkulirajućeg
kapitala u direktnoj proizvodnji tipičnog industrijskog poduzeća
iznosi samo 5%, a najviše 10% ukupnog vremena angažiranog
u procesu reprodukcije, dok ostali dio vremena od 90%,
odnosno 95% otpada na čekanje, manipuliranje i transport,
odnosno logističke procese (Šamanović, J., 1994.)
Pored toga proizvodna efikasnost zasnovana na specijalizaciji
nije moguća ako dodatni output ne pronađe kupca, a to neće
biti moguće ako se ne prenese s mjesta viška proizvodnje na
mjesta nezadovoljene potražnje. Logistika doprinosi obujmu i
raznolikosti dobara dostupnih potrošačima na mjestima
udaljenim od mjesta proizvodnje, često i dugo nakon što su
dobra proizvedena. Proširujući tržište prostorno i vremenski
logistika omogućuje poduzeću snižavanje cijena proizvoda i

18
usluga što jača njegovu konkurentsku poziciju i uspješnost
poslovanja. Razvijeni logistički sustav u tehnološkom i
menadžerskom pogledu izvor je konkurentske prednosti
suvremenog poduzeća i temeljni čimbenik njegove dinamičke
optimizacije.
Podlogu za cjelovito razmatranje logističkog koncepta
upravljanja poduzećem pruža teorija sustava, koja je ponudila
koncepcijski okvir za korektno izučavanje i primjenu poslovne
logistike. Osnovna zamisao sustavne teorije u poslovnoj
ekonomiji je da glavni problem nije u optimiranju zasebnih
područja poslovanja, već da je primarno optimiranje poslovnog
sustava kao cjeline, koja djeluje u svojoj okolini, koja na nju
reagira i tako održava svoju dinamičku ravnotežu. Kako je
važna značajka poslovne logistike da se ona ne zadovoljava
promatranjem i izučavanjem izoliranih pojava i elemenata, već
da pojave i elemente promatra i izučava kao sustav, pojavljuju
se razmišljanja da logistički sustav i nije ništa drugo nego
koncept primjene sustavne teorije na prodručju upravljanja
tokovima stvaranja dodane vrijednosti poduzeća.
Zamisao poslovne logistike postaje još jasnija, ako se usporedi
s ostalim poslovnim funkcijama poduzeća (Shema 3.)

Shema 4: Mjesto logistike u dijagramu poslovnih funkcija

Izvor: Autor

19
Poslovne financije upravljaju procesima koji su povezani s
novcem i novčanim tokovima (vrijednosni tok) u poslovnom
sustavu, pa se financije isprepliću s klasičnim poslovnim
podsustavima poduzeća (nabavom, proizvodnjom, prodajom).
Temeljni cilj poslovne logistike je optimalno opskrbljivanje
poslovnog sustava predmetima rada, energijom i
informacijama, te optimalna opskrba korisnika proizvodima u
željenoj količini, kvaliteti, vremenu i mjestu. Poslovna logistika
upravlja procesima u poslovnom sustavu koji su povezani s
fizičkim tokom dobara pa se i ona isprepliće s klasičnim
poslovnim podsustavima poduzeća. Logistički sustav se i
razlikuje od tradicionalnih poslovnih podsustava jer ne
razmatra samo pojedine segmente poslovnog sustava već cijeli
gospodarski tok.
Tradicionalni upravljački koncepti pokušavaju optimizirati
poslovanje poduzeća zasebnim optimizacijama njegovih
poslovnih podsustava, čemu je prilagođeno i organizacijsko
strukturiranje poduzeća. Konfliktnost ciljeva posustava kao
činjenica i postizanje sinergizma kao imperativ suštinske su i
kontradiktorne postavke tradicionalnih modela upravljanja
uspješnošću poslovanja poduzeća.
Po Rupperu (1991.) poslovna logistika je ukupnost zadataka i
mjera koji proizilaze iz ciljeva poduzeća, a odnose se na
optimalno osiguranje materijalnih informacijskih i vrijednosnih
tokova u transformacijskom procesu poduzeća. Rupper svojim
radom dokazuje da su i informacijski i financijski tokovi
podsustavi, odnosno područja upravljanja logističkog sustava.
Povezivanje logističkih aktivnosti u sustav je osnova uvođenja
logističkih zamisli i u poslovni sustav, pri čemu je cilj dostizanje
takvog optimuma logističkog sustava koji bi omogućio
dinamičku optimizaciju poslovnog sustava. Pri tome se
logističke sustave ne smije promatrati izolirano, jer su oni u
osnovi međusustavi, odnosno podsustavi koji se uključuju u
aktivnosti drugih sustava. Logistički sustav predstavlja

20
infrastrukturu upravljačkog sustava poduzeća, koji upravlja
količinama, vremenom i mjestima u transformacijskom
procesu, pri čemu mora jamčiti proizvodnu fleksibilnost,
potrebne dobavne termine i dobavnu pripravnost za prodajno
tržište.
Uporaba sustavne metode, međutim, usprkos očiglednih
prednosti, u poslovnoj praksi logistike još uvijek je na samom
početku. Dinamična informatizacija poslovnih procesa svakako
će ubrzati shvaćanje i primjenu logističkog – holističkog
koncepta upravljanja kontinuiranom optimizacijom poslovanja
poduzeća. Naime, interes poduzeća, kao i spoznajni interes
ekonomske znanosti nije upravljen samo na transformaciju
dobara, već prije svega i na stvaranje vrijednosnih svojstava
dobara koja uzrokuju dobit. Cilj poslovnog sustava je da svojom
aktivnošću ostvaruje dobit koja se u osnovi sastoji od pet vrsta,
odnosno segmenata (Pfohl, H.-Ch, 1996.):
* oblikovna dobit,
 dobit od prava na imovinu,
 informativna dobit,
 mjesna dobit i
 vremenska dobit.

Primjer: Stroj proizveden u Rijeci (oblikovna dobit) može

zadovoljiti potrebe u Zadru tek onda, ako se u Zadru zna da taj
stroj postoji u Rijeci (informativna dobit), ako se pošalje u
Zadar (mjesna dobit) i to u vrijeme kad je stroj potreban
(vremenska dobit), te kad se na prikladan način prenese pravo
raspolaganja dobrom (dobit od prava na imovinu). Samo
oblikovna dobit nastaje u procesima kvalitativne transformacije
dobara (proizvodnji), dok svi ostali segmenti dobiti nastaju u
procesima prostorno-vremenske transformacije dobara
(logistici). Logično je stoga menadžersko fokusiranje logističkog
sustava kao podloge uspješnog poslovnog upravljanja.

21
Slika 1: Logističko usmjeravanje ciljne dinamike poduzeća

Pored navedenoga, uloga logističkog menadžmenta ne

ograničava se samo na načine upravljanja procesima
prostorno-vremenske transformacije dobara, već uključuje i
pomoć poduzećima da uoče svoju stalno promjenljivu situaciju
okoline i da joj se na vrijeme prilagode.

1.4. Logističko upravljanje poduzećem – promjena

paradigme

Jedna od važnijih strukturnih promjena posljednjih godina je

promjena u načinu strateškog razmišljanja, kada dolazi do
preusmjeravanja menadžerskog fokusa - od proizvodne prema
logističkoj funkciji. U drugoj polovici 20. stoljeća poduzeća su
proizvodila velike količine standardiziranih proizvoda s ciljem
snižavanja fiksnih troškova. Takav poslovni model bio je
poželjan jer je osim ekonomske uspješnosti poduzeća generirao
i pozitivne šire ekonomske učinke za zajednicu, poput
zapošljavanja, urbanizacije i jačanja ekonomske moći radnika.
Navedeni poslovni model održavao se otprilike do prijelaza u
21. stoljeće kad je nastupila reindustrijalizacija, odnosno
strukturna transformacija poduzeća od radom i kapitalom
intenzivnih prema znanjem intenzivnim djelatnostima.
Transformaciju je ubrzala i akumulacija kapitala koja je

22
pogodovala modernizaciji proizvodnje, što je dovelo do
ujednačavanja proizvodnih troškova poduzeća, a to je značilo
da poduzeća moraju iznalaziti nove načine kako bi ostvarila
konkurentsku prednost. Kako diferencijacijom u procesu same
proizvodnje više nije moguće ostvariti značajnu dodatnu
vrijednost, odnosno konkurentsku prednost, otvorio se prostor
u logističkom sektoru, koji je prema Timmeru i Akkusu (2008)
prirodni razvojni proces prema povijesnoj strukturnoj
transformaciji poduzeća.

Suvremeni ekonomski trendovi kreću se u pravcu

reindustrijalizacija na osnovi visoke tehnologije i integracije
svjetske ekonomije. Rast proizvodnje temeljen na ograničenim
prirodnim resursima koje karakteriziraju opadajući prinosi
transformira se prema razvoju zasnovanom na kreiranim
umjetnim materijalima (kemijska tehnologija,biotehnologija,…),
tehnologija,biotehnologija,…),
koje karakteriziraju rastući prinosi. Čimbenici razvoja se pomiču
od materijalnih (zemlja, rad, kapital) ka nematerijalnima -
informacijama, tj. znanju.

Strukture vrijednosti (cijene) suvremenih proizvoda (softveri,

automobili, mobiteli, građevinski materijali, prehrambeni
proizvodi, …) pokazuju da preko 70% cijene čine nematerijalne
komponente. Razvoj suvremene konkurentnosti postiže se s
proizvedenim, a ne s prirodnim resursima. Znanje
poduzetničkog upravljanja postaje čimbenik konkurentske
(kompetitivne) prednosti suvremenih poduzeća. Zorna je
činjenica da je više
više od polovine BDP-a razvijenih država
zasnovana na znanju kao temeljnom sadržaju vrijednosti
(telekomunikacije, farmaceutska industrija, industrija
softvera ...), a da proizvodnja odjeće, obuće, hrane, ... kao
esencijalnih ljudskih potreba ne rezultira, u pravilu, naročito
profitabilnim poslovanjem. Ekonomija usmjerena na potrebe
ustupa mjesto kreativnoj ekonomiji kreiranih očekivanja i
zahtijeva, odnosno ekonomiji doživljaja.

23
Brojna istraživanja pokazuju da u postindustrijskoj ekonomiji
proizvodnja na globalnoj razini pridonosi samo cca 12%
ukupnom outputu dok se većina vrijednosti stvara u procesima
prostorno-vremenske transformacije dobara. Logistička
supstitucija zaliha informacijama i varijabilizacija fiksnih
troškova putem logističkog sustava radikalno racionaliziraju
troškove poslovanja i oportunitetne troškove kapitala, a
diferencijacija proizvoda sukladno potrebama korisnika na
različitim mjestima i u različitim vremenima znatno povećava
prihode i posljedično profitabilnost suvremenih poduzeća.
Logistika, ranije izučavana kao funkcija potpore proizvodnje,
koja uključuje suprotne odnose između dobavljača, potrošača i
pružatelja usluga postaje ključni izvor konkurentske prednosti i
glavni razlog strateškog udruživanja tvrtki i njihovih pružatelja
logističkih usluga (Hai i Yirong, 2002.). Logistički sustav
strateški ciljno integrira podsustave unutar poduzeća kako bi
poduzeće isporučilo proizvode u pravoj količini u odgovarajuće
vrijeme i u odgovarajućoj kvaliteti na pravo mjesto i po
razumnoj cijeni za korisnike.

Logistika je glavna odrednica suvremene poslovne uspješnosti

s obzirom da se bavi upravljanjem fizičkim tokom robe,
informacijskim tokom te novčanim tokom, tvrde Robb i ostali
(2008.). Informacijski tok – od potreba kupaca za outputima
(prihodi) do mogućnosti dobavljača isporuke za to potrebnih
inputa (eksterni rashodi) i tehnoloških-intelektualnih
sposobnosti (interni rashodi, bolje rečeno ulaganja) poduzeća u
stvaranju dodane vrijednosti – unaprijed utvrđuje izvedivost i
isplativost poslovanja. Materijalni tok, stvarno poslovanje koje
slijedi, samo je preslika koja odražava već definirani
informacijski tok. Financijski tok zaokružuje logistički sustav
„kao odraz u zrcalu“ i pruža pokazatelje za analizu i operativno
upravljanje poslovnim sustavom.

24
Shema 5: Logistički koncept poslovnog upravljanja

Izvor: Autor

Sustavom logističkih tokova upravlja se gospodarskim

sustavima u suvremenom globaliziranom okruženju dinamičnih
promjena. Empirijska potvrda navedene teze je i da je
privatizacija gospodarskih subjekata u tranzicijskim državama
redom započinjala preuzimanjem banaka (financijski tok),
zatim telekomunikacija i medija (informacijski tok), a potom su
se pojavili trgovački lanci (materijalni tok). Ostala je
„proizvodnja“ za lokalne igrice. Bez upravljanja navedenim
logističkim sustavom tokova nije moguće uspješno upravljati
suvremenim gospodarskim sustavom niti na mikro niti na
makro razini. Tranzicijske države su postale „tržišne“, a
poduzeća su im ostala „proizvodna“. Posljedice su poznate i
danas aktualne.

Poslovanje poduzeća rezultira uspješnošću kada ostvaruje

dinamički sklad djelovanja s promjenama (potreba) okoline.
Relativno stabilna okolina do kraja prošlog stoljeća usmjeravala
je upravljački fokus na procese kvalitativne transformacije
(proizvodnje) kako bi se zadovoljile potrebe (identificirani
zahtjevi) kupaca poslovnim modelom koji rezultira profitabilnim
poslovanjem poduzeća. Sve dinamičnije promjene sveukupne
okoline poduzeća od kraja prošlog stoljeća rezultirale su i
dinamičnim promjenama preferencija (neidentificirani zahtjevi)

25
kupaca, a time i nemogućnošću postizanja dinamičkog sklada
djelovanja poduzeća s promjenama okoline orijentacijom na
učinkovitost procesa kvalitativne transformacije dobara –
proizvodnje. Povremene neusklađenosti, koje su zakonitost
tradicionalnog modela upravljanja, rezultiraju smanjenom
efikasnosti i efektivnosti, tj. uspješnosti poslovanja poduzeća u
recentnom globaliziranom dinamičnom okruženju.

Logistika kao funkcija koja je u stalnom procesnom kontaktu s

ulaznom i izlaznom okolinom te sa svim poslovnim
podsustavima poduzeća, usmjerena na tokove prostorno-
vremenske transformacije od izvora inputa kroz kvalitativne
transformacijske procese poduzeća do krajnjeg korisnika
outputa i ciljeve poduzeća kao sustava, jednostavno se nameće
kao fokusno područje upravljanja suvremenim poduzećem.
Logistički koncept menadžmenta s holističkim pristupom
poduzeću kao socio-ekonomskom sustavu suprasustava okoline
i dinamici usmjerenoj na tokove u poduzeću i u odnosima s
okolinom omogućuje upravljanje kontinuiranim ostvarivanjem
uravnoteženog sustava ciljeva svih interesno-utjecajnih
skupina poduzeća, odnosno dinamičko usklađivanje poslovanja
poduzeća s promjenama utjecajne okoline i posljedično
dinamičku optimizaciju njegovih poslovnih rezultata.

U literaturi postoje različite empirijske studije, kao što je studija

Ellingera i ostalih (2000.), u kojima je logistika definirana kao
strateški vektor u organizaciji poduzeća koji utječe na njegovu
uspješnost, i to u smislu kvalitete usluge i sveukupne
profitabilnosti.
Logistika se sve više i više percipira kao znanost budućnosti,
čiji će predmet proučavanja biti optimalno dimenzioniranje i
korelacija informacijskih i robnih tokova s ciljem omogućavanja
stalne prilagodbe poduzeća okvirnim uvjetima tržišnog
gospodarstva. Slijedom toga, logistika sve više u praksi
preuzima odlučujuće aspekte poslovanja, dok znanstvene

26
spoznaje potkrepljuju sliku suvremenog logističkog koncepta
poslovnog upravljanja usmjerenog na holističko upravljanje
tokovima stvaranja vrijednosti za krajnje korisnike.

Logistički sustavski, organski pristup i orijentacija na dinamiku

logističkih tokova stvaranja dodane vrijednosti u poduzeću,
shvaćenom kao dijelu opskrbnog lanca od izvora sirovina do
krajnjeg korisnika proizvoda, omogućuje razvoj efikasnosti i
efektivnosti, odnosno upravljanje dinamičkom optimizacijom
uspješnosti poslovanja suvremenog poduzeća.

Shema 6: Logistički lanci dodavanja vrijednosti – opskrbni lanci

Izvor: Autor

Upravljanje kao opći pojam podrazumijeva usmjeravanje i

vođenje nekog procesa ili objekta prema određenom cilju ili
rezultatu. Da bi se sustavom ili procesom upravljalo, odnosno
usmjeravalo ga na ponašanje koje dovodi do smanjenja
entropije i postizanje cilja funkcioniranja, neophodne su
informacije. Upravljačke informacije trebaju omogućiti

27
otklanjanje smetnji koje dovode do nepouzdanosti
funkcioniranja sustava ili procesa. Poduzeće spada u relativno
otvorene sustave. Kao takvo ono s okruženjem razmjenjuje
ulazne sadržaje i rezultate poslovanja. U njega ulaze materijal,
energija, kapital, kadrovi, informacije itd., a iz njega izlaze
rezultati poslovanja kao što su proizvodi, usluge, informacije i
dr. Primanjem ulaznih sadržaja poduzeće je izloženo djelovanju
okruženja. Da bi opstalo, mora se prilagođavati vanjskim
djelovanjima. Povratna veza između rezultata i poduzetničke
aktivnosti u sklopu upravljačkog sustava treba omogućiti
eventualnu korekciju zbog nepredvidivih utjecaja koji se mogu
dogoditi u tijeku poslovnog procesa.

Stalne promjene utjecaja iz okruženja na djelovanje poduzeća

pokazuju da naknadne informacije, dobivene povratnom
upravljačkom vezom tradicionalnih upravljačkih modela, ne
omogućuju potrebno dinamički usklađeno ponašanje poduzeća
prema tom okruženje. To ukazuje da upravljanje može biti u tim
uvjetima učinkovito jedino ako se zasniva na prethodnim
informacijama i kvalitetnom komunikacijskom sustavu,
odnosno ako se zasniva na znanju. Logistički sustav prostorno-
vremenske transformacije informacija, dobara, energije i
znanja, od ulazne okoline (dobavljača) do poduzeća, kroz
kvalitativne transformacijske procese poduzeća do izlazne
okoline (kupaca), na način da budu procesno stavljeni na
raspolaganje pravim korisnicima u pravo vrijeme na pravom
mjestu i po prihvatljivoj cijenama, očigledno postaje temeljni
upravljački podsustav suvremenog poduzeća, kao karike
opskrbnog lanca do krajnijh korisnika proizvoda i usluga.

28
Slika 2: Informacijski tokovi – temelj logističkog upravljanja

Upravljanje je, po Druckeru (1992.), zapravo “upotrebljivo

znanje”, odnosno tehnologija sustavnog svrhovito vođenog
poduzetništva. Logistički koncept menadžmenta je ta nova
tehnologija koja, koristeći raspoložive resurse, pretvara
klasično u suvremeno postindustrisko poduzeće.
Razlike između klasičnog industrijskog i suvremenog
postindustrijskog logistički upravljanog poduzeća mogu se
sintetički prikazati kako slijedi:
Tablica 1: Tradicionalno i logistički upravljano poduzeće
INDUSTRIJSKO (klasično) POSTINDUSTRIJSKO
PODUZEćE (suvremeno)
PODUZEćE
1. Proizvodna orjentacija Logistička orjentacija
2. Zemlja,rad,kapital, Informacije,komunikacije,
organizacija znanje, upravljanje
3. Nacionalno Globalno
4. Rast Razvoj
5. Upravljanje stanjem Upravljanje promjenama
6. Krutost organizacije Fleksibilnost organizacije
7. Učinkovitost Uspješnost
8. Menadžer Poduzetnički menadžment

Klasično industrijsko proizvodno orijentirano poduzeće, koje je

djelovalo u stabilnom okruženju bilo je dizajnirano za postizanje
maksimalne učinkovitosti korištenja proizvodnih čimbenika
(zemlja, rad, kapital) u procesu proizvodnje određenog
proizvoda ili usluge, što je zahtijevalo krutu hijerarhijsku

29
organizaciju i precizno izvršavanje zadataka dodijeljenih od
strane menadžera da bi se osigurala uspješnost poslovanja.
Ubrzani tehnološki razvoj i stalne promjene cjelokupnog
okruženja usmjeravaju menadžment suvremenog
postindustrijskog tržišno orijentiranog poduzeća da uspješnost
poslovanja pokušava ostvariti oslanjajući se na dinamičke
elemente organizacije (informacije, komunikacije, znanje) i
poduzetničko upravljanje, tj. logističke procese i ljudske
potencijale. Paralelno s kontinuiranim prilagođavanjem
promjenama u okruženju, kao uvjetom opstanka I razvoja
poduzeća, šire se funkcionalna područja i upravljački
instrumentarij logističkog menadžmenta.

2. RAZVOJNI FOKUSI LOGISTIČKOG

MENADŽMENTA
Upravljanje procesima prostorno-vremenske transformacije
dobara, energije, informacija i znanja sa ciljem da se proizvodi i
usluge realiziraju na efikasan i efektivan način, kako u pogledu
troška tako pogotovo u odnosu na kupca, jest funkcija
logističkog menadžmenta, koja presudno utječe na
kontinuiranu uspješnost poslovanja suvremenog poduzeća u
recentnom okruženju. Sve raznovrsnije potrebe i želje sve
zahtjevnijih korisnika na sve dinamičnijem i prostranijem tržištu
ističu u prvi plan dinamične elemente organizacije, prije svih
logističke ljudske potencijale, odnosno logističke operativne i
strateške menadžere, koji kao nositelji izvršnih funkcija i
strategije suvremenog poduzeća, organizirani u sustav
menadžmenta, najuspješnije upravljaju poslovanjem poduzeća
u suvremenom okruženju. Efikasno upravljanje logističkim
procesima i posredno poduzećem u recentnoj dinamičnoj i
nepredvidivoj okolini stoga pretpostavlja prioritetno fokusiranje
funkcije vođenja u logističkom konceptu menadžmenta
suvremenog poduzeća.

30
Razvoj logističkog menadžmenta je, međutim, evolutivan
proces koji korespondira s razvojem poduzeća i njegovog
svekolikog okruženja. Logistička kompetencija menedžera
podržana institucionalnim pozicioniranjem determinira ulogu i
odgovornost logističkog menadžmenta u dinamičkoj
optimizaciji poslovanja poduzeća.

2.1. Pojam i razvojne faze logističkog menadžmenta

Logistički menadžment je podstustav integralnog sustava

menadžmenta suvremenog poduzeća, koji se bavi planiranjem
ciljeva, organiziranjem resursa i aktivnosti, upravljanjem
ljudskim potencijalima i kontroliranjem procesa prostorno-
vremenske transformacije dobara, energije, informacija i znanja
od mjesta nastajanja do poduzeća, kroz poduzeće i od
poduzeća do mjesta korištenja sa ciljem efektivnog i efikasnog
udovoljavanja zahtjevima pravih korisnika, pravim proizvodima
i uslugama, u pravoj količini i kvaliteti, na pravom mjestu, u
pravo vrijeme i za pravu cijenu.
Značenje logističkog menadžmenta je izuzetno veliko za razvoj
suvremenog poduzeća, koje djeluje u uvjetima stalnih i
nepredvidivih promjena svih segmenata okruženja. Ako 70-te
godine prošlog stoljeća mogu biti obilježene kao desetljeće
proizvoda i tržišta, a 80-te kao desetljeće financija, sasvim je
izvjesno da prelazak poduzeća u treće tisućljeće obilježava
logistika. U globaliziranom turbulentnom okruženju
usredotočenost na logističke procese postaje zasigurno
najvažnija osnova strateškog razmišljanja i djelovanja
menadžmenta suvremenog poduzeća, koje povećava izglede
za njegovu održivost i uspješno poslovanje.
No, u poduzetničkoj praksi, pogotovo domaćih poduzeća,
logistika se i dalje pretežito smatra sporednom funkcijom –
potporom proizvodnje, često izjednačavana samo s fizičkom

31
distribucijom. Vrlo slabo je spoznato strateško značenje
logistike, koja kao presječna i pregledna funkcija prožima
cjelokupno poslovanje poduzeća. Neovisno o uzrocima,
nepoznavanje i nerazvijanje logističke koncepcije poslovanja
poduzeća zasigurno rezultira teško nadoknadivim gubitkom
konkurentskog položaja na suvremenom dinamičnom tržištu.
Razvoj logističkog koncepta menadžmenta je evolutivan proces
koji se odvija u fazama, sukladnim tehnološko-organizacijskoj
spremnosti pojedinog poduzeća i njegovog okruženja za
prihvaćanje određene koncepcije poslovnog upravljanja.
Iskustva ukazuju da se razvoj logističkog menadžmenta,
izražen logističkom kompetencijom, odvija okvirno u slijedećim
fazama (Pfohl, H.-Ch, 1994.):
1. logistički menadžment orijentiran prema krizi,
2. logistički menadžment orijentiran prema troškovima,
3, logistički menadžment orijentiran prema učinkovitosti,
4. logistički menadžment orijentiran na planiranje.

Logistički menadžment orijentiran prema krizi

Kod logističkog menadžmenta orijentiranog prema krizi

upravljanje logističkim procesima, odnosno analiziranje i
rješavanje logističkih problema ne odvija se kontinuirano na
temelju logističke koncepcije. Nema logističkog planiranja,
budući da ne postoji razvijeni sustav prikupljanja i obrade
podataka o logističkim troškovima, učincima i aktivnostima
toka dobara i informacija u logističkom sustavu. Logistički
menadžment ne otkriva pravovremeno i aktivno logističke
probleme, već samo reagira na simptome koji se ne mogu
predvidjeti, a koji ukazuju na postojanje uskih grla, odnosno
slabih mjesta u sustavu (smetnje). Tipičan primjer su upadljivo
visoke skladišne zalihe, koje angažiraju i velika sredstva, što se
kao neracionalnost otkriva kroz nelikvidnost ili tek kod
sastavljanja bilance poslovanja poduzeća.

32
Nedostaje analiza problema da bi se otkrili uzroci i nema
usporedbe više alternativa sa ciljem odabira optimalne za
rješavanje problema. Menadžment se ograničava na trenutne
intervencije koje brzo dovode do rješenja problema, tzv. “brze
pogodke” koji otklanjaju simptome problema a ne probleme.
Budući da se time općenito ne otklanjaju uzroci problema, oni
se uvijek ponovno javljaju. Tipičan primjer za takvo površinsko
liječenje simptoma je zahtjev menadžmenta, koji se redovito
pojavljuje prilikom sastavljanja bilance poslovanja, da se
smanje zalihe.
Ova faza razvoja logističkog menadžmenta može se smatrati
fazom početka uočavanja logističkih problema u poduzeću,
koja u pravilu rezultira troškovnom orijentacijom menadžmenta
na logističke probleme.

Logistički menadžment orijentiran prema troškovima

U ovoj razvojnoj fazi logističkog menadžmenta analiza i

rješavanje logističkih problema odvijaju se na osnovi
razmišljanja o ukupnim troškovima u logističkom sustavu
poduzeća. Moguće je barem planiranje ulaza dobara, koji se
orijentira prema podacima iz prošlosti, budući da se sustavno
prikupljaju podaci o troškovima koji nastaju u logističkom
sustavu. Zapravo se i u ovoj razvojnoj fazi logističkog
menadžmenta reagira samo na simpome odstupanja,
planiranih od svarnih troškova. Budžetom predviđene
očekivane troškovne vrijednosti su naime samo ujednačenja iz
prošlosti. Kako nema pravog planiranja troškova, moguće su,
također, samo ograničene analize, koje ne otkrivaju uzroke
odstupanja. Pri traženju zadovoljavajućih alternativa
menadžment se koncentrira na one kojima se može reagirati
na troškovne trendove.
Prevladavajuće pravilo za izbor zadovoljavajuće alternative je
“usporedni indeks vrijednosti”. Mora se raditi o vidljivom
smanjenju troškova, koje se u poduzeću priznaje kao doprinos

33
logistike racionalnosti poslovanja. Poduzete mjere za smanjenje
troškova moraju pokazivati veliku vjerojatnost uspjeha, jer
logistički menadžment u ovoj razvojnoj fazi još nema istu
poziciju u poduzeću kao menadžment tradicionalnih područja.
To se može postići samo tako da se postižu trajni uspjesi u
smanjenju troškova, odnosno da se uspije sa sebe skinuti
“image” uzročnika troškova i tako demonstrirati ostvarenje
logističkog sustava koji doprinosi uspješnosti poslovanja
poduzeća. Time se stvaraju uvjeti za razvoj u fazu logističkog
menadžmenta orijentiranog prema učinkovitosti.

