ALEN HOST

POLITIKA I PRAKSA U
MEUNARODNOJ
RAZMJENI

SKRIPTA

1
 SADRAJ
1. POLOAJ ZEMALJA U MEUNARODNOJ RAZMJENI.. 3
2. VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA... 11
2.1. Ciljevi vanjskotrgovinske politike.. 11
2.2. Sredstva i instrumenti politike meunarodne razmjene.. 14
2.2.1. Carine...... 14
2.2.1.1. Uinci carina u uvjetima parcijalne ravnotee.. 16
2.2.1.2. Uinci carina u uvjetima ope ravnotee.... 19
2.2.2. Kontingenti........ 23
2.2.3. Carinski kontingenti...... 24
2.3. Vanjskotrgovinski aspekt carinske zatite... 26
2.4. Carinska osnovica i carinska valuacija.. 29
2.5. Carinska tarifa i carinska nomenklatura.. 30
2.6. Prelevman.... 32
3. MEUNARODNI EKONOMSKI UGOVORI.. 33
3.1. Koordinacija meunarodne trgovinske politike.. 37
3.2. Interesno grupiranje zemalja.. 42
4. PREGLED I ANALIZA NECARINSKIH BARIJERA U MEUNARODNOJ RAZMJENI.. 45
4.1. Razvrstavanje necarinskih barijera.. 48
4.1.1. Sanitarne i fitosanitarne mjere.. 48
4.1.2. Tehnike prepreke trgovini.... 60
4.1.3. Mjere za kontrolu cijena.... 77
4.1.4. Kvantitativne mjere u vanjskotrgovinskoj politici.. 96
4.1.5. Paracarinske mjere...... 113
4.1.6. Financijske mjere..... 124
4.1.7. Anti-konkurentske mjere.... 129
4.1.8. Mjere usmjerene prema izvozu..
129132
4.1.9. Investicijske mjere povezane s trgovinom..135
4.1.10. Ogranienja u distribuciji..138
4.1.11. Ogranienja post-prodajnih usluga139
4.1.12. Subvencije..140
4.1.13. Ogranienja u javnoj nabavci144
4.1.14. Intelektualno vlasnitvo..148
4.1.15. Pravila o podrijetlu proizvoda149

2
1. Poloaj zemalja u meunarodnoj razmjeni

Tablica 1.: Udio u svjetskom GDP-u, stanovnitvu, izvoz, uvozu 2009. godine

Drava / Podruje BDP stanovnitvo izvoz uvoz

Euro - zona 21,40 4,80
Europska unija 28,16 7,26 16,7 17,0
OECD 70,85 17,30
G8 55,08 12,83 36,9 40,1
Kanada 2,30 0.5 2,5 2,6
Francuska 4,56 0.95 3,9 4,4
Njemaka 5,73 1.19 9,0 7,4
Italija 3,63 0.88 3,2 3,3
Japan 8,72 1.85 4,6 4,4
Ruska Federacija 2,12 2.06 2,4 1,5
Ujedinjeno Kraljevstvo 3,74 0.9 2,8 3,8
SAD 24,28 4.5 8,5 12,7
BRIC 15,65 41,52 14,5 12,5
Brazil 2,71 2.76 1,2 1,1
Ruska Federacija 8,57 2.06 2,4 1,5
Indija 2,25 17.3 1,3 2,0
Kina 2,12 19.4 9,6 7,9
Hrvatska 0,11 0,064

Izvor: Comptes nationaux de l`OCDE

3
Izvor: FMI, Statistiques financiers internationales

Izvor: Secretariat de l`OMC

(1) Ukljuujui Karibe

(2)Hong Kong, Kina, Republika Korea, Singapur i Tapei
Izvor: Secretariat de l`OMC

4
Meunarodna trgovinska politika tijekom stoljea razvijala se sukladno promjenama trinih
uvjeta u vanjskoj razmjeni. Kako se industrijska proizvodnja vremenski i zemljopisno nije
jedinstveno pojavljivala, tako se ni proces uklapanja privrede u suvremenu svjetsku razmjenu
nije ravnomjerno odvijao. Tako pored privreda koje su postigle najvie stupnjeve razvoja
susreu se privrede koje tek zapoinju svoju privredu prilagoavati trinoj privredi pri emu
mu je potrebna i adekvatna trgovinska politika. Miljenja i prosudbe o mjestu meunarodne
razmjene u suvremenoj privredi esto su razliita, premda je uglavnom neprijeporna ideja o
potrebi rasta "slobodne i potene trgovine" na svjetskom tritu. Vjerojatno ne postoji ni jedno
drugo gospodarsko podruje kojemu se u svijetu posveuje tolika panja kao ulozi vanjske
trgovine u razvoju zemlje i svijeta. Vanjska trgovina je jedina "grana" putem koje se moe
neposredno usporeivati konkretne uspjehe i promaaje nacionalnih ekonomskih politika, pa
i cijelih ekonomskih sustava i drutvenih struktura zemlje. Dinamian razvoj vanjske trgovine
ima znaenje i u svjetskim razmjerima, jer ona zbirno izraava ukupne kumulativne rezultate
nacionalne ekonomske intervencije i svekolike dravne intervencije.

Vanjska trgovina putem trgovinske bilance kao glavnog pokazatelja stanja platne bilance
veine zemalja ogledalo je jedne zemlje prema inozemstvu i predstavlja sublimat ukljuenosti
jednog nacionalnog gospodarstva u svjetsko gospodarstvo.

Nacionalna vanjskotrgovinska politika mora se konano orijentirati na osnovi postignua u

razmjeni s ostatkom svijeta. Oscilacija evolucije u trokutu izmeu ekonomske teorije,
gospodarske politike i trine stvarnosti iz koje teorija izvire, odreen je tijekovima roba,
usluga i kapitala i najobjektivnije je mjerilo djelotvornosti gospodarstva. Objektivnost
meunarodne razmjene kao pokazatelja uspjenosti privrede izrazitije je nego u ostalim
podrujima trinih aktivnosti u kojima ne postoje tako neprijeporni i jedinstveni kriteriji
procjene postignua za meunarodne usporedbe.

Vanjskotrgovinska politika je skup mjera koje primjenjuje drava (integracije) da bi regulirale

svoje gospodarske odnose s inozemstvom. Ona ide za tim da ojaa svoj proizvodni
kapacitet, da odri ravnoteu svoje platne bilance, osigura punu zaposlenost, ostvari
unutarnju i vanjsku ravnoteu i da odri ravnoteu platne bilance. Ona je grana i dio
ekonomske politike uvjetovana je razvojem i potrebama nacionalne privrede.

Vanjskotrgovinska politika u irem smislu obuhvaa vanjskotrgovinsku i deviznu politiku.

Vanjskotrgovinska politika u uem smislu odnosi se samo na robnu razmjenu s inozemstvom
i obuhvaa mjere kojima drava regulira kretanje izvoza i uvoza robe i usluga. Devizna

5
politika odnosi se na meunarodna plaanja i kretanje deviza i obuhvaa mjere kojima
drava regulira devizni promet.

Vanjskotrgovinska politika sastavni je dio ekonomske politike i mora biti s njom u skladu.
Vano je da unutarnja ekonomska politika i vanjska ekonomska politika budu usklaene i
koordinirane. Ma kako bila koncipirana vanjskotrgovinska politika, ona e biti osujeena ako
ekonomska politika ne bude s njom konzistentna.

Vanjskotrgovinska politika ima svoju idejnu osnovu i praktinu primjenu u razliitim

vanjskotrgovinskim sustavima. Iz toga proizlaze ciljevi i uinci te sredstva, odnosno
instrumenti vanjskotrgovinske politike. Implementacijom ciljeva posebno se iskristalizirala
putem stvaranja ekonomskih integracija poradi stvaranja uvjeta za realizaciju ekonomije
obujma te odravanje pregovarake moi na svjetskom tritu.

Vanjskotrgovinski sistem ili reim vanjske trgovine jedne zemlje je sistem mjera kojima
drava regulira uvjete, organizaciju ili povlastice u robnom prometu s inozemstvom. Svaki
reim vanjske trgovine sadri autonomne i ugovorne elemente. Autonomne elemente ine
propisi o vanjskoj trgovini i meunarodnim plaanjima koje drava poduzima u interesu
nacionalne privrede neovisno o volji i sporazumu drugih zemalja. Ugovorne elemente ine
preuzete odredbe bilateralnih, odnosno multilateralnih trgovinskih ugovora i sporazumima i
konvencijama u skladu s kojima drava regulira svoju vanjsku trgovinu i ne moe ili ih
razvrgnuti samostalno. U 21. stoljeu je malo autonomnih mjera, dok prevladavaju bilateralne
(WTO engl. World Trade Organization Svjetska trgovinska organizacija).

Svaki vanjskotrgovinski sistem kao konzistentni reim regulacije vanjske trgovine zasniva se
na odreenoj teorijskoj koncepciji o ulozi drave u vanjskoj trgovini. Glavni oblici reima
vanjske trgovine jesu:
1. merkantilizam
2. sustav slobodne trgovine
3. protekcionizam
4. intervencionizam
5. neoliberalizam
6. globalizacija

Niti jedan od ovih sustava nije ist. U svakom od njih ima ostataka prethodnog i novog koji
prevladava. Radi se o evolutivnom prelasku kvantitete u novu kvalitetu.

6
Merkantilizam. Kao sustav vanjske trgovine primjenjivao se u doba pripremanja trinom
nainu proizvodnje. (tzv. kapitalistiki nain proizvodnje) u razdoblju od XVI. do XVIII.
stoljea. Cilj je bio osiguranje suficita trgovinske bilance. Instrumenti: zatita i unapreenje
domae manufakturne proizvodnje, nametanje vanjskih poreza, zabrane izvoza plemenitih
metala, zabrane uvoza luksuzne robe i robe koja se moe proizvoditi u zemlji, ogranienje i
pomaganje uvoza hrane i sirovina potrebnih za domau proizvodnju visokim uvoznim
carinama, sklapanje trgovinskih ugovora radi dobivanja povlastica, stvaranje slobodnih
carinskih zona i javnih skladita, aktivna demografska politika. Da li je suvislo zapitati se ima
li elemenata u merkantilizmu za provoenje te politike i u XXI. stoljeu?

Sustav slobodne trgovine. Takav sustav vanjske trgovine u kojem se vanjskotrgovinski

odnosi ili jo ekonomski odnosi jedne zemlje razvijaju potpuno slobodno, bez utjecaja
drave. Meunarodni promet robe i kapitala drava ne treba ograniavati carinama ili drugim
necarinskim mjerama. Takav sustav primjenjivao se u toku XIX. i XX. stoljea, a njegova
implementacija dola je ponovno do izraaja od 80-ih godina prolog stoljea i traje do
recentne krize (2006. godine). Mnogobrojni su argumenti slobodne trgovine: slobodno
kretanje roba i kapitala, ljudi i transportnih sredstava izmeu zemlje omoguuje da pojedinac
povea svoj individualni dohodak, a time i nacionalni dohodak i zato treba ostaviti
pojedincima punu slobodu inicijative i poslovanja. Recentniji argumenti u prilog slobodne
trgovine su da zatita domae industrije dovodi do poveanja cijena na tetu potroaa, da
meunarodna konkurencija djeluje odgojno na industrijska poduzea koja se moraju stalno
modernizirati da bi bila sposobna za konkurenciju.

Protekcionizam. Takav reim u kojem drava potpomae bri razvitak domae industrije i
jaa nacionalno gospodarstvo zatiujui ga carinama, zabranama i drugim mjerama
oteavajui priliv industrijske robe, kao i poljoprivrednih proizvoda iz drugih zemalja na
domae trite. Visina zatitnih carina odreuje se obino tako da se prodajna cijena jeftinije
industrijske robe razvijenih drava podigne na razinu cijena domae industrije, ija je
produktivnost nia od inozemne. Stupanj zatite treba biti takav da domaoj industriji
omogui borbu s razvijenim stranim industrijama na unutarnjem tritu, a razni oblici
subvencija i premija trebaju omoguiti borbu s industrijom razvijenih drava i na stranim
tritima. Protekcionizam se u prvim desetljeima XX. stoljea pojaava u obliku tzv. ekstra ili
super-protekcionizma. Protekcionizam nakon velike svjetske krize i poslije drugog svjetskog
rata prerasta u intervencionizam. S druge strane razvijene zemlje nakon drugog svjetskog
rata nastoje smanjiti meusobna ogranienja trgovine, a pogotovo se to odnosi na integracije
tipa zone slobodne trgovine i carinske unije.

7
Intervencionizam. Za razliku od merkantilizma i liberalizma, koji su nastali kao rezultat
odreenih filozofskih i socijalnih gledanja zasnovanih na odreenim teorijskim sustavima, i za
razliku od protekcionizma, koji je teio opravdati svoju praksu kao izuzetak od postojee
liberalistike koncepcije, intervencionizam se pojavio naprosto kao praksa bez teorijskog i
praktinog opravdanja. Njega je evolucija razvoja proizvodnih snaga u svijetu u odreenom
trenutku jednostavno uvela, nametnula i ostavila da se dalje razvija. Ta pojava nije u trenutku
nastanka dobila ni svoj naziv. Intervencionizam se naprosto pojavio kao val najrazliitijih
oblika intervencije radi postizanja sasvim konkretnih nacionalnih gospodarskih ciljeva.
Svjetska gospodarska kriza, im je izbila u jesen 1929. godine, nagovijestila je da se od
dotadanjih kriza na koje je svijet bio navikao u 19. stoljeu razlikuje svojom univerzalnou.
Meutim, krizi koja je izbila 1929. godine nijedna dotadanja kriza ni po razmjerima ni po
svojem zahvaanju u sve vrste ljudske djelatnosti nije bila ravna. Dugo je trebalo dok se
dolo do svijesti da gospodarska intervencija, koja je poslije svjetske gospodarske krize
postala opa u svijetu, nije samo pootrena varijanta nekadanjeg protekcionizma,
privremeno izazvana krizom, ve da je ona odraz nunog i spontanog prilagoivanja posve
izmijenjenih uvjeta privreivanja u svijetu. Intervencionizam nije nuna i prolazna potreba,
nego stalna pojava nastala u obrani gospodarstava od nepoeljnih vanjskih utjecaja u
novonastalim prilikama u svjetskoj razmjeni. Danas nije izuzetak, ve je postalo pravilo da
izmeu unutranjeg gospodarskog razvoja i uvjeta vanjske razmjene ni u najveim i vodeim
gospodarstvima nema neposredne sinkronizacije kod koje bi se moglo oekivati i automatsko
izravnavanje vanjskih i unutranjih pritisaka. Dok je intervencionizam neposredno nakon
svjetske gospodarske krize bio najprije samo sredstvo obrane individualnih gospodarstava
od udaraca izvana, do danas je intervencionizam evoluirao u instrumentalni sustav aktivnog
uspostavljanja kontakta izmeu nacionalne gospodarske dinamike i prosjenog tempa
razvoja svjetske trgovine. Razvojem intervencionizma u vanjskoj razmjeni nisu se pojavili
bitno novi instrumenti i nov nain izazivanja ekonomskih djelovanja, koji bi svojim novim
karakterom mijenjali karakteristike meunarodne gospodarske razmjene drava. Radi se o
instrumentima i principima njihovih ekonomskih djelovanja koji su sutinski sasvim jednaki
ve davno poznatim djelovanjima. Novi su samo kvantiteta, intenzitet i sustavi primjene ve
odavno postojeih principa i tipova instrumenata na unutranjem planu. Na vanjskom planu
novo je neposredno prilagoivanje intervencije intenzitetu i sustavima unutranje
intervencije. Prema ranijim vanjskotrgovinskim shvaanjima intervencija je trebala uvijek biti
slabija u vanjskim nego u unutranjim odnosima; moderna evolucija u gospodarskim
odnosima dovela je do toga da ta razlika nestane. Zbog toga se intervencija u vanjskim
gospodarskim odnosima morala intenzivirati. Gledano samo sa stajalita evolucije
vanjskotrgovinskih metoda intervencije, novo je u vanjskotrgovinskom intervencionizmu to da
se, zbog tih promjena, stare intervencionistike metode primjenjuju s veim intenzitetom

8
nego to se to u liberalizmu ili protekcionizmu smatralo normalnim. Da li je taj intenzitet
danas vei nego u merkantilizmu, ovisno je o dravama o relativnom intenzitetu dananje
primjene intervencije u pojedinim sluajevima.

Neoliberalizam. Javlja se 1970-ih godina. Polazei od homo economicus-a pretpostavlja

individualnost, racionalnost te vlastiti interes. U ekonomskom smislu to je program
reduciranja trgovinskih barijera i restrikcija unutranjeg trita kao put prema otvorenijem
tritu kapitalistikog sustava. Niti neoliberalizam ne negira u potpunosti ulogu drave u
gospodarstvu, ali tei to je mogue veem reduciranju regulacija drave (posebice u sferi
poreza). Zasniva se na tzv. trinom fundamentalizmu, promovira trite kao superioran
mehanizam distribucije deficitarnih javnih resursa. Neoliberalizam zastupa ideju borbe protiv
drave i birokracije, a ekoloka osvijetenost je na niskoj razini.

Globalizacija. Dinamian proces koji je omoguen brzim razvojem na poljima transporta i

komunikacija esto voen eljom velikih korporacija za osvajanjem novih trita.
Globalizacija je kontroverzan proces. U ekonomskom smislu, globalizacija oznaava u prvom
redu stvaranje i utvrivanje pravila jedinstvenog svjetskog trita sa slobodnom
konkurencijom. Protivnici sa druge strane tvrde da velike multinacionalne korporacije koriste
ve zaraeni kapital da onemogue stvaranje konkurenata s kojima bi morali dijeliti trite.
Globalizaciju karakterizira rastue intenziviranje meuodnosa irom svijeta. Posljedice
globalizacije za nacionalne drave je u tome to su premale za velike probleme svjetskog
gospodarskog razvoja. Dolazi do erozije nacionalne drave i prijenosa nadlenosti
nadnacionalnim organizacijama. Globalizacija stvara jaz izmeu bogatih i siromanih tako
to se velike i mone privatne multinacionalne kompanije spajaju i ire, dok se mala
poduzea gube i nestaju u globalizaciji poslovanja.

Unato tome to se vrlo esto pretpostavlja da je globalizacija pojam koji se javlja tek krajem
20. stoljea, temeljna obiljeja globalizacije u vidu slobodnog kretanja roba, usluga, kapitala i
osoba bila su prisutna i daleko ranije. Pri tome se Rimsko carstvo moe smatrati prvom
globalizacijom, budui da je cijeli poznati svijet funkcionirao po jedinstvenim pravilima.
Oigledno nije jednostavno odrediti poetak globalizacije, ali slijedei dogaaji pomau u
njezinom razumijevanju:

Oplovljavanje svijeta od 1519. do 1521. godine

Velika ekspanzija svjetske trgovine i investicija u XIX. st.

Ope prihvaanje gregorijanskog kalendara izmeu 1875. i 1925. godine, kao i
meunarodni telegrafski i pomorski standardi

9
 Meutim, globalizacija se nije kontinuirano razvijala. Tako je razdoblje izmeu dva svjetska
rata bilo obiljeeno protekcionizmom i velikom gospodarskom krizom (1929-1930. godine).
Takav je reim vanjske trgovine imao znatan utjecaj na pokretanje II. svjetskog rata. Ovaj
svojevrstan prekid globalizacije svoj razvojni tijek nastavlja krajem II. svjetskog rata
osnivanjem institucija koje se i danas smatraju nositeljima globalizacije Meunarodnim
monetarnim fondom (engl. International Monetary Fund IMF), Svjetskom bankom (engl.
World Bank WB), kao i potpisivanjem Opeg sporazuma o carinama i trgovini (engl.
General Agreement on Tariffs and Trade GATT) koji 1995. godine prerasta u WTO.
Razdoblje nakon II. svjetskog rata obiljeava:

Velika ekspanzija kapitalizma, razvoj multinacionalnih kompanija

Prodaja robe na cijelom svijetu

Emancipacija kolonija i novi svjetski poredak

Razvoj meunarodnih komunikacija osnauje razvoj meunarodnog poslovanja

Pad Berlinskog zida i kolaps SSSR-a (kraj hladnog rata)

Internet

Ne postoji jedinstvena definicija globalizacije, tako da razliiti autori ili institucije smatraju:

OECD (engl. Organization for Economic Co-operation and Development Organizacija
za ekonomsku suradnju i razvoj): trend koji u sebi ukljuuje razvoj meunarodne
trgovine i direktnih inozemnih investicija, zatim rastuu internacionalizaciju monetarnog,
financijskog i kreditnog trita te rast i razvoj inozemnih financijskih trita

MacEwan: pomak prema razvoju i ekspanzivnijoj i slobodnoj meunarodnoj distribuciji
resursa bez ogranienja u trgovinskom ili ekonomskom smislu

Krugman: otvaranje nacionalnih trita meunarodnoj trgovini

Globalizacija danas predstavlja fenomen koji izaziva brojne kontroverze. Pobornici

globalizacije istiu njezine pozitivne aspekte. Za globalizaciju smatraju da je to:

primarno ekonomski fenomen, koji ukljuuje rastuu interakciju (ili integraciju)
nacionalnih gospodarskih sustava preko rasta meunarodne trgovine, investicija i
kapitalskih tijekova

rapidni porast prekogranine gospodarske, kulturne i tehnoloke razmjene

standardizacija

Meutim, neosporno je da globalizacija izaziva i brojne negativne uinke, a posebno se to

odnosi na njezin uinak u slabije razvijenim dravama. Antiglobalisti smatraju da globalizacija
predstavlja:

10

sustav dominacije supranacionalne korporativne trgovine i bankarskih institucija koje ne
uzimaju u obzir demokratske procese ili nacionalne vlade.

rapidni porast prekogranine gospodarske, socijalne, tehnoloke razmjene pod
kapitalistikim uvjetima

Globalizaciju ne treba promatrati iskljuivo putem njezinih negativnih obiljeja. Posebno za

malu zemlju, globalizacija je model putem kojeg je mogue poveati blagostanje. Na
mikroekonomskoj razini globalizacija donosi:

Vee i konkurentnije trite inputa (sirovina, komponenti, znanja, tehnologije i opreme):
pristup irem asortimanu jeftinijih i boljih inputa

Vee i konkurentnije trite outputa (roba i usluga): mogunost privlaenja veeg broja
klijenata, vei volumeni, vie prostora za plasman novih proizvoda vei promet i
profitabilnost

Vei broj partnera: vea mogunost pronalaska odgovarajueg poslovnog partnera,
investitora

Vea izloenost najboljoj meunarodnoj praksi: vea prilika za uenje od klijenata i
konkurenata, dobivanje znanja i iskustva

Meunarodna pravila, regulativa i standardi: laki pristup na trite, manja potreba za
lokalnim varijantama proizvoda.

2. Vanjskotrgovinska politika

2.1. CILJEVI VANJSKOTRGOVINSKE POLITIKE

Vanjskotrgovinska politika treba proizlaziti iz ciljeva ukupne gospodarske politike jedne

drave u odreenom razdoblju. Ciljevi vanjskotrgovinske politike pojedinih drava su razliiti.
To je potpuno razumljivo jer oni proizlaze iz specifinih prilika i konkurentske pozicije svake
drave. Ciljevi se openito uvjetovani raznim faktorima koji odreuju opa gospodarska
kretanja i potrebe jedne drave za uvozom i izvozom robe i kapitala, prirodnim faktorima,
strukturom nacionalnog gospodarstva, ope ekonomske politike.

Glavni ciljevi ekonomske politike veine drava su:

1. puna zaposlenost, odnosno nezaposlenost na razini priblinoj prirodnoj stopi
nezaposlenosti

11
 2. poveanje nacionalnog dohotka i nacionalnog blagostanja i ubrzanje gospodarskog
rasta i razvoja
3. optimalnije alociranje resursa
4. ostvarivanje ravnotee u nacionalnoj privredi i ravnotee platne bilance

Nacionalni dohodak otvorenog gospodarstva zbroj je domaih i inozemnih izdataka za robu i

usluge proizvedene domaim faktorima proizvodnje. Dakle, jednakost nacionalnog dohotka
za otvoreno gospodarstvo je:

Y = C + I +G + (X M)

gdje je Y bruto nacionalni proizvod, C potronja, I su ulaganja, a G je dravna potronja.

S obzirom da je trgovina zemlje s inozemstvom rijetko kada uravnoteena, razlika izmeu

izvoza roba i usluga te uvoza roba i usluga poznata je kao saldo tekueg rauna (ili tekui
raun. Ukoliko se tekui raun platne bilance oznai kao CA, moe se izraziti kao:

CA = X M

Kada izvoz drave premauje njezin uvoz, drava ostvaruje deficit tekueg rauna. Drava
ima suficit tekueg rauna kada je njezin izvoz vei od uvoza.

Tekui raun je definiran kao razlika izmeu uvoza i izvoza. Slijedea jednadba govori da je
tekui raun takoer jednak razlici izmeu nacionalnog dohotka i domae potronje
rezidenata C + I + G:

Y (C + I + G) = CA

Samo posuivanjem u inozemstvu zemlja moe imati deficit tekueg rauna i koristiti vie
proizvoda nego to trenutano proizvodi. Ako iskoritava manje od svoje koliine proizvodnje
ima suficit tekueg rauna i posuuje novac inozemstvu.

Jednakost koja prikazuje BNP ima mnogo implikacija. Kako bi se to moglo prikazati,
potrebno je definirati pojam nacionalne tednje, odnosno dio proizvodnje Y koji se ne odnosi
niti na osobnu potronju C, niti na dravnu potronju G. U zatvorenom gospodarstvu
nacionalna je tednja uvijek jednaka ulaganjima. Ako S oznaava nacionalnu tednju, tada
je:

12
 S=YCG

Kako je BNP jednakost zatvorenog gospodarstva, Y = C + I + G, takoer se moe napisati

kao I = Y C G, tada je:

S=I

te je nacionalna tednja jednaka ulaganjima u nacionalno gospodarstvo. U zatvorenom

gospodarstvu tednja i investicije uvijek moraju biti jednake, ali u otvorenom gospodarstvu ne
moraju biti iste. Ako je nacionalna tednja S jednaka Y C G i ako je CA = X M jednakost
koja prikazuje MNP moe se prikazati i kao

S = I + CA

Jednadba prikazuje bitnu razliku izmeu otvorenog i zatvorenog gospodarstva: otvoreno

gospodarstvo moe tedjeti ili poveanjem koliine kapitala ili stjecanjem inozemnog
bogatstva, ali zatvoreno gospodarstvo moe tedjeti samo poveanjem koliine kapitala.

Budui da tednja jedne zemlje moe biti posuena drugoj za poveanje njezine koliine
kapitala, suficit tekueg rauna zemlje esto se naziva njezinim neto inozemnim ulaganjima.
Dakako, kada jedna zemlja posuuje drugoj za financiranje ulaganja, dio dohotka koji se
dobiva ulaganjem u buduim godinama morat e se iskoristiti za vraanje sredstava
kreditoru. Domaa i inozemna ulaganja dva su razliita naina na koji zemlja moe iskoristiti
tekuu tednju kako bi poveala svoj budui dohodak.

Na politiku meunarodne razmjene utjeu:

- dravni organi (vlada, ministarstva)
- gospodarska udruenja (gospodarske i trgovinske komore, udruenja poslodavaca...)
- centralna banka i poslovne banke
- udruenja trgovaca
- meunarodne organizacije (WTO, OECD, gospodarske integracije, UNCTAD (engl.
United Nations Conference on Trade and Development Konferencija Ujedinjenih
naroda za trgovinu i razvoj).

13
2.2. Sredstva i instrumenti politike meunarodne razmjene

Politika meunarodne razmjene vodi se putem raznih mjera kojima se utjee na trgovinske,
odnosno kapitalne i financijske tokove s inozemstvom radi ostvarivanja ciljeva meunarodne
razmjene. Te mjere ine bitan sadraj reima meunarodne razmjene, one su instrument tog
reima, odnosno, "tehnika" provoenja politike meunarodne razmjene. Mogu snano
utjecati vaan faktor poslovanja gospodarskih subjekata, a u pretenom dijelu predstavljaju
umjetnu smetnju koja se javlja u razvoju meunarodne razmjene.

Gotovo sve zemlje u svijetu primjenjuju otvorene i prikrivene mjere kojima ometaju slobodan
razvoj meunarodne razmjene s inozemstvom tako da se u stvarnosti vie nigdje ne prihvaa
sustav slobodne meunarodne razmjene. Intervencionistiko reguliranje meunarodne
razmjene koje se od velike gospodarske krize zadralo do danas, postaje bitna karakteristika
politike meunarodne razmjene koju obiljeava uvozni restrikcionizam te izvozni
ekspanzionizam motiviran razlozima platne bilance i zatite domae privrede.

Kakav e biti reim meunarodne u pojedinoj zemlji ovisi o stupnju razvitka nacionalnog
gospodarstva i vanjskotrgovinskom okruenju zemlje.

Sredstva politike meunarodne razmjene mogu se svrstati u ove grupe:

1. carine
2. necarinske barijere
3. meunarodni ugovori o slobodnoj trgovini.

Carine su oblik posebnog poreza koji se naplauje na robu koja podlijee carinjenju prilikom
prijelaza carinske granice.
Necarinska ogranienja su sva ona mjere povrh carina koja na direktan ili indirektan nain
ograniavaju vanjskotrgovinske tokove.
Meunarodni ugovori o slobodnoj trgovini su svi oni ugovori koji omoguavaju koncesijski
pristup robe podrijetlom iz drava potpisnica na njihovo trite.

2.2.1. Carine

Kao jedna od najstarijih gospodarskih politika, vanjskotrgovinska politika ima dugu tradiciju
primjene razliitih zatitnih, odnosno poticajnih mjera razmjene, ovisno o smjeru kretanja

14
trgovinskih tokova. To znai da vanjskotrgovinske mjere imaju izuzetno dugu tradiciju, pri
emu je carina osnovna vanjskotrgovinska mjera koja ograniava vanjskotrgovinske tokove.
Stoga je osnova za razumijevanje vanjskotrgovinske politike svake drave upravo carina,
unato tome to je djelovanjem GATT-a i WTO-a uinak carina bitno umanjen, te se smatra
da je prosjeno carinsko optereenje na svjetskoj razini najvie 3%. Polazei od te injenice,
moe se uiniti neopravdanim uope razmatranje carina u vanjskotrgovinskoj razmjeni,
posebno s aspekta da poetkom 2012. godine WTO kao globalna organizacija koja postavlja
vanjskotrgovinske principe i nadgleda vanjskotrgovinske politike drava lanica broji 153
drave uz jo desetak drava promatraa koje oekuju skori ulazak u lanstvo. Meutim,
unato relativno malom prosjenom carinskom optereenju na svjetskoj razini, pritisak
GATT-a i WTO-a na sniavanju carina drava lanica rezultirao je neeljenom pojavom u
vidu necarinskih barijera, koje su poetkom 21. stoljea zasigurno temeljna prepreka u
slobodnom odvijanju vanjskotrgovinske razmjene. Velika veina necarinskih mjera
usmjerena je ograniavanju vanjskotrgovinskih tokova, i u svojoj sutini predstavlja obvezu
plaanja odreenog novanog iznosa kako bi roba mogla prijei carinsku granicu. S
teorijskog, ali i praktinog aspekta, tu se moe pronai mnogo slinosti s carinama. U
teorijskom smislu, svako plaanje radi uvoza robe mijenja odnose cijena na tritu, bez
obzira radi li se o uplati u dravni proraun ili o obvezi plaanja npr. sanitarne kontrole. U
praktinom smislu, za uvoznika to znai dodatni izdatak, a za krajnjeg kupca poskupljenje
proizvoda, jednako kao i kod carina. Jednako tako, potrebno je naglasiti da su brojne mjere
necarinske zatite zapravo sofisticirani oblik zabrana. Iz svega se navedenog moe zakljuiti
da je veliki dio necarinskih barijera, odnosno onaj dio koji je usmjeren prema ograniavanju
vanjskotrgovinskih tokova, prema uincima zapravo jednak carinama. Razlika je jedino u
tome to trokovi koje necarinske barijere uzrokuju u pravilu nisu prihod prorauna, nego
prihod razliitih ovlatenih institucija i poduzea.

Zbog svih e navedenih razloga u slijedeim poglavljima detaljno biti analizirani uinci carina,
te je potrebno imati na umu vrlo slian uinak carina i brojnih mjera necarinske zatite.
Polazei od teorijskih postavki, analizirat e se uinci carina i izabranih mjera necarinske
zatite u uvjetima parcijalne, odnosno ope ravnotee.

Razmatranje uinaka carina u osnovi je mogue ostvariti na dva naina. Prvo, u uvjetima
parcijalne ravnotee koja se oslanja na instrumentarij mikroekonomije. Drugo, u uvjetima
ope ravnotee uz primjenu alata specifinih za teoriju meunarodne razmjene. Oba naina
imaju svoju eksplanatornu snagu i praktinu primjenu u analizi uinaka vanjskotrgovinskih
mjera, bez obzira na razliito teorijsko ishodite.

15
2.2.1.1. Uinci carina u uvjetima parcijalne ravnotee

Kao to je i navedeno, analiza uinaka carina u uvjetima parcijalne ravnotee ima

mikroekonomske korijene. Naime, analiza ravnotee na odreenom tritu putem krivulja
ponude i potranje baza je za razmatranje djelovanja carina na razliite sudionike na tritu.

Na grafikonu 1 prikazana je klasina rastua krivulja ponude S i padajua krivulja potranje

D. Ravnotea na promatranom tritu ostvaruje se u toki E, odnosno u sjecitu krivulja
ponude i potranje. Meutim, viak potroaa i viak proizvoaa povezan je sa sjecitem
krivulje ponude S i osi P (toka A) koja prikazuje cijenu proizvoda i sjecitem krivulje
potranje D i osi P (toka B). Toka A predstavlja onu minimalnu koliinu koju ponuai ele
prodati po cijeni 0A, odnosno to je najnia cijena po kojoj su ponuai spremni prodati
odreenu robu. Toka B predstavlja onu minimalnu koliinu koju kupci ele kupiti po cijeni
0B, odnosno to je najvia cijena po kojoj su kupci spremni kupiti odreenu robu. Unato tome
to postoji dio prodavaa koji su spremni robu prodavati i po cijeni od 0A, kao i dio kupaca
koju su tu istu robu spremni platiti po cijeni od 0B, svi prodavatelji prodaju, a svi kupci kupuju
po cijeni 0E', odnosno po ravnotenoj cijeni na tom tritu. injenica da unato tome to
postoji dio kupaca koji su spremni platiti vie od ravnotene cijene, kao i to da postoji dio
prodavaa koji su spremni robu prodati po nioj cijeni od ravnotene dovodi do vika
proizvoaa, odnosno vika potroaa. Pri tome je viak proizvoaa povrina EAE',
odnosno ona povrina iznad krivulje ponude S i ispod ravnotene cijene. Ta povrina
predstavlja ukupan probitak proizvoaa, budui da svi oni prodaju po jedinstvenoj cijeni 0E',
unato tome to su neki od njih spremni prodavati i uz niu cijenu. Viak potroaa je
predstavljen povrinom EBE', dakle, povrina ispod krivulje potranje D i iznad ravnotene
cijene. Ta povrina predstavlja ukupan probitak potroaa, budui da svi oni kupuju po
jedinstvenoj cijeni 0E', unato tome to su neki od njih spremni kupiti promatrani proizvod i
uz viu cijenu.

Razmatranje vika potroaa i vika proizvoaa vezano je za osnovno razumijevanje

mikroekonomskih pojmova, ali je u ovom kontekstu bitno za analizu uinaka carina u
uvjetima parcijalne ravnotee. Pri tom je kljuna pretpostavka male drave, odnosno
pretpostavka da je promatrano gospodarstvo toliko malo da svojim parametrima (dakle,
koliinom potranje i/ili ponude robe) ne moe utjecati na svjetsku cijenu.

16
Grafikon 1. Viak proizvoaa i viak potroaa
P
B
S

E
E'

D
A

0 Q

Ova osnovna analiza djelovanja carina na odnose u odreenom gospodarstvu moe se

primijeniti i na ad valorem, kao i na specifine carine. Meutim, u ovakvoj analizi uinaka
carina treba imati na umu da se na ovaj nain mogu promatrati i uinci svih onih mjera
bescarinske zatite koji ne djeluju kao zabrane. Drugim rijeima, svaku se bescarinsku mjeru
zatite moe preraunati u carinski ekvivalent (tzv. tarifikacija) i analizirati na ovaj nain.

Analiza uinaka carina u uvjetima parcijalne ravnotee zapoinje promatranjem autarkine

ravnotee (grafikon 2). Ta se ravnotea ostvaruje u toki E, koja predstavlja sjecite krivulje
ponude S i krivulje potranje D. U toj toki promatrano gospodarstvo razmjenjuje 0Q3
odreene robe pri cijeni od 0E'. Ukupna koliina robe koje se realizira na tom tritu (dakle,
koliina 0Q3) dolazi iz domaih izvora.

Grafikon 2. Uinci carina u uvjetima parcijalne ravnotee

P
S

E' E

Pw+t
Pw a b c d A'
A'' D
A

0 Q1 Q2 Q3 Q4 Q5 Q

17
Svjetska cijena za istu robu se formira na nioj razini. Temeljni razlog lei u tome to se na
svjetskoj razini optimalnije alociraju resursi nego na nacionalnoj razini, stoga je svjetska
cijena u ovom sluaju najnia mogua cijena za odreeni proizvod. Mogunost uvoza robe
znai i bitnu promjenu na domaem tritu i to s aspekta koliine, cijene, ali i promjene
blagostanja. Smanjenje cijene na svjetsku razinu poveava koliinu realizirane robe na tom
tritu, ali se pri tom dio robe uvozi. To znai da se koliina od Q1Q5 uvozi iz inozemstva, a
preostalu koliinu 0Q1 proizvode domai proizvoai. Ukupna koliina koju su pri cijeni PW
potroai u promatranoj dravi spremni kupiti iznosi 0Q5. Promjena cijene na tritu djelovala
je i na poveanje probitka potroaa za EE'PwA', ali uz smanjenje probitka proizvoaa za
EE'PwA''. Ukupno neto poveanje blagostanja u ovom sluaju iznosi A'A''E. Pri tom je
povrina EE'PwA'' neutralna s aspekta promjene blagostanja jer istodobno predstavlja i
smanjenje blagostanja za proizvoae (smanjenje probitka proizvoaa) i poveanje
blagostanja za potroae (poveanje probitka potroaa).

Ukoliko takvo djelovanje meunarodne razmjene na smanjenje domae komponente u

ukupnoj realiziranoj koliini, kao i negativan uinak na probitak proizvoaa nisu prihvatljivi
za promatrano nacionalno gospodarstvo, potrebno je djelovati u dva smjera i to smanjiti
koliinu inozemne komponente na tritu i poveati domau komponentu na tritu. Upravo
takav uinak na kvantitativne parametre otvorenog nacionalnog gospodarstva imaju carine.

Uvoenjem carine poveava se cijena robi na domaem tritu na PW+t. Ova promjena
dovodi do smanjenja ukupne potranje za promatranom robom, ali i do poveanja prodaje
domae robe i smanjenje prodaje inozemne robe u odnosu na situaciju slobodne razmjene
pri cijeni PW. Pri cijeni PW+t na tritu postoji potranja za ukupno 0Q4 promatrane robe, od
ega je 0Q2 iz domaih izvora, a Q2Q4 iz uvoza. Djelovanje carina pozitivno je za domae
proizvoae jer im omoguuju prodaju vee koliine robe po vioj cijeni u odnosu na onu u
uvjetima slobodne razmjene.

Uinak na blagostanje u odnosu na sluaj slobodne razmjene pri cijeni PW je kompleksan.

Povrina a+b+c+d predstavlja ukupno smanjenje probitka potroaa. Meutim, ne
predstavlja cijela ova povrina izgubljeno blagostanje zbog uvoenja carina. Povrina a
oznaava poveanje probitka proizvoaa te je s aspekta blagostanja neutralna. Naime,
istodobno to znai i smanjenje probitka potroaa. Uvoenje carina predstavlja i prihode za
dravni proraun, te je koliina Q2Q4 osnovica za obraun carine t. Iz toga proizlazi da je
ukupan iznos naplaene carine c. Naplaena je carina jednako tako komponenta koja
umanjuje probitak, a time i blagostanje potroaa, ali s druge strane predstavlja prihod
prorauna pa je s aspekta blagostanja cijelog gospodarstva ovo jednako tako ima neutralan

18
uinak. Preostala dva trokuta, b i d su takozvani mrtvi teret carinske zatite, odnosno troak
uvoenja carinske zatite. Drugim rijeima, trokuti b i d predstavljaju neto smanjenje
blagostanja zbog uvoenja carinske zatite u odreenom gospodarstvu.

2.2.1.2. Uinci carina u uvjetima ope ravnotee

Promatranje uinaka carina u uvjetima ope ravnotee temelji se na vanjskotrgovinskim

krivuljama dvaju drava, uincima carina na poloaj ovih krivulja, odnosno u konanici o
promjeni odnosa cijena (engl. terms of trade) proizvoda x i y u razmjeni dvaju promatranih
drava zbog primjene carina.

Grafikon 2. Ravnotea na tritu u uvjetima ope ravnotee

y A Px/Py

y1 B
E

0 x1 x

Drave A i B razmjenjuju proizvode x i y. Pri tome svaka toka na vanjskotrgovinskoj krivulji

drave A predstavlja koliinu izvoznog proizvoda x kojeg drava A eli izvesti u zamjenu za
odreenu koliinu uvoznog proizvoda y. Pored toga, svaka toka na vanjskotrgovinskoj
krivulji znai i razliit omjer razmjene proizvoda x i y izmeu drava A i B, odnosno svaka je
toka na vanjskotrgovinskoj krivulji povezana s razliitim odnosom razmjene (terms of trade,
PX/PY). Ukoliko se analizira vanjskotrgovinska krivulja drave A, u tokama blizu ishodita
drava A je spremna dati relativno veliku koliinu svojeg izvoznog proizvoda x za relativno
malu koliinu uvoznog proizvoda y. Odmakom od ishodita, drava A spremna je dati
relativno sve manje svoga izvoznog proizvoda x za istu koliinu proizvoda y. Drugim rijeima,
svaki pomak ravnotene pozicije du vanjskotrgovinske krivulje znai istodobno i promjenu
odnosa cijena, pri emu pozicija udaljenija od ishodita uvijek predstavlja povoljnije odnose
razmjene za promatranu dravu.

19
Za dravu B vrijedi analogija, dakle, svaka toka na vanjskotrgovinskoj krivulji drave B
predstavlja koliinu njenog izvoznog proizvoda y kojeg drava B eli izvesti u zamjenu za
odreenu koliinu uvoznog proizvoda x. Ukoliko se analizira vanjskotrgovinska krivulja
drave B, u tokama blizu ishodita drava B je spremna dati relativno veliku koliinu svojeg
izvoznog proizvoda y za relativno malu koliinu uvoznog proizvoda x. Odmakom od
ishodita, drava B spremna je dati relativno sve manje svoga izvoznog proizvoda y za istu
koliinu proizvoda x. Drugim rijeima, svaki pomak ravnotene pozicije du
vanjskotrgovinske krivulje znai istodobno i promjenu odnosa cijena, pri emu pozicija
udaljenija od ishodita uvijek predstavlja povoljnije odnose razmjene za promatranu dravu.

Ravnotena toka se u uvjetima slobodne trgovine nalazi u sjecitu vanjskotrgovinskih

krivulja drava A i B. U toj toki drave A i B razmjenjuju robe na slijedei nain. Drava A
izvozi x1 svojeg izvoznog proizvoda x i uvozi y1 svoga uvoznog proizvoda y. Odnos prema
kojem se dvije robe razmjenjuju definiran je pravcem PX/PY, dakle pravcem odreenim
dvjema tokama ishoditem i sjecitem vanjskotrgovinskih krivulja drava A i B.

U uvjetima slobodne trgovine i bez ikakvih zapreka trgovini, drave A i B e razmjenjivati

robe u toki E. Ta toka je ujedno i pozicija najvee mogue razmjene uz zadane
vanjskotrgovinske krivulje A i B. Svaka intervencija drave u vanjskotrgovinske tokove znait
e promjenu odnosa cijena, ali uvijek i smanjenje ukupne razmjene. Navedena promjena
odnosa cijena (PX/PY) odvija se zakonito u korist jedne i na tetu druge drave.

Svaka e drava eljeti putem razliitih instrumenata pomaknuti vanjskotrgovinsku krivulju

kako bi ostvarila to povoljnije odnose razmjene. Jednako kao to uvoenje carina mijenja
poloaj vanjskotrgovinske krivulje drave koja uvodi carinu, tako i uvoenje bilo kojeg drugog
instrumenta vanjskotrgovinske politike djeluje na poziciju vanjskotrgovinske krivulje. Pri tome,
naravno, intenzitet primjene odreene mjere implicira i odmak od poloaja vanjskotrgovinske
krivulje u uvjetima slobodne trgovine. Najekstremnija mjera koju je mogue koristiti je
zabrana uvoza, a ona djeluje tako da vanjskotrgovinsku krivulju locira u ishodite
koordinatnog sustava.

Ravnotena toka E, kao i pripadajue koliine proizvoda x1 i y1 koje meusobno razmjenjuju

drave A i B, mogue je ostvariti samo u uvjetima slobodne razmjene. Zbog krize u
gospodarstvu, pokuaja promjene ravnotenog odnosa cijena PX/PY ili nekog drugog razloga
drava A uvodi carinu na svoj uvozni proizvod y. Promjene koje se pritom dogaaju nisu
vezane samo za smanjenje uvoza proizvoda y na razinu y2, ve i na istodobno smanjenje
izvoza proizvoda x na x2.

20
Grafikon 3. Uinci carina u uvjetima ope ravnotee

y A' A PX/PY
y1 (PX/PY)'
E B
y2
E'

0 x2 x1 x

Meutim, jasno je vidljivo da smanjenje nije linearno, nego je uvoenje carine uzrokovalo
neproporcionalno vee smanjenje izvoza proizvoda x (od x1 na x2) u odnosu na proizvod y
(od y1 na y2). To znai da je dolo i do promjene odnosa cijena PX/PY u korist drave A,
budui da sada drava A mora dati relativno manje svojeg izvoznog proizvoda x u zamjenu
za relativno veu koliinu proizvoda y. Jednako tako, kao to drava A dobiva uvoenjem
carina, tako drava B gubi jer se s njezinog aspekta dogaa pogoranje odnosa razmjene
PX/PY. Pri tom se ukupna razmjena smanjuje, a jednako tako se smanjuje i blagostanje koje
stvara meunarodna razmjena.

