Professional Documents
Culture Documents
Dimitrijevic, Težak - Gregl - Prapovijest (Povijest Umjetnosti U Hrvatskoj) PDF
Dimitrijevic, Težak - Gregl - Prapovijest (Povijest Umjetnosti U Hrvatskoj) PDF
Knjiga prva
Izdaje
Naklada NAPRIJED d.d.
Direktor
Ing. Zdenko Ljevak
Uz suradnju
lnstituta za pov ijest umjetnosti
Ravnatelj
Dr. Ivanka Reberski
Glavni urednik
Milan Mirić
U rednik
Adela Pavičić
Recenzenti
Dr. Ksenij a Vinski-Gasparini
Dr. Paola Korošec
Knji ga j e obj avlj ena uz novčanu potporu Ministarstva kulture i Min istarstva znanosti
Republike Hrvatske
Stojan Tihomila Nives
Dimitrijević Težak- Majnarić
Gregl Pandžić
OVIJEST
Ravnatelj edicije
Žarko Domljan
Zagreb, 1998.
Proslov ediciji
Knjigom PRAPOVIjEST stručnoj i hrvatskoj kultumoj javnosti nudimo prvi svezak višedijelnoga niza
skupnoga imena PO VIJEST UMJETNOSTI U HRVATSKO]. Smišljan prije tridesetak godina, niz je pod tim skupnim
imenom započeo prije više od petnaestak godina zajedničkom knjigom Andele Horvat, Radmile Matejčić i Krune
Prijatelja: BAROK. Krenuo je tako, neplanirano, iz same sredine, da bi se nakon petogodišnje stanke, zbog naših
trajno nesigw·nih nakladničkih prilika, uputio svome nizovnome svršetku, knjigama našega neumornoga poti-
catelja istraživanja hrvatskog likovnog fenomena, profesora Grge Gamulina, njegovim, dakle, knjigama: HRVAT-
SKO SliKARSTVO XIX. STOLJEĆA, HRVATSKO SliKARSTVO NA PRijElAZU IZ XIX. U XX STOLJEĆE, dvama svescima
HRVATSKOG SLIKARSTVA XX. STOLJEĆA i napokon k1~jigom što je Naklada NAPR!JhD upravo priprema za tisak,
HRVATSKO KIPARSTVO XIX. l XX. STOLjEĆA. Taj obrnuti nakladnički red kao da ima neko dublje značenje.
Kao da ništa na zak?jučen način u našoj povijesti umjetnosti nije dovedeno do svoga df!finitivnoga mjesta i
pouzdano vrijednosnoga suda. Taj upravo ·kao da" temeljnim je razlogom i poticajnom energijom edicije POVI-
JEST UM]ETNOS71 U HRVATSKO}. Započela makar i naglavce, ona će se poput Kolumbova jajeta, na kraju ipak
uspraviti, čvrsto utemeljena silom težom svoga nacionalnog duha, opredmećenoga u bezbrojnim umjetničkim
art(!faktima.
Kad se prije nepuna tri desetljeća pomišlja/o na znanstveno istraživački i nakladnički pothvat, on nije ni
koncepcijski ni nakladnički tada razriješen. Nastajao je unutar temeljne strukovne raspre o pitanju: je li Insti-
tutu za povijest umjetnosti, Katedri i DrUŠtvu povjesničara umjetnosti, galerijama i časopisima, konačno poje-
dincima znanstvenicima uperiti svoje napore prema izoštravanju sintetskog uvida u. umjetnički .fenomen
tijekom hrvatske povijesti, koji bi se tim sintetskim uvidom imao vrednovati, antologijski odabirati i upozoravati
na ono svevremena u materijalnome i duhovnome, što je h1·vatski hod kroz povijest ostavio kao svoj znal<~ na putu
- ili je važnije i uputnije da preko spomenutih institucija najprije pomno istražimo, evidentiramo i monografslei
vrednujemo povijesni mate1·ijal, složimo ga u cjelovite preglede, pa se tek nakon tako obavljena posla, kao nužne
predradnje, uputimo u sintetsko svođenje zajedničkoga duhovnoga nazivnika, zajedničkoga s .vlastitim naro-
dom i zajedničkoga sa svijetom.
Velika je naša sreća što te dvojbe nisu izblijedjele u akademskome stmkovnom nadmetanju leoje bi isc1plo
stmčnu energiju i znanstveni entuzijazam. Sam znanstveni život i zamah mladih, tek pokrenutih institucija
presudio je: istodobno raditi i jedno i drugo. jer: nikad zbiljski dovršenih sinteza, a uvijek iznova grade za ana-
Lizu, istraživanje i pojedinačnu prosudbu!
Uz razraslu novinsku likovnu kritiku ranih pedesetih godina krenuli su časopisni članci, eseji, i studije,
javila se kultna Mala likovna biblioteka u izdanju ove nakladničke kuće, zatim prva knjiga četverotomne Enci-
klopedije likovnih umjetnosti koja započinje 1959. godine, retro~pektivne izložbe s opsežnim katalozima, koje
presijecaju i razjašnjavaju epohe, te, što dalje, to se u sve većem broju tiskaju isc1pni monograjski prikazi poje-
dinih slikarskih ili kiparskih opusa, da bi se 1987. godine pojavila POVIjEST UM]ETNOS71 U HRVATSKOJ svo-
jom već spominjanom prvom knjigom: BAROK, u izdanju malog ali tada na.jagilnijeg hrvatskog izdavača,
Sveučilišne naklade Libe1·. To je knjiga koja je uspješno uzela u obzir i jednako tako ostavila po strani sve na.l:e
5
dvojbe. (Jila je zasnovana na pojedinačnim istraživanjima troje autora, a medu istim koricama sabrala je,
ocijenila, te u prostor i vrijeme smjestila wn:fetničko i duhovno iskustvo našeg namda, sa svim njegovim uzletima
i prizemljenjima, u stilski omedenu isječku vremena i prostora. Što su petnaestak godina od njezina izlaska
istraživanja novih znanstvenika proširila i produbi/a naše spoznaje o baroknoj umjetnosti, graditeljstvu i gra-
dogradnji u Hrvatskoj, rezultat je to upravo i njezine pojave, kao što je ona sama postala jo~~ jednom u nizu
čvrstih potvrda za naše uvjerenje, kako posao kojim se bavimo ne može nikad biti završen. To znači da će slje-
deće obrade baroka u našem nizu doživljavati dopune i prerade u materijalu, a ponegclje i 1"evizi:je u sudovima.
Što je, uostalom i sudbina i svih drugih knjiga u nizu, dosad izišlih, Gamulinovih, kao i svih onih što ih tek
p1ipremamo.
Svojim znamenitim esejom ·Zlato i S1"ebro Zadra· Krleža se, na tragu svojih magistralnih projekcija, već
1950. zapitao: ·Što možemo da kažemo u svoju obranu pred zapadnom Evropom, koja nas poriče od početka?
Sam fakat, da smo se pojavili u ovom prostont i da nismo nestali, jedan je od dokaza za naliu krivnju. Mi smo
krivi što se na istočnoj obali jadrana slavizimla romansl<.a civilizacija, što je za Rim značilo da je propala.· Ali
to pitanje kao da se ni poslije pedeset godina prema odgovoru nije pomak/o ni za jednu jedinu vremensku jotu.
Zato je ali namsla u posljednjih pedeset godina samosvijest, što zrači Krležinim esejom, zahvaljujući medu osta-
lim i ovakvim njezinim snaženjima, kao što je ova PO VIJEST UMJETNOSTI U HRVATSKO]. Namsla je svijest ne
samo da su Hrvati, naselivši u ranom smdnjem vijeku istočnu jadransku obalu, doista slavizirali romansku civi-
lizaciju, nego da ona time nije propala, nego je, oplođena novim vitalnim elementom, nastavila životno trajati.
Teško je za problem o kojem se govo1·i naći simbolskiji ali jednako tako i brutalno 1"ealniji pl'imjer razaranja
zatečenoga i istovremenoga stvaralačkog srastanja sa zatečenim od zadarske crkve Svetoga Donata. Podignuta
na popločanu gradskom .forumu iz rimskih vremena, zidana rustika/no, lomljencem i obilnom žbukom, ona u
temeljima ima porazbacane fragmente najfinije tesanoga kamena, na kojima se mjestimice i danas čitaju
odlomci latinskih riječi ili rečenica uklesani najljep.~im slovnim znakom što ga je europska pismenost smislila -
1·imskom kapitalom. Gradio ju je zidar kojem ta slova vjerojatno nisu ni.~ta značila, kojem ni ravne, uglačane
plohe kamenih fragmenata nisu značile više od materijala medu njegovim grubo lomljen im /eamenom, jer on je
za skladom tragao nekim svojim putevima. Sveti je Donat u Zadru srastao s prostorom na kojem je dignut u
autohtonu, na svoj način profinjenu matel'ijalnu i duhovnu činjenicu, koja je njegove graditelje i narod u kojem
je nastala, učinila sposobnim da zbiljske vrijednosti oko sebe apsorbira:ju, pretvore u kvalitetu što, zad1"žavajući
najvažnije od zatečenoga, radi na svojoj svojstvovnosti.
Slaviziranje, kako bi rekao K1"leža, ili hrvaćenje već naseljena prostora nUe se dogadalo samo romanskim
urbanim naseljima na jadranskoj obalnoj crti. Mnogo prije i temeljitije kopnenim je prostorom, svom njegovom
dubinom do panonskih n izija, silovito plavila plima hrvatskih skupina. Začudujuće brzo s hmatskim mnoštvom
našla su se ilirska plemena, H istri, Liburni, De/mati, japodi, Da01-si i mnoga druga. Preko njih nadošli je hrvatski
p uk urastao u tlo nove postojbine. Pl'imao je i davao. Nalazi iz japodskih nekropola, svakako, ne samo }apod-
skih, upućuju koliko je toga ilirskoga, mmanskoga ili grčkoga nastavilo živjeti stolj'ećima post~;e kao hrvatsko.
Nalazi, stariji nekoliko tisuća godina od Krista, što ih ovdje sabire naša PRAPOVIjEST, malen su dio one
materijalne kulture koja još leži u hrvatskom tlu neotkopana i nepronađena. Pronađeni, znanstveno obrađeni
i publicirani, ovi su tragovi odumrlih, ali ne i potonulih naroda, dio svjetske, no prije svega naše baštine. Upravo
je ta, od nas zatečena baština, a ne neka druga, ono što nas je kao povijesni narod takoder oblikovalo. Otuda
je p1imjerice japodska brončana kapa sa svojim tragovima u hrvatskoj narodnoj no.~nji jednako tako hrvatska,
kao što je hrvatski ·Ban josip jelačić« austrijskog kipara Antona Dominika Fernkonta ili Meštrovićeva •Povijest
Hmata•.
Proslijeđena tim tragom POVI]f<.'ST UMJETNOSTI U HRVATSKO], koliko se god trudila da izrekne dovr~~ene
sudove o umjetničkom fenomenu u Hrvata, ona je samo znak na putu do tih sudova. Njezina je zadaća ispu-
njena bude li poticala na nova istraživanja, analize i ocjene, bude li rada/a nove entuz~jaste što će težiti vlasti-
toj sintezi hrvatskih duhovnih činjenica.
Žarko Domljan
6
PRAPOVIJEST
Uvod
9
Nancy Sandars koristeći se arheološkim gradivom sa stajališta razvoja
umjetničkog izraza omekšava strogi znanstvenički pristup i iznosi mnoštvo
zanimljivih zapažanja i prijedloga u svojoj sjajnoj sintezi o europskoj prapo-
vijesnoj umjetnosti: »Ne ću se ograničiti na kostur koji nam je preostao, na
ulomak izumrlog društva. Proučavanje prapovijesne umjetnosti dopušta, da-
pače i zahtijeva mnogo veću slobodu negoli je to inače uobičajeno u studiju
prapovijesti. Prirodi samoga umjetničkog djela, predmeta ili spomenika nije
svojstvena mogućnost uključivanja u već uspostavljeni klasifikacijski po-
stupak, često tu nedostaju čvrste definicije; uz uobičajene oblike i sadržaje
u našem se gradivu javljaju i nepoznate vrijednosti. Pred tim predmetin1a
osjećamo kako nestaje ograda koju inače nameće vremenska udaljenost
nestalog života. U prapovijesnom gradivu prizivamo i inače najčešće u po-
moć zaključke srodnih znanosti ili umjetnosti: metalurgije, nuklearne fizike,
povijesti religija ili antičke književne tradicije. « Dakle predmeti s likovnom
i artističkom vrijednošću zahtijevaju poseban pristup, prilagođen svakom
djelu posebice.
Samo je po sebi razumljivo da se ovaj prikaz prapovijesne umjetnosti
u Hrvatskoj oslanja na dosada otkrivene nalaze i slika je našega sadašnjeg
znanja. Nova otkrića neminovno će mijenjati današnje predodžbe i u času
izlaska ove knjige vjerojatno će se već štogod promijeniti.
Ograničivši se, naravno, samo na prikaz najistaknutijih lilmvno vrijed-
nih predmeta, predstavili smo ih u vremenskom nizu nastojeći upozoriti
na mijene, možebitna sazrijevanje ili preuzimanje stranih ideja i ukusa.
Nastojali smo izbjeći iznošenje inače uobičajenih arheoloških podataka o
prikazaninl predmetima. Ipak, na razini naših spoznaja koje očituju mnoge
praznine, nismo prikazane predmete mogli posve odvojiti od njihova arheo-
loškog konteksta, tim više što je tekst pisan za širi krug čitatelja. U hrvatskoj
arheologiji nije još sagledan ni razrađen diobeni sustav, usredotočen na
razvoj prapovijesnih dekorativnih stilova. U europskim zemljama postoje
takvi pokušaji i prijedlozi, prihvaćeni ili opovrgnuti; u nas još svi nalazi s
estetskom vrijednošću ili ideološkim sadržajem izranjaju na podlozi svoje
arheološke kulturne potke i s njom su čvrsto isprepleteni. Kritički gledano,
i pojedine europske klasifikacije izmiču stvarnosti prapovijesne umjetnosti
jer stalno ponavljaju sheme nastale u predodžbama novijih vremena
(ekspresionistička, naturalistička, geometrijska faza itd.).Te sheme nikada ne
odgovaraju u potpunosti sadržaju, oblikovanju i namjeni prapovijesnoga
umjetnika. Mi doista i ne znamo koliko je tvorac pojedinih predme ta imao
u svijesti težnju k umjetničkom izrazu ni kako je njegova društvena sredina
ocjenjivala njegovo djelovanje. Tek ćemo u antičkim literarnim djelima moći
očitati cijenu koju su pojedini »majstori-kovači-umjetnici« imali, poput He-
festa, Vulkana, Dedala.
Čitanjem ove knjige i pregledom ilustracija postaje sasvim jasno da je
prapovijesna umjetnost u prvom redu primijenjena umjetnost s obzirom na
svoju svrhu i anonimna s obzirom na svoje stvaratelje. Estetski osjećaj , često
vrlo različit od našega (no mi smo u ovo naše vrijeme spremniji negoli u pro-
šlim stoljećima da ga prihvatimo i razumijemo), pretače se u izradu predme-
lO
ta namijenje nih uporabi u kultu, nošenju nakita, posuđa od gline ili kovine,
skupocjenih primjeraka oruđa i oružja. Srest ćemo tek rijetke primjere, uglav-
nom iz p osljednjih stoljeća prije Krista, koji su izrađeni samostalno, s punom
radošću umjetničkog izražavanja. Najčešće su to primjerci skulpture ili plasti-
ke, a i oni su bili namijenjeni kultnoj, najčešće sepulkralnoj ulozi.
Tvorci prapovijesnih umjetnički oblikovanih i ukrašenih izrađevina os-
taju u p ravilu anonimni. Samo u najrjeđim primjerima, s kraja stare ere, mogu
se na podlozi suvremenih tehnoloških proučavanja uočiti pojedine majstor-
ske mke. No i tada poznamo te umjetnike samo po njihovu, nama d~stup
nom djelu. Kao osobe ostaju nam nedokučivi.
Hrvatska je zbog svojih zemljopisnih odlika kulturno usmjerena i po-
vezana s različitim sredinama. To se, dakako, odrazilo kao velika prednost u
bujnom i živom razvoju prapovijesnih kultura i u njihovoj povezanosti s
okolnim europskim područjima. Sjeverna Hrvatska trajno je uklopljena u
život i kulturu Panonske nizine i jugoistočnoga alpskog pretprostora. Nje-
zin istočni dio, Slavonija, Srijem i Baranja, područja su preko kojih se šire
utjecaji iz jugoistočne Europe i dalje iz maloazijskoga prostora, ali i s istoka,
odnosno iz Zakavkazja i msko-ukrajinskih stepa. Lika i Banovina s Kordu-
nom p ovezana je sa sjeverozapadnim Balkanom, ali je to i najkraći pravac
koji p ovezuje Panoniju s Jadranom i Mediteranom. Istra, Primorje i Dalma-
cija mb su mediteranskoga, civilizacijski u prapovijesti uvijek znatno razvije-
nijeg kruga. Istra je k tome čvrsto povezana s prilikama u Italiji i alpskome
svijetu. Uz sve te različite kulturne povezanosti svako će navedeno hrvatsko
područje čuvati i svoju autohtonu potku kulturnoga razvoja, ideja i umjet-
ničkoga izraza.
Pokušamo li procijeniti vrijednost predmeta koje smo ovdje izabrali i
predstavili kako bismo ocrtali duhovne, estetske i ideološke sadržaje u poje-
dinim razdobljima i pojedinim kulturnim sredinama prapovijesne Hrvatske,
stavljajući ih u poredbeni odnos s dmgim europskim nalazima iste vrste,
zapazit ćemo da se ti odnosi razlikuju tijekom vremena. U nekim razdoblji-
ma, primjerice u kasnom brončanom i starijem željeznom dobu, naši su nala-
zi po estetskoj vrijednosti i tehnološkoj razini posvema usporedivi s najvrsni-
jim nalazima iz karpatskoga Podunavlja, alpskoga područja ili sa sjevernoga
Balkana. U dmgim razdobljima, recimo u mlađem željeznom dobu, Hrvatska
je podijeljena u dvije europske kulturne periferije: onu keltskoga srednjoeu-
ropskog svijeta u sjevernoj Hrvatskoj i periferiju helenističkoga Mediterana
u južnoj Hrvatskoj. Nasuprot tome u Hrvatskoj nema ni traga od izvanredne
gornjo paleolitičke umjetnosti zapadne Eumpe ili srednjoeuropskoga umjet-
ničkog kruga istoga vremena. U knjizi se takvi odnosi nastoje defmirati za
svako razdoblje zasebno.
lako smo ovisni o raspoloživoj arheološkoj ostavštini i podacima o njoj
te zbog toga slika koju pružamo nije cjelovita, nego tek skica, osobito za poje-
dina razdoblja i pojedine hrvatske krajeve, ipak taj »puzzle«,koji smo pokušali
slagati, ima već sada svoju sugestivnost. Vjerujemo da se u ovoj našoj slagali-
ci naziru obrisi realnoga prapovijesnog svijeta u Hrvatskoj, u njegovoj sferi
okrenutoj duhovnim i estetskim vrijednostima.
ll
Stojan Dimitrijević
PALEOLITIK
Uvod
15
l . Zidne slike u špilji Lascaux, Francuska - detalj
Wall paintings of Lascaux cave, France - detail
16
2. Ulomak izbacivača koplja s Fragment of a spear thrower
rezbarenim likom konja, !k uni- carved in the form of a horse, 13ru-
quel , Francuska niquel , france
17
slične tendencije u volumenima smatraju se jednim od pokazatelja takvog
promatranja. »Venere« iz Willendorfa i Dolnih Vestonica pripadaju donjoaus-
trijskom i moravskom prostom koji je tek tristotinjak kilometara udaljen od
nalazišta sjeverozapadne Hrvatske. Iako je u njima očita prisutnost srodnih
oblika gravetijenskoga kamenog oruđa ipak u hrvatskome prostoru do danas
nije pronađena Iliti jedna takva statueta .Također nema ni traga neče mu što bi
ukazivalo na postojanje monumentalnog oblika paleolitičke umjetnosti - špilj-
skog slikarstva poznatog na nalazištima zapadne Europe (Altamira, Lascaux,
Niaux, Combare lles, Les Troi Freres, Font de Gaume itd.).
Paleolitićka je duhovna revolucija svoje vrhunce doživjela u dvije eu-
ropske zemljopisne krajnosti: u franko-kantabrijskom području u obliku sli-
karstva, te u istočnoj , odnosn o rusko-ukrajinskoj zoni u obliku primarne arh i-
18
4. Izbacivač kot>lja s likom konja, abri Montastmc, rrancuska 5. Ukrašeni koštani šiljci, Isturitz, Francuska
Spear thrower carved in the form of a horse, abri Mon- Ornamented bone points, Ismritz, France
tastruc, France
19
Tabla I: ašelejen (1-6 Pun ikve), Plate l: Acheulian Culture (1 -6 Punikvc),
mustcrijen (7 Vilenica, stramm VID) Mousterian Culture (7Vilenica, layerVIII)
20
Stariji paleolitik
21
z S. Vuković, l~•lcolitska kamena indus-
trija nalazi~ta Punjkvc kod Ivanca, Go-
dišnjak Grn dskog muzeja Va r:1ždin 2-3,
Varaždin 1962/63.
3 Usp. s H . MtllleFKtii1Je Handhuch der
Vorgeschichte, l . svezak, Altstdn zcil,
Miinchen, 1966.T. 2!!/5,2.
4 Usp. s ll. Mtillet•Kmpe, nav. dj.T. 3/3,
4 , 7 iT. 239/9. oruđe koje je, već prema obliku radne površine, moglo p oslužiti kao cjepač
S. Vuković nav. dj.T. VIT i Vili.
5
ili bat. Način dvostrane obrade primarne jezgre (oblutaka} začetak je skupi-
6 Usp. s H.Jlfiillet' Katpe, nav.dj.T. l 28/ l l
i 130/ 10, 12,13. ne tzv. jezgraških kultura starijega paleolitika. Nalazi iz toga stratuma arhe o-
loški su određeni kao o/duvan ili oldowan. Jedan takav obrađeni oblutak
pronađen je u špilji Šandalja I u Istri i to je zasada najstariji predmet izrađen
ljudskom rukom na tlu Hrvatske (sl. 6).
Europsko je tlo, kako se ćini, bilo pradomovina posve drukčije tehnike
obrade kamena. Dok je olduvan pokazao svijetu najstarije primjerke tzv.
jezgraške industrije, rukotvorine oblikovane iz kamene jezgre (mahom ob-
lutaka) okresivanjem iz različitih pravaca, u Europi se pojavljuju oruđa koja
su izrađena od odbitaka dobivenih okresivanje m, tj. od ivera, pa ovaj kom-
pleks pripada iveraškim kulturama. Najstarija potpuno oblikovana iveraška
kultura koja je dobila ime prema lokalitetu Clacton-on-Sea jest klaktonijen
(clactonien).
Razdoblje kulturnoga kompleksa već razvijenih ručnih klinova naziva
se ašelejen (acheuleen) prema francuskome nalazištu St.Acheul, poznatom
još od 1854. Tipičan lokalitet te kulture , Punilcve kod lvanca,2 nalazi se i u
Hrvatskom zagorju. Ovo naselje na otvorenome dalo je nesumnjive ašele-
jenske proizvode. Tipične kremene proizvode predstavljaju ručni klinovi:
jedan veliki primjerak, duljine 17 cm i gotovo pravilna oblika, izveden dosta
grubom tehnikom okresivanja CT.I/ 1 i sl. 7) koji podsjeća na arhaični je oblike
u nizu ašelejenskih ručnih klinova i drugi, manjih dimenzija, tj. dug 10.5 crn ,
još pravilnijega oblika, te također oblikovan grubim plošnim otJ(l·esima, uz
neznatnu uporabu dopunskoga dorađivanja (T I/2). Oba su primjerka, kako je
to S. Vuković zamijetio, s lična materijalu francuskoga Chellesa. 3 Treći tipični
primjerak iz ovoga niza proizvoda, jest ručni klin (T.l/3) bademasta oblika i
prosječne veličine, nešto veći od 10.5 cm. On je izrađen n ešto vještijom
tehnikom retuširanja radnih rubova i ne djeluje tako arhaično kao dva pret-
hodna tipa. Najveću srodnost s ovim primjerkom nalazimo pretežno u
materijalu mlađeg ašelejenskog razdoblja, npr. uAlloneu ili zemljopisno bližoj
Venosi u ltaliji.4 Veliki postotak nalaza pripada različitim oblicima tzv.peb-
ble tools ili chopper tools proizvoda (T.l/6), dakle izrazito arhaičnoj pojavi.
Nizu vrlo arhaičnih proizvoda pripadaju i neki primitivni ručni klin ovi s pri-
lično abevilijenskim reminiscencijama (T.I/5). 5 Jedini iver nesumnjivo klakto-
nijenskog izraza (T.I/4) ima niz srodnih primjera u brojnim proizvodima klak-
tonijenske industrije (sporedne u St. Acheulu) koja pripada srednjoj ašele-
jenskoj fazi. 6 Na taj su način praktično zastupljena sva tri bitna vremenska
odsjeka u razvoju ašelejena, što bi moglo ukazivati na vrlo dugotrajnu nasta-
njenost ovoga prostora, ali na žalost, nije potvrđeno i odgovaraju ćim strati-
grafskim podacima. S obzirom na to da su najzastupljeniji arhaični oblici,
ćini se ela je život bio najintenzivniji u vreme nu starijega i možda srednjega
stupnja ašelejenske kulture.
K.laktonijen, najstarija iveraška manifestacija posve jasnoga kulturno-
ga izraza na europskom tlu , dobio je ime prema lokalitetu Clacton-on-Sea
(kod Harwicha, Essex, Engleska), istraživanom od 1911. nadalje. Ta je kultura
u svom izvornom izrazu raširena ponajprije na tlu zapadne Europe , napose
22
7. Kameni ntčni klin, ašelejenska kul-
tma , Punikve kod Ivanca, Gradski muzej
u Vamždinu, snimio M. Gregl
Stone handaxe, Acheulian Cu l ture,
Punikvc near Ivanec, Municipal Museum
of Varaždin, photo M. Gregl
u Engleskoj i Francuskoj , djelomično i u zapadnoj Njemačkoj , dok u podru- - S. Vukov/t, Altpaliiolithischc •Pchhlc
Tool ... Gcrittc ilus dem nUrdlicbcn (je-
čjima koja se nalaze jugoistoč no od ove primarne zone rasprostiranja biel von llrv:usko zagorje. Arheolo~ k i
,·esmikli.'Vlll,l.juhljana 1967,22,sl.14.
mahom dolazi uz dmge manifestacije. No i u području primarnoga raspro-
stiranja često se javlja na ašelejensldm lokalitetima kao sporedna industrija .
U Hrvatskoj tom proi zvodnom krugu pripada već spomenuti iver iz
Punikava (T.I/4).
U doba drugog interglacijala, vjerojatno negdje oko 300.000 godina
prije sadašnjosti, dolazi do prvoga podvajanja u lozi iverašldh k ultura , od-
nosno do oblikovanja telulike tevaloa (levallois) koja je dobila ime prema
franc uskom lokalitetu i također je nastala u Zapadnoj Europi. Levaloa tehni-
ka je najčešće udružena s drugim kulturnim pojavama, npr. s mikokijenom
(micoquien), tajasijenom (tayacien) , a napose s mustet·ijenom (mouste-
rien) , i zaje dno s njima proširena u gotovo c ije loj naselje noj Europi, na
Bliskom istoku , u sjevernoj i srednjoj Africi. Odlikuje se izraelom , odnosno
dobivanjem ivera od prethodno posebno priređene jezgre, te n astojanjem
ela se dobije relativno pravilno oruđe, mahom trokutasta i bademasta, a ka-
snije i trapezasta oblika. Dio nalaza iz Punikava, i to jezgre u obliku kornjače ,
S. Vuković je označio također kao levaloa. 7
23
Srednji paleolitik
24
to D. G'OJjanouić-Krantberger, Život i
kultura diluvijalnog čovjeka iz Km pine
u Hrvatskoj, Zagreb, 19 13; !>: Vuković,
Pale ol its ka ka men a indus trija ' pilje
Vindije, Historijski zbornik, lll/1 -4, Za-
g reh, 1950, st r. 241 i d .; S. Vitković, Is-
traživanja paleo litskog lo kaliteta spilje
Vilenica u godini 1962, Godišnjak Grad-
još trajao i tajasijen, a djelomično i mikokijen. No musterijen je tijekom sko g n1uzeja Varaž<.lin, 2-3, Varaždin,
1962/63, str. 5 i d .,T.I-V; M. Ma/ez, Die
svojega dugotrajnoga postojanja prošao nekoliko razvojnih faza, a Jlohle Veternjca · eine ne ue p aliiolithi-
sche Fundstelle in Kroatien, Bulletin
osim ovih oblikovao i nekoliko varijanti, tako da slika ove kulture ipak nije scie ntifique JAZU, 3/ l , Zagreb, 1956,
s tr. ll i d.
p osve jednolična. 11
š. Batović, Prvi paleolitski nalazi u
Pojam musterijen uveo je još 1872. G. de Mortillet, a kao lokalitet- sjevernoj Dalmac iji, Diadora, 3, Zadar,
1965, str. 205 i d.; 111. Malez , l'dlt:olitik
-eponim poslužio je Le Moustier u Dordogni (Francuska), koji je E. Lartet na području istočne obale Jad rana, Ad-
riatica, Zagreb, 1970, str. l i d.
• istraživao od 1864. Ta je kultura rasprostranjena na podrućju gotovo cijele "Vidi bilješku 9.
tada nastanjene Europe, te u Maloj Aziji, Palestini, i obalnome podrućju sje- 13 Pre ma M . Malezu u P ntistoriji jugo-
slavenskih ze malja, l , danas poz najemo
verne Afrike , zatvarajući na neki naćin Sredozemno more kao »Svoje« jezero. 14 mustcrijcnskih loka liteta u Hrvat-
s koj. Vidi nav. d j., str. 282.
Zahvaljujući okolnosti ela je velik postotak nalazišta vezan uz špilje i pripeć 1' ' 111. Jl<lalez, Palt:o litska 1:ulnu-a Krapi-
k e (a brt) , clalde tip naseljenoga mjesta koje je razmjerno lako identificirati, ne u svjetlu novijih istraživanja, Krapi-
na, 1899-1969 (zbornik radova), Za-
poznat je i izu zetno vehle broj lokaliteta ove kulture. g reb, 1970, str. 57 i d.,T. I-L
25
Tabla Il: Tipični musterijen Plate ll: Typical Mousterian Culture
l-ll Krapina ( 1-3 strarum l, 4-6 str:uum I, 1-11 Krapina (1-3 laye r I, 4-6 layer I,
7-8 strarum II, 9-11 strarum lli) 7-8 layer ll ' 9-1 1 layer rm
26
9. Kamene izradevine ne-
ande rtalskog ćovje k a iz
Veternice, musterije nska
kultura, Hrvatski prirodo-
slovni muzej u Zagrebu, sni-
mio D. Pomykalo
Stone artifacts made by
Neanderthal man from Ve-
ternica, Mousterian Culw-
re, Croatian Natural ll istory
Museum in Zagreb, photo O.
Pomykalo
l ~ Abri-:tudi sječi va
su kamena sjećh'Til s
u cjelini je prilično jedin stvena, pa je vjerojatno baš to bilo razlogom što lučno oblikovanim i rctuSiranim rubo-
je Gorjanović - K ramberger objavio sve n alaze kao nedjeljivu cjelinu, vima.
27
l O. Lubanja ..e .. iz Krapine, l !rvatski prirodo-
slovni muzej u Zagrebu, snimio D. Pomykalo
Skull ..e. from Krapina, Croatian Nanu-al
lli story Museum in Zagreb, photo D. Pomykalo
strane. Ostali artefakti tih dvaju najmlađih stratuma uklapaju se u već poz-
natu sliku krapinskoga tipičnog musterijena (f.III/ 17, 18) . Manji broj predme-
ta, napose sitnijih dimenzija, srodan je sa zupčastim musterijenom , no to je
uobičajena p ojava.
28
17
Tabla III: Tipični nmsterijen 1-19 Krapina (1-4 Plate l1l:Typical Mousterian Culture 1-19
stratum lli, 5-9 stratum rv; 10-12 stratum Krapina (1-4 1ayer Ill, 5-91ayer rv; 10-
VI, 13, 14 stratum VII, 15-17 stran1m VIII, -12 layer VI, 13, 14 layer VII , 15-17
18,19 stratum IX) layer VIII, 18,19 layer IX)
29
,r, If(/. Rink, H. E Scb warlz, H Tf. Sm it/J ,
J Radovtit. ESR ages for Krapina homi-
nids, Nanm: voi. 378; Nov 1995, 24.
,- Procjena populacij~ Krapine na t~
mclju ostcoloških ostataka kr~će sc iz-
medu 23 i 2R osoba..f Ka/lay, Kompa-
rativne napomt:nc o čcljusti.ma krapin-
skih pmljudi s obzirom na polož:1j mc-
du homiJtidima, Krapina 1899-1969,
str. 160.
Novije anaUze M. H. lf/olpoffit dokazuju
da kn1pinska zbirka ncand~rtalaca sa- stratuma l do 3, u kojima je uočljiva težnja standardizaciji u okvirima ti-
drži ostatk~ sedamdesetak osoba u do-
hi izmedu 2 i 27 godina. JIJ./1. Wolpo.ff, pičnoga musterijena, dok su nalazi u stratumima 4 do 7 karakteristični za
TI1c Kr:1pina Dental Remains.American
Journal of Physical Antropolog)', 50,
razvijenu kulturu musterijena. U dva najmlađa stratuma, 8 i 9 nalazimo
1979.str.67-114. i šiljke pravilna oblika, kao i strugalo s polukružnim usjekom na gornjoj
'"j. Ka/lay, Osobitosti whi kmpinskih strani (T.lll/ 17). Ovo je oruđe rađeno gotovo u Ferrassi stilu, dakle vitkije je,
n~andermlaca, Krapina 1899-1969. 165
i d.; K. Tomić-Karlović, Neke osobitosti tanje i bolje izraele. Razvijenost te najmlađe etape naročito potvrđuje pojava
i patološke::: promjene na ostacima kra-
pinskog neandertalca, Kr:1pina 1899- jednostavnijih pmto ab1'i-audi sječiva.
·1969, 177 i d .
Ovdje medutim treba dooati da je kra-
pinska zbirka kraj~m sedamdesetih i
Krapina obuhvaća (u geološko-kronološkom smislu) razdoblje Riss-
početkom osamdesetih godina ponovo -Wiirm interglacijala, a to bi moglo odgovarati vremenu od 130.000 godina
postala predmetom značajnih studija
nekolicine stranih stručnjaka, koji su prije Krista. 16
ujedno doSii i do n~kih novih spoznaja
o krapinskom pračovjeku - vidi J Ra- Najviše ostataka krapinskih neandertalaca bilo je u stratumu 3, dakle
dovtić, Gorjanović-Kramhc rg~r i kra-
pinski pmčovj ek , Zagreb 1988, 14R-154. u razmjerno niskim stratigrafsk:im pozic ijama. Najbolje je sačuvan gornji dio
19 K. Tomić-Karlović, Krapinski ne- lubanje nazvane »C« (sl. lO) te donja vilica »] «.Ukupno je nađen 641 primje-
ande rtalac i kanibali7.1m, Kr:tpina, 1899-
·1969,str. 183 i d.Tb je uvjerenje izmzio rak antropološkoga karaktera koji vjerojatno potječu od 23 osobe. 17 Njihova
i istraživač Krapine D. Gotjonović
-Kramberger, l'mčovjek iz Kr:tpine ka- je opća značajka da se iskazuju u dvije neandertaJske varijante: umjerenijoj,
tUbal, Glasnik Hrvatskog prirodoslov-
nog društva, 2 1, Zagreb, 1909, str. 62- tj. bližoj homo sapiensu, i ldasićnoj n eandertalskoj. 18 Kao što je pozn ato
-67. Tf. Mfillet' Kmpe vrlo se decidirano
izjašnjava protiv kanibalizma u Krapini
stanovnici Krapine bili su kanibali i po tim se svojim sklonostima nisu razli-
i u Zhoukoudianu, no navedeni razlozi kovali od svojih zhoukoudianskih predalca. 19
više upućuju na sentimentalne negoli
na znansrvene oslonce. Vidi H. Mt'illet' Musterijenski nalazi iz Vindije lako se uklapaju u sliku krapinskoga
-Katpe, 1966, str. 320 i 343. Već sp omi-
njane novije analize sru~ilc su među· musterijena, napose stratuma 4 do 9.20 Određenu novost predstavlja šiljak
tim i neke od dokaza u korist kaniba-
lizma. Vidi J Radoućlć. nav. dj., str. 154. dvostrane obrade, dakle prvi i jedini dosad poznati muste rijenski biface
><>S. Vuković, 1950; M. Malez, 1967, str. iz Hrvatske, pa bi to mogao biti utjecaj musterijena ašelejenske tradicije
263 i d.