Logistički menadžment orijentiran prema učinkovitosti

Upravljanje logističkim procesima, odnosno analiza i rješavanje

logističkih problema u ovoj fazi razvoja logističkog
menadžmenta odvija se kako na osnovi ukupnih logističkih
troškova, tako i na osnovi uslužnog razmišljanja u logističkom
sustavu. Pošto se sagledava realizacija, odnosno funkcioniranje
cjelokupnog logističkog sustava u vidu relevantnih podsustava,
odnosno uslužnih komponenata u količinama, kvaliteti i
vremenu, moguće je logističko planiranje orijentirano prema
učinku. Očekivane vrijednosti, kako u pogledu veličine
troškova, tako i u pogledu veličine učinaka ne nastavljaju se
jednostavno bilježiti prema trendu. One se planiraju za
specifične situacije poduzeća raznim tehnikama, poput
predujma očekivanog vremena ili tehnikama analize
poduzetog, kao očekivane zalihe u skladištu i sl. Logistički
menadžment alternativna rješenja traži tek na temelju analize
problema, čime dopire od simptoma problema (npr.
prekomjerne zalihe) do uzroka problema (npr. nepouzdani
dobavljači).
Logistički sustav se analizira u okviru kontinuiranog logističkog
planiranja, tako da logistički menadžment na vrijeme uočava
probleme i umjesto da reagira orijentacijski prema prošlosti,
djeluje orijentacijski prema budućnosti. Međutim, u ovoj fazi

34
razvoja logističkog menadžmenta logističko planiranje još nije,
općenito uzevši, integrirano. Planira se neovisno u sustavu
nabavne, proizvodne i distribucijske logistike, tako da nije
moguće koristiti učinke suradnje. Parcijalno planiranje, koje ne
integrira cjelokupni logistički sustav poduzeća a niti prelazi
granice poduzeća, osnovna je prepreka punog doprinosa
logističkog menadžmenta, u ovoj razvojnoj fazi, uspješnosti
poslovanja poduzeća.

Logistički menadžment orijentiran na planiranje

Logistički menadžment s orijentacijom na planiranje upravlja

logističkim procesima polazeći od definiranja ciljeva poduzeća i
strategija njihove realizacije. Logističko planiranje prelazi
granice pojedinih poslovnih područja poduzeća kao i granice
samog poduzeća, dakle obuhvaća cijelokupni logistički sustav.
Ono je istodobno integrirano u ukupno planiranje, pa se odvija
na svim razinama menadžmenta. Logistika je tako uklopljena u
strategijski sustav planiranja i u kontrolni sustav poduzeća, a
logistički menadžment u proces strateškog menadžmenta.
Analiza i rješavanje logističkih problema odvijaju se temeljem
analize eksternog i internog okruženja, odnosno kontrole
strategije, strateških i drugih planova, dovodeći u odnos
rezultate funkcioniranja logističkog sustava sa ciljevima
poduzeća. Oblikovanjem logističkih djelomičnih sustava u
cjelinu prelazeći granice funkcija i granice samog poduzeća te
njihovim upravljanjem u funkciji ostvarivanja ciljeva poduzeća,
razvija se sustav integriranog strateškog logističkog
menadžmenta.
Logistička koncepcija strategijskog upravljanja poduzećem
treba biti cilj svakog poduzeća koje računa na dugoročan
opstanak i razvoj u suvremenom okruženju. Integrirani
strateški logistički menadžment još će više dobivati na značaju
za uspješnost poslovanja poduzeća kako se dalje budu
nastavljali trendovi sve veće specijalizacije u gospodarstvu.

35
Razvojem specijalizacije na važnosti gube elementi degresije
veličine za troškove poslovanja a raste značenje varijabilizacije
fiksnih troškova, pri čemu se određene funkcije ustupaju
drugim subjektima. Racionaliziraju se, dakle, ukupni troškovi, u
čijoj strukturi udio povećavaju troškovi transakcija i
koordinacije, koji su pretežito logistički troškovi.
Tehnološki napredak je presudan za razvoj logističkog
menadžmenta. On već dozvoljava informatizaciju i
automatizaciju malih kao i velikih poslovnih sustava, te dovodi
do nove logističke podjele rada u opskrbnom lancu. Nestaje
tradicionalna podjela na proizvođače, trgovce i sl., a nastaju
novi konkurentski odnosi. Trgovačka poduzeća djeluju kao
logistička, logistička kao proizvodna (montažni radovi) itd.
Informacijsko-komunikacijsko i logističko umrežavanje
sprecijaliziranih gospodarskih subjekata iz različitih okruženja
sa ciljem zadovoljavanja korisnika pravim proizvodom i
uslugom, u pravoj količini i kvaliteti, u pravo vrijeme, na
pravom mjestu i uz pravu cijenu daje sudionicima konkurentsku
prednost koja se jednostavno ne može dostići tradicionalno
organiziranim proizvodno-prometnim-trgovačkim poslovnim
sustavima.
Razvojem globalno djelotvornih poduzeća s jedinstvenom
strategijom stvaraju se strateški savezi, čime na značenju
dobiva menadžment opskrbnih lanaca, kao suvremeni koncept
razvoja kooperativne konkurentnosti poslovnih sustava.
Specijalizacija i geografsko proširenje tržišta, kao
temeljne pretpostavke suvremenog uspješnog poslovanja, kada
se na različitim mjestima proizvode komponente proizvoda,
koje se sklapaju na drugom mjestu i isporučuju na različita
mjesta za proizvodnju gotovog proizvoda koji se plasira na
globalno tržište, implicira potrebu sustavnog razvoja logističkog
koncepta upravljanja složenim poslovnim sustavima. To nalaže
potpunije razumijevanje i razvoj funkcionalne, instrumentalne i

36
institucionalne dimenzije logističkog menadžmenta kao
sustava.

2.3. Funkcionalna, instumentalna i institucionalna

dimenzija
logističkog menadžmenta

Logistički menadžment suvremenog poduzeća najbolje se može

spoznati proučavajući posljedice logističkog sustavnog
mišljenja i njegovog djelovanja kroz funkcionalnu,
instrumentalnu i institucionalnu dimenziju upravljanja
logističkim sustavom poduzeća.
Sustav logističkog menadžmenta poduzeća, odnosno područje
njegovog djelovanja u svim dimenzijama zorno prikazuje
logistička kocka (Pfohl, H. CH, 1994.).
Shema 7: Logistička kocka

Izvor: Modificirano prema ...

Funkcionalna dimenzija logističkog menadžmenta odnosi
se na funkcionalna područja, odnosno aktivnosti procesa
prostorno-vremenske transformacije informacija, energije,
znanja i dobara u poduzeću i između poduzeća i njegovog
okruženja. Uključivanje pojedine aktivnosti u logistički sustav
poduzeća odvija se sukladno razvoju njegovog logističkog
menadžmenta, odnosno sukladno razvoju logističke koncepcije

37
upravljanja poduzećem i poziciji logistike u organizacijskoj
strukturi poduzeća.
Transport je okosnica logističkog sustava. Bit logistike i jest u
organiziranju prijenosa dobara s jednog na drugo mjesto.
Logistički menadžment je usmjeren na izbor načina transporta
koji omogućuje najefikasniji tok dobara od dobavljača do
poduzeća, kroz proces obrade u poduzeću (unutarnji transport),
te od skladišta poduzeća do kupaca.
Skladištenje je drugo primarno područje u logističkom procesu,
koje u direktnom odnosu s transportom utječe na visinu zaliha i
efikasnost odvijanja procesa prostorno-vremenske
transformacije dobara. Logistički menadžment je usmjeren na
dopremu dobara u skladište, smještaj i rukovanje njima, te
dopremu dobara do proizvodnih linija, odnosno realizaciju
narudžbi korisnika.
Pakiranje i signiranje direktno je vezano uz prethodne logističke
aktivnosti. Ono ima funckiju zaštite dobara i efikasnog
rukovanja u procesu prostorno-vremenske transformacije, te
funkciju promocije. Logistički menadžment je usmjeren na
efektivnu realizaciju obiju funkcija uz minimalne troškove.
Uključivanje nabave u područje logističkog menadžmenta
primarno je određeno mogućnošću efikasnije koordinacije
potreba proizvodnje i organizacije transporta. Predviđanje
dinamike nabavki direktno je vezano s troškovima zaliha i
transportnim troškovima, koji su standardno pod kontrolom
logističkog menadžmenta.
Planiranje proizvodnje je područje od rastućeg interesa
logističkog menadžmenta, budući da je usko povezano s
planiranjem i kontrolom zaliha. Efikasno upravljanje zalihama
nije moguće bez mogućnosti djelovanja na inpute i outpute
procesa. Integracija planiranja proizvodnje te planiranja
lokacija postrojenja i skladišta u logistički sustav doprinosi
efikasnosti logističkog menadžmenta i njegovom rastu utjecaja

38
na uspješnost poslovanja poduzeća. Upravljanje logističkim
procesima, kao sustavom, sukladno zahtjevima tržišta.
omogućuje optimizaciju proizvodnje, bez prekomjernih i
nedostatnih zaliha.
Usluživanje kupaca pravim proizvodima u pravo vrijeme i na
pravom mjestu, u traženoj količini i kvaliteti za pravu cijenu
predstavlja osnovni sadržaj i orijentaciju logističkog
menadžmenta, koja usmjerava sve njegove aktivnosti. Razine
usluživanja kupaca determiniraju sve aktivnosti logističkog
sustava, ali i konkurentsku poziciju poduzeća na suvremenom
tržištu. Pružanje dodatnih i naknadnih usluga kupcima, kao npr.
montaža, servis i održavanje proizvoda potiče razvoj
partnerskih odnosa poduzeća i kupaca, koji postaju izvor
informacija o potrebama i očekivanjima, što je input za razvoj
proizvoda i usluga poduzeća. Tako se zatvara logistički krug,
odnosno opskrbni lanac poduzeća, koji predstavlja podlogu
holističkog upravljanja poduzećem kao dinamičkim sustavom u
promjenjivoj okolini.
Instrumentalna dimenzija logističkog menadžmenta
odnosi se na planiranje, realizaciju i kontrolu tehnologije tokova
informacija, energije, znanja i dobara u poduzeću i između
poduzeća i njegovog okruženja s ciljem paralelnog
maksimiziranja dodane vrijednosti za korisnike prozvoda i
interesno-utjecajne skupine djelovanja poduzeća. Instrumenti
logističkog menadžmenta od prognoziranja - planiranja
potražnje, preko zaprimanja i obrade narudžbi do upravljanja
zalihama i rukovanja materijalom, zaokruženo usluživanjem
kupaca i naknadnim - poslijeprodajnim uslugama oslikavaju
opskrbni lanac poduzeća, čijim efikasnim upravljanjem se
upravlja dinamičkom optimizacijom poslovanja poduzeća.
Suvremena logistička tehnologija upravljanja prostorno-
vremenskom transformacijom resursa zasniva se na
menadžerskom logističkom mišljenju da se efikasnost
logističkog sustava ne postiže modelima optimiranja izdvojenih

39
područja, već simulacijskim modelima koji mogu oslikati
kompleksne logističke veze. To dovodi do razvijanja
instrumentarija elektroničke obrade informacija sa svrhom
podrške u odlučivanju, koja usmjerava ciljno dinamiziranje
procesa, čime poduzeće postaje logistički upravljani sustav.
Institucionalna dimenzija logističkog menadžmenta
odnosi se na logističku organizacijsku izgradnju poduzeća i
logističku suradnju poduzeća s utjecajnim okruženjem. Zadatak
je logističkog menadžmenta, u institucionalnom smislu,
izgradnja internog logističkog sustava koji će omogućavati
najefikasniji tok informacija, energije, znanja i dobara kroz
poduzeće i koji će biti što kompatibilniji s logističkim tokovima
okruženja, kako bi se poduzeće što efikasnije uljučilo u
opskrbne lance do krajnjih korisnika i postizalo svoje ciljeve u
dinamičnom okruženju.
Razvijeni sustav logističkog menadžmenta u funkcionalnom,
instrumentalnom i institucionalnom pogledu temeljni je
čimbenik dinamičke otpimizacije poslovanja suvremenog
poduzeća koje djeluje u okruženju stalnih i nepredvidivih
promjena.

2.4. Doprinos logističkog menadžmenta uspješnosti

poslovanja poduzeća

U potrazi za novim načinima postizanja konkurentnosti mnoga

suvremena poduzeća prepoznaju jedinstveni tip vrijednosti koja
se može stvoriti pomoću logističkog menadžmenta.
Činjenica da pet tipova ekonomske korisnosti stvara dodanu
vrijednost proizvodu i usluzi (oblikovna, vlasnička,
informativna, mjesna i vremenska), a da se samo oblikovna
korisnost vezuje uz proizvodnu aktivnost, dok su ostali tipovi
rezultat logističkih aktivnosti, već ukazuje na potenijale
logističkog menadžmenta u uspješnosti upravljanja

40
poslovanjem poduzeća. Analizira li se struktura stvaranja
vrijednosti proizvoda tipičnog industrijskog poduzeća,
istraživanja pokazuju da oko 57% njegove vrijednosti čine
“prolazne stavke” dok se oko 43% vrijednosti “dodaje” u
poduzeću. Odredi li se to dodavanje vrijednosti kao 100%,
logističke aktivnosti imaju i u tome udio oko 22,5% (Pfohl, H.
CH, 1994.). Uočljivo je da je oko 2/3 aktivnosti stvaranja
dodane vrijrdnosti tipičnog industrijskog poduzeća pod
direktnom kontrolom logističkog menadžmenta. Situacija kod
poduzeća trgovačke, prometne i drugih djelatnosti svakako
pokazuje još značajniji udio logističkog menadžmenta u
procesu stvaranja vrijednosti proizvoda, odnosno usluga.
Procjenjuje se da u suvremenom postindustrijskom poduzeću
logističke aktivnosti doprinose oko 88% stvaranju dodane
vrijednosti.
Mogućnost prilagođavanja logističkih čimbenika ciljevima
poduzeća u čijem određivanju sudjeluje, te njihovo
organizacijsko povezivanje u sustav za ostvarivanje ciljeva
determinira ulogu logističkog menedžmenta u povećanju
uspješnosti poslovanja suvremenog poduzeća. Direktan utjecaj
na više od 3/4 dodavanja vrijednosti suvremenog poduzeća,
kako na strani troškova, tako i na strani prihoda, ukazuje na
presudnu ulogu logističkog menadžmenta u dinamičkoj
optimizaciji poslovanja suvremenog poduzeća.
Primjena logističkog sustavnog mišljenja i upravljanja u
mnogim je poduzećima već pokazala uspjeh. Uspješna
poduzeća vide i daljnje mogućnosti povećanja uspješnosti
poslovanja putem logističkog upravljanja. Logistički
menadžment stvara vrijednost za korisnika, koja direktno
povećava uspješnost poslovanja suvremenog poduzeća, kroz
efektivnost, efikasnost i diferencijaciju.
Efektivnost se odnosi na pitanje performansi i procjene u kojoj
mjeri logistička funkcija izlazi u susret korisničkim zahtjevima u
određenim područjima - dostupnost proizvoda, vrijeme

41
ispunjenja zahtjeva, prodajna usluga i sl. Koordinacija svih
aktivnosti u opskrbnom lancu rezultira organizacijskom
efikasnošću u zadovoljavanju korisničkih zahtjeva, što izravno
dovodi do poboljšanja konkurentske pozicije poduzeća i
rezultira povećanjem prihoda od realizacije proizvoda i usluga.
Efikasnost se odnosi na organizacijsku sposobnost da se
osigura željeni proizvod ili usluga po cijeni koja je prihvatljiva
za korisnika, što implicitno uključuje potrebu logističkog
upravljanja resursima i aktivnostima u cilju ograničenja
troškova poduzeća. Logistički menadžment racionalizaciju
ostvaruje pravilnijim planiranjem kapaciteta, višim stupnjem
ekonomičnosti korištenih čimbenika u logističkom procesu,
supstitucijama logističkih čimbenika i sl., čime direktno utječe
na uspješnost poslovanja cjelokupnog poduzeća.
Diferencijacija se manifestira kroz sposobnost logistike da
stvori vrijednost za korisnika kroz jedinstvenost i
prepoznatljivost logističke usluge. Jedinstvenost dostave,
servisiranje, zamjena starih proizvoda novim i slične usluge
rezultiraju trajnijim vezivanjem korisnika za prizvode poduzeća,
čime se stvara “ime” proizvoda i poduzeća, koje kao konačan
rezultat donosi veću i kontinuiranu uspješnost poslovanja.
Spoznaja uloge logističkog menadžmenta u procesu stvaranja
dodane vrijednosti proizvoda i usluga rezultira njegovom
implementacijom u strateški upravljači sustav suvremenog
poduzeća. Integracija atributa kao što su adaptibilnost,
fleksibilnost, inovacija i brz odgovor rezultira visokovrijednim
stupnjevima usluge koju kreira logistički menadžment i tako
stvara nove standarde za konkurentsku prednost na tržištu.
U načelu postoje tri povezana područja na koja se
logistički menadžment treba fokusirati u odnosu na stvaranje
vrijednosti (Oblak, H, 1997.):
1) Ciljevi trebaju biti usmjereni korisničkom zadovoljenju.
Ovo uključuje spoznaju logističkog menadžmenta o

42
 korisničkoj percepciji poduzeća, a ne samo nekog
njegovog proizvoda ili usluge. “Image” poduzeća je
najbolji promotor proizvoda na tržištu.
2) Logistički menadžment treba razvijati sustave i postupke
koji su potrebni za stvaranje i održavanje vrijednosti
prema korisniku. Kontinuirano istraživanje korisničkih
potreba, želja i zahtjeva presudno je za ravijanje
proizvoda i usluga koji čuvaju, odnosno poboljšavaju
“image” poduzeća, a time i njegovu kontinuiranu
uspješnost poslovanja.
3) Osnove marketinga trebaju biti inkorporirane u proces
logističke dostave, transformirajući se u prednosti koje
povećavaju vrijednost. Logistički menadžment treba
marketinški obuhvatiti cjelokupni opskrbni lanac da bi
osigurao efektivno i efikasno korisničko zadovoljenje, koje
optimizira ciljeve uspješnosti poslovanja suvremenog
poduzeća.

Naglasak logističkog menadžmenta treba biti na kontinuiranom

procesu praćenja korisničkih potreba i zahtjeva, da bi se
definirali ciljevi i oblikovala organizacija za što efektivnije i
efikasnije zadovoljavanje potreba kupaca koje rezultira
dinamičkom optimizacijom poslovanja suvremenog poduzeća.
Logistička misija počinje s korisničkim potrebama i zahtjevima,
a ispunjava se izvršenjem dostave i zadovoljenjem potreba.
Stoga logistički menadžment treba razvijati mrežni model
organizacijske suradnje s ostalim poslovnim podsustavima
poduzeća, prije svih s menadžmentom proizvodnje i
marketinga.
U nastojanjima pronalaženja novih puteva reduciranja troškova,
unapređenja usluga i povećanja korisničkog zadovoljenja, čime
se postiže konkurentska prednost koja rezultira povećanim
stopama profitabilnosti, mnoga su poduzeća usmjerila fokus na
implementiranje sustava unapređenja kvalitete u područje
logističkog menadžmenta. Logistička poimanje kvalitete

43
detrminirano je primarno predviđanjem te potom efikasnom i
efektivnom realizacijom korisničkih zahtjeva i očekivanja, što je
pretpostavka za kontinuitet uspješnog poslovanja poduzeća.
Stalni razvoj sustava logističke kvalitete odvija se suradnjom,
odnosno usklađivanjem logističkih strategija s marketinškim i
operacijskim strategijama. Logistički pristup potpunom
upravljanju kvalitetom (TQM) primarno usmjeren na
zadovoljavanje korisničkih potreba, kontinuirano unaprjeđivanje
procesa, participaciju zaposlenika u razvijanju kvalitete
upravljanja i upravljanja kvalitetom, te poduzetničku
organizacijsku kulturu i partnerski odnos s kupcima i
dobavljačima u opskrbnom lancu strateški razvija potencijale
uspjeha logistički upravljanog poduzeća.
Fokus suvremenog logističkog menadžmenta sve više se
usmjerava izvan organizacijske strukture poduzeća, kako bi se
interorganizacijskim savezima i partnerstvima efektivnije i
efikasnije zadovoljile korisničke potrebe i postigao veći stupanj
uspješnosti poslovanja poduzeća. Menadžment opskrbnih
lanaca predstavlja razvojni potencijal logističkog
menadžmenta u suvremenim uvjetima poslovanja na
globaliziranom tržištu.
Potencijali koji definiraju ciljeve daljnjeg razvoja logističkog
menedžmenta, a koji se ne mogu precizno kvantificirati
pomoću stope profitabilnosti i ostalih pokazatelja uspješnosti
poslovanja, ističu još veću ulogu logističkog menadžmenta u
budućnosti.
Troškovni potencijali koji postoje u mnogim područjima
djelovanja logističkog menadžmenta proizlaze iz činjenice da
udio proizvodnih troškova razvojem tehnologije kod većine
proizvoda pada, pa će se u budućnosti rezerve racionalizacije
poslovanja trebati prvenstveno pronalaziti u “neproizvodnom” –
logističkom području poslovanja poduzeća.
U području materijalnog poslovanja nude se na osnovi
logističkog sustavnog mišljenja novi oblici inter- i

44
intraorganizacijskog menadžmenta zaliha, koji omogućuje
smanjenje zaliha i vezivanja kapitala, te poboljšanje likvidnosti i
uspješnosti poslovanja.
Veliki troškovni potencijal koji logistički menadžment treba
maksimalno koristiti sada i u budućnosti je brže uvođenje
“novog” proizvodnog čimbenika u logistički proces -
informacije, kako bi se supstitucijom čimbenika proizvodnje i
skraćivanjem vremena odvijanja procesa dinamički optimiziralo
poslovanje poduzeća.
Tržišni potencijali koji stoje na raspolaganju logističkom
menadžmentu za kontinuirano poboljšavanje uspješnosti
poslovanja suvremenog poduzeća proizlaze iz činjenice da se
na mnogim tržištima stvarni učinci sve više supstituiraju, pa
dodatne usluge igraju sve veću ulogu pri zadovoljavanju
kupaca.
Logistički potencijali za kontinuiranu uspješnost poslovanja
suvremenog poduzeća sve su očitije izraženi u području zaštite
okoliša. Logistički menadžment može ponuditi mogućnosti
zaštite okoliša u svim fazama životnog ciklusa proizvoda, tj. od
uzimanja sirovina do uklanjanja otpada, pri čemu tehnološke
mogućnosti ponovne upotrebe proizvoda i ambalaže
racionaliziraju poslovanje. Uz to, uvođenje integriranih
tehnologija zaštite okoliša, ugradnjom specifičnih komponenti u
proizvodne postupke sa ciljem da ne dođe do zagađivanja,
povećava vrijednost proizvoda, koja rezultira i povećanom
uspješnošću tekućeg poslovanja i razvojem cirkularne
ekonomije.
Sposobnost pravodobnog usklađivanja ciljeva, strukture i
procesa sukladno izvornim informacijama o različitim
korisničkim potrebama i zahtjevima determinira ulogu
logističkog menedžmenta kao katalizatora fleksibilnosti
poduzeća, koja postaje temelj njegove dinamičke optimizacije
poslovanja u suvremenom turbulentnom okruženju. Ovlaštenje
za postavljanje ciljeva poduzeća, te vođenje resursa i aktivnosti

45
u pravcu ostvarivanja tih ciljeva determinira poduzetničku
ulogu logističkog menadžmenta u suvremenom poduzeću.
Logistički menadžment upravljajući najvrijednijim resursima u
suvremenim uvjetima poslovanja - informacijama i znanjem,
vlastitim i svojih suradnika, kao inicijator njihove kreativnosti i
agens pretvorbe te kreativnosti u stalni proces inoviranja,
dinamizira poslovanje poduzeća na funkciji cilja, tj.
maksimizaciji stope profitabilnosti, kao pretpostavke
ostvarivanja ciljeva svih interesno-utjecajnih skupina djelovanja
poduzeća. Upravljačka transformacija od proizvodnje prema
mogućnostima ka proizvodnji sukladno potrebama i
očekivanjima, definiranim logističkim sustavom tokova,
preduvjet je održivosti i razvoja poduzeća na recentnom tržištu
svekolikih dinamičnih promjena.

3. LOGISTIČKI KONCEPT MENADŽMENTA – HOLISTIČKI

PRISTUP
DINAMIČKOJ OPTIMIZACIJI POSLOVANJA PODUZEĆA

Trendovi razvoja poduzeća i njegovog utjecajnog okruženja

ukazuju na promjene čimbenika, a posljedično i potrebu
promjene pokazatelja njegove uspješnosti poslovanja.
Fleksibilnost i adaptabilnost poduzeća, kao pretpostavke i bazni
pokazatelji – upravljačke varijable njegove uspješnosti u
suvremenom turbulentnom globaliziranom okruženju,
najučinkovitije se ostvaruju ugradnjom logističke koncepcije u
sustav upravljanja poduzećem. Menadžment suvremenog
logistički upravljanog poduzeća, za ostvarenje ciljeva kao
mjerila uspješnosti poslovanja poduzeća, treba, prije svega,
dijagnosticirati i razvijati logističke čimbenike dinamičke
uspješnosti poslovanja, kako bi oblikovao organizaciju koja
kontinuirano optimizira ostvarenje sustava ciljeva poduzeća.
U suvremenim uvjetima poslovanja poduzeća kao mjerila
uspješnosti, umjesto veličine proizvodnje i prodaje, mase

46
 profita i sličnih pojedinačnih pokazatelja stanja poslovanja,
prioritet dobivaju integralni pokazatelji dinamike poslovanja,
kao što su: likvidnost i solventnost poslovanja, stopa
profitabilnosti, neto profitna marža, stopa povrata kapitala i
slični pokazatelji.
Holistički pristup upravljanju poslovanjem poduzeća s
orijentacijom na sustav logističkih tokova stvaranja dodane
vrijednosti zahtijeva prioritetno dijagnosticiranje i sustavno
ciljno povezivanje logističkih potencijala povećanja uspješnosti
poslovanja kako bi se kreirao upravljački model koji omogućuje
dinamičko optimiziranje poslovanja poduzeća.

3.1. Logistički potencijali dinamičke uspješnosti

poslovanja
poduzeća

Menadžment suvremenog poduzeća treba primarno

sistematizirati i izučavati njihov utjecaj na uspješnost
poslovanja one čimbenike koji su pod njegovom izravnom
kontrolom, na koje ima utjecaja i koje može prilagođavati
zahtjevima okruženja sukladno zahtjevu dinamičke optimizacije
poslovnih rezultata. To su, prije svih, logističke strategije i
ciljevi, tehnologije, ljudski potencijali, informacijsko-
komunikacijski sustav i organizacijska kultura, koji mrežno
organizacijski povezani, sukladno i karakteristikama okruženja,
omogućuju najdjelotvornije procesno kombiniranje resursa
sukladno potrebama tržišta i zahtjevima kontinuirane
uspješnosti poslovanja poduzeća.

Shema 8: Logistički potencijali dinamičke optimizacije

poslovanja

47
Izvor: Autor

Logističke strategije i ciljevi

Suvremeno poduzeće je dinamičan, kompleksan i stohastičan

ciljni sustav koji se kroz samoorganizaciju i samokontrolu
prilagođava promjenama u okolini težeći kontinuiranoj
optimizaciji funkcioniranja ostvarivanjem svojih ciljeva unutar
dopuštenih granica odstupanja. Strategijski ciljevi koji
usmjeravaju funkcioniranje poduzeća u svojoj su orjentaciji
dugoročni i eksterni. Oni ukazuju na željeno stanje poduzeća u
budućnosti i prestavljaju točke kojima je usmjereno planiranje,
organiziranje, upravljanje ljudskim potencijalima i kontroliranje,
odnosno sve funkcije menadžmenta poduzeća. Kako logistički
sustav uspostavlja i održava veze poduzeća s okruženjem,
usmjeravajući tokove dobara, energije, informacija i znanja
između poduzeća i okruženja, on dinamizira funkcioniranje
poduzeća i omogućuje njegovu fleksibilnost prilagođavanja
promjenama okruženja. Stoga se temeljni cilj poslovanja
poduzeća, koji je pretpostavka ostvarivanja svih njegovih
deriviranih ciljeva - profitabilnost, u suvremenom dinamičnom
okruženju najefikasnije postiže ostvarivanjem cilja
funkcioniranja njegovog logističkog sustava.

48
Suštinski cilj logističkog sustava jest optimalna opskrba
poduzeća materijalnim dobrima, energijom, informacijama i
znanjem, te optimalna opskrba korisnika proizvodima poduzeća
u traženoj količini, kvaliteti, vremenu i mjestu. Zato alokacija
resursa i usvajanje pravaca akcija utvrđenih odabranim
stategijama poduzeća treba polaziti od logističke koncepcije
funkcioniranja poduzeća, kako bi se oblikovala adekvatna
organizacija za provedbu strategija koje će omogućiti
ostvarivanje postavljenih ciljeva.
Logistički strategijski ciljevi, kao šanse za ostvarivanje budućih
dobiti, osnova su za poduzetničko razmišljanje i ponašanje
menadžmenta, pa time i presudan čimbenik dinamičke
optimizacije poslovanja suvremenog poduzeća. Logistički
sustav zato treba biti podloga strateškog upravljačkog sustava
poduzeća, koji upravlja količinama, vremenom i mjestima u
transformacijskom procesu poduzeća. Kao integrativni sustav,
koji povezuje sve druge funkcije poduzeća, treba biti ciljno
zasnovan, te podupirati ciljno djelovanje svih poslovnih
podsustava, težeći sinergizmu njihova djelovanja i fleksibilnosti
poslovanja cjelokupnog poduzeća. Logistički procesi se
odvijaju, naime, tako da objekt mijenja svoje mjesto u prostoru
i vremenu, pa su logistički sustavi u svojoj osnovi dinamički,
fleksibilni organizacijski sustavi koji teže dosezanju cilja.
Strategijski logistički ciljevi suvremenog poduzeća, koji se ne
mogu kvatificirati u obliku pokazatelja profitabilnosti, već se
mogu, oslanjajući se na “meke” informacije, formulirati samo
kao potencijali uspjeha, još su značajniji za postizanje
dinamičke optimizacije poslovanja. Potencijali za povećanje
uspjeha suvremenog poduzeća, koji su funkcija potencijala
troškova i potencijala tržišta, postoje još gotovo isključivo u
sferi logistike.
Troškovni potencijali kroz automatizaciju i robotizaciju, koji su u
proizvodnoj sferi iskorišteni gotovo do maksimuma, u
logističkom području su vrlo veliki. Isto tako i potencijali

49
supstitucije čimbenika proizvodnje putem logističkog sustava,
koji pruža mogućnosti nadomještanja zaliha informacijama,
varijabilizaciju fiksinih troškova itd., omogućuju povećanje
fleksibilnosti i uspješnosti poslovanja suvremenog poduzeća.
Tržišni potencijali logističkog upravljanja, kojima treba usmjeriti
logističke strategijske ciljeve suvremenog poduzeća, proizilaze
iz činjenice da se sve više uz zamjenjiva dobra na tržištu traže
informacije i usluge pravilne uprabe, montaže, servisiranja i
slične usluge ispunjenje kojih jača konkurentsku poziciju i
uspješnost poslovanja.
Pravilno postavljeni i ostvarivani logistički strategijski ciljevi su
conditio sine qua non postizanja dinamičke optimizacije
suvremenog poduzeća, kojima moraju biti prilagođeni svi ostali
organizacijski čimbenici da bi se kontinuirano postizala
uspješnost poslovanja u suvremenom promjenljivom okruženju.