Drava A moe uvesti carinu i poboljati svoje uvjete razmjene PX/PY, meutim, logino je
oekivati i da drava B u tom sluaju reagira na isti nain, odnosno da i ona uvede carine u
istoj veliini.

Kada drava B uvede carinu radi odmazde zbog injenice da je carinu uvela i drava A,
mijenja poloaj svoje vanjskotrgovinske krivulje u poziciju B', a ravnotena toka je sada E''.
U odnosu prema ranijoj ravnotenoj toki E', drava B sada smanjuje koliinu izvoza svoga
izvoznog proizvoda y za y2 do y3, dok se uvoz proizvoda x smanjuje za x2 do x3. Kao i kod
ranijeg sluaja s uvoenjem carina od strane drave A, ponovno dolazi do neproporcionalne
promjene, ali ovoga puta u koliini robe x koja se razmjenjuje za robu y, pri emu se mnogo
vie smanjuje koliina robe y koja ulazi u razmjenu, u odnosu na relativno malu promjenu u
koliini razmjene robe x.

21
Grafikon 4.: Odmazda u uvjetima ope ravnotee

y A
A' PX/PY
y1 (PX/PY)'
E B
y2
E'

y3  B'
E''

0 x3 x2 x1 x

Dakle, uvoenjem carine drava B mijenja poloaj svoje vanjskotrgovinske krivulje i

poboljava odnos cijena PX/PY u svoju korist. Pomak iz ravnotene toke E' u toku E''
podrazumijeva i smanjenje ukupne razmjene na razinu x3y3. Jasno je vidljivo da je u ovom
sluaju koliina roba koju se meunarodno razmjenjuje najmanja od sva tri razmatrana
sluaja, odnosno blagostanje je najmanje u toki E''. Posebno je bitno naglasiti da se sada
proizvodi x i y razmjenjuju prema jednakom omjeru kao to je to bio sluaj i u situaciji
slobodne razmjene, budui da se ravnotene toke E i E'' nalaze na istom pravcu PX/PY.

Kada mala drava uvodi carinu, to nee utjecati na cijene na svjetskom tritu, budui da
mala drava svojom ponudom ili potranjom ne djeluje na svjetsku ponudu i potranju,
odnosno u konanici na svjetsku cijenu. Na grafikonu 5, u uvjetima ope ravnotee, prikazani
su uinci carina na proizvodnju, potronju i vanjsku trgovinu u maloj dravi.

Na grafikonu je prikazan sluaj kada zemlja koja ima komparativnu prednost u proizvodnji
proizvoda Y koji je njezin izvozni proizvod, uvodi carinu na uvozni proizvod X. U maloj zemlji
se prije uvoenja carine proizvodilo u toki E, dok je potronja oznaena s tokom C. Nakon
uvoenja carine na uvozni proizvod X dolazi do:
1. promjenu odnosa cijena Px/Py, ovisno o visini carinske stope (Px(1+t)), to dovodi do
poveanja nagiba pravca odnosa cijena
2. smanjenja dohotka potroaa s C na C', odnosno s vie na niu krivulju indiferencije
3. supstitucije sada relativno skupljeg proizvoda X sa proizvodom Y (pomak s C' na C'')
4. poveanja (realokacije faktora proizvodnje) proizvodnje sada relativno skupljeg
proizvoda X (pomak s E na E')
5. smanjenje obujma razmjene s AEC na BE'C''

22
Grafikon 5.: Uinci carina na proizvodnju, potronju i vanjsku trgovinu u maloj dravi u
uvjetima ope ravnotee

E

 E'

 C
A  C''
B
 C' (Px/Py)w

Px/Py(1+t) Px/Py(1+t)
0 x

Iz analize carina razvidan je mehanizam njezinog djelovanja na trite. Njezino je primarno

djelovanje na cijenu, a tek sekundarno na koliinu robe na tritu. Ova karakteristika carina,
odnosno njezina usmjerenost samo na cjenovnu komponentu daje carini prednost nad
kontingentima. Naime, kontingentima se fiksno odreuje koliina uvozne robe (u fizikim
jedinicama ili cjenovno) koja se moe realizirati na tritu jedne drave u promatranom
razdoblju. To je razdoblje najee jedna godina, ali se kontingent moe odrediti i za neko
drugo razdoblje, esto je to kvartalno.

2.2.2. Kontingenti

Kontingenti su rigidan oblik zatite domaeg trita i svojevrstan su oblik njegove negacije.
Naime, ponuda i potranje su ovdje potpuno nebitni jer je koliina robe odreena
administrativnom odlukom, obino na temelju uvoza prethodne godine, odnosno one godine
kada je uvoz bio slobodan (ili eventualno optereen uvoznom carinom).

Ukoliko drava A uvodi kontingent, to ini iz razloga jer eli:

ograniiti uvoz robe iz drave B, ali na tono odreenu i konanu koliinu
poboljati odnose razmjene u svoju korist.

Meutim, kao sekundarni se uinak javlja i smanjenje ukupne razmjene. Svi navedeni uinci
rezultat su djelovanja samo jedne drave (drave A u ovom sluaju). Ukoliko se tome

23
pridoda i vjerojatna reakcija drave B slinog uinka, dolazi do tzv. uinka odmazde, koji
rezultira daljnjim smanjenjem trgovine uz odnos cijena blizak onome u situaciji slobodne
razmjene.

Grafikon 6.: Uinci kontingenata u uvjetima ope ravnotee

y A
(Px/Py)' Px/Py

y1 B
E

y2 F
E'

0 x2 x1 x

Djelovanje kontingenata u uvjetima ope ravnotee prikazano je grafikonom 6. Kao i kod

analize carina, vanjskotrgovinske krivulje A i B prikazuju omjere po kojima su promatrane
drave voljne razmjenjivati robe x i y. Njihovo sjecite u toki E oznaava ravnotenu poziciju
u uvjetima slobodne razmjene. U toki E drave razmjenjuju x1 proizvoda x za y1 proizvoda y,
uz odnose razmjene definirane pravcem Px/Py.

Uvoenjem kontingenta, drava A ograniava uvoz robe x na koliinu 0x2. To dovodi do loma
vanjskotrgovinske krivulje drave A, odnosno ona ima svoj prirodni tok od 0 do F, a zatim se
zbog limita koji je uvjetovan kontingentom nastavlja do y2. Dakle, vanjskotrgovinska krivulja
drave A sada ima oblik 0Fy2. Nova toka ravnotee E' odreena je presjecitem nove
vanjskotrgovinske krivulje drave A (dakle, 0Fy2) i vanjskotrgovinske krivulje drave B. Ta
toka determinira pravac odnosa cijena Px/Py', koji je povoljniji za dravu A, budui da mora u
razmjenu dati relativno manje svojeg izvoznog proizvoda u odnosu na ravnoteu u uvjetima
slobodne razmjene.

2.2.3. Carinski kontingenti

Carinski kontingent ima odlike carina i kontingenata. Naime, na uvoz odreene

koliine/vrijednosti robe (kontingenta) se plaa sniena carinska tarifa, dok se uvoz preko

24
kontingentirane koliine/vrijednosti robe plaa standardna ili poveana carinska tarifa. Na
grafikonu 7 je predstavljen primjer carinskog kontingenta kroz krivulje reciprone potranje
zemlje A i zemlje B kada zemlja A nakon odreene koliine razmjene uvodi carinu na uvozni
proizvod y.

Toka E na grafikonu 7 predstavlja toku ravnotee u vanjskotrgovinskoj razmjeni zemalja A

i B, gdje zemlja A izvozi x1 proizvoda x za y1 proizvoda y zemlje B; analogno s aspekta
zemlje B. Kada zemlja A uvodi carinu na uvozni proizvod y, odnos cijena Px/Py se pribliava
osi y, a ukupni obujam razmjene se smanjuje (s x1 na x2 i s y1 na y2). Ukoliko zemlja A
kontingentira razmjenu po uvjetima slobodne trgovine do koliine x4, a nakon koliine x4
uvede carinu t na uvozni proizvod y, dolazi do loma krivulje reciprone potranje zemlje A u
toki F, a pod pretpostavkom da zemlja B ne odgovara recipronim uvoenjem carina, nova
toka ravnotee e biti Ecq. U toj toki zemlja A razmjenjuje x3 koliinu svog izvoznog
proizvoda za y3 uvoznog proizvoda iz zemlje B.

Grafikon 7.: Prikaz uvoenja carinskog kontingenta zemlje A u opoj ravnotei

y Px/P y(1+t) A'' A

A' Px/Py
Px/Py(1+cq)
y1
y3 Ecq E B

y2 Et

0 x2 x4 x3 x1 x

Dakle, moe se zakljuiti da uvoenje carinskog kontingenta smanjuje obujam razmjene,

poveava blagostanje zemlje koja ga uvodi, ali u manjoj mjeri nego uvoenje carine.

Relativno carinsko optereenje se izraunava kao:

c * 100
RCO =
M

25
gdje je Rco relativno carinsko optereenje, c iznos (vrijednost) ukupno naplaene carine,
M ukupan uvoz robe.

Meutim, poetkom 21. stoljea, kada carina kao instrument vanjskotrgovinske zatite sve
vie gubi na znaenju, ini se ispravnim korigirati jednakost kojom se izraunava relativno
carinsko optereenje i to:

(c + NTB) * 100
R'CO =
M

gdje je Rco relativno carinsko optereenje, c iznos (vrijednost) ukupno naplaene carine,
NTB iznos naplaenih necarinskih barijera, M ukupan uvoz robe.

Premda je ovakav nain izrauna relativnog carinskog optereenja zasigurno blii realnom
stanju u vanjskotrgovinskim odnosima poetka 21. stoljea, velik je problem procjena koliko
zapravo realno iznose necarinske barijere.

2.3. VANJSKOTRGOVINSKI ASPEKT CARINSKE ZATITE

U etimolokom smislu rijei carina ima vie znaenja. Meutim, i u teorijsko-praktinom

smislu ima dva znaenja. "Carina, vectigal, tributum, telonium, daa, koja se pobire od robe
svake vrste, to se u ino mjesto prevozi i tri, trgovina. Svakako je rije postala od naslova
car, te je to u prvom redu dakle dravna daa, cesareva, careva ili kraljeva" (Maurani)

Carina je oblik posrednog poreza koji se obraunava i naplauje kad roba, na koju se plaa
carina, prelazi carinsku granicu. Posredni se (indirektni) porezi obraunavaju, kako iz samog
naziva proizlazi, posredno, prema injenicama koje izraavaju poreznu snagu poreznog
obveznika. Oni su opi, tj. plaaju ih svi koji kupuju robu koja se oporezuje, odnosno, carinu
plaaju svi koji uvoze robu koja se carini. To znai daje carina dravni prihod. Drugo
znaenje carine jest daje ona sredstvo zatite domae privrede od inozemne konkurencije.

Vrste carina

S obzirom na dugu povijest postojanja carina, tako se i u teorijskom smislu one prouavaju
dugi niz godina. Njihovo razvrstavanje uobiajeno je prema nekoliko temeljnih kriterija:

26
1. S obzirom na smjer kretanja robe:
a) uvozne carine
b) izvozne carine
c) tranzitne carine.

Uvoznoj carini podlijee roba za koju je carinskom tarifom pojedine drave propisano da
podlijee carinjenju. U naelu, veina carina je ovakvog tipa, uz iznimno rijete izuzetke.
Uvozna carina kompenzira razliku izmeu nie domae i vie inozemne razine
produktivnosti.

Izvozne carine su usmjerene prema izvoznim tokovima jedne drave, odnosno naplauju se
prilikom izvoza robe koja podlijee carinjenju. Osnovna je namjena prikupljanje proraunskih
prihoda kod drava s neuinkovitim nacionalnim poreznim sustavom i bogatim i jeftinim
izvorima mineralnih resursa (Rusija, sirova nafta), postizanju specifinih razvojnih ciljeva
putem monopola na odreenom tritu (Kina i rijetki metali), ili pak zadovoljavanje domae
potranje i opskrbe domaeg stanovnitva (Rusija, penica).

Tranzitne carine se plaaju za tranzitiranje robe preko nacionalnog teritorija. esto su se

primjenjivale u doba merkantilizma, a lanak 5. GATT te Barcelonskom konvencijom iz 1921.
godine zabranili su njihovu upotrebu.

2. S obzirom na svrhu carine:

a) zatitne carine
b) fiskalne carine
c) prohibitivne carine.

Zatitne carine su, sukladno svom imenu, one carine kojima je prvotna namjena zatita
domaeg gospodarstva od konkurentnijih uvoznih proizvoda.

Fiskalne carine imaju za prvenstveni cilj ostvarivanje proraunskih prihoda za dravu. Mogu
se primijeniti i na uvoznu i na izvoznu robu. Meutim, s obzirom na izuzetno nisku razinu
carina, njihov se fiskalni uinak smanjuje, te u pravilu kod grupe srednje ili visokorazvijenih
drava ine relativno zanemariv dio prorauna, to se znatno razlikuje od situacije
neposredno nakon II. svjetskog rata.

27
Prohibitivne carine svojom visinom na ine uvoz robe ekonomski neisplativim, odnosno (lat.
prohibere - sprjeavati) onemoguuju uvoz robe.

3. S obzirom na osnovicu za obraun carine:

a) carine prema vrijednosti uvezene robe (ad valorem)
b) specifine carine
c) kombinirane carine

Carine prema vrijednosti uvezene robe (ad valorem) su takve carine kod kojih je osnovica
za obraun vrijednost robe. U veini sluajeva se carine naplauju na ovakav nain, a
posebno se to odnosi na industrijske proizvode, gdje je ovakav nain obrauna carine
pravilo.

Specifine carine se naplauju na osnovi fizikih jedinica mjere, dakle predstavljaju iznos
novca koji je potrebno platiti po nekoj fizikoj jedinici mjere (kilogramu, litri, komadu) kako bi
roba koja podlijee plaanju specifinih carina mogla biti stavljena u unutranji promet
drave. Problem kod odreivanja specifinih carina moe predstavljati svaka znaajnija
promjena vrijednosti nacionalne valute tijekom odreenog vremenskog razdoblja jer se time
gubi inicijalni smisao uvoenja carine. Preteno se primjenjuju za poljoprivredne proizvode.

Relativno carinsko optereenje zbog specifinih carina moe se preraunati u ad valorem

carinu na slijedei nain:

Ukupan iznos naplaenih specifinih carina

RCO =
Vrijednost uvoza po svjetskim cijenama

Problem sa specifinim carinama je to one ne prate promjene svjetske cijene. Dakle,

ukoliko doe do porasta svjetske cijene, a uvezena koliina ostane jednaka, smanjuje se
relativni prihod drave temeljem naplate specifine carine. Pad svjetskih cijena donosi
obrnuti uinak.

Kombiniranim carinama eli se maksimizirati pozitivne aspekte ad valorem i specifinih

carina. Kao i specifine carine, u pravilu se primjenjuju za poljoprivredne proizvode.

4. S obzirom na subjekte odluivanja:

a) autonomne
b) ugovorne

28
Autonomne carine svaka drava odreuje samostalno. Meutim, s obzirom na stupanj
meuovisnosti gospodarstava svijeta poetkom drugog desetljea 21. stoljea, rijetke su
drave u prilici primjenjivati potpuno autonomnu carinsku tarifu. Tako se 153 drave lanice
WTO-a odriu dijela vanjskotrgovinske suverenosti i meusobno se obvezuju na primjenu
preferencijalnih carinskih stopa. Istodobno, sve su drave potpisale barem jedan do nekoliko
desetaka sporazuma o slobodnoj trgovini te autonomne carine predstavljaju izuzetak.

Ugovorne carine dogovaraju se izmeu dvije ili vie drava. lanstvo u meunarodnim
organizacijama za trgovinu (WTO), meunarodnim integracijama (EU, NAFTA, CEFTA,
MERCOSUR (panj. Comun Mercado del Sur Zajedniko trite juga) i sl.) ili sudjelovanje
u bilateralnim trgovinskim sporazumima primjeri su modaliteta ugovaranja carina

2.4. Carinska osnovica i carinska valuacija

Carinska osnovica predstavlja temelj za primjenu carine. Kod ad valorem carine to je

vrijednost robe, a kod specifine carine to je odreeni fiziki pokazatelj.

Mogunost manipulacije carinskom osnovicom posebno je izraena kod primjene ad valorem

carina. Naime, umanjivanje carinske osnovice znai i plaanje manjeg iznosa carine u
dravni proraun, a samim time i umanjivanje uinaka carine. Specifina carina je povezana
s fizikim pokazateljima i ne prua toliko mogunosti za manipulaciju osnovicom za naplatu
carine.

Carinska valuacija predstavlja postupak odreivanja vrijednosti robe koja podlijee

carinjenju. Polazna osnovica za utvrivanje vrijednosti robe je preteno fakturna cijena robe.
Meutim, zbog mogunosti predoenja nepravilne fakture ili zbog prodaje robe unutar
podrunica istog poduzea koje posluje u vie razliitih drava, dolazi do potrebe utvrivanja
ispravne vrijednosti robe. Najee se takva procjena zasniva na unutranjim cijenama
drave izvoznice ili na prodajnoj cijeni sline robe u zemlji uvoznici. Procjenom vrijednosti
robe nastoji se utvrditi tzv. normalnu cijenu, dakle onu cijenu robe koja se realizira na
slobodnom tritu, to je osnovica i Briselske konvencije o carinskoj vrijednosti, odnosno
lanka 7. GATT-a.

29
2.5. Carinska tarifa i carinska nomenklatura

Carinska tarifa je sustavan pregled svih roba koje se mogu meunarodno razmjenjivati i
pripadajuih carinskih stopa. Sukladno prethodnim razmatranjima, veina je drava svijeta
lanica WTO-a, a esto je i potpisnik nekoliko bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini.
Samim time, carinska tarifa postaje sloenija i daleko tea za praktinu primjenu.

Carinska tarifa koja je u primjeni u Hrvatskoj zasniva se na Kombiniranoj nomenklaturi EU

koja klasificira robe prema klasifikaciji Harmoniziranog sustava (HS), koji predstavlja sustav
meunarodnih normi s nazivima i brojevima roba (est znamenki, sastavlja ga i godinje
nadopunjuje WCO (engl. World Customs Organization Svjetska carinska organizacija) te
od podnaslova Kombinirane nomenklature (engl. Combined Nomenclature CN), koju
nadopunjuje Europska unija.

30
Slika 1. Segment carinske tarife Hrvatske 2012. godine

31
2.6. Prelevman

Prelevman je oblik dodatne carinske zatite, najee za uvoz poljoprivrednih proizvoda.

Carinska stopa je statina, a prelevman je dinamian. Moe se mijenjati u vremenskom
razdoblju od sedam dana. Ako je domaa ponuda poljoprivrednih proizvoda vea od
potranje, cijene e imati tendenciju pada. Ukoliko su svjetske cijene poljoprivrednih
proizvoda nie, odnosna e zemlja, u cilju sprjeavanja inozemne konkurencije, osim carine
uvesti i prelevman. Sustav prelevmana uporabljivala je Europska unija, ali i Hrvatska.

Da bi se lake razumio sustav zatite u EU, na slici 20. prikazan je sustav cijena i zatite.
Osnovni model zatitne politike djeluje preko sljedeih oblika cijena:
1. ciljna cijena (odreuje se na poetku svake godine),
2. ulazna cijena (ustanovljena cijena; razlika izmeu ulazne-vie cijene i uvozne-
nie cijene predstavlja prelevman),
3. interventna cijena (najnia cijena po kojoj se otkupljuju trini vikovi
poljoprivrednih proizvoda),
4. trina cijena (izvozna cijena poljoprivrednih proizvoda; razlika izmeu
5. svjetske-nie cijene i izvozne -vie cijene predstavlja izvoznu stimulaciju),
6. uvozna cijena (vrijednost uvoza CIF),
7. svjetska cijena (cijena poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tritu).

Slika 20. Model zatite u sustavu agrarnog protekcionizma zemalja EU

32
Superprelevman, kako mu i samo ime kae, dodatna je zatita iznad prelevmana. Drugim
rijeima, ako carina i prelevman dovoljno ne zatiuju domau proizvodnju jer je inozemna
konkurentnija, utvruje se dodatna mjera zatite - superprelevman.

3. MEUNARODNI EKONOMSKI UGOVORI

Meunarodni ekonomski ugovori su meunarodni dravnopravni akt koji izraava suglasnost

vlade dviju ili vie drava o reguliranju gospodarskih odnosa, odnosno u tom sluaju o
reguliranju meunarodne razmjene.

Meunarodni ugovori o vanjskoj trgovini idu za tim da se ublae i uklone nepravilnosti koje
postoje meu zemljama, ali u njima istodobno te suprotnosti dolaze do izraaja. Najvaniji
elementi za meunarodnu razmjenu su ugovorni principi. Dakle, u meunarodnim
ekonomskim ugovorima i sporazumima ugovorne strane upravo daju jedne drugima razne
ustupke i povlastice. Te povlastice mogu se rezervirati samo ugovornim stranama, a mogu
se proiriti i na tree zemlje. U prvom sluaju one dobivaju preferencijalno znaenje te utjeu
na poveanje razmjene i proirenje ekonomskih odnosa samo izmeu ugovornih zemalja, a
u drugom dobivaju karakter opeg reima vanjske trgovine kojim se koriste sve zemlje ili
samo one zemlje koje s ugovornim zemljama zakljuuju meunarodne ugovore.

Najvie se primjenjuju ovi principi:

1. princip najpovlatenije nacije
2. princip reciprociteta
3. preferencijalni princip
4. princip blagonaklonog postupanja
5. princip nacionalnog tretmana (nacionalni reim)

Inicijative za stvaranje svjetske trgovinske politike potjeu iz 1934. godine i prihvaanja

recipronih trgovinskih sporazuma od strane Kongresa SAD-a, koji su naelno podravali
razvoj liberalne politike svjetske trgovine (uvoenje klauzule najpovlatenije nacije). Ipak,
razvoj svjetskih zbivanja tridesetih i u prvoj polovici etrdesetih godina 20. stoljea, je
''odgodio'' dogovor na globalnoj razini.

Godine 1946. odrana je Konferencija UN-a u Havani (Kuba), gdje je potpisana Havanska
povelja, u okviru koje je ponuena konvencija s pravilima o propisima vezanim za

33
meunarodnu trgovinu (obuhvaena su pitanja carina, preferencijala, kvantitativnih
restrikcija, subvencija, meunarodnih trgovinskih sporazuma i ostalih zapreka prema
potpunoj liberalizaciji svjetske trgovine). Poveljom je predvieno i stvaranje Meunarodne
trgovinske organizacije (engl International Trade Organization, ITO), ije je stvaranje
razmatrano i 1944. godine u okviru konferencije u Bretton Woodsu (Keynesov prijedlog).
Havanska povelja je odbijena, a sporazum o osnivanju ITO nije postignut zbog nesuglasica
meu zemljama (odbijen od strane SAD-a i Velike Britanije). Ipak, prijedlozi iz Havanske
povelje (djelomino) su objedinjeni s prethodno postignutim dogovorima u privremen
multilateralni sporazum GATT (engl. General Agreement on Tariffs and Trade Opi
sporazum o carinama i trgovini), koji je potpisan u listopadu 1947. godine (23 zemlje) u
enevi (vicarska), a stupio na snagu 01. 01. 1948. godine. GATT je dakle trebao biti
privremeno rjeenje, do trenutka prihvaanja Havanske povelje.

GATT se temeljio na naeli slobodne trgovine te polazi od devet osnovnih principa:

1. Princip nediskriminacije
2. Zatita putem carina (nasuprot koliinskim ogranienjima)
3. Stabilna osnova za trgovinu
4. Poticanje slobodnog trita (konkurencije)
5. Koliinska ogranienja uvoza
6. Ogranienja temeljnih naela GATT-a
7. Regionalni trgovinski sporazumi
8. Posebni uvjeti za zemlje u razvoju
9. Posebna uredba za trgovinu tekstila i odjee

U okviru GATT-a usvojen je i princip multilateralnog dogovaranja te je u razdoblju od 1947.

do 1994. godine odrano osam multilateralnih rundi pregovora, koje su rezultirale opim
smanjenjem carinskih tarifa.

Svjetska trgovinska organizacija (WTO) poela je s radom 1. sijenja 1995. god., nakon
zavretka Urugvajske runde pregovora (Marakeka deklaracija) i nastavak je Opeg
sporazuma o carinama i trgovini (GATT), sa sjeditem u enevi. Trenutno su 153 zemlje
lanice WTO-e, koje meusobno ostvaruju vie od 90% svjetske trgovine.

Svjetska trgovinska organizacija (WTO) predstavlja organizaciju kroz koju njezine lanice
pokuavaju rijeiti probleme koji nastaju u njihovoj meusobnoj trgovini. U sreditu WTO-a
su trgovinski ugovori, ije je osnovno naelo osiguravanje to slobodnijeg tijeka trgovine kroz
definiranje jasnih pravila i normi te disciplina za lanice WTO-a, kako bi se smanjila

34
mogunost nepredvienih i neloginih promjena u trgovinskoj politici pojedine lanice. WTO
je mjesto za viestrane trgovinske pregovore o liberalizaciji svjetske trgovine i otvaranju
nacionalnih trita.

Kljune razlike izmeu WTO-a i GATT-a su:

1. WTO je organizacija sa specificiranim ciljevima, naelima, strukturom i izvorima
financiranja, dok je GATT bio skup privremenih pravila o trgovini;
2. WTO regulira trgovinu robama (GATT), uslugama (GATS engl. General Agreement
on Trade in Services Opi sporazum o trgovini uslugama) i trgovinu povezanu s
pravima intelektualnog vlasnitva (TRIPS Trade-Related Aspects of Intellectual
Property Rights Trgovinski aspekti prava intelektualnog vlasnitva), dok je GATT
bio iskljuivo usmjeren na trgovinu robama;
3. WTO ima jasno definiran mehanizam za rjeavanje sporova meu zemljama
lanicama te donoenje odluka, to nije bio sluaj s GATT-om.

Ciljevi WTO-a su:

1. stvaranje i provedba multilateralnih i opeprihvaenih pravila kojima se korigira
ponaanje zemalja lanica unutar nacionalnih trgovinskih politika;
2. stvaranje foruma i mjesta za budue trgovinske pregovore o liberalizaciji i otvaranju
nacionalnih trita;
3. formiranje meunarodnog suda za rjeavanje trgovinskih sporova izmeu lanica i
konstantno razmatranje trgovinskih politika zemalja lanica.

Glavna tijela WTO-a su Ope vijee i Ministarska konferencija. Ope vijee je sastavljeno od
predstavnika svih lanica, a u svom sastavu ima dva tijela Tijelo za rjeavanje sporova
(nadgleda proces dogovaranja i nagodbi) i Tijelo za pregled trgovinske politike (prati
dogovore vezane za trgovinske politike). Aktivnost WTO-a je posebno usmjerena na
razmjenu roba, usluga i intelektualnog vlasnitva, to je oito kroz postojanje tri podtijela
Opeg vijea: Vijee za trgovinu roba, Vijee za trgovinu uslugama i Vijee za intelektualno
vlasnitvo. Ministarska konferencija je izvrni organ WTO-a (predstavnici svih lanica) i
odgovorna je Opem vijeu.

WTO djeluje po utvrenim pravilima i principima, od kojih su neka naslijeena iz vremena

funkcioniranja GATT-a, a neka su modificirana pod utjecajem novih globalnih ekonomskih i
politikih kretanja. Osnovni principi su: klauzula ''najpovlatenije nacije'', princip
nacionalnog tretmana, princip transparentnosti, princip slobodne trgovine, princip
unapreenja potene konkurencije i princip poticanja ekonomskih reformi.

35
Princip nacionalnog tretmana zabranjuje diskriminaciju izmeu domaih i inozemnih
(uvoznih) roba i usluga te izmeu domaih i inozemnih dobavljaa i nositelja prava
intelektualnog vlasnitva (postoje iznimke za trgovinu uslugama, a generalno, glavni izuzetak
principa nacionalnog tretmana se odnosi na nametanje kontingenata za ekrane na filmove
nacionalnog podrijetla).

Princip ''najpovlatenije nacije'', po kojoj se sve lanice obvezuju da e proizvodima i

uslugama iz drugih zemalja lanica omoguiti jednak tretman, kakav je ta zemlja pruila
prema bilo kojoj drugoj zemlji lanici. Unato znaenju norme, u praksi postoje brojni izuzeci
(npr. za carinske unije i zone slobodne trgovine te kod javne nabave), takoer princip se
izuzima u sluaju naruavanja sigurnosti (ugroavanje javnog reda i morala, ivota ljudi
ivotinja i biljaka dakle, princip je podloan slobodnoj interpretaciji).

Princip transparentnosti odreuje carinu kao osnovni instrument zatite nacionalnog

gospodarstva (pri emu se nastoje ograniiti visina carinskih stopa), zabranjuje necarinska
ogranienja te propisuje da sve zatitne mjere i propisi moraju biti registrirani u WTO-u i
dostupni svakoj lanici na uvid.

Princip slobodnog pristupa tritu podrazumijeva cjelokupan proces liberalizacije trgovine u

zemljama lanicama kroz smanjenje carinskih i necarinskih barijera.

Multilateralni sporazumi u okviru WTO-a su GATT 1994., GATS i TRIPS.

GATT 1994. je nastavak GATT-a iz 1947. godine i sastoji se od etiri dijela. U prvom je dijelu
odredba najpovlatenije nacije (temelj cjelokupnog sustava prava i obveza lanica) i popis
svih usuglaenih koncesija lanicama. Drugi dio sadri klauzulu od nacionalnom postupanju,
propise o necarinskim mjerama, pravila o podrijetlu proizvoda, itd. Trei dio sadri odredbe o
osnivanju carinskih unija i zona slobodne trgovine, dok su u etvrti dio sporazuma ugraene
odredbe o obvezama razvijenih zemalja u pogledu ubrzanijeg rasta izvoza, a s intencijom
ubrzavanja razvitka zemalja u razvoju.

GATS sainjava skup obvezujuih pravila za liberalizaciju trgovine uslugama (pokriva

podruja transporta, osiguranja, obrazovanja, telekomunikacija, financijskih usluga, kretanje
osoba). Propisuje lanicama da se u trgovini uslugama primijene sva naela koja se
primjenjuju u trgovini robama, te se zahtijeva da se postojei nacionalni zakoni koji
eventualno spreavaju i ograniavaju meunarodnu razmjenu usluga ukinu.

36
TRIPS ini skup pravila sa ciljem osiguranja meunarodne zatite tvorevina ljudskog uma
(pravo umnoavanja, patenti, industrijski dizajn, robni i trgovaki znakovi). TRIPS propisuje
uniformne minimalne standarde i razdoblja u kojima lanice moraju donijeti zakone kojima se
osigurava protekcija intelektualnog vlasnitva.

Dakle, WTO nastavlja politiku GATT-a, koja ukljuuje liberalizaciju meunarodne razmjene
roba i usluga (prosjena carinska tarifa smanjena s 40% 1947. godine na 3% 2000. godine),
s posebnim naglaskom na ukidanju ili smanjivanju uvoznih carina.

Posljednja runda pregovora (deveta od 1947. godine) je zapoeta 2001. godine u Dohi, a
fokusira se na razmjenu poljoprivrednih i industrijskih proizvoda te usluga bez znaajnog
napretka.

Praksa:
1. dobrovoljna ogranienja izvoza
2. sporazum o tekstilnim vlaknima
3. GATT WTO
4. OPEC (engl. Organization of the Petroleum Exporting Countries Organizacija
drava izvoznica nafte)

3.1. Koordinacija meunarodne trgovinske politike

Ubrzanje procesa ekonomske globalizacije pojaava meuovisnost izmeu nacionalnih

ekonomija. Ekonomska politika koju vodi jedna zemlja esto ima negativne posljedice za
gospodarske parametre druge drave. Otrina negativnih posljedica nekoordinacije
meunarodne ekonomske politike daje za pravo promatrati je kao svjetsko javno dobro.
Stoga je potrebno to prije uspostaviti odreeni stupanj koordinacije meunarodne
trgovinske politike. Problem podjele trokova i dobiti veznih za takvu koordinaciju predstavlja
odreeni problem njenog uvoenja i preferencije regionalnih sporazuma.

Koordinacija ekonomskih politika ima za cilj poveanje kapaciteta svih drava uz postizanje
vlastitih ciljeva i poboljanja zajednikog blagostanja. Meutim, izbor ekonomske politike
jedne zemlje proizvodi eksternalije na blagostanje druge zemlje. Koordinacija se pojavljuje
poeljnom kada djelovanje jedne zemlje tetno djeluje na ekonomsku situaciju druge zemlje.
Ta koordinacija ima za cilj, s jedne strane, uspostaviti uinkovitu ekonomsku politiku kako na

37
nacionalnoj, tako i meunarodnoj razini i s druge strane opskrbiti se meunarodnim javnim
dobrima kao jamstvom svjetskog prosperiteta.

Polje istraivanja koordinacije ekonomskih politika je vrlo iroko, jer obuhvaa u isto vrijeme
financijsku, monetarnu, trgovinsku i budetsku politiku. Iako je svijest o znaenju relativno
stara, djelotvornost koordinacije u tom podruju se odvija postupno i jo uvijek izrazito
nepotpuno.

Instance o koordinaciji ekonomskih politika su se nairoko razvile za vrijeme druge polovice

20. stoljea. Zadaa veine meunarodnih organizacija je poticanje i garancija kooperacije
izmeu vlada. Glavne instance i poveznice te koordinacije su BIS (engl. Bank for
International Settlements Banka za meunarodna poravnanja) osnovana 1930. godine;
IMF i Svjetska banka koji su osnovani 1945. godine; GATT iz 1945, odnosno WTO iz 1995.
godine; Skupina G7/G8 osnovana 1976, odnosno 1998. godine, jednako kao i OECD
osnovan 1969. godine.

Meunarodna koordinacija ekonomskih politika realno zapoinje s Bretton-Woods sustavom,

financirajui devizni teaj koji je uveden osnivanjem IMF-a i WB. Nakon uruavanja tog
sustava 1973. godine s krajem konvertiranja USD u zlato i fluktuiranjem valuta, 1970-te
godine su obiljeene pomanjkanjem dogovaranja to je izazvalo monetarnu nestabilnost na
svjetskoj razini podvlaei nunost koordinacije ekonomskih politika.

Krajem 1970-ih godina obnovljena je ideja o kooperaciji zbog posljedica koje je izazvala
naftna kriza. SAD su 1975. godine zbog golemog trgovinskog deficita predloile zemljama s
velikim suficitom (Njemakoj i Japanu) uvoenje politike koja e pridonijeti ravnotei
meunarodne razmjene. Sporazumom iz Bonna kojim je rezultiralo u 1978. godini
odreivanje ekspanzionistikih mjera izmeu triju zemalja u cilju smanjenja vanjskog suficita
Japana i Njemake i stimuliranje amerikog izvoza. Drugi naftni ok 1979. godine doveo je
do kraha tu kratku kooperaciju.

Sporazumi meunarodne kooperacije 1980-ih godina koncentrirali su se iskljuivo na

monetarni aspekt. Naime, ameriki dolar je dosegnuo visoku razinu u kratkom razdoblju
ekonomskom konjunkturom Europe i Japana, a Plazza sporazumi zakljueni su 1985. godine
s ciljem poduzimanja mjera izmeu nacionalnih centralnih banaka, radi pada dolara na
deviznom tritu.

38
Iako je poetak 1990-ih godina zabiljeen po relativnoj ekonomskoj stabilnosti, to je vie
povezano sa smanjenjem amerike neravnotee (budetskog i vanjskog deficita) nego s
realnom koordinacijom ekonomskih politika. Sporazum Plazza utjecao je na ublaavanje
amerikog diriizma te razvio svijest o meuovisnosti SAD-a s drugim industrijaliziranim
dravama. Meutim, duh sporazuma Plazza i Louvre se postupno rastopio i ti su sporazumi
ostali izuzetak

Paralelno s meunarodnim sporazumima, javljaju se i regionalni sporazumi. Ti sporazumi

imaju manju specifinu teinu, a proizili su kao alternativa globalizaciji i njezinim
posljedicama. Ostali su regionalni ishodi koji predstavljaju posebne modalitete proizile iz
processus de mondialisation.

Regionalni sporazumi su preferencijalni sporazumi izmeu zemalja istog zemljopisnog

prostora koji odobravaju olakice pristupa unutranjem tritu koji se ne odobravaju drugim
dravama i koji ponekad vode integraciji odreenih ekonomskih politika, dakle i prema
transferiranju suvereniteta prema supranacionalnoj instanci.

Tri su najvea regionalna sporazuma EU, NAFTA (engl. North American Free Trade
Agreement Sjevernoamerika zona slobodne trgovine) i MERCOSUR.

Svi su ovi sporazumi odraz injenice kako je zajednike trgovinske interese mnogo lake
pronai u geografski bliskim dravama s kojima ve postoji razvijena vanjskotrgovinska
razmjena. Ovi su sporazumi razliiti po razini kooperacije, ak i unutar same integracije, pa
tako NAFTA predstavlja integraciju tipa zone slobodne trgovine, MERCOSUR carinske unije,
a EU ekonomsku uniju. Meutim, MERCOSUR ne ograniava suradnju samo na punopravne
drave lanice, ve sporazumima o pridruenom lanstvu proiruje svoj utjecaj na preteni
dio junoamerikog kontinenta, dok EU sporazumima o stabilizaciji i pridruivanju zaokruuje
svoje interesno podruje u smislu povezivanja potencijalnih novih lanica, ali i produbljuje
kooperaciju na monetarnu sferu (monetarna unija) ili pak na slobodno kretanje osoba
(Sporazum iz Schengena). Prema ostatku svijeta i institucijama svjetskog gospodarskog
sustava, NAFTA, MERCOSUR i EU predstavljaju intenciju njihovih drava lanica za
koordiniranim nastupom s puno veim ponderom.

Integracijski napori nisu se zaustavili na kontinentalnim regionalnim integracijama to

potvruje potpisan sporazum 2003. godine izmeu zemalja dvaju amerikih kontinenata
(FTAA Free Trade Area of the Americas Amerika zona slobodne trgovine) SAD i drava
June Amerike.

39
Predloena Amerika zona slobodne trgovine u sutini predstavlja proirenje NAFTA
sporazuma, nailazi na otpor od strane drava June Amerike, a posebno Brazila oko
jednakih pitanja kao i Doha runda pregovora WTO-a: razvijene drave trae stvaranje uvjeta
za poveanje trgovine uslugama i potivanje prava intelektualnog vlasnitva, dok slabije
razvije drave zahtijevaju okonavanje prakse poljoprivrednih subvencija i slobodnu trgovinu
poljoprivrednim proizvodima. To potvruje tezu kako je znaajniji stupanj kooperacije mogu
samo izmeu drava usporedive razine razvoja, a to znai i jednakih interesa.

Na europskom kontinentu je koordinacija najvie uznapredovala. Razlog je naravno EU, koja

svojim zajednikim i koordinirajuim politikama sve vie nagriza autonomiju pojedinih drava.
Meutim, to ne treba smatrati negativnim, ve prirodnom reakcijom na rastuu meuovisnost
drava pri emu se kooperacija i koordinacija poduzima u cilju poveanja blagostanja
integracije kao cjeline. Pri tome je test uspjenosti kooperacije i koordinacije bila kriza krajem
prvog desetljea 21. stoljea, koja je pokazala da drave nastoje zatititi svoje nacionalne
interese pod svaku cijenu (npr. Njemaka, Francuska), ali i da su u sluaju Grke primorani
na zajedniko djelovanje kao jedini izlaz.

Unija je u Lisabonskom ugovoru prvi puta jasno razgraniila ovlasti Unije i pojedinih lanica
pri emu se razlikuju: ekskluzivne (iskljuive) ovlasti Unije; podijeljene (konkurentne) ovlasti
EU-a i drava lanica te podupirujue ovlasti ili podruja te koordinirajue i komplementarne
aktivnosti.

EU snano nagriza autonomiju drava lanica jer iskljuive nadlenosti Uniji doputaju
prihvaanje zakonodavstva i odluka te zakljuivanje meunarodnih sporazuma nakon
donoenja zajednikog akta koji je vaan za funkcioniranje Unije. Takve ovlasti su
preputene Uniji, a podruja koja su obuhvaena ovim ovlastima su:1 carinska unija,
uspostava pravila trinog natjecanja, monetarna politika za drave euro zone, ouvanje
morskih biolokih resursa u okviru zajednike ribarstvene politike i zajednika trgovinska
politika (posebno kod pregovora u okviru WTO-a).

Podijeljene (konkurentne) ovlasti odnose se na najvei broj politika i podruja. I zemlje

lanice i Unija mogu donositi zakonodavstvo, ali zemlje lanice ne mogu preuzimati ovlasti
nad odlukama koje je ve izvrila Unija. U naelu zemlje lanice djeluju ako Unija nije
poduzela nikakve aktivnosti ili je prestala djelovati, ili ako eli djelovati iznad minimalnih
standarda utvrenih od Unije (npr. stroa pravila zatite potroaa i zdravlja). Ta podruja

1
lanak 3 Ugovora o funkcioniranju EU-a.

40
su:2 unutarnje trite; socijalna politika u podrujima propisanim Ugovorom; ekonomska,
socijalna i teritorijalna kohezija; poljoprivreda i ribarstvo, iskljuujui ouvanje morskih
biolokih resursa; okoli; zatita potroaa; transport; trans-europske mree; energija;
podruje slobode, sigurnosti i pravde.

Treu skupinu ine podupirujue, koordinirajue i komplementarne aktivnosti, kojima Unija

nadopunjuje i pomae zemlje lanice, koje imaju nadlenost u tim podrujima - financijski ili
putem raznih programa i aktivnosti:3 zatita i poboljanje ljudskog zdravlja; industrija; kultura i
turizam; obrazovanje, mladi, sport i strukovna izobrazba; civilna zatita (prevencija
katastrofa); administrativna suradnja.

Nakon sporazuma Plazza i Louvre nijedan sporazum toga tipa nije zaivio. Meutim, traenje
koordinacije ekonomskih politika nije u potpunosti naputeno. Europska monetarna unija
funkcionira na regionalnoj razini. Bitan motiv stvaranja monetarne integracije u EU nalazi se
u visokoj razini meusobne trgovine, slobodnom cirkuliranju kapitala i pruanja usluga te
naelnoj slobodi kretanja osoba. Ta rastua ovisnost drava rezultira stvaranjem monetarne
integracije kao najvieg oblika kooperacije izmeu drava. Monetarna integracija nije ad hoc
sporazum iz kojeg svaka drava istupa bez osobitih posljedica za sebe i ostale, ve
sporazum kojim se u ekonomskom smislu snano ulazi u autonomiju drava. To
podrazumijeva koordinaciju prije svega fiskalnih politika drava lanica kako bi se u
potpunosti iskoristili dinamiki efekti integriranja u realnom sektoru. I u ovom je sluaju
naglaena injenica da bi odreena drava lanica u nekom trenutku moda i imala koristi od
samostalnog djelovanja, ali je u cjelini blagostanje mogue maksimirati samo koordiniranim
nastupom.

to je vea meuovisnost zemalja to je nunija koordinacija njihovih politika. ak i ako neka

koordinacija predstavlja gubitak autonomije, odsutnost svake koordinacije izgleda jo
pogubnije za zemlje. Uostalom, koordinacija omoguava smanjenje ekonomske nestabilnosti
i poveanje kredibiliteta politike voene prema konkretnom cilju.

Pitanje svjetskog upravljanja nemogue je odvojiti od odnosa snaga koja postoji u okviru
meunarodnih institucija. Nadalje, svjetska se kooperacija odvija u dva smjera:
- regionalnom (u pravilu institucionalno povezivanje geografski bliskih drava, pri emu
su te drave samo relativno gospodarski bliske) i

2
lanak 4 Ugovora o funkcioniranju EU-a.
3
lanak 6 Ugovora o funkcioniranju EU-a.

41
 - interesnom (u pravilu neformalno povezivanje u cilju ostvarivanja vlastitih interesa
npr. G7 / G8, G20, OECD, BRIC (ili BRICS), G77).

Formiranje novih interesnih skupina govori o rastuoj potrebi koordinacije koja proizlazi iz
sve kompleksnije meuovisnosti zemalja te stalnom potrebom za intenziviranjem
meunarodne suradnje i koordinacije. Regionalno, kao i interesno grupiranje zemalja je u
pravilu na neformalnoj razini, a zatim se koordiniranom akcijom zajedniki interes realizira
putem institucija svjetskog gospodarstva IMF, WTO, WB.

3.2. Interesno grupiranje zemalja

Skupinu G7 / G8 ine SAD, Velika Britanija, Njemaka, Italija, Kanada, Francuska, Japan i
Rusija. Godine 1976. grupa G7 je kao prva iz skupine interesne kooperacije zapoela s
usklaivanjem aktivnosti svojih lanica u svim najznaajnijim meunarodnim institucijama
IMF, WTO, WB. Skupina G7 predstavlja najui i najmoniji krug drava koje koordiniraju
svoje aktivnosti. Godine 2008. skupna G7 u ukupnom je svjetskom izvozu sudjelovala s 38%,
a u uvozu s 41%, to donosi i vie nego proporcionalnu mo odluivanja u WTO-u. O njenom
znaaju svjedoi i 47,63% glasake snage u IBRD-u (engl. International Bank for
Reconstruction and Development Meunarodna banka za obnovu i razvoj) ili 54,40% u
IFC-u (engl. International Finance Corporation Meunarodna financijska korporacija), zatim
47,08% u IMF-u ili etiri stalna mjesta u Vijeu sigurnosti UN-a. Naravno, u cijeloj skupini
prednjai SAD, ali niti ona samostalno ne moe donositi odluke promovirajui na taj nain
kooperaciju i koordinaciju kao jedini mogui nain funkcioniranja.