21 M . Malez, Das Palaolltikum der V~ (T.V/3) .
tcrnicahohle tmd der l:larenkult, Q u-
artar, 10-ll (195R-1959) Bonn, 1959, Musterijen iz Vetem.ice (špilja Veternica na Medvednici kod Zagreba)
str.11 7 i d .
također je sličan krapinskim nalazima cn vn-1 1 i sl. 8 i 9). Veternica je u sloju
" S. Vuković, Istraživanja pakoliL•kog
lokaliteta spilja Vilenica u godini 1962, >>11« (primitivniji musterijen) dala i jednu dolihokefalnu kalotu glave osobe,
Godišnjak Grmlskog muz~ja Varaždin,
2-3,Varatdin, 1962-1963,str. 5 i d .,Tablc koja se ubraja u skupinu homo sapiens sapiens. Napose vrijedna saznanja
1-V.
' -' M. i\Ialez, Paleolit V~lik.: pećine na
koja nan1 je pružila Veternica su ona o kultu špiljskoga medvjeda, o čemu
Ravnoj gori u sj~vera>.1padnoj Hrvat- ćemo još govoriti u zaključnim razmatranjima o srednjem paleolitiku.2 1
skoj,Arheološki radovi i mspra,•c JAZU,
IV-V, Zagreb, 1968, str. 25-21:1, sl.4/1·7. Vile nica, četvrti špilj ski lokalitet toga razdoblja , nije dala mnogo
obrađenih nalaza, ali zato jest dosta poluobrađenih artefakata (tj. jed-
noplošno odbijenih kvarcnih oblutaka), sli ćnil1 primitivnim pebble toolsi-
ma.22
Svi ovi lokaliteti stvaraju ujednačenu sWcu musterijenske kulture,
tj . musterijena, koji je ovdje, kako se čin i , bio slika srednjega paleolitika .
Od te će slike odudarati tek nalazi iz Ve like peć ine koje istraživač smješta
u zupćasti musterijen. 23 Možda je ovdje riječ o završnome musterijenu
sjeverozapadne Hrvatske, koji predstavlja regionalnu varijantu makromus-
terijena zupčastoga tipa. M. Malez smatra da stratumi p-k pripadaju Riss-
-Wiirm i Wi.irm I vremenu iz ćega proizlazi da je krapinski musterijen,
prema Male zu , trajao dulje od onoga u Velikoj pećini. Krapina bi , po
Malezu , sezala do Wiirm II. Čini se da tomu oštro proturječi karakter
arheoloških nalaza iz Velike pećine. Ti nalazi dokazuju da nesumnjivo
potječu iz vre mena nakon završetka naseljavanja Krapine, pa bi il1 bilo
30
13
Tabla IV: Tipični mustcrijen 1-14 Veternica ( 1-4 stra- Plate IV: Typical Mousterian Culture 1-14 Veter-
tum j, 5 i 6 st rarurn i/j, 7 strarum i/ donji odsjek, nica (l-4 layer j, 5 i 6 laycr i/j, 7 layer illo-
8-1 3 stratum i, 14 stranun i/j) wer, 8-13 layer i, 14 layer i/j)
31
2
3
l
12
~
15 10
ll
16
13
17
Tabla V: Musterijen ( 1-8) i olševski orinjasi- Plate V: Mousterian (1-8) and Olšcva type of Aurig-
jen (9-19) 1-19 Vindija (2-3 stratum VII, n acian Culture (9-19) l-1 9 Vindija (2-3 layer VII,
4 stratum v; 5-9 stratwn lY, 10-17 str.t- 4 layer V, 5-9 layer IV, 10-17 layer lli, 18 i 19 layer
tum m, 18 i 19 lli, gore) Ill, upper)
32
bolje staviti u Wi.irm l/ll interstadijal i Wi.irm II glacijaciju, što bi odgova-
ralo završnom odsjeku musterijenske kulture. No Velika pećina postavlja
pred nas još nekoliko zagonetaka, o kojima će biti govora u poglavlju o
mlađem paleolitiku.
33
3
12
10
14
Tabla VI: Musterijen 1-7, 10-14, orinjasijen (?) 8, 9, Plate Vl: Mousterian Culture 1-7, 10-14 , Aurignacian
15, 16, gravetijen (?) 17, Slivnica 1-3, Rado- Culture 8,9, 15,16 , Gravettian Culture (?)
vin 4-7 , Panjorovica 8 i 9, Vela jama 10-17 17, Slivnica ·1-3, Raduvin 4-7, Panjo rovica 8 i 9,
(10-14 stratum I, 15-17 stratum II) Vcla jama 10-17 ( 10-141aycr I, 15-17 layer II).
upadljiva sličnost sa stanovništvom Zhoukoudiana (sl. ll ). Industrija sred-
njega paleolitika razvila se iz staropaleolitičkih supstrata koji se u većoj ili
manjoj mjeri, bar u starijim fazama, mogu prepoznati. No napredak u obliko-
vanju kremena i srodnih vrsta kamena nije uoč ljiv, nema nikakvih skokova.
To znači da je sto tisuća godina prošlo gotovo »pravocrtno«, na jedan uho-
dan, stereotipan način. Čini se, dakle, da naš davni krapinski prethodnik,
neandertalac, nije bio sklon promjenama. Gotovo je dini valjan razlog za
izdvajanje ovoga dugotrajnoga vremenskoga odsjeka u zasebno prapovijesno
razdoblje jest baš č injenica ela mu osnovni pečat daje vladajuća rasa europ-
skoga tla - neandertalac. I tako bismo bili i dalje skloni da neandertalca sma-
tramo rasom »niže« vrijednosti, nesposobnom da sazrije do uzbudljivijega
saznanja - puku devijaciju u stablu ljudskih rasa - da upravo taj neandertalac
nije bio tvorac nečega mnogo značajnijega u čovjekovu postojanju: prvih
religioznih načela.
Nositelj musterijena pokapao je mrtve: o tome danas ima dovoljno
posve vjerodostojnih podataka. Od europskih pokopa treba na prvome mjes-
tu spomenuti one u La Fen·asie (Francuska) , gdje je otkrivena skupina od
35
"A.Lemi-Cuurba11 , Religije prethisto-
rije, l~1greb, l %8.
šest grobova, pri čemu je svaki skelet položen u dijelom umjetno načinjenu
raku. Skeleti, od kojih su dva pripadala odraslim osobama, a četiri su bila
dječja, položeni su djelomično u ispruženome, a dijelom u zgrčenome po-
ložaju i usmjereni su u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Jedan grob imao
je priloge i oruđe. Druga, rjeđa vrsta ritualnoga pokapanja jest pokop samo
lubanje. Najpouzdanije takvo otkriće potječe iz Monte Circea (Grotta Guat-
tari, Italija). Pri dnu jedne od dvorana nadena je u ovalnome krugu od ka-
menja, s loženom u obliku gnijezda, lubanja neandertalca bez donje čeljusti.
U blizini je nadena veW<a količina životinjskih kostiju. Ovi podaci pružaju
nepobitne dokaze o pojavi nove dimenzije u životu prapovijesnoga čovje
ka: skoku u svijet mističnoga , transcendentalnoga, neuhvatljivoga. I to je
nakon prve, olduvajske »proizvođačke« revolucije začetak nove, druge, tj. du-
hovne revolucije.
Izrazito prijeporno poglavlje u životu neandertalskoga čovjeka pred-
stavlja ritualno pokapanje životinjskih glava, napose medvjedih, tj. tzv. »kult
medvjeda«. Jedno oci najpoznatijih nalazišta na kojima je zastupljen ovaj kult
jest Drachenloch u Švicarskoj, gdje je medu ostalim E. Bachler otluio i dva
kamena sanduka pokrivena kamenim pločama s dosta n eobič nim sadržajem:
u jednome je bio drveni uglje n i nagorjele medvjede kosti, a u drugome se-
dam dobro sačuvanih meclvjedih lubanja, okrenutih njuškama prema istoku.
Sve se nalazilo u blizini otvorenoga ognjišta s kojega su ostaci (ugljena), po
C-14 me todi, datit·ani s preko 50.000 godina starosti. Više ili manje slične
okolnosti zamijećene su i na drugim lokalitetima toga vremena, ali su ih
neki vrlo poznati istraživači, medu kojitna i možda najgovorljiviji protivnik
»kulta medvjeda«A. Leroi-Gourhan, oštro opovrgnuli i odlučno ocijenili kao
isključivi rezultat slučajnih stjecaja okolnosti. 24 No ela nije važnog lokaliteta
na tlu Hrvatske, u špilji Veternici kod Zagreba, mi bismo se mogli zadovoljiti
ovom tvrdnjom i prijeći preko toga problema.
M. Malez je prilikom iskopavanja u špilji Veternici otkrio cijeli sklop
vrlo važnih pokazatelja preko kojih je, u raspravljanju o ovom problemu,
nemoguće, kao što je to npr. učinio A. Leroi-Gourhan , olako prijeći. Uz lijevu
stijenu, nedaleko od ulaza u špilju, bilo je položeno šest lubanja špiljskih
medvjeda okrenutil1 njuškom prema ulazu u špilju. Pokraj lubanja bile su
položene i brojne donje čeljusti. U blizini ograđenoga ognjišta nalazio se
drugi pokop, i to u prvootkrivenoj niši. Niša, prirodno formirana u stijeni
špilje, bila je zatvorena zidom od velikih kamenova, a u njoj je bila pohra-
njena lubanja oclrasloga medvjeda, njuškom okrenuta prema hodniku, tj.
prema van, a nadene su još i neke druge kosti iste životinje kao i ostaci
drvenoga ugljena. U suprotnoj stijeni otkrivena je druga niša, zatvorena
velildm kamenim blokom. U njoj je bila lubanja izuzetno velilwga špiljskoga
medvjeda, takoder s njuškom okrenutom prema van, zatim elva femura te
dvije donje čeljusti kao i ostaci ugljena. Ispred kamenoga bloka, koji je zatva-
rao ulaz niše, nađena je gomila kostiju špiljskoga medvjeda. Četvrti pokop
otkriven je u prostranoj niši lijeve stijene špilje, odmah do ulaza. Tu su
nadene četit·i medvjeđe Lubanje poslagane jedna do druge, kao i druge me-
dvjede kosti, ali i jedna donja čeljust vuka. U dubljem stratumu ove niše
36
.l'\ Praistorija jugoslavenskih zemalja,
Paleolit i mezolit, S;~mjem , l ~r\1. str.
286-2!!7.
37
)
<.....
,....)
".", .
(.
I. Najvažnija nalazišta iz vr·emena paleolitika e stariji ._ The m ost important s ites of paleolithic period e
The Lo·
sred nji i • mladi p aleol itik: l . Šandalja I, 2. Punikve, 3. Kra- wer . . The Middle and • The Upper Paleolithic: l. Sanda lja l,
pina , 4. Vilenica, 5. Vindija , 6. Veternica, 7. Vela jama (Lošinj), 2. Punikve, 3. Krapina, 4.Vilenica, 5. Vindija, 6.Vcternica, 7. Vela ja-
8. Ražanac, 9. Dugi otok (Panjorovica, Sali), l O. Šandalja ll, ll. Ro- ma (Lošinj), 8. Ražanac , 9. Dugi otok (Panjorovica, Sali) , l O. Šanda-
mualdova pećina , 12. Lopar (Rab), 13.Jami na Sredi (Cres), 14.Ve- lja II., ll . Romualdova peći na, 12. Lopar (Rab), 13 . .Jami na Sredi
lika pe ćina . (Cres), 14. Velika peć i na .
38
26 H . illllflei'Kc11pe, nav. dj., 1966.
39
Mlađi paleolitik
40
4
~
14
15. 16
17
19 20
24~
23
27 l
Tabla VTTI: Olševski orinjasijen 1-28 Vd ika pe- Plale VU! : Olševa type of Aurignacian Culture
ćina ( 1-4 stran tm k-2, 5 stratum j, 6-11 1-28:Velika pećina (1-4 layer k-2, 5 layer
stratum i, 12-20 sLranun h , 2 1-26 stra- j,6- lllayer i, 12-20 layer h , 2 1-26 1ayer g,
lum g, 27 i 28 stratum f) 27 i 28 layer f)
41
r
42
~
-il
~
•
14
8
7 6
15
.l
Tabla IX: Olševski orinjasijen 1-3 i kasni lokalni Plate IX: Olševa type of Aurignacian Culture
orinjasijen 4-16 Velika pećina (1 -3 st ra tum 1-3 and late local Aurignacian Culture
f, 4-8 stra tum e, 9-1 1 stra tum d/2, 12- 16 stra- 4-16Velika pećina (1-3 layer f,4-8 layer e,
tum e) 9-1 1 layer d/2, 12- 16 layer e)
43
.!l M Ma/e:r, nav. d j .. 32.
52A 'lltsutltli KuiJncsk a , Untersuchun·
gen an parho logisch \'Criimlerr~o Kno·
du~nrcstc n vcrsdlit~dc::ner \Virhclticrc
aus der llohle von lsr:Hiosko,AA V/3.4,
[)udapest , l 955.:.rr. I 9S i d .,T. U V/5· 13.
N apust: bismo h tjeli upozoriti na prim·
jerkcT. U V/9, 10, l l , l 3, koji upravo na·
padno sliče na nt:kt: gr:JVetijenskc •VC·
nerc•, a posebice i >. kastjenaćkoga kru·
ga. Usporedi H. illtillet•K(IIpe, 1966, T.
XLI·L. je i više izoliranih inci ziva peć inskog medvjeda, koji na prijelazu cakline
.l l M. il/a /e:r, nav. dj., srr. :\6-40.
:c.-1 S. Vukuuić, Mezotirska kamena indus- u korijen imaju urezane udubine. Na prvi pogled izgleda kao da su ove
trija spilje Vindi je, Godi~njak Gradskog
muzcjaVara2din, l,Var.•ždin, l 96 1,str.9
urezane udubine učinjene umjetno , možda sa ciljem da sc zub može pri-
i d.M.illale:r, 1967,su·. 265. vezati na uzicu i nositi kao ukras ili amulet. Međutim i takve udubine nasta-
ju posve prirodnim putem još za života, osobito kod senilnih i degener.i.ranih
primjeraka pećinskih medvjeda.«·~ ' No bez obzira na nastajanje oblika ovih
zubi prirodnim putem ili možebitnim naknadnim dotjerivanjima, duboko
smo uvjereni da su ti predmeti imali karakter amuleta, odnosno figurica s
odredenim ritualnim zna čenjem. Znajući za neke vrlo velike primjerke
iz Istall6sko (Mađarska), čini nam se ta hipoteza vrlo vjerojatnom. 32 Vjeru-
jemo da je tu nastao poticaj za oblikovanje toliko poznate gravetije nske pla-
stike, jer skok od predmeta nađena u prirodi, koji može pobuditi određene
predodžbe, u ovom slučaju nesumnjivo antropomorfne, pa do slobodno,
ljudskom voljom oblikovanih figuralnih predmeta, nije velik. Čini nam se
da upravo ovdje stojimo na početku onoga što ćemo nazivati poviješću
umjetnosti.
Sljedeće razdoblje u evoluciji alpsko-panonskog, tj. olševskog orinja-
sijena jest najraniji olševijen, odnosno horizont koštanih vrhova za koplja
tipa Mladeč ili Lautscb. U Hrvatskoj je to vrijeme dokumentirano nalazima
iz stratuma »g« i »f« u VeWw j pećini (T.Vlll/21-28,T.IX/1-3). 53 Završnu etapu toga
razdoblja mogli bi predstavljati horizonti »e« do »C« (T.IX/4-16). U litičkoj
indu striji bit će vidljivo okrupnjavanje artefakata, pa i određene musteri-
jenske reminiscencije, ali i izduživanje sječiva (T.IX/ 2) , stremljenje koje će
biti jasnije izraženo u sljedećim stratumima Velike pećine (T.IX/6,8, 10,13, 15)
najavljujući blizinu gravetijena (gTavettien).
Kao što smo već vidjeli, dva kompleksa nalaza, pripisana gravetijenu
(Velike pećine stratum »e«, »d/2« i Vindija III), ovdje su predložena za atribui-
ranje olševskom orinjasijenu, pa je broj nalaza koji bi mogao doći u obzir
za interpretaciju ove kulture znatno smanjen. No jedan drugi kompleks
nalaza - i to iz stratuma Il Vindije - M. Malez je pripisao gravetijenu ne s lažući
se s Vukovićevom interpretacijom koji ih smješta u vrijeme mezolitil<a. 34 Mi
bismo ovdje samo djelomično podržali takvu atribuciju M. Maleza. Stratum II
dijeli se na elva horizonta (Ila i Ilb) pri čemu je vrlo uočljiva promjena u
osnovnoj zamisli litičke industrije. U starijem horizontu prevladava industrija
uobičajenih dimenzija, te strugala ili kombinirana strugal a-sj ečiva sa zaoblje-
nim završnim rubom ('I:X/ 14- 16), a nađena su i obična sječiva (T.X/20 , 2 1, 26),
te polukružna sječiva (T.X/23) , šila (T./24) i strugala (T.X/19, 22, 25) . Karakteris-
tična je pojava odbijanja donjega segmenta lateralnoga ruba pri bazi (l~X/18),
pojava česta u srednjoeuropskoj inačici istočnoga gravetijena.
Prema tome nalazi kojima raspolažemo nisu niti brojni, a niti saru-ža-
vaju najtipičnije oblike ove kulture (gravetijenske šiljke ili gravetke). Oni se
uklapaju u standarde srednjoeuropske inačice istočnoga gravetijena, ali
osim samog njihova postojanja ne pridonose nikako drukčije rasvjetljavanju
ovoga problema.
44
4
12
~ 13
19
16
~
25
23
26
22
27
34
36
37 D
;;~, 38
4) - ~---:
-~-
Tabla X: Kasni gravetijen 1-26 i epigravetijen Piale X: Late Gravettian Culture 1-26 and Epi-
27-43,Vela jama 1-13 (Lošinj , stratum ll), gravettian 27-43,Vela jama 1-13 ( Lošinj ,
Vindija 14-43 (14-26 stralum ll-b , 27-43 layer Il), Vindija 14-43 (14-26 layer ll-b,
stra tum ll-a) . 27-43 layer II-a)
45
~l
'~,- -,--
'10 -t\-
. . -. .... 12
25
Tabla XI: •Produženi" gravetijen 1-40, Šandalja TI Plate XI: · P r olonged· Gravettian Culture l-40,
(stra tum b , srednji stra tum) Š;mdalja ll (layer b, middle layer)
46
Mlađi paleolitik sjevernoga dijela naše jadranske obale, na žalost,
nećemo moći pratiti u zadovoljavajućem slijedu , jer o orinjasijenu se jedva
može nešto reći. Koštani klin iz Bukovca kod Lokava mogao bi možda pripa-
dati olševskom orinjasijenu (f.Xll/1). Dva artefakta iz stratuma II Vele jame
na Lošinju takoder upućuju na prisutnost te kulture (f.V1/15 ,16).
Gravetijen ove regije danas najbolje predstavljaju nalazi iz stt·atuma »b-c«
u već spominjanoj špilji Šandalji II kod Pule. Debeli sedimenti iskazani u
osam stratuma uvrštavaju ovaj lokalitet, uz Crvenu stijenu u Crnoj Gori, u red
najvažnijih paleolitičk.ih nalazišta na istočnoj jadranskoj obali. Stratum »b« M.
Malez podijelio je u tri h orizonta: gornji obilježava mikrogravetije n romane-
l.ijenskog tipa, kao i velik broj ognjišta; srednji je hotizont osim standardnih
gravetije nskih artefakata dao i ostatke vrste homo sapiens sapiens, dok u
donjem horizontu nalazimo kao indikativn e elemente strugala sa zaobljenim
završnim rubovima. U horizontu »b/c« nađena je krupnija industrija (šiljak
dug 18 c m), a stratum »C« predstavlja klasičan gravetijen ovoga područja .
Uz krupniju industriju (T.XI/3 ,4) i vrlo lijepu zbirku tipičnil1 gravetld (T.XI/ 12,
3 L-36), vrlo je uočljiva izrazita mikrolitička industrija, mahom šiljc i i mikro-
gravetke što bi ukazivalo n a povezan ost s apeninsldm mikrogravetijenom ili
tzv. romanelijenom (1·oman ellien). Nađeni su i koštani proizvodi (f.Xl/38),
kao i probušeni životinjski zubi (f.XI/39, 40). U ovu se sliku uklapaju i ostali
nalazi iz Istre i Hrvatskoga primorja, tj . oni iz Romualdove pećine (f.XI1/3-5) i
Lopara na Rabu (T.Xll/6-11), ali je najljepšu zbirku osim Šandalje II dala Vela
jama na otoku Lošinju koju je istraživao V Mimsavljević. Stratum II toga
lokaliteta predstavlja gravetijen srodan on om iz Šandalje II »b «, ali kako se
čini , ipak nešto starijega razdoblja spom enute kulture (f.X/l- 13). Nađeni
proizvodi mikrolitičke industrije nisu tako sitnil1 dimenzija kao u Šandalji II
(T.X/12,13), a nalazimo i neke oblike tipi čne za sreclnjoeuropsko područje
istočnoga gravetijena. U to se ubrajaju i tipične gravetke (f.X/1 ,4-6) i duga
sječiva (T.X/2). Na n ekim je predmetima vrlo jasno vidljiva tehnika strmoga
re tuša - t zv. gravetiranje (T.X/7, 13) . Gravetijenske je n alaze dala i Jami na Sredi
na otoku Cresu, ali ti predmeti još nisu prezentirani javnosti. Ovdje dono-
silno jedno sječivo neobičnoga oblika s polukružno usj ečenim desnim late-
raln.im rubom (f.X/12) i jedan plosnati šiljal( u obliku lovorova lista koji je V
Mirosavljević doveo u vezu sa solitrejenskom kulturom zapadnoeuropskoga
prostora (T.XII/1 3).
Na temelju današnjih sazn anja čilli se da zapravo poznajemo oblike
razvijen e i vrlo kasne gravetijenske kulture. Stječemo dojam da je ovdje riječ
o inačici srednjoeuropskoga tipa istoč noga gravetijena n a koji je povre me-
no, posebno u najmlađoj razvojnoj etapi, utjecao i ap eninsld oblik te kulture,
tzv. romanelije n.
Najveći vidljivi skok u sferi duhovne kulture prapovijesnoga čovjeka
jest onaj u svijetu umjetničkoga shvaćanja , n aravno, umjetničkoga u d ana-
šnjem smislu riječi. Ta prva velika likovna manifestacija staril1 svjetova
započela je bogatom zbirkom tzv. »Venera«, ženskih statueta mah om grave-
tijenskoga razd oblja, razasutil1 na golemom e prostoru od zapaclne Europe do
Sibil·a (v. sl. na str. 12 i L4). Materijal od kojega su načinjene te male skulpture
47
l
l
~~ ll,'
'\'l !·. 'l
l '
,l
•'
i' i';l
r
'l
l
ll
l\
l' \ '
~
~
,,l
-: ·~
2~ 13
Ta bla Xli: Mladi paleolitik jadranskoga po- Plale Xl i: Upper Palaeolithic of the Adriatic
dručja 1-13: l. Bukovac koci Lokava region 1-1 3: l.l3ukovac near Lokve (Oi-
(olševski orinjasijen?), 2. Gornja Ce- ševa type of Aurignacian Culture?)
rovcčka peć ina (gravetijen?), Romu- 2 . Gornja Cerovećka pećina (Gravet-
alclova pećina (Limski kanal, grave- tian Culture?), Romualdova p eći n a
tijen?) 3·5 , Lopar na Rabu (·pro- (Limski kanal; Gravettian Culture) 3-5,
duženi" gravetijen) 6-11 ,Jami. na Sre- Lopar-Rab (•prolonged• Gravettian) 6-
di na Cresu (gravetijen i solitre- -11 , Jami na Sredi - Cres (Gravettian
noidni šiljak) 12 i 13. Culture and Solutrean point) 12-13.
jest slonovača (mamutove kljove), kost, kamen (vapne nac, pješćenj ak) i
pečena glina. Razina tehničke obrade nije uj ed načena - i tu postoje znatne
razlike, no osnovna zamisao je u cijeloj toj bogatoj porodici >>Venera« isto-
vjetna. Najčešće se smatraju simbolin1a kulta plodnosti, neke vrste >>pramaj-
kama« (m.ag na mate1·) , a steatopigne ili sličn e tende ncije u volumenima
smatraju se je dnim od pokazatelja takva gledanja. Statuete iz srednje i
istočne Europe mahom su nađene u građevinskim ko mpleksima i očito
48
.sr; tJ novije vrijeme otkrivt:n a je jedna
gr.tV\Il'it životinje, vjerojatno konja. u
stijeni ~pilje Badanj kod Slocd u llercc-
govini. Vitli: Prai:;torija jugoslavenskih
zemalja, l , Paleolit i mczolit, S~arajevo ,
1979. str. 352, t. XLVl.
49
Mezolitik
ili srednje kameno doba
50
Mezolitik nedvojbeno predstavlja novu etapu u razvoju ljudskih kul-
tura. No ta je promjena manja od zaokreta koji je nastao na prijelomu
srednji paleolitik (tj. musterijen) - mlađi paleolitik (orinjasijenski kultur-
ni kompleks), iako je za oba ta zaokreta karakteristična promjena »etničke«
strukture na europskom tlu. Prema tome osnovno su obilježje mezolitika
različite seobe ograničenoga opsega, koje dovode do znatnog usitnjavanja
kulturne slike toga vremena, što je uostalom već bilo vidljivo i u kasnome
stadiju mlađega paleolitika, napose u mediteranskim područjima Europe.
Najvidljivija promjena do koje dolazi s prestrukturiranjem tadašnjih popu-
lacija dešava se na području umjetničkoga djelovanja. Osim u istočnoj Špa-
njolskoj, na cijelome europskome tlu nestat će svi oblici izuzetno bogate
magdalenijenske i kasnogravetijenske umjetnosti, a gotovo smiješni ostaci
cije loga toga svijeta su azilijenski slikani šljunci! No u istočnoj Španjolskoj
i sjevernoj Africi nastao je nov Wmvni izraz, možda manje atraktivan, manje
virtuozan u s likarskom smis lu, ali zato bliži novom vremenu koje će uskoro
nashlpiti - neolitiku. U materijalnoj kulturi doći će u razvijenom mezolitiku
do izražaja sklonost k sitnoj litičkoj industriji, tzv. mikrolitici, koja je već bila
vrlo izrazita sastavnica kasnog mediteranskog gravetijena i koja je općenito
bliža mediteranskomu prostoru. Naravno , takva je industrija odraz posebnih
gospodarskih okolnosti, odnosno, jedne drukčije usmjerene lovne privrede.
Kada izdvojimo iz mezolitik:a, npr. jedan natufUen (natoufien) Palesti-
ne ili najraniju lepensku kulturu Đerdapa, jer ni jedna ni druga pojava po
svojim osobitostima ne mogu pripadati tradicionalnom shvaćanju m ezoliti-
ka, onda će nam se ova etapa učiniti na neki način bezličnom , možemo mir-
no reći jednoobraznom .To je prije svega bilo prijelazno razdoblje u kojemu
su e tnič ka komešanja, koja su zahvatila europsko tlo, uspjela srušiti stare
vrijednosti, ali ne i nadomjestiti ih novima. Mezolitik: bismo u razvoju kulture
i civilizacije mogli smatrati gotovo interregn:wnom u kojem se događalo ili
sve ili ništa. Kad kažemo sve, onda mislimo na obilježja svil1 onih burnil1
razdoblja koja su označavala smjene kultura, opću nesigurnost i neizvjesnost.
To je vrijeme, uvjetno rečeno povijesti, ali bez svjedoka i svjedočanstva. Da
su ljudi znali pisati i ono što se događalo opisati i sačuvati za sva vremena,
možda bi mezolitilc bio neobično zanimljivo poglavlje čovjekova života. No
da čovjek nauči pisati, trebat će čekati još koju tisuću godina. Mezolitik je i
u trajanju iskazan kao prijelazna etapa, u jugoistočnoj Europi on obuhvaća
vrijeme oci oko 8000. do oko 5000. godine prije Krista. Ta okolnost ukazuje i
na veliko ubrzanje ritma kulturnil1 tokova, jer kao što vidimo , sam mezolitik:
trajao je manje od bilo koje kulture kasnoga paleolitičkoga vremen a.
U stvaranju europskih mezolitičkil1 kultura treba lučiti tri kulhu·ne
zone u kojima su supstratn e osnove završnoga paleolitika ostavile svoje izra-
zitije tragove. U sjeverozapadnoj , i dijelom sjevernoj Europi, to je magdale-
nijenska ili magdaleni je nu bliska sastavnica, npr. hambu1·ška kultura. Tu su
se razvili ili dalji genetsld nastavci tih osnova, npr. arensburšlea kultura koja
nastavlja tradiciju hamburškoga supstrata, ili su to kulture koje, napose u ko-
štano; industriji, imaj u svoje izvore u magdalenijenskoj osnovi (Lingby, Fosna
ili az ilUenska kultum). U istočnoj je Europi jasno uočljiv utjecaj kasnoga
51
36 S. Vukov /t, Mezolitska k:unena indus·
trija spilje Vindije, Godišnjak Gradskog
muzeja Vamždin, l ,Vamždin, l %1.
52
terasama zaštićenima od poplava. Kada govorimo o naseljima mezolitičkoga
vremena, onda taj pojam upotrebljavamo uvjetno, jer ovdje nije riječ o lda-
sičnom naseljavanju, kojemu je obilježje trajniji život na jednome mjestu.
Tarclenoazijenske ili epigravetijenske populacije žive u manjim skupinama i
ne zadržavaju se trajnije na istome mjestu. Primjer Szoclligeta (nedaleko Bu-
dimpešte), gdje nalazimo osnovu manje šatorske konstrukcije s elva ognjišta
smještena na otvorenome prostoru uz šator, najbolje oslikava način života tar-
denoazijenskih populacija u Podunavlju. Jedini lokalitet u sjevernoj Hrvat-
skoj, Vindija, dokaz je za tradicionalan oblik špiljskoga stanovanja. Isti se
način stanovanja preferira u završnome gravetijenu i epigrave tijenu Đerda
pa, ali dolazi i do stvaranja malenih naselja na otvorenome prostoru (Ostro-
vu! Banului).
53
SUMMARY
THE PALEOLITHIC
54
developed image of the Mouste rian Culture. spiritual revolution. Th e ritual burial of animal
Finds related to the Mousterian Cultme have heads, especially those of bears, represents a ve-
also been found in th e caves ofVinclija (Pl.V/l-8), ry conlroversial ch apter in the life of Neandcr-
Veternica n ear Zagreb (Pl. IV; Fig. 8 , 9) and Vile- thal man, i. e . the so-called bear cult. 24,25 M. Malez
nica (Pl. T/7) . The finds from Velika Pećina are discovered a co mplex of important evidence
somewhat differe nt, as this was probably a that would support the ex istence of such a cult
regio nal variant of the Mousterian clenticulate at the cave of Veternica near Zagreb. He noted a
type. J 0,23 Th e Mousteri<m flnds from the Adriatic large number of burials of bear skulls w ith th e
coastal and island zones are not as numerous as snouts turnecl towards the outside, i.e. towards
those from continental northwestern Croatia. the cave opening or the main corridor to the
The most attractive examples come from Vela exit. Some of the skulls were enclosed w ith large
jama on the island of Lošinj (Pl. Vl/ I 0- 14). One stones or were preservecl in natural nićhes of the
bifacially w orked hand poinl is particularly cave, anci then walled in with ston e blocks. One
emphasized (Pl.VI/ lO)LL ,t2. wolf slcuU was found below a rectangular stone
1l1e p eople whose m atelial remains we call the slab placed b etween two elongated stones . It ap -
Moustelian Culture - Homo sapiens neandertba- pears from all of the above that the site of
lensis (Fig.lO)- buried their dead ,for which there Veternica was transformecl from a normal hun-
is sufficiently convincing proof at present. This ting camp into a c ult site in a d eveloped stage of
represents the introduction of a new dime nsion the Mou sterian. Certain ritual actions, such as
into the life of prehistoric man - a leap into the removing teeth, rounding the jaw edges or dril-
sphere of th e m ystic, the transcende ntal, the elu- ling h oles in th e jaws of bears have a definite
sive. After the flrst Olduvai revolution in produc- symbolic function related to shackling th e
tion, this was th e beginning o f a new, ditlerent, strength of these animals .
55
Tihomila Težak-Gregl
NEOLITIK •
t
ENEOLITIK
r
MLAĐE KAMENO DOBA I BAKRENO DOBA
VREMENSKA TABLICA
f-
-1- DA NILSKA f-
KULTIJRA l-
llREZOVLJANSKI TIP l-
SOPOT SKE KULTURE SOP OTSKA 1- 4000
KULTURA
SOPOTSKA
KUlTURA l-
LENĐELSKA l l-
KULTURA l I IVARSKA
VINČANSKA KUIJ''lJRA l-
KULTURA l- 3500
LASIN.JSKA
KUJ:r!JRA 1-
l l\ADENSKA
KULTURA
KOSTOLAČKA
KULTURA f- 3000
Rl! l"Z-GAJARY /
KUJ:I.URA f-
VVUČEDOLSKA
f-
l-
l-
KULTURA
1-----------------------~ 2500
VUČEDOL'>KA
KUI:fURA f-
2000
58
NEOLITIK
(približno od 6000. - 3500. godine prije Krista)
Uvod
Mlađe kameno doba ili n eolitik (grčki , neos- nov, litbos- kamen) raz- t iii. Ga raša11i11, Umetnost na tlu Ju-
goslavije - Pra istorija, Ucoogr-dd , Zagreh.
doblje je prapovijesti u kojem se događaju goleme promjene u organizaciji Mostar, 1982; l'J Z U, str. 26-30; IL ,IJifl-
l elcKarpe, 1968.
gospod<u:skog i društvenog života, a isto tako i u svekolikoj materijalnoj proiz- l G. 0Jild e,Thc Pre history of European
vodnji. Novosti koje bitno određuju neolitik i ujedno ga temeljito razlikuju Society, 1958.
59
3 Apsolutni su datu mi za kulturu Lcpcn-
skog vira po metodi C-14 oko 6;00. i
6000. g. prije Krista, dok starčevačk:t ,
tnkodcr prema C-14 datumima, traje
izmedu 6000. i 4850. g. prije Krista.
T
planirane privredne djelatnosti. Gospodarske kategorije odnose se prije sve-
ga na motičarsko poljodjelstvo i stočarstvo, ali ni stari oblici privređivanja,
poput lova, ribolova ili skupljanja raznih plodova prirode, nisu iščezli.
Najveća je dakle novost u neolitičkoj privredi svjesno sudjelovanje čovjeka
u organizaciji ishrane , bez prepuštanja pukom slučaju lovnog uspjeha ili
n eu spjeha. Ali i u takvom gospodarstvu ekološki činitelji imaju prvorazrednu
ulogu. Čovjek uglavnom više nije nomad, nego trajno boravi na jednome
mjestu, barem tako dugo dok ne iscrpi zemlju, te prirodni ambijent više nije
scena koja se neprekidno mijenja. Sjedilački način života morao je riješiti
problem prehrane na jednom uskom prostoru u najužoj vezi s ekološkim
uvjetima.