Logistička tehnologija

Osnovna strategija razvoja proizvodnih sustava u

suvremenim poduzećima je postizanje fleksibilnosti, odnosno
sposobnosti sustava da svoju strukturu, funkcije i ponašanje
mijenja u skladu s promjenama ciljeva, koji se mijenjaju
sukladno promjenama u okruženju.
Razvoj fleksibilnosti je omogućen, prije svega, tehnološkim
razvojem, a onda posljedično i razvojem odgovarajućih
upravljačkih pristupa i metoda. Sustavi za postizanje
fleksibilnosti proizvodnje su sustavi fleksibilnog transporta,
skladištenja, izrade i manipulacije, tj. logistički sustavi. Oni
omogućuju ubrzanje uvođenja novih proizvoda i
rekonfiguriranje proizvodnih linija, mješovitost tipova i varijanti
proizvoda na proizvodnoj liniji, te zamjenu ljudskog rada na

50
pojedinim radnim mjestima robotima, manipulatorima i sl.
automatiziranim uređajima.
Tehnologija (tehne - vještina, logos – znanje ), u slobodnom
prijevodu -„primijenjena znanost”, kao sveukupno znanje o
načinu na koji se stvari obavljaju, predstavlja pronalaske,
tehnike i metode razvoja proizvodnje, distribucije, prodaje …
Razvoj informatičke tehnologije omogućuje mijenjanje načina
poslovanja poduzeća što dovodi do razvoja logističkog
upravljanja koji rezultira mogućnostima povećanja
proizvodnosti resursa (efikasnosti) i povećanja dostupnosti
traženih proizvoda na različitim mjestima u različitim
vremenima (efektivnosti).
Logistička (informacijsko-komunikacijska) tehnologija potiče
razvoj novih tehnika istraživanja tržišta, menadžmenta nabave,
upravljanja zalihama, fleksibilizacije proizvodnje, distribucije
itd., koje dovode do komprimiranja prostora i vremena te
posljedično snižavanja troškova poslovanja i potrebnog kapitala
te povećanja zadovoljstva kupaca i prihoda poduzeća.
Logistička tehnologija, kao skup znanja, vještina i stručnosti
sjedinjavanja ljudskih potencijala i tehničkih sredstava u
procesima prostorno-vremenske transformacije dobara,
energije, informacija i znanja, vrlo je značajan čimbenik
dinamičke uspješnosti poslovanja poduzeća. Ona determinira
ljudske potencijale, materijalne i informacijske resurse, kao i
organizacijsku strukturu, koja u suvremenim uvjetima
dinamičnog okruženja treba biti fleksibilna i adaptabilna da bi
omogućavala uspješno ostvarivanje ciljeva poduzeća.
Snažne impulse razvoju logističke tehnologije daju informatička
i komunikacijska tehnologija, koje kroz strojnu i programsku
podršku doprinose jednostavnijem, bržem i efikasnijem
odvijanju logističkih procesa, čineći transparentnim cjelokupni
opskrbni lanac poduzeća.
Poduzetnički menadžment suvremenog poduzeća treba
razvijati tehnologiju opskrbe proizvodnih linija ovisno o

51
potražnji proizvoda na osnovi logističke informacijsko-
komunikacijske tehnologije koja omogućuje upravljanje
zalihama na bazi preciznih i pravodobnih informacija o
cjelokupnom opskrbnom lancu:
- sustavi menedžmenta nabave trebaju pružati informacije
o izvorima, mjestima, količinama, kvaliteti i cijenama
potrebnih inputa poduzeća;
- sustavi upravljanja zalihama trebaju omogućavati stalne
informacije o stanju zaliha, te generiranje automatskih
narudžbi;
- integrirani distribucijski sustavi trebaju omogućavati
procjenjivanje isporuka na temelju informacija o stanju
tržišta i zaprimljenih narudžbi.

Integracija cjelokupnog opskrbnog lanca poduzeća u logistički

sustav čije je funkcioniranje organizacijski uklopljeno u sustav
ostvarivanja strateških ciljeva poduzeća omogućuje tek
efikasnu primjenu logističkih tehnologija koje doprinose
skraćivanju vremena odvijanja transformacijskih procesa u
poduzeću. To direktno dovodi do smanjenja potrebnog kapitala
vezanog kako u tekućim tako i u stalnim sredstvima,
poboljšanja likvidnosti i solventnosti poduzeća te uspješnijeg
zadovoljavanja korisnikovih potreba, što se odražava u većoj
profitnoj marži i profitabilnost poslovanja.
Tehnološki razvoj za kojeg postoje vidljivi potencijali, kako u
području logističke opreme, tako i u području logističkih
metoda i postupaka, ujecat će na sve veće značenje logističke
tehnologije za uspješnost poslovanja suvremenog poduzeća. To
se svakako ne odnosi samo na proizvodna, već pogotovo na
prometna, trgovačka i sve druge tipove uslužnih poduzeća,
koja razvojem logističke tehnologije sve više postaju logistička
poduzeća.

52
 Logistički ljudski potencijali

Fleksibilnost, kao temeljna odrednica poslovanja suvremenih

poduzeća ima svoje uporište u ljudskom čimbeniku, jedinom
dinamičnom elementu organizacije. Ona se ostvaruje
logističkim procesima, pa logistički ljudski potencijali postaju
osnovni kapital, izvor snage i uspješnosti suvremenog
poduzeća. Potencijalna i stvarna proizvodna i poslovna moć
prirodnih, tehničkih i informacijskih resursa kao čimbenika
uspješnosti presudno je ovisna o ljudskim potencijalima,
odnosno o znanju i sposobnosti ljudi da te resurse racionalno
uporabe u procesu ostvarivanja ciljeva poduzeća.
Jedan od najvažnijih zadataka menadžmenta suvremenog
poduzeća jest stalno poboljšavanje strukture zaposlenih i
prilagođavanje organizacije novoj strukturi, kako bi sa što
manje otpora i što više zadovoljstva vodio ljude u pravcu
ostvarivanja zacrtanih strateških ciljeva poduzeća. Razumljivim
prikazivanjem ciljeva poduzeća i usklađivanjem njihovih
individualnih ciljeva i interesa sa strategijom i ciljevima -
komuniciranjem i motiviranjem, postiže se uspješno poslovno
upravljanje, pogotovo u sferi logistike, kao radno-intenzivne
funkcije. Međutim, jake socijalne veze u logističkom, radno-
znanjem intenzivnom području relativno češće dovode i do
nesklada, kako između pojedinaca, tako i između grupa.
Nastale konflikte menadžment treba rješavati komuniciranjem,
tako da se dovedu u vezu s ciljevima poduzeća. Rješenja koja
najviše pridonose ostvarenju ciljeva poduzeća ujedno bi morala
biti i konkretna rješenja predmetnih konflikata (Rijavec, M.,
1994.).
Budući da je logistički sustav integrativni među-sustav koji je u
stalnoj procesnoj vezi sa svim drugim podsustavima poduzeća
i segmentima okruženja, razvoj logističkih ljudskih potencijala
je od presudnog značaja za dinamičku optimizaciju poslovanja
poduzeća. Logistički menadžeri moraju, pored specijalističkih

53
logističkih znanja, posjedovati i odgovarajuća interdisciplinarna
i multidisciplinarna ekonomska, organizacijska, tehnička,
informatička i druga znanja da bi mogli uspješno obavljati
logističke upravljačke aktivnosti u suvremenom poduzeću.
Djelotvorno usmjeravanje logističkih ljudskih potencijala stoga i
jest čimbenik o kojem presudno ovisi uspješnost poslovanja
poduzeća u recentnom turbulentnom okruženju. Tehnološki
razvoj u području logistike to značenje neće umanjiti, već će
naprotiv zahtijevati razvijenije ljudske potencijale, kao osnovni
(intelektualni) kapital - izvor konkurentske sposobnosti
poduzeća.

Logistički informacijsko-komunikacijski sustav

Suvremeno poslovanje zahtijeva da se se kupac tretira prije

svega kao izvor informacija, a tek potom kao potrošač.
Informacije o potrebama, zahtjevima i željama korisnika
proizvoda i usluga polazna su osnova za upravljanje logističkim
sustavom u pravcu stvaranja dodatne vrijednosti proizvoda i
usluge za korisnike, koje rezultira uspješnim poslovanjem
poduzeća. U procesu poslovnog upravljanja logistički sustav
ima ulogu skupljača i distributera podataka i informacija
neophodnih za efektivno i efikasno odvijanje same logistike, ali
i ostalih funkcija suvremenog poduzeća. Procesi prikupljanja
informacija, njihova obrada i prijenos u logističkom sustavu
odvijaju se paralelno s odvijanjem poslovnih procesa. Stoga
informacija zauzima središnje mjesto u razvoju logističke
koncepcije upravljanja suvremenim poduzećem.
Za učinkovito upravljanje u pravcu postizanja ciljeva poduzeća
neophodne su prethodne informacije. Na osnovi informacijskih
logističkih procesa oblikuju se logistički upravljački sustavi koji
usmjeravaju cjelokupno poslovanje suvremenog poduzeća u
pravcu ostvarivanja ciljeva. Odgovarajuće upravljanje
informacijama osigurava menadžmentu podlogu za donošenje

54
pravodobnih i kvalitetnih odluka. Tržišne operacije generiraju,
naime, velike količine informacija, od kojih su mnoge i korisne,
ali ipak menadžerima nepotrebne za upravljanje logističkim
procesima. Menadžment može izbjeći potencijalnu zatrpanost
informacijama samo izgradnjom učinkovitih informacijsko-
komunikacijskih sustava za brzo i točno prenošenje potrebitih
informacija određenim razinama upravljanja, odnosno
određenim korisnicima.
Zato se logistički informacijsko-komunikacijski sustav treba
izgrađivati kao podsustav integralnog informacijskog sustava
poduzeća, kao planski razvijena i sređena cjelina
organizacijskih pravila s obzirom na nositelje logističkih
zadataka, komunikacije između njih, metode i postupke obrade
i prijenosa informacija za efikasno odvijanje logističkih procesa
u cjelokupnom opskrbnom lancu poduzeća. Integracija
logističkog informacijsko-komunikacijskog sustava s
informacijsko-komunikacijskim sustavima proizvodnje,
marketinga, financija i ostalih funkcionalnih područja u
upravljački informacijsko-komunikacijski sustav poduzeća,
pomaže logističkom menadžmentu postizanje dinamičke
optimizacije poslovanja na osnovu kvalitetnih i pravodobnih
informacija o usklađenosti djelovanja poduzeća s promjenama
njegovog okruženja.
Kvaliteta i brzina toko informacija, koji prethodi, prati i slijedi
tok dobara, energije i znanja u logističkom sustavu presudno
utječe na brzinu i usklađenost logističkih i ostalih poslovnih
procesa, te na usklađenost ponašanja poduzeća sa zahtjevima
okruženja. Komunikacijsko povezivanje u mreže osnova je
kvalitetne i brze razmjene informacija kako unutar poduzeća
tako i s njegovim okruženjem, čime se stvaraju uvjeti za
djelotvorno odlučivanje i stvaranje znanja koje stoji u temeljima
svakog proizvoda/usluge i uspješnosti poslovanja svakog
poduzeća.

55
Efikasno upravljanje poduzećem u suvremenim uvjetima brzih
promjena okruženja jednostavno nije moguće bez jake
informacijske potpore koju pruža logistički informacijsko-
komunikacijski sustav za podršku odlučivanju menadžmenta.
On postaje infrastruktura modeliranja dinamičke optimizacije
poslovanja, koju menadžment nastoji postići simulirajući
poslovne događaje korištenjem velikog broja čimbenika i
njihovih promjena, odnosno njihova utjecaja na poslovne
rezultate poduzeća u različitim situacijama.

Logistička organizacijska kultura

Organizacijska kultura postaje nezaobilazan čimbenik

uspješnosti poslovanja poduzeća u uvjetima kada ljudski
potencijali predstavljaju njegov osnovni kapital. Ona je utkana
u sve aktivnosti poduzeća. Kao općeprihvaćeno organizacijsko
ponašanje, utemeljeno na zajedničkim uvjerenjima i
vrijednostima zaposlenika, organizacijska kultura utječe na
formuliranje ciljeva poduzeća, a i podloga je za njihovo
ostvarivanje. Ona je posebno značajna za efikasno odvijanje
logističkih procesa, koji prožimaju sve aktivnosti poduzeća i koji
razvijaju pretežite socijalne veze u poduzeću i odnosima s
okolinom. Sposobnost menadžmenta da kroz logistički sustav
inkorporira organizacijsku kulturu utemeljenu na
profesionalizmu, demokratskom vodstvu, inicijativnosti i
samostalnosti pojedinaca rezultirati će u pravilu efikasnim
odvijanjem logističkih procesa u suvremenom poduzeću.
Razvijanje pak organizacijske kulture zasnovane na hijarhijskoj
odgovornosti u suvremenim uvjetima brzih i nepredvidivih
promjena rezultira u pravilu destruktivnim konfliktnim
situacijama koje otežavaju funkcioniranje logističkih procesa i
umanjuju uspješnost poslovanja poduzeća.
Iako na organizacijsku kulturu poduzeća snažno utječe opća
kultura utjecajnog okruženja, ipak menadžment ima dovoljno

56
prostora da njene elemente prilagodi specifičnim interesima,
odnosno ciljevima poduzeća.
Logistička organizacijska kultura, izražena kroz odnos prema
korisničkim stavovima i željama, odnos prema inovacijama i
tehnološkom progresu, odnos prema očuvanju okoliša, odnos
prema su-radnicima i poslu i sl., definira većinu onoga što se i
kako radi u određenom poduzeću. Menadžerski stil koji vodi
ukazujući na organizacijske vrijednosti izražene kroz
strategijske ciljeve te stvarajući organizacijsku klimu
zadovoljstva, usklađivanjem pojedinačnih interesa i vrijednosti
s interesima i vrijednostima sustava razvija organizacijsku
kulturu pogodnu za kontinuiranu uspješnost poslovanja
poduzeća. Pri tome, promjene organizacijske kulture kao
planski proces oblikovanja nove poslovne strategije kojom se
anticipiraju promjene u društvu ili na tržištu zahtijevaju analizu
temeljnih pretpostavki na kojima počiva organizacija - analizu
vrijednosti, klime i načina upravljanja. Prilagođavanje
organizacijske kulture novim okolnostima je uvjet dinamičke
uspješnosti poslovanja poduzeća, koje je, međutim, opet
direktno zavisno o stanju postojeće organizacijske kulture.
Poticaji za promjenu organizacijske kulture u poduzeću
najčešće dolaze putem logističkog sustava, u kojem se razvijaju
najjače socijalne veze u poduzeću i u odnosima s okolinom.
Potencijali i poticaji za povećanje uspješnosti funkcioniranja
logističkih procesa koji dolaze kako iz samog poduzeća, tako i iz
njegovog okruženja, obzirom na karakter logističkih aktivnosti,
rezultiraju promjenama ciljeva, organizacijske strukture,
tehnologije i zaposlenih. Promjene organizacijske kulture
trebaju olakšavati sve druge vrste promjena, premda se i same
odvijaju pod njihovim utjecajem. Transformacija organizacije
upravljanja poslovanjem suvremenog poduzeća, sukladno
potrebama kontinuiranog postizanja dinamičkog sklada
djelovanja poduzeća s promjenama trendova okoline i
karakteristikama temeljnih potencijala uspješnosti, zahtijeva

57
zamjenu čvrstih hijerarhijskih struktura i optimizacije stanja
fleksibilnim mrežnim organizacijama i optimizacijom tokova –
dinamike poslovnih rezultata, odnosno preusmjeravanje fokusa
s aktivnosti na rezultate, od analiza prošlosti prema simuliranju
budućnosti.
...
Shema 9: Logistički model potencijala uspjeha poduzeća

Izvor: Autor
...
3.2. Sustav logističkih tokova – fokus modeliranja
uspjeha
poduzeća

U suvremenom, sve dinamičnijem i globaliziranijem, poslovnom

okruženju logistički potencijali uspjeha postaju presudan
čimbenik konkurentske sposobnosti poduzeća. Kako bi se
logistički koncept menadžmenta mogao potpunije razumjeti
potrebno je fokusirati logistički lanac vrijednosti i povezati ga s
varijablama modeliranja uspjeha suvremenog poduzeća.

58
Lanac vrijednosti (Tipurić, D., 1996.) je sustavan način
proučavanja svih aktivnosti koje poduzeće obavlja i oblika
njihove interakcije u svrhu analize izvora konkurentske
prednosti, odnosno postizanja dinamičke optimizacije
poslovanja suvremenog poduzeća. Porter (1985.) je uveo
pojam generički lanac vrijednosti, kojeg je stavio u kontekst
tradicionalnog proizvodnog poduzeća. On obuhvaća primarne
aktivnosti: ulaznu logistiku, proizvodnju, izlaznu logistiku,
marketing, prodaju i usluge, te potporne aktivnosti:
infrastrukturu poduzeća, upravljanje ljudskim potencijalima,
razvoj tehnologije i nabavu. Lanac vrijednosti je način
konceptualizacije aktivnosti unutar poduzeća koje je potrebno
provesti da bi se kupcu isporučio proizvod ili usluga. Lancem
vrijednosti se oslikava način na koji proizvod dobiva vrijednost
(i troškove) dok se kreće na putu od dizajna, proizvodnje i
marketinga do isporuke i usluge kupcu.

Konkurentska prednost poduzeća proizilazi iz načina izvođenja

aktivnosti uzduž lanca vrijednosti. Primarne aktivnosti uzduž
lanca vrijednosti suvremenog poduzeća su aktivnosti
prostorno-vremenske transformacije inputa (logistika
materijala), aktivnosti kvalitativne transformacije inputa u
outpute (proizvodnja) i aktivnosti prostorno-vremenske
transformacije outputa (logistika proizvoda). Međutim, i
traženje adekvatnih dobavljača, predviđanje budućih potreba,
podrška kupcima i slične aktivnosti odnosa s okolinom daju
značajan doprinos procesu dodavanja vrijednosti poduzeća.
Važno je također istaknuti kako taj proces obuhvaća i
informacijske sustave koji su neophodni za nadzor svih tih
aktivnosti (S. Zigiaris, 2000.).

Organizacijsko povezivanje logističkih internih i eksternih

čimbenika u logistički sustav tek omogućuje upravljanje
logističkim lancem vrijednosti u pravcu njegove dinamičke
optimizacije, tj. kontinuirane uspješnosti poslovanja poduzeća.

59
Logistički model lanca vrijednosti zasniva se na promatranju
poduzeća kao sustava tokova stvaranja vrijednosti za kupca
koja rezultira njegovim vlastitim razvojem te povećanjem
dohodaka zaposlenih i vlasnika, uz zadovoljavanje interesa
drugih intresno-utjecajnih skupina djelovanja poduzeća.
Shema 10: Logistički lanac stvaranja dodane vrijednosti
poduzeća

Izvor: Autor

Vrijednost je iznos koji su kupci spremni platiti za ono što im

poduzeće pruža, a mjeri se ukupnim prihodom. Ako ta
vrijednost nadmašuje ukupne troškove njena stvaranja,
odnosno ukupne rashode, poduzeće ostvaruje dodanu
vrijednost, odnosno poslovni dobitak o čijoj veličini i strukturi
ovisi stupanj ostvarenja ciljeva nositelja interesa funkcioniranja
poduzeća. U suprotnom, ako su troškovi stvaranja vrijednosti
veći od vrijednosti same, poduzeće ne ostvaruje ničije ciljeve,
već, naprotiv, "krade" od društva, jer umanjuje vrijednost koja
mu je stavljena na raspolaganje.

Efektivno i efikasno upravljanje logističkim sustavom, koji je

kao i svi poslovni sustavi kompleksan, dinamičan i stohastičan,
moguće je upotrebom odgovarajućih modela. Modeli su ustvari,
pojednostavljena slika realnosti. Menadžment se mora služiti

60
takvim pojednostavljenjima da bi realno složeno, kompleksno
stanje sustava sveo na osnovnu strukturu, odnosno apstraktan
sustav-model, koji omogućuje njegovo razumijevanje, pa onda i
upravljanje njime. Model je u biti svaki teorijski ili stvarni,
predmetu istraživanja analogan sustav pomoću kojega se
istražuje osnovni predmet ili sustav. Kako je logistički sustav
ciljno usmjereni stohastični sustav, čiji su čimbenici, tj.
varijable nepogodni za preciznu matematičku formulaciju a
događaji mogu biti formulirani samo u granicama vjerojatnosti,
kao i kod poduzeća i njegove okoline, za njegovo upravljanje u
pravcu ostvarivanja ciljeva nameće se upotreba stohastičkih
modela. Stohastički model je model slučajnih vjerojatnih
događaja, određen granicama vjerojatnosti. Optimalno
funkcioniranje sustava treba smatrati ono koje dovodi do
rezultata najbližeg formuliranoj funkciji cilja, odnosno
maksimalnoj profitabilnosti u dužem periodu.
Model treba biti razmjerno jednostavan i pregledan, pogodan
za razumijevanje i upravljanje. Logistička koncepcija
upravljanja poduzećem pretpostavlja upotrebu stohastičkih
simulacijskih logističkih modela za ostvarivanje uspješnosti
poslovanja poduzeća u suvremenom turbulentnom okruženju.
Stohastički model u koji je uključen koncept vjerojatnosti mora
odražavati dinamiku, kompleksnost i ciljnu usmjerenost realnog
logističkog sustava da bi bio pogodan za izvođenje simulacija
do postizanja dinamičkog optimuma funkcioniranja sustava.
Simulacija testira osjetljivost predloženog modela na promjene
u ključnim organizacijskim logističkim varijablama i optimira
sustav na funkciji cilja.
Logističko modeliranje tokova stvaranja dodane vrijednosti
suvremenog poduzeća uspjeh poduzeća promatra kroz
međuutjecaj okruženja, resursa i menedžmenta.
Shema 11: Model uspjeha suvremenog poduzeća

61
Izvor: Modificirano prema

Situacijski uvjeti poduzeća jesu funkcija okruženja i

resursa poduzeća, odnosno situacija poduzeća je rezultanta
međuutjecaja okruženja i njegovih resursa. Organizacija se
temelji na međuzavisnosti resursa, menadžmenta i okruženja,
a kriteriji uspjeha izvode se iz uzajamnog utjecaja
menadžmenta i okruženja, odnosno menadžmenta i resursa
poduzeća (Osmanagić-Bedenik, N., 1993).

Logistički model lanca vrijednosti poduzeća funkciju efikasnosti

izvodi iz međuzavisnosti resursa i menadžmenta poduzeća.
Poduzeće, sukladno logističkom modelu, posluje efikasno kada
u zadanim uvjetima ostvaruje najpovoljniji odnos između
korisničkih dobara i potrošenih resursa. Efikasnost odražava
stupanj usklađenosti unutar poduzeća, odnosno brzinu i sklad
odvijanja materijalnih i informacijskih tokova u poduzeću koji
rezultiraju najpovoljnijim odnosom između učinaka i uloga.
Efikasnost se ostvaruje operativnim upravljanjem logističkim
sustavom, pa je za njeno ostvarivanje potrebno raspolagati
dnevnim preciznim informacijama o mogućim i stvarnim
odnosima između učinaka i ulaganja potrebnih za proizvodnju
tih učinaka (Wurzner, S.K., et.al., 1991.). Ona je pokazatelj

62
fleksibilnosti poduzeća u odnosu na promjene njegovog
okruženja.

Efektivnost je, sukladno logističkom modelu, odraz vanjskog

sklada, odnosno funkcija međuutjecaja menadžmenta i
okruženja poduzeća. Poslovanje logistički upravljanog
poduzeća se može smatrati efektivnim kada zadovoljava
stvarne potrebe korisnika najpotpunije i najbolje sukladno
svojoj situaciji i svome znanju. Za postizanje efektivnosti
potrebno je raspolagati ključnim informacijama o potrebama i
načinima zadovoljavanja zahtjeva korisnika, odnosno kupaca
proizvoda i usluga poduzeća. Efektivnost je logistička varijabla
o kojoj se može govoriti u sklopu strategijskog upravljanja
suvremenim poduzećem. Ona ukazuje na stupanj korištenja
potencijala uspjeha i pokazatelj je adaptibilnosti poduzeća u
odnosu na promjene njegovog okruženja.

Potencijali uspjeha, kao šanse za dobitak u budućnosti

ostvarive logističkim upravljanjem ljudskim potencijalima,
odnosno intelektualnim kapitalom, jesu upravljačke veličine
strategijskog logističkog mišljenja i djelovanja kojima je
usmjerena izgradnja logističkog modela dinamičke optimizacije
poslovanja suvremenog poduzeća. Holistički pristup logističkom
strategijskom upravljanju suvremenim poduzećem kao
dinamičkim sustavom čije je dugoročno funkcioniranje
uvjetovano ostvarivanjem sustava ciljeva nositelja interesa
njegova funkcioniranja zahtijeva i sustavan model pokazatelja
koji omogućuje upravljanje poduzećem u pravcu ostvarivanja
tih ciljeva. Bitno je kod ovog pristupa postizanje logičnog i
sadržajnog slijeda među veličinama, odnosno međuzavisnosti,
koja ukazuje na uzročno-posljedične veze među pokazateljima.
Logistički materijalni i informacijski tokovi u logističkom modelu
dinamičke optimizacije poslovanja suvremenog poduzeća
optimiziraju se pomoću financijskih pokazatelja. Financijski
(vrijednosni) tokovi odvijaju se paralelno s logističkim

63
materijalnim i informacijskim tokovima, odnosno njihov su
odraz, pa se njihovom optimizacijom dinamički optimizira
poslovanje suvremenog poduzeća.
... ... ...

4. IMPLEMENTACIJA LOGISTIČKOG KONCEPTA

MENADŽMENTA

Uspješno upravljanje poduzećem posredstvom logističkog

sustava, kao skupa logističkih procesa i elemenata koji su
međusobno povezani i funkcioniraju po određenim pravilima
prema određenom cilju a predstavljaju relativno izoliranu
cjelinu, pretpostavlja poznavanje koncepcije kojom je određena
ciljna funkcija djelovanja poduzeća kao sustava okoline. Cilj
logističkog sustava je da upravljanjem logističkim lancem
vrijednosti smanjuje vremenske cikluse od narudžbe inputa do
isporuke gotovih proizvoda kupcima, tj. da optimalno
opskrbljuje kvalitativne transformacijske procese tokovima
materijalnih, informacijskih i financijskih resursa (u pravo
vrijeme, na pravom mjestu po pravoj cijeni), sukladno
potrebama kupaca i ciljevima poduzeća. Upravljanje logističkim
procesima usmjereno je ciljevima logističkog sustava koji su
direktno determinirani ciljevima poduzeća. Stoga je suština
logističkog koncepta menadžmenta holističko djelovanje i
orijentacija na dinamiku, tj, sustav logističkih tokova dodavanja
vrijednosti poduzeća. Logistički sustav kao specifičan
međusustav, odnosno interorganizacijski sustav koji nadilazi
granice određenih funkcija, poslovnih područja i samog
poduzeća, usmjeren na tokove i ciljeve poduzeća kao sustava
najpogodniji je medij za upravljanje dinamičkom optimizacijom
suvremenog poduzeća.