Ostale skupine drava G77, G20 te BRIC (ili BRICS) imaju manji ponder u meunarodnim
odnosima. Meutim, drave skupine BRIC (Brazil, Rusija, Indija, Kina) ili BRICS (nakon
realizacije prikljuenja Junoafrike Republike) biljee kontinuirani izuzetno visoki
gospodarski rast, a uz injenicu to obuhvaaju vie od 40% ukupne svjetske populacije,
zasigurno e dovesti do proirivanja kruga drava ukljuenih u uu koordinaciju rjeavanja
svjetskih gospodarskih problema. Koordinaciju potie i injenica da su ove dvije skupine
drava, G8 i BRIC ukupno odgovorne za 50% svjetske razmjene 2008. godine. S obzirom da
deset drava G8 i BRIC obuhvaa preko polovicu ukupnog stanovnitva i meunarodne
razmjene, njihovu kooperaciju treba pozorno pratiti jer je preostala polovica stanovnitva i
razmjene izrazito disperzirana, sa svim loginim negativnim uincima na koordinaciju njihovih
stavova.

42
Ekskluzivnost kluba G7 (G8) proirena je suradnjom u okviru G204, koje ukupno ostvaruju
85% svjetskog GDP-a te 80% trgovine, dok na njihovom teritoriju obitava dvije treine
svjetske populacije. Slijedei njihov primjer i ostale se drave grupiraju svjesne injenice da
je zajedniko artikuliranje interesa neophodno u globalnim odnosima 21. stoljea. Tako
nastaje skupina G77, gdje najsiromanije zemlje svijeta nastoje artikulirati svoje interese
prema institucijama globalnog svjetskog poretka.

Koordinacija je u svakom obliku zakazala na podruju regulative meunarodnih financijskih

odnosa, a rezultat je financijska kriza 2008. godine. Naime, globalno slobodno cirkuliranje
kapitala nije popraeno jednako takvom regulativom, ve je financijski sektor preputen
autoregulaciji. Koliko je takav nedostatak koordinacije opasan, najbolje je prezentirala
navedena kriza koja je smanjila GDP per capita u Njemakoj i Japanu za oko 4% u prvom
kvartalu 2009. godine u odnosu na prethodnu godinu, gotovo udvostruila nezaposlenost u
panjolskoj (s 10% na 18%) ili Irskoj (s 5,5 na 11%) izmeu travnja 2008. i travnja 2009.
godine ili smanjila za 20% ukupnu svjetsku razmjenu u 4 kvartalu 2008. godine.5

Rjeenje krize nalazi se u kooperaciji, odnosno zajednikom donoenju okvira koji e

sprijeiti pojavu krize slinih uzroka. Skupina G20 rjeenje vidi u osnaivanju regulacije i
jaanju transparentnosti, poticanju meunarodne suradnje i promicanju integriteta u
financijskih trita, reformama IMF-a te znaajnijom prilagodbom Svjetske banke i ostalih
multilateralnih razvojnih banaka novonastalim okolnostima.

Meunarodna koordinacija ekonomskih politika nunost je koja proizlazi iz rastue

meuovisnosti globalnog gospodarstva. Pored toga, uinak prelijevanja dovodi do odreenog
djelovanja svake nacionalne politike na gospodarstvo druge drave. Kako bi se izbjegli
negativni uinci i eliminiralo ponaanja tzv. padobranaca, nunost je koordinacija u
regulativi i djelovanju svih drava, odnosno koordinacija je nuna kako bi eksternalije jedne
nacionalne politike imale to manji negativan uinak na druga gospodarstva. Dakle,
meunarodna ekonomska politika kao javno dobro mora osigurati poveanje ukupnog
blagostanja uvaavajui nacionalne specifinosti. Koordinacija u sferi meunarodne
ekonomske politike znaajno kasni za realnim gospodarstvom, koje je odavno usmjereno na
multinacionalno poslovanje u nedovoljno reguliranom meunarodnom okruenju.

4
Junoafrika Republika, Kanada, Meksiko, SAD, Argentina, Brazil, Kina, Japan, Juna Koreja,
Indija,Indonezija, Saudijska Arabija, Rusija Turska, EU, Francuska, Njemaka, Italija, Velika Britanija i
Australija
5
http://www.slideshare.net/OECD/the-financial-crisis-in-numbers

43
Meunarodna ekonomska politika dugo je bila pod neupitnim utjecajem liderske pozicije
SAD-a, ali je njegova pozicija sve vie ugroena. U tom sluaju do izraaja dolaze interesne
koalicije drava radi koordinacije aktivnosti i postizanja zajednikog cilja. Skupine G7 (G8),
G20, G77, BRIC (BRICS), OECD i sline samo su odraz injenice kako individualna
aktivnost u globaliziranom okruenju ne moe rezultirati promjenom globalnog gospodarskog
okvira na razini IMF, WTO ili WB. Jednako se tako i male drave moraju nuno interesno
povezivati na formalnoj (gospodarske integracije) i neformalnoj razini (interesne skupine),
pronalazei saveznike na ad hoc ili trajnoj osnovi kako bi ostvarile odreeni utjecaj na
donoenje odluka na svjetskoj razini.

Koordinirano djelovanje takvih interesnih skupina ili integracija prema IMF-u, WTO-u ili WB-u
treba dovesti do stvaranja snanijeg meunarodnog regulatornog okvira, kako bi se
ograniile posljedice kriza, odnosno eksternalije takve ekonomske politike.

44
4. PREGLED I ANALIZA NECARINSKIH BARIJERA U
MEUNARODNOJ RAZMJENI

Globalizacija, kao i regionalizacija gospodarstva zasnovani su u velikoj mjeri na liberalizaciji

trgovinskih tokova. Djelovanje GATT-a, a zatim i WTO-a dovelo je do velikog porasta
trgovine na svjetskoj razini. Na djelovanje GATT-a i WTO-a nadovezuju se i uinci
regionalnih integracija koje dodatno djeluju na liberalizaciju trgovine na lokalnoj razini s
konanim uinkom vidljivim u poveanju unutarregionalne trgovine. Dakle, liberalizacija
svjetske trgovine realizira se u dva pravca:
Multilateralno sniavanje carina
Regionalno integriranje.

Bescarinska zatita je sekundarni oblik zatite domae privrede u odnosu na inozemnu, a

carine su primarni oblik zatite. Jedan i drugi oblik zatite poveavaju zatvorenost domae
privrede u odnosu na inozemnu.

Prije liberalizacije trita ili ulaska u GATT (WTO), domai su proizvoai zatieni carinama
i necarinskim preprekama koje poveavaju cijenu uvozne robe na domaem tritu ime
drava podrava neuinkovite proizvoae. Liberalizacijom trita neuinkoviti domai
proizvoai, koji su se odravali zahvaljujui carinskoj zatiti, ispadaju iz trine utakmice ili
optimiziraju proizvodnju, esto smanjujui broj zaposlenih ili plae. To je neizbjeno, jer se
sada optimalna kombinacija proizvodnje ostvaruje u globalnim, a ne u nacionalnim okvirima.
S druge strane, domai proizvoai koji su izvozili i prije liberalizacije poveavaju svoju
konkurentnost, jer im je sada omoguen liberalniji pristup na trite ostalih zemalja lanica.

GATT i zatim WTO oslanjaju se na konstataciju da su carine tetne za svjetsko blagostanje

jer je prosjena carinska tarifa smanjena s 40% 1947. godini na otprilike 3% 2000. godine uz
istodoban skokovit porast svjetske trgovine.

EU je eklatantan primjer kako liberalizacija trgovine dovodi do gospodarskog rasta, porasta

ivotnog standarda i produbljivanja integracije. Oba pravca karakterizira znaajno i brzo
ukidanje mjera carinske zatite. Meutim, konkurentnost gospodarstva ne raste brzinom
ukidanja mjera carinske zatite. S obzirom na preuzete obveze prema GATT-u, odnosno
WTO-u, drave lanice nisu u mogunosti carinama regulirati vanjskotrgovinske tokove, te
mjesto carina kao osnovnog instrumenta vanjskotrgovinske zatite preuzimaju mjere
necarinske zatite.

45
Jedno od vanih pitanja koje se namee prilikom razmatranja meunarodne trgovine su
trgovinske barijere, a pritom vanu ulogu imaju i necarinske mjere. Necarinske mjere trgovini
su u najirem smislu sve one mjere koje nisu vezane uz carine. Dakle, necarinske mjere su
oblik ograniavanja trgovine gdje su prepreke trgovini postavljene na nain da poskupljuju
uvoz djelujui poput carine ili pak djeluju kao zabrane (u sluaju da proizvod ne ispunjava
odreena norme). Necarinske mjere ukljuuju kvote, dodatne namete, embarga, tehnike
prepreke trgovini, sanitarne i fitosanitarne mjere, pravila podrijetla, anti-konkurentske mjere i
druga ogranienja, a vrlo ih esto koriste i velika razvijena gospodarstva. Necarinske mjere
stekle su veliku vanost kao posljedica smanjenja carinskih stopa u svijetu, a najvei utjecaj
imaju na zemlje u razvoju. U velikoj su mjeri preuzele uinke carina na trgovinske tokove i
uvjete razmjene (engl. terms of trade), ali je njihov globalni uinak teko izraunati.

Mjerenje necarinskih mjera i njihovog uinka na meunarodnu trgovinu je izazov zbog

heterogenosti politikih instrumenata i nedostatka sustavnih podataka. Upravo zbog toga
jedinstven pristup u mjerenju necarinskih mjera ne postoji.

Zajedniko obiljeje svih mjere necarinske zatite je netransparentnost, budui da se teko

otkrivaju u mrei nacionalnih propisa uspostavljenih s potpuno opravdanim ciljevima.
Istovremeno, esto se primjenjuju proizvoljno, te je njihov uinak na oteavanje trgovine
esto razorniji od visokih carinskih stopa. Ispostavilo se da su necarinske mjere uvoene kao
pokuaj da se uravnotei smanjena razina zatite domaih proizvoda nastala sniavanjem
carina, odnosno kao odgovor na vanjskotrgovinske probleme uzrokovane liberalizacijom
uvoza.

Prema UNCTAD-u, koritenje necarinskih mjera na temelju koliine i kontrole razine cijena je
znaajno pao sa 45% u 1994. na 15% u 2004. godini, dok se koritenje drugih necarinskih
mjera poveao se s 55% u 1994. na 85% u 2004. godini. Poveanje potranje potroaa za
sigurnim i ekoloki prihvatljivim proizvodima takoer je imalo veliki utjecaj na poveanje
vanosti tehnikih prepreka u trgovini. Necarinske mjere u podruju usluge su postale vana
kao i na podruju uobiajene trgovine. Veina necarinskih mjera moe se definirati kao
protekcionistike mjere, osim ako su povezane s potekoama na tritu, kao to su
eksternalije i nepovezanost informacija izmeu potroaa i proizvoaa roba. Primjer za to
su sigurnosni standardi i zahtjevima za oznaavanjem.

Potreba za zatitom osjetljive industrije od uvozne industrije, kao i irok spektar ogranienja
u trgovini, koje su na raspolaganju vladama razvijenih zemalja, potie zemlje na koritenje
necarinskih mjera, stavljajui ozbiljne prepreke meunarodnoj trgovini i svjetskom

46
ekonomskom rastu. Tako, necarinske mjere mogu biti nazvane "novim" zatitama koje su
zamijenile carine kao "stare" oblik zatite.

Tablica 1.: Procjena promjena makroekonomskih varijabli uslijed smanjivanja i

potpunog ukidanja necarinskih barijera izmeu EU i SAD

Potpuna Potpuna Djelomina Djelomina

liberalizacija - liberalizacija liberalizacija liberalizacija
kratki rok dugi rok kratki rok dugi rok
Realni dohodak, u milijardama EUR
SAD 19 40,8 7,8 18,3
EU 45,9 121,5 19,4 53,6
Promjena realnog dohotka, %
SAD 0,13 0,28 0,05 0,13
EU 0,27 0,72 0,11 0,32
Promjena realnog dohotka kuanstva, %
SAD 0,16 0,31 0,07 0,14
EU 0,32 0,79 0,14 0,35
Promjena realnih plaa, %, nekvalificirana radna snaga

SAD 0,24 0,35 0,11 0,16

EU 0,40 0,82 0,17 0,36
Promjena realnih plaa, %, kvalificirana radna snaga
SAD 0,26 0,38 0,11 0,17
EU 0,36 0,78 0,16 0,34
Izvoz, %
SAD 6,12 6,06 2,72 2,68
EU 1,69 2,07 0,74 0,91
Uvoz, %
SAD 3,97 3,93 1,76 1,74
EU 1,63 2,00 0,72 0,88
Uvjeti razmjene
SAD -0,15 -0,23 -0,06 -0,10
EU 0,11 0,07 0,05 0,03
Izvor: ECORYS Nederland BV: Non-Tariff Measures in EU-US Trade and Investment An
Economic Analysis, 2009

47
Na temelju svih analiziranih makroekonomskih varijabli moe se zakljuiti kako bi ve
djelomina, a posebno potpuna liberalizacija donijela koristi za gospodarstva EU i SAD-a.
Jedina se negativna posljedica moe iitati iz negativne promjene odnosa cijena (engl.
terms of trade) na tetu SAD-a.

4.1. Razvrstavanje necarinskih barijera

Brojni su kriteriji razvrstavanja necarinskih barijera. Kao predloak za prezentiranje

necarinskih barijera u ovom radu koritena je klasifikacija UNCTAD-a koja necarinske
barijere dijeli u slijedee osnovne skupine6:
A Sanitarne i fitosanitarne mjere
B Tehnike barijere trgovini
C Druge tehnike mjere
D Mjere za kontrolu cijena
E Koliinske zatitne mjere
F Paracarinske mjere
G Financijske mjere
H Antikonkurencijske mjere
I Mjere usmjerene prema izvozu
J Investicijske mjere povezane s trgovinom
K Ogranienja u distribuciji
L Ogranienja post-prodajnih usluga
M Subvencije
N Ogranienja u javnoj nabavci
O Intelektualno vlasnitvo
P Pravila o podrijetlu roba

4.1.1. Sanitarne i fitosanitarne mjere

Sanitarne i fitosanitarne mjere (engl. Sanitary and Phytosanitary Measures) ukljuuju

zakone, uredbe, propise, zahtjeve, standarde i procedure za zatitu ljudskog, ivotinjskog ili
biljnog ivota ili zdravlja od:

6
UNCTAD, Trade and Development Board: Methodologies, Classifications, Quantification and
Development Impacts of Non-Tariff Barriers, Geneva, 2005

48
 rizika ulaska, nastanka ili irenja tetoina ili bolesti
rizika koje stvaraju aditivi, zagaivai, toksini ili organizmi koji izazivaju bolest u hrani,
piu i stonoj hrani
rizika koji nastaju uslijed bolesti koje prenose ivotinje, biljke ili njihovi proizvodi
nastanka ostalih vrsta teta od ulaska ili irenja tetoina.

Nominalno usmjerenje ove skupine mjera je orijentirano zatiti zdravlja flore i faune.
Meutim, odstupanje od navedenih standarda ili zahtjeva nacionalnog gospodarstva znai
zabranu uvoza odreene robe biljnog ili ivotinjskog podrijetla. Univerzalni zahtjev koji se
postavlja pred standarde koje drave uspostavljaju u ovom segmentu je znanstvena potvrda.
To znai da odreena mjera moe biti implementirana samo ako postoji znanstvena potvrda
koja opravdava postojanje odreene mjere. Na primjer, zabrana uvoza govedine iz drava u
kojima je dokazano postojanje BCG-a (tzv. kravlje ludilo) opravdana je jer postoji mogunost
zaraze stanovnitva konzumiranjem proizvoda koji sadre zaraeno meso, mesne
preraevine, ali postoji i mogunost zaraze nacionalnog stonog fonda.

Dobrovoljni standardi

Dobrovoljni standardi (engl. Voluntary standards) su pravila, upute ili znaajke za proizvodnju
ili proizvodne procese, odnosno metode, koje su dizajnirane za zatitu zdravlja ljudi, ivotinja
i biljaka (npr. sastav, kvaliteta i higijena), odobren od priznatih tijela na meunarodnoj,
nacionalnoj i subnacionalnoj razini ili su utvrene od strane privatnih poduzea. Dobrovoljni
standardi nisu utemeljeni na zakonskim propisima.

Zahtjevi pojedinih nacionalnih ili regionalnih trita predstavljaju skupinu neobveznih

parametara koje proizvoai ili izvoznici mogu dobrovoljno primijeniti kako bi dokazali da su
njihovi proizvodi, proizvodni proces ili nain upravljanja usklaeni s opim interesima drutva.
Zahtjevi trita su posebno naglaeni u podruju kvalitete proizvoda, ouvanja ivotne
sredine i drutvene odgovornosti. Vano je napomenuti da zahtjevi trita vrlo esto
evoluiraju u zakonske propise, kao to se dogodilo u sluaju ambalanog otpada ili trgovine
ugroenim vrstama. Iako se ovi zahtjevi primjenjuju na dobrovoljnoj osnovi, moe se rei da
oni spadaju u prioritete drutvene zajednice. Stoga, zanemarivati zahtjeve trita znai
zanemariti zahtjeve potroaa i to vrlo esto najprogresivnijeg dijela potroaa.

Dobrovoljne standarde mogue je promatrati s nekoliko aspekata:

49
Meunarodni standardi: standardi koje su razvile meunarodne organizacije
standardizaciju. Prema definiciji, meunarodni standardi su pogodni za primjenu irom
svijeta. To su primjerice standardi u procesu proizvodnje koji definiraju procese u
lancu proizvodnje koji e pridonijeti sigurnosti i prikladnosti proizvoda ili standardi o
karakteristikama proizvoda to odreuju traene karakteristike za proizvode (npr.
veliina, boja, sastav i kvaliteta) i pridonose sigurnosti i prikladnosti proizvoda.

Nacionalni standardi: svaka drava ili gospodarstvo ima priznato tijelo za standarde.
Sanitarne i fitosanitarne mjere omoguuju dravama postavljanje svojih standarda koji se
moraju temeljiti na znanosti. Primjena tih pravila mora biti ograniena opsegu potrebnom
za zatitu ljudskog, ivotinjskog ili biljnog ivota ili zdravlja. Ta pravila se ne smiju koristiti
proizvoljno ili neopravdano da ne bi dolo do diskriminacije izmeu drava u kojima
prevladavaju isti ili slini uvjeti. Kao i kod meunarodnih standarda, tako i kod nacionalnih
standarda postoje nacionalni standardi u procesu proizvodnje kao i standardi o
karakteristikama proizvoda

Privatni standardi: standardi koje zahtijevaju privatni subjekti, kao to su organizacije,

trgovaki lanci i druga tijela (npr. propisi o pesticidima, opa higijena hrane).

HACCP (engl. Hazard Analysis and Critical Control Points Analiza opasnosti i kritine
kontrolne toke) je primjer standarda koje EU postavlja pred proizvoae hrane. To je sustav
upravljanja u kome se sigurnost hrane razmatra kroz analizu i kontrolu biolokih, kemijskih i
fizikih rizika od ulaznih sirovina, rukovanja, proizvodnje, distribucije i konzumiranja krajnjeg
proizvoda. Taj je standard usmjeren prema proizvoaima hrane s pozicije zatite potroaa,
kojim se osigurava proizvodnja i promet zdravstveno sigurne hrane. Sustav je prilagoen
svim vrstama prehrambenih proizvoda i svim fazama proizvodnje i rukovanja "od farme do
stola". Krajnji cilj HACCP-a je proizvodnja to je mogue sigurnijeg proizvoda primjenom to
sigurnijeg postupka. To znai da primjena HACCP-a ne osigurava uvijek 100% sigurnosti za
korisnike, ali znai da tvrtka proizvodi hranu na najbolji i najsigurniji mogui nain.

U svijetu je opskrba potroaa sigurnim i visokokvalitetnim prehrambenim proizvodima sve

znaajnija. Zbog toga uvoznici iz drava EU i drugih razvijenih drava (SAD, Japan i dr.)
zahtijevaju da sigurnost hrane od polja i farme pa sve do zavrnog pakiranja, bude u
sukladna sa strogim higijenskim pravilima. Svaki pojedinac koji posjeduje, upravlja ili radi u
proizvodnji hrane u EU, prema odredbama Direktive EU, mora uvesti sustav sigurnosti
HACCP. Primjena ove Direktive prisiljava uvoznike da uvoze iskljuivo prehrambene
proizvode vie kvalitete i vee sigurnosti, ali i zahtijeva stalna poboljanja proizvodnje u

50
dravama podrijetla. Dosadanja praksa je pokazala da su tvrtke iz EU koje posluju s
prehrambenim proizvodima postale znaajno selektivnije u poslovanju s dobavljaima iz
drava izvan EU, zahtijevajui od njih striktnu primjenu HACCP standarda u dravama
podrijetla.

Meunarodni standard o hrani (engl. International food standard - IFS) normu su razvili
njemaki, francuski i talijanski trgovaki lanci radi kontrole proizvoaa robnih marki velikih
trgovakih lanaca. Bila je zamiljena kao norma za odabir proizvoaa robnih marki, no s
vremenom je postala norma trgovakih lanaca pri odabiru dobavljaa za sve prehrambene
proizvode. Norma kombinira naela HACCP sustava sa zahtjevima sustava upravljanja
kvalitetom te ispunjavanje higijenskih zahtjeva. Primjena norme je dobrovoljna i uglavnom se
uvodi na zahtjev kupca.

ISO norma za kvalitetno upravljanje proizvodnjom usjeva: Smjernice za primjenu ISO

9001:2008 u proizvodnji usjeva, mogu se koristiti za rukovanje farmom bilo koje veliine,
uzgajajui bilo koju vrstu hrane, stone hrane i neprehrambenih usjeva. Prua korak-po-
korak voenje kroz zahtjeve ISO 9001:2008 s praktinim pristupom rukovanja s usjevima.
Norma e poljoprivrednicima dati snanu prednost. Iako primjena sustava upravljanja
kvalitetom moe u poetku iziskivati dodatne napore ipak gledajui sveukupno ona je
graena iz ve postojeih aktivnosti i ne bi trebala uzrokovati dodatnu administriranje ili
nedostatak fleksibilnosti. S druge strane, solidan sustav upravljanja kvalitetom (QMS) moe
donijeti velike financijske koristi, ne samo poljoprivrednicima, ve i njihovim klijentima i
kupcima.

Primjer 1. Spor SAD-a i EU hormonski tretirana govedina

Svjetska trgovinska organizacija (WTO) u svojoj je presudi u viegodinjem sporu oko

govedine tretirane hormonima rasta ustvrdila kako su SAD, Kanada i Europska unija redom
krile pravila o svjetskoj trgovini.

Problem nastaje zbog primjene hormona u uzgoju goveda u SAD-u. Naime, primjenom
hormona u njihovom uzgoju ubrzava se rast goveda. Meutim, sporno je da li su hormoni
koje se primjenjuju u uzgoju goveda tetni za ljudsko zdravlje prilikom konzumacije takve
hormonski tretirane govedine i u kojoj mjeri. Stav je SAD-a da se hormonski tretirana
govedina moe slobodno koristiti za ljudsku ishranu, dok EU smatra kako uinak na ljudsko

51
zdravlje nije ispitan, pa se stoga hormonski tretirana govedina ne moe koristiti za ljudsku
ishranu.

Europskoj uniji pripisuje se krivnja to njezina aktualna opravdanja za zabranu uvoza

govedine koja su revidirana nakon prijanje presude WTO-a nisu potkrijepljena
znanstvenim dokazima. SAD i Kanada u meuvremenu nisu u potpunosti potivale WTO-ove
procedure time to su zadrale svoje trgovinske sankcije protiv EU, navodi se dalje u presudi
WTO-a.

Taj spor vodi se jo od 1998. godine kada je WTO presudio da SAD i Kanada mogu poveati
carine na niz proizvoda podrijetlom iz EU. Prethodno je osudio EU zbog zabrane uvoza
govedine koja se uzgaja uz pomo hormona za poticanje rasta koje upotrebljavaju SAD i
Kanada bez znanstvene procjene rizika.

alba EU se zasnivala na tvrdnji kako sankcije vie nisu opravdane budui je pronaena
nova znanstvena osnova za zabranu uvoza govedine tretirane hormonima. Osim toga, 2003.
godine EU je osuvremenila svoje zakone o hormonima. EU je tada uloio dvije nove albe
protiv SAD-a i Kanade zbog toga to su zadrale svoje sankcije. No, u svojem je izvjeu
raspravno vijee WTO-a ustanovilo da znanstveni dokazi ne potkrepljuju zakljuke iznesene
u EU o procjeni rizika.

Iz WTO-a takoer navode kako su Kanada i SAD trebale ponovno uloiti pritube na
revidirana opravdanja zabrane u 2003.godini, ali s obzirom da EU jo uvijek nije ispotovala
presudu, Ottawa i Washington nisu ocijenjeni prekriteljima svojih obveza prema WTO-u.
Kaznene mjere, u vidu carina, doseu iznos 116,8 milijuna dolara u sluaju SAD-a i 11,3
milijuna dolara za Kanadu. One se tiu itavog niza proizvoda, ukljuujui francuski senf
Dijon i sir Roquefort.

Primjer 2. Sjedinjene Amerike Drave protiv Japana voe

U listopadu 1997. godine, SAD je podnio formalnu tubu WTO-u protiv Japana zbog zabrane
uvoza svjee marelice, trenje, ljive, kruke, dunje, breskve, jabuke, oraha proizvedenih u
Sjedinjenim Amerikim Dravama. Razlog za zabranu uvoza u Japanu je bio to su plodovi
prenositelji tetoina koji su u SAD-u, kao i u Japanu uobiajeni. SAD je utvrdio da ta mjera
nije bazirana na znanstvenoj osnovi niti na meunarodnim standardima. WTO je prihvatio
argumentaciju SAD-a budui da uvozom voa ne dolazi do unosa novih bolesti, niti se
poveava rizik od njihovog irenja u Japanu.

52
 Sanitarni i fitosanitarni propisi

Sanitarni i fitosanitarni propisi (engl. Sanitary and phytosanitary regulations) ukljuuju

zakone, uredbe, zahtjeve i postupke za zatitu ljudskog, ivotinjskog ili biljnog ivota ili
zdravlja. Usklaenost je obvezna. U ovu skupinu pripadaju zahtjevi za oznaavanje,
obiljeavanje i pakiranje proizvoda.

Zahtjevi za oznaavanje: mjere reguliraju vrstu, boju i veliinu ispisa za ambalau proizvoda
te definiraju informacije koje se izravno odnose na sigurnost hrane te koje mogu ili trebaju biti
pruene potroau. Oznaavanjem se smatra bilo koji pisani, elektronski ili grafiki oblik
komunikacije na potroaevu pakiranju ili odvojena, ali povezana oznaka.

Primjer 3. Oznaavanje zatitne odjea

Svaki komad zatitne odjee (odjea za zatitu na radu) treba biti oznaen. Oznaavanje
treba biti na samom proizvodu ili na etiketi proizvoda; privreno da bude vidljivo i itljivo;
otporno na odreeni broj postupaka ienja, na slubenim jezicima drave (npr.
upozoravajue reenice, kao npr. za jednokratnu upotrebu treba oznaiti s upozoravajuom
reenicom: 'Ne koristiti vie puta'). Ako postoje posebni zahtjevi za oznaavanje maksimalno
preporuenog broja procesa ienja, tada maksimalni broj procesa treba biti stavljen nakon
"max." pokraj etikete odravanja. Primjer: max. 25 x.

Primjer 4.: Etiketiranje u Danskoj

Proizvodi u prodaji u Danskoj trebaju biti oznaeni i etiketirani prema danskim i EU

zahtjevima. Potroaka roba mora biti oznaena danskim ili nekim od skandinavskih jezika
(norvekim, vedskim), na proizvodu mora biti naznaena zemlja porijekla, teina i mjere
moraju biti oznaene metrikim sustavom, oznaka mora sadravati sve sastojke koji su
ugraeni u proizvod. Uvoznik je odgovaran za oznaavanje i etiketiranje proizvoda.

Zahtjevi za obiljeavanje podrazumijevaju dostupnost informacija o odreenim tehnikim

znaajkama i drugim znaajkama na proizvodu, oznaku i simbole za opasnost, upozorenja
za nain rukovanja poiljkama pri prijenosu ili prijevozu, pri skladitenju i uvanju, te

53
stavljanje ploica s priopenjima o znaajkama, opasnostima, upozorenjima na opasnost i
postupku u sluaju nezgoda.

Primjer 5. Obiljeavanje kontejnera za prijevoz robe

Kontejneri za prijevoz robe moraju izvana biti oznaeni s uputama kao to su rukovanje za
pokvarljivu robu, rashladne potrebe ili za zatitu od izravnog sunevog svjetla, itd.

Zahtjevi za pakiranje reguliraju nain na koji roba mora biti ili ne moe biti pakirana, u
skladu s propisima drave uvoznice te definiraju ambalani materijal koji e se koristiti, a koji
se izravno odnosi na sigurnost hrane.

Primjer 6. Volumen praznog prostora

Juna Koreja ima stroga ogranienja na prazan prostor, ne doputa se vie od 10-35%
praznog prostora oko jednog proizvoda, ili 25-40% oko "set" proizvoda (npr. poklon kutija s
nekoliko pakiranih proizvoda). Australija ima maksimalno doputen prazan prostor koji ovisi o
kategoriji proizvoda i kree se od 25-40%. Tu je i granica od 40% praznog prostora u Japanu
za kozmetike proizvode i predloeno zakonodavstvo u drugim zemljama, kao to su Tajvan.

Zahtjevi za utvrivanje podrijetla. Utvrivanje podrijetla je objavljivanje informacija o

podrijetlu ivotinja i ivotinjskih proizvoda, kao i za poljoprivredne proizvode, ukljuujui i
povijesnu preradu proizvoda i raspodjelu i smjetaj proizvoda nakon isporuke. Praenje se
obavlja kroz sve faze proizvodnje i distribucije.

Podrijetlo materijala i dijelova. Opis zemljopisnog podrijetla ivotinja, biljaka i njihovih

derivativnih proizvoda. Kod povra; to podrazumijeva objavljivanje informacija o lokaciji
farme, ime farmera, koja su gnojiva koritena itd.

Tijek obrade. Podrazumijeva opis svih faza proizvodnje. Za mesni proizvod; objavljivanje
informacija o podrijetlu ivotinja, klaonica, kao i tvornice za preradu hrane.

Raspodjela i smjetaj proizvoda nakon isporuke. Opis prijevoza, rukovanja i skladitenja

proizvoda nakon zavretka proizvodnje.

54
Granice tolerancije za ostatke i kontaminante ili ograniena uporaba odreenih tvari
Najvee doputene razine koncentracije ostataka za hranu, namirnice, drvo, biljke i sl., ili
ogranienja za koritenje odreenih tvari kao sastojaka.

To su najvee doputene koliinama ostataka (MDK) toksinih i drugih tetnih tvari i

zagaivaa/kontaminanta koji tijekom proizvodnje ulaze u proizvod i/ili distribucijskog
procesa (npr. insekticidi, teki metali, POPs (organske oneiujue tvari) te kemikalije
stvorene tijekom obrade, kao to je akrilamid).

Primjer 7.

Tisue tona indijske basmati rie povuene su iz trgovina u Europskoj uniji zbog
nedoputeno velike koliine pesticida. Ria je povuena nakon to je privatni laboratorij
Unofin u uzorcima utvrdio nedoputeno visoku koliinu pesticida.

Ogranienja uporabe odreenih tvari u hrani i namirnicama. Ogranienje za koritenje

pojedinih tvari, supstanca kao sastojaka, za koje se opravdano oekuje da e postojati u
konanom proizvodu. Kao rezultat njihove specifikacije vano je sprijeiti rizike koji proizlaze
iz njihove uporabe.

Primjer 8.

U Indiju je zabranjen uvoz mineralne vode obogaene s CO2. Od 1. sijenja 2004. na snazi je
odredba br. GSR 554 (E) koja utvruje ostatke pesticida u vodi. Obvezan pH je 6,5-8,5.
Voda spada u proizvode za koje je obvezno certificiranje i registracija.

Regulativa za hranu ili namirnice proizlaze iz proizvoda koritenih genetski

modificiranim organizmima (GMO). Ovi propisi mogu ukljuivati oznaavanje i odobrenje
zahtjeva ili izravnu zabranu. Spor izmeu SAD-a i EU o obvezi oznaavanja hrane za
ishranu ljudi dugo je godina optereivao njihove odnose, a rijeen je na nain da je EU
morala prihvatiti GMO hranu na svoje trite bez posebnog oznaavanja.

55
Primjer 2. Doputen uvoz GMO proizvoda u EU

Vodei ameriki dunosnici su pozdravili presudu Svjetske trgovinske organizacije (WTO)

kojom je ogranienje uvoza genetski modificiranih proizvoda u Europsku uniju proglaeno
nelegalnim. "Nastavljeno usvajanje poljoprivredne biotehnologije dokazuje da ona donosi
ogromnu korist poljoprivrednicima", kazao je ameriki ministar poljoprivrede, Mike Johanns.
U preliminarnoj presudi vijea WTO-a zakljueno je da je u Europskoj uniji od 1998. est
godina bio efektivno zabranjen uvoz genetski modificiranih prehrambenih proizvoda. WTO je
prihvatio albu SAD-a, Kanade i Argentine na moratorij EU-a za odobravanje uvoza novih
genetski modificiranih prehrambenih proizvoda, zakljuivi da pojedinane zabrane uvoza
kre propise o meunarodnoj trgovini. Rije je o korisnoj tehnologiji koja podie razinu
sigurnosti prehrambenih proizvoda i pomae u borbi protiv siromatva", naglasio je ameriki
izaslanik Rob Portman.

Higijenski zahtjevi. Ogranienja kako bi se izbjegle kontaminacije mikroorganizmima i

parazitima u hrani i namirnicama koji pokrivaju obradu, proizvodnju, promet i uvjete
skladitenja. Ukljuuju tretman nakon etve i kontrolu patogenih oblika.

Mjere za sprjeavanje bolesti

Ogranienja / zabrane u sluaju nastupa zaraznih bolesti. Mjere za zatitu ivotinja, ljudi i
biljaka od zaraznih bolesti. Pokrivaju ogranienja, ali i potrebe izolacije. Mjere ukljuene u
ovu kategoriju su obino vie od ad hoc i vremenski vezane prirode.

Primjer 9. Uvoz jabuka iz SAD-a u Japan

Japan je zabranio uvoz jabuka iz SAD-a jer su bile zaraene boleu biljaka koja nije bila
opasna niti za ljude, biljke, pa niti ivotinje, to su uporno dokazivale i SAD. Bolest se nije
mogla prenijeti na iva bia. Mjera se smatrala nekorektnom od strane Japana jer nije
postojala znanstveno dokazana mogunost nastupanja tete za proizvoae jabuka u
Japanu, pa tako ni za ljude. Ta mjera nije bila u skladu s pravilima WTO-a i Japan je takvu
mjeru morao ukloniti.

56
Zahtjevi za izolaciju (karantenu). Zahtjev za karantenu prilikom uvoza za odreeni period.
To nije prohibitivna mjera, iako obuhvaa naknadu za karantenu, inspekcijske naknade,
veterinarske naknade, ukrcaj, fumigacije i sl.

Primjer 10: Kanada - Uvoz robe u posebnom reimu

cvijee i biljke prolaze postupak karantene

meso zahtijeva provjeru standarda proizvodnje u zemlji izvoznici uz osobnu nazonost i
provjeru predstavnika Kanadske agencije za inspekciju mesa
za ivotinje je propisan poseban reim prilikom ulaska u Kanadu kako bi se izbjegao
prijenos infekcije na ostale ivotinje ili ljude;
proizvodi opasni po ivot imaju poseban reim ulaska u zemlju te propise pod kojim se s
njima dalje moe manipulirati;
pojedini prehrambeni proizvodi, kao to su jaja, perad, mlijeni proizvodi, itd, imaju
posebne uvjete uvoza.

Primjer 11. - Australija

Sve uvezeno bilje, kao i dijelovi biljaka kao to su voe, sjemenje i dr., zatim drvo i svi
proizvodi od drveta, bambusa itd., podlijeu karantenskoj inspekciji.

Pravilnik o procesima proizvodnje. Ovo je grupa registara sigurnosnih propisa koji se

odnose na proizvodni proces (kao npr. HACCP). Pravilnik obuhvaa primarnu proizvodnju
(biljke i ivotinje) i obradu. Takoer su ukljueni i nacionalni propisi koji osiguravaju da je
hrana proizvedena samo pod odreenim kodeksom prakse te samo takvi mogu biti
prihvaeni za prodaju.

Krajnji cilj HACCP je proizvodnja to je mogue sigurnijeg proizvoda primjenom to

sigurnijeg postupka. To znai da primjena HACCP ne osigurava uvijek 100% sigurnosti za
korisnike, ali znai da tvrtka proizvodi hranu na najbolji i najsigurniji mogui nain. U svijetu
je opskrba potroaa sigurnim i visokokvalitetnim prehrambenim proizvodima sve znaajnija.
Zbog toga uvoznici iz zemalja EU i drugih razvijenih zemalja (SAS, Japan i dr.) zahtijevaju da
sigurnost hrane, od njive i farme pa sve do zavrnog pakiranja, bude u suglasnosti sa
strogim higijenskim pravilima. Svaki pojedinac koji posjeduje, upravlja ili radi u proizvodnji
hrane u EU, prema odredbama direktive, mora uvesti sustav sigurnosti HACCP.

57
 Ocjenjivanje usklaenosti u odnosu na SPS

Navedenu skupinu necarinskih mjera zatite ine kontrola, pregled i odobrenje postupka, a
ukljuuje postupke za uzimanje uzorka, ispitivanje i preglede, procjene, provjere i osiguranje
usklaenosti, akreditacija i odobrenje postupaka

Zahtjev za certifikaciju. Zahtjevi certificiranja i kod drava izvoznica i kod drava uvoznica
Potvrda od vladinih agencija o zemalji podrijetla. Uvjet za dobivanje certifikata iz zemlje
izvoznice
Potvrda lokalne agencije za ciljano trite. Uvjet za dobivanje certifikata iz zemlje
uvoznice.
Nedostatak priznanja. Certifikati koje izdaje drava ili drugi organ, zemlja uvoznica ne
priznaje.
Nedostatak prihvaanja meunarodno priznatih akreditiranih tijela za ocjenu
sukladnosti. Meunarodni certifikati ne priznaju zemlja uvoznica.
Nedostatak prihvaanja certifikata za ocjenu sukladnosti tijela izdane u zemlji
podrijetla. Certifikate izvoznika ne prepoznaje zemlja uvoznica.
Nedostatak prihvaanja same Izjava o sukladnosti (SDoC). SdoC je postupak kojim
dobavlja daje pismeno jamstvo da je proizvod u skladu s navedenim zahtjevima
Zahtjev za testiranje. Ukljuuje zahtjev za uzimanje uzoraka i obino su povezane sa
testiranjima ili naknadama za laboratorije.
Zahtjev za pregled i ienje. Uvozi zahtijevaju pregled i / ili odobrenje da bi bili prihvaeni.
Pregled se moe obaviti pomou javnih ili privatnih osoba.
Zahtjev za registraciju. Uvoznici mogu imati potrebu za registracijom u zemlji uvoznici. To
je esto sluaj za osjetljive proizvode kao to su lijekovi i opijate. Izvoznici trebaju kontaktirati
registriranog uvoznika.
Ponavljanje identinih testova za iste ili ekvivalentne propise na jednom ciljnom
tritu. Za dan propis, isti test se mora obaviti unutar odredinog trita/zemlje na
nacionalnoj, regionalnoj i / ili lokalnoj ulaznoj razini.
Zahtjev za prijevod izvjetaja ili certifikata. Dokumenti moraju biti prevedeni na jezik
odredinih zemalja tj. jezik zemlje u koju se izvozi.
Uvjet prolaska robe kroz odreenu ulaznu toku ili carinu. Odreene robe moraju biti
uklonjene na odreenoj ulaznoj toci unutar odredine zemlje za dostupnost ispitivanja ili
pregleda objekta. Ovo se odnosi na odreivanje tono odreenih graninih prijelaza kojima
preko kojih se roba moe uvoziti. Ukoliko se oni ne podudaraju s uobiajenim, odnosno
najkraim rutama, mogu se smatrati necarinskom barijerom.

58
Primjer 12. Postupak uvoza roba i usluga u Kanadu

Uvoz u Kanadu provodi se u okviru niza zakona i propisa. Vano je spomenuti da su za

provoenje ovih propisa, kao i postupak uvoza u Kanadu openito, nadlene sljedee vladine
institucije:
CBSA (Custome Board Service Agency), nadlena za postupak uvoza
Canadian Food Inspection Agency (CFIA), nadlena za uvoz prehrambenih proizvoda
Health Canada, nadlena za uvoz medicinskih proizvoda
Industry Canada, ministarstvo nadleno za cijeli sektor industrijskih roba

Najvaniji zakoni i propisi odnose se na pravila uvoza za mlijene proizvode, jaja, svjee
voe i povre, med, ivu stoku i piletinu. Pojedini proizvodi zahtijevaju posebne dozvole za
uvoz ili su zabranjeni za uvoz (energenti, oruje) sukladno Import Control List. Regulirani su
uvjeti pod kojima se proizvodi opasni po ivot mogu distribuirati, reklamirati, te utvreni
posebni simboli s kojima trebaju biti oznaeni. Ukoliko se radi o uvozu ribe, uvoznik mora
dobiti uvoznu licencu i izvijestiti federalne vlasti o vrsti, kvaliteti ribe i zemlji podrijetla. U
segmentu trgovine ivim ivotinjama, regulirana su pravila za zatitu ivotinja, te zatita od
prijenosa infekcije sa ivotinja na osobe. Pakiranje mora jednoznano istaknuti kvalitetu i
koliinu proizvoda u poiljci. S rijetkom iznimkom (marketinke poruke) naljepnice moraju
sadravati tekst na oba slubena jezika u Kanadi engleskom i francuskom. Openito,
zahtijevaju se sljedee informacije: ime proizvoda, boja, teina u kg, broj komada po
kontejneru, veliina kutije, podrijetlo robe, ime i adresa proizvoaa ili izvoznika.

Primjer 13. Kanada vs. Australija i uvoz lososa

Godine 1975, Australija je nametnula uvozno ogranienje zahtijevajui da se svjei,

rashlaeni i smrznuti losos moe uvesti u Australiju tek nakon to je prvi put toplinski tretiran.
Australija je nametnula ogranienja na temelju toga to uvoz kanadskog lososa moe
rezultirati uvoenjem egzotinih uzronika bolesti u Australiju, s negativnim posljedicama za
zdravlje riba u Australiji. U izvornom sporu, Australija je identificirala 24 uzronika bolesti
povezanih uz uvoz kanadskog lososa. Godine 1995, tvrdei da je prekrila ogranienja
uvoza SPS Sporazuma, prema lanku 4.4, Kanada je zatraila konzultacije glede mogueg
rjeavanja spora. U oujku 1997. godine, odlueno je da Australija, provodei procjene rizika
ograniene na odreene vrste lososa, nije ispunila svoje obveze prema odreenim lancima
SPS Sporazuma. albeno tijelo donijelo je odluku protiv Australije, jer nije postojao rizik od
irenja uzronika bolesti na tom podruju, s obzirom na razliite klimatske uvjete.

59
4.1.2. Tehnike prepreke trgovini

Za razliku od sanitarnih i fitosanitarnih mjera koje su usmjerene prema prehrambenom

sektoru gospodarstva, tehnike prepreke trgovini (TBT engl. Technical barriers to trade)
usmjerene su prema industrijskim proizvodima.

Utjecaj tehnikih propisa u trgovini roba sve se vie priznaje. Postupno smanjenje carinskih
barijera u trgovini popraeno je poveanim stvaranja tehnikih prepreka u trgovini, kao to su
propisi o pakiranju i oznaavanju ili postupcima ocjene sukladnosti. Ovi propisi mogu biti
namijenjeni za legitimni cilj, kao to su zatita ljudskog zdravlja ili sigurnosti, meutim oni se
takoer ponekad nepravedno koriste kako bi podigli protekcionistike barijere na domaem
tritu.

Glavni meunarodni instrument usvojen do sada u podruju tehnikih propisa je Sporazum o

tehnikim zaprekama u trgovini (TBT sporazum) koji ima za cilj osigurati da propisi, standardi
i postupci ispitivanja i certificiranja ne stvaraju nepotrebne zapreke u meunarodnoj trgovini.

Postojanje divergentnih tehnikih propisa i razliitih postupaka ocjenjivanja sukladnosti moe

stvoriti troak za poduzea, osobito za mala i srednja poduzea, koja, kako bi izvoziti svoje
proizvode, moraju prilagoditi svoju proizvodnju sa zahtjevima utvrenim u zemljama
korisnicama. Kao rezultat toga, poduzea uoavaju da su njihove mogunosti za izradu
ekonomija obujma ograniene, snose dodatne trokove kao rezultat davanja svojih proizvoda
razliitim postupcima ocjenjivanja sukladnosti i konano, moraju podravati trokovi
povezane s dobivanjem potrebnih informacija.

TBT sporazum predvia postupak obavjetavanja koji zahtijeva da sve zemlje lanice WTO-
a obavijestite druge lanice putem WTO-a o njihovim tehnikim propisima i postupcima
ocjene sukladnosti. Ovaj postupak je znaajan kao instrument transparentnosti jer doputa
da sve stranke Ugovora i gospodarski subjekti budu upoznati s tehnikim propisima i
postupcima ocjene sukladnosti predviene druge strane prije nego to su usvojeni.

Sporazum o tehnikim barijerama u trgovini (TBT Agreement) je meunarodni ugovor

kojim upravlja Svjetska trgovinska organizacija. Sporazum predstavlja osnovna pravila u
meunarodnom prometu koja se odnose na primjenu meunarodnih standarda, tehnikih
propisa i sustav ocjene usklaenosti s ciljem poboljanja efikasnosti proizvodnje i
olakavanja meunarodne trgovine.

60
Cilj TBT sporazuma je izmeu ostalog osigurati da tehniki propisi i standardi, ukljuujui i
zahtjeve u vezi s pakiranjem, oznaavanjem i obiljeavanjem, kao i procedure ocjene
usklaenosti s tehnikim propisima ne stvaraju nepotrebne prepreke meunarodnoj trgovini.

Na osnovi TBT sporazuma razvijena je u svijetu uobiajena nacionalna institucionalna

infrastruktura u kojoj dravna uprava izdaje tehnike propise, nacionalno normirano tijelo
usvaja norme/standarde, nacionalno akreditacijsko tijelo ocjenjuje i potvruje kompetentnost
tijela za ocjenu usklaenosti, a nacionalni mjeriteljski institut osigurava sljedivost do
meunarodnog sustava jedinica i prijenos vrijednosti fizikalnih veliina u zemlji.