Neolitik, kako je već rečeno, nije posvuda započeo u istome vremen-
skom horizontu, a i kad je već bio tu, nije imao jednake gospodarske , druš-
tvene i kulturne domete. Toga nema ni u relacijama jugoistočne Europe, a ni
u istočnome sredozemnom prostoru . Promjene koje imaju karakter novosti
nastupaju prije što bliže idemo k jugoistoku, prema Grčkoj i Maloj Aziji,
dakle bliže k žarištima koja su bila pokretači kulturnih tokova u području
srednjoeuropskog Podunavlja. Vremenski razmak izmedu početaka neolitika
u Đerdapu i u sjevernoj Hrvatskoj iznosi oko tisuću godina - i to je naj-
rječitiji primjer kako zaostaju regije udaljene od primarnil1. kulturnih ishodiš-
ta.3 Iz tog je razloga i prije navedenu diobu na rani, srednji i kasni n eo litik
vrlo teško ujednačiti za različita područ ja. Naime , ako se ravnamo prema
neolitiku jugoistoka Europe, konkretno Grčke , onda na području sjeverne
Hrvatske n ema ranog neolitika, jer on tu počinje s već razvijenim stupnjem
starčevačke kulture. Slična je situacija i u većem dijelu srednje Europe , gdje
se počeci neolitizacije vežu u z formiranje kompleksa kultura linearnotra-
kaste keramike, a to je p ojava koja u odnosu na jugoistok Europe pripada
srednjem neolitiku.
S vremenom neolitika pojam kulture počinje dobivati svoj pravi smi-
sao, za razliku od tog termina u p aleo litiku i mezolitiku. On označava prisut-
nost jedne plemenske organizacije, odnosno etničke grupacije na određenom
teritoriju kojemu se mogu dosta pouzdano odrediti granice rasprostiranja. Ta
je populacija imala jedinstvenu materijalnu i duhovnu kulturu, jednako dru-
štveno ure denje u užem smislu i vrlo vjerojatno zajednički jezik. Na taj način
pojam kultura dobiva značenje današnjeg pojma etničke zajednice te p osta-
je ekvivalent pojmu države, dakako b ez državnog ustroja. Unutar jedne kul-
ture može doći do regionalnih podvojenosti, najčešće u perifernim pod-
ručjima. Takve regionalne pojave koje imaju značenje i smisao kulturne vari-
jante nazivamo tipom. Nasuprot tome više srodnih kultura čini kompleks u
smislu šire kulturne zajednice, primjerice starčevački kulturni kompleks ili
kompleks linearnotrakaste keramike. U takvoj grupi kultura, obično jedna
ima kulturnu i vremensku prednost pa se smatra rodonačelnicom i ishodiš-
tem cijeloga kulturnog kompleksa.
Neolitička umjetnost jest pojam koji se vrlo često omalovažava, pa čak
i sasvim negira. Obično se drži da su ti neolitički poljodjelci i stočari bili
samo obični lončari, bez prave umjetničke pobude. Doduše, n eki su oci njih
60
znali izrađivatii keramičke statuete , ali one su bile daleko od naturalizma
paleolitičke umjetnosti. A upravo u toj neprekidnoj usporedbi s fantastič
nom umjetnošću mlađeg paleolitika leži uzrok negacije neolitičke umjet-
nosti. Istina je da su »neolitičari« pretežno bili lončari , ali i izrada posuđa od
gline , koja se potom peče, traži određenu kreativnu imaginaciju jer glina nije
materijal koji svojom prirodnom strukturom uvjetuje oblike, poput kamena
ili drva. Ne stoji niti tvrdnja koja se još i danas često čuje da je umjetnost
neolitika anikonična. Velik broj neolitičkih kultura poznaje figuralnu plasti-
ku, dakako izrađenu od keramike, barem nam je talG'a do danas sačuvana,
što ne isključuje i izradu kipova od manje trajnih materijala. Ljudski likovi,
uglavnom ženske statuete , jesu u načelu vrlo stilizirane i shematizirane, ali to
nije dokaz artističke nemoći njihova tvorca. Svijest neolitičkog čovjeka na
znatno je višem stupnju razvoja; on već shvaća apstrakciju i simbolizam,
stoga nema potrebe za slijepim oponašanjem prirode. A da zna i može stva-
rati realistične i vrlo upečatljive likove pokazuju pojedini primjerci antropo-
morfne plastike butmirske kulture ili znamenite figure Hamangia kulture iz
Černavode u Rumunjskoj.
Osim samostalnih statueta ljudski i životinjski likovi našli su svoje mje-
sto i u obliku reljefnih aplikacija na neolitičkome keramičkom posuđu , a če
sto u obliku protoma zamjenjuju ručke ili predstavljaju ukrasne dijelove
različitih keramičkih žrtvenika i drugih obrednih predmeta. U nekim se
kulturama takvi likovi pojavljuju urezani ili slikani na posudama, bilo kao
pojedinačni motivi bilo kao čitave scene plesa, lova i slično. Na kraju treba
spomenuti i velik broj posuda koje svojim oblicima i detaljima asociraju bilo
na ljudsko bilo na životinjsko tijelo.
Neolitička antropomorfna plastika obično se tumači kao prikaz Velike
Božice Majke, no njezinu pravu namjenu i značenje vrlo je teško rekonstrui-
rati iz naše današnje sfere razmišljanja. Dio kipova doista je mogao biti u vezi
sa štovanjem kulta Velil<e Božice Majke, odnosno kulta plodnosti, ali oni nisu
morali bezuvjetno biti i njezini prikazi. Mogli su biti samo instrument kojim
su se koristili pri obredu. Učestalost nalaza različitih keramičkiJ1 figurica po
nastambama u naseljima upućuje i na njil1ovo tumačenje kao zaštitnika kuće
ili ognjišta, nešto slično antičkim larima i penatima. Postoji i mišljenje da s u
neke antropomorfne i zoomorfne figurice, osobito one nemarnije izradbe,
služile kao dječje igračke , pa ćak i da su bile proizvod dj ečjill ruku.
Najviša dostignuća neolitićke umjetnosti ipak možemo najbolje pratiti
u izradbi i ukrašavanju keramičkog posuđa. Od svih proizvoda naših neoli-
tičkill prethodnil<a ono je do današnjih dana sačuvano u najvećem broju i u
najboljem stanju. Netko će možda reći ela su to obični, svalwdnevni uporabni
predmeti, a ne umjetnost. Zapravo to i jest neolitički dizajn. No kako su prvi,
izrazito jednostavni, ali svrh oviti i rekli bismo prirodno savršeni oblici kera-
mičkog posuđa ubrzo postali neolitićkom čovjeku jednolični i dosadni, jav-
lja se težnja za raznolikošću, za ukrasom , za isticanjem. Mnogi su nositelji
neolitićkili kultura č uvali i pripremali lu·anu u vrlo sličnim, grubim i sasvim
jednostavnim posudama, bez ili s vrlo malo ula·asa, u posudama koje je teško
razlilmvati od jedne do druge kulture. AJi svi su oni stvorili i niz posebno
61
T
62
Starčevačka kultura
Prvi je izraziti predstavnik klasi č nog, odnosno poljodjelskog i kera- ' R. R. Scbmidt, Uie llurg Vučedo l, Za·
greh, 1915, str. 6-R. 127-131.
mičkog neolitika na tlu većeg dijela dan ašnje kontinentalne Hrvatske star- ~ l tc nalaze spo minje R. R. Scbmidl.
nav. dj. otr. 125-126.
čevačka kultura, nazvana po selu S tarčevo kod Pančeva u Vojvodini. Ta
je kultura integralni dio prostranoga starčevačkog kulturnog kompleksa
koji, osim starčevačke kulture u užem smislu, obuhvaća još tesalsku mono-
.kromnu keramiku i Protosesklo kulturu u sjevernoj Grčkoj , Anzabegovo-
-Vrš nik kulturu u Makedoniji, čavda1·-Kremikovc i-Karanovo kulturu u
Bugarskoj te tri region alna tipa Koros kulture u istočn oj Mađarskoj i u
većem dijelu Rumunjske. Klasična se starčevačka kultura rasprostirala n a
području čitave uže Srbije, južnog Banata, južne Bačke , Srijem a , Slavonije,
isto čne i središnje Bosne, Kosova i djelomično sjeverne Makedonije. Još
do ne davno srijemski su i istočn os lavonski lokaliteti smatrani pe rifernim
područj e m rasprostranjenosti starčevačke kulture, odnosno njezinom
zapadnom granicom. Međutim, najprije otkriće lokaliteta Ždralovi kod
Bje lovara 1968, a zatim i niza novih nalazišta u Podravini i zapadnoj
Slavoniji pomiče tu granicu dobrano dalje na zapad pa je danas jasno da se
ona rasprostiraJa u sjevernoj Hrvatskoj od istoč nih granica Slavonije , po
c ijelome međurij ečju Save i Drave, sve do 13jelovara. Na prostoru istočne i
srednje Slavonije živjela je u gotovo svim svojim razvojnim fazama , dok je
zapad nije krajeve zahvatila u kasn oj fazi. U to vrijem e u njezino primarno
područj e prodire nova, vinčanska kultura i potiskuje starosjedioce .koji u
traženju novog prostora sele prema zapadu.
Prve nalaze sta rčevačke kulture iz sjeverne Hrvatske s to čn om atribu-
c ijom objelodanio je 1945. R. R. Schmidt s Vučedola - znameniti lokalitet
Gradac, a iz Sar vaša lokalitet Vlastelinski brijeg. 1 Istina, još koncem prošlog
stolj eća dospjeli su u Arheološki muzej u Zagrebu neki nalazi starčevačke
keramike iz Vukovara, ali oni su tek mnogo kasnije pripisani starčevačkoj
k ulturi.5 Brojčano najviše, ali i po značenju najvažnije nalaze dali su Vinkovci
s nekoliko svojil1lokaliteta (Ervenica,Tržnica, Nama, Zvijezda, Hotel), potom
Igrač i Zadubravlje kod Slavonskog Broda, Cernička Šagovina kod Nove
Gradiške, Ždralovi i Stara Rača kod Bjelovara te Pepelana kod Virovitice.
Nositelji starčevačke kulture smještaju svoja n aselja najčešće n a povi-
šenim riječnim obalama, na sunčanim padinama blagi11 brežuljaka ili pri-
rodnim u zvišenjima u blizini kakvog p otoka, rj ečice ili močvare. Ona nisu
usamlje na i udaljena jedno od drugoga, naprotiv, obično su grupirana u nizu
duž važn ih prapovijesnih komllnikacija.Tako ll dolini rijeke llrežnice kod Pe-
p e lana nailazimo na četiri starčevačka n aselja , a ll Brodskom Posavlju može-
mo pratiti niz naselja od Slavonskog Broda do Vrpolja. O samom izgle du tih
63
II. Rasprostranjenost i nalazišta[,) starčevačke i D kultu- Distribution and sites map of IS) the Starčevo and § the
re impresso - keramike: l. Sarvaš, 2. Vučedol, 3. Vinkovci, Impresso Pottery Culture: l . Sarvaš, 2. Vučedo l , 3. Vinkovci,
4. Zadubravlje, 5. Igrač, 6. Cernička Šagovina, 7. Pepelana, 8. 4. Zadubravlje , 5. Igrač, 6 . Ccrnička Šagovina, 7. Pcpelana, 8. Ždra-
Ždralovi, 9. lžula-Medulin, l O. Jami na Sredi (Cres), ll. Yorgan- lovi , 9. 1žula-Mcdulin, 10. Jami na Sredi (Cres), l l . Yorganska peć
ska peć (Krk), 12. Smilčić, 13. Krković, 14. Škarin Samograd , (Krk), 12. Smilčić, 13. Krković, 14. Škarin Samograd, 15. Markova
15. Markova špilja (Hvar), 16. Gudnja. špilja (Hvar), 16. Gudnja.
64
6 Posebno trt:ba istaknuti na.•cljc na lo-
kalitetu Vinkovci-Hotel, gdje je istra·
t i vanje provedeno na površiru od oko
2400 m2, na lokaliten• Vinkovci-Nama
površine 2680 mz, u Pepelaru 400 ml i
kon ačno u Zadubmvlju, gdje je istraže·
na povr~ina od 6 200 m1.
7 S. Dimitrijević, Sjeverna zona - Star·
če vačka kultura, P.JZ IT, str. 2311-24 1.
naselja, njihovu unutarnjem raste ru i o izgledu stambenih obje kata još uvijek
g Rekonstrukcija je nači nj e na na osno·
n e možemo stvoriti potpuno zadovoljavajuću sliku. Ponajviše su tome u zrok vi rezultata istraživanja i s\rdk.i njezin
detalj utemeljen je na konkretnim te·
male površine istraživanja. Tek n am Vinkovci, Zadubravlje i Pepelana s većim renskim podacima. Vidi: K. Jllin icbrei·
otkopanim segme ntima p rapovijesnog n aselja mogu pomoći. 6 U njima se ter, Starčevačka kultu ra u sjevernoj H.r·
vatskoj, Zagreb, 1992.
p okazalo da unutar naselja postoji određeno grupiranje stambenih objekata
sa slobodnim međuprostorom . Stoga se može pretpostaviti da su se pri-
p adnici istog roda ili porodice držali na okupu. Ni u Vinkovcima ni u Zadu-
bravlju nisu , kao ni na kojem drugom lokalitetu u Hrvatskoj, dosad ustanov-
ljene nadzemne nastambe. Svi su stambeni objekti isključivo jamski, re lativno
duboko ukopani u zemlju. Manje jame, okruglog ili ovalnog oblika, promjera
2-3 m, dublje ukopane služile su kao mjesta za odlaganje otpadaka a pliće
ukopane jame imale su funkciju svojevrsn oga »dnevnog boravka«, odnosno
p rostora na otvorenom za obavljanje različitih dnevnih djelatnosti. Time što
je bio lagano ukopan ipak je pružao kakvu-takvu zaštitu od vremenskih
n eprilika. Stambenoj su svrsi svakako bili namijenjeni prostraniji i složeniji,
često višeprostorni objekti, n epravilnih oblilm, odnosno zemunice. Obično
imaju posebno izdvojen pristupni dio smješten u zavjetrini. Duž vanjskog i
unutarnjeg ruba niže se velik broj rupa od stupova i kolaca koji su kao
potponlji nosili šatorastu krovnu konstrukc iju.7 Rubovi zemunica često su
stubasto oblikovani tako da su mogli služiti za upiranje krovne konstrukcije
ili pak kao klupe za sje denje i ležanje, a možda i kao p olice za o dlaganje
kućanskih potrep ština. Posebno zanimljiv inventar naselja u Vinkovcima
predstavlja jedna potkovičasta peć , lučno nadsvođena, vjerojatno korištena
kao lončarska peć . Inače je unutar naselja, ali izvan stambe nih objekata bilo
raspoređeno i više ognjišta, od kojih su neka bila češće obnavljana. No naju-
vjerljiviju sliku jednog starčevačkog naselja i objekata u njemu pruža ono u
Zadubravlju koje je bilo moguće prilično vje rno rekonstruirati (sl. 1). 8 U
istočnom dijelu naselja nalazila su se n a kolcima uzdignuta spremišta hrane,
a ispred njil1 veliko zaj edničko ognjište. U središtu naselja smještene su tri
velil{e zemunice svaka sa svojim ograđenim dvorištem. U jednom od njih
otkriveni su tragovi okomi toga tkalačkog stan a. U manjoj zemunici nalazila se
dvojna peć za pečenje keramike te dvije kalotaste peći za pečenj e kruha.
Među spomenuta dvorišta utisnuo se još jedan ograđ eni prostor kružn og
oblika nep oznate namjene . Mogao je to biti neki posvećeni prostor za oku-
p ljanje stan ovništva, ali mogao je imati i prozaičniju svrhu, npr. služiti kao tor
za stoku.Vodom su se stanovnici naselja u Zadubravlju opskrbljivali iz bunara
smještenog u z ogradu toga neobičnog prostora. Stambeni dio naselja zatva-
raju s istočne i zapadne strane ukopani radionički prostori. U jednom se
izf'.tđivalo kameno oruđ e i oružje, a u dr ugom glineno posuđe.
65
66
~
_z_...,._- ~-
.::::
67
2. Keramička posuda ukrašena kane- A pottery vessel decorated w ith
liranim barbotinom, Vinkovci , channelled barbotine, Vinkovci,
s tarčevačka kultura; 6-5 . tisućljeće Starčevo Culture, 6th-5th millennia BC,
prije Krista, Gradski muzej u Vinkov- Municipal Museum of Vi.nkov<.:i, photo S.
cima, s nimio S. Dimitrijević Dimitrijević
na neld način označeni ili ne, zasad ostaje nepoznanica. Rijedak je, ali ipak
prisutan, običaj pridavanja priloga u grob pokojniku, bilo u obliku neke ke-
ramičke posude bilo kao jednostavan osobni nakit izrađen od školjke
sponclilus ili od kosti.
Kakvu-takvu umjetničku težnju nositelja starčevačke kulture možemo
danas sagledati jedino na njihovoj keramičkoj produkciji, u prvom redu na
posuđu i statuetama-iclolima. Lončarski se proizvodi dijele na grubo svakod-
nevno posude i na fmu osW<:anu keramiku, vjerojatno posebne namjene. Sve je
posude pečeno tzv. oksiclacijskim postupkom, tj. uz snažnu cirkulaciju zraka u
l.ončarskoj peći. Posljedica je takvog postupka posuđe oker, ciglasto-crvene ili
izrazito crvene boje. Oblici su jednostavne kuglaste i polukuglaste zdjele, kani-
čne zdjele, katkad na niskoj prstenastoj ili nešto višoj stožastoj nozi, opremlje-
ne ušicama ili 1ieđe pravim ručkama. Sinonim za grubu, svakodnevnu keramiku
jest barbotinsko ukrašavanje. Na osušenu, ali još nepečenu posudu nabacivala
se rijetka, polute~1ća glinena masa, koja je ili ostavljena takva amorfna, pa se
dobivao pravi barbotin, ili se oblikovala u bradavičaste nakupine - tzv. bubulji-
časti barbotin, ili se preko te mase prevlačilo prstima tako ela je nastao niz para-
lelnih, grubih žljebova - tzv. kandirani barbotin (sl. 2). U ranijim razvojnim faza-
ma gmba se keramika često ukrašavala utisldvanjem nokta ili vrha prsta u još
vlažnu i meku glinu - tzv. impresso-ukras, ili jednostavno povlačenjem snopa
grančica ili nekog metličastog predmeta preko vlažne površine posude.
68
3. Karakteristični slikani motivi na ul o mcima keram ičkog posuđa
sta rčevačke kultu re , Vin kovci, 6-5. ti suć lj eće prije Kris ta, Arheološ-
ka zbirka Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, c rteži K.
Ron ć evi ć i M. Greg l
69
4. Oslikana p osuda s tarčevačke
kulture, Vin kovci, 6-5. ti suć
lj eće prije Krista, Arhcolo~ k.'l
zbirka Odsjeka za arheologiju Filo-
zofskog fakultela u Zagrebu
A painted vessel from the
Starčevo Culture , Vinkovci,
6th-5th millennia BC, The Archa-
eological Collection uf the Archaeo-
logical Department of the Faculty of
Philosophy, lhe Uni versity of Zagreb
" U. Gara~a ll iii-AraudelotJić, Starče Finim posuđem n azivamo ono koje je modelirano od bolje pročišćene
vačka kultura, Ljubljana, l 954, str. 136 i
d .; l{ Mi/ojtić, Kiiros-Starćevo-Vinča, gline, kojoj je površina mehaničld ug lačana do visokog sjaja. Na isti je način
Rcincckc Festsehrift. Mainz, l 950, str.
108 i d.; S. LJimitrijevlć, Oas Neotitbi- proizvođeno i slikano posuđe, samo se prirodna c rvenkasta površina posude
kum in Syrmien , Slawonien und Nord·
westkroatien, Archaclogia lugoslavica prije pečenja oslikavala bije lom ili nekom tamnom bojom, a nakon pečenja
IO, Reograd, 1969,str.39 i d.; M Gam-
šauiu,Genetiscbe und chronologi>cbe
sve bi se opet me hanički dobro ispofu·alo.
Probleme des fruh keramischen Ncoli- Starčevačka je kultura imala prilično dug vijek života i za to se vrijeme
thikums au f dem minlcrc n Ralkan.
Actcs du VIlle Congres, Oeogrml, l 97 1, razvijala kroz n ekoliko različitih faza. Danas naša arheologija ima u uporabi
>tr. 73 i d.
JO S. Dimllrijetlić, Problem stupnjeva- n ekoliko podjela odnosno stupnjevanja. 9 Možda je na ovome mjestu najprik-
nja starčcvačkc kultu re s posebnim ob- ladnija podjela S. Dimitrijevića, jer njegovi stupnjevi nisu nominirani brojka-
zirom na doprinos južnopanonskih na-
lazišta rjeSavanju o vog problemti,Mate-
rijali SAOJ 10, Oeograd , l974,srr. 59 i d.
ma ili slovima, n ego u nazivu nastoje iznijeti sadržajnu bit poje dinoga razvoj-
l l S. n/milrije11ić, PJZ 11, str. 242-243. nog stupnja. 10 Tako je najstariji stupanj n azvan 1nonokmmnim stupnje m jer
ga obilježava u prvo m redu nedostatak oslikane ke ramike. Istodobno još se
ne pojavljuje ni kasnije to liko tipična barbotinska keramika. Prepoznaje se
uglavnom po finoj , jednobojnoj crvenoj keramici bez ukrasa ili po grubom
posudu hrapave površine, ukrašene prevlačenjem snopa grančica te postup-
nom pojavom utiski vanja nokta ili prsta. Sve su to zapravo primarni načini
ukrašavanja. Postojanje ove rane razvojne faze u Hrvatskoj dosad nije sigurno
potvrđeno . Naime lokalitet Igrač kod Slavonskog Broda nedvojbeno pripada
ne kom ranom stupnju razvoja starčevačke kulture. Na tamošnjem je naselju
nađena samo fma monokromna keramika te gruba s m etličastim prevlače
njem, dok oslikanog posuđa n ema. Međutim nepostojanje slikane keramike
može biti i rezu ltat loše očuvanosti materijala koji je bio u zemlji vrlo p litko
pa time podložan smrzava.nju i oštećenjima, ali i nedovoljne istraženosti cije-
log lokaliteta. 11 Ipak, budući da je na Igraču bilo i relativn o mnogo posuđa
70
5. Keramička statueta, Vinkovci,
sta.rćevaćka kultura, 6-5. tisuć
lje će prije Krista, Gradski muzej
u Vinkovcima, c rtež K. Ron č ević
A pottery figurine, Vio kovci, Star-
čevo Culture, 6th-5th millennia
BC, Munkipal Musetun of Vinkovci,
drawing K. Rončević
71
6. Ulomak keramičke pos ude ukrašen A fragment of pottery vessel d ecorated
reljefom žen skog lika u stavu oranta, with a relief of a female figure in a wor-
Sarvaš, starčcvačka kultura, 6-S. tisućlje shipping stance, Sarvaš, Starčevo Culture, 6th-
će prije Krista, Muzej Slavonije u Osijeku, ·5th millennia BC, Museum of Slavonia in Osijek,
snimio M. Topić photo M . Topić
72
7 . Keramička zdjela na postolju- žr t-
venik, Vuče dol , starčcvačka kullu-
ra, 6-5. tisućlj eće prije Krista, Arheo-
loški muzej u Zagrebu, snimio L M je da
A pottery b owl on a base - an al-
tar, Vuče dol , S tarčevo Culture, 6th-
-5th m.illennia BC, Archaeological Mu-
sewn in Zagreb, pho to L. Mjecla
vrpcama, tamnom, smeđom ili crnom bojom na crvenoj ili oker osnovi.
Prisutna je i poWuomija, tj. uokvirivanje osnovnoga tamnog motiva tankim
bijelim obrubom. Među standardnim pravocrtnim motivima, poznatim još iz
ranijih stupnjeva , pojavljuje se i jedan posve nov, a to je meandar. Niz kera-
mičkih ulomaka iz naselja u Vinkovcima pokawje paletu slikanih uzoraka
tako tipičnih za klasičnu starčevačku kulturu (sl. 3 i 4).
Starčevačka je kultura u određenoj mjeri bila sklona plastičnom obli-
kovanju posebnih, neuobičajenih posuda, odnosno žrtvenika, očito predmeta
kultnog obilježja i namjene , ali i shematiziranih ljudskih figurica. Međutim
upravo tih figurica na području Hrvatske gotovo da i nema, izuzmemo li dva
primjerka iz Vinkovaca (sl. 5). Obje statuete pripadaju najčešćem stupastom
73
tipu starčevačkih figura. To su
vrlo jednostavni likovi u obliku
okruglog stupa, bez naglašenih
pojedinačnih dijelova tijela.
Tankim urezima označeni su
jedino kosa, oči i usta, dok su
plastično istaknuti nos i ruke.
Pogledamo li statuetu iz Vinko-
vaca (sl. 5), nameće nam se ideja
o drvenom prauzoru. Nain1e
8. Keramički žrtvenik ukrašen živo- A pottery altar decorated with ani- način na koji je ta figurica obli-
tinjskim glavama, Kaniška Iva , mal heads, Kaniška Iva, Sta rčevo Cui- kovana svojstveniji je drvu kao
starčevačka kultura, 6-5. ti su ć ljeće U!re, 6th-5th millemtia BC, Museum of
prije Krista, Muzej Moslavine u Kutini, the Moslavina Region in Kutina, photo S.
materijalu negoli glini, koja je
s nimio S. DituiU"ijević Dimitrijević znatno podatnija za oblikova-
nje. Takve, izuzetno simplifi-
13 K. t\linicbreiter, Kultni pretlmeti star~ cirane statuete vežu se uz širi krug srodnih oblika na balkanskom podmčju u
čevačke kulture u sjevernoj HrvaLskoj,
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagre- okvirima kultura Anzabegovo-Vršnik, Sesklo i Karanovo ill.
bu \l, Zagreb, 1992.T. 4.
Antropomorfnom oblikovanju pripada i ženski lik u stavu oranta apli-
ciran kao niski reljef na ulomku masivne, grube keramičke posude iz Sarvaša
(sl. 6). Slična je aplikacija ljudskog lika vidljiva i na ulomku jedne posude iz
Vinkovaca.Vrat i glava lika prikazani su na isti način kao kod spomenutih stu-
pastih statueta. Reljefne aplikacije, pogotovo životinjskih, ali i ljudskih likova
na keramičkom posuđu pripadaju više umjetničkom izrazu Koros kulture
nego ldasične starčevačke , pa je nesumnjivo da su u nekim elementima ove
dvije kulture prožimale jedna drugu.
Posebnu vrstu keramičkog oblikovanja predstavljaju žrtvenic i, zapravo
keramičke posude neobičnih, nesvakodnevnih oblika, č ija je funkcija očito
bila vezana uz neke obredne radnje. Klasičan oblik predstavlja četvrtasto
postolje na četiri kratke noge s niskim okruglim recipijentom razgrnutog
oboda u sredini. Varijanta tog tipa jest polukuglasta ili ko nična zdjela na pos-
tolju poput primjerka iz Vučedola (sl. 7). Takvi su žrtvenici, po svoj prilici,
služili za žrtve ljevanice. Drugi tip trokutastog ili četverokutnog žrtvenika sa
životinjskim protomama na spojevima bridova, nastao je prihvaćanjem no-
vosti iz kruga vinčanske kulture i pojavljuje se samo u završnim fazama star-
čevačke kulture. Lijep primjerak takvog žrtvenika pronađen je u Kaniškoj Ivi
kod Garešnice, naselju gdje su, čini se, jedna uz drugu živjele kasna starče
vačka i korenovska kultura (sl. 8). Sličnog je tipa i žrtvenik iz Zadubravlja, ali
on ima četiri zoomorfne oblikovane noge. Jedna keramička glavica rogate
životinje, također iz Zadubravlja, mogla je biti dio isto takvog žrtvenika. U
Vinkovcima je otkriven i jedan neobičan keramički žr tvenik krupnijih
dimenzija, s velikim otvorom u masivnom, četvrtastom postamentu, u koji se
po potrebi mogla umetnuti bilo kakva zdjela odgovarajućih dimenzija.]oš je
neobičniji ulomak žrtvenika iz Pepelana, vjerojatno dio postolja statuete
Velike Božice Majke , kojemu zasad u Hrvatskoj nema srodnih primjeraka. 13
Žrtvenici klasičnoga starčevačkog tipa u načelu nisu ukrašavani, a nisu na
njin1a uočeni ni tragovi oslikavanja.
74
Kultura impresso-keramike
Nekako u vrijeme razvoja i trajanja starčevaćke kulture u velikom dijelu a.f S B'atović,Jadranska zona, l'JZ ll, str.
517·52 1.
sjeverne Hrvatske, proces neolitizacije zahvaća i cijelu istočnu jadransku
obalu, od Tršćanskog zaljeva na sjeveru do Boke kotorske na jugu. Je li neoli-
tik u tom području posljedica migracije s Bliskog istoka ili se samostalno
razvio na domaćem tlu , pitanje je koje ponajviše zaokuplja istraživače. Danas
je sve jasnije ela su korijeni nastanka prve neo litičke kulture na Jadranu, tzv.
impresso-keramike, autohtoni. 14 Naime na većem broju nalazišta sloj impres-
so-keramike otkriven je neposredno iznad tipičnih mezolitičkih horizonata .
U najstarijoj fazi nalazišta su vezana isključivo uz špilje, što govori da su
nositelji kulture i.mpresso-keramike obitavali uglavnom u špiljama, bavili se
lovom i ribolovom, skupljanjem različitil1 plodova mora, što su sve poznata
obilježja privređivanja mezolitičkog društva. Nema nil<:akvil1 tragova obrade
zemlje i uzgoja biljaka, prisutan je tek poneki pokušaj pripitomljavanja divljih
životinja. Pa i materijalna ostavština u oblilm različitih kremenih izrađevina ,
obrađenih isldjučivo tehnikom okresivanja, prije pripada mezolitiku nego
neolitiku. Bitnu novost predstavlja tek prva proizvodnja keramičkog posuđa
i to je, zapravo, jedino tipično obilježje neolitika kao novog razdoblja. Kera-
mika je vrlo prinlitivna, mogli bismo reći primarnih obilježja. Izrađivana je od
nepro čišćene zemlje s mnogo krupnih primjesa kremena i vapnenca , slabo
je pečena, površina joj uglavnom nije glačana. Raspon oblika također je vrlo
skroman i pokazuje kako keramičko posuđe oponaša neko prethodno, izra-
đivana od različitih prirod11ih ploclva, recimo tikava, ili je pak cljeljano u drvu.
Riječ je o je dnostavnim kuglastim, polukuglastim ili jajolli<:im oblicima, bez
posebno izražene noge ili vrata. Za razliku od većine prapovijes11ih kultura,
ova nije dobila ime po nekom od najvažnijih nalazišta - a ima ih nepregledno
mnoštvo razasutih po cijelom Sredozemlju - nego po najupečatljivijem nači
nu ukrašavanja keramičkog posuđa, a to je telulika otiskivanja ili impresso-
-način. Riječ je o doista primarnom načinu ukrašavanja uopće , jer što je čo
vjeku moglo prije pasti na pamet nego ela svoju glinenu posudu ukrasi otis-
kom prsta, nokta ili vrha bilo kakvoga zašiljenog predmeta u još meku glinu
prije pečenja. Jedan od najčešćih instrumenata takvog otiskivanja u primor-
skim su krajevima različite školjke ravnih ili nazubljenih rubova. Od potonjih
najčešće je u uporabi bila školjka čančica ili cardium , pa se impresso-kera-
mičku kulturu može sresti u literaturi i pod nazivom cardium keranlika (sl. 9).
No taj naziv nije sasvim prikladan jer to 11ije i isldjučivi način ukrašavanja. Za
ubaclanje i utiskivanje motiva na posudu rabljena su različita koštana i Irre-
mena šila, nožići , koštani zglobovi, šuplje trske, puževe kućice i tome slično.
Posuda se mogla ukrasiti i povlačenjem poleđine školjke, čime su nastali
75
široki, češljasti ornamenti. U najstarijoj fazi impresso-keramike utiskivanje se
izvodi po cijeloj površini posude, ali bez nekog reda i stila. U sljedećoj , razvi-
jenijoj fazi počinju se otisci školjke povezivati i grupirati, pa nastaju različiti
cik-cak i valoviti motivi i raznoliki prepleti. U toj je fazi i sama keramika
kvalitetnije rađena, s manjom količinom i sa sitnijim primjesama kremena, a
površina joj je uglačana ili čak prevučena tankim slojem fine , razrijeđene
gline. Takva je površina, dakako, bila i pogodnija za ukrašavanje pa se osim
tehnike ubadanja i žigosanja javlja i te hnika urezivanja. U pitanju su , dakako
jednostavni, geometrijski motivi poput paralelnih crta, nizova iscrtkanih
trokuta ili rombova, cik-cak motiva i slično. Osim tako ukrašene keramike u
uporabi je i fina monokromna keramika, odnosno posuđe izrađeno od
pro čišćene gline, prevučeno tamnosmeđim glatkim premazom. Oblici su već
p oznati, samo su nešto manjih dimenzija. Kad gledamo neke od posuda ove
faze koje su po cijeloj površini prekrivene urezanim i utisnutim ukrasima,
podsjetit će nas na različito pletene košare. One su mogle i bili prauzor
ovom ranom keramičkom posudu.
U posljednjoj fazi impresso-način ukrašavanja ustupa sve više mjesto
urezanim i u dubljenim geometrijskim motivima, a vrlo je važna i prva poja-
va krivocrtnih motiva od kojih su najupečatljiviji spiralni. U ovoj se fazi
nalaze i zače ci oslikavanja posuđa u obliku prevlačenja pojedinih dijelova
posude crvenom bojom.
Kultura impresso-keramike u svojoj materijalnoj p roizvodnji, osim
posuđa , nije ostavila nikakva traga bilo kakvoga drugoga plastičnog obliko-
vanja, ne samo keramičkog nego ni u drugim trajnim materijalima kao što su
kamen ili kost.
Prvi neolitički stanovnici jadranske obale uglavnom su boravili po
špiljama Tršćanskog zaljeva, Slovenskog primorja, Istre, Kvarnera i kvarner-
skih otoka, sjeverne i srednje Dabnacije te srednjodalmatinskih otoka. Tek
u razvijenoj, drugoj fazi počinju se okretati poljodjelstvu i obradi plodnih
kraškil1 polja pa središta naseljenosti sele u sjevernu Dalmaciju, na obale
rijeka i potoka, ili na niske poluotoke. Grade se prva stalna naselja, koncen-
trirana oko izvora vode, pretežno kružnog tlocrta. I stambeni su objekti kruž-
nog oblilca, najvjerojatnije izgrađeni od pruća i zemlje (Ižula kod Medulina,
Smilčić kod Zadra) ili u obliku ukopanih kružnih zemunica (Krković). U
najistaknutijem naselju te faze , u Smilčiću nedaleko od Zadra, otkriveni su i
kružni rovovi oko naselja, koji su prvobitno imali obrambenu svrhu, a potom
su služili za o dbacivanje otpadaka iz naselja.
77
(" "".
). "
\
'· \.
)
l
(
\
\
m. Raspt·ostranjenost i nalazišta ~ vinčanske, ~ sopot- Distribution and sites map of ~ the Vinča, ~ the Sopot,
skc, [J korenovske i § danilske kuln1re: l . Bapska, CJ the Korenovo and § the Danilo Culture: l. Bapska,
2.Vukovar, 3. Osijek, 4. Sopot, 5. Klokočevik , 6. Pakrac, 7. Kani- 2. Vukovar, 3. Osijek, 4. Sopot, 5. Klokočevik, 6. Pakrac, 7. Kaniška
ška Iva, 8.Tomašica, 9. Malo Korcnovo, 10. Drljanovac, ll. Pepe- Iva, 8.Tomašica, 9. Malo Korenovo, l O. Drljanovac, ll . Pepela na, 12.
lana, 12. Staro Čiče, 13.Brijuni, 14. Smilčić, 15. Danilo, 16. Bribir. Staro Čiče, 13.13rijtmi, 14 . Smilčić, 15. Danilo, 16. Bribir.