64
Polazeći od toga i činjenice da poduzeće kao sustav predstavlja
više od zbroja njegovih elemenata, implementacijom
logističkog koncepta menadžment se orijentira upravo na veze
među podsustavima upravljajući njihovim ciljnim sinergijskim
djelovanjem, sukladno ciljevima poduzeća kao sustava.
…

4.1. Logistički menadžment – kreator i operativni

realizator

strategije dinamičke optimizacije poslovanja

poduzeća

Suvremeno poduzeće spada u relativno otvorene sustave. Ono

s okolinom razmjenjuje ulazne sadržaje i izlazne rezultate
poslovanja. Da bi opstalo poduzeće se mora stalno
prilagođavati promjenama okoline, te svojim upravljačkim
odlukama djelovati na promjene, odnosno prilagođavanje bitne
okoline svojim potrebama. Mogućnost djelovanja na okolinu
podrazumijeva informacijsku integriranost, odnosno logističko
komuniciranje poduzeća i njegove bitne okoline. Bitna okolina
poduzeća determinirana je njegovom misijom, odnosno
sustavom ciljeva koje treba postići da bi se ispunila svrha,
odnosno razlog za njegovo postojanje. Poduzeće je uvijek
osnovano sa svrhom podmirivanja određenih potreba okoline,
odnosno korisnika rezultata njegova funkcioniranja.
Stalne i nepredvidive promjene okoline, koje su odraz promjena
zahtjeva i potreba njenih čimbenika, rezultiraju potrebom
povremenog reprogramiranja misije poduzeća. Suvremeno
turbulentno okruženje traži definiranje misije poduzeća
tržišnom terminologijom koja naglašava orijentaciju
suvremenog poduzeća na zadovoljavanje određenih potreba
svojih ciljanih korisnika. Definiranjem ciljeva kao mjerila
uspješnosti ostvarivanja svrhe poduzeća, odnosno rezultante
stanja i mogućnosti poduzeća u odnosu na stanje i razvoj

65
zahtjeva okoline, formuliraju se strategije koje trebaju osigurati
njihovo ostvarivanje u dinamičnom okruženju.
Nesigurnost, odnosno rizičnost poslovnog odlučivanja, kao
posljedica nepotpunih i nepravovremenih informacija o
budućim zahtjevima korisnika i promjenama drugih segmenata
okoline, u suvremenom poduzeću se umanjuje ugradnjom
logističke koncepcije upravljanja poslovanjem poduzeća.
Logistika kao pregledna funkcija prostorno-vremenske
transformacije dobara, energije, informacija i znanja
uspostavlja i održava veze poduzeća s njegovom okolinom.
Njena usmjerenost na zadovoljavanje korisničkih potreba i
zahtjeva čini je najpogodnijim medijem za prikupljanje
informacija potrebnih za odlučivanje na strategijskoj razini
menedžmenta suvremenog poduzeća. Stalan kontakt s
ulaznom i izlaznom okolinom poduzeća, kao i stalna procesna
suradnja sa svim funkcijama, odnosno podsustavima poduzeća,
omogućuje logističkom menadžmentu kontinuirano
prepoznavanje prilika i prijetnji okoline, kao i snaga i slabosti
vlastitog poduzeća, što predstavlja osnovu za formuliranje
strategija koje omogućuju kontinuirani dinamički sklad
djelovanja poduzeća s promjenama zahtjeva okoline kao
pretpostavke dinamičke optimizacije poslovanja.
***
Kontinuiranim procesom prikupljanja i obrade informacija o
potrebama i zahtjevima okoline, logistički menadžment
tehnološki i organizacijski usmjerava poduzeće na
iskorištavanje prilika, odnosno izbjegavanje prijetnji, kako bi
uspješno realizirao strategije koje ostvaruju ciljeve poduzeća.
Mogućnost brzog reagiranja na promjene u okolini
podrazumijeva diskrecijsko pravo odlučivanja o ciljevima i
strategijama te sposobnost oblikovanja organizacije i sustava
motivacije, odnosno vodstva, kako bi se kreativnost logističkih
menadžera mogla pretočiti u sustavan, racionalno organiziran
proces kontinuirane transformacije u proizvodnju traženih

66
proizvoda i usluga koji optimalno zadovoljavaju potrebe i
zahtjeve korisnika. Dinamičko okruženje koje zahtijeva stalne
sustavne inovacije kao uvjet opstanka suvremenog poduzeća
uvjetovalo je integriranje logističkog koncepta u sustav
menadžmenta, u kojem su kreativni logistički menadžeri
strateški čimbenik njegove kontinuirane uspješnosti
poslovanja.
…..
Visoka razina automatizacije i robotizacije proizvodnih procesa,
kao i sve veće izjednačavanje tehnološke osnove proizvodnje
suvremenih poduzeća, iscrpilo je mogućnosti stjecanja
konkurentske prednosti putem efikasnijeg upravljanja
proizvodnom funkcijom. Sve istančanije potrebe sve
zahtijevnijih potrošača rezultiraju sve drastičnijim skraćivanjem
životnog ciklusa gotovo svih proizvoda i usluga. Efikasno
operativno upravljanje procesima prostorno-vremenske
transformacije dobara, energije, informacija i znanja,
usmjerenih potrebama i zahtjevima korisnika, donosi
suvremenom poduzeću konkurentsku prednost na recentnom
dinamičnom tržištu.
Operativni logistički menedžeri, orijentirani na funkcioniranje
sustava transformacije novih zahtjeva i ideja u proizvode i
usluge koji optimalno zadovoljavaju potrebe korisnika, postaju
nositelji izvršnih funkcija koje provode strategije za
ostvarivanje ciljeva suvremenog poduzeća. Primjereno principu
ekonomičnosti, njihova je zadaća da logističke čimbenike
proizvodnje kombiniraju tako da se stalno promjenljive i rastuće
potrebe korisnika proizvoda i usluga zadovoljavaju uz
minimalne troškove. Upravljanje logističkim pocesima zahtijeva
od operativnih logističkih menadžera poznavanje svojstava
logističkih čimbenika proizvodnje i ostalih funkionalnih područja
poduzeća, kako bi njihovom supstitucijom i dinamizacijom
doprinosili racionalizaciji, odnosno dinamičkoj optimizaciji
poslovanja poduzeća.

67
Razvojem automatizacije u logističkim procesima stvaraju se
logističke cjeline koje standardiziraju rad od skladišta,
transporta, pakiranja i isporuke do odvijanja naloga putem
elektronske obrade podataka. Ljudski potencijali se
usmjeravaju na unifikaciju nositelja podataka i obradu
informacija (dokumenata), te poboljšanje komunikacija u
logističkom lancu što omogućuje njihovo uključivanje u
upravljanje logističkim procesima, koje zajedno s prethodnim
supstitucijama rezultira smanjenjem skladišnih zaliha,
smanjenjem potreba za skladišnim prostorom, smanjivanjem
transportnih i manipulativnih troškova, te usklađenijim
odvijanjem proizvodnih i logističkih aktivnosti. Postizanje
fleksibilnosti proizvodnje operativnim logističkim upravljanjem,
te varijabilizacija fiksnih troškova i racionalizacija ukupnih
troškova i vezivanja kapitala doprinos je operativnog
logističkog menadžmenta dinamičkoj optimizaciji poslovanja
suvremenog poduzeća.
Operativni logistički menadžeri, supstituirajući materijalne
logističke čimbenike s informacijskim, odnosno izvršni ljudski
rad s informacijskim i upravljačkim, upravljaju poslovnim
funkcijama tako da se optimalno koriste proizvodni potencijali
suvremenog poduzeća u zadovoljavanju stalno rastućih sve
raznovrsnijih potreba njegovog tržišta. Time oni postaju
čimbenik koji sada, a još više u budućnosti, značajno doprinosi
uspješnosti poslovanja poduzeća.
…

4.2. Logističke strategije poslovnog upravljanja

….
Oblikovanjem strategije detektiraju se potencijali uspjeha,
odnosno mogućnosti i šanse optimalne realizacije razvojnih
ciljeva poduzeća, sukladno promjenjivim zahtjevima njegove
okoline. Izbor odgovarajuće strategije treba biti vođen ciljevima
poduzeća, kao i njegovim mogućnostima i resursima.

68
Logistička strategija treba pokazati gdje bi poduzeće trebalo
funkcionirati na krivulji trošak/usluga, kako bi ostvarilo
maksimalnu dodanu vrijednost, odnosno profitabilnost.
***

Shema 12: Odnos logističkih troškova i razine logističke usluge

Izvor: Autor
… Logističke strategije imaju tri glavna cilja: smanjenje
troškova, racionalizaciju kapitala i poboljšanje usluge, pa su
konvencionalni strateški izbori:
1. Strategija snižavanja logističkih troškova uz
nepromijenjenu razinu logističke usluge. Temelni motiv je
optimiranje efikasnosti, odnosno maksimiranje tekućih
profita. Racionalizacija se pokušava ostvariti analizirajući
sve komponente logističkog sustava, ne dirajući u razinu
logističke usluge.
2. Strategija poboljšanja razine logističke usluge
(prihoda) uz nepromijenjenu visinu logističkih troškova,
usmjerena na povećanje profita djelovanjem na
efektivnost zadovoljavanja potreba, odnosno zahtjeva
korisnika.

69
 3. Strategija reduciranja troškova kapitala, usmjerava
se na varijabilizaciju fiksnih troškova, supstitucijom
investicija u stalnu imovinu investicijama u
informatizaciju logističkih procesa i prenošenjem
određenih aktivnosti na specijalizirane subjekte
(outsourcing …). Orijentirana je primarno povećanju
koeficijenta obrtaja kapitala, tj. stope povrata kapitala.
…
Logistički upravljana poduzeća, kombinacijom logističkih
strategija, mogu ostvariti naizgled neostvariv cilj - povećanu
razinu logističke usluge (prihoda) uz istodobno snižavanje
logističkih troškova te tako dinamički optimizirati poslovanje. To
se realizira kombinacijom logističkih strategija – upravljanja
opskrbnim lancem i kompresija vremenskih ciklusa, kao
nadopunjujućim strategijama koje se uzajamno pojačavaju.
Strategija upravljanja opskrbnim lancem, kao skup svih
komponenata i funkcija vezanih s nabavkom materijala,
izradom, do krajnje isporuke gotovih proizvoda i usluga kupcu
uključuje širenje integriranog koncepta planiranja, tj.
upravljanja izvan granica poduzeća, uključujući dobavljače i
kupce.
Strategija kompresija vremenskog ciklusa uključuje
upravljanje logističkim tokovima (opskrbnim lancem) tako da
se minimalizira vrijeme potrebno za udovoljavanje kupčevim
zahtjevima.
Kombinacija logističkih strategija upravljanja opskrbnim lancem
(logističko uključivanje kupaca i dobavljača u upravljački sustav
poduzeća) i kompresije vremenskih ciklusa, put je stvaranja
potencijala uspjeha i konkurentske prednosti suvremenih
poduzeća. Strategija upravljanja opskrbnim lancem upravlja
logističkim tokovima kroz poduzeće na organski i sustavan
način, uklučujući I strateška partnerstva, s ciljem optimizacije
efikasnosti I efektivnosti logističkih procesa i uspjeha
poduzeća. Uključivanje kupaca u opskrbni lanac poduzeća
povećava kupčeve mogućnosti da iskaže poduzeću svoje

70
potrebe, te pomaže menadžmentu u logističkom ciljnom
usmjeravanju poslovanja poduzeća.
Strategijom kompresije vremenskih ciklusa menadžeri nastoje
smanjivati vremenski ciklus opskrbnog lanca, koji je funkcija
triju veličina. Vremenski ciklus se može promatrati kao vrijeme
koje protekne od kupčeve narudžbe do termina kada kupac
proizvod preuzme, a može i kao vremensko razdoblje koje
ulazni materijali ostaju u poduzeću do isporuke proizvoda
kupcu. Treća forma vremenskog ciklusa je vrijeme koje je
potrebno poduzeću da plasira novi proizvod na tržište.

Logistički usmjereni sustav menadžmenta temeljem obavljenih

analiza eksternog i internog okruženja poduzeća formulira
logističke strategije poslovnog upravljanja, koje implementira
logističkim planovima i organizacijom:
- prognoze tržišnog udjela osnova su za planiranje robnih I
financijskih tokova,
- prognoze razvoja specifičnih zahtjeva korisnika osnova su
za planiranje dobavnog servisa, razvoja proizvoda i
specifičnih usluga,
- prognoze razvoja tehnologije osnova su planiranja I
organiziranja opskrbnog lanca i vremenskih ciklusa,
- prognoze razvoja logističke informacijsko-komunikacijske
tehnologije osnova su planiranja logističkih metoda
upravljanja, itd.

U posljednja dva desetljeća, materijalni tokovi su uvelike

poboljšani (smanjuju se zalihe i skladišni kapaciteti poduzeća)
zbog razvoja tehnologije informacijskih tokova. Povećana
raznolikost robe, globalizacija marketinga i sezonske varijacije
među glavnim su izazovima logističkog menadžmenta u
razvoju efektivnih logističkih strategija.
…

4.4. Logistički upravljački modeli

71
Složeni problemi odlučivanja u upravljanju logističkim
procesima suvremenog poduzeća nameću logističkom
menadžmentu potrebu primjene odgovarajućih modela koji
pomažu razumijevanju problema i iznalaženju najboljih rješenja
u skladu s postavljenim ciljevima logističkog sustava i
suvremenog poduzeća. Modeli odlučivanju su takvi modeli kod
kojih se pomoću algoritma vezano uz funkciju cilja i barem dva
ili više mogućih alternativnih rješenja dolazi do rješenja koje je
optimalno. Pritom, s obzirom na složenost problema i
nemogućnost da se uvijek dođe do istinskog optimuma,
optimalnom odlukom treba smatrati onu koja dovodi do
rješenja najbližeg formuliranoj funkciji cilja (Sikavica, P, et al.,
1994.) Optimum može, zavisno od postavljenog cilja, biti i neka
ekstremna vrijednost, kao npr. minimalni rashodi, maksimalni
prihodi, maksimalna dobit ili maksimalna stopa profitabilnosti,
što je karakteristično za poduzeće i sve ekonomske sustave.
Problemi s kojima je suočen logistički menadžment uključuju
nesigurnost, budući da događaji mogu biti formulirani samu u
granicama vjerojatnosti, pa elementi modela nisu pogodni za
točnu kvantitativnu procjenu. Rješavanje takvih problema
zahtijeva primjenu stohastičkih modela koji se koriste uz
simulacijske modele za testiranje efekata donesenih odluka
prije nego se one primjene u stvarnosti. Simulacija je pogodna
za upravljanje logističkim procesima kod kojih složenost
problema čini teškom, neracionalnom ili nemogućom primjenu
determinističkih modela koji optimiziraju model na preciznoj
matematičkoj prodeduri, primjenom tehnika matematičkog
programiranja.
U logističkom sustavu se mogu primjenom tehnika
matematičkog programiranja optimizirati njegovi pojedini
segmenti, odnosno procesi, ali je za dinamičku optimizaciju
logističkog sustava koji nije usmjeren, kao ostali sustavi
poduzeća, na pojedine segmente već na cijeli gospodarski tok

72
suvremenog poduzeća najpogodnija primjena modela
simulacije. Kompjutorska simulacija simboličnih modela koristi
se za prikazivanje realnog sustava, koji prolazi kroz vrijeme u
toku kojeg simulacija daje “život” modelu. Simulacija je
zapravo serija akcija modela s reakcijama okoline modela.
Simulacija na taj način prolazi kroz određeni broj iteracija u
određenom kratkom vremenu što pomaže logističkom
menedžmentu da upravlja logističkim procesima u pravcu
dinamičke optimizacije poslovanja suvremenog poduzeća.
Suvremeni poduzetnički - logistički menedžment ima tri ključna
zadatka: podizanje uspješnosti postojećih procesa, nalaženje
poslovnih potencijala i osiguranje budućnosti poslovanja
(Drucker, P., 1986.). Usmjerenje na buduće, nematerijalne i
teško precizno mjerljive metapodatke, odnosno prethodne
kontekstualne informacije pretpostavka je uspješnog poslovnog
upravljanja u recentnim uvjetima stalnih diskontinuiranih
promjena svih čimbenika uspješnosti poslovanja poduzeća i
osnovna postavka logističkog koncepta menadžmenta.
Primjena modela operacijskih istraživanja, tj. kvantitativnih
modela odlučivanja usmjerenih na optimizaciju stanja temeljem
preciznih povijesnih računovodstvenih informacija direktno je
suprotstavljena pojmu poduzetničkog menedžmenta.
Suvremeni poduzetnički logistički i opći menedžment treba se
u suvremenim uvjetima kompleksnosti i brzih promjena okoline
služiti, prije svega, ABC ..., modelima simulacije, te ekspertnim
sustavima i sustavima za podršku odlučivanju kako bi postigao
kontinuiranu uspješnost poslovanja poduzeća.
Razvijeni upravljački informacijski sustav koji osigurava inpute
podataka sustavu za podršku odlučivanja pomaže logističkim
menadžerima u donošenju kvalitetnih neprogramiranih odluka
o nestrukturiranim problemima kroz izravnu interakciju
korisnika s podacima i modelima. Donošenjem odluka
menedžment uvijek namjerava ostvariti određene ciljeve, a
sredstvo koje mu stoji na raspolaganju za to jest organizacija,
odnosno organiziranje.

73
...

5. LOGISTIČKI PRISTUP ORGANIZACIJI POSLOVANJA

PODUZEĆA

Poslovanje suvremenog poduzeća obilježeno je visokim

stupnjem nestabilnosti i rizika uvjetovanih ubrzanim
tehnološkim razvojem i brzim promjenama potrošačkih
preferencija. Tradicionalne organizacijske strukture i vertikalno
organizirani sustavi poslovnog upravljanja, usmjereni na
maksimiranje efikasnosti proizvodnje, ne mogu osigurati
uspješno poslovanje poduzeća u tim uvjetima.
Logistički koncept menadžmenta razvija procesni organizacijski
pristup - mrežnu logističku organizaciju poslovanja poduzeća
koja omogućuje postizanje naizgled konfliktnih ciljeva - brzo i
stalno reagiranje na promjene u okolini inovativnim procesima,
adaptibilnost, tj. efektivnost poslovanja i
čime se postiže adaptibilnost,
efikasnost fleksibilzacije kontinuiranih procesa, što zajedno
rezultira razvojem dinamičke uspješnosti poslovanja poduzeća.
Polazna premisa implementacije logističke koncecije
upravljanja poduzećem je da se djelotvornom organizacijom
logističkog sustava, koji ciljno sinegijski integrira sve
podsustave, odnosno poslovna područja, oblikuje mrežna
struktura poduzeća koja maksimizira njegove sposobnosti
uspješnog ostvarivanja sustava ciljeva u recentnom okruženju
stalnih diskontinuiranih promjena. Upravo je suština logističke
koncepcije poslovnog upravljanja da oblikuje međusustave
između funkcionalnih podsustava poduzeća, te poduzeća i
okruženja, kako bi se upravljanjem tokovima dodavanja
vrijednosti od dobavljača inputa, kroz kvalitativne
transformacijske procese poduzeća, do kupaca outputa,
dinamički optimiziralo poslovanje poduzeća.
....

74
5.1. Povezanost logističkog i ostalih poslovnih
podsustava

Logistika se, po svojoj prirodi (Fey, P., 1989.), bavi procesima

koji se isprepliću sa tradicionalnim funkcionalnim područjima
poduzeća, pogotovo u suvremenoj okolini koja zahtijeva sve
veću integraciju opskrbnog lanca. Pojednostavljeno, funkcije
suvremenog poduzeća su utemeljene na lancu stvaranja
vrijednosti proizvoda i usluga, odnosno proizvoda stvorenih
proizvodnjom i usluga pruženih logistikom do marketinških
usluga za poboljšanje plasmana proizvoda i usluga na tržištu.
Logistički sustav materijalnih i informacijskih tokova integrira
tradicionalna funkcionalna područja poduzeća i elemente
njegove bitne okoline u kompleksan, dinamičan ciljni sustav.
Vrijednosni tokovi financijskog sustava prate materijalne i
informacijske tokove logističkog sustava, te omogućuju njegovo
sustavno djelovanje i najpotpuniju analizu funkcioniranja. Ta tri
toka, kao trodimenzionalni sustav logističkih tokova,
prezentiraju dinamiku suvremenog poduzeća pa se njihovom
analizom i upravljanjem analizira i upravlja dinamikom
njegovog djelovanja.

Shema 13: Povezanost poslovnih procesa suvremenog

poduzeća (članak)

75
 Materijalni menadžment - logistika proizvodnje.
Klasično područje međudjelovanja logistike i proizvodnje
povezano je s dužinom toka proizvodnje. Duži tok
proizvodnje povezan je s povremenim zastojima i
promjenama proizvodnih linija, što može lako rezultirati
pretjeranim zalihama određenih gotovih proizvoda te
nedostatnim zalihama drugih. Težnja ka kratkoročnoj
proizvodnji, gdje se proizvod proizvodi kao odgovor na
potražnju zahtijeva istodobno efikasno upravljanje zalihama
inputa i fleksibilnost proizvodnih linija.
Proizvodni menadžment je zainteresiran za minimiziranje
efekata sezonske potražnje na proces proizvodnje gotovih
proizvoda. Potpuno zadovoljavanje takve potražnje
proizvodnjom nije moguće postići, kao niti uvijek imati
željenu količinu proizvoda na raspolaganju kada i gdje je
potrebno. Zato logistički menadžment treba biti spreman
prihvatiti sezonske zalihe i početi ih skladištiti određeno
vrijeme prije pojave potražnje.
Budući da je logistički - materijalni menadžment odgovoran
za unutrašnje kretanje i skladištenje materijala koji će se
koristiti u proizvodnji, logistika determinira upravljanje
proizvodnjom. Nedostatak određenih zaliha materijala može
rezultirati zastojima u proizvodnji i/ili povećanjem
proizvodnih troškova. Logistički materijalni menadžment
treba osigurati da količine svih inputa budu dostatne
proizvodnim potrebama, sukladnim zahtjevu optimalnog
zadovoljenja potreba kupaca. Zbog potrebe ovog tipa
koordinacije mnoga suvremena poduzeća prebacuju
odgovornost planiranja proizvodnje s proizvodnog na
logistički menedžment. Krajnji rezultat je širenje područja
logističke odgovornosti na upravljanje procesima između
dobavljača i proizvodnog podsustava poduzeća.

76
Distribucijski menadžment - logistika marketinga.
Logistika postupno preuzima i dio tradicionalne
odgovornosti marketinga. Menadžment distribucije kao
podsustav logističkog sustava odgovoran za fizičko
premještanje i skladištenje proizvoda za kupca razvijajući
dodatne usluge često ima ključnu ulogu u prodaji proizvoda.
Sposobnost ponude proizvoda u pravo vrijeme u
odgovarajućim količinama na pravom mjestu i uz
odgovarajuću uslugu često je odlučujući element prodaje.
Logistički distribucijski i marketing menadžment surađuju,
odnosno logistički i marketinški procesi suvremenog
poduzeća isprepliću se u svim tradicionalnim elementima
marketing-mixa - cijenama, proizvodima, prodaji i promociji.
Najznačajniji trend je da su trgovci počeli uočavati stratešku
vrijednost mjesta u marketing-mixu, te utjecaj
visokokvalitetnih logističkih usluga na povećanje kupčevog
zadovoljstva i prihoda poduzeća. Kao rezultat toga mnoga
suvremena poduzeća tretiraju usluživanje kupaca kao
aktivnost koja povezuje marketing i logistiku i agresivno je
promoviraju kao ključni element marketing-mixa.
Naposljetku, suvremena poduzeća teže da aktivnost
predviđanja prodaje smjeste u logističko područje, radije
nego u marketinško. To ne potvrđuje samo da je
pravovremeno i točno predviđanje prodaje važno za
efektivnost i efikasnost logističkog sustava, a time i
uspješnost suvremenog poduzeća, nego i tezu o povezanosti
logistike i marketinga s tendencjom postupnog preuzimanja
logističkog menadžmenta tradicionalnih područja
odgovornosti marketinga, odnosno upravljanje procesima
između proizvodnje poduzeća i njegovih kupaca.
Financijski menadžment - financijska logistika.
Logistika i financije kao dvije presječne i integrirajuće
funkcije poduzeća koegzistiraju u specifičnom odnosu.
Paralelno s odvijanjem logističkih materijalnih i

77
 informacijskih tokova odvijaju se vrijednosni financijski
tokovi. Sva tri toka međusobno utječu jedan na drugoga,
potiču se i usmjeravaju krajnjem cilju - povećanju
uspješnosti poslovanja poduzeća. Logistički sustav
suvremenog poduzeća optimizira se pomoću financijskih
pokazatelja. Optimizacija logističkog i financijskog sustava
predstavlja dinamičku optimizaciju suvremenog poduzeća.
Kao integralne funkcije one se optimiziraju polazeći od cilja
poduzeća, koji je istodobno i njihov temeljni cilj.
Logistika i financije se i razlikuju od ostalih tradicionalnih
poslovnih funkcija po tome što nisu usmjerene na pojedine
segmente nego na cijeli poslovni proces suvremenog
poduzeća. Njihov je zajednički cilj poboljšanje protoka
materijala, energije, informacija, znanja i kapitala između
poduzeća i njegove okoline, odnosno kroz poduzeće, kako bi
se povećala stopa profitabilnosti, odnosno stopa povrata
uloženog kapitala.
Financijski procesi su, slikovito rečeno, naličje logističkih
procesa, odnosno njihov odraz u zrcalu, što navodi na
zaključak da se i oni mogu smatrati logističkim procesima.
Financije sintetiziranim sustavom pokazatelja, jednostavno
rečeno, pokazuju sliku efikasnosti i efektivnosti logistike u
suvremenom poduzeću, odnosno sliku uspješnosti
poduzeća.
...

5.2. Dizajniranje logističkog sustava - organizacije

poduzeća
...
Logistički menadžment oblikuje „međusustave” između
pojedinih podsustava poduzeća, te između poduzeća i
okruženja kreirajući sustavski pristup poslovog upravljanja
usmjeren na tokove, tj. dinamiku. Logistički integrativni
/pod/sustav podloga je ciljno koordiniranog (upravljanog) -
poduzetničkog ponašanja cjelokupnog poslovnog sustava.

78
Umjesto vertikalnog strukturiranja oko funkcija, logističko
strukturiranje se provodi horizontalno - oko procesa, tj. faza
realizacije proizvoda/usluga kupcima. Organizaciju logističkog
sustava pedstavljaju, u stvari, informacijski - procesni
koordinativni mehanizmi,
mehanizmi a ne klasična organizacijska jedinica.

Shema 14: Logistička transformacija strukturiranja poduzeća

Izvor: Autor
Intraorganizacijske logističke veze definiraju organizacijsku
strukturu poduzeća. Organizacijom logističkog sustava dizajnira
se djelotvorna organizacija suvremenog poduzeća.

Shema 15: Logistički koncept organizacije poslovanja poduzeća

Izvor: Autor

79
Logistički pristup organizaciji suvremenog poduzeća teži
razvoju kooperacije funkcionalnih podsustava poduzeća i
interorganizacijskoj kooperaciji poduzeća uključivanjem u
opskrbne lance složenijih poslovnih sustava, zadržavajući
pravnu samostalnost poduzeća.
Interorganizacijske veze definiraju strukturu opskrbnog lanca u
koji je poduzeće uključeno. Provedba
Provedba i koordinacija aktivnosti u
interorganizacijskom toku dobara, energije, informacija i znanja
ovisi o karakteru veza između tržišnih sudionika, koje mogu
biti: s pretežito protivnim interesima sudionika - natjecanje,
rivalstvo … ili s pretežito zajedničkim interesima sudionika -
normalni poslovni odnosi, kooperacija, koncentracija (koncern,
koncern,
fuzija) ...

Shema 16: Logističke interorganizacijske veze poduzeća

Izvor: Modificirano prema ...

Konfliktnost ili kompatibilnost interesa sudionika na

suvremenom tržištu nisu konstante nego vrlo promjenjive
kategorije koje često egzistiraju i paralelno, utječući na
dinamiku organizacijskih promjena u odnosima između
poduzeća, ali i na promjene tretiranja konflikata u

80
interorganizacijskim vezama poduzeća kao pokretača
organizacijskih promjena koje osiguravaju vitalnost poduzeća.