Po definiciji TBT-a standard je dokument odobren od strane priznatog tijela, koji sadri
uobiajenu i estu upotrebu pravila, smjernica ili karakteristika za proizvode ili odgovarajue
procese i proizvodne metode, a ije potivanje nije obavezno. Dobrovoljni standardi postaju
obavezni jedino u dva sluaja:
kada je njihova primjena predmet ugovora
kada su preuzeti i usvojeni od strane vladinih tijela u svrhu zatite javnog zdravlja,
sigurnosti i zatite okolia

TBT sporazumi se ne mogu parcijalno i razliito tumaiti i primjenjivati unutar jedinstvenih

carinskih prostora.

Vladini propisi ili industrijski standardi za robu mogu utjecati na trgovinu na najmanje tri
naina: oni mogu olakati razmjenu i poboljati kompatibilnost i upotrebljivost, mogu sakriti
protekcionistike politike, te takoer unaprijediti domae socijalne ciljeve kao to su javno
zdravstvo uspostavom minimalnih standarda .

Tehnikim zaprekama u trgovini (TBT) pogaa se osjetljiva ravnotea izmeu politike ciljeva
olakavanja trgovine i nacionalne autonomije u tehnikim propisima. Sporazum pokuava
olakati trgovina izmeu zemalja te osigurati da tehniki propisi i standardi za proizvode ne
ograniavaju nepotrebno meunarodnu trgovinu. TBT sporazuma djeluje prema tom cilju na
tri naina. Ugovor potie standard ekvivalencija izmeu zemalja, drugim rijeima, formalno
prihvaanje standarda drugih zemalja kroz izriite sporazuma, promie koritenje
meunarodnih standarda, te konano nalae da zemlje uspostaviti upitna mjesta ,uredi koji
pruaju informacije o tehnikim propisima zemalja, postupcima ispitivanja i pridravanja
raznih meunarodnih standarda.

61
Slika 1. Vrste dobrovoljnih standarda u meunarodnoj trgovini

DOBROVOLJNI STANDARDI

MEUNARODNI NACIONALNI SUBNACIONALNI

STANDARDI STANDARDI STANDARDI

Standardi poslovnog procesa Standardi poslovnog Standardi

Standardi karakteristike procesa poslovnog procesa
proizvoda Standardi Standardi
Standardi sustava karakteristike karakteristike
upravljanja proizvoda proizvoda

Meunarodni standardi su standardi meunarodne organizacija za standardizaciju koji su

pogodni za univerzalne uporabe, uporabe irom svijeta.

Nacionalni standardi su tehniki standardi koje treba upotrebljavati na nacionalnoj razini za

regulaciju tehnikih karakteristika proizvoda i proizvodnih procesa.

Subnacionalni standardi su standardi koji mogu biti nametnuti od strane drave ili regije
unutar neke zemlje, a podrazumijevaju dodatne zahtjeve koji su iznad nacionalnih standarda.

Primjer 14. Trgovina sardinama

Peru je 20. oujka 2001. godine zatraio konzultacije s Europskom komisijom o Uredbi (EEZ)
2136/89 koja, prema Peruu, onemoguava peruanskim izvoznicima da i dalje u trgovini
koristite opis "sardine" za svoje proizvode. Peru trai od Komisije pojanjenje na kojoj osnovi
EZ zabranjuje koritenje izraza "sardine" u kombinaciji s nazivom zemlje porijekla
("peruanske sardine"), zemljopisnog podruja u kojem je vrsta pronaena ("Pacific Sardine"),
vrstom ("Sardine - Sardinops sagax"), ili zajednikog naziva vrste Sardinops koristi na jeziku
drave lanice Europskih zajednica u kojoj je proizvod prodan ("Peruvian Sardine" na
engleskom ili "Sdamerikanische Sardinen " na njemakom), Peru smatra da to nije u skladu
s lankom 2.4 TBT sporazuma jer Europska unija vie ne koristi standardni set imenovanja u

62
toki 6.1.1 (ii) Codex Stan 94 kao temelj za svoje Uredbe, iako bi taj standard biti djelotvoran
i odgovarajui za ispunjavanje legitimnih ciljeva Uredbom.

Peru tvrdi da, u skladu s relevantnim standardima Codex Alimentarius (STAN 94), vrsta
sardinius sagax je navedena meu onim vrsta kojima se moe trgovati kao sardinama.
Uredba EEZ-a 2136/89 predstavlja neopravdanu barijeru u trgovini i nije u skladu s naelom
nediskriminacije te je stoga u nesuglasnosti s lancima I. i III. GATT-a iz 1994. godine.

Uredbom EEZ-a 2136/89 utvruju se zajedniki marketinki standardi za konzervirane srdele

po kojima se na trite mogu staviti samo ribe iz vrste Sardina pilchardus kao sardina.
Europska komisija je utvrdila da Uredba EEZ-a nije u skladu s lankom 2.4. TBT sporazuma,
te je ponitila takvu odredbu.

Primjer 15. Obiljeavanje CE oznakom

Proizvod koji nosi CE oznaku moe biti slobodno distribuiran unutar zemalja lanica EU.
Oznaka pokazuje da proizvod zadovoljava sve temeljne zahtjeve donesene pojedinom
direktivom, te potvruje da je ispotovana procedura za certificiranje usklaenosti sa
odgovarajuom direktivom. Odgovornost za potivanje propisa i o dokazima koji su potrebni
da bi se na proizvod stavila CE oznaka pri uvozu u Europsku uniju je obaveza uvoznika.
Prvenstveno CE oznaka pokazuje da proizvod zadovoljava bitnim zahtjevima sigurnosti,
zatite zdravlja i ivota ljudi, zatite imovine, zatite okolia te zatite javnog interesa,
propisanim EU direktivama tzv. "novog pristupa". Proizvodi koji zahtijevaju oznaku CE su:
niskonaponska oprema, igrake, graevni proizvodi, strojevi, dizala, osobna zatitna oprema,
neautomatske vage, medicinski ureaji, plinski ureaji, toplovodni kotlovi, eksplozivi za
civilnu uporabu, rekreacijska plovila, ureaji za hlaenje, oprema pod tlakom, te
telekomunikacijska oprema.

Primjer 16. Zahtjevi za pakiranjem u Australiji

Materijali za pakiranje biljnog porijekla zabranjeni su svi osim sljedeih: drvo-vuna, piljevina,
komadii papira, karton od slame, umrvljeno pluto i treset. Ostali prihvatljivi materijali za
pakiranje su sintetiki materijali. Takoer je zabranjeno koritenje slame za pakiranje.

63
 Tehniki propisi

Tehniki propisi i standardi za proizvode mogu se razlikovati od zemlje do zemlje. Veliki broj
razliitih propisa i normi oteavaju proizvodnju i meunarodnu razmjenu proizvoaima i
izvoznicima. Ako su propisi proizvoljno postavljeni mogli bi se koristiti kao izgovor za
protekcionizam. Sporazum o tehnikim zaprekama u trgovini pokuava osigurati da propisi,
norme, testiranje i certifikacijski postupci ne stvaraju nepotrebne prepreke.

U tehnike propise ubrajaju se:

Zahtjevi za oznaavanje, obiljeavanje i pakiranje:
- zahtjevi za oznaavanje
- zahtjevi za obiljeavanje
- zahtjevi za pakiranje
Zahtjevi za dosljednost
- Podrijetlo materijala i dijelova
- Obrada kroz povijest
- Raspodjela i smjetaj proizvoda nakon isporuke
Zahtjevi za dosljednost, n.e.s.
Granica tolerancije ili ogranienje uporabe odreenih tvari
- granice tolerancije ili kontaminacija odreenim tvarima
- ogranienja uporabe odreenih tvari
Uredba o genetski modificiranim organizmima (iz drugih razloga pored sigurnosti
hrane)
Zahtjev identiteta
Specifini zahtjevi za okoli
Ostali zahtjevi karakteristika proizvoda
Ostali proizvodno-procesni zahtjevi

64
Zahtjevi za oznaavanje, obiljeavanje i pakiranje

Zahtjevi za oznaavanje obuhvaaju mjere koje reguliraju vrstu, boju i veliinu ispisa na
paketu i naljepnici. Definiraju informacije koje trebaju biti osigurane potroaima.
Predstavljaju napisanu (elektronsku ili grafiku) obavijest koja se nalazi na pakiranju,
odvojenoj ali povezanoj naljepnici ili na samom proizvodu.
Zahtjevi za obiljeavanje obuhvaaju mjere kojima se definiraju informacije za transport i
obiaje koje transportno/distribucijsko pakiranje robe treba nositi.

Zahtjevi za pakiranje su mjere koje ureuju nain prema kojem roba mora ili ne smije biti u
paketima, u skladu s rukovanjem opremom zemlje uvoznice ili drugih razloga te definiranje
materijala koji e se koristiti za pakiranje.

Zahtjevi za dosljednost

Ovi tehniki propisi se odnose na objavljivanje informacija o podrijetlu materijala i dijelova,

ukljuujui proces razvoja proizvoda, raspodjelu i smjetaj proizvoda nakon isporuke. Glavni
im je cilj pratiti sve faze proizvodnje i distribucije.

Pojedinano se dijele na: podrijetlo materijala i dijelova, obradu kroz povijest te raspodjelu i
smjetaj proizvoda nakon isporuke koji obuhvaa opis prijevoza, rukovanja i skladitenja
proizvoda nakon zavretka proizvodnje.

Kao primjer moe se navesti COOL odredba prema kojoj je Kanada zatraila konzultacije sa
SAD-om u vezi obveznih oznaavanja zemlje podrijetla (Cool) prema odredbi u Zakonu o
trgovini poljoprivrednim proizvodima iz 1946. koji je izmijenjen 2008. godine. On zahtijeva
obavjetavanje potroaa o zemlji podrijetla robe, ukljuujui govedinu i svinjetinu gdje je
preuzimanje zasluga da se radi o vlastitom uzgoju mogue ukoliko je govedo/svinja okoena,
odrasla ili zaklana u SAD-u.

Kanada navodi da odredbe SAD-a nisu u skladu sa obaveznim COOL odredbama i njezinim
obvezama prema WTO-u, a vee se uz lanak III: 4, IX: 4 i X: 3 GATT-a iz 1994. godine,
lanak 2. TBT sporazuma, ili alternativno, lancima 2, 5 i 7 SPS Sporazuma kao i lankom 2.
Ugovora o pravilima o podrijetlu robe

65
Australija je zatraila konzultacije s EU oko navodnog nedostatka zatite znakova i oznake
zemljopisnog podrijetla za poljoprivredne i prehrambene proizvode. Smatraju da uredba
EU iz 1992. godine ne osigurava nacionalni tretman s obzirom na oznake zemljopisnog
podrijetla i ne osigurava dovoljnu zatitu ve postojeih zatitnih znakova koji su slini ili
identini oznakama zemljopisnog podrijetla.

Australija tvrdi da:

mjere EU ne tite dovoljno sve lanice WTO-a, to umanjuje pravnu zatitu znakova
Mjere EU nisu u skladu s obvezama EK prema kojima je duna osigurati pravna
sredstva za zainteresirane strane kako bi se sprijeilo obmanjujue koritenja oznake
zemljopisnog podrijetla ili bilo koje koritenje to predstavlja akt nepotene
konkurencije u smislu lanka 10. Parike konvencije iz 1967. godine
mjere nisu transparentne te su restriktivnije nego to je potrebno za ispunjenje
legitimnog cilja, uzimajui u obzir rizike neispunjavanja koji bi se stvorili.

Tubama se pridruuju brojne strane tj. lanice WTO-a, a na sastanku 2006. godine, EU je
prihvatila kritike i izmijenila postojee odredbe prema prijedlogu panela u dogovorenom roku.

Granica tolerancije ili ogranienje uporabe odreenih tvari

Kako se navedeni propisi odnose i na zatitu zdravlja, poseban dio propisa odnosi se i na
maksimalnu koncentraciju ili ogranienja na koritenje odreenih tvari, a tu spadaju

granice tolerancije ili kontaminacija odreenim tvarima gdje se propisuju maksimalne

granice za toksine i druge tetne tvari i sastojke koji ulaze u proizvod tijekom
proizvodnog proces s ciljem praenja kvalitete odnosno zatita od tetnih sastojaka

ogranienja uporabe odreenih tvari koje se odnosi na koritenje pojedinih tvari kao
dijelova ili aditiva, kod kojih se opravdano oekuje da e se nalaziti u konanom
proizvodu. Kao rezultat toga njihova specifikacija je takoer vana za spreavanje
rizika koji proizlaze iz njihove uporabe

Kao primjer moe se navesti spor EU i SAD-a o uporabi kemijske tvari u obradi peradi
gdje SAD primjeuje da EU zabranjuje uvoz peradi tretiranih s bilo kojom tvari (osim vode).
Prema tome, Europska komisija zabranjuje uvoz peradi koja je obraena kemijskih
preparatima kako bi se smanjila koliina mikroba na mesu te zabranjuje poiljke gotovo sve
amerike peradi u EU. Navedeni spor SAD prijavio je WTO-u 2008. godine

66
Uredba o genetski modificiranim organizmima (iz drugih razloga pored sigurnosti
hrane). Ova uredba se odnosi na ograniavanje uvoza ukoliko se u proizvodnji koriste
genetski modificirani organizmi. Oko ove teme vodi se dosta polemike iz razloga to se
Europa jo uvijek bori protiv genetskih tvorevina, dok SAD vri pritisak na WTO. SAD
podrava genetski modificiranu hranu za razliku od Europe koja smatra da ona donosi tetne
posljedice i osporava takvu vrstu proizvoda.

Zahtjev identiteta. Zahtjev identiteta predstavlja uvjete koji se moraju zadovoljiti u svrhu
identifikacije proizvoda s odreenim denominacijama (npr. minimum, postotak sadraja
sastojka koji daje ime konanom proizvodu kao to je kakao sadran u "okoladi - kakao).
Pokazuje jo jedan nain kojim se tite graani od nekvalitetnih proizvoda.

Specifini zahtjevi za okoli. Predstavlja uvjete ili zahtjeve koji imaju za cilj sprijeiti
unitavanje okolia i osigurati zatitu okolia. EU zbog svoje politike o zatiti okolia
postavlja visoke standarde koje proizvoai moraju ispuniti ukoliko ele pristupiti na trite
EU. I u ovom polju su znaajne prepreke i trokovi koje imaju odreene zemlje, ali im se
moraju prilagoditi.

Svaka od ovih uredbi razlikuje se po zemljama to optereuje proizvoae koji imaju

tendenciju irenja odnosno prelaska na novo trite. Sve dodatne prepreke stvaraju dodatne
trokove to ini zemlje manje konkurentima u odnosu na domaa poduzea. Meutim,
proizvoai se moraju prilagoavati uvjetima koji vladaju u pojedinim zemljama.

Poznati su sluajevi kojima je neka zemlja pokuala ograniiti uvoz (Ribizli iz Dijona) ali tu se
pokazala pravedna politika EU koja je sprijeila takav oblik diskriminacije.

Iako su tehnike prepreke trgovini ograniavajueg karaktera, ponekad i vrlo detaljne i

previsoke da bi se pojedine zemlje prilagodile, novonastali uvjeti (liberalizacija i globalizacija)
doprinose olakavanju razmjene. Princip standardizacije i transparentnosti trebao bi dovesti
do unificiranja ovih prepreka trgovini, iako se ini loginim da e zemlje nastojati to vie
zatiti sebe i svoju proizvodnju. Najvie koristi imaju potroai, jer se odredbama titi njihovo
zdravlje i vodi briga o njihovim pravima.

67
Ocjena sukladnosti povezana s tehnikim barijerama

Ova skupina mjera obuhvaa kontrolu, pregled i odobrenje postupka, ukljuujui postupke za
ispitivanje i pregled, procjenu, provjeru i osiguranje sukladnosti, akreditacije i odobrenja)

Certifikacijski zahtjev (Zahtjevi certificiranja ili u zemlji izvoza ili u zemlji uvoza)
Potvrda od vladine agencije iz zemlje porijekla (Uvjet za dobivanje certifikata iz
zemlje izvoznice)
Potvrda od lokalnih agencija u destinacijskom tritu (Uvjet za dobivanje
certifikata iz zemlje uvoznice)

Primjer 17.

Brazil priznaje proizvode i certifikate inozemnih agencija za certifikaciju, koje imaju

memorandum sporazumijevanja s Brazilskim tijelom za certifikaciju (ili sa INMETRO-om,
Nacionalnim institutom za meteorologiju, kvalitetu i tehnologiju). Brazil je obavijestio WTO o
pet multilateralnih sporazuma o uzajamnom priznavanju izmeu INMETRO-a i agencija:
Europske komisije (EU), Kanade, SAD, Meksika te jo dva dogovora s 30-ak zemalja (lista
zemalja se moe pronai na stranicama WTO-a). Sporazumi osiguravaju da svaka zemlja
potpisnica priznaje kvalitetu sustava certificiranja supotpisnica kao vlastitu.

Nedostatak priznanja (Certifikati koje izdaje drava ili drugi organi, ne priznaju se od zemlje
uvoznice)
Nedostatak prihvaanja meunarodno priznatih akreditiranih tijela za ocjenu
sukladnosti (Meunarodni certifikati nisu priznati od strane zemlje uvoznika)
Nedostatak prihvaanja certifikata za ocjenu sukladnosti tijela izdane u zemlji
podrijetla (Certifikati od izvoznika nisu priznati u zemlji uvoznika)
Nedostatak prihvaanja izjave o sukladnosti (SDoC) (postupak kojim dobavlja
prua pismeno jamstvo o sukladnosti sa specificiranim zahtjevima)
Zahtjevi za ispitivanje (ukljuuje zahtjeve koji su obino povezani s testiranjima ili
laboratorijskim naknadama)

Zahtjevi za pregled i odobrenje (Pri uvozu pregled mogu obaviti javne ili privatne osobe i
odobrenje mora biti prihvaeno)
Registracijski zahtjev (Uvoznici moraju biti registrirani u zemlji u kojoj uvoze. To je esto
sluaj za osjetljive proizvode to su povezani sa pitanjima sigurnosti. Izvoznici se trebaju
obratiti registriranom uvozniku)

68
Ponavljanje u destinacijskom tritu identinih testova za jednake ili odgovarajue
propise (Za dani propis, isti test se mora obaviti u zemlji destinacije)
Zahtjev za prijevod izvjetaja ili certifikata (dokumenti moraju biti prevedeni na jezik
odredine zemlje)
Zahtjev za prolazak kroz specifini ulaz ili granicu (Odreena roba mora biti uklonjena pri
ulazu u odredinu zemlju za dostupnost ispitivanja ili pregleda robe)
Ocjena sukladnosti povezana s TBT

Primjer 18. Hrvatska akreditacijska agencija

Hrvatska akreditacijska agencija (HAA) neovisna je i neprofitna javna ustanova koja obavlja
poslove nacionalne slube za akreditaciju u RH. Tehnikim se propisima ureuje sigurnost
proizvoda i sloboda kretanja na unutarnjem tritu, zatita zdravlja graana, zatita
potroaa i druga podruja od javnog interesa. HAA obavlja ocjenu sukladnosti proizvoda,
procesa i usluga s tehnikim propisima i normama koju provode struno i tehniki
osposobljeni laboratoriji, certifikacijska i inspekcijska tijela

Primjer 19. Tehnike zapreke koji se odnose na metode ocjene sukladnosti:

Kupevo neprihvaanje dobavljaeve izjave o sukladnosti proizvoda ili sustava
kakvoe
Ponavljanje pregleda i/ili ispitivanja proizvoda u kupevim prostorijama
Neprihvaanje dobavljaeva ispitnog izvjetaja
Zahtjev da dobavlja ispituje svoje proizvode u ispitnim laboratorijima koje je odobrio
kupac ili vlast koja donosi propise zemlje uvoznice
Neprihvaanje oznake potvrivanja proizvoda dodijeljene prema nacionalnom
programu potvrivanja proizvoda zemlje izvoznice kao oznake sukladnosti proizvoda
zemlje uvoznice
Zahtjev da dobavljai u zemlji izvoznici dobiju potvrdbeni znak za proizvod zemlje
uvoznice
Imenovanje vlastitih kupevih agenata ili meunarodnog inspekcijskog tijela za
provedbu pregleda ili ispitivanja prije isporuke ili nakon prispijea roka
Provedba obvezatnoga pregleda sukladnosti uvoznih proizvoda koji se zahtjeva iz
propisa zemlje uvoznice na mjestu isporuke iz zemlje izvoznice ili po prispjeu u
zemlju uvoznicu

69
Primjer 20: Meusobno priznavanje certifikata o sukladnosti

Problem je u tome to poduzea iako posjeduju certifikat ovlatenog laboratorija u Republici

Hrvatskoj, moraju platiti i certifikat u nekom od ovlatenih laboratorija na EU tritu, to
dodatno poskupljuje proizvod i time direktno utjee na konkurentnost tog proizvoda.
Primjerice neko poduzee u RH izdvojilo je znaajna financijska sredstva za opremanje
laboratorija, posjeduje certifikat BAS ISO/IEC 17025 i vre certificiranje, kako za svoje
potrebe, tako i za druge pravne osobe. Problem koji se javlja na EU tritu je neprihvaanje
tog standarda, ve se kroz dokumentaciju trai isti taj certifikat, ali izdat od ovlatenog
laboratorija na tritu EU. To dodatno poskupljuje proizvod koji je u tom sluaju rijetko
konkurentan sa ostalim ponuaima. (primjer su graevinski proizvodi ili lijekovi)

Primjer za graevinske proizvode

graevni se proizvod moe staviti u promet i rabiti za graenje samo ako je dokazana
njegova uporabljivost
ovisno o nainu isporuke proizvoa, trgovac ili uvoznik kvalitetu proizvoda jami
IZJAVOM O SUKLADNOSTI.
izjava o sukladnosti daje se za svaki proizvod prema tipu proizvoda iz pravilnika o
ocjenjivanju sukladnosti, ispravama o sukladnosti i oznaavanju graevinskih
proizvoda

Primjer 21: Problemi s provjerom kvalitete uvoznih proizvoda i uzimanjem uzoraka

U smislu kompliciranih i poprilino dugih analiza robe prilikom izvoza u Srbiju gdje se pored
sanitarnih uzoraka uzimaju i uzorci za trinu inspekciju, gdje roba mora stajati u carinskom
skladitu dok analize ne budu gotove (u nekim sluajevima i 10 dana), posebno se to odnosi
na proizvode prehrambene industrije (voda, pivo). U tom sluaju roba kasnije dolazi do
potroaa to je problem kod robe koja ima kratak rok trajanja npr. kolai ime se
onemoguuje uvoz, tj. normalan promet roba i konkurentnost roba na tritu. Istodobno se ti
isti proizvodi iz RH ti proizvodi bez problema izvoze u Sloveniju.

70
Primjer 22. Zabrana uvoza domaih i divljih svinja iz odreenih drava EU zbog
sprjeavanja unoenja klasine svinjske kuge

Zabrana je stupila na snagu odlukom ministra poljoprivrede Hrvatske 20. prosinca 2011.
godine traje i tijekom prvog kvartala 2012. godine. Time se sprjeava mogunost zaraze
domaeg stonog fonda, odnosno divljih ivotinja. Zabrana e se ukinuti saniranjem bolesti u
dravama / regijama u kojima je identificirana.

Primjer 23. Europske smjernice i norme za tlanu opremu

Drave lanice EU dune su ispuniti bitne zahtjeve smjernica za tlanu opremu. One to
ostvaruju unoenjem tih zahtjeva u nacionalna zakonodavstva (zakonski i podzakonski akti).
Usklaene europske norme su konzensusom usvojene EU norme za tlanu opremu koje
drave lanice preuzimaju kao nacionalne norme. Proizvod koji zadovoljava zahtjevima
usklaenih normi za tlanu opremu podrazumijeva zadovoljavanje bitnih zahtjeva smjernice
relevantne za tlanu opremu. To je poznato pod nazivom pretpostavka o sukladnosti.
Trenutno postoje dvije EU smjernice. Svi zahtjevi odnose se na konstrukciju i proizvodnju
opreme pod tlakom, dakle do stavljanja na trite/uporabu. One se ne odnose na inspekciju
tlane opreme tijekom njenog radnog vijeka. Glavni cilj je uklanjanje tehnikih prepreka
trgovini usklaivanjem zakonodavstava drava lanica. Smjernicom su obuhvaeni
konstrukcija, proizvodnja i ocjena sukladnosti.

TEHNIKE BARIJERE

Tehnike prepreke u trgovini (TBT) odnose se na tehnike propise i dobrovoljne standarde

koji postavljaju specifine karakteristike proizvoda, kao to je njegova veliina, oblik, dizajn,
funkcije i performanse, odnosno nain na koji je proizvod oznaen ili pakiran prije ulaska na
trite.

Ostale tehnike mjere

Inspekcija prije ukrcaja na brod

71
Inspekcija dobara prije slanja u zemlju uvoznicu i slui za precizno utvrivanje vrste dobara.
Inspekcija osigurava da su dobra u skladu sa prateim dokumentima u kojima je specificirani
carinski tarifni kod, kvaliteta, koliina i cijena.

Primjer 24:
Inspekcija prije ukrcaja robe u zemlju uvoznicu se vri po zahtjevu te zemlje. Time se zemlja
uvoznica eli osigurati: da cijena reflektira realnu vrijednost dobara, sprjeavanje uvoza
proizvoda ispod odreenog standarda i spreavanje izbjegavanja plaanja carine. Za
organiziranje inspekcije je zaduena zemlja uvoznica, ali zemlja podrijetla robe mora
osigurati da dobra budu dostupna inspekciji. U pravilu inspekcija se zahtijeva samo kada su
robe u vrijednosti veoj od odreene vrijednosti. Neke od zemalja koje zahtijevaju inspekciju
prije ukrcaja na brod su: Angola, Banglade, Burkina Faso, Kamboa, Kamerun, Kongo,
Obala bjelokosti, Ekvador, Etiopija, Indonezija, Iran, Uzbekistan.

Pojedine zemlje zahtijevaju inspekciju samo kod uvoza specifinih roba, npr. Meksiko kod
uvoza obue, tekstila, elika I bicikla (osim iz NAFTA-e); poiljke za Saudijsku Arabiju i
Kuvajt moraju sadravati certifikat o sukladnosti (engl. Certificate of Conformity) za odreene
proizvode.

Posebne carinske formalnosti koje nisu povezane s SPS/TBT

Naglasak je na tehnikim mjerama u vanjskotrgovinskoj politici posebnim carinskim

formalnostima. Sukladno Zakonu o tehnikim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju
sukladnosti, na pojedine se proizvode, odnosno grupe proizvoda, a radi sigurnosti, zatite
ivota i zdravlja ljudi, domaih ivotinja i biljaka, zatite okolia i prirode te zatite potroaa,
odreuju:
tehniki zahtjevi koje moraju zadovoljiti proizvodi koji se stavljaju na trite i/ili na
raspolaganje,
prava i obveze gospodarskih subjekata (proizvoaa, ovlatenih zastupnika, uvoznika
i distributera) koji stavljaju proizvode na trite i/ili na raspolaganje,
postupke ocjenjivanja sukladnosti,
prava i obaveze tijela koja provode postupke ocjenjivanja sukladnosti proizvoda s
tehnikim zahtjevima,
dokumente o sukladnosti: isprave o sukladnosti (izvjetaj o ispitivanju, potvrdu
certifikat o sukladnosti ili izvjetaj ili potvrdu o pregledu), izjavu o sukladnosti i

72
 tehniku dokumentaciju potrebnu za dokazivanje sukladnosti proizvoda koji moraju
biti dostupni nadlenim tijelima,
nain oznaavanja proizvoda.

Posebne carinske formalnosti su:

dokumentacijski zahtjevi odnose se na sve dokumente koji se koriste kako bi se
objasnile isporuke u zemlji uvoza
zahtjevi direktnih poiljaka
uvjet prolaska robe kroz odreene carinske uvjete
restriktivna ogranienja u zranom prometu
restriktivna ogranienja u pomorskom prometu
restriktivna ogranienja u kopnenom prijevozu

Primjer 25: Problem afrikih drava s SPS/TBT mjerama

Afrika se bavi izvozom raznih roba koje ukljuuju i poljoprivredne proizvode u rasponu od
voa i povra do ribarstva i mesnih proizvoda. Poznati su kao dominantni izvoznici organskih
proizvoda te su jako osjetljivi na SBS/TBT mjere koje primjenjuju neznatno i
netransparentno. Postoje problemi vezani uz prekograninu trgovinu opasne i zabranjene
robe, kao to su elektroniki proizvodi (raunala, televizori, videorekorderi i pisai),
prijevozna sredstva, rabljeni rezervni dijelovi (posebno rezervni dijelovi za letjelice),
prehrambeni proizvodi i lijekovi (koji se esto prodaju nakon isteka datuma). Mnoge zemlje u
Africi nastoje poveati udio organski uzgojenih poljoprivrednih proizvoda u svom izvozu.
Najvei problem su preveliki trokovi stjecanja certifikata, oznake proizvoda i pakiranja. Vrlo
je vjerojatno da e izvoz organskih proizvoda porasti i da e postii vee znaenje u
pojedinim afrikim zemljama izvoznicama.

Primjer 26. Hrvatska i zahtjevi za dokumentacijom

U sluaju uvoza, uvoznik je obavezan na trite Republike Hrvatske stavljati samo proizvod
sukladan s odredbama propisa koji se primjenjuju na taj proizvod te je obavezan osigurati da
je proizvoa proveo postupak ocjenjivanja sukladnosti, sastavio tehniku dokumentaciju, da
proizvod nosi propisanu oznaku sukladnosti ili druge oznake da je praen propisanim
dokumentima te da je zadovoljio zahtjeve.U izjavi o sukladnosti navode se svi tehniki
zahtjevi utvreni propisima koji se primjenjuju na odreeni proizvod, te proizvoa preuzima

73
svu odgovornost.U Republici Hrvatskoj vrijede isprave o sukladnosti izdane u inozemstvu
ako su izdane u skladu s meunarodnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.
Takve e se isprave priznati, ako se predmetni proizvod ocjenjuje ovlateno, da u Republici
Hrvatskoj ne postoji ovlateno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, da su ocjenjivanje
sukladnosti provela tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja su zemlje lanice Europske unije
prijavile Europskoj komisiji, a iji popis je objavljen u Slubenom glasilu Europske unije.

Nad proizvodima koji se stavljaju na trite provodi se inspekcijski nadzor kako bi se utvrdilo
ispunjavaju li postavljene zahtjeve. Prilikom ulaska proizvoda na trite Republike Hrvatske,
a prije no odobri putanje proizvoda u slobodan promet, carinska sluba, odnosno nadlena
carinarnica ovlatena je provoditi odgovarajue provjere znaajki robe te privremeno zastati
s daljnjom provedbom zahtijevanoga carinskog postupka putanja proizvoda u slobodan
promet ako provedbom provjere utvrdi nepravilnosti i o tome obavijestiti nadleno
inspekcijsko tijelo.

Zahtjev izravne poiljke. Odnose se na sve dokumente koji prate robu kako bi mogla biti
isporuena izravno iz zemlje podrijetla, bez zaustavljanja u treoj zemlji. Povlateni tretman
predvien meunarodnim ugovorima o gospodarskoj suradnji primjenjuje se iskljuivo na
proizvode koji zadovoljavaju uvjete iz Protokola o podrijetlu svakog od sporazuma, te iji se
prijevoz obavlja izravno izmeu zemalja ugovornica, pa i preko teritorija treih zemalja. U
ovim sluajevima se uz potvrdu EUR-1 (ili na drugi propisani nain izjavljeno podrijetlo robe)
mora ishoditi i tzv. potvrdu o izravnoj poiljci, kojom carinske vlasti zemlje u kojoj je roba u
tranzitu bila stavljena u postupak pretovara ili privremenog skladitenja, potvruju da je ista
bila, u njihovoj zemlji, pod stalnim carinskim nadzorom.

Primjer 27: Zahtjev izravne poiljke Italija-Hrvatska-Maarska

U ovom primjeru radi se o poiljci koja je ukrcana na brod u Italiji, pretovarena na vlak u
Hrvatskoj i poslana vlakom u Maarsku. Zahtjevom o izravnoj poiljci potvruje se da je
navedena roba bila u provozu preko carinskog podruja Republike Hrvatske, da je bila pod
carinskim nadzorom i da je izvezena iz Republike Hrvatske, prema odreditu u Maarskoj.

Uvjet prolaska robe kroz odreene carinske kontrolne urede. Odnosi se na uvjet da roba
mora proi kroz odreene toke ulaska i / ili carinske urede, to ukljuuje ispitivanje provjeru,
uklanjanje itd. Najee se koriste za uvoz/izvoz kontroliranih roba koje podlijeu kontroli
agencija, te za uvoz ili izvoz robe pod kontrolom potrebna je dozvola. Primjeri kontrolirane

74
robe ukljuuju kontrolu cigareta i duhanskih proizvoda, lijekova, ivotinja i prehrambenih
proizvoda, te ostalih proizvoda.

Primjer 28: Uvoz DVD playera iz Kine u Singapur

Prilikom uvoza robe u odreenu zemlju, roba mora proi kontrolne urede kako bi se provjerila
njena ispravnost isto tako, prilikom uvoza DVD playeri iz Kine biti e otpremljeni na posebna
mjesta, odnosno urede gdje e se obavljati njihova kontrola i ispitivati ispravnost tih
proizvoda prije nego bude doputena trgovina tih proizvoda .

Restriktivna ogranienja u zranom prometu. Pod restriktivnim ogranienjima u zranom

podrazumijevaju se razne restrikcije i ogranienja koja se odnose na prijevoz robe u zranom
prometu.

Primjer 29. IATA ( International Air Transport Association)

IATA je meunarodna udruga zrakoplovnih kompanija, utemeljena prije vie od 60 godina.
Danas su lanice IATA-e 230 manjih zrakoplovnih tvrtki, koje ine 93% meunarodnog
zranog prometa. IATA je donijela ogranienja pri prijevozu robe koja se odnose na:
pakiranje robe, razvrstavanje robe, oznaavanje robe te prijevoz robe sa opasnim tvarima.
Prijevoz litij-ionskih baterija. Litij-ionska baterija (Li-Ion) predstavlja vei korak u evoluciji
baterija za punjenje. Budui da kao osnovnu aktivnu tvar koristi litij, jedan od najlakih
metala, ova vrsta baterije odlikuje se vrlo malom masom. Jedna od najveih prednosti joj je
vrlo velika gustoa energije, ak dvostruko vea od tipine NiMH baterije, a odlikuje je i tri
puta vei nazivni napon od nikalnih baterija. Li-Ion baterija je, sama po sebi, izuzetno
osjetljiva na prepunjavanje i pretjerano pranjenje, no za to se, umjesto korisnika, brine
elektronika koja je ugraena u svaku komercijalnu Li-Ion bateriju. Iako nije pogodna za
pranjenje jakom strujom, pokazala se kao izvrsno rjeenje za mobilne telefone.

Za prijevoz Li-Ion baterija kao sastavnog dijela prtljage ili robe putem IATA-e potreban je
poseban skup propisa budui da su one uobiajena pojava. Ako se radi o prijevozu LI-Ion
baterija potrebna je oznaka svakog paketa s pripadajuim informacijama o svakoj bateriji
(kapacitet, ciklus, ivotni vijek, gustoa energije te odravanje baterije). Baterije koje IATA
prevozi moraju uspjeno proi test procedura UN 3090 koji se grana ovisno o vrsti baterije.
Prema IATA-im propisima baterije ili njihove elije se prevoze u vanjskoj ambalai kao to je

75
metal,plastika ili per-ploa. Ukoliko se radi o pojedinanoj bateriji, ona mora imati unutranje
pakiranje uz vanjsko i to u obliku jastuia koji je zatien od nastanka kratkog spoja. Li-Ion
baterije koje su tee od 12 kg moraju imati jako i otporno vanjsko kuite te moraju imati
dokumente koji prikazuju koliinu prevezenih baterija.

Odreena pravila pri transportu Li-Ion baterija:

Maksimalna teina jednog paketa mora iznositi 10 kg, ali je broj paketa neogranien
Svaki paket mora imati oznake za rukovanje
Svaki paket mora imati naljepnice koju su zaljepljene na obe strane paketa u kojem
se prevoze baterije,a da se pritom ne preklapaju na dvije zajednike povrine.
Popratna dokumentacija
Oznaka paljivog postupanja sa paketom
Odobren drop test i UN ispitivanja

PRIJEVOZ Li-Ion BATERIJA PREKO SAD-a

Litij ionske baterije koje se dostavljaju do, od ili kroz SAD su podlone dodatnim
ogranienjima od strane SAD-A prema njihovim nacionalnim propisima budui da sadre
odreene otrovne tvari. Nepunjive baterije su zabranjene transportnim sredstvom za prijevoz
putnika zrakoplovom Takve baterije se prevoze u posebnim avionima. Takva baterija ima
oznaku PRIMARNE LITIJSKE BATERIJE ZABRANJEN PRIJEVOZ PUTNIKIM
ZRAKOPLOVOM

Primjer 30: Zabrana prijevoza u kanadskom zranom prometu

Kod kanadskih zranih prijevoznika zabranjen je prijevoz:

Radioaktivnih materijala
Otrova
Vatrenog oruja
Eksplozivnih i zapaljivih tekuina
Nagrizajuih i oksidirajuih materijala
Komprimiranih boca sa plinom
Oprema za spaavanje
Proiivai zraka i ionizatori

Restriktivna ogranienja u pomorskom prijevozu. Pod tim se mjerama podrazumijevaju

razne restrikcije i ogranienja koja se odnose na prijevoz robe u pomorskom prometu.

76
Restriktivna ogranienja u kopnenom prijevozu. Pod tim mjerama se podrazumijevaju
razne restrikcije i ogranienja koja se odnose na prijevoz robe u kopnenom prometu.

Primjer 31. Australija i zakon o drvenoj ambalai pri kopnenom transportu

Australska drvna ambalaa ima poseban certifikat pri izvozu- AWPCS koji osigurava da se
e se za ambalau u Australiji proizvoditi ambalano drvo koje ispunjava ISPM-15 standard
za izvoz. ISPM-15 je Meunarodni standard za fitosanitarne mjere koji regulira proizvode za
drvenu ambalau u meunarodnoj trgovini. Budui da mnoge zemlje nerado prihvaaju drvo
kao ambalau za uvozne proizvode, Australija je koncipirala odredbu za prijevoz svoje robe u
drvenim ambalaama prilikom kopnenog transporta. Drvo mora imati poseban AHS certifikat
koji nam garantira da drvo nije zaraeno nekom boleu i insektima. Ovo ogranienje je
stupilo na snagu unutar Australije nakon to su 1990-ih godina otkrivene bolesti uma i
prisutnost raznoraznih tetnih insekata.

4.1.3. MJERE ZA KONTROLU CIJENA

Mjere za kontrolu cijena se provode za kontrolu cijene uvoznih proizvoda kako bi se:
potpomogle domae cijene odreenih proizvoda kada su uvozne cijene tih dobara
nie
utvrdile domae cijene pojedinih proizvoda zbog fluktuacije cijena na domaem tritu
ili nestabilnosti cijena na stranom tritu
kako bi se neutralizirala teta nastala uslijed pojave "nepotene" vanjsko-trgovinske
prakse.

U skupinu mjera za kontrolu cijena pripadaju:

administrativne cijene
dobrovoljno ogranienje izvoznih cijena
varijabilne naknade
antidampinke mjere
kompenzacijske mjere
zatitne carine.

Veina ovih mjera utjee na cijenu uvoza u varijabilnom iznosu koji se izraunava na temelju
postojeih razlika izmeu dvije cijene istog proizvoda, u odnosu na kontrolne svrhe. U

77
poetku usvojene mjere mogu biti administrativno odreivanje cijena i dobrovoljno
ogranienje minimalne razine cijena izvoza ili ispitivanje cijena, koje e kasnije doi na jedan
od sljedeih mehanizama prilagodbe: suspenziju uvoznih dozvola, primjenu varijabilnih
naknada, antidampinke mjere ili kompenzacijske dunosti.

Administrativne cijene

Administrativnim fiksiranjem cijena, vlasti zemalja uvoznica uzimaju u obzir:

domae cijene proizvoaa ili potroaa
uspostavljaju gornju i donju granicu cijena, ili se vraaju na utvrene vrijednosti na
meunarodnom tritu.
Postoje razliite metode fiksiranja cijena, kao to su minimalne uvozne cijene ili cijene
postavljene u skladu s preporukama.

Minimalne uvozne cijene. Unaprijed utvrena uvozna cijena ispod koje se uvoz ne moe
odvijati.
Referentna cijena i druge kontrole cijena. Unaprijed utvrena uvozna cijena koju vlasti
zemlje uvoznice koriste kao preporuku za postavljanje gornje ili donje cijene.

Primjer 32. Minimalne uvozne cijene

Saudijska Arabija primjenjuje instrument minimalnih uvoznih cijena za uvoz rabljenih

motornih vozila, pri emu se carinska vrijednost vozila utvruje po deprecijacijskim
tablicama. Takoer su na snazi minimalne uvozne cijene za uvoz poljoprivrednih proizvoda i
medikamenata te za keramike proizvode.
Honduras primjenjuje varijabilnu cjenovni pristojbu od 1992. godine, koja se kree od 1% do
45%, a primjenjuje se za uvoz nekoliko poljoprivrednih proizvoda (npr. kukuruza i kukuruznih
preraevina) ukoliko je cijena uvoznih proizvoda nia od propisanih.

Primjer 33. Penica u Rusiji

Godine 2010. ruski premijer Vladimir Putin zabranio je izvoz itarica iz Rusije zbog uroda
unitenog prirodnim nepogodama. Ruska vlada nastojala je sprijeiti poveanje njezine
cijene nakon slaba uroda izazvana dugotrajnom suom i velikim vruinama. Rusija, trei

78
svjetski izvoznik penice, smanjila je oekivanja od godinje etve na 60 do 65 milijuna tona,
to je za treinu manje u usporedbi s prijanjim etvama. Gotovo etvrtina itarica unitena
je nakon sue i toplotnog udara koji je zahvatio zemlju, a izvanredno stanje proglaeno je u
27 ruskih poljoprivrednih regija. Zbog takve Putinove odluke penica je na svjetskim burzama
u jednom danu poskupjela vie od est posto, nakon to joj je u tjedan dana cijena ve
skoila 25 posto. Svako poskupljenje penice uvijek osjete i graani, jer porast cijene
penice inicira lananu reakciju porasta cijene prehrambenih proizvoda, prije svega kruha,
mesa, ulja, keksa, mlijeka, piva i dr. Ruski embargo na izvoz penice izazvao je poveanje
njezine cijene na svjetskom tritu. Zabrana izvoza penice iz Rusije proglaena je jednim od
uzroka rasta cijena hrane irom svijeta

Cijena penice na svjetskim burzama bila je 40% vaa od hrvatske dogovorene cijene od
1,20 kuna po kg. Hrvatska je predloila zabranu izvoza penice kako bi se zatitila od
potresa na svjetskom tritu itarica. Seljaci su se otro protivili zabrani izvoza, nisu htjeli da
im drava odreuje kamo e plasirati svoj proizvod i po kojoj cijeni. Bitna razlika je u tome to
Rusija otkupi svu penicu i njome raspolae.

Primjer 34. Rijetki metali i Kina

Kina je dodatno ojaala svoju poziciju na svjetskom tritu rijetkih metala, podiui poreze na
te izuzetno vane sirovine za tehnoloku industriju. Kineska je vlada takoer najavila da e
zabraniti poveanje proizvodnih kapaciteta za postojee projekte odvajanja rijetkih metala od
sirovih rudaa. Ministarstvo trgovine ranije je najavilo da e proiriti izvozne kvote za rijetke
metale na metalne legure koje sadre vie od 10 posto tih elemenata. Te su dvije
koordinirane najave dio kampanje kojom vlada u Pekingu nastoji pojaati kontrolu nad
tritem rijetkih metala.

Dravno je vijee priopilo da je njegova nova politika usmjerena na "promicanje odrivog i

zdravog razvoja sektora rijetkih metala", ija vanost raste tim vie uzme li se u obzir
injenica da Peking gotovo ima monopol nad proizvodnjom u tome sektoru. Vlada e
spajanjem i akvizicijama "znaajno reducirati" broj kompanija koja se bave vaenjem i
odvajanjem rijetkih metala, tvrdei da time eli ojaati njihovu poziciju pri odreivanju cijena.
Dravno vijee e takoer dodatno povisiti prag za kompanije koje apliciraju za izvozne
kvote, te "strogo kanjavati" sve tvrtke koje se bave njihovom preprodajom. Kina proizvodi
vie od 95 posto rijetkih metala u svijetu i Peking je poeo uvoditi reda u tu industriju

79
zatvaranjem nelegalnih rudnika, pootravanjem standarda zatite okolia, te ogranienjem
izvoza.

Takvi potezi Pekinga potaknuli su zabrinutost u inozemstvu da Kina zloupotrebljava svoju

trinu dominaciju u tom segmentu koji je kljuan za proizvodnju itavog niza tehnoloki
razvijenih proizvoda, od turbina koje pokree vjetar do tv-prijemnika ravnih ekrana.
Dominacija Kine na podruju rijetkih metala koji se koriste za proizvodnju proizvoda
utemeljenih na sofisticiranoj tehnologiji privukla je veu pozornost meunarodne javnosti
nakon izvjea da je vlada u Pekingu obustavila isporuke, vjerojatno iz politiki motiviranog
inata. Na primjer, Toyota Prius sadri 12,5 kilograma ovih rijetkih metala, a koriste se i u
proizvodnji iPod-a, iPhone-a i Blackberry-a. Rijetki metali obuhvaaju 17 minerala
magnetskih, svjetlucavih i drugih svojstava i koriste se za proizvodnju hard diskova,
magneta, lasera i drugih ureaja vanih za raunarstvo, istu energiju i u vojne svrhe.

Varijabilne naknade

Varijabilne naknade su porezi ili pristojbe iji je cilj uskladiti trine cijene uvezenih
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s cijenama odgovarajuih domaih proizvoda.
Primarna roba moe biti naplaena po ukupnoj teini, dok se naknade za obraene
namirnice mogu naplaivati u odnosu na primarni proizvod sadran u konanom proizvodu.
Ovi trokovi ukljuuju:
Varijabilne pristojbe
Varijabilne komponente
Varijabilne naknade n.e.s.