78
_j
Vinčanska kultura
Bogati stil rascvjetanih spirala na oslikan om posuđu starčevačke kultu- 15 O vi nčanskoj anrropomorfnoj plasti·
ci ,·idi: M. M. Vt1sić, Preistoriska Vinta
re nestao je pred naletom izmijenjenih stilskih i umjetničkill pobuda novil1, ITI, Beogmd. 1936; M. (iarašauiu , Tiro·
uologija vinćanskc grupe, Ljubljana,
naprednijil1 kultura, po svoj prilici stranog podrijetla. Najistaknutiji pred- 1951 ;J Koru~ec, Prdlisrorijska glinena
plastika u j ugoslaviji, Arheološki mdovi
stavnik velikih promjena jest vinčanska kultura, n azvana prema prapovijes- i rasprave JAZU J, Zagreb 1959, str. 6 1-
nom naselju kod Vinče na desnoj ob ali Dunava (Srbija). Uz niz srodnil1 poja- · 1 19; D. Srejo uić, Neolitsko plastika
ccntralnobalkanskog područja. Ncolit
va vinčanska kultura čini okosnicu tzv. balk.ansko-anatolskog horizonta crno centr:tlnog Balkana, Beograd, 1968. str.
177-24 1.
pofuane keramike i u tom je nazivu sadržana jedna od najupečatljivijih pro-
mjena u keramičkoj produkciji, koja je rezultat promijenjenoga tehnološkog
postupka. Keramički se proizvodi peku uz smanjen dovod k.isil(a, što rezultira
tamnim bojama, crnom , sivom, tamno smeđom. Uz to je vezano i inte nzivno
mehaničko glačanje i potiranje površine da bi se postigao često i vrlo visok sjaj ,
pa se najkvalitetnije takvo posuđe doima poput metalnog. U oblikovanju p o-
suđa također dolazi do važnili novosti: klasični kuglasti i polukuglasti oblici
ustupaju mjesto bilmničnima. Sad se kod većine posuda mogu lučiti hori-
zontalni segmenti: vrat, gornji konus do ramena i donji konus ispod ramena.
Tomu treba svakako dodati i pojavu izrazito novili oblika poput različitih
zdjela n a visokoj stupastoj ili zvonastoj nozi, kaq i novih oblil(a obrednil1 po-
suda. Jasno su vidljive i promjene u ukrašavanju posuđa. Slikanje kao najpre-
poznatljivije i najreprezentativnije obilježje prethodnog razdoblja gotovo
sasvim iščezava - tu ne računamo prevlačenje pojedinih dijelova posuda ili
nekili kultnili predmeta crvenom bojom. Ono što dominira, to su kanelu·anje
i tzv. efekt glačanja ili stralucido: smjena slabijeg i jačeg glačanja određe nili
dijelova posude daje različite zrakasto ili mrežasto koncipirane motive. Spo-
menute dekoracije asociraju na prauzore u metalnom posuđu. Uz vi11čansku
se kulturu vezuje i ubod novrpčasti stil ukrašavanja izvede n kombinacijom
urezivanil1 vrpci i niza uboda ili kratkih zareza. S likovnog je stajališta najza-
nimljivija izuzetno bogata proizvodnja keramičke antropomorfne plastike
kod koje se gubi stara, neraščlanjena sh ema. 15
Vinčanska je kultura međutiln na području Hrvatske samo periferna
pojava koja tu, u najistočnijim regijama Slavonije , nalazi utočište tek na zavr-
šetku svoje egzistencije, u vrijeme kad je u matičnim krajevima u že Srbije i
Kosova istiskuju razvijene eneolitičke manifestacije. Pa ipak njezino je znače
nje za n eolitik u Hrvatskoj mnogo veće od puke prisutnosti u tom području .
Ona je dala poticaj nastanku i razvoju sopotske kulture, a i većine ostalih kas-
noneolitičkil1 manifestacija. Već je rečeno da je vi11čanska kultura u posljed-
njim fazama svoga razvoja počela gubiti velike dijelove svoga nekad golemog
teritorija: njezino egzistil·anje svelo se n a područje sjeverne šumadije, Mačve ,
Srijema i sjeveroistočne Bosne. Povlačenje u spomenute prostore dovelo je i
79
10 . Podnica kuće iz naselja vinča nske The plan of a house from a settlement
kult ure , Bapska, 5-4. ti s uć l jeće prije of the Vinča Culture, Bapska, 5 th-4th mil·
Krista, sn.i.t11.io S. Dinl.itrljev i ć ]ennia BC, pho to S. Dimitrijević
16 S. Dlmitrijevit, !'JZ ll, str. 30;·307. do određenog prodora prema sjeverozapadu, tako da u to vrijeme zatj ečemo
p ojedina naselja vinčanske kulture i na desnoj obali Dunava, dakle u granica-
ma današnje Hrvatske.Takvi pravi vinčanski lokaliteti su Bapska i Berendijev
vinograd u Vukovaru, iako mnogo uvoza vinčanske keramike susrećemo i u
nešto starijim naseljima sopotske kulture u Vinkovcima i Samatovcima. 16 I
pre mda bi kronološki, naravno iz aspekta ovih krajeva, b ilo opravdanije prvo
govoriti o sopotskoj kulturi, upravo zbog goleme uloge vinčanske kulture u
oblikovanju potonje, prednost ćemo dati spomenutim vinčanskim lokaliteti-
ma. Nalazi iz Berenclijeva vinograda nisu rezultat stručnih istraživanja, pa mno-
go veće značenj e imaju nalazi iz Bapske. Rij eč je o višeslojnom naselju na
80
_j
17S. Dimitrijević, PJZ ll, str. 301.
18 ill. šeper, l'mpovicsmc glinene Ogu·
rc, VHAO n. s. 24/25, 7.:tgreb, 1944; 1:
Težak-Gregl, N~olititka i cncolit.i tka
ant.rnpnmorfna plastika iz fundusa Ar·
ht:olo~kog muzt:ja u Z.1!1ft:bu, Vjesnik
AMZ 16/ 17,Zagrch,1983/84,str. 19·21.
81
15 . Mogući izgled n aselja sopotske
lrnlture - reko n s trukc ija, O tok,
5. ti suć lj eće p rije Kris ta, akva-
re l S. D i m itrijević
Sopotska kultura
l ? S. Dimitrijeoi<', Sopor,ko-lendelska O no što za Srije m , južne dijelove Vojvodine, užu Srbiju, Kosovo i sjeve-
kultura, Zagreb, 1968, s tr. 8.
rozapadnu Rumunjsku znači vinčanska kultura, to je za veći dio sjeverne Hr-
vatske sop o tska kultura. Rasp rostira la se u međuriječju Dunava, Save i Drave,
od Srijem a na istoku, pa negdje do Križevaca na zapadu, a nije isključeno nje-
zino postojanje i zapadnije. Na jugu je mjestimično prešla Savu te n astanila
dijelove bosanske Posavine. Ova je kultura u arheološkoj znanosti poznata i
pod drugim ime nima, primjerice kao slavonsko-srijemska, bapsko-lenđelska
ili sopotsko-lenđelska. 19 Današnje je ime dobila po jednom od najkaraktetistič
nijill n aselja, Sopotu kod Vinkovaca. Razvila se na teme! jima kasne starčevačke
82
_j
The possible appearance of a set-
tlement of the Sopot Culture - a re-
conslructio n, Otok, Sth rnillenniwn
BC, water-colour S. Dimitrijev ić
83
ll. Keramička posudica, Bogda- A small pottery vessel, Bogda-
novci, sopotska kultura, S. ti- novci, Sopot Culture, Sth millen-
sućljeće prije Krista, Arheološki nitun BC, Archaeological Museum in
muzej u Zagrebu , snimio L. Mjeda Zagreb, pho to L. Mjed a
84
12. Keramička zdjela na visokoj A pottery bowl on an elevated
šupljoj nozi, Bapska, so pots ka hollow pedestal, Bapska, Sopot
kultura, 5. tisu ć lj eće p rije Kri- Cu lntre, 5th millennium BC, Archa·
sta, Arheolo~ki muzej u Zagrebu, eological Museum in Zagreb , photo
snimio K.Tad i ć K. Tadić
85
14. Keramička figur ica bika, A pottery figur in e o f a
Osijek, sopotska kult ura , bull, Osijek, Sopot Culture,
5. tisuć lj eće prije Kris ta , 5th millennium BC, Mu seum
Muzej Sl avonije u Osijeku , of Slavonia in O sije k , ph.oro
snimio M .Topić M . Topić
Naime upravo je njezina penetracija u mađarsku Transdanubiju, gdje je u to '" S. Dilltit rijević, ~IZ TI, str. 264, 299·
301.
vrijeme živjela Zseliz kultura linearnotrakastokeramičkog kulturnog kom-
pleksa, prouzročila nastanak i razvoj lendelskih kultura. Stoga se sopotska
kultura danas smatra njihovom rodonačelnicom . 20
Bez obzira na to koliko je sopotska kultura uvjetovana vinčanskom kul-
turom i ovisna o njoj, ona nije prihvatila je dno o d n ajljep ših obilježja poto-
nje - plastično oblikovanje antropomorfnil1 figura. Nekoliko sporadičnih na-
laza keramičkih ldpića uglavnom u potpunosti odgovar a najjednostavnijem
tipu vinčansldh. statueta s takozvanim ptičjim lic em . Sopotske su međutim lo-
šije oblikovane i izrađene. Kronološki se ve žu uz rani i srednji stupanj sopot-
ske kulture, dakle uz ona razdoblja koja su i inače obilje žena značajnijim vin-
ćanskim utjecajima. Jedina figurica , nadena u samom Sopotu, koja je u svom
oblikovanju n ešto origin alnija, pripada kasnom razvojnom stupnju koji se op-
ćenito ističe osobnijim i autohtonijim stilom. Određena antropomorfna obi-
lježja vidljiva su i na ne ldm od p redmeta, obično smatranim amule tima. Svi
su oni po vertikalnoj osi pro bušeni kako bi se tuda mogla provući uzica ili
nit za vješanje predmeta. Medutim, treba doista mnogo mašte ela b i se u tim
predmetima n azreo ljudsld lile, pa makar i vrlo stiliziran. Jedan od onil1 koji
ipak može koliko-toliko dočarati ljudsku figuru, recimo u orantskom stavu , tr-
bušasti je amulet s cilindričnim vratom i dva uvis ispružena konična izdanka
...
(sl. 13). Trbuh amuleta ukrašen je velikom spiralom tipično vinčan skog stila.
Duhovnom svijetu sopotskog pučanstva očito je izrada antropomorfni11 kera-
rničkih. ldpova bila strana i nepotre bna, pa je spomenutih nekoliko primjera-
ka prije rezultat slučajnili prodora iz susjedne vinčanske kulture n ego stvar-
nm potre ba sopotskih ljudi za takvim načinom izražavanja. Po svoj prilic i nije
u pitanju ni artistička nemoć, jer jedna od životinjskih plastika - mali glineni
kip bika iz Hermanova vinograda kod O sijeka (sl. 14) pokazuje vrlo zanimljiv
i dopadljiv način oblikovanja. Gotovo da podsjeća na znatno kasnije bronča
ne figurice h alštatskog razdoblja.
87
16. Drvena kuća sopotske kulture -
r ekonstrukcija na osnovi nalaza
u Otoku kod Vinkovaca, 5. tisuć
ljeće prije Krista, crtež M. Gregl
prema S. Dimitrijević
A typical wooden house of the
Sopot Culture - a reconstruction
on the basis of the fmds from Otok
near Vinkovci, 5th millennium BC,
drawing M. Gregl from S. Dimitrijević
21 S. Dimitrijević, P]Z ll, str. 270. Nositelji sopotske kulture živjeli su u naseljima smještenim u nizin-
l 2 S. Dimitrijević, Al 10, str. 54-55; ISTI,
PJZ ll, str. 2"70·273. sldm, često močvarnim predjelima , uvijek u neposrednoj blizini rijeke ili
ovećeg potolea. Svoja naselja op asivati su jarkom, ali i palisadama te s pravom
možemo reći da su to prva nizinska utvrđena naselja u ovom dijelu Europe
(Sopot i Otok kod Vinkovaca, Orolik, Hermanov vinograd kod Osijekai 1 (v.
sl. 15). U brežuljkastim krajevima naselja se nalaze na terasama gorskib izda-
n aka (Bapska, K.lokočevik). Unutar naselja nizale su se u redovima raspore-
đene pravokutne kuće s jednom ili više prostorija tipične neolitičke građe
vinske konstrukcije - kostur od gred a, zidovi od šiblja oblijepljena blatom.
U naselju u Otoku otkrivena je kuća izgrađena od horizontalno položenih
hrastovih d ebala koja je pridržavao niz okomitih drvenih stupaca ? 2 Unu-
trašnjost kuće stupovima je bila podijeljena u tri lađe , dok se na pročelju
nalazio trijem (sl. 16).
Iako nam se sopotska kultur".! danas čini neatraktivnom, osobito s umjet-
ničkog stajališta, njezino je značenje u neolitiku Hrvatske bilo veliko. Ona je
bila prijenosnik novih ideja, koje je inaugurirala vinčanska kultura, dalje
prema zap adu i tako omogućila oblikovanje niza kultura srednjoeuropskoga
lenđelskog kompleksa.
88
cd
17 . Keramički lonac ukr~š~?
urezanim crtama, Smi!-č'C:'
korenovska ~tur-d, 5. tist~c:
reće p rije Krtsta, Arheoloslo
J
muzej · · K . Tad tc<
u Zadm, SIUffilO
A pottery vess~l decor~!ed
with indsed lines, Snule~ć,
Korenovo Culture, 5th nu lien-
ni u m BC , Archaeological M u-
seum i.n Zadar, photo K. Tadić
Korenovska kultura
Kasna starčevačka kultura bila je u n ajzapadnijim područjima svoga 2j Pod rim imenom uvodi je u pra povi-
jesnu znanost S. Dinlitrije::vić , a na te-
rasprostiranja kolijevkom nastanka i razvoja kultura linearnot rakastog kera- melju valorizacije materijala koji je u
Malom Korenovu iskopao Stjepan Vu-
mičkog kompleksa .Tom kompleksu pripada i korenovska kultura nazvana po ković 1956. i 1957.
nalazima u selu Malo Korenovo kod Bjelovara? 3 Nastala je u vrijeme važnih
populacijskih i kulturnih promjena izazvanih pojavom vinčanske kulture.
Starčevačko pučanstvo, protjerano iz matičnih krajeva, seleći prema sjeveru
i zapadu u hrvatsko međuriječje i zapadnu Mađarsku, nosi sa sobom u te kra-
jeve proces neolitizacije. Pod utjecajem starčevačke i Koros kulture lokalne
se mezolitičke kulture preobražavaju u neolitičke pojave. To je kompleks
linearnotrakaste keramike koji će s vremenom zaposjesti golem prostor od
Nizozemske i Belgije na zapadu, preko čitave srednje Europe sve do Molda-
vije i Ukrajine na istoku. U većini spomenuti11 krajeva linearnotrakasta
keramika predstavlja početak neolitika, koji tu kasni za onim u balkansko-ana-
tolskom svijetu. U središnjoj Hrvatskoj i južnim dijelovima Mađarske linear-
89
18. Keramička zdjela s karakteristič A pottery bowl with characteristic
nim ukrasima kulture linearno - decorations of the Linear Pottery
trakaste keramike, Kaniška Iva, Culture, Kaniška Iva, Korenovo Cul-
korenovska kulmra, 5. tisu ćlj eće ture, 5 th millennium B C, Museu m of
prije Krista, Muzej Moslavine u Kutini, the Moslavina Region in Kutina, photo S.
snimio S. Dimitrijević Dimit rijević
90
19. Keramički žt-tvenik, Toma-
š ica, ko ren ovska kultura , 5 .
tisućlj eće p rije Krista, Mu-
zej Moslavine u Kutini, c rtež M .
Gregl
A p ottery altar, Tom ašica,
Kore novo Cu lnu·c, Sth millen-
nium BC, Museum of the Mosla-
vina Region in Kutina, drawing
M . Gregl
91
Brezovljanski tip
sopotske kulture
Prodiranjem pre ma zapadu, u područje sjeverozapadne Hrvatske, so- 25 S. D/m/11"/jevlt, Neol.iL u sjcl•crozapad-
noj Hrvatskoj, ArhcoloSka istraživanja
potska je kultura došla u doticaj s ovdašnjim korenovskim starosjediocima. u sjeverozapadnoj HrvaL~koj, !zdanja
HAD-a 2, 7..agrcb, 1978.
Miješanje sopotskih elemenata s korenovskim supstratom oblikovalo je jed- 2t1 S. Dimit.-ijevit, n. d., str. 92.
nu regionalnu varijantu nazvanu brezovljanskim tipom sopotske kulture pre- 27 U slovenskom l'osavlju danas je poz-
nata jedna regionalna, alpska varijanta
ma naselju u Gornjim Brezovljanima kod Križevaca. Nalaza spomenutog tipa lendelskc kulture, a isto tako sc po-
ima i u okolici Bjelovara (Drljanovac), u Turopolju (Staro Čiče), oko Virovitice javljuje i tipična hrczovljanska kem-
mika. P. Komšec, Poročilo o raziskova-
Qasenaš, Špišić Bukovica) itd. nju neolitika v Ajdovski jami, Poročilo
o raziskovanju neolitika in eneolita v
Brezovljansko pučanstvo živi u zemunicama, upravo kao i njihovi pret- Sloveniji Jv, Ljubljana, 1975; A. T.-enz,
Prazgodovinske n ajdbc iz Vclikega
hodnici u korenovskoj kulturi. Naselje je smješteno na prirodnom uzvišenju Kamna, Posavski muzej Drežice 7,
Brežice, 1985.
i prostire se u širinu na načelu horizontalne stratigrafije, što znači da se novi
objekti ne grade na mjestu starih, već se pomiču na periferiju naselja. Istra-
ženi dio naselja u Gornjim Brezovljanima, po svoj prilici pre dstavlja radioni-
čko središte za proizvodnju keramike jer su otkrivene velike naslage paljene
gline i ostaci lončarskih peći, kao i velik broj keramičkih posuda koji prema-
šuje potrebe jednog kratkotrajnog naselja.25
Keramičko posuđe u oblicima pokazuje ovisnost o sopotskoj kulturi,
ali su profili mekši i blaži, što je osobito vidljivo na zdjelama. Česte su i posu-
de na nozi zvonastog oblika. Prepoznatljivost i individualnost brezovljanskoj
keramici osigurava, međutim, specifičan stil ukrašavanja proistekao iz tehno-
loškog postupka pri pečenju. Posude su u osnovi pečene oksidacijski, a po-
tom je na pojedinim dijelovima posude primijenjen redukcijski proces, čime
su na tim mjestima stvorene tamne plavkastosive ili c rne mrlje. Mrljasta kera-
mika bila je poznata već i u koreriovskoj kulturi, ali tamo je bila rezultat loše
tehnologije, dok je u Brezovljanima takav dvostruki proces svjesno proveden
kako bi se postigao specifičan efekt. Većina tih mrljastih površina pokazuje
prepoznatijive dekorativne motive, naj češće krivocrtnog tipa (sl. 2 0). Značajna
je i prisutnost slikane keramike. Motivi izvedeni crvenom bojoin nakon peče
nja jednostavni su linijski, arhitektonski komponirani uz rub posude , što neo-
doljivo podsj eća na lenđelski kulturni horizont. 26 Da je brezovljanski tip
imao dodira s lenđelskim kulturama, nedvojbeno pokazuju i nalazi tipične
brezovljanske mrljaste keramike na nalazištima lenđelske kulture u Slove-
niji.27 Pa i uvoz keramike ukrašene na način tzv. Stichbandkeramik (ubodna-
vrpčaste), čija su područja znatno sjevernije, u Češkoj , mogao je do Brezov-
ljana stići posredovanjem neke od lenđelskih kulturnih inačica. Na lenđelski
kulturni kompleks asocira i ulomal< jedne antropomorfne figure, zapravo
samo dio ruke s četiri prsta, koja je povijena upravo na način vidljiv na
93
2 1. Keramička figura životinje, Gornji Dre- A pottery figurine of an animal, Gornji Bre-
zovljan i , b rezovljans ki tip sopotske zovljani, the Brezovljani type of the Sopot Cul-
kulture , 5. tisućlj eće p rije .Krista, Gradski ture, end of the 5th millennium RC, Municipal
muzej u K riževcima, snimio S. D i m itrij ev ić Mu~eum of Križevci , photo S. Dimitrijev i ć
94
22. Duboka keramička zdjela bogato u krašena A deep p o ttery bowl richly deco rated
urezanim spirahtitn motivim a, Smilčić, with incised spiral motifs, S milč ić , Da-
danilska k ultll l"'d , 5. tis u ćlj eće p rije Krista , nilo Culture , 5 th mille nniu m BC, Archaeol o-
Arheološki muzej u Zatim , sninlio D-Ž . Brusić gical Museum in Zadar, phoLO 0-Ž. Bmsić
Danilska kultura
95
24. Ulomak oslikane keramičke po-
sude i njezina rekonstrukcija,
Smilčić, d anilska kultura, 5. tisuć
ljeće prije Krista, Arheološki muzej
u Zadru, snimio K. Tadić
A fragment of a painted pottery
vessel and its reconstruction,
Smilčić, Danilo C ulhrre, Sth millen-
nium BC, Archaeological MlL~eum in
Zadar, photo K. Taclić
97
28 S. Batović, PJZ U, str. 532.
98
Keramička
25. da o b redna posu-
- n. ton Smil -.,
kultura, 5, tis ~·~· danilska
Krista, Arheolo~·ki~IJeće prije
dru · . " muzeJ·
, snumo D·Ž B . u Za-
A ritual rustć
r yton Smilč"ć vessel- a
pottery
h 5th mill 1 ' _Danilo Cul-
n•re,
chaeological Mennmm BC, Ar-
photo D-ž BrtiSIĆ
useum in Zadar•
99
!9 .~. fl(l/ović, PJZ ll, str. 568·570.
.l" J. Bttlović, PJZ U. str. 559.
100
27. Keramička figura medvjeda, Smil č i ć, A pottery figurine of a bear, Sm ilč ić , Da-
danilska kulmra, 5 . tisućljeće prije Kri- nilo Cu Imre, 5th millenniujm DC, Archaeolo-
sta, Arheološki muzej u Zadru, snimio K. Tadić gical Museum in Zadar, photo K.Tadić
kulturi rasprostranjeno; u srednjoj Bosni, ili pak u Albaniji, te u Grčkoj sve do 3l š. natović, PJZ H , str. 549550.
Peloponeza. Očito je već u neolitiku postojala određena duhovna veza iz-
među navedenih područja.
101
.12 G. Nouak, Markova spilja na otoku
Hvaru U, Arheološki radovi i rasprave
ll, Zagreb, 1\162, str. 97 i d . -Th su tezu
u početku zastupali i J. Koro~ec, A .
Benac i M . Gamšanin, no kasnije su je
napustili . Vidi : S. Batouit, l'J Z ll,
str. 563 .
.l.l S. Bafoul t, PJZ U, str. 564-565.
102
Hvarska kultura
105
Kipići goveda i medvjeda bo-
gato su ukrašeni strogo geome-
trijskim urezanim ornamenti-
ma, a na leđima nose posudice
ili pločice s uzdužnim žlije-
bom (sl. 32). Naslijeđe danilske
duhovne kulture očituje se i u
uporabi ritona. Doduše s ne-
kim izmjenama, kako je vidlji-
vo na ritonu iz Smilčića (sl. 33).
On ima noge oblikovane po-
put ljudskih nogu u klečećem
položaju. Možda takvo napuš-
tanje apstraktnih životinjskih
oblika u korist stvarnijih, ljud-
skih, sugerira i određene pro-
mjene u vjerskim nazorima.
U mlađim fazama smil-
čićke varijante hvarske kultu-
32. Keramička figura medvjeda s A pottery figurine of a bear with
posudicom na leđima, Smilčić, a small vessel on its back, Smilčić, re dolazi do osiromašenja ke-
rana hvars ka kultura , 4. tisuć early Hvar Culture , 4th millen- ramičkog posuđa, nestaje ke-
lj eće prije Krista, Arheološki mu- nium BC, Archaeolugical Museum in ramičke plastike i općenito izu-
zej u Zadru, snimio D-Ž. Brusić Zadar, photo D-Ž. Brusić
miru elementi danilske kultu-
re. Prevladava fina, brižno izra-
đena , mono kromna keramika tamnosmeđe ili crne boje, osobito niske široke
zdjele zaobljenog profila s izdvojenim prstenastim vratom. Ukras tih posuda
svodi se na jednostavne urezane motive ravnih ili cik-cak crta, gi.J:landi, valov-
nica i nizova polukrugova.
Pravi razvoj hvarske kulture odvijao se na srednjodalmatinskom podru-
čju , gdje su dosad ponajbolje istraženi otoci.Th se ona razvila u varijantu koju
poznajemo kao klasičnu hvarsku kulturu (Grapčeva i Markova špilja na
Hvaru, Vela špilja na Korčuli, Gudnja na Pelješcu). I ovdje su u ranoj fazi još
vidljivi relikti danilske kulture, primjerice fma slikana keramika s geometrij-
skom ornamentikom ili ritoni na četiri noge. Specifično obilježje hvarskoj
kulturi u razvijenom stupnju daje fmo glačano crno ili tamnosmeđe posuđe,
ukrašeno slikanjem crvenom, svijetlosmeđom, žućkastom, sivkastom ili cr-
nom bojom. Najčešće se rabi crvena postojana boja, ali i takva koja se na-
nošena nakon pečenja vrlo lako otire. Tom se crvenom bojom često pre-
mazuje cijeli vrat posude. Motivi girlandi, !učnih crta, valovnica, poluk.rugo-
va, stepeničasti motivi, nizovi vezanih spirala i meandara slika.ni su bojama, a
pokatkad su oivičeni urezanim li.J1ijama (sl. 34). No ornamentalne kompozici-
je nikad ne prekrivaju cijelu površinu posuda, kao što je to bilo u danilskoj
kulturi. Vodeći oblici klasične hvarske kulture jesu već opisana niska, široka,
zaobljena zdjela s prstenastim vratom te jajoliki lonac s koničnim vratom.
Općenito možemo reći da hvarska keramika nema raskoši da.nilske, ali svo-
jom kvalitetom i jednostavnom strogošću djeluje dostojanstvenije.
106
36 G. Nm-..k taj je prizor idcntificirJo
kao Jadu. Vidi G. NOIJ(fk, Prethistorijski
Hvar, GrJpčeva spilja, Zagre h , 1955, str.
4U-4 l..J. Korošec smatrao je da je to pri·
kaz životinjskog lika: J Koro!ec, Za ·
nimive upodobitve na keramičn ih frag·
mentih iz ·Grapčeve špilje• na llv:tru,
Arheološki vesnik VllVl , Ljubljana,
1957.
Urezivanje stiliziranih prizora simboličkog ili
realnog karaktera, primjerice scene lova, krajolici i
slično, obilježje su keramičkog posuđa lisičićke
varijante, rasprostranjene u Hercegovini. Me-
đutim sličnih će se prizora naći i na pojedinim
posudama klasične srednjodalmatinske varijan-
te. Najzanimljiviji je svakako prikaz lađe s jed-
rom na ulomku jedne posude iz Grapčeve
špilje na Hvaru (sl. 35). Doduše, oko tumačenja
navedenog prizora još uvijek ima nesugla-
sica. 36 Problem je naime u tome što je ulo-
mak posude sačuvan tako da mu je nemo-
guće odrediti pravi položaj , odnosno nije
jasno kako ga treba okrenuti. Kad se postavi
tako ela je urezani prizor na dnu ulomka,
prispodoba s lađom djeluje uvjer-
ljivo. No okrenemo li ga za
180°, onda sliči nekoj
stiliziranoj životi-
nji. Nema sum-
nje ela je
hvarska
107
34. Slikani motivi n a ulomcima kera- Pa inted motifs on fragme nts of
mičkog posuda hvars ke kulture, Hvar Culture pottery vessels, Grap -
G rapč e va špilja na Hvaru, Vela špilja čeva š pilja o n t he island o f Hvar, Vela
na Korčuli , 4. tisućljeće prije Kris ta, šp ilja on the island of Ko rčula , 4th mil-
Zavičajna zbirka Hvar, Zavičaj n a :lbirka u Ve- lennium BC , Local Collection of Hvar, Local
loj Luci, crtež i M . Gregl Collection ofVela Luka, draw ings M. G regl
108
d
.11 S. BCI/nuić, l') Z 11, str. 6 17-62 1.
109
37. Keramička posuda lenđelske A pottery vessel of the Lengyel
kulture, Ozalj, kraj 5 . tisućlje Culture, Ozalj, end of the Sth mil-
ća prije Krista, Zavi čaj ni muzej u lennium BC, Local Collection of O-
Ozlju, snimio D . Pomykalo zalj, photo D . Pomykalo
Jg S. Dlmitrijeult, l') Z ll, str. 347-349. đenih naznaka o postojanju nekih, zasad međutim, nedovoljno definiranih
kulturnih pojava_ Potonje poglavito važi za jadransko priobalje i otoke. O tim
p ojavama, dakle, nije bilo govora jer ne raspolažemo takvim arheološkim ma-
terijalom koji bi bar djelomice odražavao umjetničke težnje i bio dovoljno re-
prezentativan za potrebe ove knjige. Ipak, na kraju treba predstaviti jednu
kulturu o pris utnosti koje su već postojale određene pretpostavke, a dokaza-
na je početkom 90-ih godina istraživanjima na Starom gradu u Ozlju.38 Rijeć
je o jednoj regionalnoj inačici (zasad bezimenoj) lenđelskog kulturnog kom-
pleksa koji označava kraj neolitika u većem dijelu srednjoeuropskog prosto-
ra_Keramićka zdjela na nozi ( sl. 37) pokazuje osnovna obilježja navedene kul-
ture: izvanrednu kakvoću telmologije i oblikovanja te karakteristično prema-
zivanje crvenom bojom cijele posude.Jeclno od najprepoznatljivijil1 obilježja
lenđelskih kulntra jest oslikavanje keramičkog posuđa bijelom, žutom, crve-
n om i crnom bojom, a u kasnim razvojnim fazama upravo proizvodnja vrlo
kvalitetne crvene keramike. Takvoj kasnoj razvojnoj fazi pripadaju i nalazi iz
Ozlja te još nekih, zasad nedovoljno istraženih nalazišta. I upravo je ta lenđel
ska kultura bila clio te melja na kojem se razvila prva eneolitička kultura u sje-
verozapadnoj i središnjoj Hrvatskoj, a to je lasinjska kultura.
110
ENEOLITIK
(približno od 3500. - 2200. godine prije Krista)
Uvod
111
.w Jlll. Garašanin , Pr'Jisrorija, Umet·
nost na tlu jugoslavije, Beograd , Za-
gre b , Mostar, 191!2, str. 62.
doba i to u svim sferama života. Isto značenje imaju i termini ku proliti k i hai-
kolitik. Neki prapovjesničari još uvijek rado upotrebljavaju i opisni naziv pri-
jelazno doba, ali on suviše naglašava vremensku kratkotrajnost spomenutog
razdoblja. 39 A ono traje cijelo treće tisućljeće prije Krista, dapače počeci su
mu još negdje u četvrtom tisućlj eću prije Krista.
S obzirom na razvojni tijek moguće je izdvojiti rani, srednji i kasni ene-
olitik, ali granice nisu čvrsto definirane, osobito izmedu srednjeg i kasnog
eneolitika. Rani eneolitik odreduju kulture koje su još čvrs to utemeljene u
neolitiku i koje prenose tipična ne o litička obilježja, osobito glede materijalne
ostavštine i duhovnog naslijeđa, a često im se ni gospodarska baza n e razli-
kuje bitno o d neolitičke . Srednji i kasni eneolitik predstavljaju udaljavanje od
neolitičkih tradicija, s vrlo jakim naglaskom na razvoju metalurgije, ali i s važ-
nim društvenim promjenama i raslojavanjima koja će pretkraj eneolitika do-
vesti do formiranja prvih plemenskih i rodovskih aristokracija.
Što je dovelo do stvaranja novih, eneolitičkih kultura na tlu današnje
hrvatske zemlje? Da li migracije stranih populacija na višem stupnju razvoja
iz lu·ajeva gdje se kotač povijesti brže okretao, ili autohtona, interna evoluci-
ja »istrošenih« i povijesno zastarjelih starosjedilačkih kultura? I jedno i drugo.
Kao i u vrijeme neolitika, područje napretka i inovacija predstavlja maloazij-
ski i egejski prostor kojega su nabujale populacije prisiljene tražiti nove kra-
jeve za svoju egzistenciju. Najprirodniji i najjednostavniji izlaz bilo je pre ba-
civanje na e uropsko kopno. No u ovom se trenutku pojavljuje i novo ishodi-
šte migracija, otvara se novi povijesni put koji će veliku ulogu imati i u svim
kasnijim razdobljima europske povijesti. To je područje Ponta, Zakavkazja i
južnoruskih stepa, a put vodi preko Šumovitih i Erdeljskih Karpata te u z do-
nji tok Dunava. Iz tih su krajeva pristizali brzi, pokretni stočari , kojima su bila
potrebna nova prostranstva za njihovu stoku, spremni da ih izbore bez obzi-
ra na cijenu, a nije nevažno ni to da su oni već dobro ovladali i metalurškom
djelatnošću . Svemu se tomu nisu mogle oduprijeti konzervativne poljodjel-
ske populac ije preživjelog neolitika.
Proces transformacije kasnih neolitičkih kultura u e neolitičke marli-
festacije nije svuda tekao istodobno, a nije se ni odvijao na isti način. Teritorij
današnje Hrvatske, kao udaljeniji od ishodišta promjena, drukčije je proživlja-
vao preobrazbu u eneolitik od središnjih i jugoistočnih krajeva Balkana, koji
su tom ishodištu bili bliži. Istočna Slavonija, dotada nastavana uglavnom no-
siteljima sopotske kulture i ponešto pribjeglicama vinčanske kulture, bila je
izravno na udaru strane, tzv. badenske kulture koja je hitrim prodorom uniš-
tila većinu kasnoneolitičkih naselja i skrasivši se na njima nastavila svoj život.
Područja zapadne Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske nisu bila izravno na
putu badenskin1 osvajačima, ali su i tamošnje zastarjele kasne neolitičke po-
pulacije posrednim putem podlegle promjenama. Doduše, te su se promjene
odvijale nešto usporenije i bez velikih potresa. Tako se na podlozi kasne
sopotske, vinčanske i lendelske kulture mirnim putem fornlirala lasinjska kul-
tura, koja u mnogočemu zapravo nastavlja tradicije kasnog neolitika. Promje-
ne će biti tek vidljive u donekle izmijenjenoj privrednoj strukturi, gdje sto-
čarstvo sve više zamjenjuje poljodjelstvo. Kako su te promjene tekle na istoč-
112
ln PJZ Ill, s tr. 11 - 19 ; 4 0 godina <11"-
he olo~ kih istraživa nja u sjeveroza-
padnoj H rvats koj, Katalog izložb e ,
Koprivnica, 1986.
noj jadranskoj obali, zasad je prilično nejasno , jer je eneolitik tog područja vr-
lo slabo istražen. No n e ki pokazatelji u novije vrijeme govore da su i tu prve
eneolitičke pojave još pod jakim utjecajem kasnog neolitika. Vrijeme razvi-
jenog i kasnog e ne olitika na podmčju Slavonije nakon klasične badenske kul-
ture ispunjavaju kostolačka i vučedolska kulntra, dok u sjeverozapadnim regi-
jama, uz dugotrajnu lasinjsku kulturu , žive pojedine vatijante Retz-Gajary kul-
ture te regionalne, kasne manifestacije vučedolske kulture .
Istraživanja eneolitika u Hrvatskoj započela su potkraj prošlog stoljeća
Brunšmidovim iskopavanjima na Sarvašu i Vučedolu, ali pravi zamah počinje
tek 1938. iskopavanjima R. R. Schmidta na vučedolskom Gradcu, a potom
1940. i na Sarvašu, pa je on 1945. u svojoj monografiji Die Bw-g Vučedol dao
i prvi pregled eneolitika u meduriječju Dunava, Drave i Save. U poratnom raz-
doblju osim daljih istraživanja istočnoslavonskog i baranjskog prostora (Vu-
čedol, Sarvaš, Vinkovci, Beli Manastir itd.) intenziviraju se i istraživanja sred-
nje i zapadne Slavonije (Bebrina, Jakšić) i osobito sjeverozapadne Hrvatske
(niz lokaliteta oko Varaždina, Koprivnice, Križevaca, Bjelovara, Kutine). 40 Is-
traživanja željeznog doba na Baniji, Kordunu i u Lici iznijela su na svjetlo da-
na i neke eneolitičke lokalitete u tim krajevima (Bosiljevo, Čakovac kod Jo-
sipdola, Kil·ingrad).