5.3. Logističko upravljanje organizacijskim

promjenama

Tradicionalni disfunkcionalni pogled na organizacijski konflikt

utemeljen je na shvaćanju da organizacije postižu ciljeve
precizno definiranom strukturom koja jasno definira autoritet,
odgovornost, poslovne zadatke i dr. Ovaj tradicionalni pristup
vrednuje red, stabilnost i represiju u slučaju konflikta, koji
istodobno ukazuje da organizacija nije dobro strukturirana.
Inovacije, kreativnost i promjene su doslovno eliminirane
unutar precizno oblikovane organizacijske strukture.
Suvremeni pristup razumijeva da uspjeh organizacije ne leži u
strukturi, jasnoći i redu, već u kreativnosti, inovativnosti,
prilagodljivosti i odgovornosti. Uspješna logistička organizacija
gleda na konflikt kao na produktivnu silu koja stimulira
djelatnike da povećavaju znanje, vještine i utjecaj u
inovacijama i produktivnosti. Suvremeni funkcionalni pogled na
organizacijski konflikt sugerira da konflikti osiguravaju
potpunije informacije o odvijanju procesa i organizacijsko
učenje, čime potiču participativni pristup poslovnom
upravljanju i kontinuirano projektno usavršavanje organizacije.
Sposobnost upravljanja konfliktima i organizacijskim
promjenama prvi je i temeljni zahtjev za uspjeh logističkog
menadžmenta, jer dinamičnost eksternih i internih uvjeta u
kojima djeluje suvremeno poduzeće čini stalne promjene i
razvoj uvjetom njegova opstanka. Menadžment je suočen s
temeljnom dvojbom i proturječnošću funkcioniranja
organizacije - kreiranja ravnoteže i optimalnog omjera između
dviju imanentnih i proturječnih težnji svake organizacije: težnje
ka stabilnosti i kontinuitetu da bi se mogli ostvarivati aktualni
ciljevi, i težnje ka promjeni, uvođenju inovacija i adaptibilnosti,

81
promjeni ciljeva i aktivnosti, kako bi se osigurao rast i razvoj
poduzeća (Bahtijarević-Šiber, F., 1993.)
Logistički sustav je, kao i poduzeće, otvoreni, dinamičan,
kompleksan i stohastičan sustav podložan unutarnjim i
vanjskim utjecajima koji su izvor kaosa, odnosno ograničene
nestabilnosti. Sve ljudske organizacije su sustavi s
nelinearnom, otvorenom povratnom vezom, koji djeluju na
granici između stabilnosti i nestabilnosti. Određeni input ne
vodi točno određenom otputu. To je tako zbog strukture
logističkog i svakog ljudskog sustava, a ne samo zbog
promjena koje se zbivaju izvan sustava. U ograničenoj
nestabilnosti ili kaosu sustav djeluje na način da male
promjene početnih uvjeta pojačava do velikih alternacija u
ponašanju (Stacey, R.D, 1997.) To znači da se veze uzroka i
posljedica gube u detaljima onoga što se događa u sustavu.
Nije moguće identificirati specifične posljedice specifičnih
akcija, niti specifične uzroke specifičnih događaja. U slučaju da
sustav djeluje u ravnoteži bilo bi ga moguće vratiti u neko
prethodno stanje, bio bi reverzibilan. Tada postoji povezanost
između inputa i outputa. Logistički sustav je međutim
ireverzibilan, kao i poduzeće i svi ljudski sustavi.
Zbog nelinearnosti logističkog sustava, u upravljanju
logističkim procesima nema druge mogućnosti nego riskirati,
simulacijski uvoditi promjene i pratiti što se događa.
Inovativnost podrazumijeva djelovanje u stanju kaosa.
Budućnost se kod takvih sustava ne može precizno predvidjeti
zbog nelinearne veze između inputa i autputa. Rezultati nisu
precizno obuhvatljivi na temelju upravljanja inputima, odnosno
kvantitativnim modelima.
Organizacije privlači bilo okoštavanje bilo dezintegriranje, kao i
izolacija ili prilagođavanje u okviru njihovih veza s okolinom.
Sve su to ravnotežna stanja bilo stabilne bilo nestabilne
ravnoteže i sve su to stanja neuspjeha. Budućnost organizacija
u ravnoteži je poznata. Uspjeh leži na granici, u stanju

82
ograničene ravnoteže ili determinističkog kaosa, ali se upravo
zbog nelinearnosti ne može precizno matematički predvidjeti.
Dinamika uspješnih organizacija je dinamika nepravilnih ciklusa
i diskontinuiranih trendova koji ulaze unutar kvalitativnih
obrazaca, odnosno kvalitativnih upravljačkih modela. U
organizacijama kaos ima oblik suprotnosti, istodobne
prisutnosti suprotnih načina ponašanja. Npr. menadžeri koji
provode budžetsku kontrolu kako bi održali stabilnost
organizacije istodobno se angažiraju u funkciji poticanja
inovacija i kreativnosti čime potkopavaju stabilnost. Stanje
kaosa obavlja značajan zadatak pojačavanja malih promjena u
okolini i uzrokuje nestabilnost neophodnu da se prodrma
postojeći obrazac ponašanja i oblikuje put k novom obrascu.
Sustavi mogu biti kreativni jedino ako osjete nestabilnost, te
dosežući određenu kritičnu točku spontano se samoorganiziraju
kako bi proizveli neke nove strukture ili novo ponašanje.
Samoorganiziranje je proces u kojem komponente sustava
međusobno spontano komuniciraju i užurbano surađuju na
koordiniranom i usklađenom zajedničkom ponašanju (Stacey,
R.D, 1997.).
Nelinearni sustavi pojačavaju promjene kroz proces korelacije i
komunikacije između komponenata sustava. U ljudskim
sustavima, kao što su logistički sustavi i poduzeća, to dovodi
do stvaranja znanja. Logistički sustav svojim tokovima pruža
informacije za učenje koje potiče samoorganiziranje, kao
pretpostavku inovativnosti, odnosno uspješnosti suvremenog
poduzeća u okolini koju karakteriziraju stalne i diskontinuirane
promjene. Posredstvom logističkog sustava razvijaju se mreže
kontakata i veza sa svim podsustavima poduzeća i utjecajnog
okruženja. Neformalna organizacija je mehanizam koji logistički
djelatnici koriste za suočavanje sa složenim, neodređenim,
nepredviđenim, nepostojanim i konfliktnim situacijama.
Neformalna organizacija je način za promoviranje inovacija i
promjena (Stacey, R.D, 1997.). Kreiranje pogodnog ozračja za

83
spontano samoorganiziranje i upravljanje granicama oko
nestabilnosti jest glavni zadatak suvremenog logističkog
poduzetničkog menadžmenta u organiziranju logističkih
procesa i suvremenog poduzeća.
Nepredvidive, konfliktne, složene i neodređene situacije rađaju
potrebu za učenjem, koje rezultira kreativnošću i inovativnošću.
Hijerarhijski propisani zadaci s ograničenom odgovornošću za
činjenje određenog, poznatog, postojanog ne motiviraju na
složeno učenje. Stabilna ravnoteža odvodi poduzeće u propast.
Sve upućuje na zaključak da se težište suvremenog
(logističkog) menadžmenta treba pomaknuti s oblikovanja
organizacijske strukture na upravljanje logističkim ljudskim
potencijalima, odnosno na ljude koji čine izvor kreativnosti,
inovativnosti i fleksibilnosti logističkog sustava i suvremenog
poduzeća. Logističko vođenje usmjereno na procese i
ljude, kao dinamičke elemente organizacije, zahtijeva
transformaciju organizacijske paradigme djelovanja poduzeća i
primjerene suvremene metode poslovnog upravljanja. ...

6. LOGISTIČKA ANALIZA I METODE UPRAVLJANJA

PODUZEĆEM
...

Uspješno logističko upravljanje poslovanjem suvremenog

poduzeća, primjenom odgovarajućih metoda, prodrazumijeva
efikasnost u obavljanju svih funkcija logističkog menadžmenta:
planiranja, organiziranja, upravljanja ljudskim potencijalima i
kontroliranja, kao sustavne poduzetničke upravljačke
tehnologije koja se mijenja sukladno promjenama okoline.
Logistička menedžerska kontrola, kao izvorna funkcija
operativnog upravljanja, predstavlja brojne aktivnosti koje se
poduzimaju da bi se osiguralo funkcioniranje logističkog
sustava i poduzeća u skladu s ciljevima i planovima poslovanja.

84
Kontroliranje je naličje planiranja jer planovi predstavljaju
standarde prema kojima se mjere poduzete akcije i ostvarenja.
Povratne informacije ukazuju logističkom menadžmentu na
posljedice odluka, što omogućuje poduzimanje korektivnih
akcija i usmjeravanje sustav prema funkciji cilja. No, kako je
povratna informacija nužno retrospektivnog karaktera, ona
spoznaje o djelovanju pruža prekasno da bi se uspješno
uklanjali nedostatci.
Prethodna informacija pretpostavlja predviđanje poteškoća, te
trenutnu primjenu mjera za njihovo otklanjanje (Benett, R.,
1994.).
Kontrola povezuje input i autput, prati aktivnosti, te pruža
povratne informacije onima koji upravljaju. Stvarne aktivnosti
se uspoređuju s planiranim ciljevima, što pretpostavlja da bi u
sustavu povratne veze kontrola mogla biti učinkovita samo ako
su ciljevi precizno i mjerljivo definirani. U situacijama statistički
predvidivih promjena okoline, kontrola zasnovana na otvorenoj
povratnoj vezi u kojoj menadžeri kontroliraju procese je
moguća.
U situacijama nepredvidivih promjena uspješno inovativno
upravljanje logističkim procesima i poduzećem podrazumijeva
približavanje tehničkoj racionalnosti samo u kratkom roku.
Dugoročni su ishodi nepredvidivi pa ne mogu biti ni ostvareni
kao rezultat upravljačkih namjera već kao rezultat
organiziranog razvoja i učenja u logističkom sustavu i
cjelokupnom poduzeću. Logistički menadžment suvremenog
poduzeća u upravljanju njegovom dinamičkom optimizacijom
poslovanja nema drugog izbora osim istodobne uporabe obaju
oblika kontrole, koji se međusobno nadopunjuju, odnosno
kombiniraju.
Efektivnost i efikasnost logističkog menadžment procesa
postiže se i ocjenjuje na temelju analiza o djelovanju
logističkog sustava i njegovog doprinosa dinamičkoj
optimizaciji poslovanja suvremenog poduzeća. Suvremeni

85
logistički sustav integrira sve logističke procese i podsustave
poduzeća u kooperativnu, dinamičnu, ciljno orjentiranu cjelinu -
suvremeno poduzeće. Zato svaki pristup analizi logističkog
sustava treba polaziti od ciljeva suvremenog poduzeća i težiti
njegovoj dinamičkoj optimizaciji.
Logistička koncepcija upravljanja u svojoj osnovi je orjentirana
na dinamiku i ciljeve poduzeća kao cjeline, pa sustavna analiza
logističkog sustava predstavlja adekvatan instrumentarij za
izbor logitičkog sustava koji kontinuirano optimizira poslovanje
poduzeća. Analiziranje povezanosti logističkih i ostalih
poslovnih podsustava, te različiti pristupi analiziranju pojedinih
segmenata logističkog sustava mogu biti samo korisna
sredstva izbora logističkog sustava koji dinamički optimizira
poslovanje suvremenog poduzeća.
…

6.1. Parcijalni pristupi analiziranju logističkog

sustava

Analiza logističkog sustava često zahtijeva različita gledišta i

perspektive logističkih aktivnosti. Najbolji pristup analizi
logističkog sustava ovisan je o vrsti potrebne analize.
U literaturi se najčešće navode četiri moguća parcijalna
pristupa analizi logističkog sustava suvremenog poduzeća
(Coyle, J.J., et al., 1993.): materijalni menedžment naspram
fizičkoj distribuciji, troškovni centri, čvorišta naspram veza i
logistički kanali.

Materijalni menedžment naspram fizičkoj distribuciji.

Strukturiranje logističkog sustava u materijalni menadžment i

fizičku distribuciju vrlo je koristan alat za logistički

86
menadžment, odnosno za analizu logističkog sustava
suvremenog poduzeća. Često je premještanje i pohranjivanje
materijala u poduzeću vrlo različito od premještanja i
pohranjivanja gotovih proizvoda. Različiti logistički zahtjevi
prema materijalnom menadžmentu i fizičkoj distribuciji mogu
imati značajne implikacije za osmišljavanje logističkog sustava
poduzeća i posljedično sustava menadžmenta poduzeća.
Usprkos razlikama, neophodna je njihova bliska koordinacija i
integracija u jedinstven logistički sustav kako bi se optimirala
organizacija poslovanja koja maksimira poslovne rezultate
poduzeća.

Sa gledišta zahtijeva ulaznih i izlaznih logističkih tokova mogu

se klasificirati četiri tipična tipa logističkog sustava
suvremenog poduzeća (Coyle, J.J., et al., 1993.).
Logistički sustav jednostavnih ulaznih i složenih izlaznih
tokova (sirovine iz limitirajućih izvora, npr. prerada nafte).
Materijalni tok je jednostavan, dok je fizička distribucija
proizvoda koji trebaju skladištenje, pakiranje i transport do
krajnjeg kupca, znatno složeniji podsustav logističkog sustava
takvih poduzeća.
...
Shema 17: Logistički sustav jednostavnih ulaznih i složenih
izlaznih tokova

Dobavljač
Poduzeće Kupci
i

Izvor: Autor

Logistički sustav složenih ulaznih i jednostavnih izlaznih

tokova. Materijalni menadžment zahtijeva detaljno planiranje i
koordinaciju kako bi se osiguralo da potrebni materijali budu
pravovremeno dostupni. Kad je proizvod gotov šalje se kupcu

87
(npr. brodogradnja), bez skladištenja, specijalnih transportnih
aranžmana ili pakiranja. Menadžment fizičke distribucije je
jednostavniji podsustav logističkog upravljačkog sustava.

Shema 18: Logistički sustav složenih ulaznih i jednostavnih

izlaznih tokova

Dobavljač Kupci
Poduzeće
i

Izvor: Autor

Uravnoteženi logistički sustav, s razmjerno

balansiranim ulaznim i izlaznim tokovima. Drugim
riječima, poduzeća se opskrbljuju kod različitih dobavljača na
različitim lokacijama i odašilju proizvode raznim kupcima,
također na različite lokacije (npr. automobilska industrija).
Materijalni i distribucijski menadžment zahtijevaju detaljno
planiranje i međusobno integriranje u ciljno koordinirani
logistički sustav poduzeća.
...
Shema 19: Uravnoteženi logistički sustav

Dobavljač
i Poduzeće Kupci

Izvor: Autor

Logistički podsustav složenijih tokova usmjerava upravljački

fokus menadžmenta na organizaciju smanjenja transakcijskih i
koordinacijskih troškova te povećanje efektivnosti dinamike
procesa. Menadžerski fokus na logističke tokove, definirane
potražnjom, rezultira sustavnim smanjenjem zastoja

88
(varijabilnih i fiksnih troškova vezanih za zalihe) te povećanjem
brzine i fleksibilnosti/adaptibilnosti realizacije narudžbi
(zadovoljstva korisnika i posredno prihoda), što posljedično
vodi rastu profitabilnosti i likvidnosti, odnosno konkurentnosti
poduzeća.

Povratni sustav, sa suprotnim tokovima na vanjskoj

strani logističkog sustava. Karakterističan je za poduzeća
koja proizvode trajnije proizvode, koji podliježu servisiranju,
popravcima, zamjeni i sl. Rastuća briga za okoliš zahtijevati će
od sve većeg broja poduzeća razvijanje povratnih logističkih
sustava za odlaganje materijala, te za pakiranje i skladištenje
iskorištenih proizvoda. ... cirkularna ekonomija

Troškovni centri

Logistički sustav se može analizirati raščlanjujući ga na

sastavne logističke procese, odnosno aktivnosti, imajući na
umu da se analizirane logističke aktivnosti sagledvaju kao
snažno uzajamno povezane. Promatraju li se te aktivnosti kao
troškovni centri, potrebno je analizirati mogući “trade-off”
(izbor) unutar i između njih, koji rezultira nižim krajnjim
troškovima i/ili kvalitetnijom uslugom.
Raščlanjivanje logističkog sustava u više troškovnih centara ili
centara aktivnosti potrebno je da bi se reduciranje ukupnih
logističkih troškova i/ili poboljšanje logističke usluge postiglo
izborom jednog centra aktivnosti u odnosu na drugi. Npr.
smanjenje ukupnih logističkih troškova povećanjem skladišnih
zaliha, uz istovremeno smanjenje troška neprodanih proizvoda
zbog nemogućnosti provovremenog zadovoljenja potražnje, te
troškova transporta i pakiranja po jedinici proizvoda.

89
 Tablica 2: Troškovni centri logističkog sustava

Troškovni centri Sustav I Sustav II

Transport 50 30
Zalihe 100 125
Skladištenje 40 50
Pakiranje 10 5
Trošak neprodanog proizvoda 20 5
Ukupni trošak po jedinici 220 215

Perspektiva troškovnih centara je vrlo korisna pri analiziranju

raznih mogućnosti izbora za smanjenje troškova logističkog
sustava i/ili za poboljšanje logističkih usluga. U gore
navedenom slučaju poduzeće će koristiti sustav II, budući da on
rezultira nižim ukupnim troškovima.

Čvorišta I veze

Pristup analizi logističkog sustava na temelju analize dva

osnovna elementa logističkog sustava - čvorišta i veze,
predstavlja pogodnu osnovu za traženje mogućnosti
poboljšanja sustava.
Čvorišta su uspostavljene točke gdje se resursi zadržavaju zbog
skladištenja ili daljnje obrade, odnosno točke gdje se gotovi
proizvodi zadržavaju prije predaje kupcima (radi ujednačavanja
ponude i potražnje).
Drugi dio sustava su veze koje predstavljaju transportnu,
energetsku i informacijsku mrežu kojom su povezana čvorišta u
logističkom sustavu.
Kompleksnost logističkog sustava ovisi o različitim vremenskim
i prostornim odnosima između čvorišta i veza, kao i o vrsti,
obujmu, pravilnosti i predvidljivosti resursa koji ulaze u sustav,
kreću se unutar njega I napuštaju ga.

Shema 20: Čvorišta i veze u logističkom sustavu

90
Izvor: Autor
Logistički kanal

Logistički kanal predstavlja četvrti pristup analizi logističkog

sustava. Bazira se na proučavanju kanala i mreže posrednika
uključenih u transport, skladištenje, usluživanje kupaca i sve
ostale funkcije koje pridonose uspješnom protoku resursa
između okoline i poduzeća, te kroz poduzeće, pa do konačnog
korisnika proizvoda.

Logistički kanal može biti jednostavan i kompleksan.

Jednostavan logistički kanal je onaj u kojem individualni

proizvođač posluje direktno s konačnim potrošačem. Kontrola u
ovom kanalu je relativno jednostavna. Individualni proizvođač
kontrolira logistički tok sve dotle dok posluje direktno s
potrošačem.

Shema 21: Jednostavni logistički kanal

91
Kompleksni, razgranati logistički kanal je bliži realnoj situaciji
većine poduzeća. Zadatak postizanja efektivnog logističkog
toka u ovakvom logističkom kanalu je znatno teži. Suvremena
poduzeća problem pokušavaju rješiti vertikalnim i
horizontalnim integracijama, da bi efektivnije i efikasnije
upravljali svojim logističkim sustavima.

Shema 22: Kompleksan logistički kanal

Izvor:

Svi navedeni analitički pristupi analiziranju logističkog sustava

olakšavaju njegovo razumijevanje i razvoj. Međutim, suština
logističkog mišljenja je orijentacija na cjelovito sagledavanje i
djelovanje sustava, jer samo kad se sustav i u njemu postojeća
uzajamna ovisnost uzmu u obzir moguće je spoznati
diskontinuitete u tokovima koji su usmjereni ostvarivanju
ciljeva sustava višeg reda tj. poduzeća. Važnost se pridaje
cjelokupnom logističkom procesu, nasuprot egoistički
motiviranom ponašanju pojedinih funkcionalnih područja.

92
Cjelovito razmatranje poduzeća i na tokove orjentirana analiza
logističkog sustava, osnova su sustavne analize logističkog
sustava koja pruža realnu osnovu za efektivno i efikasno
upravljanje logističkim sustavom u funkciji dinamičke
optimizacije poslovanja poduzeća, odnosno osnovu za uspješno
poduzetničko upravljanje poduzećem.

6.2. Sustavna analiza logističkog sustava

Opće načelo logističkog sustavnog mišljenja i djelovanja je da

se ne smije usredotočiti na individualne varijable već na
činjenicu kako one djeluju kao cjelina. Cilj je efikasno
funkcioniranje ukupnog sustava, a ne pojedinih podsustava.
Drugim riječima, poduzeće je sustav koji se treba optimizirati.
Logistički sustav kao integrativni sustav poduzeća, usredotočen
na tokove, treba podoptimirati unutarnje vlastite podsustave i
podsustave poduzeća kako bi optimirao poslovanje poduzeća.
Optimizacija logističkog sustava poduzeća je istodobno i
optimizacija poduzeća, odnosno optimizacija poduzeća je i
optimizacija njegovog logističkog sustava.

Logistička koncepcija poslovanja suvremenog poduzeća

rezultira time da do sada izolirani djelovi poduzeća stupaju u
odnose na nov način i pojačani. To se događa kroz integraciju
kojom se ti elementi spajaju tako da stvaraju sustav veće
zajedničke efektivnosti i kooperaciju koja zajedničkim
djelovanjem elemenata povećava efikasnost djelovanja
poduzeća. Sinergijsko djelovanje logističkog sustava povećava
efektivnost i efikasnost suvremenog poduzeća u odnosu na
poduzeća koja nisu usvojila logističku koncepciju upravljanja.

Bitna karakteristika logističke koncepcije upravljanja i

sustavne analize logističkog sustava je usmjerenost, tj analiza

93
ukupnih troškova. Pristup ukupnom trošku naglašava
međusobnu povezanost logističkog sustava sa proizvodnim,
marketinškim i financijskim podsustavima poduzeća.
Dinamična (dugoročna) analiza putem matematičke kalkulacije
točke ravnoteže između dva ili više sustava omogućuje izbor
optimalnog sustava (Coyle, J.J., et al., 1993.).

Tablica 3: Primjer logističkih sustava iz Tablice 2.

UKUPNI FIKSNI UKUPNI VARIJABILNI OBUJAM

TROŠAK TROŠAK VARIJABILNI TROŠAK PO PROIZVODN
TROŠAK JEDINICI JE
PROIZVODA

SUSTAV 220 140 80 0.08 1000

I
SUSTAV 215 125 90 0.09 1000
II

Matematičkim putem kreće se od jednadžbe pravca y=a+bx,

gdje su "a" fiskni troškovi, "b" varijabilni troškovi po jedinici
proizvoda, a "x" količina proizvodnje. Želi li se doći do točke
ravnoteže u kojoj su ova dva sustava u ravnoteži, moraju se
postaviti dvije jednadžbe u jednakost i uvrstiti podatke o
tokovima kako bi ih riješili.
Ukupni troškovi=fiksni troškovi+varijabilni troškovi/jedinici
proizvoda x broj proizvoda

y = a + bx

Sustav I y1=140+0.08x
Sustav II y2=125+0.09x

94
 Trade off točka
(točka ravnoteže)

y1=y2
140+0.08x=125+0.09x
0.01x=15
x=1500
Sustav II je, dakle racionalniji od sustava I do proizvodnje od
1500 komada, kada poduzeće treba planirati prelazak na drugi
sustav protoka dobara, odnosno ulaganje u opremu i skladišta,
tj. povećanje fiksnih, a smanjenje varijabilnih troškova,
odnosno korištenja usluga trećih osoba.

Shema 23: Točka ravnoteže analiziranih logističkih sustava

Izvor:

Ista osnovna metodologija matematičkog rješavanja i grafičkog

prikazivanja točke ravnoteže može se koristiti neovisno o tome
koliko se sustava analizira. Ukoliko se analiziraju tri ili više
presjecajućih sustava, obično se pojavljuju dvije bitne točke
presjecanja ili točke ravnoteže. Treće i ostala sjecišta pojavljuju

95
se u točkama iznad prethodnih troškovnih pravaca i ne uzimaju
se kao relevantna.
Primjena dinamičkog simulacijskog logističkog modela, koji
uključuje i prihode, omogućuje simulacijsko postizanje
dinamičke optimizacije poslovanja suvremenog poduzeća.
…
U procesu upravljanja logističkim sustavom suvremenog
poduzeća menadžeri trebaju primjenjivati one metode koje
najbolje omogućuju, odnosno stimuliraju participaciju
logističkih djelatnika u upravljanju. To je postalo bitan uvjet
učinkovitog korištenja informacija i sustavnog svrhovitog
usmjeravanja znanja i kreativnosti svih zaposlenih u pravcu
ostvarivanja ciljeva logističkog sustava i suvremenog
poduzeća. Informacije, komunikacije i znanje osnovni su
elementi sustava poduzetničkog upravljanja, na kojima se
zasnivaju i metode upravljanja logističkim sustavom i posredno
suvremenim poduzećem.

6.3. Anticipativno logističko upravljanje

poduzećem

Suvremene uvjete poslovanja poduzeća označava sve veći

utjecaj okruženja na poduzeće i sve veća brzina promjena toga
okruženja. Takva dinamika okruženja iziskuje brže promjene i
adaptacije poduzeća promjenljivim uvjetima. Odgovarajuće
ponašanje poduzeća u odnosu na promjene okoline nalazi se u
razvoju proširene povratne veze upravljanja putem logističkog
informacijsko-komunikacijskog sustava za stvaranje
prijevremenih i pravodobnih informacija. S takvim
informacijama i proširenom povratnom vezom, koja uključuje i
djelovanje okruženja, moguće je upravljati dinamičkom
optimizacijom poduzeća i u navedenim uvjetima nemirnog
okruženja.

96
Logistički sustav koji materijalnim i informacijskim tokovima
odražava i razvija veze poduzeća s okruženjem jest
najprikladniji medij za primjenu anticipativnog upravljanja
poslovanjem cjelokupnog poduzeća. Anticipativno upravljanje
se zasniva na tzv. principu “otvorene povratne veze”, za kojeg
je značajno da se upravljanje poslovanjem poduzeća odvija na
temelju informacija o uzroku promjena u procesu. Inače, u
upravljanju poslovanjem poduzeća uvijek se primjenjuje i
“zatvorena povratna veza” po kojoj upravljački organ prima
informacije o rezultatima svojega djelovanja. Anticipativno se
upravljanje zapravo bazira na anticipaciji budućnosti i njoj
prilagođenom odlučivanju. Takvom načinu upravljanja potrebne
su prijevremene, odnosno prethodne informacije o budućim
događajima prije nego što se oni dogode, kako bi se poduzeće
pravodobno pripremilo i adaptiralo na predviđenu promjenu
situacije svoje okoline. Nabavni i distributivni procesi kojima
prethode i koje slijede odgovarajući informacijsko-
komunikacijski logistički procesi omogućuju uspješnu primjenu
anticipativnog upravljanja suvremenim poduzećem, koje
rezultira njegovim uspješnim poslovanjem u suvremenom
turbulentnom okruženju.
Logistički menadžment razvija anticipativno upravljanje
poslovanjem na principima „Just-in-time” metodologije, tako da
kupci dobivaju specifične tražene proizvode u najkraćim
rokovima, bez grešaka. Anticipativnim upravljanjem
proizvodnjom dodane vrijednosi „prema tržištu” maksimalno se
smanjuju potrebe za zalihama i racionalizira poslovanje
suvremenog poduzeća. Upravljanje temeljem prijevremenih
informacija i „Just-in-time” metode – „vremenski dobro
planirano” stvara podlogu za usklađeno odvijanje procesa
dodavanja vrijednosti u opskrbnom lancu poduzeća u najkraćim
vremenskim ciklusima. Prethodnim informacijama o potrebama
kupaca i upravljanje procesima dodavanja vrijednosti tako da
svaki naredni proces određuje realizaciju (količinski i
vremenski) prethodnog procesa eliminira značajne gubitke

97
vezane za neusklađeno odvijanje procesa u poduzeću, što
rezultira značajnim smanjenjem troškova zaliha i
oportunotetnih troškova vezanog kapitala, te neusklađenosti
djelovanja poduzeća sa zahtjevima kupaca, što povećava
zadovoljstvo kupaca i efektivnost poslovanja poduzeća. JIT
filozofija jednostavno znači – proizvoditi ono što je kupcima
potrebno, koliko je i kada potrebno. Da bi se to postiglo i
omogućilo kontinuirano uspješno poslovanje poduzeća u
suvremenom okruženju dinamičnih promjena, neophodna je
imlementacija logističke koncepcije poslovnog upravljanja.
Sustavski, holistički pristup poslovanju poduzeća i orijentacija
na logističke tokove dodavanja vrijednosti kupcu, sukladno
ciljevima poduzeća, predstavlja osnovu logističkog koncepta
menadžmenta u čijoj podlozi je sustavska implementacija JIT
metodologije upravljanja procesima i procesna mrežna
organizacija upravljanja poduzećem.