Varijabilne pristojbe. Stopa poreza varira obrnuto u odnosu na cijenu uvoza. Ovi trokovi
primjenjuju se uglavnom na primarne proizvode. To se moe nazvati fleksibilna uvozna
naknada. Primarni proizvod je proizvod u cijelosti proizveden u jednoj zemlji ili ako udio
komponente iz treih zemalja ne prelazi 5% vrijednosti proizvoda. Varijabilne pristojbe se
takoer koriste za zatitu domae industrije od pada meunarodnih cijena. Varijabilne
pristojbe se temelje na ravnotei predodreene domae podrke cijeni i svjetske cijene. Vie
sofisticirana verzija je sustav zatite cijena, koji se koristi u poljoprivrednom sektoru u
Latinskoj Americi. Prema tom sustavu referentna cijena temelji se na pominom prosjeku
svjetskih cijena tijekom nekoliko mjeseci za svaki proizvod pokriven sustavom uveana za
fiksnu maru. Meutim, zatitni sustav takoer postavlja odreivanje najnieg i najvieg
iznosa carine koja bi se inae odreivala uz strogu primjenu formule. Ovo ima uinak

80
izravnavanja, tako da se poljoprivrednici moraju nositi s ekstremnim kretanjima cijena.
Promjenjive pristojbe su, u naelu, zabranjene prema WTO Sporazumu o poljoprivredi, ali
Urugvajskom rundom, mnoge necarinske mjere i varijable pristojbe su pretvorene u
specifine carine koje ostaju pravne. One se koriste uglavnom u poljoprivredi, ali su takoer
este u sektoru kemikalija.

Varijabilne komponente. Porez ukljuuje fiksnu i varijabilnu komponentu. Te naknade se

primjenjuju uglavnom na preraene i proizvode, gdje se varijabilni dio primjenjuje na
primarni proizvodi ili su sastojci ukljueni u konani proizvod. To se moe nazvati
kompenzacijski element.

Primjer 35: Spor izmeu Argentine i ilea zbog varijabilnih pristojbi za jestiva biljna
ulja

Argentina je jedan od najboljih proizvoaa biljnih ulja u svijetu. Ukupna proizvodnja, koja
ukljuuje soju, suncokret, kikiriki, masline, pamuk, sjeme lana, kukuruz, repu i jestive
mjeavine ulja, iznosi oko 5.283 tisua tona u 2001. godini.
Promjene u globalnoj ponudi i potranji itarica dovele su do pada cijena u periodu od 1997.
do 2001. godine. Jugoistona Azija i Rusija, dvoje najvanijih kupaca, bili su podvrgnuti
dubokoj ekonomskoj krizi te su smanjili potranju. Proizvodnja genetski modificirane soje i
rekordna etva suncokreta i soje u Argentini i Brazilu, pridonijela je poveanju globalne
proizvodnje sjemena. Konkretno, u periodu od 1999. do 2001. godine cijene su bile 10% nie
od onih registriranih na poetku desetljea, a gotovo 40% ispod vrha 1997. godine.

Pad cijena utjecao je na funkcioniranje ileanskog sustava cijena: to je rezultiralo rastom ad

valorem carina do 64,41% za ulja i 60,25% za penino brano u 2000. godini, krei
maksimalno doputene granice utvrene na 31,5% u Urugvajskoj rundi pregovora WTO-a. U
to vrijeme ileansko trite je kupovalo oko pola argentinskog ukupnog izvoza mijeanih ulja
(26 milijuna dolara). Prodaja mjeavine ulja u ileu je skoila, dok je ukupni izvoz na to
trite poeo padati.

Razlog za spor je nastao kada je ile naknadno ukinuo carine i to nadoknadio Boliviji, ali ne i
Argentini. Argentina je tuila ile Komisiji MERCOSUR-a. ile nije elio ukljuiti vie
proizvoda niti mijenjati na bilo koji drugi nain svoj sustav odreivanja cijena. Nakon
dobivanja povoljnih preporuka regionalne grupe strunjaka, Argentina je odluila tuiti ile
kod WTO-a kada je postalo jasno da ile ne eli suraivati. Argentina je tvrdila da ile kri

81
odredbe lanka 2. GATT-a iz 1994. godine na temelju injenice da ileanski sustav cijena i
njegova struktura, dizajn i nain primjene potencijalno dovode do primjene specifinih carina
koje su u suprotnosti sa ileanskim vezanim carinama. Argentina navodi da u praksi ad
valorem carina prelazi granicu maksimalno doputene carine od 31,5%. Osim toga,
Argentina smatra da su ileanske varijabilne pristojbe ili minimalne uvozne cijene u
suprotnosti s pravilima WTO-a, budui da lanak 4.2 zahtjeva da takve mjere budu
pretvorene u obine carine. ile je tvrdio da je njihov sustav carina korektan, te da postoje
odvojeni uvjeti koje treba ispuniti za da bi mjera bila zabranjena: mora biti naveden u lanku
4.2. i to mora biti zatraeno od strane drava lanica. ileanski carinski sustav nije bilo na
popisu i nijedan lan nije zatraio carinjenje. Odlueno je da ile prilagodi svoje mjere s
multilateralnim pravilima.

Primjer 36: Varijabilne pristojbe u Europskoj uniji

Europska unija se uglavnom oslanja na varijabilne pristojbe za ograniavanje uvoza

poljoprivrednih proizvoda. Ti proizvodi ukljuuju govedinu, mlijene proizvode, itarice, riu i
eer. Promjenjive pristojbe su ad valorem carine koje se mijenjaju kada se svjetske cijene
mijenjaju, tako da su unutarnje domae cijene zatiene na propisanim razinama. Na primjer,
ako svjetska cijena za penicu padne, varijabilne pristojbe EU-a za penicu e rasti samo
dovoljno da nadoknade razliku. Dakle, EU titi svoje domae trite od promjena svjetskih
cijena i titi domae cijene utvrene programa Zajednike poljoprivredne politike.

Antidampinke mjere

Poduzimaju se protiv dampinga od strane izvoznika. Dampingom se smatra prodaja

proizvoda po cijeni nioj od normalne cijene, odnosno ako je izvozna cijena nia od cijene
usporedive sline robe.

Od samog osnivanja, GATT se suglasio sa zahtjevima zatite od razmjene koja odstupa od

pravila slobodnog trinog natjecanja. Posebne carine su predviene lankom 6 Opeg
sporazuma kako bi neutralizirale praksu dampinga ili subvencija na izvoz: to su
antidampinke i kompenzacijske carine. U nastavku je objanjen pojam, primjena i uinci
kompenzacijskih carina, odnosno kompenzacijskih mjera.

Nakon prvog naftnog oka, u nastavku Tokijskih pregovora, te su se carine profilirale tako da
su postale jaki zatitni instrument, jer su ograniavale uvoz osjetljivih proizvoda (crnu

82
metalurgiju, kemijske, tekstilne i elektrotehnike proizvode) s procedurom koja je favorizirala
zahtjeve zatite. Uostalom, drave su ih deklarirale i uvodile postupke koji su graniili s
uplatama carina. Tuitelji i suci su ovdje iste nacionalnosti, to dovodi do sumnje u
pristranost prema optuenom u relativno povoljnoj nacionalnoj klimi protekcionizma.
Interesi nacionalnih proizvoaa privilegirani su u mjeri kada predstavljaju interesnu skupinu
koja djeluje tetno na zajednike interese.

Kompenzacijske mjere su namijenjene za neutraliziranje bilo kakve izravne ili neizravne

subvencije odobrene od strane vlasti u zemlji izvoznici. Te mjere najee su u obliku
kompenzacijskih pristojbi.

Kompenzacijske pristojbe (carine) su pristojbe nametnute na odreenu robu kako bi se

nadoknadio iznos subvencioniranja koji dodjeljuje izvoznik na proizvodnju ili trgovinu te robe,
kada se pretpostavlja da subvencija teti domaoj industriji.
Moe se rei da su kompenzacijske mjere zapravo dodatne uvozne pristojbe koje se mogu
uvesti radi spreavanja uinaka uvoza subvencionirane robe.

Primjer 37. Kompenzacijske pristojbe (carine):

Vijee EU nametnulo je 2003. godine kompenzacijsku carinu od 44,71 % na uvoz korejskih

poluvodia za dinamiku memoriju s izravnim pristupom (DRAM), proizvode Hynix kompanije
i kompanije Samsung. Godine 2001. Vlada SAD-a nametnula je kompenzacijsku pristojbu od
18,79 % na uvoz mekog drva iz Kanade.

Primjena kompenzacijskih mjera u EU. Kompenzacijske mjere i pristojbe su jedan od

najvanijih instrumenata trgovinske politike koje upotrebljava Europska unija protiv
nepotene trgovinske prakse, kako je definirana u ugovoru Svjetske trgovinske organizacije.
Sline su antidampinkim mjerama i pristojbama. Razlika je samo u tome to se
kompenzacijske mjere uvode na proizvode za koje zemlje izvoznice daju izvozne subvencije
za izvoz na trite Europske unije. Cilj je ponitenje efekta izvozne subvencije u zemlji
izvoznici. Dakle, taj je mehanizam izvoznog poticanja, odnosno subvencije koju dodjeljuje
zemlja porijekla, odnosno izvoza, vrlo slian mehanizmu dampinga. Mada su razlozi za
promjenu dampinga i subvencija razliiti, efekti i mehanizmi za spreavanje tih efekata su
praktino identini. Postupak ispitivanja postojanja dampinga, odnosno subvencije, pokree
se na zahtjev domaih proizvoaa, a prije donoenja odluke o pokretanju postupka Vlada
odreene drave je duna u prethodnom postupku obaviti konzultacije sa svim
zainteresiranim subjektima i stranim dravama. Nakon obavljenih konzultacija, ona odluuje

83
o provoenju postupka, u kome mogu uestvovati svi zainteresirani subjekti. Tokom
postupka mogu se uvesti i privremene mjere u vidu novanih garancija.

U Europskoj uniji se postupak uvoenja kompenzacijske, isto tako i antidampinke mjere,

provodi u nekoliko faza i to:
inicijativa za pokretanje postupka i razmatranje opravdanosti (45 dana)
uvoenje privremene kompenzacijske mjere i davanja (max. 9 mjeseci)
uvoenje definitivne kompenzacijske mjere i davanja (max. 5 godina)
ukidanje ili produetak kompenzacijske mjere i davanja (nakon 5 godina).

Japan je proveo samo jednu istragu glede subvencija u svojoj povijesti, a to nikada nije bio
predmet istrage od strane neke druge zemlje. To je bila istraga o uvozu pamunog konca iz
Pakistana u travnju 1983. godine, ali nije nametnula kompenzacijsku carinu, jer je Pakistan
eliminirao subvencije u veljai 1984. godine. Takoer, poznata je i inicijativa od strane
Japana za uvoenje kompenzacijske carine protiv brazilskog fero-silicija. Prijava je
podnesena u oujku 1984. godine, ali je povuena u lipnju iste godine i istraga nikad nije ni
pokrenuta. Meutim, drugdje u svijetu kompenzacijske su pristojbe dosta rairene, gotovo
kao antidampinke carine.

SAD nameu kompenzacijske pristojbe ee nego bilo koja druga lanica WTO-a. SAD su
pokrenule 31 subvencijsku, odnosno kompenzacijsku istragu u razdoblju od srpnja 2002. do
lipnja 2003. godine, te su odravale 57 izvanrednih kompenzacijskih pristojbi na kraju
mjeseca lipnja 2002. godine.

Navedeno je prikazano u Tablici 2.

84
Tablica 2: Broj provedenih kompenzacijskih istraivanja i izvanredne kompenzacijske
mjere u odabranim zemljama (1995.-2003.)

Broj izvanrednih kompenzacijskih mjera na kraju lipnja 2002. godine

Izvor: Subsidies and countervailing measures, dostupno na:

www.meti.go.jp/english/report/downloadfiles/gCT0006e.pdf

Promatrajui koritenje kompenzacijskih mjera od 1995. do 2003. godine, takoer se moe

zakljuiti da su u 2000. godini najei korisnik kompenzacijskih mjera bile upravo SAD, to
je vidljivo iz grafikona 1.

Grafikon 1: Kompenzacijske mjere na snazi dana 31. prosinac 2000. godine

Izvor:
Subsidiesand Countervailing Measures - Information Paper, Department of finance
Canada, dostupno na: http://www.fin.gc.ca/activty/pubs/Sub_-eng.asp

85
to se tie odnosa SAD-a i Kanade, treba rei da su amerike kompenzacijske akcije,
odnosno kompenzacijske carine protiv Kanade jedan od glavnih izvora trgovinske napetosti
izmeu tih dviju zemalja. S obzirom na veliinu amerikog gospodarstva u odnosu na
kanadsko gospodarstvo, amerike kompenzacijske carine imaju mnogo vei utjecaj na
kanadski izvoz nego uinci kanadskih kompenzacijskih carina na ameriki izvoz. Amerika
su kompenzacijska istraivanja vezana uz uvoz iz Kanade u posljednjih petnaest godina
obuhvaale sljedee proizvode: eline tranice, svinjetinu, limuzine, plastine cijevi,
magnezij, meko drvo, prijenosne seizmografe, eline ipke, i ivu stoku. Kanada je pak u
prosincu 2000. godine imala devet kompenzacijskih mjera, prvenstveno protiv odreenih
poljoprivrednih proizvoda iz EU-a i odreenih proizvoda od elika iz Indije, Tajlanda,
Indonezije i Brazila.

to se tie kompenzacijskih carina poduzetih u prvoj polovici 2010. godine, SAD su izrazile
zabrinutost za kompenzacijske mjere koje je nametnula Kine na elektrine ureaje, elik,
piletinu i automobile iz SAD-a. S druge strane, Kina se alila na kompenzacijske mjere SAD-
a na izvoz cijevi za naftne buotine iz Kine.

Treba napomenuti kako je veliki problem prilikom implementacije kompenzacijskih mjera

odreivanje njihovog trajanja. Naime, nametnute kompenzacijske carine vrlo esto ostaju na
snazi dugo vremena. Carine nametnute od strane SAD-a i Kanade imaju prosjeni ivotni
vijek od oko 10 godina, a slijede ih kompenzacijske carine nametnute od strane Australije sa
ivotnim vijekom od 7 godina. Neke kompenzacijske carine od strane SAD-a datiraju jo iz
1970-ih godina, to je prikazano u tablici 2, dok je oko 60% svih kanadskih kompenzacijskih
carina na snazi vie od 14 godina prikazano u tablici 3.

Tablica 3: Kompenzacijske mjere nametnute od strane SAD-a (na snazi 31. prosinca 1999.
godine) datiraju iz 1970-ih godina

Izvor: Anti-dumping and countervailing procedures use or abuse? Implications for

developing conutries, Inge Nora Neufeld, United Nations, New York and Geneva,
2001.

86
Tablica 4: Kompenzacijske mjere nametnute od strane Kanade (na snazi 31. prosinca
1999. godine) datiraju iz 1980-ih godina

Izvor: Anti-dumping and countervailing procedures use or abuse? Implications for

developing conutries, Inge Nora Neufeld, United Nations, New York and Geneva,
2001.

Kompenzacijska istraivanja (istrage) Ona su pokrenuta ili nakon prigovora od strane

lokalnih proizvoaa slinih proizvoda ili su samostalno pokrenuta od strane vlasti zemlje
uvoznice, kako bi se utvrdilo da li je uvezena roba subvencionirana i uzrokuje li materijalnu
tetu.

Primjer 38. Kompenzacijska istraivanja

1986. godine - inicijativa od strane SAD-a za pokretanje istrage o kompenzacijskim

pristojbama na uvoz proizvoda drvene grae iz Kanade. Dana 26. lipnja 1986. godine
Komisija za meunarodnu trgovinu u SAD-u preliminarno je utvrdila da postoje utemeljeni
dokazi, odnosno pokazatelji da je industrija u SAD-u znaajno materijalno oteena zbog
uvoza iz Kanade proizvoda koji su predmet ove istrage.

U studenome 2006. godine SAD su pokrenule kompenzacijsku istragu vezanu uz

presvueni papir izraen u Kini. Nakon toga su SAD sve do kolovoza 2008. godine
provele 13 kompenzacijskih istraga vezanih uz kineske proizvede, te su primijenile
kompenzacijske mjere protiv raznih proizvoda, ukljuujui zavarene eline cijevi,
etverokutne eline cijevi, laminirane vreice i natrijev nitrat. Kina je pruala izvozne
subvencije za vlastite elektrine i ostale proizvode kao dio svoje politike za promicanje
kineskih brendova. U 2010. godini SAD i Kina su radile na rjeavanju ovog pitanja prije nego
stvar prijee u ruke Tijela WTO-a za rjeavane sporova, a mogue je da e SAD usmjeriti
budue kompenzacijske mjere upravo na ove proizvode.

87
U kolovozu 2009. godine Kanada je inicirala kompenzacijsku i antidampinku istragu
vezanu uz izvoz cijevi za naftne buotine iz Kine. U listopadu 2009. godine Kanadski
meunarodni sud potvrdio je tetu. Preliminarna antidampinka pristojba je bila nametnuta
izmeu 34 % i 187 %. U oujku 2010. godine sud je izdao svoj konani izvjetaj kojim se
potvruju damping i subvencije, kao i tete nanesene domaoj industriji. Meutim, neki od
proizvoda su bili iskljueni iz te odluke budui teta nije bila potvrena. U listopadu 2010.
godine granine slube Kanade pokrenule su novu istragu kako bi aurirali normalne
vrijednosti, izvozne cijene i koliine subvencije koje su bile poduzete protiv uvoza zavarenih
cijevi od ugljinog elika podrijetlom ili izvezene iz Kine.

Dogovor o cijenama. U okviru kompenzacijskih mjera, takoer, treba spomenuti i pojam

price undertakings dogovor o cijenama. Najjednostavnije reeno, radi se o
dogovorima oko cijena pokrenutih od strane poduzetnika kako bi se poveala izvozna cijena
ponuena od strane izvoznika da se na taj nain izbjegne nametanje kompenzacijskih
pristojbi. Prema pravilima WTO-a, oko cijena se moe pregovarati za tu svrhu, ali tek nakon
to je dokazan tetan uinak subvencija.

SPORAZUM SVJETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE O SUBVENCIJAMA I

KOMPENZACIJSKIM MJERAMA ASCM

Postupanje s navedenim kompenzacijskim mjerama ureeno je ASCM Sporazumom WTO-

a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, a pojedina zemlja moe pokrenuti vlastitu
kompenzacijsku istragu i odluiti da e naplaivati kompenzacijske pristojbe samo pod
uvjetom da su takvi postupci u skladu s GATT-om i Sporazumom o subvencijama i
kompenzacijskim mjerama.

Sporazum je stupio na snagu 1995. godine, a usvojen je tijekom Urugvajske runde. S jedne
strane se utvruje koja vrsta kompenzacijskih mjera se moe koristiti radi ograniavanja
uinka subvencioniranja, te kako i kada drave mogu poduzimati kompenzacijske mjere kako
bi uklonile uinak subvencija. Sporazum takoer predvia mnogo veu transparentnost
putem sustava obavijesti i prikaza mjera. Vano je napomenuti da se Sporazum ne
primjenjuje na trgovinu poljoprivrednim proizvodima, a tu su i posebna pravila za zemlje u
razvoju koje omoguuju odravanje izvozne subvencije pod odreenim uvjetima.

Stupanjem na snagu ovog sporazuma smanjuju se kompenzacijske carine na meunarodnoj

razini, naroito u SAD-u, koje su bile glavni korisnik tog instrumenta.

88
Mnoge zemlje izvoznice tvrde da su kompenzacijske pristojbe nametnute nepravedno na
temelju proizvoljnog odreivanja subvencija, tete ili uzronosti. Takoer smatraju da
domae subvencije ponitavaju koristi steene kroz smanjenje tarifa, uinkovito iskljuujui
izvoz sa domaeg trita.
Vezano uz to mogue je navesti i dva sluaja krenja Sporazuma WTO-a o subvencijama i
kompenzacijskim mjerama:
kompenzacijske pristojbe, tj. carine koje je nametnuo Brazil na filipinski sueni kokos
(izvjetaj Prizivnog tijela usvojen u oujku 1997. godine)
kompenzacijske carine koje je nametnuo SAD na britanske proizvode od elika
toplo-valjani elik i legirani elik (izvjetaj Prizivnog tijela usvojen u lipnju 2000.
godine).

Primjer 39. Kompenzacijske mjere u Republici Hrvatskoj

Prema Zakonu o trgovini (NN 87/08, 96/08, 116/08, 76/09) u Republici Hrvatskoj vezano uz
kompenzacijske mjere, odnosno mjere protiv subvencioniranog uvoza Vlada moe, na
prijedlog Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva, propisati kompenzacijsku pristojbu
za odreenu robu koja se uvozi ako:
se u proizvodnji ili izvozu te robe odobravaju novani poticaji (subvencije) u zemlji
podrijetla ili zemlji izvoza, osim kada su u pitanju novani poticaji protiv kojih se ne
mogu poduzimati ove mjere, sukladno odgovarajuem meunarodnom ugovoru;
uvoz robe, koja se novano potie, nanosi materijalnu tetu ili prijeti nanoenjem
tete domaoj proizvodnji ili bi mogao usporiti njezin razvoj.
Drugim rijeima, to znai da se kompenzacijska pristojba moe propisati zbog otklanjanja
uinka subvencioniranog uvoza, odnosno subvencije koja je odobrena izravno ili neizravno
za proizvodnju, izvoz ili prijevoz robe u zemlji podrijetla ili zemlji izvoza za robu ije putanje
u slobodan promet na carinsko podruje Republike Hrvatske uzrokuje tetu ili prijetnju
tetom.

U Republici Hrvatskoj Zahtjev za propisivanjem kompenzacijske pristojbe podnosi, u

pisanom obliku Ministarstvu, bilo koja fizika ili pravna osoba, odnosno trgovinsko ili
gospodarsko udruenje u ime svih domaih proizvoaa odreene robe, ili onih ija
proizvodnja ini preteni dio ukupne proizvodnje te robe. Ako Ministarstvo utvrdi da su
zahtjev podnijeli proizvoai ili osoba koju su oni ovlastili za podnoenje zahtjeva, provest e
ispitni postupak. Uz zahtjev se prilae:
dokaz o postojanju subvencije za odreenu robu i ako je mogue, njezin iznos

89
 dokaz o teti koju ta subvencija nanosi domaoj proizvodnji
dokaz o uzronoj vezi izmeu subvencioniranog uvoza i tete koja se nanosi domaoj
proizvodnji.

Ministarstvo moe pokrenuti postupak i bez pisanog zahtjeva oteenih proizvoaa, ako
postoje dostatni dokazi o subvencioniranom uvozu, teti koju taj uvoz nanosi domaoj
proizvodnji i uzronoj vezi izmeu subvencioniranog uvoza i tete, koji opravdavaju
pokretanje postupka.
Ministarstvo e, nakon provedenog postupka, utvrditi da li su ispunjeni svi uvjeti za uvoenje
kompenzacijske pristojbe, i odrediti njezinu visinu koja odgovara visini subvencije. Visina
pristojbe moe biti i nia ako je dostatna da ukloni tetu nanesenu domaoj proizvodnji.
Kompenzacijska pristojba e ostati na snazi u vremenu i opsegu potrebnom da otkloni tetu
nanesenu domaoj proizvodnji. Ministarstvo e, nakon odreenog vremena, preispitati
potrebu za daljnjom primjenom kompenzacijske pristojbe na vlastiti poticaj ili na zahtjev
zainteresirane stranke ako ona dokae opravdanost preispitivanja kompenzacijske pristojbe.
Postupak i nain utvrivanja kompenzacijske pristojbe u Republici Hrvatskoj propisuje Vlada.

Primjer 40. Uvoz elektronikih komponenti iz June Koreje

Dana 11. kolovoza 2003. godine Vijee EU, uzimajui u obzir Ugovor o osnivanju Europske
zajednice i Uredbu Vijea (EZ-a) od 06. listopada 1997. godine o zatiti od subvencioniranog
uvoza iz zemalja koje nisu lanice Europske zajednice, donijelo je Uredbu o konanoj
kompenzacijskoj pristojbi i konanoj naplati privremene carine na uvoz odreenih
elektronikih poluvodia poznatih pod nazivom DRAM (memorije s izravnim dinamikim
pristupom) porijeklom iz Republike Koreje.

Istraga subvencija i krenja odnosila na razdoblje od 01. sijenja 2001. do 31. prosinca 2001.
godine (promatrano razdoblje), a trendovi vani za procjenu krenja obuhvatili su razdoblje
od 01. sijenja 1998. godine do kraja promatranoga razdoblja.

Kod ocjene injenica u ovakvim sluajevima treba voditi rauna o tome je li odreena stranka
bila spremna u cijelosti suraivati s istraiteljima ili ne, to je u nekim sluajevima uvjetovalo
prikupljanje podataka iz drugih izvora. U ovom se sluaju pokazalo da korejska vlada nije
predoila sve potrebne dokaze o sastancima o budunosti Hynix kompanije. Osim toga,
korejska vlada nije obavijestila Komisiju da su ti sastanci odrani, unato jasnim zahtjevima u
upitniku i prilikom provjere na licu mjesta. S obzirom na nedostatak suradnje, osim to su

90
uzeti u obzir mjerodavni dokumenti korejske vlade koje su dale druge strane, bilo je potrebno
koristiti podatke iz sekundarnih izvora, ukljuujui i one iz korejskog tiska. Komisija je
provjerila i je li subvencionirani uvoz dotinog proizvoda porijeklom iz Koreje nanio tetu
industrijskoj grani Zajednice do te mjere da se teta moe kvalificirati kao materijalna.

Nakon uvoenja privremenih mjera, kompanija Hynix i korejska vlada tvrdili su kako uvoz koji
je ostvario Hynix nije mogao prouzroiti tetu gospodarstvu Zajednice, budui da se Hynixov
trini udio tijekom promatranoga razdoblja smanjivao, a njegove cijene nisu obarale cijene
gospodarske grane Zajednice. Nadalje su isticali kako je gospodarstvo Zajednice samo sebi
nanijelo tetu kroz ulaganja industrijske grane Zajednice tijekom promatranoga razdoblja, to
je u velikoj mjeri pridonijelo prekomjernom kapacitetu u tom istom razdoblju. Osim toga su
tvrdili i kako pri analizi provedenoj u privremenoj Uredbi nije bio uzet u obzir ozbiljan pad
konjunkture na tritu informacijske tehnologije tijekom promatranoga razdoblja.

Bez obzira na korejske argumente, na temelju donesenih zakljuaka o subvencijama, teti,

uzroku nastanka tete i interesu Zajednice, smatra se da treba donijeti konane
kompenzacijske mjere kako bi se sprijeilo nanoenje daljnje tete gospodarstvu Zajednice
putem subvencioniranog uvoza iz Republike Koreje.

Primjer 41. Polietilen tereftalata (PET)

Odluka Komisije EU od 29. studenog 2000. godine o preuzimanju obveza vezano uz

protusubvencijske i protudampinke postupke poduzete glede uvoza odreenog polietilen
tereftalata (PET-a) podrijetlom iz Indije, Indonezije, Malezije, Republike Koreje, Tajvana i
Tajlanda.

Dakle, Komisija je nametnula privremene kompenzacijske pristojbe na uvoz PET-a

podrijetlom iz Indije, Malezije, Tajvana i Tajlanda na podruje Zajednice. Meutim, nakon
donoenja privremenih kompenzacijskih mjera, dva indijska izvozna poduzea koja su
sudjelovala u ispitnom postupku ponudila su na sebe preuzeti odreene obveze. Komisija
smatra da se obveze, koje su na sebe ponudile preuzeti indijske tvrtke Pearl Engineering
Polymers Limited i Reliance Industries Limited, mogu prihvatiti jer otklanjaju tetne uinke
subvencioniranja i dampinga.

91
 Zatitne carine

lanica WTO-a moe privremeno ograniiti uvoz proizvoda tj. poduzeti "zatitne" akcije, ako
je domaa industrija ugroena ili postoji stvarna opasnost od rapidnog poveanja uvoza.
Zatitne mjere su bile dostupne i prije osnivanja WTO-a, prema lanku 19. GATT-a, ali su se
rijetko koristile. Vlade su preferirale zatitu svojeg gospodarstva putem bilateralnih pregovora
izvan okvira GATT-a, prisiljavajui zemlje izvoznice da "dobrovoljno" obuzdaju izvoz, ili
pristanu na druge naine dijeljenja trita. Ugovori ove vrste su se koristili za iroki raspon
proizvoda, poput npr. automobila, elika ili poluvodia.

Meutim, Ugovor o WTO-u postavlja nova pravila. Zabranjuje ovakve "mjere u sivim
zonama", postavlja rokove ("sunset clause") na sve zatitne carine. Ugovor kae da drave
lanice ne smiju traiti, uzeti ili zadrati bilo koja dobrovoljna ogranienja izvoza, ureene
marketing aranmane ili bilo koje druge sline mjere za izvoz ili uvoz. Bilateralne mjere koje
nisu izmijenjene u skladu s Ugovorom su eliminirane iz uporabe krajem 1998. godine.
Zemljama je bilo doputeno zadrati jednu od tih mjera jo jednu dodatnu godinu, ali samo
za lanice Europske unije, koje su to iskoristile za ogranienja na uvoz automobila iz Japana.

Rapidno poveanje uvoza koje opravdava uvoenje zatitne carine moe biti ili realni porast
uvoza (apsolutnog porasta) ili moe biti poveanje uvoznog udjela na tritu ija se vrijednost
smanjuje, ak i ako se uvozna koliina nije poveala (dakle, relativno poveanje).

Sektori ili poduzea mogu traiti zatitu djelovanja svoje vlade. Ugovor o WTO-u odreuje
zahtjeve za zatitu istrage od strane nacionalnih vlasti. Naglasak je na transparentnosti i na
sljedeim utvrenim pravilima i praksi izbjegavanje proizvoljnih metoda. Tijela koja provode
istraivanja moraju javno objaviti, kada e se rasprava odrati i ponuditi adekvatne
mogunosti za sve zainteresirane strane da izloe dokaze. Dokaz mora sadravati
argumente o tome je li mjera u javnom interesu.

Ugovor o WTO-u odreuje kriterije za procjenu jesu li "znaajne tete" prouzrokovane ili bi
mogle nastati, pri emu se moraju uzeti u obzir svi faktori koji utjeu na odreivanje utjecaja
uvoza na domae industrijske sektore. Kada je izreena, zatitna mjera se moe primijeniti
samo u mjeri potrebnoj za sprjeavanje ili otklanjanje znaajne tete i pomoi prilagodbu
promatrane grane gospodarstva. Gdje su koliinska ogranienja (kontingenti) nametnuta,
obino ne bi trebalo smanjiti koliine uvoza ispod godinjeg prosjeka za posljednje tri
reprezentativne godine za koju postoje statistiki podaci, osim ako nije dano jasno
objanjenje za to da je potrebna drukija razina.

92
U naelu, zatitne mjere ne mogu biti usmjerene na uvoz iz odreene zemlje. Meutim,
ugovor ne opisuje kako kvote mogu biti rasporeene izmeu promatranih drava, ukljuujui
iznimne okolnosti u kojima je uvoz iz neke zemlje imao neproporcionalno brzo poveanje.
Zatitna mjera ne bi trebala trajati vie od etiri godine, iako to moe biti produen do osam
godina, uz odreivanje od strane nadlenih nacionalnih tijela koja mjera je potrebna i da
postoje dokazi da se industrija prilagoava. Izreene mjere za vie od godinu dana moraju
se postupno liberalizirati.

Kada drava ogranii uvoz u cilju ouvanja svojih domaih proizvoaa, u naelu, mora dati
odgovarajuu kompenzaciju. Sporazum kae: zemlje izvoznice (ili zemlja izvoznica) mogu
traiti odtetu putem konzultacija. Ako se ne postigne dogovor zemlje izvoznice mogu
uzvratiti uzimajui ekvivalentne akcije na primjer, moe poveati carine na izvoz iz zemlje
koja je provedbu zatitne mjere. U nekim okolnostima, zemlje izvoznice moraju ekati tri
godine nakon to je zatitna mjera uvedena prije nego to moe uzvratiti na taj nain - tj. ako
je mjera u skladu s odredbama ugovora i ako se uzima kao rezultat poveanja koliine uvoza
robe od zemlje izvoznice.

Do neke mjere je izvoz zemalja u razvoju izvoza su zatien od zatitnih carina. Zemlje
uvoznice mogu primijeniti zatitna mjera na proizvod iz zemlje u razvoju, ako je zemlja u
razvoju opskrbljuje vie od 3% uvoza tog proizvoda.

WTO-ov Safeguards Committee nadzire rad sporazuma i odgovoran je za nadzor izvrenja

obaveza lanica. Vlade moraju prijaviti svaku fazu zatitnih istraga i srodnih donoenja-
odluka, a odbor nadgleda tih izvjea.

93
 Tablica 5. Primjena zatitnih carina u izabranim dravama
2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
Argentina 0 2 0 0 0 0 0 1 0 0 0
Brazil 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0
Bulgaria* 0 0 2 0 0 0 0 0 0 0 0
Chile 2 1 2 0 0 1 1 0 0 0 0
China, P.R. 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0
Croatia 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0
Czech Rep.* 0 1 1 2 0 0 0 0 0 0 0
Dominican 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1
Republic
Ecuador 0 1 0 1 1 0 0 0 0 0 0
Egypt 1 1 0 0 0 0 0 0 1 0 0
EU 0 0 1 0 1 1 0 0 0 0 0
Hungary* 0 0 0 3 0 0 0 0 0 0 0
India 1 0 2 0 0 1 0 0 0 3 0
Indonesia 0 0 0 0 0 0 1 0 0 2 0
Jordan 0 1 1 2 0 1 0 1 0 0 1
Korea, Rep. 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
of
Kyrgyz Rep. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0
Latvia* 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0
Lithuania* 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0
Moldova 0 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0
Morocco 0 1 0 0 0 0 1 0 0 0 0
Panama 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0
Philippines 0 0 1 1 3 0 0 0 0 1 0
Poland* 0 0 0 4 0 0 0 0 0 0 0
Slovak Rep.* 0 1 0 1 0 0 0 0 0 0 0
South Africa 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0
Turkey 0 0 0 0 0 2 4 1 4 1 0
Ukraine 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 0
United 2 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0
States
Totals for 7 9 14 15 6 6 7 5 6 10 2
29/03/1995
-
31/10/2010

Kao to se vidi iz tablice 2, u razdoblju od 1996.-2010. godine provedena je 101 zatitna

mjera. Najvie zatitnih mjera su provele Indija i Turska (svaka po 12).

Hrvatska je 19.06.2009. godine uvela zatitne mjere prilikom uvoza polutvrdih sireva i
nadomjestaka za sir, koja je trajala do 23.12.2009. 25.11.2009 donesena je odluka o
obustavi prethodnog postupka za uvoenje zatitne mjere prilikom uvoza nadomjestaka za
sir.

94
Primjer 42. Zatite mjere prilikom uvoza polutvrdih sireva i nadomjestaka za sir u RH.
Zatitna mjera na uvoza polutvrdih sireva i nadomjestaka za sir, provedena je iz razloga to
je uvoz istih narastao za 43% (5046 tona) vie u odnosu na isto razdoblje u 2008. godini.
Zatitna pristojba u obliku dodatne carine, kao privremena zatitna mjera obraunavala se i
naplaivala prilikom obrauna i naplate uvozne carine sukladno Uredbi o carinskoj tarifi za
2009. godine pri uvozu na carinsko podruje Republike Hrvatske proizvoda sljedeih tarifnih
oznaka u sljedeim iznosima:

Tablica 6. Zatitne pristojbe na uvoz polutvrdih sireva i nadomjestaka za sir

Tarifna oznaka Naziv proizvoda Zatitna pristojba

4069013 ementaler 0,55 EUR/kg
4069023 edam 0,55 EUR/kg
4069078 gauda 1,05 EUR/kg
2106909250 nadomjesci za sir 1,05 EUR/kg
2106909850 nadomjesci za sir 1,05 EUR/kg

Provedba ove mjere utjecala je na to da je uvoz sireva pao je prema srpnju 2008. sa 840 na
458 tona, nadomjestaka sa 570 na 268 tona. Na razini cijele godine nije mogue dobiti
precizan odgovor iz razloga to su odreeni podaci nisu objavljeni radi povjerljivosti.

Sezonske carine

Sezonske carine su esto povezane s poljoprivrednim proizvodima. Primjenjive su vie puta

godinje. Tako je EU 2005. godine uvela sezonske carine na uvoz iz Kine za rajice, jabuke,
kruke, ljive, agrume, marelice, trenje i breskve. vicarska primjenjuje sezonske carine na
uvoz rajica i jagoda iz zemalja EFTA-e te na uvoz nekih vrsta povra i voa pod GSP-om.
(engl. General Scheme of Preferentials Opa shema preferencijala).

Tijekom sezone etve, Honduras postavlja sezonske carine u trajanju od etiri mjeseca
(rujan-sijeanj), s minimalnom carinom od 20% za kukuruz i 15% na sve ostale proizvode.
Od veljae do kolovoze carine se postavljaju uvaavajui uvjete na tritu.

95
4.1.4. KVANTITATIVNE MJERE U VANJSKOTRGOVINSKOJ POLITICI

Zakonom su predviene sljedee zatitne mjere pri uvozu/izvozu:

Mjere zatite domae proizvodnje od prekomjernog uvoza
Kontingenti
Zabrane
Dozvole za uvoz i izvoz robe
Antidamping mjere
Mjere protiv subvencioniranog uvoza.

Dozvole za uvoz i izvoz

Dozvole za uvoz i izvoz robe predviene su Zakonom radi izvravanja meunarodnih

ugovora, osiguravanja dravne sigurnosti, zatite ivota i zdravlja ljudi, ivotinja i biljaka te
zatite ovjekove okoline, zatite javnog morala te nadzora izvoza i uvoza umjetnikih djela i
pojedinih plemenitih kovina. Robu koja se izvozi i uvozi na temelju dozvola odreuje Vlada
na prijedlog ministarstava nadlenog za trgovinu. Razliita ministarstva, zavisno o djelokrugu
njihova rada i predmeta uvoza ili izvoza izdaju dozvole za njihov uvoz ili izvoz.

Neautomatske dozvole. Ova licenca je i uvozna dozvola, koja se ne dodijeljuje automatski.

Licenca ili moe biti izdana na temelju diskrecionog prava, ili moe zahtijevati posebne
kriterije koje treba ispuniti prije nego se ona dodijeli.

Dozvole bez posebnih prethodnih kriterija. Ova licenca, koja se ponekad takoer naziva i
diskrecijska licenca, izdaje se po nahoenju nadlenog tijela.

Dozvola za specifinu uporabu. Ova licenca je ograniena na operacije generiranja

oekivane koristi u vana podruja gospodarstva, kao to je izvoz proizvodnje, investicijski
projekti, itd.

Dozvole vezane uz lokalne proizvodnje. Ova licenca zahtijeva obvezno povezanost uvoza
sa rezultatima (outputima) domaeg trita.

Dozvole u kombinaciji s / ili zamijenjene posebnom autorizacijom uvoza. Uz ili umjesto

licencu izdanu od strane glavnog tijela za licenciranje (obino ministarstvo trgovine),

96
posebna uvozna odobrenja ili upis u registar su potrebna od strane specijaliziranih tijela
kojima se koordinira sektor domaeg gospodarstva (Ministarstvo industrije, Ministarstvo
poljoprivrede, i sl).

Dozvola za ne-ekonomske razloge. Ova licenca se dodjeljuje zbog politikih ili vjerskih
razloge, kao i drugih razloga koji spadaju u neekonomske razloge.

Robu koja se izvozi i uvozi na temelju dozvola odreuje Vlada na prijedlog Ministarstva
gospodarstva, rada i poduzetnitva.

Uredbom o odreivanju robe koja se izvozi i uvozi na temelju dozvola (NN, br. 67/03, 83/03)
ova problematika transparentno je ureena. Uredbom su obuhvaeni svi spomenuti proizvodi
u jedinstveni i prepoznatljiv sustav dozvola. Za pojedine robe radi sigurnije kontrole prilikom
uvoza (nuklearni materijali, medicinski proizvodi i sl.) uneseni su novi hrvatski podbrojevi,
izvrene su odreene izmjene sukladno Zakonu o zatiti suzbijanja zlouporabe opojnih droga
te izvrene izmjene vezano na tvari koje se mogu koristiti kod izrade kemijskog oruja.

Kod izdavanja dozvola za pojedine proizvode, ovisno od zahtjeva propisa kojima se ureuje
promet tih proizvoda i dalje vrijede ista pravila i posebnosti.

Primjer 43. Dozvole bez posebnih prethodnih kriterija

Malezija zahtjeva licenciranje pri uvozu svih motornih vozila osim vozila hitne pomoi.
Uvozne dozvole su takoer nune za uvoz: fotokopirnih aparata, strojeva za proizvodnju
pive, bijelu tehniku, odreene medikamente (npr. efedrin), itd.

Primjer 44. Dozvole vezane uz lokalne proizvodnje

Ministarstvo meunarodne trgovine i industrije u Maleziji zahtjeva dozvolu za uvoz tekih

strojeva (za graevinske radove i rudarstvo) koji se ne proizvode lokalno, bilo da je rije o
rabljenim (ne vie od pet godina) ili novim strojevima.

97
Primjer 45. Dozvole u kombinaciji s/ili zamijenjene posebnom autorizacijom uvoza

Pored dozvola nunih za uvoz robe u Maleziju, izdaju se i posebne dozvole, kao reakcija na
promijenjene trine uvjete ili u svrhu privremene zatite domaih proizvoaa (npr. posebna
privremena dozvola na uvoz prirodnog barijevog sulfata, gline, eljeznih ipki, itd.).
U Singapuru je posebna autorizacija nuna za uvoz klimatizacijskih ureaja za motorna
vozila, kavu, riu i djeje igrake. Takoer se zahtijeva autorizacija za uvoz lijekova iz Kine.

Primjer 46. Dozvole iz politikih razloga

Malezija zahtjeva uvoznu licencu na uvoz svih roba iz Izraela, Srbije i Crne Gore (stanje
2003. godine)

Primjer 47. Uvoz lijekova i medicinskih proizvoda

Dozvole za uvoz lijekova i medicinskih proizvoda u Hrvatskoj izdaje Agencija za lijekove.

Temeljem Zakona o lijekovima i medicinskim proizvodima (NN, br. 121/03) lijekovima se
smatraju:
gotovi lijekovi imunoloki lijekovi (cjepiva, serumi, alergeni, toksini, antigeni),
radioaktivni lijekovi, lijekovi visoke tehnologije/biotehnologije, lijekovi iz ljudske krvi ili
plazme, prirodni lijekovi, lijekovi s vitaminima, odnosno mineralima;
tvari kemijskog, mineralnog, biljnog, ivotinjskog ili ljudskog podrijetla koji se rabe za
proizvodnju gotovih lijekova, izradu magistralnih i galenskih pripravaka;
magistralni pripravci;
galenski pripravci;
krv i krvni sastojci.

Uvoz lijekova i medicinskih proizvoda mogu obavljati veleprodaje, a izvoz veleprodaje i

proizvoai lijekova iz Hrvatske na temelju prethodne suglasnosti ministra zdravstva
Bez suglasnosti proizvoai lijekova mogu uvoziti samo tvari koje se koriste za daljnju
tehnoloku obradu ili opremanje.

Uvoz i izvoz opojnih droga. Dozvole za uvoz i izvoz opojnih droga, koje su navedene u
Popisu opojnih droga izdaje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Uvoziti i izvoziti opojne
droge mogu samo veletrgovine koje imaju dozvolu za promet na veliko lijekova. Neposredni

98
nadzor pri uvozu ili izvozu opojnih druga obavlja carinska sluba. Carinska tijela pri carinjenju
nadziru da li se roba carini na carinarnici koja je navedena u dozvoli Ministarstva zdravstva i
socijalne skrbi, odnosno Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva. Carinarnice su
dune dostaviti Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi ovjerene iskoritene dozvole za uvoz i
izvoz narkotika i psihotropnih tvari sa naznaenom koliinom, datumom i mjestom obavljenog
carinjenja.

Uvoz otrova. Otrovi se mogu uvoziti samo na temelju odobrenja Ministarstva zdravstva i
socijalne skrbi. Otrovi iji je uvoz dozvoljen nalaze se na popisu otrova kojeg izdaje
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (Zakon o otrovima, NN, br. 27/99, 55/99), a otrovi koji
se ne nalaze na popisu ne mogu se uvoziti. Otrovi se prije stavljanja u promet moraju
razvrstati prema stupnju otrovnosti (skupina I, skupina II ili skupina III). Zahtjev za
razvrstavanje podnosi se Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, koje na temelju toga izdaje
Odobrenje za stavljanje otrova u promet i uvrtava taj otrov na Popis otrova koji se mogu
stavljati u promet u Hrvatskoj. Uvoznik je duan obavijestiti graninog sanitarnog inspektora
o prispjeu otrova radi pregleda poiljke. Na prijevoz otrova primjenjuju se propisi o prijevozu
opasnih tvari (Zakon o prijevozu opasnih tvari, NN, br. 97/93, 151/03).

Uvoz radioaktivnih tvari. Uvoz, izvoz i prijevoz radioaktivnih tvari propisan je Zakonom o
prijevozu opasnih tvari (NN, br. 97/93, 151/03), Zakonom o zatiti od ionizirajueg zraenja
(NN, br. 27/99, 151/03) i posebnih mjera sigurnosti pri uporabi nuklearne energije te propisa
donesenih temeljem zakona i meunarodnih ugovora. Za uvoz radioaktivnih tvari potrebno je
odobrenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, koje izdaje odobrenje na zahtjev uvoznika
uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova. Uvoznik je obvezan
prije carinjenja obavijestiti graninog sanitarnog inspektora gdje radioaktivna tvar prelazi
granicu radi pregleda poiljke.

Uvoz i izvoz tvari koje oteuju ozonski omota. Dozvole za uvoz i izvoz tvari koje
oteuju ozonski omota, a koje su navedene u Popisu tvari koje oteuju ozonski omota
izdaje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva uz prethodno pribavljeno miljenje
Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva. Dozvole za uvoz proizvoda
koji oteuju ozonski omota za posebne namjene izdaje Ministarstvo gospodarstva, rada i
poduzetnitva uz prethodno pribavljeno miljenje Ministarstva zatite okolia, prostornog
ureenja i graditeljstva. Dozvole za jednokratni izvoz i uvoz tvari iz Konvencije o zabrani
razvijanja, proizvodnje, gomilanja i koritenja kemijskog oruja i njegovu unitenju (Narodne
novine Meunarodni ugovori, br. 4/95), koji je sastavni dio Uredbe, izdaje Ministarstvo
gospodarstva, rada i poduzetnitva.