Kao što su eneolitičke kulture u svojoj os novi rezultat simbioza različi
tih populacijskil1 i kulturnih elemenata, tako možemo općenito i eneolitičku
umjetnost okarakterizirati kao kompozitnu. Naravno, i tu će » Umjetnički na-
boj« biti prije svega vidljiv u keramičkoj proizvodnji, a tek vrlo rijetko u onoj
metalnoj , koja je u svojim počecima sasvim utilitarnog obilježja. Pod kera-
mi čkom proizvodnjom podrazumijevamo ponajviše proizvodnju zemljanog
posuda, koja se medutim u oblikovanju čvrsto drži neolitičkih tradicija. Vode-
ći je oblik blago bikonična zdjela s jasno profiliranim vratom, ramenom i do-
njin1 koničnim dijelom, srodna onima iz vinčanske ili sopotske kulture. No
pojavljuju se i neki novi oblici, nepoznati u kasnim neolitičkim. kulturama, a
koji su prispjeli već spominjanim etničk im migracijama. To su razni vrčevi s
visokom, vrpčastom ručkom koja znatno nadvisuje obod posude, zatim pe-
hari s dvije visoke ručke, poznatiji pod imenom kantaros, ili pak izduljene,
vretenaste amfore, tzv. Fiscbbutte. Rane eneolitičke kulture, kao npr. tisapol-
garska u Potisju ili bubanjsko-salkucanska u jugoistočnim krajevima Balkana
nisu imale sklonosti prema ukrašavanju keramičkog posuda. Mnogo im je
važnija bila njegova kvaliteta, pa je to posuđe redovito dobre faknu·e, dobro
pečeno i vrlo sjajne, uglačane površine. Ono nešto malo dekoracije temelji se
na zasadama neolitičkih tradicija, pa ćemo uglavnom vidjeti nizove kanelira,
različite plastične izbočine ili motive izvedene kombinacijom urezivanja i
u badanj a. Spomenuti stil ukrašavanja nešto je razrađeniji u badenskoj kulturi.
Očito je da i neke od pridošlil1 populacija, koje su bile i jednim od uzročnika
eneolitičkili promjena, nisu imale osobitog afiniteta prema keramičkoj pro-
dukciji. To se posebno odnosi na stočarske stepske populacije, kojima već
sam način života nije dozvoljavao da se opterećuju vrlo fragilnim posuđem
koje nije moglo izdržati njihove brze i nagle pokrete. Stoga je izvorna kerami-
ka tih populacija gruba i neatraktivna i vjerojatnije su se više .služili drvenim
113
r
posuđem, različitim košarama i mješinama. No možda je upravo s takvoga dr-
venog posuđa prenesena i jedna nova tehnika, koja će uskoro biti vrlo omi-
ljena kod razvijenih eneolitičkih kultura, a to je tehnika duboreza i rovašenja.
Ako ovome još dodamo tehniku brazdastog urezivanja ili Furchenstich, ista-
knuli smo tri najvažnije nove tehnike ukrašavanja eneolitičkog posuđa koje
nisu bile ukorijenjene u neolitiku. Izdubljeni, rovašeni ili izbrazdani motivi bi-
li su vrlo pogodni za ispunjavanje bijelom masom, dobivenom drobljenjem
školjaka, puževih kućica ili slično. To je postupak inkrustacije, a posuđe je
time dobivalo posebno lijep dvobojni efekt.
Za većinu eneolitičkih kultura u ovim našim krajevima možemo reći da
su anikonične. Očito njihovi nositelji nisu imali potrebe za oblikovanjem an-
tropomorfne figuralne plastike, barem ne u takvom opsegu kao njihovi neo li-
tički prethodnici. Sve izraženija orijentacija na stočarsko gospodarstvo uči
nila je čovjeka eneolitika manje ovisnim o zemlji i njezinoj plodnosti, a time
i kult plodnosti neizbježno dobiva drugi smisao. Ono nešto malo antropo-
morfnih figura u okvirima badenske ili bubanjsko-salkucanske kulture samo
su zaostale reminiscencije na bogatu vinčansku idoloplastiku. Donekle po-
zornost privlače vrlo stilizirane, zapravo samo na simbole svedene antropo-
molfne figure lasinjske kulture. Konačno , ljudskom se liku ponovno vraća
vučedolska kultura. I ona oblikuje uglavnom stilizirane likove, ali zato često
na njima vrlo veliku pozornost poklanja minucioznim i detaljnim prikazima
odjeće i obuće, što nam omogućava da uvjerljivo i lako rekonstrun·amo noš-
nju »Vučedolaca« . I upravo će u vučedolskoj kulturi eneolitik doseći najpot-
puniji procvat svoga umjetničkog izraza.
114
Lasinjska kultura
115
",-·
(
.
\
IV. Rasprostranjenost i nalazišta ~ lasinjske i g hvarske Distribution and sites map of ~ the Lasinja and g the
kulture: 1. Lasinja, 2. Ozalj , 3. Čakovac, 4. Beketinec, 5. Ždra- Hvar Culture: l. lasinja, 2. Ozalj, 3. Čakovac, 4. Beketinec, 5. Ždra-
lovi, 6. Jakšić , 7. Ašikovci, 8. Koška, 9. Vinkovci, 10. G udnja, lovi, 6. Jakšić , 7. Ašikovci, 8. Koška, 9. Vinkovci, 1 O. Gudnja,
11 .Vela špilja (Korčula) , 12. Grapčeva špilja (Hvar), 13. Marko- ll. Vela špilja (Korču la) , 12. Grap čeva špilja (Hvar), 13. Markova
va špilja (Hvar), 14. Smilčić, 15. Vela jama (Lošinj), 16. Brijuni. špilja (Hvar), 14 . Sm ilčić , 15.Vela jama (Lošinj), 16 . Brijuni.
116
također mogu pripisati nasli-
jeđu kasnog neolitika. Osobi-
to su prepoznatljivi lonci obli-
kovani tako ela im je rame po-
malo uglato izdvojeno poput
kakvog prstena ili središnje
zone . Opremljeni su jednom
ili dvjema vrpčastim ručkama.
Od izrazito eneolitičkih obli-
ka u lasinjskoj je kulturi pri-
sutan vrč s jednom prstenas-
tom ručkom , često profiliran
p oput prethodno opisanih lo-
n aca (sl. 38). Osobite su i zdjele
na visokoj cilindričnoj ili trbu-
šastoj nozi koje imaju široko
izvučen u stajaću plohu, a ukra-
šene su vrlo velikin1 jezičas
tim plastičnim izdancima (sl.
39). Od posebnih , dakle ne-
standardnih oblika, vrijedi is-
taknuti male bikonične boce s
vertikalnim ušicama, koje se
javljaju u dvije varijante: ukra-
šenoj i neukrašenoj. 42 Posuđe
je uglavnom redukcijski pe-
če no, dakle sivih je boja, no
određeni broj oker i ciglasto- 39. Keramička zdjela na visokoj A pottet-y bowl on a high dis-
crvenih posuda govori o para- trbušastoj nozi, Jakši ć, rasinj- tended pedestal, Jakš i ć, Lasinja
ska kultura, 4. tbućljeće pl'ije Culture, 4th millermium BC, Mu-
lelnoj primjeni oksidacijskog Krista , Muzej Požeške kotline u Po· seUlu of the Požega llasin, Pože ga,
postupka. Ukras na posudama žegi, s nimio K. Tadić photo K . Tadić
može biti u obliku različitih
plastičnih aplikacija, dugmetastih, braclavičastih i osobito karakterističnih 4 2 Takvih boč ica nad e no je n a loka-
litelima: š pilja Vrlovka kod Ozlja ,
jezičastih, potom u obliku plastičnih rebara ili malih životinjskih protoma. lk k e tinec.:-Imb ra lovee kod Krize v a-
ca, Cerje Tužn o-K!·(· kod l vt1nca. Vi-
Takvi plastični ukrasi u posljednjoj fazi razvoja lasinjske kulture znaju biti di: S. Dimitrijević, Problem n eolita
izrazito predimenzionirani. Drugi dekorativni stil temelji se na tehnikama islaviji, e neoli ta u sjeverozapadnoj jugo-
O puscula are haeolo giea V,
urezivanja, žigosanja i ubaclanja. Naj če šće su kombinacije urezanil1 motiva Iiu1n en Zagre b , 196 1, sl. D ,'t: XVll/ 130; Z.
, Lasinjski nascobinski obje-
praćenih nizom uboda ili kratkih zareza. Izbor motiva kreće se od jednostav- kti i novi nalazi iz Dt:.ketinca, Nlu·
zejsk i vjesni k 3 , Ko privnica, 19HO,
nih snopova ravnil1 paralelnih crta, cik-cak crta, prepleta crta, pa do motiva sl. 4; 40 godina a rheoloških istra-
ž ivanja u s jevero zapadnoj Hrvat·
borove grančice , riblje kosti ili bodljikave žice. U završnoj, najrazvijenijoj i sk oj, Katalo g izložbe, Koprivnica,
ukrasima najbogatijoj fazi lasinjske kulture pojavljuju se i krivocrtni motivi u 1986, s l. 41 , 44, 45.
o bliku girlandi i polukrugova, dok prostor među njima popunjavaju mrežasti,
ljestvičasti i meanclarski uzorci. lako analize oblika i ornamenata lasinjskog
posuđa pokazuju ela je ta kultura bila vrlo eklektička, skupljajući stilske ele-
mente susjeclnil1 ili slijedeći prethodne kulture, u spjela je sve to u svojoj po-
sljednjoj fazi oblikovati u vlastiti prepoznatljiv stil.
117
43 S. Dimitrljeuić, ldoloplastika u la-
sinjskoj k-ttlnu·i, Godi ~njak Cent ra za
balkanolo~ ka ispitivanja, knjiga ll ,
Sarajevo, 1976.
Ne još tako davno činilo se da lasinjska kultura nije imala posebne sklo-
nosti prema keramičkoj plastici. Međutim, malo-pomalo izranjale su pojedine
antropomorfne figurice na lasinjskim lokalitetima, pa je tako 1976. S. Dimitri-
jević uspio izbrojiti deset figura koje se nedvojbeno mogu pripisati lasinjskoj
kulturi. 43 Danas je taj broj i nešto veći, što pokazuje da bismo u budućnosti
mogli računati i s istaknutijim mjestom figuralne plastike u okvirima lasinjske
kulture. Nažalost, svi danas nam poznati primjerci figurica rezultat su slučaj
nih nalaza pa nemamo podataka o okolnostima nalaza, što uvelike otežava
njihovu interpretaciju. Čini se da se takva plastika pojavljuje isključivo u po-
sljednoj fazi života lasinjske kulture.
Lasinjska figuralna plastika ne pokazuje jedinstven, čvrsto određen stil.
Najveći broj figurica nađen je na lasinjskin1 lokalitetima Požeške kotline, dva
uAšikovcima, četiri u Novoselcu i četiri u Zarilcu. Riječ je o tipu jeclnostavnili
plosnatih statueta s pravokutno oblikovanom glavom, koja se bez vidljiva pri-
jelaza nastavlja u isto tako pravokutno tijelo. Ističu se jedino kratki konični
batrljci i umjesto ruku, plastično naglašene grudi te plastično izveden nos i
linearno urezane oči, a eventualno i usta. Drugi tip figura predstavljaju tzv.
valjkaste statuete, dakle vrlo pojednostavljen način moclelacije ljudskog tije-
la, znan još u ranom neolitiku. Ulomak jedne figure iz Za-
rilca, zapravo samo glava i vrat s tri konićne izbočine na
glavi, neodoljivo podsjeća na vinčanske idole s ptičjinl
licem. Možda je najzanimljivija figura izAšilwvaca u obliku
obične pravokutne ploče ponešto uvučenili bočnih stra-
na, apsolutno neraščlanjene sheme, sa samo jasno i preci-
zno označenim osnovnim simbolima ženskog spola - jako
istaknute plastične grudi, kružna udubina na mjestu pupka
i urezan spolni trokut (sl. 40). Cijela je figura prilično pomno
izrađena i dotjerana. Za razliku od ostalih, koje svojim jače
ili manje stiliziranim o blicima izravno nastavljaju uobičaje
nu neolitičku modelaciju i koncepciju, ova posljeclnja svje-
doči o novom simboličkom pristupu, gdje se ljudska figura
ne stilizira ili shematizira, n ego se svodi samo na osnovne
simbole.
Na temelju petnaestak keramičkili figurica, i to bez
relevantnih istraživačkih podataka, teško je bilo što odre-
đenije reći o njiliovu mjestu i značenju tmutar lasinjske kul-
ture. Ipak možemo barem konstatirati da je tip plosnatfu fi-
gura pravokutne glave nesumnjivo specifilrum lasinjske
kulture, dok na ostalim figuricama uočavamo elemente ka-
rakteristične za n eke prethodne kulturne pojave. Najveći
40. Stilizirana keramička figu r a že- broj statueta iz Požeške kotline , dakle s istočnog područja
ne, Ašikovci, lasinjska kultura, 4.
tisućlj eće prije Krista , Arheološki rasprostranjenosti lasinjske kulture , pokazuje ela je u njezi-
muzej u Zagrebu, snimio K.Tad ić nu sklopu antropomorfna plastika najprisutnija upravo u
A stylized pottery figurin e of a onim krajevima koji se zemljopisno vežu uz teritorij pro-
woman, Ašikovci, Lasinja Culture,
stiranja vinčanske i sopotske kulture, što znači supstratnili
4 th millennium BC, Archaeological
Museum in Zagreb, photo K.Tadić kultura koje njeguju takvu plastiku.
118
Retz-Gajary kultura
119
"\......
'-.
\
..·
,' ....
.
\.
• r
<.
-- J-~
.)
') '-~ ' - . l
(
\ ''
.
\ .' ..·. ·-
'-, ''""
"
'l l
''\ •' .- ·-/
'""'
'\ \"
l
·\..
" '
....
l
' "" .,)
l ....
~cs ', .. . .
.
) I \
\
.)'
o~ ·
,..,-~
.,. .
'-.
V. Rasprostranjenost i nalazišta ~ Retz-Gajary i ~baden- Distribution and sites map of ~ the Re tz-Gajary and ~
s ke kulture: l. Velika pe ć ina , 2. Vindija, 3. Drljanovac, 4. Pe- the Baden Culture: l. Velika peći na , 2. Vindija, 3. Drlja novac, 4.
pelana, 5. Hrnjevac, 6. Đakovačka Satnica, 7 . Donja Vrba , 8. Gr.t- Pepelana, 5. Hrnjevac, 6. Đakovačka Satnica, 7. Donja Vrba , 8 . Gra·
brovac, 9. Vinkovci, lO. Vu čed o l , l l. Bapska, 12. Sarvaš 13. Beli brovac, 9. Vinkovci, 10. Vučedol , 11. Bapska, 12. Sarvaš 13. Beli
Manastir. Manastir.
120
42. Keramička zdjela ukrašena
tehnikom bt·azdastog ut·ezi-
vanja, VeW<a pećina kod Viš-
njice, Retz-Gajary k ultura, 4-
-3. tisu ćlj eće prije Krista , A.r-
heulošk.i muzej u Zagrebu, snimio
L. Mj eda
A pottery bowl decorated
with a technique of grooved
notching, Velika peć ina near
Višnjica, Retz-Gajary Culture ,
4th-3rd millcnnia BC, A.rchaeolo-
gical Museum in Zagreb, p horo L.
Mjeda
121
Badenska kultura
122
52 R. R.. Schmidt, Die Burg Vučedol,
Zagreb, 1945,str. 15-20, 127-129 .
53 N. Tasić, Kostolačka kultura, PJZ
ill, Str. 249.
54 E. Neustupny, Die Badener Kul-
mr, Sym positun iiber die Entstehung
un d Chronologie der Bade ner Kul-
tur, Bratislava, 1973, str. 345-347.
kata građenih u tradicionalnoj balkanskoj maniri: nabijen zemljani pod, zidne ;; S. Dimitrijević, Badenska kulm-
ra, PJZ m, str. 227-229.
konstrukcije od kolja i pruća oblijepljena ilovačom i krov na dvije vode od 56 Potvrdu za ovu kompo n entu na-
slame ili trske. Posebna su priča dvije apsidalne kuće otkrivene u mlađem lazimo i u najnovijim su stavnim is-
traživanjima na Vučedolu. T. Težak-
badenskom horizontu na Vučedolu te u Sarvašu. 52 Veća kuća na Vučedolu -G7-egl, Dva nova groba baden s ke k ul-
ture s Vučed ola, O puscula archaeo-
imala je dvije prostorije, jednu u apsidalnom produžetku, a drugu u pravo- lo gica 10, Zagreb, 1985; str. 23-39;
A. Dunnan , Vučedol - treće tisuć
kutnom dijelu. Tu je bilo smješteno i ognjište (v. sl. 48). Manju je kuću činila ljeće p . n. e., Katalog izložbe, Zagreb,
samo jedna prostorija s ognjištem, ali i dvije jame-podrumi. Takav tip arhitek- 1988, str. 13.
123
44. Keramički vrč rane badenske
kulture, Vu čed ol , 4. ti suć lj eće
prije Krista, Arheološki muzej u Za·
grebu, snimio L. Mjeda
A pottery jug of the early Ba-
d e n Culture ,Vučedol,4th millen-
n ium BC, Archaeological Museum in
Zagreb, photo L. Mjeda
površine flnog posuda koji stvara dojam punciranja, odnosno imitacije isku-
cavanja metala. Ta pojava m etalizirajućeg efekta bila je prisutna već i u vin-
čanskoj kulturi.
Bade nsko je keramičko posude vrlo kvalitetno, ali što se tiče oblikova-
nja i ukrašavanja, njegovi stvaraoci nisu bili osobito inventivni. Ta keramika
nama danas možda može djelovati privlačna u svojoj jednostavnosti, ali n e
donosi ništa novo što već ranije nismo upoznali. Keramičkim simbolom ba-
denske kulture mogli bismo proglasiti već spomenuti oblik trbušastog vrča
s visokom vrpčastom m čkom (sl. 43). Jedini ukras na njima su okomite kane-
lure na trbuhu. Vrčevi u ranijim fazama imaju još gotovo kuglast trbuh, koji
se u kasnijim fazama badenske kulture sve više splašnjava i spušta, da bi na
kraju sasvim degenerirao te vrčevi izgle daju kao da se sastoje samo od viso-
koga cilindričnog vrata i vrpčaste ručke. Nasuprot ovima, ranu, tzv. p re tkla-
sičnu fazu obilježavaju masivniji kuglasti vrčevi s niskim vratom i niskom
prstenastom ručkom koja tek n eznatno nadvisuje otvor vrča. Ukrašeni su
običnim vertilmlnim kanelirama, kaneliranim prepletom ili kanelirama slo-
ženima u obliku riblje kosti, ali i plastično istaknutim rebrima (sl. 44). Gar-
nituru posuđa pretklasičnog razdoblja popunjavaju još bikonične zdjele vrlo
razgrnutog oboda, ukrašene plitkim kanelirama, složenima u razne križne,
zvjezdaste ili zrakaste motive. Ti se ukrasi najč ešće apliciraju s unutarnje
strane zdjele, dok se vanjska površina postupno počinje ukrašavati motivima
izvedenima urezivanjem i ubadanjem, stilom koji će svoju punu primjenu
naći u klasičnoj fazi kulture.Tada, međutim , zdjele više nisu onako oštro biko-
nično prelomlje ne, nego pokazuju znatno zaobljeniju profilaciju. Bordure od
jednog ili više nizova uboda zatvaraju urezane motive mrežastil1 ili iscrtkanill
trokuta, zvijezda i slično. Još je dan prepoznatljiv oblik, nastao u klasičnoj
124
4 5. Keramička posuda izduljenoga vre- A pottery vessel with an elongated
tenastog oblika, Sarvaš, badenska spindle shape, Sarvaš, Baden Culture,
kultura, 4. tisućljeće prije Krista, Ar- 4th millennium BC, Archaeological Mu-
heološki muzej u Zagrebu, snimio L. M jeda seum in Zltgrcb, photo L. Mj eda
125
46. Keramička posuda s lažnim ručkama, Vuče
dol, badenska kultura, 4. tisućljeće prije Kri-
sta, Gradski muzej u Vukovaru, snimio N. Ilij i ć
A pottery vessel with false handles,Vučedol ,
Baden Culture, 4 th millennium BC, Municipal Mu·
seum of Vukovar, photo N. llijić
126
48. Temelj kuće s apsidom, Vuče The foundation of a house with
dol , kraj 4 . tisućljeća prije Kri- an apse, Vučedol , end of the 4th
sta, fotoarhiv Arheološkog muzeja miUennium BC, photoardtive of the
u Zagrebu Archaeological Museum i.n Zag reb
Kostolačka kultura
5~ \( J\1ilojtić, ].)as vorgeschic htlic h e Kostolačka je kultura kao samostalna kulturna pojava u arheološku
Ut:rg ,vcrk »Suplja Stem1'c am Avala-
b e rg bei Belgt<ld in Serbit:n, WPZ znanost ušla 1943. za hvaljujući Vladimiru Milojčiću. On ju je izdvojio među
30, Berlin, 19 -13, str. 41-54 .
60 A. Benac, Pivnica kod Odžaka i
nalazima iz Šuplje Stene na Avali , Kostolca,Vinče,Vučedola i Sarvaša kao novu
neki problemi kos tolačke kultu re, eneolitičku kulturu.59 Keramika te kulture bila je poznata i ranije, ali se obič
GZM n. s. 17, Sar:o je::vo, 1962, str. 2 1-
-40;NTasić,Apparition et evolution no smatrala sastavnim dijelom ili jednom razvojnom fazom badenske, vuče
du groupe c ulturel d c Kostolac en
Yougoslavie::, Al VII, Beograd , 1966, dolske ili Co\ofeni kulture. Da je doista rijeć o samostalnoj kulturnoj pojavi,
s tr. 19-29 .
potvrdila su kasnija istraživanja, osobito na lokalitetima Pivnica u sjevernoj
Bosni, na višeslojnom naselju Gomolava u Srijemu i revizijska istraživanja Vu-
čedola.60 Prema današnjem stanju istraženosti matično područje kostolačke
kulture nalazilo se u današnjoj Šumadiji, sjevernoj Bosni, Slavoniji i Srijemu,
odakle se kasnije proširila u istočnu Srbiju, rumunjsku Olteniju i Erdelj, na
sjever u Mađarsku pa sve do slovačkih p lanina.
128
61 N. Tasić, Kostolačka ku ltura, PJZ
ur, st r. 249 .
129
visokom vrpčastom ručkom, oblik nastao postupnom transformacijom klasi-
čnog vrča badenske kulture. Badensko naslijeđe vidljivo je i u oblicima vrete-
nastih amfora Fischbutte, koje su u kostolačkoj kulturi obično bez ukrasa.
Znatno veći pomak od baclenske kulture predstavlja ornamentika, kako po
tehnici izraele tako i po motivima. Kostolačka je kultura u južne panonske
krajeve uvela jednu potpuno novu tehniku, tzv. brazclasto urezivanje ili Fur-
chenstich, telmiku koju je inače po periferiji Karpatske kotline prenosila Retz-
-Gajary kultura. Osim spomenute primjenjuje se i tehnika finog žigosanja tu-
pim preclmetima koji daju polumjesečaste, okrugle, polukružne ili trokutaste
otiske. Oni su pojedinačni ili grupirani tvore razne geometrijske motive. Obi-
čno urezivanje, tako često na badenskoj keramici, sada gubi na značenju i pri-
sutno je samo kao okvirna linija najčešće s gornje, a rjeđe s donje strane ukra-
sne zone. Naime u kompoziciji ukrasnih motiva kostolačka je kultma predstav-
nik tzv. okvirnog stila (Rahmenstil), što znači ela se motivi grupiraju u hori-
zontalne ili vertikalne zone i polja. Vrlo je omiljeno slaganje motiva na načelu
šahovske ploče. Sami su motivi u osnovi vrlo jednostavni trokuti, rombovi,
kvadratići ili cik-cak crte. Tek njil1ove međusobne kombinacije raspoređene
po površini posude stvaraju bogat dekorativni stil, koji je upotpunjen bijelom
inkrustacijom (sl. 49).
Kostolački keramički stil nesumnjivo je nova pojava u okviru eneoliti-
ka Podunavlja i središnjeg Balkana. Poniknuo je u krilu baclenske kulture, ali
je prihvatio i usvojio novu dekorativnu tehniku: brazclasto urezivanje - i tako
našao svoje mjesto u vodećem ornamentalnom pravcu tog vremena na širo-
kom prostoru od Karpata i Alpa do središnjih dijelova Balkana.
49. Keramička zdjela ukrašena žigosa- A pottery bowl decorated with stam-
nim motivima šahovnice, Vučedol , ped chess-board motifs, Vučedol , Kos-
kostolač ka kulnrra, kraj 4 . tisućljeća tolac Culture, end of the 4th millennium,
prije Krista, Arheološki muzej u Zagrebu, Archaeological Museum in Zagreb, photo J..
snimio 1.. Mjeda Mjeda
130
50. Snimka iz zraka položaja više- Aerial view of the multistrata set-
slojnog naselja na Vučedolu tlement at Vučedol near Vukovar,
kraj Vukovara, snimio Z. Purger photo Z. Purger
Vučedolska kultura
131
~
VI. Rasprostr~?J•enostvuče
v•e klaslcne ILL.I
ruq
e;:)
()i f7Jl 0
podruqe
kulture:~
'V'
v• srr
d Iske
~ishodlsno
v• enja kasne čedo
vu•v pod-
ls ke
D
fistribution
the
Vuce classiC
· map~
al
o v d o l Culture.
Vuce vu~
fthe
dol • d oand
Culture ILL.I
.., rimacy areo
extent
""ilie""'
1 Culture. p o hhe late
kulture.
134
52. Gt-adina kasne vučedolske kul- An elevated fortified settlement of
ture, Osječen.ica - Gorička kod the late Vučedol Culture, Osječe ni
Dvora na U ni, s nimio A. Dur- ca-Gori čka near Dvor na Uni [on the
man Una River], photo A. Durman
Vučedolska je kultura europskoj znanosti poznata dulje od jednog sto- 62 K Descbn1.an , Die Pfahlbautt;ll·
fimde auf dem T.aibad1er Moo re,Ver-
ljeća, točnije od prvih istraživanja sojeničkog naselja na Ljubljanskom barju handlungen der K. K. Geologischen
1875. 62 Moritz Hoernes je u svome čuvenom djelu Urgeschichte der bi/den- Reichsanstalt,Wien , 1875.
63 M .H u ernes, Urgeschichtc de r bil-
den Kunst in Europa pod pojmom istočnoalpske sojeničke keramike prika- denden Kunst in Emo pa,Wien , 19 15,
s tr. 3 37-347.
zao i nalaze s Ljubljanskog barja, ali i iz Vučedola , Sarvaša i Erduta. 63 Gordon e.. G Cbilde,Thc Danube in P rehis-
Childe je 1929. predložio naziv slavonska kultura i on se održao sve do poja- rory, O xford , 1929, str. 210.
65 .~·. Dilnitrijević, Vučt;;dolska kultu·
ve kapitalne publikacije R. R. Schmidta Die Burg Vučedol, koja je definitivno r-J. i vu čedol ski k ulturni kon1pleks,
PJZ Ill, str. 299-303.
dala prevlast imenu vučedolska ku.ltura. 64 Tijekom tih stotinjak godina pozna- C)() A. lJunn.an , Vučedol - treće ti·
vanja vučedo lske kultw-e nastale su brojne, često potpuno kontradiktorne te- su ćljećep . n . e ., Katalog izložbe, Za-
greb, 1988, str. 13.
ze o njezinu podrijetlu i nastan.lru.6 5 Danas, međutim , možemo reći da je ona
stasala u slavonsko-srijemskom prostoru kao rezultat vremena obilježenog
velilcim etničkim promjenama što su ih prouzročile migracije istočnih step-
skih naroda (tzv. druga seoba stepskih naroda, koja se obično povezuje s
Indoeuropljanima).66 Ali njezini su korijeni u oživljenoj neolitičkoj , preciznije
rečeno sopotskoj tradiciji, obogaćeno; utjecajima eneolitičke kostolačke kul-
ture. U vučedolskoj su se kulnu-i, dakle na jedan izuzetno sretan način, spoji-
la nova dostignuća istoka - tu ponajprije mislimo na razvoj metalurgije - i
stari duh panonsko-podunavskoga neolitičkog svijeta.
U vrijeme rane i klasične vučedolske kulture njezini su nositelji birali
za svoja naselja uzdignute lesn e terase uz rijeke ili obronke i izdanke brega-
vitih sklopova (sl. 50). Većina je naselja bila utvrđena dotjerivanjem strmih pa-
dina, palisadama ili vodenim opkopima. U kasnoj fazi egzistencije ekspanziv-
na vučedolska kultura zauzela je istaknute, visoke topografske položaje pa u
to vrijeme dominira gradinski tip naselja (sl. 52). Na Ljubljanskom je barju kas-
135
D istražen e ot~opani
• • • ObJekt•
ooo obJekt!
pretpostavljeni obrambeni
površine O rov
53. Tlocrt Vučedola s djelomičnom re- A plan of Vučedol with a partial recon-
ko nstrukcijom naselja, crtež S. Foren- struction of the settlement, draw ing S.
baher Forenbaher
136
čna pokopa. Ispred pročelja megarona u jednoj jami-podrumu L-oblika nala-
zio se dvostruki ukop muškarca i žene s nevjerojatno bogatom grobnom opre-
mom: pedesetak što čitavih što oštećenih posuda i još stotine keramičkih
ulomaka. Nema sumnje da su tu bili pokopani predstavnici višega društvenog
sloja, svojevrsne rodovske aristokracije. S lijeve strane pročelja istog megaro-
na otkrivena je žrtvena jama u kojoj je pohranjen jelen čiji se kostur izvanred-
no očuvao.Je li taj jelen pao kao žrtva u nekom ritualu vezanom uz osnivanje
naselja? Ili je odigrao svoju ulogu u nekom drugom kultnom obredu kakvih
je, zacijelo, u razvijenom eneolitiku bilo mnogo?
Obični vučedolski »smrtnici« živjeli su u naselju smještenom na pros-
tranim okolnim platoima. Četvrtaste kuće nizali su prstenasto uz rubove na-
selja (v. sl. 51). One nisu bile osobito velike pa su obično kao sastavni dio imale
jame-podrume bilo unutar same kuće bilo u neposrednoj njezinoj blizini. Te
su jame služile kao ostave, odnosno spremnice za zalihe, a sekundarno su ko-
rištene i kao otpadne jame. Središte je kuće kružno, uzdignuto ognjište, dok
o ostaloj opremi kuće možemo samo nagađati (sl. 54). Često se u kući nalazi i
mali kućni žrtvenik izrađen od gline, što pokazuje da su Vučedolci svoje
vjerske rituale prakticirali i individualno, a ne samo u zajedničkim sakralnim
prostorima. Zanimljivo je, međutim, da zasad nema dokaza o pokapanju po-
137
138
eft
55. Zdjelica na četiri čepaste A small bowl on four cork-
nožice,Vučedol, vu čedolska shaped feet, Vučed o l , Vuče
kultura, 3. tisućljeće prije dol Culture, 3nl millemlium
Krista, Gradski muzej u Vuko- BC, Municipal Mu seum of Vu-
varu , s nimio N. Čače kovar, photo N. Čače
139
67 s. Dimitrije"ić,Vučcdolska ku.ln•-
m i vučedolski kulturni kompleks,
PJZ 111, str. 286-288, sl. 10.
kojnika u posebnim grobljima izvan naselja. Svi ukopi koje poznajemo obav-
ljeni su unutar naselja, vrlo često u napuštenim jamama-podrumima. Oni su
pojedinačni i grupni, a pratio ih je određeni grobni ritual. Grobovi, posebno
i bogato opremljeni, svjedoci su snažnog procesa društvenog raslojavanja
koje je u to doba zahvatilo vučedolsku kulturu.
Ako se ikoja keramička proizvodnja iz razdoblja prapovijesti može sma-
trati umjetničkom tvorevinom, onda je to s punim pravom keramika vučedol
ske kulture. Izvanrednim skladom i dotjeranošću oblika i ukrasa ona je pot-
kraj eneolitika stigla gotovo do savršenstva. Naime ne smijemo zaboraviti ela
je sve posuđe još uvijek izrađivano prostoručno, bez pomoći lončarskog ko-
la.Južnopanonsld prostori tu su napravu upoznali tek s dolaskom Kelta, neg-
elje u 4. stoljeću prije Krista.
U kućama i jamama vučedolske kulture nađene su goleme količine ke-
ramičkog posuđa , onoga grubog, svakodnevnog, ali i vrlo fmog i kvalitetnog,
pomno ukrašenog. Budući da se i ovo fino nalazi u velikim količinama, očito
nije bilo izraclivano isključivo za neke posebne namjene, nego se vučeclolsko
stanovništvo takvim bogatim predmetima okruživalo i u svakodnevnom živo-
tu. To je keramika rađena od dobro pročišćene gline, a i tehnologija pečenja
znatno je usavršena, što rezultira boljom kvalitetom proizvoda.
Kad se arheološka znanost potkraj prošlog i početkom ovog stoljeća
upoznala s vučedolskom kulturom, ona je djelovala kao da je odnekud, iz ne-
kog mnogo razvijenijeg i naprednijeg svijeta, bačena u ovo naše panonsko bla-
to. Bilo je to vrijeme poznavanja isključivo razvijene, klasične faze ove kulture.
No danas, kad možemo pratiti njezin cijeli razvojni put, vidimo da je ta evolu-
cija tekla vrlo mirno i logično upravo na tom panonskom tlu. Oblici oštro lo-
mljenih bikoničnih zdjela, zdjelica i lonaca samo su dalji nastavak već dobro
poznatih oblika ukorijenjenih u kasnoj vinčanskoj i sopotskoj kulturi. Zdjele
sa zaobljenim ramenom i razgrnutim obodom oblikovali su prije vučedolskih
kostolačld lončari, kao i keramičke žrtvenike sedlastog tipa. Dakle, većina vo-
dećih oblika nije u biti nikakva novost u ovim prostorima, kao što to nisu ni
tehnike ukrašavanja: urezivanje, brazdasto urezivanje, duborez i rovašenje.Ali
originalan je način kako je vučedolska kultura sve te već dobro poznate ele-
mente spojila i izgradila u jedan osebujan vlastiti stil. Koliko je vučedolska kul-
tura u oblikovanju i ukrašavanju keramike crpila od svojih prethodnica, naju-
očljivije je u ranoj, pretklasičnoj fazi (stupanj A po S. Dimitrijeviću67 ). Domi-
niraju bikonične zdjele , lonci, plitke zdjele razgrnutog oboda i zdjele sa za-
obljenim ramenom. Ukras se najčešće smješta samo na jednom segmentu
posude, onom gornjem ili na najširem dijelu posude, i to u obliku uskog friza
strogo geometrijsldh motiva, trokuta, rombova, izvedenih tehnikom brazdas-
tog urezivanja, običnog urezivanja ili rjeđe rovašenja i cluboreza.Već je prisut-
na primjena bijele inkrustacije, što na crnoj , sjajno poliranoj pozadini nagovi-
ješta prepoznatljiv crno-bijeli efekt tako karakterističan za klasičnu fazu. Pret-
klasična faza inaugurira i kasnije također vrlo karakterističan motiv kružnice
ili rozete, koji se samostalno pojavljuje na najširem dijelu posude.
140
58. Keramička •kadionica•, A pottery •thurible•, Vu-
Vučedol , vučedo ls ka kul- čedol, Vučedol Culture, 3 rd
tura, 3. tisućljeće prije Kri- millennium BC, Munjcipal
s ta, G~<tdski muzej u Vukova- Museum of Vukovar, photo
ru, snimio N. Čače N . Čače
143
59. Keramička zidna posuda - A pottery wall o rname nt or
model krušne peći , Vučedol, vessel in the shape of a baker's
vučedolska kultura, 3. tisućlje oven, Vučedo l, Vučedo l Culture,
će prije Krista, Gradski muzej u 3rcl millennium BC, Municipal Mu·
Vukovaru, s nimio S. O lić seum of Vukovar, photo S. O lić
144
M itL Milićević, Religija vučedol ske
kulmre, Vučedol - treće tisućljeće p.
n . e., Katal og i%lozhc, Zagreb, 1988,
s tr. 30.