6.4. Mrežna organizacija logističkog upravljanja

poduzećem

Klasična industrijska organizacija razdvojila je poduzeće na

mnoge dijelove, pri čemu je neki od njih uvijek bio važniji od
drugih. Najprije je to bila proizvodnja, zatim marketing, pa
financije. Suvremeno poduzeće, koje je prvenstveno
orijentirano na stvaranje znanja, zahtijeva povezivanje svih
dijelova poduzeća u jednu samoorganizirajuću mrežno
povezanu cjelinu putem logističkog sustava. U takvom sustavu
su svi dijelovi poduzeća jednako važni i niti jedan od njih ne
može funkcionirati bez drugih. To proizlazi iz činjenice da je u
suvremenim uvjetima neophodna uspješna razmjena
informacija među svim podsustavima i svim zaposlenima u
poduzeću.
Odlučujuću ulogu u transformaciji poduzeća i u promjeni
strukture upravljanja ima logistički menadžment. Njegova je

98
karakteristika da poduzeće promatra kao otvoreni i
nedeterministički cjeloviti sustav koji procesno dodaje
vrijednost upotrebljenim inputima u cilju stvaranja dodane
vrijednosti za korisnike njegovih outputa, a glavni kreativni
potencijal predstavljaju njegovi stručni radnici. Međusobna
povezanost poduzeća i okruženja zahtijeva mrežni pristup i
takav način razmišljanja. Taj novi pristup polazi od analize
odnosa u mreži, utvrđuje interakcije i tokove u mrežnim
odnosima te ih promatra i analizira kao cjelovite i sa svim
njihovim osobitostima.
Karakteristika logističkih sustava je upravo shvaćanje
povezanosti procesa kretanja s procesima zadržavanja, koji se
mogu predstaviti mrežom. Objekti se kreću mrežom,
zadržavaju se u čvorovima i prevode na put koji otuda vodi.
Čvorovi se mogu različito povezati te se objekt može različito
kretati. Osim dobara mrežom se kreću još i energija,
informacije i ljudi (Segetlija, Z., et al., 1995.)
Logistički sustav povezuje sve ranije razdvojene djelove
poduzeća (Oelfke, W., 1992.), transformirajući ga u ciljno
usmjereni, cjeloviti i relativno otvoreni mrežni sustav koji
ostvaruje svoje ciljeve razmjenom dobara, energije, informacija
i znanja sa svojim utjecajnim okruženjem. Mreža se kao način
organizacije upravljanja temelji na osnovi koju čine ljudski
odnosi, presudni za svaki kreativan rad. Mreža nije stvar nego
proces. Povezivanje mreža preduvjet je formalne organizacije.
Svaki sudionik mreže ima funkciju ili veze ili čvorišta. Čvor u
mreži je primatelj resursa ili informacija. Veze su svi oblici
prijenosa energije, informacija, dobara i znanja, odnosno oblici
povezivanja imatelja informacija s korisnikom informacija.
Logistički sustav je osnova suvremene mrežne organizacije
upravljanja poduzećem, gdje ljudi sa svojim znanjima,
organizirani u timove prema prirodi zadatka uz potpunu
komunikaciju obavljaju svoje poslove upravljajući njima u
pravcu dinamičke optimizacije poslovanja cjelokupnog

99
poduzeća. Postojanje jasne vizije i ujedinjujućih ciljeva,
pretpostavka je uspješnog funkcioniranja mrežne organizacijie
upravljanja suvremenih poduzećem. Logistički koncept
menadžmenta, kao holistički pristup s orijentacijom na tokove
dodavanja vrijednosti kupcu, sukladno ciljevima poduzeća,
zasniva se na JIT filozofiji, a implementira na principima lean
managementa.
Lean management, kao pristup zasnovan na just in time
filozofiji, polazi od premise da potražnja mora diktirati
proizvodnju, predstavlja podlogu logističke mrežne organizacije
poslovnog upravljanja, koja promovira zaposlene u radnike
znanja i tretira ih kao najvrijedniji, intelektualni kapital
poduzeća. Lean filozofija polazi od razmišljanja - koje
vrijednosti za kupca poduzeće može stvoriti, nastavlja se
analiziranjem da li baš svaki proces u poduzeću doprinosi
stvaranju vrijednosti te mogu li zaposleni oblikovati
organizaciju koja će optimalno stvarati vrijednost za kupce i
koja će biti transparentna svim zaposlenima. Lean organizacija
ne smije imati krute procedure; ona dinamizira procese i
organizacijske promjene te potiče inicijativnost, timski rad i
projektni pristup rješavanju problema. Lean management
usmjerava poslovanje poduzeća prema kupcu, a sve procese u
kojima poduzeće nije konkurentno ili eliminira ili izdvaja
(outsourcing) specijaliziranim partnerima s kojima oblikuje
opskrbni lanac do kupca. Lean filozofija usmjerena je na
kontinuirano poboljšanje (kaizen) sustava procesnim
eliminiranjem svih uočenih neusklađenosti radi kontinuiranog
razvoja kompetitivnosti. Svi zaposlenici, povezani u timove,
procesno upravljaju poslovanjem poduzeća, preuzimajući
povremeno uloge menadžera do rješavanja problema
neusklađenosti odvijanja procesa koju su uočili. Nakon rješenja
problema, procesi se dalje odvijaju, dok neki drugi radnik ne
uoči neusklađenost kada on preuzima menadžersku ulogu do
otklanjaja uzroka neusklađenosti, i tako kontinuirano, što
dovodi do stalnog poboljšanja funkcioniranja organizacije i

100
razvoja konkurentnosti poduzeća primjenom logističkog
koncepta participativnog mrežnog menadžmenta orijentiranog
na tokove dodavanja vrijednosti.
Uloga logističkog menadžera kao vodećeg člana tima i jest
ciljno usmjeravanje i motiviranje suradnika. On je ujedno i
koordinator koji nastoji ostvariti usklađeno djelovanje suradnika
kao uvjet izvršavanja dogovorenih odluka i ostvarivanja
maksimalnih zajedničkih rezultata. Rezultati poduzeća kao
cjeline su proizvod sinergijskog efekta dijelova, a u postizanju
tog sinergizma leži prava uloga logističkog menadžmenta u
suvremenoj logističkoj mrežnoj organizaciji upravljanja
poduzećem. …

7. INFORMACIJSKA POTPORA LOGISTIČKOG KONCEPTA

MENADŽMENTA
…
7.1. Determiniranje paradigme logističke optimizacije
poslovanja

Znanstveno-tehnološki razvoj je primarno, a potom i razvoj

cjelokupnog okruženja, utjecao na promjene čimbenika
uspješnosti poslovanja, odnosno na promjene karakteristika
djelovanja i razvoja poduzeća. Odvajanje proizvodnje od
sirovina i zapošljavanja (fizičkog ljudskog rada) omogućeno
znanstveno-tehnološkim razvojem, osnovica kojeg je
informacija, za posljedicu ima promjenu cilja i načina djelovanja
suvremenog poduzeća. Umjesto tradicionalnih čimbenika
proizvodnje - zemlje, rada i kapitala, te kasnije dodane
organizacije, primarno značenje za uspješnost poslovanja
suvremenog poduzeća zauzimaju čimbenici razvoja -
informacije, prostor i vrijeme, pa komunikacije, znanje i
poduzetničko upravljanje postaju stvaratelji vrijednosti kako
proizvoda i usluga tako i samog poduzeća. Karakteristike
suvremenih čimbenika uspješnosti poslovanja i razvoja

101
poduzeća ističu u prvi plan ljudske potencijale i logistiku, kao
dinamičke elemente i veze sustava upravljanja dinamičkom
optimizacijom poslovanja suvremenog poduzeća. Brzina i
efikasnost savladavanja vremena i prostora u poslovnim
procesima tehnološki izjednačene osnove proizvodnje, te
stupanj udovoljavanja sve raznovrsnijim potrebama sve
zahtjevnijih potrošača postaje presudan čimbenik strateške
prednosti i uspješnosti poslovanja poduzeća u suvremenom
turbulentnom okruženju. Logistički informacijski i materijalni
tokovi integriraju i ciljno usmjeravaju sva funkcionalna područja
poduzeća u sustav stvaranja vrijednosti za korisnike, koji
ostvaruje i naizgled suprostavljene ciljeve vlasnika, radnika i
okoline poduzeća.

Holistički orijentirano logističko mišljenje i djelovanje

usmjereno na dinamiku, odnosno na tokove koji integriraju i
ciljno usmjeravaju sve aktivnosti suvremenog poduzeća prema
zadovoljenju korisničkih potreba osnova su dinamičke
optimizacije poslovanja poduzeća u okruženju koje
karakteriziraju stalne i nepredvidive promjene. Logistika kao
funkcija prostorno-vremenske transformacije dobara, energije,
informacija i znanja u transformacijskim procesima poduzeća
orijentirana maksimalnom zadovoljenju korisničkih potreba
postaje infrastruktura odnosno medij upravljanja poslovanjem
u suvremenom dinamičnom okruženju. Holistički pristup i
djelovanje usmjereno na tokove čine, naime, suštinu logističke
filozofije, odnosno osnovu logističke koncepcije upravljanja
suvremenim poduzećem. Oba ova principa djeluju
istovremeno, uzajamno se podstičući, čime podstiču i razvoj
poduzetničke kulture, odnosno poduzetničkog ponašanja svih
funkcionalnih područja poduzeća, što je postalo uvjet njegovog
opstanka i razvoja u suvremenom okruženju.

Rješavanje problema uspješnosti, odnosno dinamičke

optimizacije poslovanja poduzeća u recentnom okruženju zato

102
zahtijeva zamjenu postojećih paradigma 1 novima. Postojeće
racionalno, mehanizirano, linearno, determinističko, uzročno-
posljedično shvaćanje treba mijenjati holističkim, organskim,
sustavnim pristupom ukoliko se želi uspješno upravljati
poslovanjem poduzeća u suvremenim uvjetima čestih i
nepredvidivih promjena. "Meke" logističke varijable i ljudski
potencijali u osnovi su tog pristupa, kojeg karakterizira i svijest
o određenoj nepouzdanosti funkcioniranja ekonomskih i svih
ljudskih sustava, tj. o djelovanju slučaja koji utječe na
postojanje grešaka u determinističkim matematičkim modelima
upravljanja poslovanjem poduzeća.

Holistički pristup usmjeren na kretanje, tj. tokove upravo ističe

nelinearnu prirodu dinamike, te uzajamnost i međuovisnost
svih čimbenika i procesa poduzeća i njegove okoline.
Sinergizam kao osnovica postojanja svake organizacije jasno
pokazuje da se optimizacija poslovanja poduzeća ne može
ostvariti optimizacijom poslovanja njegovih sastavnih
funkcionalnih područja. Poduzeće je, naime, više nego zbroj
njegovih podsustava, pa je potrebno istovremeno optimizirati
podsustave i odnose između njih, odnosno logistički
međusustav, koji podoptimira podsustave s ciljem optimizacije
poslovanja poduzeća kao sustava. Suština je, dakle, u
upravljanju vezama između funkcionalnih područja da bi se
postigla dinamička optimizacija poslovanja poduzeća. Logistika
je taj "krvotok" koji opskrbljuje pojedine dijelove poduzeća
inputima te od njih preuzima outpute u vremenu i mjestu,
sukladno ciljevima poduzeća koji podrazumijevaju optimalnu
opskrbu korisnika proizvodima i uslugama, kao pretpostavku

1
Paradigma (grčki - struktura, sustav) - rabi se kao oznaka glavnog
teorijskog sklopa ili niza pretpostavki koje su temelj svake znanosti.
Paradigma pruža osnovni model stvarnosti unutar pojedine znanstvene
discipline te utječe na način mišljenja znanstvenika i interpretaciju
eksperimentalnih opažanja. Paradigma se može shvatiti kao "nadteorija"
koja se rijetko dovodi u pitanje te obično postaje znanstvenom dogmom.

103
maksimizacije stope profitabilnosti kao sintetičkog pokazatelja
ostvarivanja ciljeva svih nositelja interesa djelovanja poduzeća.

Shema 24: Logistički model lanca vrijednosti poduzeća

Izvor: Autor
Mrežno logističko funkcioniranje suvremenog poduzeća, stoga,
zahtijeva promjenu obuhvata i klasifikacije troškova, te
promjenu pokazatelja njegove uspješnosti poslovanja. Uspješno
poduzeće stvara vrijednost za kupce, društvo, zaposlene i
vlasnike. Kako je uspješnost poslovanja cilj, potreban je
pokazatelj koji mjeri ostvarenje svih tih vrijednosti odnosno
sustava ciljeva poduzeća. Da bi poduzeće ostvarilo ciljeve
pojedinih nositelja interesa neophodno je njegovo stvaranje
dodane vrijednosti proizvodima i/ili uslugama. Upravljanje
poduzećem u cilju stvaranja dodane vrijednosti koja optimira
rezultantu pojedinačnih ciljeva nositelja interesa funkcionirnja
poduzeća, zahtijeva također određene pokazatelje koji
usmjeravaju upravljanje poduzećem u pravcu postizanja
kontinuirane uspješnosti njegovog poslovanja.

Tradicionalno determinističko mjerenje i usmjeravanje

uspješnosti poslovanja poduzeća počiva na preciznim
analitičkim pokazateljima zasnovanim na povijesnim
knjigovodstvenim vrijednostima materijalnih čimbenika
uspješnosti poslovanja. Nematerijalni čimbenici i potencijali
uspjeha koji su presudni za uspješno poslovanje poduzeća u
suvremenim uvjetima uopće se ne vrednuju niti uzimaju o obzir
prilikom analiziranja i planiranja uspješnosti poslovanja
poduzeća.

104
Logistički koncept upravljanja poduzećem polazi od minimalnih
zahtjeva, odnosno ciljeva nositelja interesa funkcioniranja
poduzeća, dakle od budućih veličina koje postavlja okruženje,
da bi se njihovom kombinacijom s čimbenicima poduzeća kao
sustava, simulacijskim modelima, postigla dinamička
optimizacija poslovanja poduzeća, koja optimalno ostvaruje
ciljeve nositelja interesa njegovog funkcioniranja. Umjesto
preciznog mjerenja proteklih, pojedinačnih, nebitnih vrijednosti
i događaja za upravljanje budućim poslovanjem poduzeća,
težište se pomiče budućim, bitnim, mjerljivim vrijednostima,
kojima se simulacijama prilagođavaju tekuće pojedinačne
vrijednosti i događaji.

Deterministički matematički modeli pojedinih funkcionalnih

područja poduzeća samo su pomoćna sredstva simulacijskog
logističkog modela dinamičke optimizacije poslovanja
suvremenog poduzeća kao sustava. Matematička optimalizacija
pojedinog izoliranog funkcionalnog područja suvremenog
poduzeća, iako moguća, može biti samo kontraporoduktivna
budući da ne ostvaruje ničije relevantne ciljeve. Poduzeće je
sustav kojeg treba optimizirati na funkciji cilja nositelja interesa
njegovoga funkcioniranja, a to zbog njegovih karakteristika nije
moguće pomoću matematičkih modela optimizacije, već samo
primjenom stohastičkih modela simulacije, koji mjere efekte
pojedinih odluka prije nego se donesu, kako bi se primjenile
one koje maksimalno doprinose ciljevima poslovanja poduzeća,
odnosno koje maksimiraju vremensku vrijednost budućeg
diskontiranog novčanog toka, odnosno neto sadašnju vrijednost
uloženog kapitala. …

7.2. Logističko upravljačko računovodstvo

… Logističko upravljačko računovodstvo treba pružati

menadžmentu točne i pravovremene, tj. prethodne informacije
za kontinuirano planiranje i analizu mreže aktivnosti, odnosno

105
procesa koji maksimalno reduciraju ukupne troškove i
maksimiraju zadovoljstvo kupaca te posljedično ukupne
prihode poduzeća, tj. koji omogućuju upravljanje dinamičkom
optimizacijom poslovanja poduzeća. Tradicionalno financijsko
računovodstvo usmjereno na precizno mjerenje proteklih
događaja i upravljanje materijalnim čimbenicima proizvodnje,
modelima utvrđivanja rezultata, ne omogućuje uspješno
upravljanje poduzećem u recentnom okruženju stalnih
dinamičnih promjena. Konvencionalno računovodstvo
omogućuje kreiranje modela utvrđivanja rezultata poslovanja i
njegove varijable, odnosno standardizirani pokazatelji sve više
služe samo vanjskim interesno-utjecajnim skupinama
djelovanja poduzeća (bankama, dioničarima, državnim
organima, …) za kontrolu i usporedbu uspješnosti poslovanja s
drugim komparativnim poduzećima. Tome je prilagođena i
struktura, tj. obuhvat i klasifikacija troškova, prihoda, i drugih
varijabli, te standardizirana struktura financijskih izvještaja o
poslovanju.

Logistički koncept menadžmenta, kao i svaki drugi suvremeni

pristup menadžmentu poslovnih sustava, treba
računovodstveni sustav koji će mu pružati prethodne
informacije o potencijalima uspjeha i pokazatelje o procesnoj
povezanosti i realizaciji ciljeva poslovanja. Logistička
koncepcija upravljanja poslovanjem, fokusirana na holistički
pristup s orjentacijom na sustav logističkih tokova dodavanja
vrijednosti poduzeća kao podsustava okoline – opskrbnog lanca
od izvora sirovina do krajnjih korisnika proizvoda, zahtijeva
računovodstveni sustav koji podupire upravljanje zasnovano na
aktivnostima (ABM) koje vode optimizaciji rezultata.

ABM metoda (Activity Based Management), kao podloga

logističkog koncepta menadžmenta konceptualizira strategijom
definirano plansko poslovanje poduzeća, najprije definiranjem
poslova koji čine određene aktivnosti, analiziranjem

106
kombinacija aktivnosti koje najefikasnije realiziraju planirane
procese, te dizajniranjem procesa koji najefektivnije realiziraju
planirane ciljeve, odnosno poslovne rezultate poduzeća, s
ciljem kontinuiranog poboljšavanja sustava. ABM-om se
implementiraju logističke strategije upravljanja lancem
vrijednosti poduzeća i kompresije vremenskih ciklusa s ciljem
efektivnog zadovoljavanja kupaca i maksimiziranja prihoda uz
najniže moguće troškove, efikasnom fleksibilizacijom sustava
procesnog stvaranja dodane vrijednosti poduzeća. Logističko
upravljačko računovodstvo treba obuhvaćati i strukturirati
troškove prema aktivnostima za kontrolu učinkovitosti procesa i
uspješnog upravljanja poslovanjem poduzeća. Oportunitetni
troškovi različitih upravljačkih alternativa, koje ne sadrže
izvještaji financijskog računovodstva, često su presudni za
modeliranje uspjeha suvremenog poduzeća.

Upravljanje zasnovano na aktivnostima (ABM) zahtijeva

obuhvat troškova – od resursa, preko aktivnosti do gotovih
proizvoda i usluga za kupce, s posebnim fokusom na troškove i
prihode koji su posledica alternativnih menadžerskih odluka –
kako neki trošak utječe na drugi i dodavanje vrijednosti za
kupca te posledično profit poduzeća. Obuhvat I klasifikacija
troškova zasnovani na aktivnostima – ABC metoda (Activity
Based Costing) treba poslužiti menadžmentu kao pomagalo za
prikupljanje informacija o troškovima u svim aktivnostima i
fazama procesa dodavanja vrijednosti poduzeća, te za mjerenje
produktivnosti, fleksibilnosti, adaptibilnosti zahtjevima kupaca
i dr, kao upravljačkih varijabli za dinamičko optimiziranje
poslovanja poduzeća.

Logistički koncept menadžmenta kao holistički pristup

upravljanju poslovanjem poduzeća favorizira analizu točke
pokrića, odnosno pristup ukupnom trošku i ukupnom prihodu,
kao podlogu za traženje rješenja racionalizacije pojedinačnih
troškova i povećanja prihoda, tj. dinamičku optimizaciju

107
poslovnih rezultata poduzeća. Pristup racionalizaciji
pojedinačnih troškova, naime, može izazvati veće povećanje
nekih drugih troškova u procesima poslovanja poduzeća.
Minimizacija ukupnih troškova, kontinuiranim eliminiranjem
nepotrebnih aktivnosti i procesa te skraćivanjem vremena
realizacije zahtjeva kupaca dinamički optimizira poslovne
rezultate poduzeća. Tom upravljačkom cilju treba biti
prilagođena i adekvatna informacijska potpora.

Troškove poduzeća logističko računovodstvo primarno

klasificira na troškove resursa i troškove procesa, odnosno na
fiksne I varijabilne troškove. Alternativne upravljačke odluke
zasnivaju se na efektima odluka na segmente troškova koji
rezultiraju najnižim troškovima i najvećim prihodima kao
posljedicama donesenih odluka.

7.3 Logistički kontroling suvremenog

poduzeća

Uspješnost poslovanja suvremenog poduzeća sve je manje

ovisna o efikasnosti proizvodnje velikih količina proizvoda, a
sve više o efikasnosti upravljanja materijalnim, informacijskim i
financijskim tokovima, usklađivanjem ponude sa zahtjevima
potražnje. Informatizacija, automatizacija i robotizacija
poslovnih procesa utječu da najveći dio troškova već sada, a to
će se u budućnosti sve više povećavati, otpada na ono što se
uvjetno može nazvati "radom mozga". Upravljanje
intelektualnim kapitalom, kao sveukupnošću intelektualnih
potencijala - informacija, iskustva i znanja (Barković, J., 1997.),
sadržanog u mozgovima ljudi i strojeva, postaje temeljni
čimbenik dinamičke optimizacije uspješnosti poslovanja
poduzeća u suvremenom okruženju.

Suvremeno turbulentno okruženje prisiljava menedžment da

poslovanje poduzeća usmjerava na temelju nepotpunih

108
informacija i da donosi odluke presudne za vitalnost poduzeća
u sve kraćim vremenskim intervalima. Stoga najviši cilj
upravljanja suvremenim poduzećem nije optimiziranje stanja
(poslovnog dobitka i sl.), već razvijanje trajne vitalnosti,
odnosno dinamičke optimizacije poslovanja suvremenog
poduzeća. Orijentacija na ljude, odnosno intelektualni kapital
kao čimbenik vitalnosti poduzeća u turbulentnom okruženju
jedini je put osiguranja njegova opstanka i razvoja. Poticanje
kreativnog, inovativnog, ciljno usmjerenog djelovanja ljudskih
potencijala, odnosno orijentacija na dinamiku i holističko
razumijevanje poslovanja poduzeća, temeljni su zadaci
suvremenog poduzetničkog menedžmenta.

Usmjerenost na logistiku kao funkciju prostorno-vremenske

transformacije dobara, energije, informacija i znanja unutar
poduzeća i između poduzeća i okruženja, koja integrira i ciljno
usmjerava sve podsustave poduzeća prema zahtjevima kupaca
i ciljevima poduzeća, postaje pretpostavka dinamičke
optimizacije poslovanja suvremenog poduzeća. Integracija i
koordinacija logističkih i ostalih poslovnih procesa u cilju
povećanja sposobnosti reakcije (fleksibilnosti) i aktivnog
prilagođavanja (adaptibilnosti) suvremenog poduzeća, kako bi
trajno ostvrivalo ciljeve u suvremenom turbulentnom okruženju
primarni je zadatak logističkog kontrolinga.

Logistički kontroling je podrška menedžmentu, razvijen kao

odgovor na povećanu potrebu za koordinacijom unutar sustava
upravljanja suvremenim poduzećem. Pojam kontrolinga
interpretira se široko. Izvodi se od riječi control, za koju se
smatra da ima više od 50 različitih tumačenja (Eschenbach, R.,
et.al., 1995.). U poslovnoj ekonomiji danas dominira kibernetski
orijentirana interpretacija pojma, prema kojoj se control
prevodi kao upravljanje, usmjeravanje, reguliranje procesa.

109
Visoka kompleksnost i dinamika okoline, te unutrašnja
kompleksnost poduzeća potaknuli su intenzivan razvoj
logističkog kontrolinga kao stručne podrške i dopune
suvremenog menedžmenta. Suvremeno poimanje logističkog
kontrolinga tumači logistički kontroling kao koncepciju
rješavanja problema unutarnjeg i vanjskog prilagođavanja
poduzeća nadolazećim promjenama. Logistički kontroling
osigurava informacije za tekuću kontrolu odvijanja logističkih
procesa te za srednjoročno i dugoročno odlučivanje u
poduzeću. Logistički model dinamičke optimizacije poslovanja
poduzeća omogućuje operacionalizaciju kontrolinga, koja polazi
od ciljeva poduzeća s kojima se uspoređuju ostvarenja, a
nastavlja se analizom uzroka i korekcijom dinamičkih
upravljačkih veličina kako bi poduzeće kontinuirano
funkcioniralo na funkciji ostvarivanja sustava ciljeva.

Kontroling je centralna koordinirajuća i integrirajuća aktivnost

djelotvornog menadžmenta koja se javlja u svakoj fazi
upravljanja suvremenim poduzećem, prožimajući se sa svim
ostalim temeljnim funkcijama suvremenog menadžmenta.
Logistički kontroling je temeljni podsustav suvremenog
poduzetničkog menadžmenta koji pridonosi efikasnosti i
efektivnosti upravljanja poduzećem u recentnom turbulentnom
okruženju. Suština logističkog kontrolinga je orijentacija na
kaskadni sustav ciljeva, tako da se on poima kao instrument
ciljnog participativnog upravljanja poslovanjem poduzeća.

Shema 25: Kontroling – informacijska potpora logističkog

upravljanja poduzećem

110
Izvor: Autor
Suvremeni uvjeti poslovanja pridonose sve intenzivnijem
razvoju logističkog kontrolinga. U turbulentnim uvjetima, kada
je potrebna ne samo brza i učinkovita reakcija, već kada je sve
češće potrebno djelovati proaktivno, logistički kontroling pruža
menadžmentu kvalitetne prethodne informacije, odnosno
stručnu podršku u procesu djelotvornog upravljanja
dinamičkom optimizacijom poslovanja poduzeća. Pripremom
relevantnog znanja o činjenicama i metodama kontroling
podržava menadžment, te odgovarajućim logističkim
informacijskim procesima pridonosi ciljno orijentiranoj,
koordiniranoj primjeni znanja ljudskih potencijala, odnosno
poduzetničkog menadžmenta.

Menadžment i kontroling imaju iste ciljeve - koristiti sadašnje i

graditi buduće potencijale uspjeha, no putevi ostvarivanja
ciljeva im se razlikuju. Osnovni instrumenti i podsustavi
menadžmenta pri tome su planiranje, organiziranje, upravljanje
ljudskim potencijalima i kontroliranje, a koordinacija i
integracija tih podsustava sadržaj su kontrolinga.

Shema 26: Odnos logističkog kontrolinga i menedžmenta

111
Izvor: Osmanagić-Bedenik, N.: Kontroling kao podrška demokratizaciji
menedžmenta, Poslovna analiza i upravljanje, INTUS-BIT, Zagreb, br. 4-
5/1998., p.
Menadžment postavlja ciljeve poduzeća i odgovoran je za
njihovo ostvarenje, odnosno za uspjeh poduzeća. Kontroling
ima zadatak jasnog definiranja pojedinih dimanzija ciljeva,
njihove realnosti, mjerljivosti i usklađenosti na svim
hijerarhijskim razinama i svim funkcionalnim područjima
djelovanja poduzeća. Kontroling je odgovoran za stvaranje
informacijske podloge za uspješno upravljanje dinamičkom
optimizacijom poslovanja poduzeća. Njegova koordinirajuća i
integrirajuća uloga putem razvijene logističke informacijsko-
komunikacijske mreže potiče efikasnije upravljanje i stvaranje
znanja, odnosno intelektualnog kapitala kao temeljnog činitelja
gradnje potencijala uspjeha suvremenog poduzeća.

Logistički kontroling putem logističkog modela pruža kvalitetnu

podlogu menadžmentu za upravljanje intelektualnim kapitalom
kao temeljnim čimbenikom dinamičke optimizacije poslovanja
poduzeća u recentnom okruženju.
…

7.4. Logističkio modeliranje dinamičke optimizacije

poslovanja
poduzeća

Uspješno upravljanje poduzećem u recentnom okruženju više

nije moguće na temelju iskustva i nešto malo talenta, već to
zapravo postaje praktična primjena znanosti o upravljanju.
Upotreba pomagala, odnosno modela koji simulacijom
unaprijed pokazuju rezultate odluka prije nego se primjene u
stvarnosti postalo je neophodna pretpostavka uspješnog
upravljanja suvremenim poduzećem. Shvaćanje suvremenog
poduzeća kao dinamičkog, kompleksnog, stohastičkog i ciljno

112
usmjerenog sustava koji je istovremeno podsustav sustava
višeg rada mora biti polazna osnova izgradnje bilo kojeg
modela upravljanja poduzećem u suvremenom poslovnom
okruženju.

Holistički pristup i orijentacija na tokove, kao osnove logističke

koncepcije upravljanja poduzećem, trebaju predstavljati
temelje logističkog modela dinamičke optimizacije poslovanja
poduzeća. Ciljno usmjeren, dinamičan i sustavan logistički
model treba polaziti od postavke da u recentnom dinamičnom i
nepredvidivom okruženju nije cilj optimizirati stanje poduzeća,
dobit ili profitnu stopu, već je cilj optimizirati fleksibilnost i
adaptibilnost kao pokazatelje njegove dinamičke optimizacije
poslovanja. Logistički upravljački model treba pružati stvarnu
sliku djelovanja poduzeća, biti pregledan, jednostavan za
upotrebu, usmjeren potencijalima uspjeha te poticajan za
stvarenje znanja kao temeljnog čimbenika dinamičke
optimizacije poslovanja poduzeća u dinamičnom okruženju.

Svrha izgradnje logističkog modela dinamičke optimizacije

poslovanja jest stvaranje pomagala za upravljanje poduzećem
kao dinamičkim sustavom u promjenljivom okruženju. Njegova
je uloga omogućiti predviđanje i analizu poslovanja poduzeća
kao sustava sustavom pokazatelja koji mjere potencijale
uspjeha, ciljeve svih nositelja dominantnih interesa
funkcioniranja poduzeća i njihovo ostvarenje, te čimbenike
efektivnosti i efikasnosti dosezanja planiranih rezultata
poslovanja poduzeća u nepredvidivom dinamičnom okruženju.
Simulacijom se trebaju moći oponašati dinamički logistički
procesi u poduzeću da bi se pomoću modela moglo dolaziti do
spoznaja koje se mogu prenositi u stvarnost. Kontrolom i
upravljanjem elementima logističkog modela menadžment
treba upravljati poduzećem na funkciji cilja njegovoga
funkcioniranja.

113
Logistički model dinamičke optimizacije poslovanja
suvremenog poduzeća treba činiti preglednim ciljeve svih
nositelja dominantnih interesa funkcioniranja poduzeća i
upravljačke varijable kojima se može utjecati na ostvarivanje
tih ciljeva, uvažavajući ograničenja i performanse resursa,
okruženja i menadžmenta poduzeća. Treba polaziti od
suvremenog poimanja poduzetništva, koje je vezano za
usmjeravanje kapitala u konkretne programe od kojih se
očekuju natprosječne stope povrata. Poduzeće je pritom
sredstvo realizacije putem kojeg trgovac pojedinac ili trgovačko
društvo poduzetnički djeluju na tržištu. U uvjetima ubrzanog
tehnološkog razvoja i nepredvidive dinamike okruženja
suvremenog poduzeća, kada znanje postaje njegov temeljni
kapital a vlasnici poduzeća istovremeno i korisnici njegovih
proizvoda i usluga, traže se natprosječne stope povrata za
vlasnike svih oblika kapitala (kupce, radnike, poduzeće, državu,
vlasnike). Stoga je dinamička optimizacija poslovanja
suvremenog poduzeća na funkciji cilja dugoročne
maksimizacije stope povrata na uloženi kapital moguća samo
kao rezultanta optimizacije sustava ciljeva svih nositelja
dominantnih interesa funkcioniranja poduzeća. Okruženje,
menadžment i vlasnici trebaju stimulirati uspješno
funkcioniranje poduzeća da bi mogli očekivati dodanu
vrijednost, odnosno prinos od uloženog u njegovo
funkcioniranje.

Shema 27: Logistički model dinamičke optimizacije poslovanja

suvremenog poduzeća

114
Izvor: Autor

Logistički model dinamičke optimizacije poslovanja poduzeća

čini transparentnim sve navedene interese i veličine kojima
treba usmjeravati poslovanje poduzeća. Poduzeće se promatra
kao sustav, koji je dio nekog šireg sustava, čiji je zadatak da
upravljanjem transformacijskim procesima što efektivnije i
efikasnije stvori maksimalnu dodanu vrijednost za korisnike,
koja rezultira maksimalnim stopama prinosa svim sudionicima
njegovoga funkcioniranja.