99
Uvoz predmeta od plemenitih kovina. Uvoz predmeta od plemenitih kovina (zlato, srebro,
platina, iridij i paladij) regulirano je Zakonom o nadzoru predmeta od plemenitih kovina (NN,
br. 76/93). Predmeti od plemenitih kovina prilikom uvoza i izvoza trebaju biti oznaeni
oznakom istoe, a prije stavljanja u promet u Hrvatskoj ispitani i obiljeeni dravnim igom.
Ispitivanje i igosanje obavlja Dravni zavod za mjeriteljstvo. Ovakve uvozne dozvole nisu
praksa u cijelom svijetu, ali su karakteristine za Republiku Hrvatsku i ona ih jo koristi.

Uvoz predmeta naoruanja i vojne opreme. Dozvole za uvoz predmeta naoruanja i vojne
opreme namijenjene Hrvatskoj vojsci i policiji izdaje Ministarstvo obrane, odnosno
Ministarstvo unutarnjih poslova. Dozvole za izvoz i uvoz predmeta naoruanja za
komercijalne svrhe izdaje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva uz prethodnu
suglasnost Povjerenstva, kojeg ine predstavnici Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih
poslova, Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija te Ministarstva gospodarstva,
rada i poduzetnitva.

Uvoz eksplozivnih tvari. Zakonom o eksplozivnim tvarima (NN, br. 178/94) i Zakonom o
prijevozu opasnih tvari (Nar.nov., br. 97/93, 151/03) reguliran je nadzor u prometu
eksplozivnih tvari. Pri uvozu eksplozivnih tvari potrebno je odobrenje Ministarstva unutarnjih
poslova. Odobrenje nije potrebno ako se eksplozivne tvari prevoze za potrebe oruanih
snaga i Ministarstva unutarnjih poslova.

Uvoz robe podrijetlom iz zemalja koje nisu lanice Svjetske trgovinske organizacije
(WTO). Za odreene robe kao to su: duina gnojiva, mineralna ili kemijska, ipke od
eljeza ii nelegiranog elika samo kovane, toplo valjane, toplo vuene ili toplo istiskivane,
beavne cijevi i uplji profili od eljeza ili elika, ostale eljezne ili eline cijevi i uplji profili,
tkanine, reetke, mree i ograde od eljezne ili eline ice, eljezne ili eline reetke
dobivene prosijecanjem ili razvlaenjem lima ili vrpce, podrijetlom iz zemalja koje nisu lanice
WTO-a potrebno je prilikom uvoza u Hrvatsku pribaviti dozvolu. Dozvole izdaje Ministarstvo
gospodarstva, rada i poduzetnitva.

Izvoz umjetnina. Dozvole za izvoz umjetnina, kolekcionarskih predmeta i starina

(antikviteta) izdaje Ministarstvo kulture temeljem Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara
(NN, br. 69/99, 151/03, 157/03). Dozvole za izvoz i uvoz robe za koje je potrebna dozvola
izdaju ministarstva i nadlena tijela dravne uprave na temelju pisanog zahtjeva izvoznika,
odnosno uvoznika robe. Iznimno, zahtjev za izdavanje dozvole za izvoz i uvoz predmeta
naoruanja za komercijalne svrhe podnosi se na obrascu MG-TI i MG-TU. Uz zahtjev za
izvoz predmeta naoruanja za komercijalne svrhe potrebno je priloiti uvoznu dozvolu izdanu

100
od nadlenih tijela zemlje u koju se roba izvozi, te original izjave o krajnjem korisniku,
ovjerenu od nadlenih tijela zemlje u koju se roba izvozi.

Uz zahtjev izvoznik, odnosno uvoznik robe duan je priloiti i ostalu potrebnu dokumentaciju,
ovisno o vrsti robe. Nadlena ministarstva, odnosno druga nadlena tijela dravne uprave
duna su dozvolu izdati u roku od petnaest dana od dan uredno podnesenog zahtjeva.
Dozvole, koje se izdaju na odreeni rok mogu se produiti na temelju pisanog zahtjeva
izvoznika, odnosno uvoznika, osim dozvola za izvoz predmeta naoruanja za komercijalne
svrhe. Izdana dozvola nije prenosiva na drugu pravnu ili fiziku osobu.

Primjer 48. Njemaki proizvoa oruja Heckler & Koch ne smije izvoziti u Meksiko

Njemakom proizvoau oruja Heckler & Kochu izreena je zabrana izvoza u Meksiko jer je
prekrio naputke ministarstva gospodarstva o zabrani izvoza oruja u pojedine meksike
drave u kojima ratuju bande krijumara droge. Heckler & Kochu se predbacuje da je 2005.
godine, unato izriitoj zabrani njemakog ministarstva gospodarstva, izvozio oruje i u etiri
meksike savezne drave u kojima je se teko kre ljudska prava. U svezi s tim optubama
dravno odvjetnitvo u Stuttgartu je prije mjesec dana obavilo premetainu prostorija tog
proizvoaa oruja. Odgovorni u Heckler & Kochu se brane tvrdnjom da su oruje dobavljali
meksikom ministarstvu obrane ta da to nije utjecalo na lokalne dobave oruja. Najvei kupci
Heckler & Kocha, tvrtke iz junonjemakog grada Oberndorfu su njemaka policija,
Bundeswehr i NATO.
Uinci primjena ovih kvantitativnih mjera u vanjskotrgovinskoj politici su viestruki, a ine
jedan od naina na koje drava moe regulirati uvoz i izvoz robe koja je pod njenim
posebnim nadzorom.

Primjer 49. Ostale neautomatske dozvole

U Saudijsku Arabiju se konji arapskog podrijetla mogu uvoziti samo zranim putem i to
direktnim letom iz zemlje izvoznice. Jahaki klub (klub na nacionalnoj razini) je zaduen za
izdavanje uvoznih dozvola.
Takoer je nuna dozvola na uvoz subvencionirane poljoprivredne opreme.

101
 Kontingenti (kvote)

Kontingent je mjera ograniavanja uvoznih tokova na nain da drava administrativno odredi

maksimalna koliina odreene robe koju je mogue uvesti u promatranu zemlju.

Kvota je mjera ograniavanja uvoznih tokova na nain da drava administrativno odredi

maksimalnu vrijednost odreene robe koju je mogue uvesti u promatranu zemlju.

Kontingenti ili kvote su instrumenti koji se oblikuju time to je njihovo primarno, direktno
djelovanje na vanjsku razmjenu prije svega koliinskog karaktera, a tek sekundarno, svojim
koliinskim utjecajem na formiranje ponude i potranje, utjeu na formiranje cijena. Razlog je
za uvoenje kontingenata prije svega situacija u kojoj bi se razmjena u odreenim pravcima
sama odvijala jae nego to se to drugim instrumentima moe efikasno postii, dakle
primjenjuju se kad trine sile nisu dovoljne za regulaciju. Kontingenti se naelno svrstavaju
meu izrazito diskriminatorne instrumente. Apsolutna je karakteristika kontingenata
koliinsko ograniavanje prometa preko granice, i moe se izraziti u vrijednosti domae ili
inozemne valute.

Kontingentiranje je reim ograniavanja vanjske trgovine koji se sastoji u tome da drava

odreuje koliinu uvoza i izvoza po fizikim jedinicama mjere ili vrijednosti koja se moe
razmjenjivati s inozemstvom ili s pojedinim zemljama u unaprijed odreenom vremenskom
razdoblju. Svrha kontingenata je uravnoteenje bilateralne razmjene i najee se odreuju
dvostranim trgovinskim sporazumima. Kontingentiranje kao posebna vrsta trgovinskih
ogranienja djeluje na smanjenje obujma meunarodne trgovine, usmjerava razmjenu
izmeu zemalja nekomercijalnim tokovima, i esto slui kao sredstvo diskriminacije prema
drugim zemljama.

Globalne kvote su kvote utvrene na temelju ukupne vrijednosti uvoza odreenih proizvoda,
pri emu se odreuje iznos jedinica uvozne robe koji je dozvoljen za uvoz, ili se unaprijed
dodijeljuju razliitim dobavljaima.

Nerasporeene kvote su kvote koje su utvrene bez raspodjele meu dravama

izvoznicama.

Dodijeljene kvote su one koje su prethodno dodijeljene potencijalnim izvoznicima.

Bilateralne kvote su uvozne kvote rezervirane za odreenu zemlju.

102
Sezonske kvote su uvozne kvote za odreeno razdoblje u godini, obino se odnose na
odreene poljoprivredne proizvode.

Kvota povezana uz kupnju domaih proizvoda. Kvota definirana kao postotak vrijednosti
sline lokalno kupljene robe.

Neekonomske kvote. Kvote za neke druge, neekonomske razloge.

Politike kvote. Kvote koje su dodijeljene na temelju politikih, a ne ekonomskih razloga.

Carinske kvote. Sustav s vie carinskih stopa odnosi se na isti proizvod. Nie stope tarife
primjenjuju se do kvote uvoza, a vie stope se naplauju na uvoz koji prelazi iznos kvote.
Kvota moe biti definirana u smislu koliine i vrijednosti.

Kvota povezana s domaom proizvodnjom. Obvezna povezanost uvoza (materijala ili

dijelova) s lokalnom proizvodnjom.

Djelovanje kontingenata sastoji se u korigiranju domae ponude i potranje preko njihovih

koliina. U svojim direktnim diferencijalnim djelovanjima koeficijent se po intenzitetu vie ne
razlikuje bitno od djelovanja ostalih VT instrumenata.

Poveanje unutranje cijene koje izazove kontingent - operativno nee djelovati jednako kao
poveanje uvozne cijene izazvano carinom. Kod kontingenta e poveanje unutranje cijene
ii u prvom redu u korist onoga koji ga je dobio i koji treba izvriti taj kontingentirani uvoz. Ta
kvazimonopolistika dobit uvoznika djelovat e najjae na formiranje profitne stope uvoznika.
Ona nee imati iste neposredne ekonomske uinke kakve bi imalo odgovarajue poveanje
profita kod potroaa, osim ako proizvoa nije u isto vrijeme i uvoznik.

Obrnuto, poveanje unutranje cijene zbog odravanja obveznih izvoznih kontingenata moe
donijeti direktan porast proizvoau kod kojega izvoznik mora nabaviti robu. Takav porast
dohodaka moe djelovati direktno na profite proizvoaa. Uvoenje izvoznih kontingenata
radi smanjenja izvoznih koliina i izazivanja pada unutranje cijene, moe imati vrlo raznolika
djelovanja. Kad proizvoa prodaje na domaem tritu po nioj cijeni, ak i kad prodaje
vee koliine, vjerojatno je da je time destimuliran, dok e, naprotiv, preraiva tog artikla biti
stimuliran zajedno s neposrednim potroaem.

103
Po trinom djelovanju uinci su raznoliki; djeluju na cijene, ali je to djelovanje preko
koliinskih promjena u ponudi i potranji. Ako su kvote uspostavljene s namjerom da
ograniavaju izvoz, to dovodi do pada cijena na tritu zbog poveanja ponude to ide u
prilog potroaa. Meutim, ako su kontingenti nametnuti radi ograniavanja uvoza tada rastu
cijene na tritu zbog smanjenja ponude i to nadalje ide u korist uvoznika.

Primjer 50. Primjena kvota u svijetu

JAPAN- uvoznu kvotu odreuje Ministarstvo gospodarstva, trgovine i industrije (METI), a

kreu se od umjerenih do vrlo restriktivnih. Kvote se nameu na prehrambene i maritimne
proizvode, te na proizvode koji u sebi sadre plinove koji razaraju ozonski sloj (sukladno
Protokolu iz Montreala). Uvoznici moraju pribaviti uvjerenje o alokaciji uvozne kvote od METI.
Postupak dobivanja uvoznih kvota je vrlo kompliciran i razlikuje se od proizvoda do
proizvoda.

ARGENTINA- argentinski proizvoai automobila mogu uvoziti vozila iz Brazila pod uvjetom
da oni mogu izvoziti svoja vozila na brazilsko trite. Za vozila uvezena iz drugih zemalja
(npr. Japan) postoje godinje kvote.

VICARSKA - u skladu s odredbama WTO-a, trite poljoprivrednim proizvodima regulirano

je carinskim kontingentima, u okviru kojih je uvoz dozvoljen uz plaanje preferencijalnih
carina, a dodatne koliinske carine na uvoz izvan kontingenata vrlo su visoke. Najvie su
kontingentirani poljoprivredni proizvodi u vrijeme dok na tritu ima dovoljno domaih.
Postoje opi, preferencijalni i posebni kontingenti. Opi kontingenti postoje za vino,
konzumna i preraena jaja, magarce i druge ivotinje iz roda konja te kruarice.
Preferencijalni kontingenti odreeni su u sporazumima o slobodnoj trgovini s EFTA i EU, te
drugim bilateralnim sporazumima o slobodnoj trgovini. Posebni carinski kontingenti postoje
za soju, kikiriki, kokosovo i suncokretovo ulje i eer prema zemljama u razvoju. Dozvola
(kontingent) se dobiva na carini automatski, a ukoliko je kontingent iskoriten, plaa se puna
carina, predviena za uvoz izvan kontingenta

KANADA uvoz nekih od poljoprivrednih proizvoda kontroliraju se putem kvota. Povremeno

se primjenjuju i sezonske carine na svjee voe ili povre. Za manji dio proizvoda Kanada jo
uvijek zadrava kvote s ciljem zatite svoje proizvodnje. Najbolji primjer su mlijeni proizvodi
koji u redovnom uvozu imaju relativno niske uvozne stope (za RH ispod 10%), ali podlijeu
reimu kvota koje su jo 1975. godine dodijeljene ogranienom broju uvoznika koji svoje

104
pravo na uvoz zadravaju dugi niz godina. Za dodjelu kvota nadleno je Ministarstvo
meunarodne trgovine (Export and Import Controls Bureau koje pravo na uvoz dodjeljuje
samo u sluaju da jedan od postojeih uvoznika samoinicijativno odustane od svog prava.
Carine na uvoz sira izvan kvota iznose vie od 100%. Drugi primjer su tekstilni proizvodi.

UKRAJINA- za uvoz etilnog alkohola, alkoholnih pia i cigareta izdaju se posebne dozvole i
kvote, a Dravna porezna inspekcija izdaje troarinske markice. Jednako tako posebnim
dozvolama se ograniava uvoz sjemena i rasadnikog bilja. Prilikom uvoza u Ukrajinu
bankarskih dragocjenih metala i ekova potrebna je specijalna dozvola Narodne banke
Ukrajine, dok je za uvoz specijalnog papira za izradu novanica i vrijednosnih papira
potrebna specijalna dozvola Ministarstva financija.

FINSKA- je lanica EU-a te su na taj nain ureeni i njeni trgovinski odnosi sa zemljama
lanicama EU-a i treim zemljama. Veina restrikcija odnosi se na uvoz odreenih tipova
elika. Uvozne restrikcije koje se primjenjuju i u ostalim zemljama EU-a odnose se na
uvozne kvote koje su potrebne za tekstilne proizvode, neke prehrambene proizvode te
eljezne i eline proizvode. Uvozne kvote na zahtjev izdaje Nacionalni odbor za carine.

HRVATSKA. Ako se u kratkom razdoblju povea uvoz odreene robe, koliinski ili u odnosu
na domau proizvodnju, i ako taj poveani uvoz nanosi tetu ili prijeti nanoenjem ozbiljne
tete domaoj proizvodnji iste ili izravno konkurentne robe, Vlada e poduzeti odgovarajue
zatitne mjere s ciljem otklanjanja teta i poremeaja nastalih takvim uvozom.

Zbog poremeaja u platnoj bilanci RH i njihovog otklanjanja, Vlada moe odrediti koliinsko
ogranienje uvoza odreivanjem uvoznog kontingenta, kao i zbog provedbe mjera zatite
domae proizvodnje od prekomjernog uvoza. Takoer, moe odrediti koliinsko ogranienje
izvoza odreivanjem izvoznog kontingenta za odreenu robu radi zatite neobnovljivih
prirodnih bogatstava RH, ako se istodobno odgovarajuim mjerama ograniava i trgovina
tom robom u RH. Koliinsko ograniavanje uvoza i izvoza provodi se sukladno
meunarodnim ugovorima koje je sklopila RH. Robu za koju se pri uvozu i izvozu odreuje
kontingent, Vlada odreuje na prijedlog Ministarstva. Kontingentima se odreuje opseg
izvoza i uvoza odreene robe najdue za razdoblje od jedne godine. Propis kojim se
odreuje opseg kontingenata Vlada je duna donijeti do 1. studenoga tekue godine za iduu
godinu. Tim propisom Vlada odreuje, osim opsega kontingenata za izvoz i uvoz robe,
kriterije, rokove i uvjete za raspodjelu kontingenata. Raspodjelu kontingenata obavlja
Ministarstvo. Raspodjela kontingenata obavlja se u pravilu putem javnog natjeaja. Natjeaj
se mora objaviti najmanje 8 dana prije raspodjele kontingenata u javnim glasilima. Pri

105
raspodjeli kontingenata osigurava se najmanje 10% za dodatnu raspodjelu za potrebe nove
proizvodnje ije se potrebe nisu mogle predvidjeti pri redovitoj raspodjeli kontingenata.
Carinska uprava RH duna je jedanput godinje dostaviti Ministarstvu podatke o izvozu i
uvozu robe na temelju kontingenata. Navedenu robu uvoznik moe slobodno uvesti nakon
zavretka investicijskih radova u inozemstvu uz predoenje dokaza o kupnji te robe te uz
posebnu izjavu da su oprema i rezervni dijelovi za tu opremu upotrijebljena iskljuivo za
izvoenje investicijskih radova u inozemstvu.Izvoznik, odnosno uvoznik, moe slobodno
sukladno sklopljenom ugovoru o izvozu i uvozu, izvoziti i uvoziti robu radi zamjene za ranije
isporuenu robu za koju je tijekom jamstvenog roka ili ako taj rok nije ugovoren, utvreno da
nije ispravna ili da ne udovoljava ugovorenim uvjetima. Roba za koju izvoznik, odnosno
uvoznik utvrdi da nije isporuena s glavnom poiljkom moe se slobodno izvesti, odnosno
uvesti.

Zabrane

Zabrane kao mjera vanjskotrgovinska mjera su instrument ekonomske intervencije.

ekstremnog karaktera. Predstavljaju direktnu zabranu uvoza ili izvoza odreenih proizvoda
koje mogu biti ope kada se odnose na cjelokupnu razmjenu neke zemlje ili posebne, kada
se odnose na cjelokupnu razmjenu s nekom zemljom. Pored toga, zabrane mogu biti i
specifine - kada se odnose na pojedine artikle, ili grupu artikala, ili se odnose samo na neke
pravce ili na robu odreene provenijencije. Takoer, mogu biti agresivne - kad se njima
namjerava drugoj zemlji nanijeti teta, mogu biti retorzivne i implementirane zbog odmazde
radi pretrpljene tete od strane drugih partnera. Takoer, esto mogu biti i obrambenog
karaktera. Najee se ne primjenjuju direktno, ve se kamufliraju kroz razliite sanitarne i
fitosanitarne standarde npr. u SAD-u Food and Drugs Administration - propisi kontrole
hrane i lijekova. Stare su koliko i carine, a aktivno su se primjenjivale ve u doba
merkantilizma.

Openito, zabrane je mogue razvrstati na slijedei nain:

Ukupna zabrana (ne i zbog SPS razloga) - Zabrana bez dodatnih kvalifikacija i uvjeta.
Obustava izdavanja dozvola - Obustava izdavanja dozvola je oblik de facto zabrane. Ova
situacija se moe javiti u sluajevima u svezi s kratkoronim potekoama u plaanju ili iz
drugih razloga.

106
Sezonska zabrana - Sezonska zabrana ukljuuje zabranu uvoza tijekom odreenog
razdoblje od godinu dana. To se obino primjenjuje na odreene poljoprivredne proizvode.
Privremena zabrana - To je zabrana postavljena samo u ogranienom vremenskom
razdoblju, iako se ne mora odnositi na fiksni datum zavretka. Obino se koristi za hitna
pitanja.
Zabrana uvoza u rasutom stanju - Zahtjev da proizvodi moraju biti uvezeni u malim
pakiranjima ili kontejnerima.
Zabrana proizvoda kojima se povreuje patent, ili prava intelektualnog vlasnitva -
Zabrana kopija, krivotvorina ili imitacija patentiranih ili zatienih proizvoda
Zabrana iz ne-ekonomskih razloga - Zabrane iz politikih, vjerskih razloga, ili drugih, koji
nisu ekonomski.
Zabrana iz vjerskih, moralnih ili kulturolokih razloga - Neke zemlje e zabraniti uvoz,
koritenje ili posjedovanje bilo koje stavku koja je u suprotnosti s naelima njihove vjere. To
bi moglo ukljuivati ne samo nesumnjivo vjerske materijale, vei i svinjetinu, alkohol i droge ili
bilo koje druge robe koje bi mogle biti ili su u suprotnosti s religijskim propisima. Bilo koji
proizvod koji se odnosi na svinjetinu, ak i ako se ne koristi kao hrana, poput svinjske koe
jo uvijek je zabranjen u nekim zemljama.
Zabrana iz politikih razloga (embargo) - Zabrana uvoza iz zemalja ili grupe zemalja,
primjenjuju zbog politikih razloga.

Primjer 51. Reim zabrana u Velikoj Britaniji

Ukupne zabrane u Velikoj Britaniji se odnose na opasnu robu.Opasna roba je ona koja
zadovoljava jedan ili vie kriterija od devet prema UN-ovoj klasifikaciji opasnosti. Zabranjen
je uvoz svih opasnih roba kao to su:
Eksploziv - Svaki kemijski spoj, mjeavina ili ureaj sposoban za proizvodnju eksplozivnog i
pirotehnikog uinkom. Primjeri: municija, vatromet, baklje, osigurai, upaljai, nitro-glicerin
itd.
Zapaljivi plinovi Plinovi komprimirani, tekui ili pod tlakom otopljeni plinovi.koji ne moe
biti tekui na sobnoj temperaturi, plinovi koji mogu postati tekuina pod pritiskom na sobnoj
temperaturi, otopljeni plinovi, koji su otopljeni pod tlakom u otapalu. Primjeri: butan, vodik,
metan, propan, klor, neon, itd.
Zapaljive tekuine Tekuine, smjese tekuina, ili tekuine koje sadre krute tvari u otopini
ili suspenziji koje daju zapaljive pare.

107
Zapaljive krute tvari Tvari odgovorne za samozapaljenje bez poviene temperature. Tvari
koje u dodiru s vodom isputaju zapaljive plinove, koji mogu izazvati poar zbog trenja,
upijanje vode, spontane kemijske promjene, ili zadrane topline iz proizvodnje ili obrade.
Primjeri: kalcijev karbid, fosfor, kalij, natrij, cink u prahu, itd.
Otrovne i zarazne materije Tvari koje mogu izazvati smrt ili ozljedu ukoliko se progutaju ili
udahnu, ili u dodiru s koom.
Radioaktivni materijal - Materijal i uzorci koji su klasificirani kao radioaktivni od strane
Meunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo. Primjeri: fisijski materijal (uran 235, itd.),
radioaktivni otpadni materijala, uran itd.
Ljudski i ivotinjski ostaci (ukljuujui pepeo), oruje i streljivo, droge
Ostale opasne tvari Tvari koje predstavljaju opasnosti koje nisu obuhvaene drugdje.
Primjeri: azbest, suhi led (vrsto ugljinog dioksida), magnetizirani materijal s magnetskog
polja itd.

Primjer 52. Sezonski reim zabrana u Bosni i Hercegovini

U BiH se raspravlja o prijedlogu uvoenja sezonske zabrane uvoza voa i povra od svibnja
do rujna gdje bi se tijekom sezone domae poljoprivredne proizvodnje zabranio uvoz ljiva,
jabuka, groa, krumpira, kupusa, luka i drugog povra. Prekomjeran uvoz sprjeava rast i
razvoj poljoprivrede koja ima dovoljne kapacitete za opskrbu BiH trita.

Primjer 53. Privremena zabrana uvoza u Kinu

Kina je uvela privremenu zabranu uvoza njemake svinjetine i proizvoda koja sadre jaja,
ba kao i Juna Koreja. Neke zemlje su ograniile uvoz te robe. S polica britanskih trgovina
nestali su proizvodi koji moda sadre njemaka zatrovana jaja. Svako etvrto testirano jaje
u Njemakoj bilo je zatrovano dioksinom.

Primjer 54. Privremena zabrana uvoza u BiH

U povodu informacije da su kineske vlasti zaplijenile 38 tona mlijeka u prahu u kojemu je

naena toksina materija melamin, u Bosni i Hercegovini je na snazi u 2010. godini bila
privremena zabrana uvoza u BiH, prijevoza preko teritorija BiH, povlaenju s trita BiH
mlijeka i mlijenih proizvoda i mjerama pojaane kontrole na tritu BiH prehrambenih

108
proizvoda sloenog sastava koji sadre mlijenu komponentu porijeklom ili isporuenih iz
Narodne Republike Kine.

Primjer 55. Zabrana uvoza u rasutom stanju

Sve uvezeno bilje u Australiju, kao i dijelovi biljaka kao to su voe, sjemenje i dr., zatim drvo
i svi proizvodi od drveta, bambusa itd., podlijeu karantenskoj inspekciji. Kada se koriste
vree za prijevoz proizvoda od bilja, tada moraju biti nove, iste i izdrljive a kako bi se
sprijeilo eventualno rasipanje sadraja. Drvo ukljuujui, palete, sanduke, potpornje i daske
za zatitu tereta od udara i vlage, predmet su inspekcije. Materijali za pakiranje biljnog
porijekla zabranjeni su osim sljedeih: drvo-vuna, piljevina, komadii papira, karton od slame,
umrvljeno pluto i treset. Ostali prihvatljivi materijali za pakiranje su sintetiki materijali.
Takoer je zabranjeno koritenje slame za pakiranje. Kontejner obavezno mora biti ist i bez
tragova zemlje, biljnog ili ivotinjskog porijekla, kao to su zrna itarica, brano, meso, kosti,
koa i krzno.

Primjer 56. Zabrana uvoza proizvoda kojima se povreuje patent ili pravo intelektualnog
vlasnitva

Zabranjen je uvoz krivotvorenih proizvoda u Nizozemsku. Proizvodi poznatih robnih marki se

krivotvore radi koristi od uspjeha pojedinih marki proizvoda (prijevare u svezi s intelektualnim
vlasnitvom). Proizvodi koji su esto predmet krivotvorenja su cipele, odjea, torbe, skupi
satovi, ilegalno kopirani CD i DVD, parfemi itd.
U Nigeriji je zabranjen uvoz svih krivotvorenih / piratskih materijala ili predmeta, ukljuujui
krivotvorene kovanica iz bilo koje zemlje.
Zakon u SAD-a zabranjuje izvoz softvera u binarnom obliku

Primjer 57. Zabrana iz vjerskih, moralnih ili kulturolokih razloga

Izrael koristi uvozne zabrane zbog ljudskog zdravlja, javnog morala, zatite okolia i
sigurnosti. Zabrane se primjenjuju jednako na sve trgovinske partnere. Od prosinca 1994.
godine, Izrael je zadrao zabranu uvoza ne-koer mesa i mesnih proizvoda.

Ostale vrste i razlozi uvoznih zabrana koje su na snazi u Izraelu prikazani u tablici 3.

109
 Tablica 7. Reim uvoznih zabrana u Izraelu

VRSTA UVOZNE ZABRANE RAZLOG

Vino, rakija i sok od groa Zatita ljudskog zdravlja
Proizvodi od bijelog ili utog fosfora Zatita okolia
Razuzdani ili nepristojni filmovi Javni moral
Kartice za lutriju ili kockanja Javni moral
Vreice koje se koriste za pakiranje povra Zatita ljudskog zdravlja
Noevi, sablje, maevi osim onih koji se koriste za profesionalnu Zatita ljudskog ivota
ili kunu upotrebu
Instrumenti za mjerenje brzine laserom Javna sigurnost
Vatreno oruje nalik olovke, poevi od pitolja Sigurnost
Igre na sreu ili njihovi dijelovi kao to je definirano u Zakonom Javni moral
Sve vrste robe s lanim komercijalnim opisom definiranim u Javni moral
Zakonu o zatiti potroaa
Potanski paketi koji sadre eksploziv, zapaljivi materijal i druge Zatita ljudskog zdravlja
opasne pakete
Koritena oprema za uzgoj pela Zatita ljudskog zdravlja
Vrste robe koje se koriste kao alat za pripremu ili konzumiranje Zatita ljudskog zdravlja
droge
Robu koja se moe koristiti za poticanje nasilje, terorizam, Sigurnost
rasizam

Primjer 58. Zabrana iz politikih razloga (embargo)

Japanska Vlada je odobrila potpuni embargo na izvoz u Sjevernu Koreju. Ta je odluka

usvojena nekoliko dana nakon rezolucije koju je izglasalo Vijee sigurnosti Ujedinjenih
naroda koje je bitno pojaalo embargo na oruje i postroilo financijske sankcije Pjongjangu.
Japan je ve zabranio izvoz luksuznih proizvoda u Sjevernu Koreju i primjenjuje sankcije UN-
a u pogledu vojne opreme reimu Pjongjangu.

Primjer 59. Zabrana iz zdravstvenih razloga

Vlasti Narodne Republike Kine su proirile embargo na odreene namirnice porijeklom iz

Japana zbog bojazni od kontaminacije radioaktivnou koja je emitirana iz nuklearne
elektrane Fukushima. Zabrana se od 8. travnja 2011. odnosi na poljoprivredne proizvode iz
12 japanskih prefektura, dok se prethodno odnosila na pet prefektura, objavila je japanska
Uprava za sigurnost prehrambenih proizvoda (AQSIQ). AQSIQ je zatraio od uvoznika
japanskih proizvoda i pojaavanje procedura za obiljeavanje proizvoda.

110
Primjer 60. Zabrana izvoza oruja u Libiju

Rusija uvodi embargo na izvoz oruja u Libiju, ime se obustavljaju i svi ve potpisani
ugovori o prodaji vojne opreme i naoruanja Tripoliju. Zabranjuje se izvoz iz Ruske
Federacije u Libiju, kao i prodaja, isporuka i transfer svih vrsta oruja i vojnog materijala
ukljuujui streljivo, borbena vozila i vojnu opremu.

Sporazumi o dobrovoljnom ogranienju izvoza

Sporazumi o dobrovoljnom ogranienju izvoza (engl. Voluntary Export Restraint

Arrangements (VERs) predstavlja izvozna ogranienja u okviru bilateralnih sporazuma
izmeu dvije zemlje gdje se zemlja izvoznica "dobrovoljno" obvezuje da e ograniiti svoj
izvoz u okviru dogovorene kvote ili fiksnog udjela na tritu. Dobrovoljno ogranienje izvoza
je oblik selektivne kvote, a bilateralno se dogovara kada je naruena ravnotea izmeu
zemalja partnera. Ako jedna zemlja ima trgovinski (ili platni) deficit, a druga suficit, onda
drava sa suficitom u razmjeni "dobrovoljno" ograniava vlastiti izvoz u zemlju koja ima
vanjskotrgovinski deficit. Ovaj tip mjera nastaje tijekom 1960/70-tih godina izmeu SAD-a i
Japana (prvenstveno radi automobilske industrije - gdje SAD prisilio Japan da ogranii
izvoz), a zatim su se ove mjere zapoele iriti i prema dravama jugoistone Azije. Prisutni
su bili i u industriji elika, a kasnije se ire i na potroaku elektroniku. Posljednje desetljee
20. stoljea ak je 12% svjetske trgovine pokriveno VERs-ovima - preteno su drave
autonomno jedna drugoj ograniavale izvoz u osjetljivim sektorima industrije kod koje je
prisutna vrlo visoka konkurencija, a gdje su razvijene zemlje polako gubile konkurentnost.

U Urugvajskoj rundi pregovora WTO-a razmatrano je obvezno ukidanje VERs-ova do 2000.

godine, a danas vie ne postoje. VERs-ovi diskriminiraju sve one konkurente koji nisu
ukljueni u sporazum.

Primjer 61. Automobilska i tekstilna industrija SAD-a i Japana

Godine 1981. SAD je podnosila tetne posljedice drugog OPEC cjenovnog oka nafte.
Suoeni s veim cijenama benzina, potroai su poeli poveavati svoju potranju od
amerikih automobila visoke potronje goriva k japanskim autima koji su imali visoku
uinkovitost. Ovo poveanje u uvozu automobila doprinijelo je slabijoj prodaji i profitima
amerikih proizvoaa automobila. Korporacija Chrysler je gotovo bankrotirala 1981. godine,

111
to bi se vjerojatno i dogodilo da amerika vlada nije intervenirala subvencioniranim
kreditima. SAD su u to vrijeme bile u recesiji to je dodatno doprinijelo padu potranje za
amerikim automobilima. Japanci su bili suoeni s uzastopnim pozivima amerike
automobilske industrije za zakonsku zatitu; a rasprave koje su uslijedile s amerikim
uredom za trgovinu najavile su VERs na izvoz automobila iz Japana. Ovi VERs su bili
redovito obnavljani i trajali su do ranih 1990ih. Bilateralna priroda VERs -a doprinosi nizu
naknadnih uinaka. Budui da VERs moe podii cijenu proizvoda u zemlji uvoznici, tu je
stvoren poticaj za zaobilaenje ogranienja. Kako je koliina trgovine automobilima izmeu
Japana i SAD-a ograniena, ali nije i vrijednost trgovine, japanski proizvoai automobila su
poeli usavravati kvalitetu svojih izvoza kako bi poveali svoju profitabilnost. Krajem 1980-ih
godina pojavljuju se na tritu noviji i kvalitetniji automobili kao to su Acura, Infiniti i Lexus.
Alternativno, japanski automobili sastavljeni u SAD-u nisu se raunali kao dio izvoznog
ogranienja - samo cjeloviti automobili koji su se izvozili iz Japana bili su pod restrikcijama.
Nakon to je VERs implementiran, Honda, Mazda, Toyota, Mitsubishi i Nissan otvorili su
tvornice dijelova u SAD. Bolji nain snalaenja je bila isporuka kompleta dijelova (nepotpuno
sastavljenih automobila) u Tajvan i Junu Koreju, gdje su bili sloeni i izvezeni u SAD.

Jo jedan zanimljiv efekt VERs-a dogodio se u tekstilnoj industriji poetkom 1950-ih godina.
Sredinom 1950-ih godina, ameriki proizvoai pamunog tekstila su se suoili s
poveanjima u japanskom izvozu tekstila to je negativno utjecalo na njihovu profitabilnost.
Amerika vlada je pregovorima uspostavila VER na pamuni tekstil s Japanom. Nakon toga,
tekstil koji je poelo preplavljivati ameriko trite bio je iz drugih izvora kao to su Tajvan i
Juna Koreja. Amerika vlada je odgovorila tako da je ugovorila VERs na pamune tekstile s
ovim zemljama. Poetkom 1960-ih, ostali proizvoai tekstila u SAD-u, koji su proizvodili
odjeu koristei nova sintetika vlakna kao poliester, iskusili su isti problem s japanskim
izvozom koji su imali proizvoai pamuka nekoliko godina ranije. VERs su bili ugovoreni na
izvoze sintetikih vlakana od Japana do SAD-a. Tijekom ovog perioda europski proizvoai
tekstila su se suoavali s istim pritiskom kao ameriki proizvoai, stoga je EEZ ugovorila
sline VERs na izvoz od mnogih jugoistonih zemalja Azije prema EEZ. Ovaj proces se
nastavio sve dok njegova sloenost nije dovela do multilateralnih pregovora izmeu
izvoznika i uvoznika tekstilnih proizvoda diljem svijeta. Ovi pregovori rezultirali su
Sporazumom o tekstilnim vlaknima (engl. Multi Fiber Agreement MFA) ranih 1970-ih. MFA
je specificirao kvote na izvoz iz svih glavnih izvoznih zemalja u sve glavne uvozne zemlje.
Predstavljao je kompleksni aranman multilateralnih VERs-a. MFA je osigurao plafon koju su
uvozno konkurentna poduzea mogla oekivati u SAD i EEZ.

112
MVP je bio obnovljen povremeno tijekom 1970-ih,1980-ih i 1990-ih godina. Meutim,
Urugvajska runda GATT-a, dovrena 1994.g., preimenovana u MFA na Sporazum o tekstilu i
odjei (ATC) u odreenom prijelaznom razdoblju od deset godina tijekom kojeg je ATC
eliminiran.

4.1.5. Paracarinske mjere

Paracarinske mjere definiraju se kao mjere koje poveavaju troak uvoza na nain slian
carinskih mjera, odnosno koristei se fiksnim postotkom ili fiksnim iznosom izraunatog na
temelju odreene vrijednosti ili koliine.

Postoje etiri vrste paracarinskih mjera:

1. Carinske/uvozne nadoplate. Predstavljaju instrument trgovinske politike za
podizanje fiskalnih prihoda i zatite domae proizvodnje.
2. Dodatne carinske pristojbe. Ukljuuju naknade za osjetljive kategorije proizvoda,
porez na devizne transakcije, pristojbe zranih luka, kotizacija na uvoz motornih
vozila i sl.
3. Interni porezi i pristojbe na uvoz. Klasificirani su oznakom F300 i obuhvaaju opi
porez na promet F310 (kada se jednaka porezna stopa primjenjuje na kupnju svih
proizvoda, ili selektivni porez, koji se namee na kupnju razliitih proizvoda po
razliitim stopama), troarine- F320 (poseban oblik poreza na promet i jedan od
najstarijih poreznih oblika), poreze i naknade za osjetljivu kategoriju proizvoda F330
i ostali interni porezi i pristojbe na uvoz F390.
4. Procjena carinske takse. Klasificirane su oznakom F300 i poznate su i pod nazivom
"valeur mercuriale" na francuskom. Ova se vrsta paracarinskih mjera najee koristi
u zranim lukama kako bi se izbjegle i sprijeile prevare.

Carinske/uvozne nadoplate

Paracarinske se mjere sastoje od velikog broja uvjeta i propisa koje zemlje primjenjuju za
uvoz i izvoz robe, a ukljuuje i tehnike propise i carinske procedure.

Zbog sve veeg broja multilateralnih trgovinskih pregovora i regionalne, bilateralne i

jednostrane liberalizacije, dolo je do pada carinskih stopa to je dovelo do sve veeg
interesa prema koritenju paracarinskih mjera kao regulatornih instrumenata trgovinske

113
politike. Naime, mnoge nacionalne ekonomije koriste ove mjere kako bi izbjegle rezultat sve
vee trgovinske liberalizacije, tj. smanjenje carina.

Primjer 62. Dodatni nameti u Indiji i Kini

U Indiji je tzv. posebni dodatni namet od 4% na uvezene proizvode ukinut u sijenju 2004.
Meutim, Zakonom o proraunu 2006. na uvezenu robu uveden je dodatan namet (engl.
extra additional duty) od 4%.

Vrlo visoke carine i dalje su na snazi za alkoholna pia, ukljuivo vina (osnovna carinska
stopa od 182% sniena je 2003. na 166%, dok su dodatni nameti podignuti s 2% na 4%),
sirovu naftu te biljne masti i ulja. Ve nekoliko godina najavljuje se smanjenje stope carinske
tarife na 20%.

Za estoka pia su od 2003. na snazi carine u rasponu 25-150%, a 20-75% za alkoholna

pia ukljuivo vina i pivo. Ove stope ak nadmauju troarine na domae proizvode u nekim
saveznim dravama Indije. Ukupni nameti na uvoz vina i estokih pia kreu se u rasponu
117-550%.

U rujnu 2009. godine, nakon uvoenja carinske nadoplate od 35% od strane SAD-a na uvoz
kineskih guma, Kina je optuila SAD za gospodarski protekcionizam. Na to je odgovorila
pokretanjem postupka zbog amerikog izvoza pileeg mesa i automobilskih dijelova po
navodno preniskim cijenama.

Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova optuilo je SAD za "ozbiljan gospodarski

protekcionizam" i istaknulo da se time naruavaju gospodarski odnosi i to bri izlazak iz
svjetske krize. Ameriki predsjednik Barack Obama uveo je dodatne carine na zahtjev
sindikata zaposlenih u metalnoj industriji. Oni su se alili da se kineski udio na amerikom
tritu automobilskih guma u pet godina utrostruio, to je, prema njihovim procjenama,
dovelo do ukidanja 5.000 radnih mjesta.

Iz svih prethodno navedenih primjera, moe se zakljuiti da se ovim mjerama uvodi

protekcionizam kojim se eli zatiti domaa proizvodnja.

114
 Dodatne carinske pristojbe

Dodatne carinske pristojbe (engl. Additional charges) predstavljaju dodatne trokove koji se
plaaju na uvezenu robu, uz ostale carine, i koji nemaju unutarnji ekvivalent.

Obuhvaaju razliite poreze i pristojbe, a dijele se na sljedee kategorije:

1. Porez na valutne transakcije (F210). Povoljne strane uvoenja poreza na valutne
transakcije su rast domae novane mase jer stanovnitvo i privreda smanjuju broj
nepotrebnih deviznih transakcija. Negativne posljedice za uvoenja te vrste poreza
su pad prometa i pad broja zaposlenih u mjenjanicama i poskupljenje meunarodnih
transakcija.
2. Dravni biljezi (F220). Porez koji se plaa za izradu odreene dokumente.
3. Pristojba na uvoznu licencu (F230). Porez koji se plaa na ispravu izdanu od strane
drave za uvoz odreene robe. Svaka dozvola odreuje dozvoljeni obujam uvoza,
odnosno odreuju se uvozne kvote.
4. Konzularna faktura (F240). Predstavlja raun koji potvruje konzularni predstavnik
(konzulat) zemlje uvoznika (zemlje namjene) koji se nalazi u zemlji izvoza odnosno
zemlji prodavatelja. Takva je potvrda potrebna u zemljama u kojima se carina na
uvoznu robu naplauje po vrijednosti fakturirane robe, odnosno carina ad valorem.
Konzularna se faktura ispostavlja na posebnom obrascu (tiskanici) koji ima svaki
konzulat.
5. Naknada za statistiko evidentiranje (F250)
6. Naknade za skladitenje (F260).
7. Porez na prijevozna sredstva (F270).
8. Porez na osjetljive kategorije proizvoda (F280). Dijele se u skladu sa svojim
odgovarajuim ciljeva, odnosno za zatitu zdravlja ljudi, zdravlja ivotinja, zatitu
okolia te za kontrolu zlouporabe opojnih droga.
9. Ostali dodatni trokovi (F290).

Primjer 63:
1. Tobinov porez, koji je predloio ekonomist James Tobin 1972. godine, nakon sloma
Bretton Woods sustava, a koji je ponovno postao aktualan tijekom 2009. i 2010.
godine, kao potencijalan odgovor na svjetsku financijsku krizu. Porezom bi se
optereenje djelomino prebacilo na financijski sustav koji je i uzrok krize. Naplaivao
po bankovnim transakcijama (npr. 0.005% vrijednosti).

115
2. U Mali se plaa naknada za dravne biljeg, a plaa se na certifikat namjere (engl.
Certificate of Intention) uvoza u zemlju i to u vrijednosti od 3 000 CFA franaka po
trani od 500 000 CFA franaka. U Gvatemali se plaa naknada na dravne biljege na
sve pravne dokumente, ukljuujui domae i inozemne fakture.
3. U Kini je za proizvode za koje vrijede uvozne kvote ili dvojne carinske tarife nuno
licenciranje uvoza. Tako je nuno licenciranje za uvoz nekih vrsta vune, itarice,
uljarice, proizvode od uljarica, pamuk, meso i mesne preraevine.
U Europskoj uniji uvozne licence uglavnom nisu potrebne, osim za alkoholna pia,
lijekove i odreene kemijske proizvode, oruje, streljivo i proizvode koji su u reimu
kvota.
4. U Singapuru se plaa pristojba na izdane uvozne licence od 20 singapurskih dolara
po dozvoli. U sluaju da se radi o uvozu motornih vozila i supstanci koje negativno
djeluju na ozonski omota cijena dozvole se povisuje. Pristojba od 0,5% na CIF
vrijednost uvoza se naplauje za uvoz dobara iz Albanije, Laosa, Mongolije i
Vijetnama (stanje 2003. godine)
5. Dominikanska Republika je jedna od rijetkih zemalja koja je koristila naknadu za
konzularne fakture kao paracarinsku mjeru. Kuba je koristi u nekomercijalne svrhe
(kod slanja paketa s vrijednou veom od 100 amerikih dolara).
6. SAD su 1997. godine pokrenule postupak pri WTO protiv Argentine, zbog obveze
plaanja statistike naknade od 3% ad valorem na uvoz tekstila i odjee. Argentina je
1999. godine pristala na smanjenje naknade na 0,5%.
vicarska je do 1995. godine naplaivala naknadu od 3% na sav uvoz, osim na
proizvode osloboene od plaanja carina.
7. vicarska na uvoz motornih vozila za prijevoz putnika (10 osoba i vie, a ispod 1,6
tona) naplauje porez od 4%. U RH se za uvoz automobila, ija je vrijednost izmeu
100 000 i 150 000 kuna, plaa poseban porez od 15 500 kuna (plus PDV).
8. Singapur naplauje porez na osjetljive kategorije proizvoda, a koji su vezani za
zdravlje potroaa
9. U kategoriju ostalih dodatnih trokova se moe svrstati i porez na dobit od uvoza po
stopi od 2,5% na CIF vrijednost licenciranim uvoznicima te po stopi od 7,5% za ostale
uvoznike u Indoneziji. U Butanu se na uvoz pive plaa naknada za izdavanje dozvole,
a carina ubire naknadu od 1% na CIF vrijednost svih dobara te od 0,25% kao
naknadu za obavljene usluge. U Bangladeu se na uvoz svih roba plaa naknada od
1% za osiguranje te od 1% za iskrcavanje.

116
Poetkom 21. stoljea, u doba sve vee globalizacije i liberalizacije trita, paracarinske se
mjere pokuavaju svesti na minimum. Tako su na skupu koji je odran od 9. do 12. studenog
2010. godine u Beogradu, predstavnici drava CEFTE 2006 (Srednjoeuropski ugovor o
slobodnoj trgovini) zakljuili da je sklapanje bilateralnih sporazuma nain kojim e se rijeiti
problem paracarinskih mjera i barijera.