69 1: 1ežak, Vučedokr Kultge1·are
aus Vinkovci, AI XV1,Beograd, l 975 ,
Str. 11·12.
145
60. Obredna keram.ička posuda u A pottery cult vessel in the sha-
obliku golubice, Vučedol, vuče pe of a dove,Vučedol , Vučedo l Cul-
dolska kullura, 3. tis u ćljeće pri- ture, 3rd millennium HC, Archaeo-
je Krista, ArheoloSk.i muzej u Z.'lgrc- logical Mttscum in Zagreb, photo D.
bu, snimio D. Virtuoso Virn10so
J
146
61. Donji dio keramičke ljudske
figure s prikazom ob u će,
Vučedo l, vučedolska kultura,
3. tisućljeće prije Krista, Ar-
heološki muzej u Zagrebu, foto-
arhiv Muzeja
The lower section of a potte-
ry human figurine showing
footwea r, Vučedol Culture, 3rd
millennium BC , Archaeological
Museum in Zagreb, photoarch..ivc
of the M useum
147
--- ---- -
62. Gornji dio keramičke žen- The upper section of a female
ske figure, Vinkovci, vučc pottery figurine , Vinkovci, Vu-
dolska k ultura, 3 . ti sućljeće čed o l Culture , 3rd mille nnium
prije Kris la, Gradski muzej u BC, Munic ipal Museum ofYinkovd,
Vmkovcima, c rtež K. Ro n čević drawing K. Rončevi ć
148
63. Donji dio keramičke ljudske The lower part of a pottery
figure, Vinkovci, vučedolska human figurine, Vinkovci, Vu-
kultura, 3. tisućljeć e prije Kri- čedol Culture, 3rd millennium,
sta , G1~tdski muzej u Vinkovcima, Municipal Museum of Vinkovcima,
crtež K. Rončević drawing K. Rončević
149
T
150
SUMMARY
THE NEOLITHIC
151
name, consists of impressions made by finger- karst plains, and the centre of inhabitation was
nails, fingers, or the edges of any sharply poin- transferred to northern Dalmatia, and sites at
ted objects in the still soft clay before firing. In the side of streams or on low-lying peninsulas
the coastal regions, the most common instru- (Smilčić near Zadar, Vižula near Medulin). The
ment used for such decoration were shells with first permanent settlements were constructed
smooth or dentate edges (Fig. 9). ln the develo- around water sources, mainly w ith a circular
ped stage of this culture, the p opulation turned plan. The dwelling structures were also circular,
to agriculture and the cultivation of the fertile built of wattle and daub .
152
The Korenovo Culture
The late Starčevo Culture in the most west- distribution was considerably larger (Pakrac-Ga-
ern areas of its distribution was the cradle of the vrinica , Jakš i ć
near Požega, Pepelana near Virovi-
origin and development of the cultures of the tica, Staro Čiče in the Turopolje region). The Ko-
Linear Pottery complex. The Korenovo Culture , renovo potter y vessels were fundamentally fired
named after th e eponymous site in the village of using the oxidation technique, and only in the
Malo Korenovo near Bjelovar, was a part of this final phase of the process was reduction firing
complex. It originated in the period of impor- used. Such vessels have an exterior grey or black
tant pop ulation and cultural changes caused by colour, often not uniform with spotting. The
the appearance of the Vinča Culture.The area of main decoration on Korenovo vessels was inci-
central Croatia became open to cultural influ- seci, and is based on two main principles : a sim-
ences from the western parts of the Carpathian ple linear form where the line itself is th e motif,
basin and central Europe, w hile the previous anci a bancled concept, w here the motifs consist
Balkan-Anatolian orientation became weaker. of two, and more rarely tlu·ee, paraHellines (Fig.
Most of the settlements of the Korenovo Cul- 17) . The deep bowl with an S-shaped proille
ture are found in the region of Bjelovar (Drlja- from Kaniška Iva clearly shows that the Kore-
novac, Malo Korenovo) and also in the Moslavi- novo Culture fits into the Linear Pottery com-
na area (K<tniška Iva,Tomašica), while individual plex in terms of form, concept, and manner of
finds of Korenovo pottery show that its area of decoration (Fig. 18).
153
composed of hollows, incisions, and relief or spirals, meanders, and various other geometric
applied elements.The motifs of spirals, triangles, motifs. These were apparently cult vessels that
and parallel lines create a complicated decom- probably served in certain religious rituals related
tive composition covering the entire smface of to a fertility cult. Anthropomorphic figura l sculp-
the vessels (Fi g. 22 , 23). Vessels with a pale yellow ture is also common in the Danilo Culture com-
colom- are also present, painted in grey, black, plex. One variant consists of sin1ple bell-like sta-
and red with primarily straight angled geometric tuettes with an undivided body and a rounded
motifs (Fig. 24). The Danilo pottery production top (Fig. 26), while examples from the other
created one very special form of vessel on four group are somewhat more realistic, with a clear
columnar legs with an elevated ring handle (Fig. reproduction of human or animal faces. Small
25). These vessels, often called rythons, were zoomorphic sculptures representing pigs, cattle,
ornamented with a rich incised decoration of or bears are also characteristic (Fig. 27).
THE ENEOLITHIC
154
dominant forms are biconical bowls and pots, ded patterns, to motifs of pine brand1es, her-
and a jug with a single ring-shaped handle (Fig. ringbones or barbed w ire, as well as garlands
38) is a clistinctly Eneolithic form . The decora- and semicircles. The figura! sculpture is repre-
tion on the pottery is most often in the form of sented by two types: simple flat featured sta-
various relief applied elements: in the form of tuettes w ith rectangularly formed heads an d
buttons, ribs, animal heads, or the partic ularly conical stumps in place of hands , breasts
characteristic tongue-like extensions (Fig. 39). emphasized in relief, and incised eyes and
Another decorative style was based on tech- m ouths (Ašikovci, Novoselec, Zarilac - all sites
niques of incised lines, stab marks, and stamp- in the Požega basin; Fig. 40). A second type has a
ing. The choice of motifs varies from simple simple cylindrical figure with re lief elements
bundles of straight lines, zig-zag lines, and brai- deno ting various parts of the faces.
155
The Kostolac Culture
The Baden Culture did not continue as long were regularly fortified with trenches and ditches
in northeastern Croatia as it did in the north- (Vučedol , Sarvaš, Cerić ,Ašikovci). The basic c ul-
ern sections of the Pannonian plain. Extending tural and stylistic characteristic of the Kostolac
throughout an extremely large area, the original Culture is its pottery of good fabric and quality
uniformity of the culture w as lost and in the with a dark grey-brown colour. Various types of
northern Croatian area, it was in fact on the bowls inherited from the late Neolithic preclo-
southern periphery of a large cultural complex. minate, followed by conical or cylindrical cups
At the edges of such a weakened culture, the sti- with exceptionally high ribbon handles. The
fled traditions of the previous local late Neo- clecorative teclmiques used on the pottery ves-
lithic cultures were reawakened, and the forma- sels include grooving and fine stamping with
tion followed of a new Eneolithic phenomenon blunt objects resulting in crescent, circular, or
known as the Kostolac Culture. After a period of triangular impressions. Various geometric motifs
parallel existence, the Kostolac Culture pushed were formed by such elements individually or in
aside the Baden Culture and continued as an groups, and these were filled with a white en-
independent entity. The Kostolac settlements crustation (Fig. 49).
156
plest zig-zag lines, triangles, and rhombi to va- rous altars of the saddle or horn type, the famous
rious types of crosses, complicated chain motifs, vessel in the shape of a dove (Fig. 60), as well
and chessboard patterns.The only curved motifs as anthropomorphic figura! sculpture. The
present are ellipses and circles, o r rather roset- latter are differentiated into simple tmdecorated
tes often bordered by a row of triangles o r ray- flat figures , anci volumino usly form ed female
like incisions. A symbolism as a solar motif is images w ith rich incised decoration that occa-
often attributed to this. Other wliversal symbo- sionally shows the clothing and footwear of the
lic motifs s uch as crosses and clepsydra often members of the Vuče dol Culture (Figs. 61, 62, 63).
appear on Vučedo l pottery.As has already been The human image also appears incised on pot-
noted, in o rder to produce the decorative and tery vessels, stylized in the form of an hour-glass
symbolic motifs, the techniques of notclling and to w hich a head, arms, and legs have been added
deep incision predom.inated, filled with w hite, (Fig. 64). The turbulent period at the transition
and more rarely red, encrustation that resulted point of two epoch s, the Eneolitllic and Bronze
in exceptional colour effects o n the dark back- Age, also marked the end of the Vučedol Culture.
g round of the vessels. The spirit and traclitions of this culture were
A series of objects w ith uncloubted cult cha- nonetheless to exist lengthily in the frameworks
racteristics existed in the classic phase of the of certain early Bronze Age phenomena such as
Vučedol Culture.The most important are nume- the Vinkovci anci Ljubljana Cultures.
157
Nives Majnarić-Pandžić
v
BRONCANO •
t
ŽELJEZNO DOBA
Apsolutni
damm.i
2000
SJEVERNA I ISTOČNA
i HRVATSKA
BRONČANO I ŽELJEZNO DOBA
SJEVEROZAPADNA
HRVATSKA
VREMENSKA TABLICA
ISTRA I HRVATSKO
PRIMORJE
UKA I SJEVERNA
DAlMACIJA
O
SREDNJA l JUŽNA
DALMACIJA
JADilANSKITIP 2000
r
----~-2QQ .................~?.~~-~~---····· ............................................................................... ............... .!~NO. ............. -~_LI~~~~~~-~-R.~~-1.: ... J.9.!19....
KU LTIJRNA VINKOVAČKA RANO BRONČANO BRONČANO ~ CE'n NSKA
DOBA 0 ;;§ K U t:fU ilNA
1800 GRUPA KULTURNA DOBA o:: O GRUPA 1800
·-·············· ············································· ...................................... ········································· ........................................ -~-o -···················· · · · ·· · ······ ········ · ··· ·
~ GRUPA (GARICA) O
l: ~~~~~
~~
~J~f :~
DOBA
ISTRA Il
"lo
· ·l~~ ~
. (~'L ~
>z
•:
~ DOBA
KUNAC
------~~~---- . .!~L .................................... .... ?~~~:~g-~J.I......
ISTRA V 4
~
UJ
MALUNJEĆ.
OKI
ISTRA Vl B l7 V 3~
Ill -1
l OO >N KASNOLATENSKA l >N ~ 100
················ · --~- - -· ····· ·· ·"Kuii'URA · · ·· · ···· ······································· ························-················ ·r·················--·················· ---- - - - --·------------- -- - -----~- -- - - · ············
~ : ~
(Krono loške p odjele prema: K. Vinski - Gasparini, S. Gahrovcc · K. Mihovilić i Š. Batović).
160
Uvod
Život pojedinih zajednica ljudskog društva iz prapovijesnog razdoblja ' lv. Torbriigge, Pradavna Evropa, Rije·
ka 1969; N K. Samla rs, Prehistoric Art
poznajemo isključivo u njegovu odrazu u do nas stigloj ostavštini njihove in Europe, Harmondsworth 1968; S.
Piggo/1 - G. fi. Daniel, A Picture Book
materijalne kulture. Ta pak arheološka ostavština čuva vrlo često više ili ma- uf Early llritishArt, Cambridge 195 1; P.
jacobslbal, E<trly Celtic Art,Oxlb rd 1944.
nje vidljive sadržaje iz domene duhovne kuln1re koja obuhvaća, naravno, i
njihov umjetnički osjećaj i izraz. Očito je opet da umjetnost pojedinih zajed-
nica odražava i njihove duhovne i religiozne nazore, tehničke moguć nosti ,
bogatstvo i prosperitet, njihov mentalite t i otvorenost prema drugim suvre-
menim zaje dnicama, kao i njihovu prilagodljivost novom te kreativnu snagu
da stvore nove ideje, ili da viđeno i preuzeto prilagode svom umj etničkom
shvaćanju i ukusu.
161
l . Prikaz ko la s konjs kim dvopregom,
s bronćanodobn e glinene žare, crte:l K.
Ron čević p rema WTo rb rugge, 1969
162
~ Izrada luk>tozoih predm cLa poveY:on:o
je uvijek s najnaprednijim radionicama
u kojima sc okupljaju najobrazm-:tn iji,
najdarovitiji majsto ri i mcta1un;i-c:kspe-
rimcntatori s novim tc::hnikama;Tako i
W Gropius me<lu osnovn im idtjam:o
::;vog pokrcla Bauhaus na"udi •Nema hil·
ne raz like iz medu un1jetnika i obrtnika.
Um jernik je samo obnnik najvišill ~...",.
ralističkim akcentima. Vrlo rijetko, ali ipak, susrest ćemo i prikaze narativnih litctadli.U l,Z:ogn'b 1959. 1S5;0spccija·
Uzaciji z'm ata na temelju pisanih rnikcn·
scena. Razvoj umjetničkih stilova i tendencija nizat ćemo u vremenskom skih izvora govori n1tl D. i M. Pctru~cv·
redoslijedu i pratiti ih regionalno, posebno zbog nejeclinstvenosti hrvatskoga ski. Najstariji pisani po daci o z:onatst'\'U
na Bal kan u, GCBI W/1. 1965. 13·51.
teritorija u zemljopisnom i kulturnom smislu. Izbor mora, na žalost, biti ne-
ujednačen; pojedina će razdoblja ili pojedine regije biti prikazani šturo, ovi-
sno o raspoloživim arheološkim izvorima, odnosno o stupnju istraženosti
n ekog područja.
»Umj etnički « izradeni predme ti, tj. predmeti koje je njihov stvaralac
želio estetski valorizirati, samo su clio ostavštine iz života prapovijesnog
čovj eka i ne mogu pružiti uvid u svu kompleksnost življe nja i zbivanja u vri-
jeme svog nastanka. Pa ipak, možda bolje nego druge vrste č ovjekove krea-
tivnosti, omogućavaju uvid u duhovni sadržaj, u intelektualnu i religioznu
sferu, a ujedno dokumentiraju domet telmičkog razvoja i njegovih moguć
nosti. Kako je poznato, arheološka ostavština prapovijesnog čovjeka ogra-
ničena je na materijale koji ne propadaju: na kamen, glinu i metal u prvom
redu. Sve ostalo, izrađeno od drva, tekstila ili pruća, propalo je zauvijek, osim
u izu zetno rijetkim okolnostima. Pregledamo li izvore kojima raspolažemo,
uočavamo da su jednoobrazni: odbačeni ili zaostali predmeti iz naselja, ra-
dionica ili ostava p utujućih obrtni.l{a ili trgovaca. Najatraktivnije i najugled-
nije nalaze pronalazimo obično u inventarima bogatijih grobova ili u nam-
jerno ukopanim skupinama predmeta, tzv. ostavama. Ovi posljednji nalazi
javljaju se ili kao bHiga, kada sadrže predmete od skupocjenijih metala koji
su iz nekil1 razloga bili pohranjeni u zemlju, ili kao votivni darovi s nam-
je rom uspostavljanj a veza s onozemaljskom sferom. Isto tako , sam nači n i
obred pokapanja i izrade groba treba promatrati kao izričit znak duhovne
kul ture.
U našem su području figuralni prikazi relativno rijetki , pogotovo u
pojedinim razdobljima. Gotovo su uvijek utilitarne n amjene, naj češće služe
u kultne svrhe. Magijski, kultni sadržaj duboko je prožimao svaku kreaciju
koja ujedno predstavlja umj etničko djelo. Prapovijesnu umjetnost treba sva-
kako ocjenjivati mjerilima proizašlim iz stupnja razvoja svijesti stvaraoca u
pojedinoj sredini, ali svakako i prema njegovim ekonomskim i tehničkim
mogućnostima. Važnu ulogu ima i zemljop isni smještaj iz koje je proizašla
umj etni čko djelo, blizina ili udaljenost, otvorenost ili zatvorenost te sredine
prema c ivilizacijskim središtima na Mediteranu. Unošenje stranil1, napred-
nijih uzora često je skretalo tijek umjetničkog razvoja u sasvim nove, neoče
kivane smjerove.
U prapovijesnom razdoblju vrlo se rijetko susreće radost umjetničkog
stvaranja lišena neke odredene svrhe. Lik, motiv, simbol, više ili manje uspješ-
no ili nadahnuto izveden, služi određenoj namjeni - prikazuje određeni sa-
držaj , simbolizira. neku temu, pre dstavlja mitski lik ili mitsko događanje, fik-
sira obredne propise i postupke. Prapovijesna je umjetnost svedena često na
umj etnički obrt i ograničena tehničldm mogućnostima stvaraoca, a često se
susreće povezana s telmičldm eksperimentiranjem; jer je zapravo prirodno
ela se nove tehnike i nove spozn aje primjenjuju u izradi luksuznih i sakral-
nih p re dmeta. 3
163
2. Konjanik od brončanog lima, Kilr-
lid1 kod Koblenza, rani laten, 5.- 4.
stoljeće prije Krista, Zemaljski muzej
u Bmmu , crtež M . Gregl prema W Tor-
briigge, 1969
Hot·seman ofbronze sheet, Kar-
lich near Koblenz, early La Tene,
5th-4th cent. BC, National Museum in
Bonn, drawing M. Gregl from W Tor-
bti.Jgge, 1969
164
-. '-
I. Rano brončano doba Hrvatske i susjednih zemalja , od The e arly Bro nze Age of Croatia and n eighbouring lands,
p ribližno 2300. do približno 1600. godine prije Krista: ea. 2300 to ea. 1600 BC.: l. The Vinkovci culture , 2.The Somo-
J. vinkovačk a grupa, 2 . grupa Somogyvar, 3. mno brončano doba gyviir group , 3. The early Bronze Age of Istria , 4. The Cetina
Istre, 4. cetinska grupa, 5. p osuška grupa, 6. rano brončano doba group, 5.The Posušje group, 6.The early llronze Age of Northern
srednje i sjeverne Bosne , 7. rano brončano doba p rimorsko- and Middle Bosnia, 7 .The early Bronze Age of Northe rn Adriatic
·velebitskog prostora. a nd Velebit region.
165
3. Zdjela ukrašena urezanim i bijelo in-
krustiranim geometrijskim ornamen-
tima, vinkovačka kulturna grupa, rano
brončano doba, Vinkovci, Gradski muzej u
Vinkovcima, crtež K. Rončevi ć
166
Rano brončano doba
(od približno 2300. do približno 1600. godine
prije Krista)
167
"J E. Dayton, The Problem of Tin in
the Ancient World , World Archaeology
3, London 197ln2, 123·125;) . 0.Mttb·
/y, Copper :md Tin ... and the Nature of
the Metal Tr:tde in the Bronze Age,
Trans. of the Conncelicut Acad. of ArtS
and Sciences 4;, 1976; V. Fttrmanek,
Zu cinigen Fragen der sudiistlichen
Urnenfddt:r in der Slow:okd, Mitteil·
najčešće su n e ukrašene, ali fino izgladene i uglačane; pečene tamnosmeđe , u11gen der Berliner Gesellschaft fUr
Anthropologit:, Ethnologie u. Urgesch.i·
pa blistavo pofu·ane podsjećaju na svoje vjerojatne prototipove izrađene od chte B, 1987, 39·54.
brončanog lima. 9 J D. Mu blJI The Copper Ox-hidc In-
gots and the 13ronze Age Mem ls Trade,
Metalurška djelatnost ranoga brončanog doba izrasla je na ranijim teh- lmq :S931, 1977, 74-BS.
'u G GIJi/de, l'iecing together the Past,
nološkim iskustvima: na tehnologiji obrade kamena i minerala, koja je uklju· london 1956; G. Cbilde, Social Evoluti·
ćivala prospekciju terena zbog nalaženja ležišta potrebnih vrsta, organizaciju on, London 19Sl; H. G. D. Clark, AJchc·
o logy and SociCt)•, l.ondon 1957.
iskorištavanja sirovina, njihovu otpremu i radioničku obradu .Tim iskustvima
pridodana su i ona stečena u procesu izrade i pečenja keramike, te na meta·
lurškim saznanjima u obradi bakra i zlata koja su se znatno razvila od kasnog
neolitika tijekom bakrenog doba. Ta iz tradicije preuzeta znanja znatno su
se razvila u početku ranoga brončanog doba u novim tehnološkim proce-
sima uvedenima otkrićem nove sirovine - bronce , legure bakra i kositra.
To voljno i promišljeno stvaranje nove sirovine, je r prvi put u ljudskoj povi·
jesti se iz u prirodi nađenih elemenata stvaralo nešto novo, što u samoj
prirodi nije postojalo, svjedoči o golemom pomaku u ljudskoj kreativnosti!
Očito je kako je eksperimentiranjem otkriveno da je legiranje povećavalo
povoljna svojstva metala. Kako su ležišta kositra vrlo rijetka u odnosu na
ležišta bakra ili željeza, bilo je potrebno organizirati prijenos kositra. Tako su
trgovinom kositra razvijane nove komunikacije na ve like udaljenosti i polo·
ženi temelji trgovačkoj i transportnoj mreži preko cijele Europe. Kositar s
atlantskih obala, možda i iz srednje Europe (iz Češkog Rudogorja ili iz ma·
njih le žišta u Slovačkoj)8 trebalo je dopremiti u radionička središta u podru-
čjima bogatim kvalitetnom bakrenom rudačom . Kako je omjer bakra i kosi-
tra u bronci takav da bal(ar apsolutno prevladava u sastavu legure (idealni
omjer vrlo kvalitetne bronce u prapovijesnoj Europi iznosio je l 0 % kositra
na 90% bakra), bilo je posve prirodno i svrsishodno organizirati otpremu
kositra u područja bogata bakrom. 9 Bronca, tvrda i otpornija oci bakra, iz-
vrsno se lijevala u kamenim ili glinenim kalupima, a njezina je elastičnost
dozvoljavala izradu većih i čvršćih predmeta, što se osobito očitoval o u izra-
eli oružja koje se i usavršavalo usporedo s općim razvojem metalurgije bron-
ce.Tako su npr. kratki bodeži, izrađivani u bakreno i rano brončano doba, bili
u razvijeno brončano doba zamijenjeni dugim ubojitim mačevima i masiv·
nim bojnim sjekirama te moćnim kopljima. Lijevanje u kalupima omogućilo
je za ondašnje prilike masovnu proizvodnju, a taljenje loše izrađenih ili
oštećenih komada ponovnu upotrebu sirovine. Upravo će ti skupi predmeti
- razni primjerci oružja, biti često ukrašavani i reprezentirati tako nositelje
suvremenih dekorativnih stilova.
Gospodarstvo brončanog doba i dalje je počivalo na tradicionalnim
granama - poljoprivredi i stočarstvu, ali je metalurgija bronce donijela pravi
prevrat u povijesni razvoj , uzrokujući nezaustavljive promjene u sferi proiz-
vodnje i u društvenom strukturiranju. Traženje i otkrivanje ruda, organizaci·
ja njezinog vađenja, prerada i trgovina sirovinama i polu proizvodima, urni·
jeće lijevanja bronce - sve je to zahtijevalo specijalizirane obrtnike. Uz nuž-
nu podjelu rada stvorio se tako i poseban, moćan i ugledan obrtnički stalež. 10
Nastalo je novo povezivanje medu kulturnim grupama i raznim područjima,
ovisno o razmještaju ležišta sirovina - bakra, kositra i zlata. Odnosi i rasporedi
169
T
tl 1l1. Eliade, Kovaći i alkcrničari , Za· mec1u kulturnim grupama i pojedinim podmčjima zametnuti u rano brončano
greb 1983.
12 ]M. Co/es -A.F.Harding, The llronzt: doba ostat će na snazi gotovo cijelo tisućljeće , a tada će usvajanje i razvoj me-
A g<: of Europ<:, London 1979, 1- 17. talurgije željeza ostvariti nova povezivanja i nove usmjerenosti.
Vlasništvo nacl ležištima ruda, organizacija i kontrola proizvodnje i
raclioničkih središta te trgovanje broncom stvorili su novi društveni sloj s
političkom mo ći. Za osiguranje novih bogatstava bila je potrebna kasta rat-
nika, i ta dobro naoružana »aristokracija« dobila je v last , posebno snažnu u
razvijenim i naprednim kulturnim sredinama. »Dokumente« o snazi i ugledu
te ratnič ke klase arheologija očitava najčešće u njihovim bogatiJu grobovima,
podignutiina da bi ovj ekovj ečili svjetovni ugled i moć pokojnika i osigurali
mu dobar i ugodan zagrobni život. Među pripadnicima te vode će i moćne
klase mora ela su bile i osob e ko je su predvodile i organizirale kultni život
zajednice. Taj je društveni krug angažirao umjetnički obrt koji se odvijao
u radionicama smještenima najčešće uz sjedišta pripadnika vodećeg sloja.
U takvim su okolnostima nastajali primjerci kvalitetnog oružja i nakita,
ujedno dijelova nošnje te različiti predmeti namijenjeni kultu, izve deni više
ili manje uspješno u umj etničkom smislu, ali tehnički uvijek na najvišoj ono-
dobnoj razini.
Kao što se govori o neolitičkoj revoluciji u razvoju kulture čovjeka, tako
se i sada, u razdoblju organizirane upotrebe metala, može govoriti o svojevr-
snoj revoluciji, kako u društveno-gospodarskoj tako i u kulturno-ideološkoj
sferi društva.n Interpretacija arheološke ostavštine mora nadomjestiti , i vrlo
dobro zamjenjuje pisane povijesne izvore, a na svoj specifičan način može biti
vrlo rječita. U neprekinutom razvoju ljudske povijesti u Europi upravo s
brončanodobnom metalurgijom i njezinom tehnologijom započ inj e i uništa-
vanje prirodne čovjekove srecline. 12 U metalurškoj radionici odvijao se složen
proces. Tu se umjetnička zamisao o obliku i ukl·asu predmeta susretala s
170
6. Zlatna narukvica iz Bilja u Bara-
nji, rano bronča n o doba, Narodni
muzej u Budimpešti, crtež K. Ron čev i ć
prema A. Mozsolics
A gold bracelet from Bilje in Ba-
ranja, early Bronze Age, llungarian
National Museum in Budapest, drawing
K. Rončevi ć from A. Mozsolics
problemom tehničke izvedbe zamišljenog. Za tehničku realizaciju zamisli 1.\lv. To r/Jriigge, Pradavna Evropa,9; tV.
K. Sandllrs, Prehisroric Art in Europe,
bila je potrebna zanatska vještina, a vrlo često , upravo u onih predme ta koje 177- 182; L. Pnuli, Die Alpen in Fruh-
zeit und Miuelaher, Miin c h~n 1980,
vrednujemo kao umjetnički izvedene, bile su potrebne inovacije i eksperi- 267-292.
mentiranje. Dakle, umjetnička zamisao i htijenje dovodili su vrlo često do 1-t L. Mn/ten, Hephaistos, jahrh. des Ka-
iseri. de utsch. Archiieol. lnstituts 27,
unapređenja postupka i stjecanja novih tehnoloških iskustava. 13 Iz mitova i lkrlin 1912; JI. P Nilsson, Geschichte
der griechischen Religion, Miinch~n
saga te iz antičkih pisaca vidljivo je da je cijelom takvom procesu imanentan 1950, 526-529; J Fontenrose, Orion:
The Myth of the Hunter and Huntress,
i »alkemički« pristup , usko povezan s religioznim viđenjem i mitološkim in- Classical Studies 25, Uni\•. of California
terpretiranjem činjenica i otkrića. Umjetnik je, dakle, u izvedbi svog djela bio Puhlicalions, 9-12.
t s 1ll. Eliade, o. e.
ovisan o zanatskoj vještini kovača i ljevača. Treba pretpostaviti, a i predaja 16 Z . Vinski, O prcthistorijskim zlatnim
svjedoči o tome, ela je sam umjetnik često bio i majstor-zanatlija, tj. samostalni nalazima u .Jugoslaviji, A im JAZU l ,
1959, 207-23c\; A. M ozsollcs, Goldfun-
izvoditelj ideje. 14 Sigurno je ela je cijeli postupak stvaranja nekog izuzetnog, de des O~potfundhorizont~S von Haj-
dusamson, 46-47. Bcr. RGK, 1965-66,
umjetničkog djela u tadašnjoj ljudskoj svijesti bio religiozno konotiran. 15 T. 22, 2.
17 N Jllajuarić-Pmufilć, Der Goldfund
U brončano je doba većina umjetničkil1 djela bila izvođena u bronci, aus Orolik bei Vinkovci, Al 15, 1974,
21-26.
znatno manje u zlatu, što znači ela je izražavanje u keramici, u odnosu na rani-
je epohe, uglavnom došlo u drugi p lan. U Hrvatskoj je pronađeno nekoliko
ranobrončanodobnih z latnih nalaza, ukopani h nekoć s namjenom grobnog
inventara ili ostave, i oni svjedoče o cirkulaciji zlatnih nakita i među nosite-
ljima našil1 kulturnih grupa. Medu njin1a ističemo zlatne nakite iz Orolika kod
Vinkovaca (sl. 4), zatinl iz okolice Zagreba (sl. S) te raskošnu narukvicu iz Bilja
u Baranji (sl. 6). 16 Zlatni nakit iz Orolika pripMao je vjerojatno nekoj pripadni-
ci vinkovačke kulturne grupe. Predstavlja, zapravo, cijelu nakitnu garnituru
namijenjenu nošenju na grudima, a djelomično i na glavi. Sastoji se oci velike
prsne (peletom/ne) ploče izrezane iz clebljega zlatnog lima, a ukrašene u omi-
ljenoj brončanodobnoj tehnici iskucavanja i punciranja, postupku tako
prikladnom za ukrašavanje brončanog i zlatnog lima. Izvodilo se iskucava-
njem finin1 dlijetom ili tiještenjem pomoću matrice sa stražnje strane pred-
meta, clalde u negativu. Oivičen perlastim iskucanim nizom pektoral je očito
imao solarno simbolično značenje s kultnim motivom od pet međusobno
trokutasto rasporeclenih koncentričnili krugova. Rupice za pričvršćivanje
određivale su položaj pektorala pri nošenju na prsima. Mali kolutasti ukrasi i
prstenčići, izrezani iz poput papira tankog zlatnog lima, bili su vjerojatno
nanizani kao ogrlica, a dvije veće i dvije manje spiralno savijene vitice za kosu
dopunjavale su ovu doista bogatu nakitnu garnituru. Ona je zasad unikatna u
svom sastavu, tj. nema poznatih usporedbi. 17
171
18 Z. Vi11.<k l, o .c.; N. Jlla}llal'ić- l'all
T
džić, o.c.
19 O ženskoj no~nji u panonskom Po-
dunavlju: L 116 n a, Di<: miuk rc: flronzc:-
zeit Ungarns und ihre slidostlichcn Bc-
zic:hungc:n, Budapc:St 1975, 245-247; G.
Scbullwcbei•.Ua "bllus, Smdic:n n t bron-
zczt:itlichcn Sch mucktrach tcn im Kar-
patcnbcckcn, M;uburgc:r Studic:n... 6,
1985. Da nakit od zlatnog lima u Oroliku nije
2o A. J.1Juzsulics, o. e .; A. Ha rtnutnu,
Prii.hi srorische Goldfu ndc: aus Europa,
izu zetak, svj edoči garnitura iz okolice Zagre ba 18
Berl in 1970, 3R-45. koja sadrži zlatne limen e trake i vrlo zašilje ne
Z I Z. Villskl, O or užju ranog brončanog
doba u Jugoslaviji, VAM7. 2, 1961, 1 i d. limene tutule, a nalaz je m ožda ta kođer povezan
T. VITI; N. Majual'ić-Pandžlć, Sr c:dnje
bronća no doba u i sloč noj Slavoniji,
s nositeljima vinkovačke grupe. 19 U sjevernoj se
!HAD 9, 1984, 63-90. Hrvatskoj zlatni nakit nosio , dakako, još i poslije
22 B. (~nuić, !'JZ IV, 117- 118.
- u srednje i kasno brončano d ob a , pove zan s
vatinskom grupom i s kulturom p olja (groblja) sa
žarama, ali o tome ćemo govoriti kasnije. Najose-
bujniji i vrlo dekorativan brončanodobni nakit
pred stavlja zlatna narukvica iz Bilja u Baranji (v. sl.
6). Masivno lijev ana, otvorenih i polumjesečasto
oblikovanih krajeva, narukvica je ukrašena flno
urezanom kompozic ijo m u o blik u zn akovito
raspoređenih spiralnih kuka. Sastav zlata, očitan
spektralnom analizom, kao i o blik i ukras tog izu-
zetnog nakita povezuju ga s vrlo dinamičnom
proizvodnjom zlatnog nakita u Karpatskoj kotli-
ni ,- točnije s područjem u sjeveroistočnoj Mac1ar-
skoj i sjeverozapadnoj Rumunjsko j. Te s u ve ze
bile osobito snažne u vrije me poodmaklog ra-
nog i početaka srednjega brončanog doba, dakle
tije kom 18, 17. i 16 . stolj eća prije Krista. 20 Da bilj-
ska n arukvica nije osamlje n dokaz o živ im ve-
zama izmedu naših i naved enih podru čj a , govo-
re i drugi nalazi, p osebno primjerc i oružja: kvali-
tetnih mačeva, b ojnih sje kira i rukobrana. 2 1 Dosta
brojni nalazi bojnih sjekira i pojedinačni nalazi 7. Ranobrončanodob ni tria n-
mačeva ipak nisu u n as reprezentativn o ukrašeni, gularni bodež iz groba u hum-
p a ih ovdje nećem o u zeti u o b zir. Očito je da ku, Garica na otoku Krku, Ar-
heolo~ki m uzej u 7~1g rebu , crtež M .
luks u zni n akit, p op ut biljske n arukvice , nij e Gregl
predstavljao samo n akit, n ego i statusni simbol An early Br onze Age tria n-
svog vlasnika. Nakit, op ćenito , ima vrlo često ap o- gular dagger fro m a tomb in a
tum ul us, Garica on the island of
trop ejsko i magijsko značenj e , a n akit grudi, glave, Krk, Archaeological M use um in Za-
p o jasa i ruku označava s tatusnu ulogu svog greb, drJwing M. Gregl
nositelja u društvu .
U Istri se nije dosad uspjelo izdvojiti odredenu i imenom p oznatu kul-
turnu gmpu za rano i srednje brončano doba. Slično prilikama u pan on skom
elijelu Hrvatske, i u Istri se očituj e povezanost ranoga brončanog doba s en e o-
litičkim supstratom .22 Tako se u početnoj fazi brončanoga doba javlja metli-
často ukrašavanje ke ramike , a naselja su p oznata iz špilja, ali ih ima i n a otvo-
renom, uz more. Čini se da u razvijen oj fazi ranoga brončanog dob a dolazi
i do osnivanja pravih za Istru tipičnih utvrdenih n aselja n a uzvisinama, tzv.
kasteljera (gradinskih naselja) . O njima ćemo, kao o osebujnoj istarskoj
naseobinskoj arhitektlll'i, govoriti p osebno . Brončanodobni grobni ritu al bio
je je dinstven - radilo se o p okopavanju p okojnika u zgrčenom p oložaju p od
17 2
21 Jbidcm, 122· I 24 .
24 A. Glauičić, Arheološki nalazi iz ~e
nja i okolice (ll), Senjski zbornik 3,
1968, H-ll; S. Forenbabe1; Vlaška peć
kod Senja , OA 11-12, 1987 , 83 i d.; Isti,
Vaganačka pećina, OA 10, 1985, l i d.
25 M. Garašanin, PJZ fV, 504 i d .,; N.
Tasić, Praistorija Vojvodine , Novi ~ad
humak, u grob izgrađen od kamenih ploča. Susrećemo se, dakle, s prvom grob- 1974, 2 12-224.
25> N Majnarić-Pcmdiić, Sre dnje bron-
nom arhitekturom koja je općenito karakteristična za istočnu jadransku oba- čano doba ... , 63 i d.
lu. Materijalna i duhovna kultura svojstvena Istri proteže se i na Kvarnerske :z6 Z. Viuskl~ o. e . s općenitim uvodom
u problematiku triangularnih bodeža;
otoke i Hrvatsko primorje. 23 Za detaljnije tipološke analize i grupi·
rJnja služi niz monogralljskih kata loga
Teško je odrediti trajanje pojedinih kulturnih grupa, one su naj češće izdanih u se1iji PrHhistorische Bronze-
fundc koje izdaje Insti tut za prethisto·
dinamične u prostoru, tako da dok na jednom području nestaju, na drugom rijsku arheologiju Sveučilišta u FrJnk-
furtu; bodeži sc obraduju u odjelu Vl.
se učvršćuju i jačaju, a na nekom tek pojavljuju.Vjerojatno je tako vi.t1..kovačka 27 l . Maroulć-R. Ćouić, Cetinska lmlnt-
kultura u vrijeme svoje pune razvijenosti u srijemsko-slavonskom području ra, PJZ IV, 191 i d.sl.15,T.33 i 34.