Logistika kao funkcija prostorno-vremenske transformacije

dobara, energije, informacija i znanja, između poduzeća i
njegovog okruženja, te kroz transformacijske procese
poduzeća, pri tome je najpogodnije sredstvo za upravljanje
dinamičkom optimizacijom poslovanja poduzeća. Zato logistički
model povezuje, prateći logističke materijalne i informacijske
tokove, interese kupaca kojih je pokazatelj dodana
vrijednost, interese radnika kojih su pokazatelj radni
dohoci, interese poduzeća kojih je pokazatelj poslovni
dobitak, interese države kojih je pokazatelj masa poreza i
interese vlasnika kojih je pokazatelj stopa povrata na
uloženi kapital. Stopa povrata na uloženi kapital je konačan i
temeljni cilj dugoročnog funkcioniranja poduzeća koji
pretpostavlja ostvarenje svih deriviranih ciljeva. Zbog toga
logističko upravljanje dinamičkom optimizacijom poslovanja
polazi od maksimalne stope povrata na uloženi kapital u dužem
periodu, što podrazumijeva istovremenu optimizaciju
deriviranih ciljeva funkcioniranja poduzeća.

Logistički model dinamičke optimizacije poslovanja poduzeća

pruža pokazatelje za predviđanje i analizu, odnosno za

115
upravljanje poslovanjem poduzeća u suvremenom
turbulentnom okruženju. Upravljačke odluke prenose se putem
logističkog sustava pojedinim funkcionalnim područjima koji
podoptimiraju svoje funkcioniranje u cilju dinamičke
optimizacije poslovanja poduzeća kao sustava. Prema
temeljnom cilju funkcioniranja poduzeća - maksimizaciji stope
povrata uloženog kapitala, putem logističkog sustava usklađuje
se funkcioniranje svih podsustava poduzeća. Dekompozicija
logističkog modela na funkciji cilja funkcioniranja poduzeća
ističe analitičke pokazatelje koji pomažu menadžmentu u
upravljanju dinamičkom optimizacijom poslovanja u
promjenljivom okruženju.

Kao elementi odnosno upravljačke veličine logističkog modela

dinamičke optimizacije poslovanja poduzeća koji pružaju i
pokazatelje za upravljanje poduzećem ističu se: zalihe,
financijski tokovi, fleksibilnost i adaptibilnost, te intelektualni
kapital kao sintetički pokazatelj uspješnosti poslovanja
poduzeća. Prve dvije upravljačke veličine jesu materijalni
čimbenici uspjeha koje je moguće direktno mjeriti, dok su
druge dvije upravljačke veličine nematerijalni čimbenici
uspjeha koje, posredno preko materijalnih čimbenika, mjere
potencijale uspjeha suvremenog poduzeća.

U prikazanom logističkom modelu, kao i u stvarnosti, zalihe su

ključni materijalni čimbenik uspješnosti poslovanja, odnosno
efektivno i efikasno upravljanje zalihama je presudno za
dinamičku optimizaciju poslovanja suvremenog poduzeća.

Zalihe kao element logističkog modela

Logističko upravljanje suvremenim poduzećem može se shvatiti

kao upravljanje zalihama – u mirovanju i pokretu. Zalihe su
potencijal uspjeha pod izravnom kontrolom logističkog
menadžmenta poduzeća. One direktno utječu i na prihode i na

116
rashode kao čimbenike uspješnosti poduzeća. Troškovi zaliha
su, naime, značajna komponenta ukupnih rashoda (izdataka)
poduzeća, ali one značajno utječu i na prihode poduzeća kroz
razinu usluge kupcima. Isto tako troškovi kapitala vezanog za
zalihe jesu oportunitetni troškovi, budući da se taj kapital ne
može koristiti u druge svrhe. Spoznaja o važnosti upravljanja
zalihama za usješnost poslovanja rezultirala je brojnim
modelima koji omogućuju njihovu optimizaciju.
Suvremeni logistički koncept upravljanja zalihama u cilju
dinamičke optimizacije poslovanja poduzeća naglašava potrebu
orijentacije na potražnju te upravljanje protokom zaliha,
nasuprot tradicionalnih modela upravljanja stanjem zaliha.
Orijentacija na potražnju s ciljem smanjenja protoka vremena
realizacije narudžbi rezultira smanjenjem troškova kapitala
vezanog za zalihe i povećanjem nivoa usluga pruženih
kupcima, a time i povećanjem prihoda poduzeća.

Ciljno orijentiran logistički model zasnovan na protoku pruža

dovoljno informacija za konzistentno upravljanje tokovima
zaliha orijentiranim prema maksimizaciji prihoda i minimizaciji
troškova zaliha, odnosno dinamičkoj optimizaciji poslovanja
poduzeća. Karakteristika je logističkog modela usredotočenost
na efektivnost i efikasnost ostvarivanja ciljeva poduzeća kao
sustava, a ne na optimizaciju pojedinih podsustava. Razvijeni
modeli optimizacije stanja zaliha samo su pomoćni alati
menadžmentu u upravljanju dinamičkom optimizacijom
poslovanja poduzeća. Putem logističkog sustava orijentiranog
na potražnju menadžment podoptimira pojedine podsustave
poduzeća u cilju postizanja kontinuirane uspješnosti poslovanja
poduzeća kao sustava.
***
Efikasan logistički sustav orijentiran na potražnju rezultira
maksimalnim zadovoljstvom kupaca i minimalnim troškovima
zaliha, odnosno maksimalnim poslovnim dobitkom kao ciljem
poslovanja poduzeća. Zadatak je logističkog menadžmenta da

117
ubrza logističke procese efikasnijom kombinacijom čimbenika
uspjeha kako bi se ciljevi ostvarili sa što manje uloženog
kapitala, odnosno kako bi se maksimizirala stopa povrata
uloženog kapitala kao ciljna funkcija dinamičke optimizacije
poslovanja poduzeća.

Financijski tokovi kao element logističkog modela

Financijski tokovi pružaju najpotpuniju sliku odvijanja logističkih

materijalnih i informacijskih tokova u suvremenom poduzeću.
Zato su financijski pokazatelji, kao integralne upravljačke
veličine, kojima se iskazuju i ciljevi funkcioniranja poduzeća,
najpogodniji za kontrolu i planiranje poslovnih tokova
poduzeća, odnosno za logističko upravljanje dinamičkom
optimizacijom poslovanja poduzeća. Financijski pokazatelji
predstavljaju različite indikatore, kao mjerila potencijala
uspjeha, pomoću kojih se usmjeravaju logistički i ostali poslovni
procesi u pravcu ostvarivanja sustava ciljeva poduzeća u
dinamičnom okruženju. Dinamika logističkih procesa i
poduzeća u recentnom okruženju zahtijeva i dinamičke
upravljačke veličine pomoću kojih se upravlja kontiniuranom
uspješnošću poslovanja suvremenog poduzeća.

Dinamička optimizacija poslovanja suvremenog poduzeća

započinje usklađivanjem novčanih tokova (cash-flow) kako bi
se uspostavila dinamička ravnoteža između poduzeća i
njegovog okruženja. Prvi preduvjet za usklađivanje novčanih
tokova poduzeća jest dodana vrijednost, koja pokazuje da su
kupci spremni platiti za proizvode i usluge poduzeća više nego
što vrijede tekući inputi njihove proizvodnje. Logistički
informacijski tokovi osnova su razvoja proizvoda i usluga te
poslovanja poduzeća kojim se stvara dodana vrijednost kao
pretpostavka likvidnosti, koja predstavlja pokazatelj očuvanja

118
supstance, odnosno opstanka poduzeća i logističku upravljačku
veličinu prve razine.

Suvremeni koncept upravljanja likvidnošću stoga se temelji na

koncepciji novčanog toka koja počiva na logističkim
informacijama o odvijanju logističkih materijalnih tokova u
poduzeću i između poduzeća i okruženja. Logističke informacije
o stanju i pravcima razvoja potreba kupaca te prilagođavanje
poduzeća putem logističkog sustava za optimalno
zadovoljavanje promjenljivih potreba kupaca potencijal je
dugoročne opstojnosti i uspješnosti poslovanja poduzeća koji se
prethodno pokaže putem likvidnosti poslovanja. Likvidnost,
dakle, nije cilj poslovanja poduzeća, već ona kao pokazatelj
usklađenosti poduzeća s okruženjem, odnosno pokazatelj
zadovoljavanja potreba kupaca, predstavlja put do cilja, budući
da je očita čvrsta veza između likvidnosti i poslovnog rezultata
na dugi rok. Poduzeće ne posluje da bi bilo likvidno, već da bi
moglo dugoročno poslovati i ostvarivati ciljeve mora biti
likvidno.

Upravljanje uspjehom nije moguće posredstvom izravnih

činitelja uspjeha, pa to zahtijeva orijentaciju na potencijale
uspjeha. U znanstvenoj i stručnoj literaturi (Cf. Koutsoyiannis,
A., 1996, Salvatore, D., 1994.) razvijeni su različiti pokazatelji
likvidnosti koji u obliku relativnih brojeva omogućuju
analiziranje i planiranje likvidnosti kao potencijala uspjeha,
odnosno upravljanje dinamičkom optimizacijom poslovanja
suvremenog poduzeća. U osnovi logističkog koncepta
upravljanja likvidnošću je da obveze određenog stupnja
ročnosti trebaju biti u ravnoteži s imovinom određenog stupnja
ročnosti. Logistički procesi prostorno-vremenske
transformacije u poduzeću te između poduzeća i njegovog
okruženja utječu izravno na likvidnost poslovanja, kao
pretpostavku opstanka i razvoja poduzeća. Solventnost
poslovanja kao rezultanta realnog novčanog toka pod

119
direktnom je kontrolom financija. Logistički model dinamičke
optimizacije poslovanja poduzeća tretira likvidnost kao
pokazatelj dugoročne usklađenosti novčanih tokova pod
kontrolom logistike, a solventnost kao pokazatelj kratkoročne
usklađenosti novčanih tokova pod kontrolom financija.

Trajnije upravljanje likvidnošću i očuvanje supstance

podrazumijeva prijelaz na upravljačku veličinu druge razine -
ekonomičnost poslovanja. Ekonomičnost kao pokazatelj
relativnog odnosa prihoda i troškova (rashoda) poslovanja
pruža informacije o kratkoročnom uspjehu prilagođavanja
poduzeća okruženju, odnosno o kratkoročnom korištenju
potencijala uspjeha. Adekvatnijom veličinom za odražavanje
stupnja korištenja potencijala uspjeha, odnosno stupnja
usklađenosti poduzeća s okruženjem može se smatrati
pokazatelj rentabilnosti ili profitabilnosti poslovanja
poduzeća. To je ciljna funkcija djelovanja poduzeća koja
odražava odnos poslovnog dobitka i uloženog kapitala za
njegovo ostvarenje, te se tumači kao ukamaćenost u poduzeće
uloženog kapitala, analogno ukamaćivanju fiksno ukamaćenih
oblika ulaganja.

Rentabilnost prometa kao odnos poslovnog dobitka i ukupnog

prihoda, kao posljedice efikasnosti kombinacije čimbenika i
efektivnosti odvijanja logističkih informacijskih i materijalnih
tokova, pokazatelj je uspješnosti tekućeg poslovanja. U
kombinaciji s pokazateljem odnosa ukupnog prihoda i uloženog
kapitala, koji pokazuje koeficijent obrtaja kapitala, pruža
informacije o stopi povrata investiranog kapitala , koja je
pokazatelj ostvarivanja cilja vlasnika, ali i svih deriviranih
ciljeva poslovanja suvremenog poduzeća.

Financijski tokovi, kao naličje logističkih materijalnih i

informacijskih tokova pružaju informacije o rezultatima
simulacija logističkog modela, koji sustavom upravljačkih

120
veličina omogućuje analiziranje i planiranje, odnosno
kontroliranje i upravljanje dinamičkom optimizacijom
poslovanja poduzeća. Logistički model usmjeren na tokove i
holistički pristup nudi sustav pokazatelja kojima se procesno
može djelovati na potencijale uspjeha i upravljati poduzećem u
funkciji ostvarivanja svih relevantnih ciljeva njegova
funkcioniranja.

Suvremeni uvjeti poslovanja - turbulencija i promjena vrednota,

te promjena cilja i načina djelovanja poduzeća, ističu u prvi
plan fleksibilnost i adaptibilnost kao pokazatelje uspješnosti
poslovanja suvremenog poduzeća usmjerene na stvaranje
potencijala uspjeha.

Fleksibilnost i adaptibilnost kao elementi logističkog

modela (Članak)
Fleksibilnost i adaptibilnost su pokazatelji dinamike poduzeća,
odnosno njegove uspješnosti usklađivanja s okruženjem u
različitim vremenskim periodima, odnosno uvjetima
poslovanja. Fleksibilnost kao pokazatelj unutrašnje sposobnosti
reakcije poduzeća na novonastale promjene okruženja
pokazuje efikasnost poduzeća u stvaranju dodane vrijednosti
putem logističkih dinamičkih procesa sukladno izmjenjenim
zahtjevima i potrebama kupaca.
Fleksibilnost je pretpostavka adaptibilnosti kao pokazatelja
efektivnosti prilagodbe poduzeća novonastalim promjenama
okruženja, odnosno efektivnosti generiranja promjena u
okruženju kao pokazatelja njegove inovativnosti.

Fleksibilnost i adaptibilnost se ne mogu mjeriti direktno budući

da to nisu materijalni čimbenici, već se one mjere indirektno
kao promjene materijalnih čimbenika uspješnosti poslovanja
poduzeća u različitim vremenskim periodima.

121
Fleksibilnost kao pokazatelj efikasnosti kombiniranja
čimbenika uspjeha sukladno izmjenjenim uvjetima okruženja
može se putem logističkog modela prikazati formulom:

(1) F

F - fleksibilnost
0, 1 - vremenski periodi
SPIK - stopa povrata investiranog kapitala

Pozitivan rezultat formule znači da se fleksibilnost poduzeća u

promatranom vremenu povećala u odnosu na vrijeme prije
nastale promjene. Koeficijent povećanja fleksibilnosti pokazuje
efikasnost unutarnje prilagodbe poduzeća promjenama
okruženja.

I obrnuto, negativan rezultat formule pokazuje smanjenje

fleksibilnosti, odnosno efikasnosti unutarnje prilagodbe
poduzeća promjenama okruženja.

Sukladno tome, adaptibilnost se kao pokazatelj efektivnosti

prilagodbe poduzeća promjenama okruženja može putem
logističkog modela prikazati formulom:

(3) A=

A = adaptibilnost

Adaptibilnost poduzeća je povećana ako je rezultat formule

veći od 1, odnosno smanjena ako je rezultat formule manji od
1. Koeficijent povećanja, odnosno smanjenja pokazuje
efektivnost vanjske prilagodbe poduzeća promjenama
okruženja.

122
Pokazatelji fleksibilnosti i adaptibilnosti odnose se kao
pokazatelji razvoja i rasta suvremenog poduzeća. Njihova
kombinacija pruža informacije o stupnju prilagođenosti
poduzeća okruženju, što predstavlja vrlo značajan pokazatelj
dinamičke optimizacije, odnosto kontinuiteta uspješnosti
poslovanja suvremenog poduzeća.
Ukoliko je koeficijent fleksibilnosti veći od 1, kao i koeficijent
adaptibilnosti, to pokazuje da se poduzeće razvija i raste.
Ukoliko je koeficijent fleksibilnosti veći od 1, a koeficijent
adaptibilnosti manji od 1, to je pokazatelj unutarnje efikasnosti
prilagodbe smanjenom obujmu poslovanja poduzeća. Ako je,
međutim, koeficijent fleksibilnosti manji od 1, a koeficijent
adaptibilnosti veći od 1, to je pokazatelj neefikasnosti rasta
poduzeća. Ako su, pak, i koeficijent fleksibilnosti i koeficijent
adaptibilnosti manji od 1, to je pokazatelj krize, koji pokazuje
neefikasnost unutarnje prilagodbe poduzeća smanjenom
obujmu poslovanja, odnosno smanjene prilagođenosti
okruženju.
Stavljanjem u odnos navedenih koeficijenata utvrđuje se
intenzitet utjecaja određenog čimbenika na poslovni uspjeh
suvremenog poduzeća.

Logistički model dinamičke optimizacije poslovanja poduzeća

prikazuje upravljačke veličine pomoću kojih je moguće mjeriti
fleksibilnost i adaptibilnost, te njima upravljati u cilju stvaranja
potencijala kontinuirane uspješnosti poslovanja poduzeća. U
suvremenom turbulentnom okruženju fleksibilnost i
adaptibilnost predstavljaju stratešku prednost poduzeća koju
stvaraju logistički menadžeri i stručnjaci svojim znanjem
upravljanja logističkim sustavom tokova stvaranja dodane
vrijednosti.

Logistički model dinamičke optimizacije poslovanja poduzeća

teži pronalaženju jednog sintetičkog pokazatelja ukupne

123
uspješnosti poduzeća, odnosno jedne upravljačke veličine čijim
upravljanjem se može utjecati na dugoročnu fleksibilnost i
adaptibilnost, odnosno uspješnost poslovanja poduzeća. Ta
veličina, odnosno pokazatelj treba biti jednostavan za mjerenje
te omogućavati usporedbe između različitih poduzeća.

Intelektualni kapital kao element logističkog modela

Promjena ciljeva i čimbenika uspješnosti poslovanja te

sukladno tome i načina djelovanja suvremenog poduzeća
zahtijeva i promjenu pokazatelja njegove uspješnosti. Logistički
model dinamičke optimizacije poslovanja poduzeća pokušava
riješiti problem nesklada između novog načina stvaranja
vrijednosti i starog načina upravljanja poslovanjem. Polazeći od
činjenice da su ciljevi poslovanja poduzeća orijentirani prema
budućnosti, logistički model je usmjeren prema planskim
veličinama, dok ostvarenja služe kao kontrolne veličine za
poduzimanje korektivnih akcija u upravljačkom procesu
poduzeća.

Kako su precizna mjerenja kod stohastičkih sustava, kakav je

poduzeće, često neefikasna, a upravljanje je moguće samo s
onim što se može mjeriti, logistički model kao prvu i
najznačajniju mjeru uspjeha poduzeća tretira dodanu
vrijednost. Dodana vrijednost je u logističkom modelu razlika
između vrijednosti svih prihoda - primitaka i svih rashoda -
izdataka upotrebljenih za njeno stvaranje u poduzeću. Rad,
kako tekući, tako niti minuli, nije klasičan rashod-izdatak koji
smanjuje dodanu vrijednost. Upravo obrnuto. Promjene
poduzeća i svekolikog okruženja utjecale su i na promjenu
strukture i karaktera troškova suvremenog poduzeća.
Tehnološkim razvojem gotovo do maksimuma racionalizirani su
proizvodni troškovi, čime su postali sekundarni za upravljanje
uspješnošću poduzeća. Prioritet dobivaju logistički troškovi koji

124
postaju najznačajnija komponenta u strukturi ukupnih troškova
suvremenog poduzeća. Isto tako, odnosno i kao posljedica
toga, znanje postaje glavna supstanca vrijednosti proizvoda i
usluga, odnosno jedini istinski kapital suvremenog poduzeća.

Baziranje pokazatelja na stvaranju dodane vrijednosti te na

čimbenicima njena kreiranja predstavlja osnovu logističkog
modela za upravljanje dinamičkom optimizacijom poslovanja
poduzeća.

Polazna osnova:

Dodana vrijednost = Ukupni prihodi-primici - Ukupni rashodi-

izdaci
DV = UPp - URi

Znanje, koje je čimbenik uspješnosti tekućeg i minulog rada

predstavlja intelektualni kapital suvremenog poduzeća, koji
je temeljni čimbenik stvaranja dodane vrijednosti kao
pokazatelja uspješnosti poduzeća. Za mjerenje intelektualnog
kapitala poduzeća kao zbira znanja sadržanog u tekućem i
minulom radu prikladno je koristiti radne dohotke, kao
pokazatelj angažiranog znanja svih zaposlenih na stvaranju
vrijednosti i amortizaciju, kao pokazatelj korištenja znanja
sadržanog u tehnologiji koja omogućava određeni nivo
korištenja tekućeg znanja zaposlenih.

Intelektualni kapital izražen pomoću financijskih pokazatelja:

IK = RD + A IK - intelektualni kapital
RD - radni dohoci
A - amortizacija

Stavljanjem u odnos dodane vrijednosti i intelektualnog

kapitala dobiva se koeficijent uspješnosti poduzeća, kao

125
jedinstven pokazatelj njegove uspješnosti u stvaranju dodane
vrijednosti, jednostavan za mjerenje i usporediv između
različitih poduzeća.

Ku =

Koeficijent uspješnosti je upravljačka varijabla koja pokazuje

prinos intelektualnog kapitala poduzeća, odnosno uspješnost
korištenja njegovih intelektualnih potencijala u procesima
stvaranja dodane vrijednosti. U kombinaciji s pokazateljima
fleksibilnosti i adaptibilnosti omogućuje upravljanje
dinamičkom optimizacijom poslovanja suvremenog poduzeća i
u uvjetima dinamičnih promjena okruženja.
Simulacijama logističkog modela, koji prolazi kroz određeni broj
iteracija i kroz određeni vremenski period, dobiva se dovoljno
informacija za uspješno upravljanje dinamičkom optimizacijom
poslovanja poduzeća. Simulacija je zapravo serija akcija
modela s reakcijama okoline modela. Ona pokazuje stupanj
usklađenosti poduzeća s njegovom okolinom koji rezultira
kontinuiranom maksimalno mogućom uspješnošću njegova
poslovanja kroz duže vremensko razdoblje.
...
7.4. Informacijske tehnologije za podršku logističkom
upravljanju

.... Informacije o tržištu i narudžbe kupaca pokreću logistički

sustav tokova stvaranja dodane vrijednosti i predstavljaju
polaznu osnovu logističkog koncepta upravljanja poslovanjem
poduzeća. Razvoj informacijskog sustava za podršku
logističkom upravljanju treba polaziti od istraživanja potreba
kupaca i kako ih najefikasnije i najefektivnije realizirati, obzirom
na postojeće mogućnosti poduzeća, s ciljem stalnog
prilagođavanja, tj. poboljšanja svih procesa realizacije usluge
kupcima. Informacijski sustavi za podršku logističkom
odlučivanju trebaju menadžmentu kontinuirano pružati što

126
točnije informacije o eksternom okruženju – potrebama kupaca
i raspoloživosti dobavljača, te informacije o internom odvijanju
procesa kvalitativne i prostorno-vremenske transformacije
inputa u outpute, tj. proizvodnje i logistike poduzeća.
Informacijski logistički tokovi usmjeravaju materijalne logističke
tokove stvaranja dodane vrijednosti poduzeća. Prave
informacije na pravom mjestu u pravo vrijeme temeljni je
zadatak logističkog informacijsko-komunikacijskog sustava, kao
podloge logističkog koncepta upravljanja poslovanjem
poduzeća. Brzina i kvaliteta toka informacija ima direktan
utjecaj na troškove (efikasnost) i učinkovitost (efektivnost)
cjelokupne organizacije poslovanja poduzeća. Informacijski
utemeljene logističke tehnoloije - planiranja logističkog sustava
upravljanja, kao MRP (Material requirements planing) -
planiranje potrebnih materijala, preko OPT (Optimized
production technology) – optimiziranje tehnologije proizvodnje,
koja omogućuje fleksibilnost i kontinuirani tok procesa
sustavima – KANBAN i razvijenijim CONWIP (CONstant Work in
Proces), do DRP (Distribution requirements planing) – planiranja
distribucijskih potreba, i opertivnog logističkog upravljanja,
kao QRL (Quick response logistics) – logistika brzog odgovora,
JIT (Just in time) – u pravo vrijeme, ECR (Efficient consumer
response) – učinkoviti odgovor potrošaču, RLR (Response
logistics recovery) – logističko rješavanje problema i sl.
reduciraju vremenske cikluse zadovoljavanja kupaca i
omogućuju paralelno povećanje prihoda uz smanjenje troškova
poslovanja poduzeća. Logistički informacijski sustavi fokusirani
na usmjeravanje i praćenje odvijanja sustava logističkih
(informacijskih, materijalnih i financijskih) tokova omogućuju
procesno participativno rješavanje uočenih nesukladnosti u
realnom vremenu, tj. dinamičko optimiziranje poslovanja
poduzeća.

Elektronska razmjena podataka (EDI) kao pretpostavka

suvremenog logističkog koncepta upravljanja poslovanjem

127
poduzeća omogućuje integraciju sustava logističkih tokova
stvaranja dodane vrijednosti, kako unutar poduzeća, tako i
između poduzeća u opskrbnom lancu (B2B – business to
business) te između poduzeća i potrošača (B2C – business to
customer).
Za rješavanje složenijih problema logističkog upravljanja
poslovanjem poduzeća, primjenom analitičkog modeliranja,
razvijeni su sustavi potpore logističkom odlučivanju (DSS –
Decision Support System). Optimizacijske tehnike modeliranja,
primjenom linearnog ili matematičkog programiranja,
omogućuju iznalaženje najboljih rješenja trenutnih problema, a
simulacije („što – ako”) promjena upravljačkih varijabli,
sukladno poduzetničkoj praksi neophodnih promjena scenarija
realizacije postavljenih ciljeva, omogućuju rješenja dinamičke
optimizacije kontinuirane uspješnosti poslovanja poduzeća.
...

8. MENADŽMENT OPSKRBNOG LANCA – RAZVOJ

KOOPERATIVNE
KONKURENTNOSTI POSLOVNIH SUSTAVA

Dinamičan razvoj tehnologije i brze promjene preferencija

potrošača na suvremenom globaliziranom tržištu slabi
konkurentske potencijale pojedinačnih poduzeća za
konkurentsku borbu s organiziranim strateškim savezima
razvijenog menadžmenta opskrbnih lanaca. Zahtjevi
optimizacije procesa prisiljavaju samostalna poduzeća da se
fokusiraju isključivo na one aktivnosti u kojima su
najkonkurentnija i svoje lance vrijednosti povezuju u opskrbne
lance s partnerima, od izvora sirovina do krajnjih potrošača,
kako bi zajedničkim proizvodima maksimalizirali efikasnost i
efektivnost procesa i ostvarili konkurentsku prednost na tržištu.
Menadžment opskrbnog lanca postaje suvremeni koncept
upravljanja uspješnošću poduzeća kroz razvoj novog modela

128
kooperativne konkurentnosti. Budućnost koja je počela je da na
tržištima sve manje konkuriraju poduzeća; konkurentsko
natjecanje sve se više odvija između opskrbnih lanaca.
Pojam menadžment opskrbnog lanca uveden je 1980.-tih
godina prošlog stoljeća kako bi se opisao koncept koji se
upotrebljavao za upravljanje vlasničko vertikalno integriranim
sustavima.

8.1. Od logističkog menadžmenta do menadžmenta

opskrbnog
lanca

U razdoblju prijelaza u novo tisućljeće stavljen je dodatni

pritisak na proizvođače u različitim segmentima poslovanja
(rok isporuke, pouzdanost isporuke, kvaliteta robe i sl.) kako bi
postali fleksibilniji i adaptibilniji na brze promjene potrošačevih
preferencija. Taj period naročitog razvoja logističkog
menadžmenta kao poslovnog koncepta obilježila je potraga za
novim metodama koje minimiziraju troškove, skraćuju cikluse
obrtaja zaliha i tehnikama kojima se nastojalo predvidjeti
buduće potrebe u proizvodnji, što se manifestiralo i na razvoj
koncepta menadžmenta opskrbnog lanca. Prve definicije
menadžmenta opskrbnog lanca bile su usmjerene na logističko
sagledavanje i vođenje sustava. Na logistički menadžment
nadovezuje se i koncept vitkog (lean) sustava, pa se vremenom
namjena koncepta menadžmenta opskrbnog lanca proširila,
tako da se danas najčešće koristi za upravljanje različitim
oblicima strateških saveza, gdje se nastoji upravljati sustavom
materijalnih, financijskih i informacijskih tokova stvaranja
dodane vrijednosti vlasnički nezavisnih poduzeća.

Vremenski period od 2000.-tih obilježile su najdinamičnije

promjene poslovnog okruženja u povijesti. Promjene koje su
najviše imale utjecaj na daljnji razvoj koncepta upravljanja
opskrbnim lancem (Ogden, 2006) su:

129
 intenziviranje konkurencije na globalnom tržištu,
 rast broja strateških saveza između poduzeća,
 prilagođavanje poslovnih struktura procesima između
poduzeća,
 rast značaja informatičke tehnologije u upravljanju
poduzećima,
 reducira se broj dobavljača,
 napušta se masovna, a usvaja se proizvodnja proizvoda po
narudžbi,
 proizvođači surađuju s partnerima (dobavljači i kupci)
prilikom kreiranja proizvoda, i sl.

Sukladno promjenama konteksta mijenjale su se nekoliko puta i

definicije menadžmenta opskrbnog lanca. U početku,
menadžment opskrbnog lanca se sagledavao s logističkog
aspekta jer je omogućavao integraciju različitih funkcionalnih
područja unutar organizacije kako bi se poboljšao tok dobara
od dobavljača do krajnjeg korisnika (Houlihan, 1988).
Menadžment opskrbnog lanca se zasnivao na razvijanju
dugoročnih odnosa s dobavljačima i kupcima, te na
kontinuiranom poboljšanju kvalitete proizvoda i snižavanju
troškova.

Protekom vremena njegovo značenje se proširilo na suradnju s

drugim poduzećima, a Tan, et al. (1998.) zaključuju kako
menadžment opskrbnog lanca upravlja mrežom povezanih
poduzeća koja surađuju kako bi se isporučio proizvod ili usluga
krajnjem korisniku povezujući tokove od sirovine do finalne
isporuke. Po Metzer, et al. (2004.) menadžmnt opskrbnog lanca
čine minimalno tri poduzeća izravno uključena u nizvodni ili
uzvodni tok materijala, informacija i financija.