Osim toga, esto se paracarinske mjere kritiziraju zbog toga to koe siromane zemlje i
zemlje u razvoju u meunarodnoj razmjeni s drugim zemljama.

Interni porezi i pristojbe na uvoz

lanak 3 GATT-a propisao je primjenu nacionalnog tretmana u nametanju unutarnjih

pristojba i poreza na uvoz, po stopama i iznosima koje se primjenjuju kao kod domae
proizvodnje.

lanak III Sporazuma GATT odnosi se na unutarnje poreze koji se primjenjuju na uvoz;
Meutim, ti porezi bi trebali biti u skladu s porezima koji se primjenjuje na sline domae
proizvode. Doputa primjenu sustava unutarnjih poreza na uvoz, meutim, ove poreze ne
treba primjenjivati kako bi se zatitila domaa proizvodnja. Opi porez na uvoz robe je
ekvivalent unutarnjih poreza koji se primjenjuju na sve ili veinu proizvoda.

Takvi porezi ukljuuju:

Opi porez na promet

Porez na promet propisuje se postotkom na cijenu dobra (ili usluge) koje se razmjenjuje.
Openito ga plaa kupac pri svakoj kupovini robe, ali je prodavatelj odgovoran za njegovo
prikupljanje i uplaivanje dravi.

Porez na promet neizravan je porez jer ga ne snosi onaj tko ga plaa. Naime, porez na
promet za potroaa poreznoj upravi uplauje trgovac koji taj porez ne snosi ve ga u
plaenoj cijeni snosi kupac. Taj se porez esto smatra regresivnim jer teret poreza tee
pada, proporcionalno gledano, poreznim obveznicima (tj. konanim platcima poreza) s niim
dohocima. Opi porez na uvoz robe je ekvivalent tih internih poreza koji se primjenjuju na
sve ili veinu proizvoda.

117
Vrste unutarnjeg poreza:
Porez na promet
Troarine - interni porez na odabranim vrstama roba, obino luksuzni ili ne-
esencijalne prirode. Ovaj porez je nametnut ili prema ad valorem ili specifinoj
osnovici
Unutarnje poreze i pristojbe koje se naplauju na uvoz.
Porezi i naknade za osjetljive kategorije proizvoda - ukljuuju emisijske trokove,
poreze i administrativne proizvodne pristojbe
Unutarnje poreze i pristojbe koje se naplauju na uvoz
Porez na promet
porez na promet, koji je ad valorem porez na temelju bruto primitaka od prodaje robe,
prikuplja se u redovitim razmacima od trgovaca,
porez na promet ili vie poreza na promet, to je porez na vie od jedne razine
proizvodnje i distribucije i temelji se na bruto primitku, to je rezultiralo akumulaciji
poreza,
porez na dodanu vrijednost koji je izmijenjen porez na promet na temelju neto dodane
vrijednosti, umjesto na bruto primitaka, izbjegavajui akumulacije poreza, a ne utjeu
na cijenu strukture i raspodjele sredstava.

Troarine

Troarine su specijalni porezi kojima se oporezuje potronja uglavnom monopolskih

proizvoda, tj. proizvoda masovne potronje odnosno troarine su indirektni porezi (ne ubiru
se izravno od pojedinaca, ve preko proizvoaa, prodavaa i drugih posrednika) na domaa
dobra i usluge

Zakon o troarinama objavljen je u Narodnim novinama broj 83 od 15. srpnja 2009. godine, a
stupio je na snagu 1. sijenja 2010. godine. Predmetnim Zakonom usklaen je sustav
oporezivanja troarinama u Republici Hrvatskoj s pravnom steevinom Europske unije, a
primjenjuje se na energente (ukljuujui prirodni plin, ugljen i koks) i elektrinu energiju,
alkohol i alkoholna pia te duhanske proizvode. Zakonom su ureena osnovna pitanja iz
harmoniziranog sustava troarina koje imaju zemlje lanice Europske unije, a posebice je
izvreno usklaivanje s tzv. horizontalnom Direktivom 92/12/EEZ koja propisuje opa naela
za proizvode koji podlijeu troarinama kao i opa pravila za proizvodnju, skladitenje,
kretanje i nadzor troarinskih proizvoda u sustavu odgode plaanja troarina. Zakonom o

118
troarinama ureuje se troarinski sustav oporezivanja odnosno plaanje troarine na
troarinske proizvode i to:
alkohol i alkoholna pia
duhanske proizvode
energente i elektrinu energiju
koji se proizvode ili uvoze i putaju u potronju na podruju Republike Hrvatske

Primjer 64. Troarine na cigarete u Hrvatskoj

Vladina uredba o visini troarine na cigarete stupila je na snagu 1. listopada 2010. godine.
Ona utvruje visinu troarine koja se plaa na cigarete koje se proizvode ili uvoze i putaju u
potronju na podruju RH. Specifina troarina iznosi 180 kn za 1000 komada cigareta, a
proporcionalna troarina 33% od maloprodajne cijene.

Kao ciljeve poveanja troarina Vlada je istaknula poveanje poreznih prihoda i daljnje
usklaivanje s pravnom steevinom EU. Dva najznaajnija troarinska prihoda troarine na
naftne derivate i troarine na duhanske proizvode zajedno ine oko 88% ukupnih prihoda
od troarina u prvom tromjeseju 2011. godine.
Prema predvianjima, nove troarine na cigarete trebale bi dravnom proraunu u 2011.
godini donijeti 60 milijuna kuna, a na bezolovni benzin 220 milijuna kuna. Isto tako troarine
na cigarete u Hrvatskoj nie su nego u zemljama EU, a u skladu sa zahtjevima zdravstvene i
ekoloke politike trend poveanja poreza na cigarete u EU nastavit e se i dalje. Posljednjim
poveanjem troarina njihov ukupni udio u maloprodajnim cijenama iznosi 50 posto i pribliio
se minimalnom iznosu od 57 posto koji odreuje europsko zakonodavstvo

Vijee EU prihvatilo je u veljai 2010. godine direktivu kojom e se poveati troarine na

duhanske proizvode. Svrha joj je osigurati viu razinu zatite javnoga zdravlja. Na 1000
cigareta plaat e se od 1. sijenja 2014. najmanje 90 eura, umjesto sadanja 64, odnosno
60 posto prodajne cijene (ako je to vie), umjesto sadanjih 57 posto. Zemlje koje jo nisu ili
su tek nedavno dostigle dananju stopu meu njima e biti i Hrvatska dobit e prijelazno
razdoblje do 1. sijenja 2018. Iz tih se zemalja u ostale zemlje lanice nee u
meuvremenu smjeti unositi vie od 300 cigareta.

119
Primjer 65. Troarine na automobile u Hrvatskoj

Obraun cijene automobila ovisi o tome je li proizveden u EU ili izvan nje. Tako se na
automobile koji su proizvedeni u EU, na neto cijenu dodaju troarine, a na njihov zbroj
obraunava PDV. Za automobile koji su proizvedeni izvan EU plaa se i carina, pa se tako
na neto cijenu automobila dodaje iznos carine, na njihov zbroj se obraunava troarina, te se
na kraju na sveukupan zbroj obraunava PDV.

Carinska vrijednost

Carinska vrijednost uvezene robe je njezina transakcijska vrijednost, a to je stvarno

plaena ili plativa cijena za robu koja se prodaje radi izvoza u Republiku Hrvatsku.

Poevi od 1950-ih, osnovica za carine se odreuje prema Briselskoj definiciji vrijednosti

(engl. Brussels Definition of Value BVD). Prema ovoj metodi, normalna trina cijena,
definira se kao "cijena koja se ostvaruje na otvorenom tritu izmeu meusobno neovisnih
kupaca i prodavatelja".

Problemi s BVD-om uzrokovali su 1979. godine u okviru Tokyo runde pregovora GATT-a
promjenu sustava. Tada je vie od 40 drava potpisalo Sporazum o provedbi lanka VII
GATT-a, prema kojem se carinska procjena vrijednosti robe temelji stvarno plaenoj ili
plativoj cijeni za uvezenu robu. Cilj je bio osigurati fer, ujednaen i neutralni sustav za
vrednovanje robe za carinske svrhe, a to se razlikuje od "zamiljene" vrijednosti koju koristi
BVD.

Naela za utvrivanje carinske vrijednosti:

A) Carinska vrijednost uvezene robe trebala bi se zasnivati na stvarnoj vrijednosti uvoznog
proizvoda na koji se primjenjuje carina ili na stvarnoj vrijednosti slinog proizvoda i ne bi se
trebalo zasnivati na vrijednosti proizvoda domaeg podrijetla ili na proizvoljnoj ili fiktivnoj
vrijednosti.

B) Stvarna bi vrijednost trebala biti cijena po kojoj se, u vrijeme i na mjestu koje odreuje
zakonodavstvo uvoznike zemlje, uvezena i slina roba prodaje ili nudi na prodaju u
normalnim trgovinskim operacijama i u uvjetima potpune konkurencije. Ukoliko cijena ove ili

120
sline robe ovisi o koliini na koju se odnosi odreena transakcija, cijena koja se uzima u
obzir trebala bi se, bazirati
Ili na usporedivoj koliini
Ili na koliini ne manje povoljnoj za uvoznika no to je koliina u kojoj je prodan
najvei volumen robe izmeu izvoznike i uvoznike zemlje.

C) U sluaju da je nemogue utvrditi stvarnu vrijednost u skladu s odredbom b) ovoga

paragrafa, carinska vrijednost bi se trebala temeljiti na objektivnom ekvivalentu koji je najblii
ovoj vrijednosti."

Kad nije mogue odrediti carinsku vrijednost uvezene robe prema stvarno plaenoj ili plativoj
cijeni za robu, carinska vrijednost bit e transakcijska vrijednost istovjetne robe prodane za
izvoz u Republiku Hrvatsku i izvezene u isto ili gotovo isto vrijeme kao i roba koja se
vrednuje. Ukoliko ni to nije mogue, carinskom e se vrijednou smatrati transakcijska
vrijednost sline robe prodane za izvoz u Republiku Hrvatsku i izvezene u isto ili gotovo isto
vrijeme kad i roba koja se procjenjuje.

Trokovi koji ulaze u carinsku vrijednost

Slijedee stavke do iznosa do kojeg ih snosi kupac, a nisu ukljuene u stvarno plaenu
cijenu ili cijenu koju treba platiti za robu:
proviziju i naknade posredovanja, osim kupovne provizije,
trokove ambalae koja se u svrhu carinjenja smatra jedinstvenim dijelom dotine robe
trokove pakiranja bilo da se radi o radnoj snazi ili gradivu,
trokove prijevoza i osiguranja uvezene robe do luke ili mjesta ulaska u podruje RH
trokove utovara, istovara i trokove rukovanja povezane s prijevozom uvezene robe do
luke ili mjesta ulaska u podruje Republike Hrvatske.

Prikladno rasporeenu vrijednost sljedeih roba i usluga koje je kupac isporuio izravno ili
neizravno bez naplate ili po snienoj cijeni, a radi uporabe u proizvodnji i prodaji uvezene
robe radi izvoza, i to do stupnja do kojeg ta vrijednost nije bila ukljuena u cijenu koja je
plaena ili koju treba platiti:
materijala, sastavnih dijelova i slinih stvari ugraenih u uvezenu robu,
alata, matrica, kalupa, odljeva i slinih roba koje su upotrijebljene u proizvodnji uvezene
robe,

121
 materijala utroenih u proizvodnji uvezene robe, te
usluga projektiranja, razvoja, umjetnikog rada, oblikovnog rada, te planova i skica
napravljenih izvan Hrvatske a potrebnih za proizvodnju uvezene robe,

U carinsku vrijednost ulaze i tantijeme i licencijski trokovi za robu koja se procjenjuje, a koje
kupac izravno ili neizravno mora platiti kao uvjet za prodaju robe koja se procjenjuje, ako
takve tantijeme ili licencijski trokovi nisu ukljueni u stvarno plaenu ili plativu cijenu

Pod uvjetom da su iskazane odvojeno od stvarno plaene cijene ili cijene koju treba platiti,
sljedee stavke nee biti ukljuene u carinsku vrijednost:
trokovi prijevoza robe nakon njezina ulaska u carinsko podruje Republike Hrvatske,
trokovi gradnje dopune, ugradbe, odravanja ili tehnike pomoi obavljene nakon uvoza
industrijskih postrojenja, strojeva ili opreme,
trokovi kamata proisteklih iz financijskog sporazuma u koji je uao kupac, a koji se
odnose na kupovinu uvezene robe, bez obzira na to je li financiranje omoguio prodava
ili druga osoba, pod uvjetom da je financijski sporazum sastavljen u pisanom obliku

U sluaju snienja cijena ili gotovinskih popusta, iznos snienja ili popusta nee biti uraunat
u carinsku vrijednost ukoliko je ugovoren prije obavljenog uvoza.

Carinska je vrijednost uvezene robe njezina transakcijska vrijednost, a to je stvarno plaena

ili plativa cijena za robu koja se prodaje radi izvoza u Republiku Hrvatsku pod uvjetom da:
a) kupac nema ogranienja u raspolaganju robom ili uporabi robe, osim ogranienja koja:
su odreena hrvatskim propisima ili na tim propisima utemeljenim aktima dravne
vlasti,
ograniavaju zemljopisno podruje gdje se roba moe preprodati ili,
u sutini ne utjeu znatno na vrijednost robe,
b) kupoprodaja ili cijena ne podlijeu uvjetima ili ogranienjima ija vrijednost ne moe biti
utvrena u odnosu prema vrijednosti robe koja se vrednuje,
c) nikakva naknada od idue preprodaje, raspolaganja robom ili uporabe robe nee biti
izravno ili neizravno dostavljena prodavau
d) kupac i prodava nisu meusobno povezani

Kad nije mogue odrediti carinsku vrijednost uvezenih roba carinskom e se vrijednou
smatrati transakcijska vrijednost sline robe prodane za izvoz u Republiku Hrvatsku i
izvezene u isto ili gotovo isto vrijeme kad i roba koja se procjenjuje.

122
Ako se uvezena roba ili istovjetna ili slina uvezena roba prodaje u Republici Hrvatskoj u
istome stanju u kojem je uvezena, carinska vrijednost uvezene treba se utvrditi na temelju
jedinine cijene po kojoj se najvei mogui broj jedinica takve ili istovjetne ili sline uvezene
robe prodaje osobama u istome ili priblino istome vremenskom razdoblju kao i roba koja se
procjenjuje, i to osobama koje nisu povezane s osobama od kojih tu robu kupuju, pod
uvjetom da se cijena umanji za iznos:
1. uobiajene provizije koja je naplaena ili je treba platiti, ili uobiajenog uveanja radi
ostvarivanja dobiti i pokria opih trokova (ukljuujui direktne ili indirektne trokove za
trine radnje za predmetnu robu) nastalih u vezi s prodajom u Republici Hrvatskoj
uvezene robe iste vrste ili skupine proizvoda,
2. uobiajenih trokova prijevoza i osiguranja i druge s tim povezane trokove nastale u
Republici Hrvatskoj,
3. carine i drugih davanja koji se u Republici Hrvatskoj plaaju u vezi s uvozom ili prodajom
robe.

U sluaju da se u isto ili priblino isto vrijeme uvoza robe koja se procjenjuje ne prodaje ni
uvezena roba ni istovjetna ili slina uvezena roba, carinska e se vrijednost robe odrediti
prema jedininoj cijeni po kojoj se uvezena ili istovjetna ili slina roba prodaje u Republici
Hrvatskoj u stanju u kakvu je uvezena, i to u najkraemu roku nakon uvoza robe koja se
procjenjuje, ali ne nakon isteka roka od 90 dana od samog uvoza.

U sluaju da se u Republici Hrvatskoj ne prodaje uvezena roba, istovjetna ili slina uvezena
roba u stanju u kojemu je bila uvezena, tada e se na zahtjev uvoznika carinska vrijednost
robe temeljiti na jedininoj cijeni po kojoj se uvezena roba nakon daljnje preradbe prodaje u
najveoj ukupnoj koliini osobama u Republici Hrvatskoj koje nisu povezane s osobama od
kojih takvu robu kupuju.

Carinska vrijednost uvezene robe prema odredbama ovog lanka temeljit e se na

izraunanoj vrijednosti. Izraunana vrijednost ini zbroj:
a) vrijednosti materijala i trokova proizvodnje, ili druge vrste prerade, koja je
upotrijebljena u proizvodnji uvezene robe,
b) svote dobiti i opih trokova koja je jednaka uobiajenu iznosu koji se ostvaruje pri
prodaji robe iste skupine ili vrste kao to je roba koja se procjenjuje i koju je proizveo
proizvoa u zemlji izvoza za izvoz u Republiku Hrvatsku, te
c) vrijednosti svih trokova i davanja

123
4.1.6. Financijske mjere

Financijske mjere namijenjene su za reguliranje pristupa i troka deviza za uvoz te

definiranje uvjeta plaanja. Te mjere mogu poveati trokove uvoza u istoj mjeri kao i carine.

U kategoriju financijskih mjera spada vie kategorija:

avansno plaanje priuve
viestruki teaj
pravilnik o slubenim deviznim raspodjelama
pravilnik o uvjetima plaanja uvoza

Avansno plaanje priuve

Avansna plaanja odnose se na vrijednost uvoza i/ili vezanih uvoznih poreza: ova plaanja
su napravljena u vrijeme kad je podnesen zahtjev ili kad je uvozna dozvola izdana. Ovu
skupinu ine:

Avans na uvozni depozit . To je zahtjev koji obvezuje uvoznika da poloi odreeni postotak
vrijednosti uvozne transakcije prije nego to e primiti proizvod. Primjerice, to je zahtjev za
uplatu u vrijednosti 50% transakcije 3 mjeseca prije oekivanog dolaska robe u luku

Zahtjev za marom u gotovini je zahtjev da se poloi ukupna vrijednost transakcije u

stranoj valuti, ili njen odreeni dio, u komercijalnoj banci, prije otvaranje akreditiva.

Avansno plaanje carine predstavlja uvjet da se odreeni dio ili cjelokupni iznos carine plati
unaprijed. Na ove se uplate ne plaaju kamate.

Povratni polog za osjetljive kategorije proizvoda. Uvjet plaanja odreenog pologa koji se
vraa kad se iskoriteni proizvod vraa u sustav prikupljanja.

124
Primjer 66. Avans na uvozni depozit

Zahtjev za deponiranim predujmom prvi je put usvojen od strane nekih latinoamerikih i

azijskih zemalja koje su se morale nositi s ozbiljnim deficitom platne bilance nakon rata, a
takoer je koritena od strane Zapadne Njemake za istu svrhu iz 1950-51. godine. Dok je u
nekim dravama deponirani predujam potreban samo u pogledu odreene uvezene robe, a
na temelju jedinstvenog postotka vrijednosti uvoza u odreeno vrijeme, koji ponekad iznosi
100%, u drugim dravama uvezena roba je bila podijeljena u kategorije s diferencijalnim
kamatnih stopa. Koritenje zahtjeva za deponiranim predujmom za uvoz kao instrumentom
kreditne kontrole je pokazalo tendenciju opadanja, u mnogim zemljama u posljednjih
nekoliko godina. To je metoda, koja u svakom sluaju, moe imati samo privremeni i
ogranien uinak, i stoga se mora smatrati kao krajnja mjera koja e pojaati druge metode
suprotstavljanja nad uvozom robe openito ili ne-esencijalne robe.

Primjer 67. Zahtjev za marom u gotovini

Centralna banka Pakistana je u listopadu 2008. godine ukinula zahtjev za marom u

gotovini na uvoz sirovina koji se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji (95 kemikalija i
insekticida), a uveden je 100%. zahtjev za marom pri uvozu neesencijalnih i
luksuznih proizvoda (kozmetika, keramiki proizvodi, kuanski aparati, oruje,
automobili, itd.). U lipnju 2009. godine zahtjevi za marom su ukinuti. Cilj uvoenje
mare u gotovini je bio stabiliziranje pakistanske valute (rupij) u odnosu na dolar, koji
je u prvih deset mjeseci 2008. godine devalvirao 32%.

Primjer 68. Avansno plaanje carine

Kolumbija je uvoz tekstila, odjee i obue iz Paname uvjetovala plaanjem carina i

poreza na promet unaprijed, to je protivno pravilima GATT-a (lanak I), a na to je
Panama reagirala podizanjem spora pri WTO-u 2007. godine.

125
 Viestruki teajevi

Viestruki teajevi (G200) predstavljaju teajeve koji se razlikuju ovisno o kategoriji

proizvoda, moe se koristiti za uklanjanje deficita u platnoj bilanci - nii teaj moe se
primijeniti na pojedine proizvode kako bi se stimulirao njihov izvoz, npr. na proizvode ija je
domaa cijena via od svjetskih cijena.

Teaj valute je odnos izmeu jedinice jedne valute i iznosa druge valute u koju se ta valuta
moe promijeniti u dano vrijeme. Teaj odreen jedino trinom ponudom i potranjom
naziva se slobodnim teajem. Kad vlada neke drave eli utjecati na teaj iz gospodarstvenih
ili nekih drugih razloga, moe doi do prevage viestrukog teaja. Primjerice, da bi stimulirala
uvoz odreenih traenih dobara, drava moe koristiti preferencijalni teaj. S druge strane,
drava moe pokuati sprijeiti odreene transakcije (kao npr. uvoz luksuznih dobara)
primjenjujui ograniavajui teaj.

Postoji i mogunost primjene dividendnog teaja za plaanje dividendi dioniarima

nerezidentima. Slubeno uplitanje u teajeve slobodnog trita moe dovesti do pojave
teaja na crnom tritu. U tom sluaju valutu kupuju i prodaju neovlateni dileri valuta krei
tako dravne propise.

Kada drava eli subvencionirati upotrebu nekih dobara (na primjer lijekova), a oporezivati
upotrebu drugih dobara (na primjer kave), to moe uiniti pomou poreza i subvencija iz
prorauna. No kada je zbog politikih ili administrativnih razloga to teko uiniti, drava se
moe koristiti i precijenjenim teajem za takva dobra. Tako drava moe traiti da izvoznici
kave prodaju devize sredinjoj banci po precijenjenom teaju (dakle, dobivaju manji iznos
nacionalne valute nego kad bi prodali devize na slobodnom tritu). Tada drava prodaje
devize takoer po precijenjenom teaju uvozniku lijekova koji sada moe uvesti robu jeftinije
(u nacionalnoj valuti). Tako je dolo do implicitnog, neizravnog oporezivanja kave i
subvencioniranja lijekova, bez vidljivih posljedica po dravni proraun. Slian se uinak
oporezivanja, odnosno subvencioniranja postie i kada sredinja banka jami odreenu
visinu teaja, te kada se primjenjuju kvantitativna ogranienja uvoza.

Sustav u kojem e zemlja imati i fiksni i fluktuirajui strani teaj u isto vrijeme, i oba se mogu
koristiti kada se razmjenjuju valute u toj zemlji. U ovoj situaciji, na tritu je podijeljena na
neogranien broj segmenata, svaki s vlastitim teaja. Ovo se esto koristi kad se daje
povlateni tretman za osobe koje se bave robom i proizvodima koji su najvaniji za zemlju,
uvoznicima tih roba se moe dati bolji teaj od uvoznika roba koje nisu neophodne za zemlju.

126
Ako drava namee dva razliita teaja u isto vrijeme, to je navedeno kao dualni teajni
sustav.

Viestruki teajevi mogu se koristiti za smanjenje deficita u platnoj bilanci. Nii teaj moe se
primijeniti na neke robe, za poticanje njihovog izvoza. To se moe primijeniti na robu ija je
domaa cijena via od svjetske cijene. Kod poticanja izvoza pojedine grane industrije moe
se dodijeliti deviza za uvoz kapitalnih dobara, tehniki know-how i bitnih sirovina po
povoljnijem teaju. Da bi potaknuli izvoznika za poveanje izvoza, drava moe dopustiti
prodavati dio svojih deviznih zarada od dodatnog izvoza na otvorenom tritu. Viestruki
teaj moe se koristiti za poticanje izvoza (i destimulaciju uvoza) tvrdih valutnih podruja.

Precijenjeni teaj moe se primijeniti na druge robe, kako bi se postigli najbolji rezultati.
Zemlje u razvoju vjerojatno e imati neravnotee u bilanci plaanja, samo s onim zemljama
koje su posebno vane zbog izvora opskrbe kapitalnih dobara, tehniki know-how, i to je
najbitnije sirovina.

Viestruki teaj moe se koristiti kako bi obeshrabrila odljev domaeg ili stranog kapitala,
fiksiranjem manjeg teaja za odljev kapitala. Slino tome, priljev stranog kapitala moe biti
potaknut nudei povoljan teaj za priljev novog kapitala. To e ubrzati stopu investicija, te
ublaiti deficit u platnoj bilanci. Meutim, to e vjerojatno imati nepovoljan utjecaj na priljev
kapitala, generiranjem osjeaja nesigurnosti i rizika o teaju u vrijeme repatrijacije kapitala,
odnosno dohodak ostvarenog u takvoj dravi.

Viestruki teaj moe koristiti za kanaliziranje stranog kapitala u poeljne linije proizvodnje, u
skladu s nacionalnim planovima za razvoj.

Iako su viestruki teajevi laki za provesti, veina ekonomista se slae da je uvoenje

carina i poreza uinkovitije i transparentnije rjeenje jer se putem carina i poreza moe
izravno utjecati na platnu bilancu. Sustav viestrukih teajeva moe se initi poput brzog
rjeenja, no ono ima negativne posljedice jer ako pojedini segmenti trita ne funkcioniraju
pod jednakim uvjetima, viestruki teaj rezultira naruavanjem ravnotee gospodarstva i
pogrenom alokacijom resursa. Na primjer, ako odreeni sektor na izvoznom tritu ima
povoljniji teaj, taj e sektor funkcionirati u povoljnijim uvjetima. Njihova dobit stoga nije tono
odraz njegovog poslovanja, kvalitete ili ponude i potranje. Sudionici ovog sektora preferiraju
se (neopravdano) te su u boljoj poziciji od ostalih sudionika izvoznog sektora. Optimalna
alokacija resursa u gospodarstvu ne moe postii ovim putem.

127
Viestruki teajevi takoer mogu dovesti do poveanje korupcije, jer je odluka o sektorima
koji e imati povoljniji devizni teaj arbitrarna Konano, viestruki teaj moe dovesti do
problema sa sredinjom bankom i dravnim proraunom. Razliiti teajevi rezultiraju
gubicima u deviznom poslovanju, u ijem sluaju sredinja banka mora tiskati vie novca
kako bi nadoknadila gubitak. Kao rezultat toga, dravu to moe dovesti do inflacije.

Primjer 69. Viestruki devizni teajevi u Venezueli

Viestruki teajevi se ponajvie primjenjuju u Latinskoj Americi. Venezuela je 8. sijenja

2010. predstavila sustav viestrukih teajeva. Preferencijalni teaj iznosi 1 USD = 2.60 VEF,
dok slobodni teaj iznosi: 1 USD = 4.30 VEF. Preferencijalni teaj uglavnom se primjenjuje
na prehrambene proizvode, uvoz strojeva i opreme, znanost i tehnologiju. Slobodni teaj se
odnosi na automobilsku industriju, trgovinu, telekomunikacije, kemijske proizvode, industriju
elika, raunala, gumu i plastiku, elektrine ureaje, tekstil, elektrine ureaje, graditeljstvo,
elektroniku, grafiku, duhan i pie, kao i za dividende i autorska prava

Sredinja banka i izvrne vlasti Venezuele e objaviti jo razliitih teajeva koji e se

primjenjivati za kupnju deviza kako bi se isplaivala glavnica i kamate stranim kreditorima.
Sredinja banka i izvrne vlasti Venezuele e odrediti teaj za kupnju vrijednosnih papira.

Primjer 70. Viestruki devizni teajevi u Brazilu

Brazil primjenjuje slijedee teajeve:

Komercijalni teaj najee se koristi za komercijalne transakcije
Teaj koji se primjenjuje u turizmu to je teaj po kojem turisti mogu razmijeniti npr.
ameriki dolar u brazilski real u zranoj luci, banci, hotelu, mjenjanicama ili u turistikoj
agenciji. Taj je teaj obino nii od komercijalnog teaja. Teajevi u zranoj luci, banci,
hotelu se razlikuju od onih u mjenjanicama razlika moe dosegnuti 10%
Paralelni teaj - primjenjuje se na crnom tritu (ilegalne transakcije devizama koji su
inae pod dravnim nadzorom, obavljaju se ilegalno i donose prihode koji se ne
evidentiraju i ne podlijeu plaanju poreza) Ovi teajevi su vii od drugih.

128
Primjer 71. Viestruki devizni teajevi u ileu

Zbog postojanosti inflacije tijekom dvadesetog stoljea, ile je poeo primjenjivati viestruke
teajeve (npr. teajevi su se razlikovali ovisno o kategoriji proizvoda, postojali su teajevi za
studente, turiste, teajevi za uvoz luksuznih roba, teajevi za trgovinske transakcije...).
Veina tih teajeva je ukinuto i uvedeni su:
Bankarski teaj (teaj za strane transakcije)
Posredniki teaj ( koristi se za turizam i za pojedina plaanja)

Na kraju, moe se zakljuiti da ako je valuta fluktuirajua, alternativa je omoguiti

deprecijaciju (za razliku od uvoenja stope uz promjenjivu kamatnu stopu). To na kraju moe
dovesti do ravnotee na deviznom tritu. S druge strane, dok se fluktuirajui teaj ili
doputanje deprecijacije mogu uiniti poput logikih koraka, mnogo zemalja u razvoju
suoava se s politikim ogranienjima koja ne doputaju da teaj potpuno slobodno oscilira
na deviznom tritu. Te drave stoga smatraju da "strateke" industrije koje stanovnitvu
omoguuju ivot, kao to je uvoz hrane, moraju ostati zatiene, a to je i razlog zato su
uvedeni viestruki teajevi.

4.1.7. ANTI-KONKURENTSKE MJERE

Anti-konkurentske mjere smjetene su u klasifikaciju necarinskih mjera sa oznakom H000.

Anti-konkurentske mjere su one mjere kojima se odobravaju ekskluzivne odnosno specijalne

preferencije ili povlastice jednoj ili vie ogranienih grupa gospodarskih subjekata zbog
drutvenih, fiskalnih, ekonomskih ili politikih razloga. Dijele se na: H100 - zasebni kanal za
uvoz (H110 jedinstveni kanal za uvoz, H120 - jedina uvozna agencija, H130 - uvoz
rezerviran za odabrane uvoznike, H190 - zasebni kanal za uvoz), H200 - obvezne
nacionalne usluge (H210 - obvezno domae osiguranje, H220 - obvezan nacionalni
transport, H290 - obvezne nacionalne usluge) te H900 - anti-konkurentske mjere.

129
 Zasebni kanal za uvoz

Zasebni kanal za uvoz predstavlja zahtjev da se cjelokupni uvoz ili uvoz odabranih roba
kanalizira putem dravnih agencija ili poduzea koje kontrolira drava. Privatnom sektoru se
ponekad takoer moe dodijeliti ekskluzivno pravo na uvoz.

Jedinstveni kanal za uvoz. Zahtjev da se sav uvoz ili uvoz odabranih roba kanalizira kroz
odreena poduzea u dravnom vlasnitvu ili kroz poduzea koja kontrolira drava. Na
primjer, to moe biti sluaj s uvozom soli i duhana koji je rezerviran za pojedina poduzea u
dravnom vlasnitvu ili poduzea koja kontrolira drava.

Jedina uvozna agencija oznaava zahtjev da se sav uvoz ili uvoz odreenih roba mora
kanalizirati kroz tono odreenu agenciju pod dravnom kontrolom. Primjer za to je da sirovu
naftu moe uvoziti iskljuivo trgovako drutvo kojeg je odredila drava.

Uvoz rezerviran za odabrane uvoznike podrazumijeva da uvoz odreene robe mogu

izvriti samo odreene kategorije uvoznika, kao to su: proizvoai, uslune djelatnosti,
vladini odjeli i slino. Kada se radi o eliku, uvoz proizvoda od elika moe biti rezerviran za
tvrtke koje su pripadnice nacionalnih udruenja pripadnika elika.

Obvezne nacionalne usluge

Obvezne nacionalne usluge su iskljuiva prava nacionalnog osiguranja i nacionalnih

transportnih kua da cjelokupni uvoz ili dio uvoza bude transportiran i osiguran od strane
nacionalnih poduzea.

Obvezno domae osiguranje je zahtjev da se uvoz obvezno osigura u nacionalnim

drutavima za osiguranje. Sav uvoz u Bangledeu mora biti osiguran preko izravnog
osiguravatelja u dravnom vlasnitvu Sadharan Bima Corporation (SBC), osim izuzea koji
se moe dobaviti od glavnog kontrolora osiguranja (engl. Chief Controller of Insurance).
Obvezan nacionalni transport se odnosi na zahtjev da uvoz mora obaviti nacionalna
transportna kua.

130
Primjer 72. Antikonkurentske mjere u vanjskotrgovinskoj politici Kuba

Sav kubanski uvoz poljoprivrednih proizvoda iz SAD-a je pod kontrolom uvozne agencije,
Alimport. Alimport je jedina kubanska agencija ovlatena od strane vlade za uvoz hrane iz
Sjedinjenih Amerikih Drava.

Nekoliko faktora ekonomskih i neekonomskih Alimport uzima u obzir u svojim odlukama

prilikom uvoza. Na primjer, Alimport odrava odnose s vie izvoznika radi zatite od rizika
promjene zakona i drugih propisa tijekom uvoza, ime dobavlja kao to je SAD moe postati
nedostupan. Kubanska vlada takoer njeguje uvozne odnose zbog politikih motivacija. Na
primjer, Kuba odrava bliske politike veze sa Kinom i Venezuelom i ima koristi od posebnih
financijskih ugovora s tim zemljama. Alimport je pokrenuo politiku u 2003. godini kojom se
ograniava kupnja od amerikih tvrtki koje nisu aktivno lobirale ameriku vladu za promjenu
zakona i propisa o trgovini s Kubom. Kupovina je takoer usmjerena na pojedine drave
SAD-a u nastojanju da pojaaju lokalne interese pritiskom na administraciju za normalizaciju
trgovine s Kubom.

Primjer 73. Antikonkurentske mjere u vanjskotrgovinskoj politici Indonezija

Za veinu uvoznih roba u Indoneziji ovlateno je nekoliko domaih tvrtki. Uvozne dozvole
izdaje Ministarstvo trgovine i industrije. Posebne dozvole za uvoz lijekova i prehrambenih
proizvoda izdaje indonezijsko Ministarstvo zdravstva. Dravna agencija za kontrolu lijekova i
hrane takoer izdaje dozvole za uvoz odreenih proizvoda, a uvoznik plaa naknadu za
testiranje uzorka uvoznog proizvoda. Ukupan uvoz hrane mora biti usklaen s tzv. "halal"-
propisima koji se odnose na muslimanska prehrambena pravila, te se zbog toga trae
posebni certifikati. Povremeno se zabranjuje uvoz goveeg mesa i primjenjuju se dodatne
mjere zdravstvene kontrole kvalitete mesa i mesnih preraevina. Iako je lanica WTO-a od
2000. godine, u Indoneziji su i dalje na snazi restrikcije uvoza i povremeno potpuna zabrana
uvoza stratekih proizvoda poput rie i eera. Posebne troarine propisane su na uvoz
duhana i cigareta, alkohola, etanola, etila i likera. Samo tri poduzea, od kojih je jedno
dravno, imaju uvozne dozvole za ove proizvode. Za uvoz eera ovlateno je pet uvoznika.
Uvozna ogranienja odnose se i na tekstil i piletinu, s povremenim promjenama u reimu
ovisno o razlozima zatite domae proizvodnje. Vrlo je striktna kontrola etiketiranja robe, a
obavezan je indonezijski jezik bahasu. Uvozne dozvole i dokumentaciju izdaje Carina, a za
kontakt s Carinom nadlean je ovlateni posrednik. Robu s uvoznim ogranienjima mogu
uvoziti: (1) dravna uvozna poduzea, (2) privatna ili dravna proizvodna poduzea koja

131
uvoznim proizvodima kompletiraju svoju proizvodnju na domaem tritu, (3) tvrtke kojima je
uvezena roba neophodna za proizvodnju, jer je deficitarna na domaem tritu te (4)
posrednici ovlateni od nositelja licence koju za distribuciju na domaem tritu izdaje
Ministarstvo industrije i trgovine.

4.1.8. Mjere usmjerene prema izvozu

Ove mjere primjenjuje vlada drave izvoznice na izvoznu robu. Polazite je u injenici da
odreene zemlje imaju izrazite konkurentske prednosti u proizvodnji nekog proizvoda.
Najee se to odnosi na mineralne sirovine ili bazne proizvode.

Izvozne takse

Izvozna taksa je porez koji se naplauje na izvozna dobra. Kao i kod uvoznih carina, izvozne
carine mogu biti specifine ili ad valorem. U SAD-u, izvozne carine su neustavne, budui da
ameriki Ustav sadri klauzulu koja zabranjuje njihovu upotrebu. To je bilo nametnuto radi
zabrinutosti proizvoaa pamuka s juga SAD-a koji su izvozili svoje proizvode u Englesku i
Francusku. Meutim, mnogo drugih zemalja upotrebljava izvozne carine, esto ih nazivajui i
izvoznim porezom.

Primjer 74. Izvozne carine

Indonezija upotrebljava izvozni porez na palmino ulje, Madagaskar ga primjenjuje na vaniliju,

kavu, papar i klini, Rusija upotrebljava izvozni porez na naftu, dok Brazil namee 40%
poreza na eer 1996. godine. U prosincu 1995. godine EU je nametnula 32 USD za tonu
penice. Izvozne takse koritene su od strane vlade jo u 11. stoljeu kao alat u njihovoj
industrijskoj politici da bi poveali prihode.

Zemlje u razvoju su bogate sirovinama. Na primjer, Vie od 50% glavnih rezervi mineralnih
sirovina nalazi se u zemljama u kojima je per capita bruto nacionalni dohodak od 10 USD ili
manje dnevno. To stvara nove mogunosti za te zemlje, posebice za Afriku.

132
Dok su zemlje u razvoju bogate sirovinama, razvijene zemlje poput Europske unije nemaju
dovoljno zaliha materijala potrebnih za proizvodnju. Da bi se osigurala jeftinija opskrba
sirovina, EU nastoji disciplinirati zemlje u razvoju u koritenju izvoznih taksi i ogranienja
putem WTO-a, bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini ukljuujui i ugovor o
ekonomskom partnerstvu.

Izvozne takse su uglavnom koritene u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama. Postoje

mnogi razlozi zato bi zemlje uvele izvozne takse, posebice na sirovine. Mnoge zemlje
nameu ogranienja na robu ili druge neobraene proizvode. To ine stoga je nastoje
poveati udio proizvoda vieg stupnja obrade i vee dodane vrijednosti u izvozu. Stoga,
trgovinska ogranienja i izvozne aktivnosti mogu generirati vanu raspodjelu dravnog
prorauna.

Najvaniji razlog za uvoenje izvoznih taksi je poveanje dravnih prihoda i razvijanje

industrije. Ostali se razlozi odnose na stabilnost cijena, poboljanje uvjeta razmjene (terms of
trade), dodane vrijednosti mlade industrije.

U literaturama se esto analiziraju koristi i prednosti koje izvozne takse mogu imati za
industriju i trgovinu. U dokumentu Europske komisije iz 2007. godine navedeni su razliiti
naini kako se mogu upotrijebiti izvozne takse. To ukljuuje i pokuaj zatite domaih
potroaa od visokih vanjskih cijena robe, cjenovne inflacije ili zadravanje sirovina za
vlastite proizvoae.

Europska unija je uvidjela da mnoga gospodarstva nastoje provoditi industrijske strategije

usmjerene na zatitu svojih resursa radi stvaranja ili razvoja svoje industrije. To je oito u
irenju vladinih mjera koja ukljuuju poreze i izvozne kvote. Identificirano je preko 450
izvoznih ogranienja na vie od 400 razliitih sirovina (npr., kovina, drva, kemikalija, koe..).
koje su implementirale pojedine drave (EU, 2008:4-5)

S tim u svezi, EU je predloila novu strategiju "osiguranja pristup sirovinama s

meunarodnog trita pod istim uvjetima kao i drugi industrijski konkurenti". Pristup do
primarnih i sekundarnih sirovina treba postati prioritet EU u trgovini i regulatornoj politici.
Trgovina i regulatorna politika moe poboljati pristup sirovina na slijedee naine: EU treba
promovirati nova pravila i sporazume o odrivom pristupu sirovinama gdje je to potrebno u
skladu s meunarodnim obvezama na multilateralnoj i bilateralnoj razini.

133
 Inspekcijske naknade

Naknada koja se naplauje prilikom izvoza iz zemlje, a u svrhu pokrivanja trokova

inspekcije za izvozna dobra

Primjer 75:

Sluba za ribe i divlje ivotinje SAD-a (U.S. Fish and Wildlife Service) imaju objavljene cijene
inspekcijskih nadzora za izvoz (i uvoz) riba i divljih ivotinja za 2011. godinu.

Tablica: Naknada za inspekcijski pregled prilikom izvoza/uvoza divljih ivotinja (SAD, 2011.
godine)

Inspekcijska naknada Cijena (USD)

Naknada za pregled kod utvrene stanice 91
Naknada za pregled kod ad hoc izabrane 142
stanice
Naknada za pregled kod ad hoc izabrane 142
stanice (bez osoblja)
Naknada za dodatni inspekcijski nadzor za 74
zatiene ivotinje (federalna dozvola)
Naknada za dodatni inspekcijski nadzor za 74
ive ivotinje (ukljuujui jaja i kukuljice)
Naknada za prekovremeni rad za inspekcije 52
zapoete jedan sat prije poetka radnog
vremena
Naknada za prekovremeni rad za inspekcije 103 USD minimalno za 2 sata + 52 USD za
nakon radnog vremena, ukljuujui subotu i svaki dodatni sat
nedjelju
Naknada za prekovremeni rad za inspekcije 136USD minimalno za 2 sata + 68USD za
za federalne praznike svaki dodatni sat

134
 Dvostruki cjenovni reimi

Ukljuuju razliite cijene istog proizvoda, ovisno o tome da li proizvod prodaje na domaem ili
izvoznom tritu.

Primjer 76.
Tijekom bilateralnih pregovora EU i Rusije, povezanih s ulaskom Rusije u WTO (nije lanica,
stanje 2011.), EU je vrila pritisak zbog prakse Gazproma (dravno poduzee) da naplauje
cijene na izvoz prirodnog plina razliite u odnosu na cijene po kojima isporuuje domaim
industrijskim potroaima. Gazprom posjeduje monopol na izvoz prirodnog plina, to mu
omoguuje odreivanje cijena koje maksimiziraju profit; s druge strane Rusija (Vlada)
odreuje cijenu prirodnog plina na domaem tritu. Po nekim izraunima (Tarr i Thomson,
2004), Rusija je poetkom prvog desetljea 21. stoljea ostvarivala 2% vei BDP na razlici
cijena plina izmeu domaeg i inozemnog trita. Prosjena se cijena plina na domaem
tritu tijekom 2008. godine kretala oko 66 USD, dok je prosjena prodajna cijena za
europsko trite bila oko 378 USD (za tisuu kubnih metara)..

4.1.9. Investicijske mjere povezane s trgovinom

U kasnim 1980-im godinama, dolo je do znaajnog poveanja izravnih stranih ulaganja

diljem svijeta. Meutim, neke od zemalja koje primaju strana ulaganja nameu brojna
ogranienja, kako bi poveala zatitu domae industrije i kako bi se sprijeio odljev deviznih
rezervi.

Zahtjev za lokalnim sadrajem

Primjeri tih ogranienja ukljuuju:

zahtjev lokalnog sadraja (zahtijevaju da se lokalno proizvedena dobra moraju kupiti ili
koristiti)
proizvodni zahtjevi (zahtijevaju domau proizvodnju pojedinih komponenti)
zahtjevi trgovinske bilance
zahtjevi domaeg prometa
zahtjevi za transfer tehnologije
izvozni zahtjevi (zahtijevaju izvoz odreenog postotka proizvodnje)
ogranienja lokalnog kapitala

135
 devizna ogranienja
zahtjevi licenciranja
ogranienja zapoljavanja...
Ove mjere se mogu koristiti u vezi s fiskalnim poticajima. Neke od tih investicijskih mjera
iskrivljuju trgovinu u suprotnosti s pravilima GATT-ovih lanaka III i XI, te su stoga
zabranjene.

Na temelju Urugvajske runde pregovora nastao je Sporazum o trgovinsko-investicijskim

mjerama (engl. The Agreement on Trade-Related Investment Measures (TRIMs
sporazum), kojim se ograniavaju strana ulaganja.

Mjere izriito zabranjene TRIMs sporazumom:

Zahtjevi lokalnih potreba Mjere koje zahtijevaju kupnju ili koritenje domaih
proizvoda, u smislu koliine i vrijednosti proizvoda, ili u smislu dijela koliine ili vrijednosti
svoje lokalne proizvodnje. (Povreda lanka 3. GATT-a)
Zahtjevi trgovinske bilance - Mjere koje zahtijevaju da poduzea kupuju ili koriste
uvozne proizvode u ogranienom iznosu, koji je ovisan o koliini ili o vrijednosti izvoza
domaih proizvoda koje se izvozi. (Povreda GATT lanka III: 4)
Izvozna ogranienja - Mjere kojima se ograniava izvoz pojedinih proizvoda poduzea,
u smislu koliine i vrijednosti proizvoda, ili u smislu dijela koliine ili vrijednost lokalne
proizvodnje. (Povreda lanka XI GATT: 1)

Prema WTO-u, TRIMs sporazumi, moraju izmeu drava otkloniti sve mjere u skladu s
Ugovorom, u odreenom vremenu, uz nekoliko iznimki:
Prijelazno razdoblje - Mjere izriito zabranjene TRIMS Sporazumom ne trebaju biti
ukinute odmah, iako se za takve mjere mora obavijestiti WTO, u roku od 90 dana od
dana stupanja na snagu Sporazuma TRIMs. Razvijene zemlje e imati rok od dvije
godine u kojem e morati ukinuti takve mjere, zemlje u razvoju pet godina, a najmanje
razvijene zemlje sedam godina.
Iznimke za zemlje u razvoju - Zemljama u razvoju je dozvoljeno da zadre TRIMs koje
predstavljaju povredu GATT-ovih lanaka III ili XI, pod uvjetom da mjera ispunjava uvjete
iz lanka GATT XVIII, koja omoguava navedeno odstupanje od odredbi GATT-a.
Pravne odredbe - Da bi se izbjeglo smanjenje konkurentnosti poduzea, vlade mogu
primijeniti isti TRIMs do novih izravnih stranih ulaganja tijekom prijelaznog razdoblja.