ZR R. Drecbsfer-Bižić, Istmživanje tumu-
izvršila ekspanziju na zapad i jugozapad, u sjeverozapadnu Hrvatsku, prema la ranog brončanog doba u Ličkom
Hrvatskom primorju do srednjeg Velebita, možda čak i u Istru. 24 Time je oslo- Osiku, VA!VlZ 9 , 1975, 1·22.
29 J. Marović - B. ĆolJić, o. e.
bodila krajeve svoje primarne rasprostranjenosti u Srijemu i istočnoj Slavo-
niji i tako omogućila da se tu pojavi vatinska kulturna grupa, mače podri-
jetlom iz srpsko-vojvođanskog Podunavlja. 25 I ovdje, kao i tamo, njezini su se
nositelji naselili na strateški važne položaje uz tokove velikih rijeka, a grupa
je postala onaj čil1itelj koji se u slavonsko-srijemskom području dalje dugo-
trajno razvijao i predstavljao srednje brončano doba, stvarajući ujedno teme-
lje za oblilcovanje kasnoga brončanog doba ovil1 krajeva. 25a
Brojni pri.tnjerci ranobrončanodobnog oružja, iako ih je zasada teško
odrediti u njiliov sigurni kulturni kontekst, svjedoče o cirkulaciji takvil1 izra-
đevina po području gotovo cijele Hrvatske. Najčešće je riječ o triangularnim
bodeži.tna (s trokutastim sječivima) i bodežima pričvršćeni.tna na dulju dršku
(bodeži na palici), koji su se upotrebljavali od Panonije, Istre i Kvarnera pre-
ma jugu, do sjeverne i srednje Dalmacije. Bodež iz Garice na otoku Krku (sl.
7), nekoć položen u grob kao grobni prilog uz ratnika, lijep je primjer razvi-
jenoga triangularnog bodeža ukrašenoga geometrijskim urezanim motivima.
Riječ je o vrlo vješto izrađenom i djelotvornom oružju koje, gledano tipo-
loški, što podrazumijeva i analizu njegova ukrašavanja, ujedinjava u sebi ka-
rakteristike italskih i zapadnomediteranskih radionica.26 Jednako kvalitetne
pri.tnjerke bodeža naći ćemo i u grobovima srednjodalmatinske cetinske kul-
turne grupe. 27 U sjeveroistočnoj Hrvatskoj i u Lici ovim se oblicima oružja
pridružuju bojne sjekire transilvanskog ili karpatsko-podunavskog tipa, koje
opet sa svoje strane naglašavaju već spomenute veze u koje su bili uključeni
tada naši krajevi. 28 S obzi.t·om na to da su svi spomenuti primjerci bili skupo
i rijetko oružje, u njil1ovim nositeljima i vlasnici.tna prepoznajemo pripadnike
gornjeg, vodećeg sloja ranobrončanodobnog društva. Povezani s proizvod-
njom tipova bodeža u srednjoj Europi i Italiji, prateći ujedno za to vrijeme
uobičajene oblli(e, naši su pri.tnjerci bodeža često bili ukrašeni pomodnim
geometrijskim ukrasnim stilom: kvalitetno lijevane oštrice, katkada na luksuz-
nijim prilnjercima s brončanim drškama, ukrašene su pravolinijski.tn motivi-
ma, najčešće trokuti.tna u raznim kombinacijama.
Na području srednjeg Jadrana i njegova neposrednog zaleđa , sa žilom
kucavicom uz rijeku Cetinu, živjela je u rano brončano doba cetinska kul-
turna grupa. Ranije gotovo nepoznata, danas je dobro prostudirana u raznim
pojavnostima svoga življenja. 29 Najviše je nalaza proistekla ipak iz grobova
cetmske grupe, redovito ukopanil1 u kamene humke, što se na ovom podru-
čju dovodi u vezu sa znatno ranijim kontaktima Balkana s istočnim stepski.tn
173
30Jhidcm, 2 1 8-2.~ 1.
3 1 .\:DiJuifrijevk~.
Die Ljubljana Kullur...,
AIS, 1967, 1-25 ;.\:Dilllilrijevi(, Ljubljan-
ska kultura ili dalji život vučedol,ke
baštine, PJZ Hl, 1979,367 i d.; ll. Čović,
Posuška kultu ra, GZM 44, 1989, 61 i d. krajevima i procesom indoeuropeizacije našeg područja. 3° Keramika , kao
inače najkarakterističnija kulturna odrednica jedne prapovijesne grupe, u
ovom je slučaju h eterogena, i oblikovno i dekorativno , te odaje sudjelovanje
više sastavnica u oblikovanju te rane brončanodobne zajednice. Cetinsku
grupu možemo promatrati kao dugotrajniju pojavu, nastalu još pri kraju bak-
renog doba, a s vrlo intenzivnim življenjem tijekom čitavoga ranoga bron-
čanog doba. U najnovijim arheološkim istraživanjima otkriven je vjerojatni
nasljednik cetinske grupe, tzv. posuška grupa za koju nam je zasada nepo-
znato točnije vrijeme prestanka njezina postojanja. 31
Otkriveno je vrlo malo kulturnih grupa u našoj zemlji koje poput
cetinske pokazuju svu zamršenost i slojevitost kulturnih i etničkih odnosa u
vrijeme formiranja brončanog doba. Kako smo već naglasili, poznavanje kul-
turnih prilika u pojedinoj gmpi ovisi o njezinoj arheološkoj ostavštini, među
tim u određivanju etničkih odnosa najčešće smo upućeni samo na pretpos-
tavke.Tako treba pretpostaviti da se život neprekidno razvijao iz starijeg peri-
oda u mladi, jer su prave cezure življenja zaista rije tkost. Povijesna nas iskus-
tva općenito uče da dio stanovništva gotovo redovito ostaje i dalje živjeti na
svom području čak i nakon dramatičnih promjena u političkoj, društvenoj i
etničkoj sferi. Arheološki su podaci po svojoj prirodi ograničeni na prikazi-
vanje segmenata samo pojedinih aspekata života, a u vrijeme mijenjanja kul-
turnih grupa etnički je kontinuitet arheološkim metodama teško znanstveno
pouzdano dokazati. Medutim, uvjereni smo ela je taj kontinuitet morao imati
važnu ulogu u daljnjem tijeku življenja.
174
32 B. Govedarica, o kulmrnom i kro-
nološkom položaju nalaza ljublja nske
kulture na jad ranskom području , All
3940, 401-412.; R. c'ović, PJZ IV, 8 17 -
Vrlo je nadalje zanimljiv odnos cetinske kultur- -818.
ne grupe sa sigurno bar djelomično istodobnom lju-
bljanskom kulturnom grupom na jadranskoj obali i
otocima. Dok je, dakle, ljubljanska grupa živjela na
uskom obalnom području i na otocima istočnog
Jadrana, cetinska je grupa bila okrenuta prema za-
leđu. 32 Praktički te dvije zajednice nisu jedna drugoj
oduzimale životni prostor i njihovo je supostojanje,
iako na uskom prostoru i u vjerojatno vrlo kratkom
vremenu, bilo moguće. Tako su nam nova otkrića
omogućila ela na život istočnog Jadrana s neposrecl-
t1irn zaleđem u rano brončano doba možemo gledati
kompleksnije, što je inače arheologu i povjesničaru
za ta udaljena razdoblja vrlo otežano. Ranije smo vidje-
li ela za pojedina područja u Hrvatskoj poznamo samo
smjenjivanje kulturnil1 grupa u vertikali vremena, a
prostor njil1ova življenja možemo samo vrlo široko
omec1iti. Tu, na Jadranu u rano brončano doba, sret-
nim okolnostin1a u arheološkim istraživanjima omo-
gućeno nam je ela na u žem prostoru sagledamo do-
dir i možebitni suživot dviju zajednica i tako nam je
pružen uvid u šarolikost zbivanja i složenost odnosa
u vremenu postanka jedne (ljubljanske) i početka
postojanja druge (cetinske) grupe.
Jadranski tip ljubljanske grupe poznamo naj-
bolje po njezinoj slikovito ukrašenoj keramici, gdje je
na tamnoj i uglačanoj površini kotačićem urezan slo-
bodniji geometrijski ukras, naglašen ulaganjem bijele
inkrustacije. Nemirne linije raznoliko variranil1 geo-
metrijskih motiva poput veza čipkasta prekrivaju
istaknute površine posuda (sl. 8).
Cetinska grupa iznenađuje bogatstvom i kvali-
tetom brončanil1 grobnil1 priloga, osobito oružja. To
više što na području cetinske grupe nema vlastitih
izvora sirovina i one su morale biti uvožene. Treba li
te lijepo ukrašene i vrlo kvalitetno izrac1ene bodeže
(sl. 9) smatrati uvozom, za buduća istraživanja ostaje
175
33 / . Marović - B. Ću1Jić, o. e. 209-216.
l
oblikovanje i osebujni ukus u izvođenju dekoracije. Već se u najstarijem raz-
vojnom stupnju oblikovala tipična duboka zdjela na visokoj nozi i vrčevi , a u
razvijenom stupnju najljepše su oblikovane i stilski potptmo definirane posude
»tipa Kotarac«. Za taj dovršeni cetinski dekorativni sustav može se reći ela je u
određenom smislu kanonizirao: pojedine se ornamentalne sheme javljaju redo-
vito na za to pogodnim i och·eđenim oblicima posuda, ili na njihovim pojedinim
dijelovima. S malim brojem motiva, uvijek strogo geometrijskih, i s ograničenim
brojem ornamentalnih kombinacija, ostvareno je ipale efektno i karakteristično
ukrašavanje. Ornament je bio urezan, često ispunjen bijelom inkrustacijom , pa
sldadno kontrastira s glatkom i tamnom površinom posude. 33
Uspoređujući stil i ukus dviju grupa, koje su se u vremenu i prostoru do-
dirnule, kako se dogodilo cetinskoj i ljubljanskoj grupi jadranskog tipa, dobi-
vamo vrlo dobar uvid u njihovu različitost, a ujedno uvid u mogućnosti koje
arheološka ostavština pruža za definiranje pojedinih prapovijes.nill zajednica.
176
~cs
1--------r-_",..--,--~ a ~
ll. Srednje brončano doba Hrvatske i susjednih zemalja, od The middle Bronze Age of Croatia and neighbouring lands,
približno 1600. do približno 1300. godine prije Krista: ea. 1600 to ea. 1300 BC: l.The Vatin group, 2.The Transclanu-
l . va tinska kulturna grupa, 2. grupa transdanubijske inkrustira- bian encrusted p o ttery group and local group of Bijelo Brdo -
ne keramike i lokalna grupa Bijelo Brdo- Dalj , 3. grupa s !icen- - Dalj type , 3. The group of Litzen pottery, 4 . The middle
skom keramikom, 4 . srednje brončano doba Istre , 5. kultura Rronze Age in Istria , 5.TheTumulus e ulture , 6.The middle Bron-
grobnih humaka, 6 . srednje brončano doba Like, 7. srednje zeAge in Lika, 7.The middle Bronze Age in middle and Southern
brončano doba srednje i južne Bosne. Bosnia.
177
12. Vatinska glinena amforica na A clay amphora on the high leg,
visokoj nozi, Sotin, srednje bron- Vatin Cultural Group, Sotin, middle
čano doba, Arheološki muzej u Za- Bronze Age, Archaeological Museum in
grebu, snimio L. M jeda Zagreb, photo L. Mjeda
179
en Yougoslavic, Hcograd 197 1, 175-1 76;
B. jovanović, Stratigrafija Gomolave
( 1967-1971), RVM 20, 1971, 95-102;/V.
'JOsić, Poznoeneolitski, hron;r.anodobni
i sloj starijeg željeznog doba m1 Gonio-
Javi, RVM 14, 1965, 177 i d.; N. Maj-
nari6Pandžit, Srednje bron C:: ano do-
ba ... 6S-9l.
36 Vidi bilj. 2 1.
utemeljena već u prethodnom razdoblju, orijentacija vrlo važna i odlučujuća
za razvoj južnopanonskoga srednjeg brončanog doba. Nedavno otkrivena
garnitura skupocjenog oružja iz Vajske u južnoj Bačkoj, stari pojedinačni
nalaz brončanog mača s punolijevanim brončanim drškom tipa Apa iz Donje
Doline na Savi , nalazi graviranim uzorcima ukrašenih ratničkih sjekira tzv.
»ugarskog« tipa iz okolice Vinkovaca te brojni oblici naldta najbolje svjedoče
o vezama vatinske kulturne grupe s najnaprednijim srednjobrončanodobnim
metalurškim središtima karpatskog Podunavlja. 36 Treba biti svjestan činjenice
da su u brončano doba prava središta tehnološkog i ekonomskog napretka i
najvažnije točke u tadašnjoj trgovačkoj mreži komunikacija bila upravo
metalurška središta, gdje su se ujedno okupljali i razvijali svoju djelatnost
majstori umjetničkog obrta, a oni su stvarali i promovirati umjetničke stilove
rasprostranjene na širim područjima. I vatinska je keramika u svojim najre-
prezentativnijim proizvodima, a obično su to bile male amfore i zdjele, poka-
zivala želju da u glini oponaša oblike izvedene inače od brončanog lima.
Profili amforica, ukrasi njihovih držaka - polumjesečasti, rogoliki ili poput
valuta, te bradavičasta ispupčenja i urezani ukrasi poput kanelira u metalu,
sve to očituje želju da se u jeftinijem i dostupnijem materijalu, kakav je glina,
oponašaju sirupe posude od brončanog lima (sl. ll i 12). Dobro zaglađene, crne
i blistave površine posuda pridonose tome da te keramičke posudice zaista
vrlo sliče svojim metalnim uzorima.
180
14 ...Etažna« žara bjelobrdsko-dalj-
ske inkrustirane keramike, Dalj,
srednje bro n ćano doba, Muzej Sla-
vonije u Osijeku, snimio M. Topić
A ..multistoried« urn of encrus-
ted pottery, Dalj, middle Bronze
Age, Musetun of Slavonia in Osijek ,
photo M. Topić
U sre dnjem brončanom dobu došlo je i do povezivanja Baranje i sje- ~7 E. Sp oji{; lzvjd laj o nalazima kera-
mike brončanog doba iz Kozarca, OZ
veroistočne Slavonije s kulturnim grupama zapadne Mađarske. Pojavili su se 5, 1956, 37-46; M . Ru lat, livadice, Dalj
- naselje iz bronćanog doba, AP 2 1,
tako nositelji vrlo osebujne i dekorativne keramike, ukrašene bogatim ukrasi- 1980, 45-47; j Sim ic, Nalaz južnopa-
nonske inkrusti.ran e kemmikc iz Ko--
ma ispunjenima bijelom inkrustacijom (sl. 13). Dosad je otkriveno nekoliko pačeva, Anali Zavo da JAZU 3, Osijek
n aselja s nalazima tzv. panonske (tran sdanubijske) inkrustirane keramike, 1984, 23-42; J. Silit it , Dalj - Livadice,
naselje il. bro n čanog d oba, istraživanja
tj. kulturne grupe. Pretežu oblici Pecs i Szekszard tipa, u Dardi, Kozarcu, 1979, oz 18-19, 7·35.
Batini i Lugu, koji posve odgovaraju karakteristikama onodobne kulture u
južnoj Transdanubiji, pa jasno govore o otvorenosti i povezanosti ovih krajeva
Hrvatske s kulturom sjevernijeg područja Y
Efektno oblikovanje vrčeva , žara i zdjela, tzv. etažna proftlacija, pojačano
je bogato ukrašenim površinama; urezani, žlijebljeni ili duborezno izvedeni
motivi bili su ispunjeni gustim i širokim namazima bijele inla·ustacije koja se
sastojala od smjese ish1canih školjaka, vapnenca i svojevrsnog ljepila. Motivi
ovdje nisu strogo geometrijski, kakvi su bili u vinkovačkoj ili cetinskoj kultur-
noj grupi, nego su se tu uz koncentrične krugove pojavili i stilizirani biljni
uzorci. Sama se po sebi nameće pomisao da su isti uzorci bili primjenjivani i
181
Detalj urne (sa slike 15) s prika-
zom pogrebnih kola
Detail ofthe urn (from the figure
15) w ith an image of a funet-al cart
ka bude shvaćena, da promatrač očita poruku i ela je poveže s realnošću pred- »grobnu arhilekntruor..
-H j JI/addJ; Pravelci plastika,Ars slovaca
meta koji inače dobro poznaje. 41 Ovaj neswnnjivo litualan prikaz iz grobnog autiqua S, Bratislava 1979,H6-87,sl. 55-
kulta sugerira ela su i drugi motivi vjerojatno imali kultno značenje. Tako ·56; IV To r t" ·agge, Pradavna Evropa...
9; F H a mp!- ll. Friesi uge1; Archaeolo-
koncentrični krug simbolizira sunčani kolut koji je u predodžbi inače često giaAustriaca 50, 1971,280.
povezan s prikazom kola: putovanje iz života - elana u snu·t - i ponovno
uskrsnuće - povratak u život, prastari i vječni sin1boli posvjedočeni su ovdje
183
16. Idol iz Dalja, bjelobr<lsko-daljskl lip in-
krustirane keranlike, srednje bron ča no
doba, 14. stoljeće prije Krista , Arheološki
muzej u Zagrebu , snimio K.Tadić
An idol from Dalj , the Bijelo Brdo-Dalj
type of encrusled pottery, middle Bronze
Age, 14lh cenl. BC, Archaeological Museum
in Zagreb, photo K. Tadić
184
elemente koji ga bitno obilježavaju, i
to je prikazano statusnim simbolima:
karakterističnom bogatom odjećom,
nakitom i simboličnim vezenim mo-
tivima. U arheološkoj je ostavštini
naglašen ktonički (podzemni i za-
grobni) karakter ovi11 prikaza, jer su
pretežno nađeni kao grobni prilog,
no pojedini nalazi iz naselja svjedoče
o tome da je lli(, najvjerojatnije prikaz
božice plodnosti, rađanja i smrti, bio
prisutan u kultu, kako u dnevnom ži-
vohi tako {u času smrti i priprema za
pokop. Manje je uvjerljiva interpre-
tacija da idoli predstavljaju heroi-
zirane pokojnike. U istočnoj Slavoniji
i Srijemu nađeni su slični idoli manjm
dimenzija na više mjesta, a svima je
zajednička crta da su plosnati, za raz-
17. Vrčić s licenskim ukrasom, li- A small jug with Litzen-type de-
ce nska keramika, Gušće na Savi, coration, Litzen pottery, Gušće on
lilm od idola iz dubovačko-žutobrd srednje brončano doba, 15. stoljeće the Sava River, middle Bronze Age,
ske kulhirne grupe te iz rumunjskili i prije Krista, Arheološki muzej u Za- l5th cent. BC,i\rchaeological Museum
grebu, snimjo K. Tadić in Zagreb, photo K.'J'adić
bugarskih grupa, kojih su idoli odje-
veni u široke zvonaste i šuplje suk-
nje.44 Simboli i sadržaji izraženi u srednjobrončanodobnim grupama s in- ...--t V /JuJuitrescu, o. e.; T. Fili/Jo, Kera·
mika i idolna p lastik.1. ot kc~nobronzo·
krustiranom keramikom u južnoj Panoniji nadživjeli su svoje vrijeme i bili vija nekt·opol p ri Orsoja, Arheologija
l S, Sofija 1974, 12·23.
utkani u duhovni svijet kasnoga brončanog doba i u opću europsku tradiciju 'i5 G. Kossack, Sntdien zuo1 Syn1bolgl1t
koja će egzistirati još dugo u prvom tisućlj eću prije Krista. 45 der Urnenfdder· und Hallstauzeit Mit·
telcuropas, Berlin 1954, 40·79.
Iz upravo navedenoga jasno je da su srednjobrončanodobna Slavonija i -Isa U Podgoraču kod Našit:a i ll Grabrov-
cu kod Da kova liccnska je keramika ot·
Srijem bili otvoreni i povezani sa životom i zbivanjima u sjevernijim i istočni kri vcna povezana ll cjelinama s trans-
jim područjima Panonije. No u istočnoj je Slavoniji, uz pojavu panonske inkru- danubijskom inkrustiranmu keranti-
kom, a u Novigradu kod Slavonskog
stu·ane keran.1.ike, posvjedočena u novijitn istraživanjima još jedna kulturna uarić-Paudžić, Diekeramikom;
Druda s vat inskom N Jl1aj-
Utzenkcramik in
pojava koja pokazuje veze sa zapadom i sjeverozapadom. Riječ je o nalazitna Slawonien. Tst.raživanja 5,Novi Sad 1976,
97 i d.; l. Paulutlić, Rezultati arheološ-
tzv.licenske keramike, ukrašene otisnutim vrpčastim ornamen titna (sl. 17). Tu kih iskopavanja na lokalitenJ Gmbro·
\"<IC u god.l980, 1HAO 9, 6 l ;J\ ( Majna-
skupitm kar.akterističnih nalaza ne možemo zasada proglasiti samostalnom rić-Pandžić, Sre.dnje brončano doba...•
kulturnom grupom, jer se u nas javlja uvijek povezana ili s panonskom inkru- 79-81; Ime je:: titzenska (liccnska) kera·
mika dobila prema njemačkoj riječi
45
stiranom keramilwm ili s vati11skom. " Ipak, licenska je keramika dovoljno smatra da (us die Lilze ukana vrpca) kojom se
je izveden karakterist ič n i
karakteristična i po obliku i ukrasu osebujna pojava, pa je možemo jasno de- ticenski ukms.
185
l
46 Z Benkovsky-Pivova ro va, Zur Pro- građen i ukrašen vrlo jednostavnim motivom , vrčić iz Gušća doima se vrlo
blematik der Lit zcnkcramik in Oster-
rdch , I'Z 47, 1972, 198·2 12;N Jllajn a- skladno; njegovu tamnu p ovršinu razigravaju nizovi nemirnih linija izvedenih
rić-Pandtić, Prilog problematici liccn-
>ke kc:ramikc: u sjeve rnoj Ju~:osl aviji , isprekidanim ubodima. Nalazi licenske keramike otvaraju sjeverozapadnu
AV 27, 1977, 68-8 1; N. Jllajna rfć-Pan
d:tić, Sred nje bronćano doba u i stOč Hrvatsku prema istočnoaJpskom p odručju i njegovu pretprostoru, gdje je
noj Slavoniji, Izd. HAD-a 9, 79-HO.
licenska k eramika predstavljena kao samostalna kulturna grupa. 46
Dakle, sjeverna je Hrvatska živjela otvorena utjecajima, ali sudjelujući i
sama kreativno u razvojnom tijeku srednjega brončanog doba. Arheološki je to
jasno odraženo u kasn oj fazi vati nske kulturne grupe u Slavoniji i Srijemu, kada
se u okvirima njezine belegiške faz e ujedinjuju svi ovi elementi. Na temeljni
razvoj etnički i kulturno žilave srednjobrončanodobne p odloge p ridošli su novi-
186
teti iz mađarskog Podunavlja, obuhvaćeni pod nazivom »kultura grobnih huma-
ka«, te drugi iz istočnoalpskog prostora, i stvorili podlogu za razvoj napredne
kasno brončanoclobne kulture ovih krajeva. Ta će kasnobrončanodobna kultura
opet sa svoje stran e biti uključena u šira europska povezivanja i zbližavanja.
Sličnu otvorenost prema panonsko-karpatskom prostoru s jedne, a
prema istočnoalpskom i sjeveroitalskom području s druge strane, vidimo
posvjedočenu i u Lici. Tu je u blizini Ličkog Osika, na vrhu Ličkog polja,
otkrivena grupa od osam grobnih humaka sa skeletnim ukopima. Svaki je
humak b io podignut za jedan grob, smješten u jednostavnoj grobnoj arhitek-
187
T
<l7 R. DnxbslwBitk~ Islr:divan jc lumula turi: na kame nom uredno popločenu p latformu položen je pokojnik sa
ranog bronćanog doba u Učkom Osi-
ku,VAMZ 9 . 197 5. 1-22. svojim grobnim prilozima, a nad njega poslagan humak od lomljenog kame-
1s R. Drecbs/eJ'8itit, PJZ rv, 244. na.47 Grobni prilozi, novi i iznenađujući za ove krajeve, kao ratnička sjekira
19 R. DrecbsleJ'Rižić, Nekropola b ron-
čanog doba u pećini llezdanjaći kod Krtenov tipa iz ttmmla 6 i posuda s okruglim ispupčenjima iz tumula 4, oči
Vrbovina, VAMZ 12-13, 1979-80, 27-7!1.
tuju povezanost s panonsko-karpatskim područjem, najvjerojatnije preko
krajeva sjeverno od Save. Slučajni nalaz mača Sauerbmnn tipa iz uništenoga
groba u grobnom humku na p eriferiji Gospića možemo zasigurno protu-
mačiti kao odraz povezanosti s istočnoalpskim prostorom.48
U završnoj fazi srednjega brončanog doba osnovano je u Lic i naselje či
je je izvanredno dobro sačuvano groblje otkriveno u pećini Bezdanjači kodVr-
hovina; nakon sustavnih istraživanja to nam je nalazište pmžilo podatke o vre-
menu koje je premostilo srednje u kasno brončano doba. 49 Stanovnici spome-
nutog naselja iskoristili su za polaganje svojih grobova fantastični špiljski pros-
tor kao prirodnu arhitekturu. Tako su pokojnici zajedno sa svojim grobnim
prilozima bili polagani u prirodne niše i n a špiljsko tlo, a sve nam je, n eošte-
ćena nanosima zemlje ili nekom kasnijom ljudskom intervencijom, što oboje
inače teško oštećuje arheološke ostatke, ostalo izvamedno sačuvano. Groblje je
bilo u upotrebi dulje vrijeme, kako svj edoče prilozi iz završnoga sre dnjeg i
starije faze kasnoga brončanog doba. Vrlo osebujna keramika (sl. 18) , izrađena
za grobni ritual i prilaganje u grob, očituj e povezanost s južnopanonskim pros-
torom, ali je oblikovanju dodala i lokalne specifičnosti. Amfora s visokim cilin-
dričnim vratom kojega skladno spaja narebrenim drškama sa širokim rame-
n om ukrašena je na istaknutim izbočinama užlje bljenim snopovima linija.
190
22. Vrsta megalitske toloidne (?) A type of megalithic domed
građevine Mali Sv. Anđeo kod (?) structure at Mali Sv. An-
Poreča, srednje brončano do· deo near Poreč, middle Bron-
ba (?), crtež M. Gregl prema A. ze Age (?), drawing M. Gregl from
Šonje, 1966. A. Šonje, 1966.
191
23. Detalj b edema i gr obova na gra- De tails of th e walls and graves o n
dini Vrčin kod Vo dnjana, srednje the hillfort ofVt·čin near Vodnjan,
brončano cl o b a, fotoarhiv Arheološkog midelle Bronze Age, photoarchive of the
muzeja btre u Puli p rema D. Canarela, U Archaeological Museum of Istria in Pula
Carso , 1968. fro m D. Canarela, ll Carso, 1968.
192
"\
l
\.
\...
\
~cs l
1------r-~~------, G ~
•
m. Kasno brončano doba Hrvatske i susjednih zemalja, sta- The late Bronze Age of Croatia and neighbouring lands,
riji stupanj od približno 1300. do približno 1050. godine the firs t period, ea. 1300 to ea. 1050 BC.: l. The Virovitica
prije Krista: l . virovitička grupa, 2. grupa Gredani-Barice, 3. gru- group, 2.The Gredani-Barice group, 3.The Belegiš Tand TI group,
pa Belegiš I. i II., 4. kasno brončano doba južne Mađarske, stariji 4. The late Bronze Age in Southern Hungary - The first period,
stupanj , 5. kasno brončano doba istočne Bosne, 6. kasno bron- 5.The late BronzeAge in Eastern Bosnia, 6.The late Bronze Age in
čano doba Like, 7. srednjobosanska i južnobosanska grupa. Lika, 7.The late BronzeAge in Middle and Southern Bosnia.
193
24. Velika votivna fibula tipa Goli-
njevo, Drežn ik na Korani , kasno
brončano doba, 9. - 8. stoljeće prije
Krista, Arheolo~ki muzej u Zagrebu,
crtež M. Gregl
A large votive fibula of the Go-
linjevo type, Dre7.nik on the Ko-
rana River, late Bronze Age, 9th·
-Sth cent. BC, Archaeological Museum
in Zagreb, drawing M. Gregl
194 t
65 A.Beunc, o.c.; A. Stipteoić, lliri,Z.tgn:b
1989. s navedenim izvorima i iscrp-
nom literdturom; R. Kalićić, Uburner,
Pannonicr und LIJyrier, Studien zur
Sprachwissenschaft und Kulturkuncle;
lnnsh rucker llt:itrii~;e wr Kulturwis·
scnschaft J4, Tnnshruck 1968,363·368;
M. Kozličić, Historijska gcogml1ja i stoč·
nog .Jad mna u starom vijeku,Split 1990 .
neprekinutom tijeku u stoljećima zadnjeg tisućljeća prije Krista, kada su pod r.• K. Vinski-Gasparini, Kultum polja sa
svojim etničkim ime nima ušle u vidokrug antičkih povjesničara. Kasno bron- žarama; K. Vinski-Ga~parinl~ OstfiVt s
pod ručja kulture polja sa ž:trama, PJZ
čano doba još je vrijeme etničke anonimnosti, no ona je postupno nestajala rv. 617.(>67.
65 A. Mozso/ics, Archaologischc lkitriige
tijekom starijega željeznog doba, kada je u nas bilo moguće etnički imenovati zur Geschichte der grossen Wanderung,
pojedine kulturne grupe - kao histarsku, japodsku, liburnslru, a možda već i AAH 8 , 1957, 119·156; rl. Mozso/ics,
Uronzefunde des Karpatenbt:ckens, Ru·
panonsku. 63 dapest 1967; Z. Vinski - K. Vinski·
--Gasparini, Prolcgomt"na k stalistici i
Najvažniji izvor za poznavanje simbolil<.e, umjetnič kog izraza i dostig- kronologiji prethistorijskih ostava u
Hrvatskoj i vojvodanskom pod ručj u
nuća umjetničkog obrta u kasnome brončanom dobu predstavljaju brojne Srijema, OA l , 1956, 57 i d .
66 WA. u. Hnum, Mitteldcutsche llort·
ostave - skupine predmeta ukopanih odjednom u zemlju. Ostave su kao p o- fundc:: der jiingercn llronzezeit, llerlin
java jedinstven arheološki fenomen i općenito su česte u brončano doba; u 196R; K. J-: Rinersboje1; ner Hortfttnd
von Duhi und seine llc::ziehungc n, ller.
kasnom se bronča nom dobu njihov broj izvanredno povećao, iz razloga o RGK 64, 1983, 139 i d.; P. Scbaue1; Der
urnt:nfelderzcitliche Depotfund von
kojima će još biti govora. Kako su grobovi tog vremena u Hrvatskoj dosta Dolina ... Kroatien, )ahrh. RGZM 1974,
121 i d.; 8 . Teržan, llronasta doba na
rijetki i siromašni grobnim prilozima, ostave su doista glavni izvor za pozna- Slovenskem , Ljubljana 1987, 65 i d ..
vanje duhovnog i umjetničkog stvaralaštva kasnoga brončanog doba. Oso- posebno 70·77.
r.? K. Vinskl·G'aspa riu i, Kultura polja sa
bito ih je mnogo nađeno u međuriječju Drave, Dunava i Save. 64 Pravi razlozi ?.amma; r 20.
i značenje ukopavanja u zemlju til1 brojnih ostava nisu potpuno razjašnjeni. 68 lhidcm , 2 14,T. 128.
6'> P. Seba um; o. e.
Donedavno je prevladavalo mišljenje da su one kao svojina p ojedinaca - bilo -o K. li Rittersboje1; o. e.; 7.. Vim/li, Uron·
kao osobno blago, bilo kao ostavština putujućil1 trgovaca ili ljevača bronce, Canodobnc ostave Lovas i Vuko var,
VAMZ l , 1958, 1 i d .
zakopane u nesigurnim i nemirnim vremenima - pa bi tako svjedočile o raz- " ć. Trube/kn, Kulturne prilike Bosne
i Hercegovine u doba prehistoričko,
doblju ratova i nestabilnih prilika.65 U novije se vrijeme širi opet mišljenje d a Vođa kroz prc::historijsku zbirlnt ... , S:tra·
je velil<. dio tih ostava bio ukopan u ritualne svrhe, kao votivni dar božanstvi- jevo 1914, 9 1, sl. 73;K. Viuski·Gaspari-
lli, o . c.; r 6 , 13;R. nrecbslei' Hiž l(;, l') Z
ma ili oprema za zagrobni život pojedinaca ili grupe žrtvovatelja.66 Već je, IV, 243-244 .
72 .f. '" lšklv, Brončanodobna ostava i z
doduše, i ranije bilo jasno da su neke od ostava u sjevernoj Hrvatskoj votivnog Slavonskog Broda - TJ vadićcva ulica,Vi·
jesti Muzeja Brodskog Posavlja 5·6,
(zavjetnog) karaktera: jasni su primjeri međimurska ostava Peklenica s rasko- Slavon ski Urod 1982, 167-179; Vt:lik
šno profiliranim iglama golemih dimenzija67 i ostava iz Gajine pećine kod Drež- broj ostava bronti u meduriječju, s jače
izražcnin1 :,r~diStem upra,To na podru·
nika na Korani s golemom lučnom fibulom s antropomorfnim prikazom koji čju Slavonskog llrod:t, svjedoči o inten-
zivnoj metalur5koj djclamosti u ovim
je inače vrlo rijedak u kasnobrončanodobnom repertoaru simbola (sl. 24). 68 kmjevima. Medutim, nepoznato nam je
podrijetlo sirovi ne (kositar je bio uvo·
Ova posljednja ostava bila je osim toga p ohranjena u pećinskom prostom , što žc::n iz udaljenih krajeva?). Na žalost,
analize sastava ovih b ronci ne:: mogu
je prema analogijama iz ondašnjeg vremena bila omiljena sredina za žrtvo- tlati konačan odgovor na pitanja o pod·
vanje. Od sasvim standardno sastavljenil1 ostava, kakve su zapravo i najčešće, rijetlu sirovine, jer brojna pretapanja
starih ili oštećenih bron čan ih p red·
ona iz Doline na Savi i.nterpretirana je u najnovije vrijeme kao votivna ostava meta u to vrijeme ne daju pravu sliku o
sastavu lcgure pojedinog p redmeta ko·
nekog ljevača bronce u kojoj su pohranjeni predmeti skupljeni za njegova ji se analizira. Takve analize, doduSe.