Paliwal (2005.) navodi kako menadžment opskrbnog lanca

ekstrahira doprinos iz nekoliko disciplina uključujući ekonomiju
transakcijskih troškova, marketinga, agencijske teorije i teorije

130
sustava. Isto tako smatra kako je njegova struktura pogodna za
analiziranje horizontalnih i vertikalnih veza kako u
promatranom sustavu tako i između više njih. Na razmišljanja
Paliwala nadovezuje se Vijeće menadžmenta opskrbnog lanca
prema kojem je termin opskrbni lanac u čestoj upotrebi kako bi
se opisala proizvodnja i distribucija proizvoda od dobavljačevog
dobavljača do kupčevog kupca.

Koncept menadžmenta opskrbnog lanca počinje se intenzivnije

primjenjivati kada su se poduzeća, radi razvoja konkurentske
sposobnosti i efikasnijeg upravljanja lancem vrijednosti, počela
sve se češće udruživati u strateške saveze, kako bi optimizirala
stvaranje dodane vrijednosti sudjelujući u proizvodnji
zajedničkog proizvoda. Pojam savez obično se koristi za
oslikavanje suradničkog ponašanja u privremenom kontekstu.
Savezi se često definiraju kao partnerski odnos između
poduzeća koja rade zajedno da postignu zajednički cilj, kojeg
pojedinačno poduzeće samo za sebe ne bi moglo ostvariti.
Poslovna logika odlučivanja o uspostavi suradnje odnosno
stvaranja partnerstva između poduzeća jest postizanje
logističke sinergije, tako da dodana vrijednost za poduzeća
mora biti veća od one koju ta poduzeća mogu ostvariti
samostalnim djelovanjem. Kao rezultat partnerstva trebala bi,
iz višeg stupnja specijalizacije i boljeg iskorištavanja specifičnih
kompetencija, proizaći ekstradobit. Slijedom te logike,
poduzeća bi trebala težiti sudjelovanju u stvaranju cjelovitog
zajedničkog proizvoda kroz partnerstva, međusobno povezujući
svoje proizvodne kompetencije i logističke sustave. Sustavno
strategijsko umrežavanje poduzeća s konkurentima, kupcima ili
dobavljačima radi stvaranja veće dodane vrijednosti proizvoda i
usluga te osiguranja bolje konkurentske pozicije na tržištu
rezultira strateškim savezništvima.

131
8.2. Od poduzeća do poslovnog sustava

Strateški savez predstavlja opskrbni lanac koji procesno

uključuje sve sudionike od faze pripreme sirovine do faze
opskrbe potrošnje. Opskrbni lanac obuhvaća sve aktivnosti,
unutar i izvan poduzeća, koje kreiraju proizvode i usluge s
dodanom vrijednosti za sudionike saveza i krajnje potrošače.
Menadžment opskrbnog lanca koordinira i integrira sve
aktivnosti svih partnera u lancu u proces stvaranja vrijednosti
za kupca, koji rezultira optimizacijom realizacije ciljeva
sudionika opskrbnog lanca, odnosno saveza kao sustava.
Zeng i Chen (2003.) definiraju savez kao širok pojam koji se
odnosi na partnerske aranžmane u kojima sudionici izričito
pristaju raditi zajedno u uvjerenju da će tako vjerojatnije uspjeti
nego radeći sami. Tipurić i Markulin (2002.) ističu da su
strateški savezi koalicije poduzeća stvorene u svrhu postizanja
važnih poslovnih ciljeva. Strateškim savezom između poduzeća
može se stvoriti vrijednost kroz vertikalne ili horizontalne
aranžmane. Prema Shivi (1997.), horizontalni savezi postoje
između konkurentskih tvrtki koje zajedno rade na razvoju nove
tehnologije ili prodiranju na nova tržišta, dok se vertikalni savez
odnosi na integraciju lanca vrijednosti poduzeća, kako nizvodno
tako i uzvodno. Lanac vrijednosti koji nastaje međusobnom
suradnjom poduzeća naziva se opskrbnim lancem. Općenito,
opskrbni lanac može se opisati kao mreža koja povezuje
različite subjekte, od kupca do dobavljača, kroz proizvodnju i
usluge, na način koji omogućuje učinkovito upravljanje
tokovima materijala, novca i informacija u cilju ispunjavanja
zahtjeva poslovanja (Zigiaris, 2000.).

U novije vrijeme koncept upravljanja opskrbnim lancem

zaokuplja sve veću pažnju znanstvenika, konzultanata i
poslovnih menadžera. Razlog tome je činjenica da se
konkurencija od 1990-ih godina pojačala, a tržišta su postala

132
globalna, pa su se povećali i izazovi povezani s isporučivanjem
proizvoda i usluga na pravo mjesto u pravo vrijeme uz najniže
troškove. Poduzeća su počele shvaćati da nije dovoljno
poboljšati učinkovitost unutar organizacije, već njihov
cjelokupni opskrbni lanac mora biti konkurentniji (Jones, 1998.).
Upravljanje opskrbnim lancem kao poslovnim sustavom
procesno povezanih sudionika postaje ključno za izgradnju
održive konkurentske prednosti poduzeća na sve
turbulentnijem i konkurentnijem tržištu, obilježenom izrazitom
dominacijom moći kupaca.

Koncept upravljanja opskrbnim lancem razmatra se u literaturi

s različitih gledišta, kao što su upravljanje opskrbom,
skladištenjem i prijevozom, upravljanje operativnim procesima
i marketingom, te upravljanje komunikacijskim odnosima. Iz
različitih perspektiva evoluirala je definicija prema kojoj je
opskrbni lanac mreža kapaciteta i kanala distribucije u kojoj se
izvršavaju funkcije nabave materijala, preobrazbe tih materijala
u polugotove i gotove proizvode, te distribucije tih gotovih
proizvoda kupcima. Općenito, opskrbni lanac može se definirati
kao skup stranaka i posrednika (kao što su dobavljači,
proizvođači, prijevoznici, trgovci na malo itd.) koji su izravno ili
neizravno uključeni u ispunjavanje zahtjeva kupaca (Chopra i
Meindl, 2007.).

Cilj svakog opskrbnog lanca je maksimalizirati sveukupnu

dodanu vrijednost. Vrijednost koju stvara opskrbni lanac je
razlika između onoga što konačni proizvod vrijedi za kupca i
troškova koji u opskrbnom lancu nastaju u ispunjavanju
zahtjeva kupca. Utvrđivanje doprinosa stvaranju vrijednosti i
sudjelovanja u troškovima svakog sudionika saveza polazne su
pretpostavke uspješnog dizajniranja i funkcioniranja opskrbnog
lanca, koji stvara dodanu vrijednost za kupce i dodanu
ekonomsku vrijednost za sve članove saveza.

133
Unutar opskrbnog lanca posluju subjekti različite ekonomske
moći. Ipak, svi su oni povezani integriranom prirodom
poslovanja opskrbnog lanca. Dakle, slabost jednog sudionika
može utjecati na cjelokupnu izvedbu opskrbnog lanca. Dobro
integrirani opskrbni lanac zahtijeva koordinaciju između svih
subjekata i posrednika, što bi trebalo uključivati koordiniranje
tokova materijala i informacija između dobavljača, proizvođača
i kupaca (Narasimhan i Carter, 1998.). Menadžmentom
opskrbnog lanca ciljno se integriraju i koordiniraju resursi i
aktivnosti svih sudionika kao poslovnog sustava kako bi se
stekla prednost pred konkurencijom i optimizirali poslovni
rezultati.

Razmjena informacija je ključna odrednica uspjeha partnerstva

u opskrbnom lancu, jer da bi pronašli zajednička rješenja
njihovih zajedničkih problema akteri opskrbnog lanca moraju
se složiti da će razmjenjivati informacije o tim problemima
(Carr i Pearson, 1999.). Efikasnom kooperacijom u opskrbnom
lancu postiže se rast konkurentnosti opskrbnog lanca, te
posljedično uspješnost svih sudionika i opskrbnog lanca kao
poslovnog sustava.
Kada surađuju, poduzeća usvajaju nove tehnologije, osvajaju
nova tržišta, poboljšavaju svoje poslovanje i povećavaju
profitabilnost. Strategije kooperacije omogućuju stoga
poduzećima da drže svoje troškove na niskoj razini, a
istovremeno poboljšavaju razinu usluge kako bi se zadovoljila
rastuća očekivanja kupaca. Općenito, vrijednosti koje suradnja
donosi u lanac opskrbe su trostruke: smanjenje troškova,
zajedničko upravljanje rizicima i povećanje moći pregovaranja
(Omri, 2010.).
Prva velika prednost suradnje je smanjenje troškova kroz
zajedničke resurse i ekonomiju obujma. Ovisno o obliku
suradnje, razine zaliha i troškovi prijevoza često se značajno
smanjuju u opskrbnom lancu u odnosu na veličine koje su činile
njihov zbroj kod pojedinačnih poduzeća prije stupanja u savez.

134
To je očekivana posljedica kooperativnog koordiniranja
logističkih tokova partnera u opskrbnom lancu. Sa zajedničkim
narudžbama ostvaruju se efekti ekonomije obujma kao i
značajne uštede kroz zajednička ulaganja u određenu imovinu.
Druga prednost suradnje je bolje upravljanje rizicima.
Naime, u opskrbnom lancu se jedan akter više ne mora boriti
sam s unutarnjim i vanjskim poremećajima s kojima se
suočava. U savezu upravljanje rizicima postaje zajedničko i
učinkovitije.
I na kraju, dolazi se do posljednje prednosti suradnje, a to je
moć. Kada je nekoliko aktera spremno surađivati, oni stvaraju
subjekt koji udružuje njihove snage. Stoga ti akteri imaju koristi
od povećane moći pregovaranja s okružjem. Primjer je slučaj
kada se nekoliko aktera odlučuje udružiti kako bi nametnuli
niže cijene svojim dobavljačima.

Međutim, usprkos potencijalnim prednostima, mnoge

suradničke strukture opskrbnog lanca ne uspijevaju ostvariti
koristi. Pokazuje se da uspješnost saveza lanaca opskrbe nije
povezana samo s dobrom namjerom suradnje. Postoji niz
čimbenika koji mogu omesti razvoj i uspjeh partnerstva u
mrežama opskrbnog lanca. Uspješnost saveza pretpostavlja
povjerenje između partnera, kompromis, uzajamnu ovisnost
partnera, organizacijsku kompatibilnost (tj. ciljeve, svrhu,
zajedničku poslovnu filozofiju i korporativnu kulturu),
zajedničku viziju i ključne procese (Mentzer, et al., 2001.).
Problemi koji se pojavljuju često imaju izvor u povremenom
suparništvu ili neusklađenosti u nastojanju poduzeća da
surađuju, uključujući nevoljkost prema razmjeni informacija,
vještina i procesa, te oportunističko ponašanje (Park i Ungson,
2001.). Podržavajuće i oponirajuće sile konstanta su suradnje u
strateškim partnerstvima, pa ih menadžment opskrbnog lanca
mora fokusirati kao nezaobilazne entitete uspješnog
upravljanja poslovnim sustavom.

135
Osim gore navedenih čimbenika koji bi mogli uzrokovati
neuspjeh partnerstva, čak i prije nego se formira, postoji još
jedna vrsta prepreke koja se čini posebno relevantnom za
uspjeh saveza lanaca opskrbe. Ta prepreka ne znači
nepridonošenje stvaranju vrijednosti, već se očituje u pokušaju
traženja nepravednog udjela u vrijednosti koja se stvara
(Gilbert i Cvsa, 2003.). Svako stjecanje nepravednog udjela u
stvorenoj vrijednosti može dovesti do toga da neki sudionik
napusti partnerstvo. U društvenim mrežama kao što su mreže
opskrbnih lanaca koristi se teorija igara koja se bavi tim
problemima. Naime, jedan od glavnih doprinosa teorije igara
jest razvoj modela koji omogućuju da se svi suradnici mogu
dogovoriti o tome kako raspodijeliti nastale troškove ili podijeliti
ostvarene koristi na način da se svaka stranka osjeća tako da
joj se isplati sudjelovati u koaliciji (Anily i Haviv, 2007.). Inače,
smanjena kooperativnost u opskrbnom lancu smanjuje
konkurentnost opskrbnog lanca, te posljedično uspješnost
poslovanja sudionika i opskrbnog lanca kao poslovnog sustava.
Upravljanje sustavom tokova članova opskrbnog lanca koristi
se kako bi se povećala profitabilnost cjelokupnog opskrbnog
lanca (Pathik, B.B. i Habib, M.M., 2012.).

8.3. Konkurentsaka prednost opskrbnih lanaca -

poslovnih
sustava

Dizajniranje opskrbnog lanca kao poslovnog sustava

ravnopravnih sudionika s kompatibilnim cijevima omogućuje
menadžmentu opskrbnog lanca učinkovito upravljanje
logističkim sustavom informacijskih, materijalnih i financijskih
tokova duž lanca vrijednosti kako bi se kupci opskrbljivali
pravim proizvodima i uslugama po pravim cijenama na pravim
mjestima i u pravim vremenima, čime se istovremeno
maksimizira zadovoljavanje potreba i očekivanja kupaca te

136
ostvaruje konkurentska prednost, odnosno uspješnije
poslovanje sudionika i opskrbnog lanca kao sustava.
Mnogi znanstvenici su s različitih stajališta definirali pojam
konkurentske prednosti. Tako Li i suradnici (2006.) ističu da je
konkurentska prednost sposobnost organizacije da stvori i održi
obranjivu poziciju nad svojim konkurentima, a Barney (2002.)
sugerira da poduzeće ostvaruje konkurentsku prednost kada
svojim aktivnostima na polju tehnologije ili na tržištu stvori
ekonomsku vrijednost u konkurenciji s poduzećima koja
obavljaju slične aktivnosti.

Ranije je bilo uvriježeno mišljenje da konkurentska prednost

povlači za sobom određeni izbor u pogledu tržišta na kojem bi
se poduzeće natjecalo, ovisno o tržišnom udjelu u jasno
definiranom segmentu, kroz odnos cijene i proizvoda (Day,
1994.). U novom globalnom dobu, uspješne tvrtke su one koje
su sposobne precizno predvidjeti trendove na tržištu i brzo
odgovoriti na promjenjive potrebe kupaca (Stalk i suradnici,
1992.). Stvaranje strateških saveza i implementacija
menadžmenta opskrbnog lanca kao modela razvoja
kooperativne konkurentnosti je suvremeni odgovor izazovima
koje donosi recentno tržište, obilježeno velikom
diferencijacijom proizvoda i sve kraćim vremenom u kojem je
neophodno isporučivati proizvode kupcima. Suvremena
poduzeća su prisiljena pronalaziti fleksibilne načine kako bi
uspješno zadovoljila potrebe i očekivanja kupaca, razvijajući
logističke koncepte participativnog upravljanja koji paralelno
dinamički optimiziraju i njihovu poslovnu uspješnost.

Poduzeća se danas usredotočuju na optimizaciju svojih

osnovnih aktivnosti kako bi povećale brzinu odgovora na
potražnju kupaca. Na suvremenim tržištima diferencirane
potražnje kupaca i personaliziranosti proizvoda organizacije
lanaca opskrbe moraju znati odgovoriti na poslovno okruženje
koje se stalno mijenja. To obvezuje menadžere opskrbnih

137
lanaca da teže boljem razumijevanju konstrukcija fleksibilnosti i
adaptibilnosti poslovanja te logističkog koncepta menadžmenta
poslovnih sustava (Zekić, 2013.)
Većina dosadašnjih studija fokusirala se na fleksibilnost ili
agilnost proizvodnje na organizacijskoj razini. Uvelike je,
međutim, prihvaćeno mišljenje da konkurencija više nije
između pojedinih poduzeća nego između saveza lanaca
opskrbe. Lummus i Vokurka (1999.) tvrde da su uspješne
organizacije one koje uspijevaju brzo proći preko svih čvorova
opskrbnog lanca od dobavljača njihovog dobavljača do kupca
njihovog kupca. Integriranje dobavljača, proizvođača i kupaca u
ciljno organizirani sustav, tj. logističko upravljanje opskrbnim
lancem od izvora sirovina do krajnjih potrošača kako bi se
postigla fleksibilnost i adaptibilnost zahtjevima kupaca postaje
pretpostavkom održivosti suvremenog poslovanja.

Temeljni čimbenik učinkovitosti menadžmenta opskrbnog lanca

je fokusiranje na vrijeme, fleksibilnost i brzinu odgovora, kako
bi opskrbni lanac mogao ostvariti uspjeh na recentnom sve
dinamičnijem globalnom tržištu (Stalk i Hout, 1990.).
Fleksibilnost opskrbnog lanca odnosi se na sposobnost da se
prilagodi unutarnjim i vanjskim utjecajima, a brzina odgovora
(adaptibilnost) je sposobnost opskrbnog lanca da brzo reagira
na promjene i zahtjeve tržišta. Cilj koji implicira uspjeh je brza
unutarnja i vanjska prilagodba promjenama. Vremenske
nesukladnosti, konkurentski odnosi i nesustavno dijeljenje
informacija između samostalnih poduzeća u procesima
dodavanja vrijednosti proizvodima, od izvora sirovina do
krajnjih potrošača, onemogućuju pojedinačna poduzeća u
ravnopravnoj borbi sa strateškim savezima razvijenog
menadžmenta opskrbnih lanaca.

Predmet proučavanja mnogih studija je brzina odgovora

opskrbnog lanca, a većina studija naglašava presudnu važnost
integracije opskrbnog lanca. Menadžment opskrbnog lanca

138
koordiniranim upravljanjem integriranim aktivnostima lanca
vrijednosti povećava razinu brzine odgovora lanca opskrbe na
recentnom dinamičnom tržištu. Integracija lanca opskrbe je
stupanj međusobne povezanosti svih aktivnosti unutar
organizacije, te dobavljača i kupaca (Stock i suradnici, 2000.),
pa pretpostavlja učinkovitu komunikaciju između svih članova
opskrbnog lanca. Menadžeri opskrbnog lanca strukturiraju
dogovoreni oblik integracije i provode upravljačke aktivnosti da
bi se postigla konkurentna brzina odgovora i potrebna
fleksibilnost lanca kao poslovnog sustava. Brzina odgovora
lanca opskrbe postala je izvor konkurentske prednosti
organizacije. Organizacije s većom brzinom odgovora
opskrbnog lanca bit će prilagodljivije fluktuaciji potražnje i moći
će se boriti protiv nesigurnog okružja uz niže troškove zbog
kraćeg vremenskog ciklusa provedbe narudžbi (Randall i
suradnici, 2003.). Thatte (2007.) je utvrdio da su brzina
odgovora opskrbnog lanca i konkurentska prednost organizacije
u pozitivnom odnosu, sugerirajući da povećana brzina
odgovora opskrbnog lanca smanjuje troškove i vodi ka
ostvarenju konkurentske prednosti i s drugih aspekata. U
operativnom smislu, organizacije koje mogu brzo odgovoriti na
zahtjeve kupca moći će se natjecati na temelju troškova,
kvalitete, vremena do dolaska na tržište i pouzdanosti
isporuke. S različitih gledišta, postoji suglasnost o vremenu,
fleksibilnosti i brzini odgovora kao čimbenicima suvremene
konkurentnosti poduzeća, koja se najdjelotvornije postiže
konceptualizacijom kooperacije partnera duž lanca vrijednosti i
primjenom koncepta menadžmenta opskrbnog lanca.

Menadžment opskrbnog lanca kao model upravljanja

integriranim lancima vrijednosti partnera u organiziranim
strateškim savezima postaje nezaobilazan koncept razvoja
konkurentnosti poslovnih sustava u suvremenom turbulentnom
poslovnom okruženju. Njime se stvara kooperativna
konkurentska prednost nedostižna tradicionalnim modelima

139
poslovnog upravljanja - samostalnim nastupom pojedinačnih
poduzeća na tržištu. Menadžment opskrbnog lanca stvara
dodanu ekonomsku vrijednost kao rezultat organizacijske
sinergije logistički procesno povezanih specijaliziranih
suradnika u zadovoljavanju diferenciranih potreba i stalno
rastućih očekivanja kupaca. Inovativna fleksibilnost i brzina
odgovora, tj. vremenska konkurentska prednost, kao rezultat
efikasne kooperacije u opskrbnom lancu dinamički optimizira
poslovnu uspješnost sudionika saveza i konkurentnost
opskrbnog lanca kao poslovnog sustava na dinamičnom
globaliziranom tržištu.
...

Literatura:

Bowersox, D.J.-E.W. Smykay-B.j. La Londe: Physical Distribution

Management (Logistic Problems of the Firm), New York, 1961.

140
Zelenika, R., Jakomin, L. i Lipičnik, M.: Prometne i logističke
znanosti u kaleidoskopu kompatibilnosti i komplementarnosti,
Hrvatska gospodarska revija, Inženjerski biro Zagreb, 3/1998.,
p. 70.

Pfohl, H-Ch.: Logistiksysteme, Betriebswirtschaftliche

Grundlagen, 5 Auflage, Springer, Berlin 1996., p. 12.

Šamanović, J.: Mikrologistika kao funkcija gospodarenja i

instrument prilago|avanja poduzeća promjenama na tržištu,
Računovodstvo i financije br. 2/1994., Hrvatska zajednica
računovo|a i financijskih djelatnika, Zagreb, p. 102.

Rupper, P.: Unternehmens logistik, III Auflage, Verlag

Industrialle Organisation, Zurich, und RheinlandTu, Rheinland
1991, p. 8.

Drucker, P.: Inovacije i poduzetništvo, Globus, Zagreb, 1992.,

p.20.

Pfohl, H.-Ch.: Logistik management, Funktionen und

Instrumente, Springer-Verlag Berlin, 1994., p. 16.

Oblak, H.: Mednarodna poslovna logistika, Ekonomsko-poslovna

fakulteta, Maribor, 1997., p. 323.

Rijavec, M.: Uspješan menedžer, MEP Consult, Zagreb, 1994.,

p. 96.

Tipurić, D.: Lanac vrijednosti poduzeća, Poslovna analiza i

upravljanje br. 5/1996., ITUS-BIT, Zagreb, 1996., p. 41.

Wurzner, S.K., et.al. : EDV-Controlling in Kommunikationsnetze

integrieren, Management Zeischrift, Industrielle Organisation,
Zurich, 4/1991., p. 39.

Sikavica, P. et.al.: Poslovno odlučivanje - teorija i praksa

donošenja odluka, Informator, Zagreb, 1994., p. 125.

141
Drucker, P.: Managing for results, Harper & Row, New York,
1986., p. 14.

Fey, P.: Logistik-Management und Integrierte

Unternehmensplanung, Munchen, 1989., p. 32.

Bahtijarević-Šiber, F.: Upravljanje organizacijskim promjenama,

Ekonomski analitičar br. 2/93, TEB, Zagreb, 1993., p. 23.

Stacey, R.D.: Strateški menedžment i organizacijska dinamika,

Mate, Zagreb, 1997., p. 224.

Benett, R.: Management, Informator, Zagreb, 1994., p. 201.

Coyle, J.J. et.al.: The management of business logistics, West

publishing company, New York, 1993.

Segetlija, Z. i Lamza-Maronić, M.: Distribucijski sustav

trgovinskoga poduzeća-Distribucija-Logistika-Informatika,
Ekonomski fakultet Osijek, 1995., p. 79.

Oelfke, W.: Guterverkehr- Spedition-Logistik, Verlag Gehlen,

Hamburg, 1992., p. 26.

Osmanagić-Bedenik,N.: Potencijali poduzeća, op. Alinea,

Zagreb, 1993., p. 41.

Barković, J.: Menedžment inteligencije, Poslovna analiza i

upravljanje, INTUS-BIT, Zagreb, Br. 2/1997., p. 23.

Eschenbach, R., et.al.: Controlling, Schaeffer/Poeschel,

Stuttgart, 1995., p. 49.

Koutsoyiannis, A.: Moderna mikroekonomika, Mate, Zagreb,

1996.

Salvatore, D.: Ekonomija za menedžere u svjetskoj privredi,

Mate, Zagreb, 1994.

142
Bloomberg, D.J., LeMay, S.B., Hanna, J.B.: Logistika, Mate,
Zagreb, 2006.

Lambert, D.M., Stock, J.R., Ellram, L.M.: Fundamentals of

Logistics Management, McGrew-Hill Companies Inc., New York,
1998.

Waters, D.: Logistics – An Introduction to Supply Chain

Management, Palgrave Macmillan, New York, 2003.

Zekić, Z.: Logistički menadžment, Glosa, Rijeka, 2000.

Carr AS & Person JN., (1999), Strategically managed buyers–

seller relationships and performance outcomes. Journal of
Operations Management, 17(5):497–519.

Chopra, & P, Meindl, (2001), Supply Chain Management, Upper

Saddle River, NJ, Prentice-Hall, Inc.(33-37).

Day, G. S., (1994), The Capabilities of Market-Driven

Organizations, Journal of Marketing, 58(4), 37-52.

Gilbert, S. & Cvsa, V., (2003), Strategic commitment to price to

stimulate downstream inno-vation in a supply chain, European
Journal of Operational Research, 150:617 639.

Jones C., (1998), Moving beyond ERP: making the missing link.
Logistics Focus, 6(7): 2 - 7.

Li, S., et al., (2006), The impact of supply chain management

practices on competitive advantage and organizational
performance, Omega, 34(2), 107-124.
http://dx.doi.org/10.1016/j.omega.2004.08.002.

Mentzer, J. T., et al., (2001), Defining Supply Chain

Management, Journal of Business Logistics, 22(2), 1-25.

Narasimhan, R. & Carter, J., (1998), Linking business unit and

material sourcing strategies.

143
Omri, E. A., (2010), Cooperation in supply chains : alliance
formation and profit allocation among independent firms,
Thesis, ECOLE CENTRALE DES ARTS ET MANUFACTURES « ECOLE
CENTRALE PARIS ».

Park, S. & Ungson, G., (2001), Inter- rm rivalry and managerial

complexity: a conceptual framework of alliance failure,
Organization Science, 12:37 53.

Porter ME., (1985), Competitive advantage: creating and

sustaining superior performance, New York: The Free Press.

Randall, T. R., et al ,(2003), Efficient versus Responsive Supply

Chain Choice: An Empirical Examination of Influential Factors,
Journal of Product Innovation Management, 20(6), 430-443.

Shiva, R.S., (1997), Strategic alliances : building network

relationships for mutual gain. New Dehli: Response Books.

Sotiris Zigiaris MSc, (2000), Supply Chain Management, Report

produced for the EC funded project.

Stalk, G. & Hout, T., (1990), Competing Against Time, The Free
Press, New York, NY.

Stalk, G., Evans, P., Shulman, L. E., (1992), Competing on

Capabilities: The New Rules of Corporate Strategy, Harvard
Business Review, 70(2), 54-65.

Stock, G.N., et al., (2000), Enterprise logistics and supply chain

structure: the role of fit. Journal of Operations
Management;18(5), 531–47.

Tan, K.C., et al., (1998), Supplychain management: supplier

performance and firm performance, International Journal of
Purchasing and Materials Management, 34 (3), 2–9.

144
Thatte, A.A., (2007), Competitive advantage of a Firm Through
Supply Chain Responsiveness and Supply Chain Management
Practices, Published PhD Dissertation, University of Toledo.

Tipurić, D. & Markulin, G., (2002), Strateški savezi – suradnjom

poduzeća do konkurentske prednosti, Sinergija, Zagreb.

Zekić, Z., (2013), Logistics Concept Of Management – A

Systematic Approach To Dynamic Optimization Of A Firm's
Business Performance, Prabandhan: Indian Journal of
management, 3 (15 – 26).

Zeng, M. & Chen, X., (2003), Achieving cooperation in

multiparty alliances: a social dilemma approach to partnership
management. Academy of Management Review, 28:587 605.

Popis shema, slika I tablica:

Shema 1: Logistička precepcija djelovanja poduzeća
Shema 2: Logistika – podloga poslovnog upravljanja
Shema 3: Strateška i operativna dimenzija logističkog
menedžmenta i dimenzije ekonomičnosti poslovanja poduzeća
Shema 4: Mjesto logistike u dijagramu poslovnih funkcija
Shema 5: Logistički koncept poslovnog upravljanja
Shema 6: Logistički lanci dodavanja vrijednosti – opskrbni lanci
Shema 7: Logistička kocka
Shema 8: Logistički potencijali dinamičke optimizacije
poslovanja
Shema 9: Logistički model potencijala uspjeha poduzeća
Shema 10: Logistički lanac stvaranja dodane vrijednosti
poduzeća

145
Shema 11: Model uspjeha suvremenog poduzeća
Shema 12: Odnos logističkih troškova i razine logističke usluge
Shema 13: Povezanost poslovnih procesa suvremenog
poduzeća

Shema 14: Logistička transformacija strukturiranja poduzeća

Shema 15: Logistički koncept organizacije poslovanja poduzeća

Shema 16: Logističke interorganizacijske veze poduzeća
Shema 17: Logistički sustav jednostavnih ulaznih i složenih
izlaznih tokova
Shema 18: Logistički sustav složenih ulaznih i jednostavnih
izlaznih tokova
Shema 19: Balansirani logistički sustav
Shema 20: Čvorišta i veze u logističkom sustavu
Shema 21: jednostavni logistički kanal
Shema 22: Kompleksan logistički kanal

Shema 23: Točka ravnoteže analiziranih logističkih sustava

Shema 24: Logistički model lanca vrijednosti poduzeća

Shema 25: Kontroling – informacijska potpora logističkog

upravljanja poduzećem

Shema 26: Odnos logističkog kontrolinga i menedžmenta

Shema 27: Logistički model dinamičke optimizacije poslovanja

suvremenog poduzeća

Slika 1: Logističko usmjeravanje ciljne dinamike poduzeća

Slika 2: Informacijski tokovi – temelj logističkog upravljanja

146
Tablica 1: Tradicionalno i logistički upravljano poduzeće
Tablica 2: Troškovni centri logističkog sustava
Tablica 3: Primjer logističkih sustava iz Tablice 2.

147