136
Na temelju ugovora o investicijskim mjerama drave lanice moraju obavijestiti Vijee WTO-
a o svom koritenju investicijskih mjera u svezi razmjene.Veina je zemalja u razvoju usvojilo
industrijske politike koje mogu, na primjer, nametnuti lokalne potrebe. Zemlje koje odraavaju
investicijske mjere u svezi razmjene, oekuje se da izmijene svoje domae zakone i
institucionalna pravila unutar odgovarajueg prijelaznog razdoblja. Kada je to potrebno,
rjeenje se treba traiti od WTO-a putem procedura za rjeavanje sporova.

Primjer 77. Investicijske mjere u Aziji

Japan i druge razvijene zemlje bi trebale pomoi slabije razvijenim dravama kako bi se
olakalo postupno ukidanje Investicijskih mjera. Aprecijacija jena (JPY) je stvorila snaan
gospodarski poticaj japanskim tvrtkama da proire lokalnu nabavu. Poticanje lokalne nabave
e pridonijeti lokalnom gospodarstvu. Mjere trebaju biti provedene u gospodarski odrivom
obliku prilagoenom lokalnom korporativnom okruenju, a ne provoenjem Investicijskih
mjera ili drugih politika temeljenih na propisima. Treba napomenuti u tom pogledu novi trend
koji osobito dolazi do izraaja izmeu azijskim zemljama za smanjivanje investicijskih
ogranienja u cilju stvaranja privlanijeg okruenja potencijalnim investitorima. Jednako tako
i drave u razvoju trebaju promicati daljnje mjere radi privlaenja investitora.

Juna Koreja. Korejski diverzifikacijski program na izvor uvoza zapravo predstavlja zabranu
uvoza iz Japana. Zahtjev za uvoz predmeta odreen u okviru sustava mora ukljuivati i
ugovor i predanost za prijevoz robe odobrene od Korean Trade Agents Association. Budui
da je odobrenje teko dobiti, uvozi su uinkovito zabranjeni. Prilikom uvoza dijelova
potrebnih za proizvodnju gotovih proizvoda koji su odreeni za tehnoloki razvoj proizvodnje
od strane Ministarstva trgovine i industrije proizvoai su osloboeni zahtjeva da dostave
ugovore i obavezu isporuke. Institucije za certifikaciju daju preporuke samo onim tvrtkama za
koje su potvrdili da slijede domau proizvodnju koja je navedena u njihovom planu nabave.

Filipini su nametnuli kao lokalnu potrebu uvoenje deviznih ogranienja u sklopu razvoja
planova koji ukljuuju osobna i gospodarska vozila i motocikle. Devizna ogranienja se
razlikuju ovisno o obliku i teini teretnog vozila, pogonu za osobna vozila te ovisno o broju
kotaa kod motocikala. Nametnuli su i ogranienja na kemikalije na bazi kokosa (sapuni).
WTO je bio obavijeten o tim mjerama koje su u skladu s ugovorom.

Indonezija. Prije pristupanja WTO-u, Indonezija namee kao lokalnu potrebu razvoj
automobilskog sektora. Indonezija zahtjeva konzumaciju odreenog postotka domae

137
proizvodnje i u drugim sektorima (svjee mlijeko, soja). Postoje naznake da su restrikcije na
svjee mlijeko ukinute poetkom 1998 g., iako WTO nije obavijeten o tome. 1996 g. uveden
je nacionalni automobilski program koji naglaava vanost lokalnih potreba u automobilskom
sektoru.

4.1.10. Ogranienja u distribuciji

Ogranienje koje limitira i upravlja nainom kojim se proizvodi distribuiraju. Moe se provoditi
putem dodatnih licenca ili certifikata. Ova ogranienja su usko povezana s propisima
distribucije usluga.

Ugovor o iskljuivoj distribuciji je ugovor sklopljen izmeu dvije strane od kojih se jedna,
isporuitelj, obvezuje da e isporuivati odreenu robu samo drugoj strani, iskljuivom
distributeru na ugovornom podruju.

Ugovorno podruje moe biti dio drave ili pak cijeli njezin teritorij, a u Europskoj uniji prostor
cijelog zajednikog trita. Radi se o ugovorima o distribuciji koji su sklopljeni s odredbama o
uzajamnoj iskljuivosti isporuioca i distributera: isporuitelj (ili proizvoa) ustupa pravo
iskljuive prodaje na odreenom teritoriju samo distributeru i obvezuje se da nee takva ili
slina prava ustupati drugoj osobi niti sam prodavati robu na ugovornom podruju.

Distributer se obvezuje da e nabavljati ugovorenu robu radi daljnje prodaje samo od

isporuioca, da nee proizvoditi i/ili prodavati konkurentske proizvode i da nee traiti kupce i
prodavati, osnivati podrunice i distribucijska skladita izvan ugovornog podruja. Distributer
takoer moe preuzeti i sljedee obveze: obvezu kupnje cjelokupnog izbora (asortimana
proizvoda), prodaju robe uz isticanje iga isporuioca i koritenje ambalae koju je utvrdio
isporuilac i provoenje promotivnih aktivnosti, oglaavanje i dr. i zapoljavanje osoba koje
po znanju i vjetinama odgovaraju standardima koje utvruje u ugovoru isporuilac.

Ugovori o iskljuivoj distribuciji mogu proizvesti diobe trita i druge oblike ogranienja
slobodne konkurencije koji su zabranjeni prema propisima o zatiti konkurencije. Zbog toga
se propisima odreuju prethodno izloena i doputena ogranienja. Istodobno se zabranjuje
sklapanje ugovora takvih sadraja i ogranienja uz: ugovaranje uzajamnih iskljuivih odnosa
izmeu poduzea iste djelatnosti, horizontalni sporazumi, i izmeu povezanih drutava, kao i
u sluajevima kada nema djelotvorne konkurencije ili je pristup drugih isporuilaca znatno
otean na ugovornom podruju.

138
Primjer 78.

Kina se pod pritiskom WTO-a obvezala da e ukinuti restrikcije na distribuciju proizvoda

unutar zemlje. Prije ulaska u WTO, Kina je distribuciju proizvoda uglavnom ograniavala na
kineska poduzea, uz iznimke za joint ventures (koja su ukljuivala kineska poduzea). Iako
je Kina lanica WTO od 2001. godine, jo postoje ogranienja u distribuciji za proizvode kod
kojih zatita vlasnikih prava ima bitnu ulogu (knjige, asopisi, audio i video proizvodi).
Ogranienja se odnose na: ekskluzivna uvozna prava koja Kina dodjeljuje ogranienom broju
dravnih poduzea te zatitne mjere kojima se inozemnim poduzeima ograniavaju prava
na distribuciju publikacija, audio i video opremu (DVD, CD s glazbenim i filmskim sadrajima
te videoigrama). Ogranienja u distribuciji i problem pristupa relevantnom tritu u Kini usko
su povezana sa problemom zatite prava intelektualnog vlasnitva.

4.1.11. Ogranienja post-prodajnih usluga

To su mjere koje ograniavaju proizvoae izvozne robe da u zemljama uvoznicama pruaju

post-prodajne usluge. Post- prodajne usluge se u najeem sluaju odnose na periodino ili
potrebno odravanje ili popravak opreme proizvoaa za vrijeme i nakon jamstvenog roka.
Europska komisija je nedavno usvojila daljnje direktive usmjerene na zatitu potroaa
prilikom ulaska u komercijalne transakcije s tvrtkama.

Direktiva se odnosi na sve poslovne transakcije do potroaa, bilo za robu ili usluge, a
posebno je usmjeren na praksu koja teti ekonomskim interesima potroaa. Direktiva ne
obuhvaa zdravlje i sigurnost, ugovorno pravo ili pitanja ukusa i pristojnosti.

Odnosi se prvenstveno na pre-ugovorne aktivnosti, zabludu i agresivan marketing, ali vrijedi i

za bilo koji drugi odnos gdje postoji post-prodaja, a koja se temelji na predanosti usluga koje
trgovac ini dostupnima potroaima nakon prodaje.

Direktiva oznaava odstupanje od prijanjih pokuaja unutar Europske unije da regulira

"nepotenje" u poslovnim potroakim transakcijama, u smislu da se primjenjuje u svim
granama industrije. Glavni zadatak ove direktive je zatita krajnjeg potroaa.

Meutim do daljnjega se nee prikupljati mjere iz ove kategorije iz slubenih izvora. One su
stvorene kako bi odraavale potencijalne zabrinutosti trgovaca putem istraivanja i upitnika.

139
4.1.12. Subvencije

Subvencije se definiraju kao razliiti oblici stalne ili povremene financijske pomoi koju
drava iz prorauna daje za tono odreene namjene. Sa stajalita namjene subvencije
mogu biti: dotacije, regresi, premije, oslobaanja od plaanja poreza i opratanje dugova.
Vrlo je irok raspon ekonomske politike drave koja rezultira nastajanjem subvencija, pa
zato one mogu za razliite pojedince poprimiti razliiti smisao i imati razliiti obuhvat. U
najirem smislu subvencije se mogu odrediti kao dravna pomo proizvoaima ili
potroaima za koju drava ne prima nikakvu protunaknadu, ali je uvjetovana posebnom
vrstom djelatnosti ili ponaanja primatelja. Proizvoa koji je primio subvenciju sniava
svoje trokove proizvodnje, dok potroa koji od drave dobije subvenciju poveava svoj
raspoloivi dohodak. Subvencije mogu hiti eksplicitne, odnosno izravne ako predstavljaju
neposredan novani izdatak, ili su implicitne, odnosno neizravne (ili skrivene) ako
neposredan novani izdatak nije prisutan. Izravni novani transfer iz dravnog prorauna
nekoj grani i1i pojedincu predstavlja izravnu i eksplicitnu subvenciju. No, na primjer nie
kamatne stope na kredite koji se daju, granama iji se razvoj namjerava poveati
predstavlja implicitnu, neizravnu odnosno skrivenu subvenciju. Kako se osim izravnim
subvencijama razne drave u velikoj mjeri koriste i implicitnim subvencijama, to valja u
prouavanje subvencija ukljuiti ne samo izravne subvencije kao dio tekuih izdataka
dravnog prorauna, ve i njezine skrivene oblike. Tako subvencije mogu poprimiti
slijedee oblike, od kojih samo prvi predstavlja izravnu subvenciju:
izravno novano davanje proizvoaima ili potroaima
krediti po kamatnoj stopi nioj od trine, te dravne garancije
smanjenje porezne obveze, odnosno postojanje poreznih olakica
dravno sudjelovanje u vlasnitvu. Tada drava obino zahtijeva od poduzea u svojem
vlasnitvu niu stopu prinosa od one koja bi se postigla na tritu
dravno opskrbljivanje potroaa ili proizvoaa dobrima i uslugama po cijeni ispod
trine
dravne nabave dobara i usluga po cijenama iznad trinih
dravna regulacija odreenih aktivnosti ili grana gospodarstva kojom se poveavaju
cijene ili olakava pristup tritu
odravanje precijenjenog teaja domae valute ime relativno pojeftinjuju uvozni inputi.

Osnovna namjena subvencije jest da se njihovom primjenom tako izmijeni gospodarska

djelatnost da ona postane poeljnijom od onog stanja koje postoji bez primjene subvencije.
Najee se kao ciljevi primjene subvencija navode via stopa zaposlenosti i bri

140
gospodarski rast, uinkovitije koritenje rijetkih resursa pri postojanju trinih neuspjeha,
uravnoteenje platne bilance ili pravednija raspodjela dohotka, tj. ona koja dohodak
rasporeuje u korist obitelji s niim primanjima. Proizvoake subvencije su eksplicitno ili
implicitno plaanje drave poduzeima ili itavim grana iji se razvoj eli potaknuti.
Proizvoake subvencije djeluju tako da proizvodni resursi (rad i kapital) sele u
subvencionirane sektore, na tetu sektora koji ne dobivaju subvencije. Ovakvo kretanje
resursa ima posljedice po ukupnu uinkovitost gospodarstva. Osnovna zadaa trita jest
da alocira proizvodne resurse kako bi se unaprijedila njihova produktivnost. Kada drava
daje subvencije ona mijenja trine signale i umjetno podie profitabilnost izabranih
gospodarskih aktivnosti. Kao rezultat toga resursi sele u subvencionirane grane, no ti isti
resursi proizvest e manji output od onog koji bi proizveli da su upotrijebljeni u drugim
granama. Tako je i ukupna gospodarska uinkovitost nia. Razlozi za primjenu subvencija
openito se svrstavaju u dvije kategorije: ispravljanje trinih neuspjeha i preraspodjela
dohotka. Dok je ispravljanje trinih neuspjeha vezano uz naelo ekonomske uinkovitosti,
preraspodjela dohotka vezana je uz naelo pravednosti.

Svjetska trgovina se najvie iskrivljuje mjerama trino-cjenovne politike izvoznih subvencija.

Prema WTO-u, radi se o subvenciji pri kojoj drava ili neko javno tijelo vri izravan transfer
sredstava u obliku potpora, zajmova ili unoenja imovine kao i davanje dravnih jamstava.
Takoer, WTO u subvencije uvrtava opratanje poreza, neplaanje dravnih prihoda i
davanje podrke u dohotku i cijenama. Premda je WTO uveo dosta discipline u ovom
podruju i obvezao sve lanice na sniavanje razine izvoznih subvencija, problem ni priblino
nije rijeen. Posebno su u nepovoljnom poloaju nove lanice, s obzirom da im je u
potpunosti onemoguena primjena izvoznih subvencija. Do novog kruga viestranih
pregovora unutar WTO-a izvozne e se subvencije i dalje moi primjenjivati unutar okvira
utvrenih za pojedine zemlje. Ponekad, zbog budetskih potekoa, pojedine zemlje, na
primjer Bugarska, ne primjenjuje ni 5% od dozvoljenih mogunosti. Najvei nedostatak je to
se iz postupka antidampinga koji zemlje mogu poduzeti u sluaju neprimjereno niskih cijena
uvoznih proizvoda iskljuuju visoko subvencionirani poljoprivredni proizvodi. Dravne potpore
prema lanku 87. Ugovora o osnivanju EZ-a, osim ako nije drugaije odreeno u Ugovoru,
svaka potpora koju daje drava ili se daje kroz dravna sredstva u bilo kojem obliku koji
naruava ili prijeti naruavanjem konkurencije; favoriziranjem odreenih poduzea ili
proizvodnje odreenih roba, smatrat e se, sve dok utjee na trgovinu meu dravama
lanicama, nespojivom sa zajednikim tritem (l. 87. st. 1. Ugovora). Ovakve odredbe
sadrane su u Sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju u l. 70. Usporeujui ove odredbe na
primjeru trgovine izmeu RH i EU moe se rei da je prema ispravnoj primjeni SSP-a
nespojiva svaka dravna potpora koja naruava ili prijeti trinom natjecanju davanjem

141
prednosti nekim proizvodima ili poduzetnicima. Ova se definicija sastoji od pet kriterija koji se
nadopunjuju: potpora u smislu koristi ili prednosti, koja je dana od strane drave ili iz
dravnih sredstava putem javnog, odnosno dravnog tijela, koja daje prednosti odreenim
poduzeima ili proizvodima (princip selektivnosti), koja naruava ili prijeti ravnopravnoj
trinoj utakmici te ona koja moe utjecati na trgovinu izmeu lanica.

Razlozi uvoenja subvencija su razliiti, od konkurentnije domae proizvodnje do pozitivne

platne bilance. Navedeni razlozi su jedni od spomenutih glavnih ciljeva vanjskotrgovinske
politike. Subvencije se planiraju u poljoprivredi, turizmu, ratarstvu, poticanju ekoloke
proizvodnje, uzgoju viegodinjeg nasada i sl. Sporazum WTO-a o subvencijama i
kompenzacijskim mjerama odnosi se na koritenje subvencija i reguliranje akcija drave u
borbi protiv uinka subvencija. Prema sporazumu drava moe zatraiti povlaenje
subvencije, uklanjanje njezine negativne posljedice ili pokrenuti vlastitu istragu kako bi
procijenili kako je neki proizvoa diskriminiran. Sporazum definira dvije vrste subvencija:
djelotvorne i zabranjene.

Zabranjene subvencije su subvencije koje od primatelja zahtijevaju ispuniti odreene izvozne

ciljeve ili za koritenje domae robe umjesto uvozne. Ako se postupkom za utvrivanje
sporova utvrdi da imaju uinke na efekte iskrivljavanja trgovine, odmah se povlae. U
kategoriji djelotvornih subvencija zemlja koja je pokrenula postupak mora pokazati kako
subvencije tete njenim interesima.

Sustav zatitnih mjera ini zatita domae proizvodnje, sistem poticanja izvoza, garancijskih i
zatitnih cijena osnovnih poljoprivrednih proizvoda, te propisane ili kontrolirane cijene u
prometu poljoprivrednih proizvoda na malo i veliko. Sustav razvojnih mjera obuhvaa
kreditiranje investicija, kreditiranje tekue proizvodnje i zaliha, potom podupiranje i otvaranje
kola i podrka savjetodavnoj slubi u poljoprivredi, te podrka istraivakim i razvojnim
ustanovama. Svrha agrarne politike je da preko cijena trajno osigura odreenu politiku
privrednog poloaja poljoprivrede u cjelokupnom poljoprivrednom sistemu, a zatim da
osigura razvojne poticaje, koliko je to politici cijena dostupno.

Primjer 79. Subvencije u ribarstvu EU

Izmeu 1994. i 2006. godine isplaeno je 3.400.000.000 EUR iz EU (Smjernica FIFG;

financijski intrumenti za usmjeravanje u ribarstvu). Ova financijska sredstva iskoritena su
meu lanicama EU za izgradnju i modernizaciju plovila.

142
Primjer 80. Subvencije u poljoprivredi Rusija

Rusija je obvezala, a kao preduvjet ulaska u WTO, da e ograniiti poticaje za poljoprivrednu

proizvodnju na 9 milijardi amerikh dolara u 2012. godini, te da e ih postepeno smanjivati do
4,4 milijarde dolara u 2018. godini. Nadalje, da bi se sprijeila koncentracija potpore
proizvodnje odreenog proizvoda, Rusija se obvezala da godinja potpora jednom
poljoprivrednom proizvodu ne smije iznositi vie od 30% ukupnih potpora. Takoer, moraju
se ukinuti se izvozne poljoprivredne subvencije te sva izuzea od PDV na domae
poljoprivredne proizvode.

Primjer 81. eer u EU

Belgijski proizvoa eera za kavu Beneo Orafti optuen je za krenje Zakona na zahtjev
EU. Imenovali su pogrenu stvarnu destinaciju izvoza eera; Rusiju umjesto Hrvatsku kako
bi sudjelovali u subvencioniranom programu. Istraitelji su otkrili da je u razdoblju od tri
godine oko 200 kamiona koristilo pogrenu rutu. Europski ured za borbu protiv prijevara
(OLAF) dokazao je da se ak 67.000.000 EUR subvencija za eer (od 2005. do 2008.
godine) zatrailo na nepravilan i ilegalan nain.

esto su razlozi za uvoenjem subvencija nalaze u promjeni sustava raspodjele dohotka ili
kupovne moi u korist siromanijih lanova drutva. Dravno odreivanje cijene kruha i
brana najei je primjer neizravnog subvencioniranja potronje. No kako jeftin kruh
kupuju bogati kao i siromani, to ovaj oblik subvencije nije najbolje odabran. Neka su
istraivanja pokazala da subvencioniranje kruha ak poveava nepravednost jer ipak vei
dio subvencija odlazi u depove bogatih. Osim toga jeftin kruh se ne konzumira racionalno,
ve se rasipa ili koristi za hranu domaim ivotinjama, te se stvaraju redovi za njegovu
kupnju jer je potranja za jeftinim kruhom velika. Oblik potroakih subvencija zato treba
vrlo paljivo odabrati, i esto preispitivati njihov smisao. Meutim drava se uz ekonomske
razloge za uvoenjem subvencija esto koristi i neekonomskim argumentima bilo da su oni
strateke, socijalne ili neke druge prirode.

143
4.1.13. Ogranienja u javnoj nabavci

Ove se mjere odnose na kupovinu robe i usluga od strane drave, dravnih agencija ili
poduzea u vlasnitvu nacionalne, regionalne ili lokalne razine vlasti. esto su javne
nabavke preferiraju domae ponuae.

Javna nabava vaan je segment svakog gospodarstva to se najbolje ogleda u podatku da

je u Republici Hrvatskoj, prema statistikim izvjeima Ministarstva gospodarstva, rada i
poduzetnitva, ukupna vrijednost javnih nabava u 2007. godini iznosila 44,4 milijardi HRK,
odnosno 16,15% BDP-a. Sustav javnih nabava stoga mora osigurati ekonomine i
uinkovite postupke te racionalno troenje novca poreznih obveznika pa su s ciljem
njegova unaprjeenja u 2008. godini uinjeni znaajni pomaci.

Javne nabave u Europskoj uniji predstavljaju znaajno trite. Prema procjenama Europske
komisije, ukupna vrijednost javnih nabava u 2002. godini iznosila je 1,500 milijardi EUR, to
predstavlja 16,3% bruto nacionalnog proizvoda Unije. Javni organi troe mnogo novca na
javnu nabavu. Kao to nedavno provedeno empirijsko istraivanje pokazuje, konkurentna
praksa u javnim nabavama je klju za efikasnu javnu potronju. Konkurentni i transparentni
postupci javne nabave pomau javnim organima da nabavljaju proizvode i usluge bolje
kvalitete za niu cijenu. Primjena adekvatnih postupaka javnih nabavi i velika konkurencija
kada su u pitanju javni ugovori u EU oito umanjuju cijene za oko 30%. Rezultat toga je da
se novac poreznih obveznika efikasnije troi, poboljava se ekonomski razvoj, stvaraju novi
poslovi i bolja konkurentnost. Usklaivanje dravnih sustava javne nabave drava lanica je
jedan od najbitnijih instrumenata za postojanje internog trita i uklanjanje prepreka za
slobodnu trgovinu unutar EU. Otvoreni, nediskriminacijski i transparentni postupci takoer
podravaju pozitivnu konkurentnost meu poduzeima koja posluju na tritu javnih nabavi.
Samo poduzea koja se natjeu s inozemnim konkurentima su u stanju efikasno i u
potpunosti biti uspjeni i prisutni na stranom tritu te se oduprijeti konkurenciji stranih
kompanija u svojoj zemlji. Iako borba protiv korupcije nije primarni cilj propisa o javnim
nabavama, pouzdani i transparentni postupci javnih nabavi sigurno smanjuju prostor za
prijevaru i korupciju, to smanjuje mogunost zloupotrebe.

Javna nabava obuhvaa skup postupaka koje naruitelji, koji samostalno ne stjeu
financijska sredstva nego su neposredni ili posredni korisnici dravnog ili lokalnog
prorauna, moraju provesti prije zakljuivanja ugovora o javnoj nabavi roba, radova i
usluga. U javnoj nabavi susreu se dva bitna segmenta dravne ekonomije: javni sektor
kao naruitelj i privatni sektor kao ponuditelj.

144
Natjeaj je postupak koji omoguava dobivanje plana ili projekta koji je odabrao
ocjenjivaki sud, uglavnom u podruju prostornog planiranja, arhitekture i graditeljstva,
inenjerstva ili obrade podataka, nakon provedenog natjecanja, s dodjelom ili bez dodjele
nagrada.

Otvoreni postupak javne nabave jest postupak u kojem svaki zainteresirani gospodarski
subjekt moe podnijeti ponudu. Ogranieni postupak javne nabave jest postupak u kojem
svaki zainteresirani gospodarski subjekt moe zatraiti da sudjeluje u postupku, pri emu
samo oni gospodarski subjekti koje naruitelj pozove mogu podnijeti ponudu.
Izraun procijenjene vrijednosti nabave temelji se na ukupnom iznosu, bez poreza na
dodanu vrijednost (PDV-a). Pri takvu izraunu procijenjene vrijednosti naruitelj mora uzeti u
obzir ukupnu vrijednost nabave, koja ukljuuje sve opcije i mogua produenja ugovora.
Neprikladna ponuda je ona ponuda ija cijena prelazi planirana sredstva naruitelja.
Nepravilna ponuda je ponuda koja ne ispunjava uvjete vezane za svojstva predmeta
nabave te time ne ispunjava u cijelosti zahtjeve naruitelja odreene u dokumentaciji za
nadmetanje.

Ciljevi javne nabave su kratkoroni ili primarni (racionalno i uinkovito troenje proraunskih
sredstava) te dugoroni ili sekundarni (pravna sigurnost, spreavanje korupcije i kriminala,
pozitivni utjecaji na gospodarski razvoj i zapoljavanje (poticanje trinog natjecanja,
promicanje izvrsnosti), unaprjeenje upravljanja javnim financijama, ouvanje okolia i dr.)
Naela javne nabave koja se moraju potivati su naelo slobode kretanja robe, naelo
slobode poslovnog nastana i naelo slobode pruanja usluga te naela koja iz toga
proizlaze, kao to je naelo trinog natjecanja, naelo uinkovitosti, naelo jednakog
tretmana, naelo zabrane diskriminacije, naelo uzajamnog priznavanja, naelo razmjernosti
i naelo transparentnosti. to se tie prava gospodarskih subjekata u postupcima javne
nabave, naela jednakog tretmana i zabrane diskriminacije znae da svaki sustav nabave i
pripadajue pravne odredbe moraju osigurati:
da se prema svim gospodarskim subjektima postupa jednako tijekom cijelog postupka;
da naruitelj djeluje bez predrasuda i nepristrano prema svim sudionicima;
da se nijedan sudionik nee diskriminirati prema dravljanstvu;
da se nee dopustiti nacionalne ili regionalne povlastice.

Naruitelji ne smiju primijeniti bilo kakve mjere pogodovanja domaim dobavljaima. Ne

smije opisati predmet postupka javne nabave na nain koji pogoduje nekom od sudionika ili
zainteresiranih strana tako da diskriminatornim i nezakonitim zahtjevima uskrate nekom
gospodarskom subjektu priliku za sudjelovanje u postupku. Ne smiju mijenjati uvjete za

145
sudjelovanje, predmet nabave niti kriterije za odabir ponude tijekom cijelog trajanja postupka.
Naruitelji moraju kriterije za odabir ponude primijeniti objektivno i jednako za sve
ponuditelje, ne smiju odrediti uvjete sudjelovanja na nain koji bi predstavljao neopravdane
prepreke za sudjelovanje odreenih gospodarskih subjekata itd.

Primjer 82. Krenje naela jednakog tretmana i zabrane diskriminacije u podruju javnih
nabavki (sudska praksa ECJ-a)

diskriminatorni zahtjevi glede uvjeta koje moraju zadovoljiti strani dobavljai - uvjet da
strani dobavljai moraju biti registrirani u posebne upisnike ili posjedovati posebne
dozvole da bi obavljali svoju djelatnost u dravi naruitelja;
nacionalne ili regionalne povlastice - uvanje nekih dijelova ugovora samo za tvrtke
ustanovljene u regiji u kojoj naruitelj ima sjedite, poput onih o kojima je rije o
predmetu Du Pont de Namur gdje se nacionalnim zakonima zahtjeva od naruitelja da
najmanje 30% robe nabavljaju od poduzetnika sa sjeditem u junoj Italiji. U ovom
predmetu ECJ ustvrdio je da se sustavom koji se roba preraena u odreenoj regiji
drave lanice stavlja u povlateni poloaj i sprjeava subjekte i javna tijela u dobavljanju
robe od poduzetnika ustanovljenih u drugim dravama lanicama, a kao posljedica toga
je diskriminacija robe podrijetlom iz drugih drava lanica u odnosu na robu proizvedenu
u predmetnoj dravi, to dovodi do prepreka u normalnom odvijanju trgovine.

Zakonodavni okvir sustava javne nabave u Republici Hrvatskoj tvore: Zakon o javnoj nabavi
(ZJN), Zakon o koncesijama, Zakon o javno-privatnom partnerstvu i Zakon o Dravnoj
komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. ZJN se primjenjuje na postupke javne nabave
svih vrijednosti, u kojima naruitelji i ponuditelji sklapaju ugovore o javnim radovima, ugovore
o javnoj nabavi robe i ugovore o javnim uslugama. Naruitelji su obvezni objaviti:
u Elektronikom oglasniku javne nabave objave za sve nabave ija je procijenjena
vrijednost jednaka ili vea od 70.000,00 HRK;
u Slubenom listu Europske zajednice objave za nabave ija je procijenjena vrijednost
propisana Uredbom o objavama i evidenciji javne nabave (odredba stupa na snagu na
dan pristupanja Hrvatske u lanstvo u EU).

Obzirom da su naruitelji duni navesti podatke o ponuditelju s kojim je sklopljen ugovor,

mogue je napraviti analizu sklopljenih ugovora po zemlji ponuditelja kako bi se vidio utjecaj
pojedinih gospodarstava na javnu nabavu u RH. Ovi podaci su posebno zanimljivi raznim

146
gospodarskim predstavnitvima zemalja koje vide svoj interes na tritu RH. Vidimo da je
ak 87% ponuditelja iz RH, dok je 13% stranih ponuditelja.

Grafikon 2: 10 najveih zemalja stranih ponuditelja

Izvor: Uprava za sustav javne nabave, 'Statistiko izvjee o javnoj nabavi u RH u 2008. godini', 2009.

Iz grafikona 2 moe se zakljuiti da je najvie stranih ponuditelja dolazi iz Austrije, Cipra,

Grke i Njemake.

Primjer 83. Javni natjeaj Autotrolej Europetrol

Javni natjeaj za nabavu 4,7 milijuna litara eurodizela raspisao je rijeki javni prijevoznik
Autotrolej. Kao i u sluaju ARZ-a i ovdje je prihvaena ponuda Europetrola, iako nije bila
najpovoljnija, dok su ostale ponude tvrtki Ina, Lukoil i Petrol Hrvatska odbaene na temelju
spornih uvjeta koji su u natjeaju raspisani. To se posebno odnosi na ponudu ruske
kompanije Lukoil koja je financijski bila najpovoljnija i oko 150 tisua kuna nie od druge
najnie cijene rijekog Europetrola. Lukoilova ponuda proglaena je nevaeom i to zbog
dva besmislena razloga. Prvi, taj to tvrtka u svojoj izjavi koja slui kao dokaz o nekanjivosti
ponuditelja ima samo taksativno naveden lanak zakona na kojem se izjava temelji umjesto
da je tekst tog lanka bio taksativno citiran. Drugi razlog je jo udniji, u Autotroleju su
zakljuili kako je ta ruska tvrtka priloila neispravno ispunjen trokovnik ponude, jer nije u
skladu s uputama iznos kunskog rabata na cijenu izrazila brojem zaokruenim na tri
decimale, to je potpuno besmislen zahtjev, jer se kuna sastoji od 100 lipa, pa svaki
financijski iznos u lipama moe biti prikazan u dvije decimale. Ipak, ta Lukoilova ponuda je

147
odbijena i moemo zakljuiti da e zbog te nepostojee decimale gorivo rijeke porezne
obveznike kotati 180 tisua kuna vie nego to je trebalo. Iz ovoga takoer moe se
zakljuiti da se prednost daje domaim tvrtkama odnosno ponuditeljima.

Primjer 84. Grka kri pravila EU o javnoj nabavci

EU je traila od Grke da osigura punu usklaenost s pravilima EU o javnoj nabavi, kupnju

roba i usluga od strane tijela javnih vlasti, vezano za usluge kolskih autobusa i opskrbe
elektrinom energijom podzemnih kablova. U prvom sluaju radi se o dodjeli nekoliko
ugovora o kolskim autobusima putem pregovarakog postupka bez prethodne objave
obavijesti o ugovoru. Taj postupak doputen je samo u iznimnim sluajevima, a ovaj to nije.
Ugovori su dodijeljeni grkim tvrtkama u vrijednosti od 2 do 5 milijuna EUR tijekom
pregovarakog postupka, ali bez prethodne obavijesti i bez transparentnog postupka
nadmetanja. Time su sve zainteresirane tvrtke u Europi sprijeene dati svoje ponude. U
sluaju javnog natjeaja za nabavu elektrine energije podzemnih kablova, pokrenut od
grke tvrtke Power Corporation, ugovor je trebao biti dodijeljen ponuau koji nudi najniu
cijenu. Tijekom otvorenog natjeaja, nakon to je podnio pravno obvezujuu ponudu, javni
ponuditelj jednostrano je predloio popust svoje inicijalne ponude od 39,4 milijuna EUR na
37,4 milijuna EUR i taj ponuditelj je kasnije dobio ugovor na novu, niu cijenu. Mijenjanje
pravno podnesene ponude je protiv pravila otvorenog postupka. Znai, svi se uvjeti i kriteriji
definiraju na poetku natjeaja. Zbog tog popusta, priroda postupka se promijenila i ostali
ponuditelji iz drugih zemalja su sprijeeni u sudjelovanju na jednakoj i nediskriminatornoj
osnovi.

4.1.14. Intelektualno vlasnitvo

Pojam intelektualnog vlasnitva obuhvaa patente, robne marke, industrijski dizajn, dizajn
integriranih krugova, oznake geografskog podrijetla.

Primjer 85:
U travnju 2007. godine SAD su zatraile konzultacije s Kinom, u vezi mjera zatite i
provoenja prava intelektualnog vlasnitva u Kini. Konzultacije su se bazirale na etiri toke:
1. utvrivanje zakonskog praga, nakon ega se krivotvorenje zatitnih znakova i
naruavanje autorskih prava (piratstvo) kazneno procesuira

148
 2. dobra koje naruavaju intelektualna prava vlasnitva, a koja su konfiscirana od strane
kineske carinske slube; posebno razjanjavanje naina uklanjanja tih dobara nakon
uklanjanja osobina koje su naruavale prava vlasnitva
3. opseg nadzora kaznenih procedura i kazni za neovlatenu reprodukciju ili distribuciju
dobara s autorskim pravima
4. ne prihvaanje prava autorskog vlasnitva i povezanih prava zatite intelektualnog
vlasnitva za kreativna djela, zvune snimke i izvedbe, a koje nemaju autorizaciju za
izdavanje ili distribuciju u Kini

SAD su pri DSB WTO-a (Tijelo za rjeavanje sporova pri WTO-u) tvrdile da se u Kini ne
potuju prava iz navedenih toaka te da takvi postupci predstavljaju krenje TRIPS-a. Spor je
rijeen u oujku 2009. godine te se Kina obvezala promijeniti odredbe Zakon o autorskom
pravu (zakon se promijenio u veljai 2010. godine).

4.1.15. Pravila o podrijetlu proizvoda

Stvaranjem novih i irenje postojeih zona slobodne trgovine, kao i daljnja liberalizacija
svjetske trgovine putem brojnih sporazuma o slobodnoj trgovini, kako bilateralnih, tako i
multilateralnih, klasina carinska zatita sve vie gubi na znaaju. Podrijetlo robe postaje
vaan i odluujui faktor od koga ovisi hoe li neka roba stei povlateni status u
meunarodnoj trgovini.

Pravila o podrijetlu se koriste kako bi se utvrdilo iz koje zemlje potjee odreeni proizvod ili
roba. Kada je podrijetlo dobra poznato, zemlja uvoznica moe: primijeniti specifine
trgovinske povlastice ili ogranienja na uvezeno dobro ovisno o zemlji ili podruju trgovine iz
koje dobro dolazi. Pravila o podrijetlu ostaju nekontroverzan, neutralan ureaj sve dok su
svi dijelovi odreenog proizvoda proizvedeni prvenstveno samo u jednoj zemlji, te dok
postoje ostali protekcionistiki mehanizmi.

Postoje varijacije u primjeni pravila o podrijetlu; neke drave primjenjuju kriterij promjene
carinskih tarifa, neke dodaju ad valorem postotak, dok neke upotrebljavaju kriterij
proizvodnje. Zbog globalizacije, postaje sve vanija harmonizacija pravila o podrijetlu. Isto
tako, ona sve vie dobivaju na vanosti, jer zemlje tretiraju sline proizvode razliito, ovisno
o tome gdje je proizvod napravljen. Pravila o podrijetlu koriste se:
za implementaciju mjera i instrumenata kao na primjer antidampinke mjere
da bi se utvrdilo hoe li uvezeni proizvod primiti povlateni tretman

149
 za svrhu trgovakih statistika
za potrebe oznaavanja
za javnu nabavu.

Povlateno i nepovlateno podrijetlo robe. Razlikuju se dva oblika podrijetla robe:

nepovlateno
povlateno

Potvrde o podrijetlu koje se koriste u nepovlatenim instrumentima trgovinske politike kao to

je primjena tretmana najpovlatenije nacije, primjena antidampinkih carina i carina za
poravnanje, uvoenje samozatitnih mjera, odreivanje bilo kojih diskriminatornih koliinskih
restrikcija ili carinskih kvota, javne nabave ili statistika vanjske trgovine zahtijevaju zemlje
uvoznice koje takve mjere primjenjuju.

Obrazac Potvrde o podrijetlu robe (engl. Certificate of Origin) sadri obrazac pisanog
zahtjeva i obrazac potvrde o podrijetlu robe. Prema nepovlatenim pravilima podrijetla,
smatra se da roba koja nije u odreenoj zemlji u potpunosti proizvedena, dakle, roba koja je
proizvedena od uvoznih sirovina, dijelova i sl., moe stei podrijetlo te zemlje ako su uvoznoj
robi u procesu proizvodnje bitno promijenjena prvobitna svojstva. Promjena prvobitnih
svojstava uvozne robe su nastala ako se gotovi proizvod moe svrstati u drugi tarifni broj
Carinske tarife od onoga u koji su razvrstani svi uvozni dijelovi ili ako postotak ugraenih
dijelova u novoproizvedenoj robi iznosi najvie 50%.

Ako se radi o izvozu tekstilnog proizvoda koji zadovoljava uvjete preferencijalnih pravila o
podrijetlu prema vaeim propisima Europske unije, nadlene carinarnice e ovjeriti EUR.1
potvrdu o prometu robe, na temelju koje e se prilikom uvoza u Europsku uniju ostvariti
carinska povlastica. Ako odreeni proizvod ne zadovoljava preferencijalna pravila o
podrijetlu, treba se ovjeriti nepreferencijalni certifikat o podrijetlu, "Certificate of origin-textile
products" na osnovi odgovarajuih nepreferencijalnih pravila EU, s tim da u tom sluaju takav
proizvod nema pravo na carinsku povlasticu.

Protokol o pravilima podrijetla bitan je sastavni dio svih preferencijalnih ugovora kao to su
carinske unije ili zone slobodne trgovine. U takvim ugovorima kojima dvije ili vie zemalja
meusobno odobravaju carinske i druge povlastice nuno je odrediti pravila i kriterije za
utvrivanje podrijetla robe kako bi se odgovarajue povlastice stvarno mogle primijeniti na
proizvode podrijetlom iz one zemlje kojoj su povlastice i namijenjene.

150
Ako u proizvodnji nekog proizvoda svi dijelovi i dodana vrijednost dolaze iz jedne zemlje,
tada nema potekoa u odreivanju podrijetla tog proizvoda. Meutim, kada su u proizvod
ugraeni dijelovi uvezeni iz drugih zemalja ili se pak proizvod djelomice prerauje u drugim
zemljama, tada je potrebno primijeniti odreena pravila da bi se odredila nacionalnost tog
proizvoda. Kriteriji za dovoljnu transformaciju razliito su definirani u pojedinim pravilima
podrijetla.
Posebno podrijetlo za svaki proizvod: popis na kojem su obuhvaeni svi proizvodi
odreeni preko tarifnog broja i za svaki od tih proizvoda utvrene su obradbe ili preradbe
koje valja obaviti na materijalima bez podrijetla da bi taj proizvod stekao podrijetlo
Opa tolerancija od 10%: onda kad uvjeti na popisu trae da se materijali bez podrijetla
ne mogu koristiti u izradi odreenog proizvoda, njihovo je koritenje ipak doputeno, ali
pod uvjetom da ukupna vrijednost takvih materijala ne prelazi 10% tvornike cijene
proizvoaa
Bilateralna kumulacija podrijetla: Bilateralna kumulacija doputa da se materijali
podrijetlom iz jedne od ugovornih strana koji se koriste u proizvodnji u drugoj ugovornoj
strani smatraju proizvodima s podrijetlom u ugovornoj strani u kojoj se koriste.
Bilateralna kumulacija na taj nain olakava stjecanje podrijetla, a i potie na veu
meusobnu robnu razmjenu.
Dijagonalna kumulacija podrijetla: Dijagonalnu kumulaciju mogue je primijeniti samo u
sklopu multilateralnih preferencijalnih aranmana, u kojima sve pridruene zemlje koriste
ista pravila podrijetla. Tako e se materijali podrijetlom iz bilo koje od tih zemalja smatrati
materijalima podrijetlom iz zemlje u kojoj se koriste i ugrauju u tamo dobiveni proizvod.
Stjecanje podrijetla na osnovi dijagonalne kumulacije doputeno je samo ako e se
gotovi proizvod izvesti u jednu (ili vie) pridruenih zemalja.
Zabrana povrata carine ili izuzea od carine (engl. no drawback): Zabranjena je primjena
povrata carine ili pak izuzea od plaanja carine po bilo kojoj osnovi na materijale bez
podrijetla koji se koriste u proizvodnji proizvoda s podrijetlom (uvoz radi izvoza) te ako je
dokaz o podrijetlu izdan u skladu s odredbama o podrijetlu.
Kretanje robe s podrijetlom u sustavu dijagonalne kumulacije: Dijagonalna kumulacija
omoguuje da se roba s podrijetlom moe kretati unutar zemalja koje su ukljuene u
sustav dijagonalne kumulacije. Odredbe o izravnom prijevozu definiraju da se povlateni
postupak moe primijeniti iskljuivo na proizvode koji zadovoljavaju uvjete o podrijetlu i
prijevoz kojih se obavlja izravno izmeu ugovornih strana.
Izdavanje zamjenskih potvrda o podrijetlu: Kada se proizvodi s podrijetlom stavljaju pod
nadzor odreene carinske slube u jednoj od stranaka, izvorni dokaz o podrijetlu moi e

151
 se zamijeniti s jednom ili vie potvrda o prometu EUR.1 kad se ti proizvodi ili njihov jedan
dio alje na neko drugo mjesto unutar strana.

Pravila podrijetla. Izvozni proizvodi moraju zadovoljiti uvjete utvrene pravilima podrijetla da
bi zemlja izvoznica ostvarila predviene povlastice. Svaka zemlja davateljica povlastica
posebno definira ovaj opi pojam u svojoj shemi povlastica, uglavnom koristei jedan od
slijedea dva kriterija:
kriterij prerade, koji zahtijeva da se finalni proizvod nakon zavrene obrade ili prerade
svrstava u tarifnu poziciju razliitu od one kojom su bili oznaeni materijali, komponente
ili dijelovi koriteni u njegovoj proizvodnji
kriterij postotnog sadraja uvezenih materijala u vrijednosti gotovog proizvoda.

Primjer 86. Izvoz eera iz Hrvatske u EU

Zbog sumnjivog izvoza eera Hrvatska je bila pod istragom Europskog ureda za borbu
protiv prijevara (OLAF). Nekolicina hrvatskih izvoznika eera izbjegla je platiti 22 milijuna
eura carina, pritom ne krei europske propise. Uspjeno su plasirali uvozni eer iz Brazila
pod oznakom "hrvatski proizvod" te su tako izbjegli namete. Da su eer izvezli kao
Brazilski eer, na robu bi se obraunala carina od 419 eura po toni tog proizvoda.

injenica je da se izvoz Brazilskog eera mogao odviti i na legalan nain. Prvi je da se

uvozila eerna trska te preraivala u eer. Ukoliko proces ima dovoljnu vrijednost da se
eer proglasi naim proizvodom automatski se ostvaruje preferencijalni tretman. Drugi nain
je iskoritavanje eera u drugom proizvodu koji bi se mogao smatrati naim (npr kolai) u
tom omjeru da ne prelazi uvjetovane koliine.

Primjer 87. Uvoza tekstila iz podrijetlom iz Turske u BiH

Ovlateni slubenici Uprave za neizravno oporezivanje BiH sprijeili su u Carinskoj ispostavi

Sarajevo nezakonit pokuaj uvoza raznih tekstilnih proizvoda. Radi se o hlaama, majicama,
trenirkama i donjem rublju ija se trina vrijednost procjenjuje na oko 50 tisua BH maraka.

Nakon prijavljivanja tri poiljke za carinjenje i njihovog fizikog pregleda, ovlateni slubenici
Uprave za neizravno oporezivanje BiH otkrili su da se u dva sluaja radi o netono
deklariranoj robi, a u jednom sluaju o viku robe koja nije bila prijavljena za carinjenje.

152
Naime, u prva dva sluaja uvoznici su prijavili za carinjenje tekstilne predmete s porijeklom iz
Republike Turske to podrazumijeva nultu stopu carine, umjesto standardne propisane
carinske stope od 15 posto kako to predvia Carinska tarifa BiH.

Detaljnom kontrolom je utvreno da spomenuta roba ima porijeklo iz Bangladea i Kine,

zemljama s kojima BiH nema potpisan ugovor o slobodnoj trgovini i ne postoji oslobaanje
od plaanja carine.

Uinci primjene pravila o podrijetlu. Glavni uinak primjene ovih pravila jest skretanje
trgovine na lanice potpisnice sporazuma o podrijetlu. Sporazumi ukidaju ili barem smanjuju
carine i necarinske barijere na proizvode lanica te ih tako ine dostupnijim i konkurentnijim
na tritu. Time drave koje nisu lanice tj. nemaju potpisane ugovore o preferencijalnoj
trgovini ostaju izostavljene iz trgovinskih tokova i njihov obujam trgovine opada.

Slubeno pravila o podrijetlu robe koja se primjenjuju pri izvozu i uvozu robe ne smiju biti
restriktivnija od pravila koja odreuju to se smatra robom hrvatskog podrijetla i ne smiju
proizvoditi diskriminirajui uinak prema pojedinim zemljama. Takoer ne mogu se koristiti
kao mjera kojom se izravno ili neizravno ograniava trgovina s inozemstvom.

153