života kao staleška oprema za život na drugom svijetu.69 Očigledno je da će postoje, no još smo daleko od ko na<'·
nog rjdtnja podrijetla sirovina!
među velil<.im brojem kasnobrončanodobnih ostava trebati analizom odrediti
njil1ovu prvotnu namjenu, odnosno njihovo značenj e pri pohranjivanju. Neće
se svakako sve njih moći protumačiti kao votivne ostave, ali ih je znatno veći
broj negoli se dosada smatralo to vjerojatno bio. Posebno bi trebalo razmo-
triti ostave s bogatim oružjem i s brončanim posuđem. Već se i za neke stari-
je, srednjobronča.nodobne ostave moglo pretpostaviti da su bile ukopane iz
rin1alnih razloga, kao npr. ostava Lovas u zapadnom Srijemu/ 0 a svakako bi
kao žrtvene darove trebalo protumačiti i veći broj luksuznih predmeta, ug-
lavnom omžja, nađenih u vodama: poput mačeva iz Donje Doline, Doline na
Savi ili iz Plitvica. 71
Za upoznavanje ornamentil<.e kasnoga brončanog doba zanimljiv je na-
laz dobro sačuvanog i bogato ukrašenog pojasa izrađenog od brončanog lima
(sl. 25). Potječe iz jedne ostave iz Slavonskog Brocla,72 a predstavlja clio nošnje
195
26. Pojasevi od brončanog lima iz o s- Belts of bronze sheet metal from
tave Kapelna kod Osijeka, kasno the hoard found at Kapelna near
brončano doba, 10.-9 . stolj eće prije Osijek, late Bronze Age , 10th-9th
Krista, Muzej Slavonije u Osijeku, snimio cent. BC, Museum of Slavon.ia in Osijek,
M . Topić photo M. Topić
198
-,. Jbidem, 9R.
i 9 i l. Be nac - lJ. Ćom'(;, Glasi nac l, Sa-
rajevo 1956,T. 30, ll ;'J: .il , l.
cijelu površinu, a urezana je opet s lica pojasa. Sunčev simbol ostaje i ovdje
glavni sadržaj prikaza, ali se uz njega javljaju i razvedeniji, neke vrste slobod-
niji biljni motivi. Vertikalni niz urezan po sredini ploče, sastavljen je od jedno-
stavnih geometrijskih pravolinijskih motiva, dijeli ploču u dvije veće trokutas-
te zone koje nose osnovne- sunčeve simbole. Na jednoj od kopči prikazan je i
motiv koji ponavlja osnovni oblik kopče , a nasuprot njemu urezan je prikaz
ptice. Na sva četiri primjerka iz Kapelne kompozicija ukrasa je jedinstvena,
mijenjaju se samo detalji, što znači da se susrećemo s kanoniziranom dekora-
cijom. S obzirom na to ela sva četit·i primjerka potječu iz istog nalaza, prirod-
no je pretpostaviti da su rad jednog majstora, odnosno jedne radionice. jedan
od pojasa bio je poprt~.vljen u vrijeme nošenja, što govori da takvi pojasevi nisu
bili upotrebljavani samo u svečanim prigodama. Ostali predmeti iz ostave u
Kapelni , kao i srodni nalazi u Moravskoj i Mađarskoj, datit·aju nošenje ovih
atraktivnih pojaseva u 10. i 9. stoljeće prije Krista. Vrlo je zanimljivo mišljenje
nekih autora ela su podtmavski pojasevi tipa Kapelna pobudili u nešto kasnije
vrijeme izraelu pojaseva sličnog izgleda u Italiji - znamenitih cinturona. 78
Tehnika finog urezivanja, dotjerana katkada gotovo do cizeliranja, pri-
mjenjivala se i na lijevanim narukvicama (sl. 27 i 28). Zanimljivo je da bogati
urezani geometrijski ukras na lijevanom nakitu, kakav primjenjuje glasinačka
kultura, u vrijeme rane kulture polja sa žarama nije bio poznat u Hrvatskoj. 79
Najkarakterističniju dekoraciju kasnobrončanodobne kulture polja sa
žarama upoznajemo na posuđu i obrambenom oružju od brončanog lima.
Osnovni je materijal već sam upućivao na tehnički način ukrašavanja, pa je
tako počevši od ranoga brončanog doba primjenjivana »tehnika iskucavanja«
brončanoga ili zlatnoga lima. Površine su bile ukrašene s nutarnje strane isku-
canim nizovima točkica, kružića i bradavica, pa se na licu predmeta ukras oči
tuje plastično. Ranije jednostavni motivi, uglavnom porubni ili krivolinijski,
bili su zamijenjeni u kulturi polja sa žara.ma složenijim prikazima u kojin1a
prepoznajemo jednostavnu naraciju simboličnog značenja: motiv barske ptice
199
28. Ukrasni motivi kasnobronča Different decorative motifs of the
nodobnih narukvica iz sjeverne Urnfield Culture armrings from the
Hrvatske, Arheološki muzej u Zagre- North Croatia, 12th cent. BC , Archaeolo-
bu, crtez K. Rončević gical Museum in Zagreb, drawing K. Rončević
200
az G. Kossack, o. e.; L. Pauli, Keltischer
Volksglaube - Amulcttc und Sonderbe·
s tattungeo am Diirrnberg ..., Miinchc-
ner Ileitrage zur Vor-und F1iihgeschi·
chte 28, Miinchen 1975; R. Terž au,
llronasta doba na Sloveoskem, Ljubi ja·
na J 987, 7 7·78.
s ; K. Vinski-Gasparini, Kulmra polja sa
žarama, 183, T. 48, 22.
Religiozna svijest starije kulture polja sa žarama likovno je izražena,
84 R. Teržan, O jantarju z Debclcga
osim motivima sunčevog kulta i velikim brojem amuletnih privjesaka. Saću vrha nad Predgradom , AV 35, 1984.
110-llll.
vani su, na žalost, samo u ostavama što zamagljuje njihovu pravu ulogu u
nošnji i kultu .Tako i u ovom slućaju pomanjkanje bogatije opremljenih gro-
bova osjećamo kao velik nedostatak.Amuletima općenito pripisujemo magi-
čno i apotropejsko znaćenje. Najčešći su privjesci u obliku kotača, pješčanog
82
sata (klepsidre) ili su listoliki (sl. 31). Znatno su rjeđi vrlo stilizirani antropo-
morfni amuleti (sl. 32). Općenito se amuletima ovih oblika pripisuje podunav-
ska podrijetlo, ali su se proširili na golemo, ranije navedeno , područje kulture
polja sa žarama. Posebno je zanimljiv i jedinstven lijevani privjesak u obliku
bika, a imao je najvjerojatnije takoder ulogu amuleta (sl. 33). Nevješto obli-
kovan i u prilično; mjeri stiliziran, izražava ipak smisao za naturalistička pri-
kazivanje detalja, ovdje u oblikovanju glave, njuške i naglašenih rogova. Na-
den je u ostavi Poljanci kod Slavonskog Broda ukopanoj u 12. ili ll. stoljeću,
pa tako predstavlja najstariji prikaz bika u sjevernoj Hrvatskoj , lika inače
stranog repertoaru i uobičajenoj simbolici kulture polja sa žarama. 83 Vjero-
jatno kao lik preuzet iz Egeje, gdje je odavno bio poznat kao simbol, osobito
važan npr. u kretsko - mikenskom svijetu, bičić iz Poljanaca pripada istomu
dotoku pojmova, ideja i oblika koji je u sjeverozapadnu Hrvatsku donio i tzv.
keftiu ingot iz ostave u Kloštar Ivaniću iz ll . stoljeća i jantarne perle
obrađene poput tipa Tirins iz Križevaca. 84 (Ingot keftiu tipa vrlo je karakter-
ističan i specifičan egejski oblik prenošenja bronce u sirovu stanju, nalik na
raširenu oderanu volovsku kožu, a ime je dobio prema prikazima Krećana -
egipatskih Keftiu, koji su često na freskama ili urezanim scenskim prikazima
nosili takve ingote .) Mali ingot iz Kloštar Ivanića po svom obliku tek predsta-
vlja sličnost s keftiu tipom, ali je jedinstven, posve unikatan nalaz u hrvat-
skim ostavama i ne možemo ga povezati s nijednim ch·ugim domaćim obli-
kom prenošenja sirove, odnosno poluobradene bronce. Navodno je sličan,
201
1
ss K Vinski-Gasparini, o. e., 215,T. 96; tek nešto stariji ingot iz 14. ili 13. stoljeća bio davno otkriven u Makarskoj;
H. G Bucbulz, Keftiubarrcn tmd Erzhan-
del im n vorchristilichen Jahrtausend, čini se da jantarne perle tipa Tirins s obje jadranske obale, govore u prilog
PZ 37/-12, 1959, 1-40,T. 5,5; U novije se
vrijeme posumnjalo u autentičnost na- jadranskom putu za prenošenje til1 oblika i drugih ideja i znanja iz Egeje. 85
laza ingota iz Makarske - L. Vagnetti,
Osservazioni sul cosiddetto dpostigli.o Iz jednostavnog nakita od brončane žice, kojega je najizrazitiji pred-
di Makarska, Studi ci primi e rapporri di
scavo, l , Roma 197 1, 203-2 16; Na mjes- stavnik fibula u obliku violinskog gudala (ili Peschiera tip), razvio se tijekom
to ingota iz Makarske stupaju sada pri-
mjerci mačeva s Jadrana ili iz zaJeda, B. 12. stoljeća dopadljivi ukrasni stil svijanja brončane žice u višestruke petlje,
Terž a u, o. e. osmice i spiralne diskove, tzv. »pozamenterijski stil«. Stil je u prvom redu bio
86 S. Ercegovk~ Kasnobrončanodohna
ostava iz Sviloša, RVM 4, 1955, 17 i d. T. primjenjivan za izradu kićenih fibula, poput one iz srijemske ostave u
I-III; K Vinski-Gasparllli, Kultura polja
sa žara ma, 220,T 88; A. Mozsulics, Der Svilošu (sl. 34) ili za izradu dijadema, kakav je onaj iz Siska spleten od zlatne
Goldfund von Vclcm-Szentvid, Bonn
1950, 3 1,'1: IX, 4.
žice (sl. 3S).R6 Pozamenterijska sviloška fibula izvrsno je sačuvana, elegantno
8 7 S. Ercegović, o. e. i odmjereno oblikovana s prekrasnom plemenitom patinom, koja je sama po
""K. Vinski-Gasparini, o . e ., 211 ,1". 85.
sebi svjedok izvrsne kvalitete bronce od koje je takav nakit izrađivan. Fi-
bula nosi i niz amuletnih listolikih privjesaka, pa kao cjelina predstavlja
pektoralni nakit s najvjerojatnije apotropejskim značenjem. 87 Kao dijelovi
pektoralnog nakita nosile su se i pločice iz ostave Bingula-Divoš izrađene na
proboj (sl. 36). Uz privjeske na lančićima , na pločicama su prikazani i solarni
i lunarni simboli, a na jednom primjerku sjedi plastično obWwvana ptičica,
koju smo već upoznali kao jedan od najčešćih simboličkih prikaza kulture
polja sa žarama. 8 R Opisani pektoralni nakiti najavljuju istaknut način nošenja
simboličkog nakita kakav će se održati i u kasnije vrijeme, posebno u Ja poda
i Liburna, u njima svojstvenim oblicima. Osim dekorativne nani.je ne i kult-
noga simboličnog značenja, pektorali su nesumnjivo označavali i društveni
položaj svojih nositelja.
U keramičkim oblicima i njihovom ukrašavanju prevladavala je i dalje
težnja za oponašanjem metalnih posuda, što se očituje temeljninl oblicima
posuda, ali i njihovim ukrašavanjem, rebrenjem i poliranjem površine »na vi-
202
31. Brončani amuletni privjesci iz os- 32. Brončani antropomorfni privjesci iz ostava Pričac
tave Pričac, kasno brončano doba, 12. i Brodski Varoš, kas no bronč ano doba, 12. stoljeće pri-
stoljeće prije Krista, Arheološki muzej u je Krista, Arheološki muzej u Zagrebu i Muzej Brodskog
Zagrebu, crtež K. Rončević Posavlja, crtež K. Rončević
Bronze amulet p endants from Bronze anthropomorphic p endants from the
the board ofPričac, late BronzeAge, boards ofPričac and Brodski Varoš, late BronzeAge,
12th century BC, Archaeological Mu- 12th cent. BC, Archaeological Musewn in Zagreb ;md Museum
seum in Zagreb, drawing K. Rončević of the Sava Basin in Slavonski Brod, drawing K. Rončević
soki sjaj«. U 12. i ll . stoljeću u sjevernoj je Hrvatskoj vodeća kulturna grupa 8? K. Vinski -Gasparini, Kultur:l polja sa
žarJma sa svojim grupama, PJZ rv, 547
bila grupa Zagreb , vrlo bliska srednjoeuropskoj grupi Baierdorf-Velatice i d ., 566 i d .; R. Pittiom; Urgeschich te
des osterreichischcn Raumes, Wien
(sl. 37). 89 Kasnije, na prijelazu ll . u 10. stoljeće nastao je u krilu kulture polja 1954' 408-444.
?O S. Gabrovec, PJZ IV, 52 i d.; S. Gttbro-
sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj novi kulturni i stilski kompleks, promatran vec, P]Z v; 178 i d.
obično kao mlada faza kulture polja sa žarama. Njegov regionalni razvoj pra- 9t Z. Vinski - K Vinski-Gasparini, O
utjecajima istočno-alpske i h alštatske
timo u grupi Velika Gorica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i donjem Pokuplju kulture i balkanske ilirsk<O kultur<O na
slavonskosrij<Omsko Podunavlje, ARR·
te u grupi Dalj u istočnoj Slavoniji. Srodan razvoj pratimo na području Do- JAZU 2, 1962, 263-293; P. Medović, Nas<O-
lenjske i Štajerske u grupama Dobava, Ruše i Ljubljana. 90 Dok Velika Gorica Ija starij<Og gvozdenog doba u jugoslo-
venskom Podunavlju, Beograd 1978; S.
pokazuje očitu orijentiranost prema zapadu, grupa Dalj povezana je s kraje- G<tbrovec, Die Vcrbindtmgen zwischen
den Siidostalpen und dem jugoslawi-
vima uz Dunav, a u svojoj starijoj fazi sa zapadnomadarskim Podunavljem. sche n Donaugeb iet in d er alteren
Eisenzt:it, Die altere Eiscnzeit in der
Tijekom 9. i 8. stoljeća u obje su grupe sazrijevale okolnosti koje su omogu- Woiwodina... , Novi Sad 1981 , 155 i d .;
ćile neprekinuti razvoj u željezno doba. 91 K. Vinsk/-Gttsparini, Kulrura polja sa ža-
rnma,T. 119.
Pred kraj kasnoga brončanog, a na pragu željeznog doba javlja se, do- 92 IV.A. v. Brunn, Mitteldeutsch e Hon-
fuodt: der jiingeren Bronz<OZ<Oit, Berlin
duše vrlo rijetko, i ljudski stiliziran prikaz. Urezan na nožici već spomenute 1968, 230.251.
vrlo velike lučne fibule tzv. tipa Golinjevo nađen je u Gajinoj pećini u Drež-
niku na Korani (v. sl. 24). Lik je prikazan u živahnom pokretu - hodu ili ples-
nom koraku. Zbog neobično velikih dimen zija i izvrsne očuvanosti fibule
pomišlja se s velikom sigurnošću da je bila votivni dar, pogotovo stoga što je
nađena u špilji, mjestu omiljenom u prapovijesti za polaganje žrtvenih d a-
rova.92 Ljudski lik iz Drežnika donekle podsjeća na prikaz, mezan na vratu
203
·- -'V'.r
l
.
)
(
"'"'.'-
~-_..., ""'
\
')
.---/·J
~cs ,..._\
r \J
1------.,.---."..--.,----- Cl ~
....... ~
{
IV. Kasno brončano doba Hrvatske i susjednih zemalja, tnla- The late Bronze Age of Croatia and neighbouring lands, the
đi stupanj, od približno 1050. do približno 800. godine second period, ea. 1050 to ea. 800 BC.: l . The Dalj gro up,
prije Krista: l . Grupa Dalj, 2. Grupa Val, 3. Gm pa Novigrad-Do- 2. The Val group, 3. The Novigrad-Donja Dolina group, 4. The
nja Dolina, 4. Bosutska grupa, 5. Grupa Zagreb, 6. Japodska Bosut group, 5.The Zagreb group, 6.The Iapodian group in Lika,
grupa u Lici, 7. Grupa Istra I., 8. Liburnijska gmpa, 9. Grupa 7 . The early Iron Age group of Istria I. , 8. The Liburnian group,
Velika Gorica, 10. Srednjodalmatinska grupa, ll. Srednjobo- 9. The Velika Gorica group, 10. The group of Middle Dalmatia,
sanska grupa. ll. The group in Middle Bosnia.
204
34. Brončana fibula •pozamenterijskog« A bronze fibula of the multiple wire ele-
stila iz ostave u Svilošu, Srijem, kasno ment style from a hoard at Sviloš in
bron č ano doba, 12. stolj eće prije Krista, Syrmia, late Bronze Age, 12th cent. BC, Arc ha-
ArheoloSki Muzej u Zagrebu, snimio K.Tadić eological Museum in Zagreb, photo K. Tadić
velikoga glinenog p itosa nađenoga u naselju Novigrad na Savi istočno od 93 N. Majnarić-PandžiC, Novigrad na
Savi - Gradina, kasnobrončanodobno
Slavonskog Broda. Novigradski nalaz pripada 10. ili 9. stolj eću prije Krista. naselje, AP 19, 1977, 35-37; Uz spome-
nutu baierdorfsko-vclatičku grupp,
Jednostavno, i ne baš precizno urezan, pojačan bijelom inkrustacijom, ljudski koja je živjela ll velikom dijelu Hrva t-
ske ll p osljednja dva stoljeća drugog
se lik izvrsno ocrtava na tamnosmeđoj i uglačanoj pozadini velike posude za tisućljeća st. ere , u Posavini je: bila zn~_t
spremanje zaliha (sl. 38). 93 no skromnija grupa Gredani-Baricc' i
joS neimenovana kulrurna grupa iz ve-
likih naselja u Novigradu i u Donjoj
Na sjevernoj, višoj obali Save, znatno manje izloženoj poplavama nego Dolini; K. M i ni cb r eite1; Uajer-Gredar)i,
li je to bosanska obala, podignuto je u 13. st. prije Krista n aselje. Ono je , ši- Nova Gradiška, nekropola brončanog
doba,AP 16 i 17, 1974 i 1975; K.Minlc/:J-
reći se duž obale u pravcu današnjega sela Novigrad, trajalo dulje vrijeme, reile•; Brončanodobne nekropole: s pa-
ljcvinskim grobovima grupe Greda ni, u
sigurno do u 10. stoljeće. U naprednom i bogatom naselju otkriveno je u ar- Slavoniji, lliAD 9, 1984, 9 1 i d .; Z Ma-
rić, Donja Dolina i problem etničke
heološkim istraživanjima postojanje raznih obrta, medu kojima je istaknutu p ripadnosti p rc:drimskog stanovniStva
ulogu imalo lijevanje brončanih predmeta, kako svjedoče nalazi brojnih sjeverne Bosne, GZM 19, 1964, 5 i d.
ljevačkih kalupa.
Dvije kuće koje smo otkopali pokazuju način prilikama prilagođene
konstrukcije. Podignute na drvenim platformama, položenima na drvene ver-
tikalne stupce pobijene u čvrstu podlogu obale, te su kuće bile zaštićene od
uobičajene vlage, ali i od povremenih visokih vodostaja. Uz prikaz stvarnih
arheoloških tragova kućnih konstrukcija izradili smo prema tim podacima i
idealnu rekonstrukciju jedne novigradske kuće (sl. 39 i 40).
Dok za brončanodobne kulturne grupe u sjevernoj Hrvatskoj ne znamo
i teško se možemo nadati da ćemo doznati etnička imena njihovih nositelja,
u mnogo smo povoljnijem položaju za područja današnje Like, sjeverne Dal-
205
36. Dio pektorah10g n akita od bronce
iz ostave Bingula-Divoš, kasno bron-
čano doba, 12. sto lj eće prije Krista,
Arheološki muzej u Z.1grebu, snimio K.
Tadić
macije i Istre, osobito od ll. stoljeća nadalje. Tada su se tu, n aime, formirale 9i Izbor iz 1.a n~u temu najva7.nijih antič
kih pisaca vidi kod A. Stlptević, Iliri, Za·
svojstvene kulturne pojave, zemljopisno dobro omeđene, i od tada su se s unu- grc:b 1989, 19-32.1\• je dana i osnovna
bibliografija novijih pisaca; Za Histre i
trašnjim kontinuitetom dalje razvijale sve do vremena kada su antički pisci Japode vlada ustaljeno mišljenje o nji·
zapisali etnička imena njihovih nositelja:]apoda, Liburna i Histra. 94 Ukratko, hovu neprekinutom razvoju od kasnog
J l. stoljeća do romanizacije K. Jloflbo-
u/1/ć - S. Gabrovec, l'JZ V; R. Drecbslel'
u poodmaklom ll. stoljeću prije Krista zametnule su se na tim područjima -Bižlć, PJZ V;Takvog je mišljenja u SVO·
klice kulturnog razvoja koje su tijekom prvog tisućljeća ostvarile osebujne i jim ranijim radovima bio i .~. Barović
(Al Vl, 1965, 55 i d.), no u najnovijoj
jasno definirane kulture i etničke zajednice koje su zatekli najprije grčki kolo- sintezi o razvoju liburnske kuln•re (PJZ
V) prekida taj kontinuirani razvoj i po-
nizatori, a kasnije na izmaku prapovijesnog doba i rimski osvajači. stavlja ga tc:k od 9 . stoljeća prije Krista
nadalje.
Matično područj e ]apoda može se smjestiti u današnju Liku, i sva su 9S R. Drecbslei'Bižić, j apodska grupa,
kasnija širenja japodske kulture tije kom razvoja željeznog doba započinjala PJZV,;S91 i d.
•J6 Jbidem, 424 i d.
odatleY5 Kako smo vidjeli na primje ru špilje Bezdanjače, područje Like otvo-
rilo se prema Panoniji i njezinim kulturnim tokovima već pred kraj srednjega
brončanog doba. U 12. i ll . stoljeću ta se povezanost nastavila i pojačala , što
je razumljivo s obzirom na zemljopisni smještaj Like, na najpogodnijem pri-
lazu sjevernom Jadranu. Osin1 na oblicima brončanih predmeta i keramike,
utjecaji iz kruga p anonske kulture polja sa žarama očitovali su se i u pojavi
spaljivanja pokojnika i pokopavanja u žarama, što je na jap odskom podrućju
bila novost. Očito je, dakle, da je kultura polja sa žarama odigrala svoju ulogu
u nastajanju najstarije japodske kulture, no autohtoni način skeletnog po-
kopavanja, koji je trajao i dalje uz paljevinski, svjedoči da je autohtoni ele-
ment i dalje imao jalwg udjela. 96 Razn e manifestacije materijalne i duhovne
kulture potvrđuju tu situaciju zapaženu u grobnom ritualu.
207
97 R. Drecbsler--Bižić. Rezultati istra ži~
vanja japodske nekropole u Kompo-
lju ... , VA MZ 2 , 196 1, 67 i d .: R. Drecb-
s/er-BiZić, Les to m hes des Japod cs p ri---
historique ~t Komp olje, lnvent..a ria ar-
d 13eologica 9, Zagreb l 966; ll Drecb-
s!eJ ~Bižić, Naselje i grobovi p rahistorij-
skih Japod a u Prozoru kod O toi:ca.
VAJ.'VlZ 6-7, 1972/73, 1-54; R. Drec/Jslel'
Tada je započeo život na gradinama koje su i dalje, tijekom cijeloga -Bižič, Caras lćris riqu es des agglo m~nl
rio ns forrifiees d ans la rćgion des Jap o-
zadnjeg tisućljeća prije Krista bile važna proizvodna, politička, trgovačka i des, Posebna i zdan ja Al'Rillill 24, 6, Sa-
duhovna središta željeznodobne japodske kulture. Među njima navodimo rajevo 1975.
9R R. Drecbs!eJ' Riiic, PJZ V, 399 i d .
kao najvažnije i dosad opsežnije istraživane gradine one u Kompolju, V rep-
c u , Smiljanu i Prozoru.97 Dosadašnja istraživanja japodskih gradina općenito
su prilično skromna, no ipak neka od njil1 omogućavaju da sagledamo pri-
mjere tipične obrambene sheme sa suhozidnim bedemima izgrađenim u
koncentričnim prstenovima i samim naseljem razmještenim na te rasama ko-
je su umjetno dotjeravane i prilagođavane . Najranije vrijeme življenja na gra-
dinama zasada najbolje ilustriraju gradina Velika Punta iznad Srpskog polja i
Stražbenica u selu Vrebac. Groblja smještena ispod gradinskih naselja sadrže
biritualne ukope, žarne i skeletne grobove smještene u većim izduženim
humcima, kao u Vrepcu, ili u ravnim grobljima na povišenim položajima, kao
u Kompolju, Prozoru i Smiljanu. Ta groblja najbolje svjedoče o kontinuira-
nom životu u naseljima, jer su bila u upotrebi od kasnoga brončanog do u
starije željezno doba ili tijekom cijelog starijeg do u mlađe željezno doba.98
Većina brončanih nalaza očituje svojstva kakva se susreću širom
područja na koje je utjecala metalurški nadmoćna kultura polja sa žarama. S
gledišta našeg interesa u ovoj knjizi ističemo zanimljivo ukrašen nož iz
Metka (Medak u Ličkom polju) (sl.41). U svojim bitnim crtama taj je bojni nož
proistekao iz repertoara oblika kulture polja sa žarama, ali ima paralela i u
liburnskom krugu koji je također dobio mnoge poticaje iz južnopanonske
kasnobrončanodobne kulture . Ono što nož iz Metka odlikuje jest njegov
neobičan i rijedak ukras: paralelno s rebrom, koje ojačava hrbat noža, ure-
zana je i u dinamičnom i ritmičnom pokretu pril<:azana povorka vrlo stilizi-
ranih ratnika s kacigama na glavi. Na kacigama je označena šiljasta perjanica,
209
T
99 R. Drec!Jslei~Bižić, Dva zanimljiva na-
laza i z jap udskc nekro pole u Prozoru,
VAMZ 21.19!l!l, 17 i d.,T. l , 1-5.
1ou B. (."ović, Od llut.mira do Tl ira, Sara-
jevo 1976, H 7-14!l; l! Lo Scbiaw, ll ~;rup
po liburnicu-iap odico, Alli della Acca-
dcmia nazio nale dei Lined 8 , 14 (367),
Roma 1970 , 363 i d.
H H K Kilicm Nordgrcnzc des tig~iischcn
1 a š ljem po tipu pripada vremenu kasnoga drugog tisućljeća prije Krista. Da
Kulturhcrciches in mykenischcr und
nachmykenischer Zeit, Jahresbericht ovaj vrlo stilizirani prikaz doista predočava povorku ratnika, svjedoči mnogo
Inst. Vorgesch. d . Uni v. Frankfurt, 1976 ,
112 i d .;Vidi bilj. !!5. mlađa poj asna kopča iz Kom polja (sl. 42) na kojoj su kacige prikazane mnogo
102 š. Ba tovit , Sćpultures de la peupla- vjernije, no tijela ratnika i dalje predstavljaju jednostavni šrafirani trokuti. 99
de illyrienne des T.iburncs, Inventaria
archacologica Y :; l , llonn 1962; f. Jila- Ovako zamišljeni antropomorfni prikazi u svojoj su biti strani motivima i
rovil.~, Salone dans la prćhistoire , Dis-
putationcs Salo nit:mae 1970 , Split 1975, temama kakve je njegovala kultura polja sa žarama, a bliski su s jedne strane
sl. 5, 2.
upravo nastajućemu sjeverozapadnobalkanskomu geometrijskom stilu, a s
druge narativnim scenama kakve je razvijao jadranski krug. 100 Ratnički nož
iz Metka svjedoči dakle o miješanju komponenti i shvaćanja iz panonskog,
balkanskog i jadranskog kruga, i to u vrlo ranom vremenu nastajanja
japodske kulture. U 12. i ll. stoljeću odvijale su se Jadranom žive trgovačke
veze koje su kasnomikenski i postmikenski svijet povezivale s gornjim Jadra-
nom i završecima europskoga jantarskog puta. Već smo spominjali ingot,
navodno iz Makarske, koji je po nekima bio ciparskog podrijetla, LOJ kao i
astragalne perle tipa Tirins, kakve nalazimo u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji
(u Vrsima i Privlaci na liburnskom području i u Solinu na kasnijem delmat-
skom tlu). 102 Ta se trgovina odvijala dakle na istočnojadranskom području i
sezala dublje u zaleđe , u vrijeme kada se, približno istodobno s japodskom,
zametala i osebujna i samosvojna kultura koja je u velikoj mjeri sudjelovala
40. 'tlocrt temelja kuća iz kasnobrončano The plan of a house foundation from the
dobnog naselja u Novigradu na Savi, late Bronze Age settlement at Novigrad on
12.- 1O. stolje će prije Krista, fotoarhiv Arheo- the Sava River, 12th-10th cent. BC, photo;u·chivc
loškog zavod a Filozofskog fakulteta, Zagreb, of the Archaeological Dep;utment, Faculty ofPhilosoph)\
snimila N. Majnarić-Pandžić UniVersit)' of Zagreb, p hoto N. Majnarić-P;mdžić
212
HH 111. Suić, Prilog poznavanju o dnosa
Liburnije i Pic cnuma u stari je željezno
doba, VATIO 55, 1953, 7 1-101 ; Š. Rtl/V·
vic.:, Le relazionl cuJtu ra li tra k sponde
aclriatiehe nell' eta d el fer ro ,JOP, 11-93.
lO-J Tema još nije za sebno razradcna, ali
se u :;tlld ijama N.. Drecbsle1~Bižić i S.
Ratovića p ojedine veze i podudarnos-
u rađanju »prave« liburnske kulture u 9. stoljeću. Th se ti u tipovin1a matt::.rijalne ku l lure često
navode.
dalde tijekom ll. i 10. sto ljeća formirala jedna u biti još "'' .1: I:Jatouić, Pregled željeznog d oba
na istoč noj jadranskoj obali, VAHO 58
kasnobrončanodobna kultura, preuzimajući s jedne stra- ( 1966), 1973, 47-74.
ne novitet e koji su navirali iz južnopanonskog areala ao<l D. Lo/lini. Sintesi della civilt~l pice-
na, JOP, 11 7-1 53; R. Pem11i, La · Koine•
kulture polja sa žarama, otvorena ujedno prilikama koje t~driatit·a e il suo proct::.sso di for mazi-
one, JOP, 95-1 15; A. Re11ac, Iliri u Apu-
su vladale na japodskom području s druge s trane liji, GClll 26, 1988,43-79.
Velebita, i uspostavljajući od samoga svog početka kon-
takte sa suprotnom italskom obalom. 105
Za Liburne, koji su stanovali na sjevernom dijelu
istočne jadranske obale, između Raše i Krke te na otoci-
ma, s granicom prema Japodima u zaleđu na Velebitu,
možemo ustvrditi da su pravi mediteranski narod, ori-
jentiran ponajviše na more i preko njega na suprotnu ,
tj . ita Isku obalu. Njihova se povijest može arheološki
pratiti u neprekinutom razvoju od 9 . stoljeća tijekom
cijeloga posljednjeg tisućljeća prije Krista, a ostavila je
svog traga i u vrijeme rane romanizacije liburnskog po-
dručj a. No, fazi najranije liburnske kulture 9. stoljeća ,
koja je već pripadala starijemu željeznom dobu, pretho-
dila je prijelazna faza o kojoj smo upravo govorili i koja
je premostila vrijeme od kasnoga brončanog u rano že-
ljezno doba. Vremenski je uglavnom paralelna s netom
opisanim pojavama na japodskom području u Lici, a
bliskost obiju kulturnih grupa posvjedočena je u mno-
giln prilil(ama. 104 Istaknuta uloga Liburna na Jadranu za-
počela je već u ovo rano vrijeme, tj. u ll. i 10. stoljeću ,
a arheološka svjedočan stva o povezanosti sa suprotnom
obalom na području antičkog Picenuma nekiln su au-
torima dokaz za povijesnu zbilju pretpostavljenill bal-
kansko-ilirskil1 seoba. Pretpostavlja se da su se one zbi-
le u nekoliko navrata polazeći s istočne jadranske oba-
le na zapadnu. 105 Danas se, doduše, javljaju sumnje u
moguć nost arheološkog dokazivanja takvih ilirskih
seoba,106 no ostaje n epobitna či11jenica da su veze izme-
đu obiju obala postojale i ela su imale važnu ulogu u
formiranju kulturnog razvoja u oba područja. Kako se
na mnogo mjesta na Jadranu, od sjevernog do južnog,
nailazi na izričite tragove liburnskili oblika materijalne
kulture, može se već u prvim stoljećilna posljednjeg
213
107 S. Batović, Problemj kulture željez-
nog doba na jstočnoj jadranskoj obali,
Mater!_jali SAD] XII, Zadar 1976, 89-
· 112;5. Batović, Uvod u željezno doba
na na5ern primorju, Radovj Filozofskog
fakulteta ll Zadru 18, 1979,2341 ;S. Ra-
louić, KulLura starih Uburna, Donu~ti
XY, !lijeka 1982, 7·38; M. Suić, Istočna
jadranska obala lll'st:lldO SkiJa kovu Pe-
dp lli, Rad JAZU 306, Zagreb 1955; M. tisućljeća stare ere govoriti o »liburnskoj talasokraciji«, tj. vladavini morem,
Suić, Granice Ubllrnije kroz stoljeća,
Radovi Instituta JAZU ll Zadm 2, 1955,
koja je osim važne političke uloge obuhvaćala i važnu trgovačku i gusarsku
273 i d.; M. Suić, Antički grad na istoč aktivnost. Općenito se proučavanjem liburnske arheološke ostavštine poku-
nom Jadranu, Zagreb 1976 (dalje Ami č
ld grad); S. Cače, Naselje i nekropola u šavalo zahvatiti dublje u povijesnu interpretaciju materijalnih ostataka, više
okviru liburnske zajednice, Dometi XV,
12, !lijeka 1982, 53 i d . negoli se to inače činilo s arheološkom baštinom drugih kulturnih grupa na
IOR S. Batović, Liburnska grupa, PJZ V,
339 i d. (osobito 355·358).
našem tlu. 107 Nesumnjivo su tome znatno pridonijeli i podaci antičkih pisaca
koji su često spominjali Liburne, ali o tome će biti govora poslije.
Na kulturu koja se u poodmaklom ll. stoljeću formirala na području
Liburna djelovala je također u određenoj mjeri kultura polja sa žarama, me-
đutim ne tako očigledno kao na podrućju Japoda, vjerojatno zbog prilićne
zemljopisne izoliranosti liburnskog područja prema kopnu. U to vrijeme
zasnovana gradinska naselja, dosad uglavnom slabo istraživana, zauzimala su
također istaknute položaje sa strateškom vrijednošću. Liburnski grobni
ritus , arheologu uvijek bitna i prepoznatljiva karakteristika duhovne kul-
ture, ostao je različit od kulture polja sa žarama i nadovezuje se na stariji
brončanodobni običaj pokopavanja, a ostao je nepromijenjen i dalje, ti-
jekom cijeloga željeznog doba. Takav tipični liburnski grob predstavljao je
sanduk od kamenih ploča s pokojnikom na boku u zgrčenom položaju.
Dakle, ritual povezan sa starijom tradicijom na istočnoj obali Jadrana, opi-
sanom prije na primjeru cetinske kulturne grupe. 108 Osim groblja na
ravnom javljali su se i dalje grobovi u humcima. Grobni prilozi, za nas jedi-
no svjedočanstvo o nošnji i svojstvima tadašnje materijalne kulture i druš-
tvenih odnosa, prikazuju jednostavnu i jednoličnu nošnju kakva je bila
214
109 S. Balovit, Uvod u željezno doba na
na~em primorju (vidi bilj. 107).
11o V. Mi/ojtić, Die dorische Wandc·
rung im Uchte der vorgeschichtUchen
Funde, Archaol. Anzeiger 63/64, Berlin
1948/49; M. Garašanin, Arh eolo~lti
prilozi problemu velike egejske seobe,
Diadora 2, Zadar 1960, 117-134.
raširena na širokom području s obje strane Jadrana i u njegovu blisku zaleđu: 111 K. Vii/ski-Gasparini, Srednje i kas-
no brončano doba u zapadnoj Jugosla-
velike lučne fibule s dva dugmeta na luku, ukrašene urezanim geometrijskim v iji,VAMZ 5, 1971 , 1-14;S. Barović, PJZ
IV, 281; S. Gabmvec - K Mibovi/ić, PJZ
motivima jelove grančice ili riblje kosti (sl. 43), jednostavne trakaste naruk- v, 293, 334-335.
vice s bikoničnim profilom i spiralne privjeske izrađene od brončane žice.
Nošnju su dopunjavala zrna jantara, o kojima je već bilo riječi. U ovo rano
vrijeme postojala je prilična kulturna jedinstvenost istočne jadranske obale,
ali unatoč tome već su se tada zametnule regionalne grupe koje su u dalj-
njem razvoju stekle vlastite fizionomije: liburnska, histarska, delmatska u
srednjoj Dalmaciji i sa zaleđem u Bosni i Hercegovini i tzv. južnodalmatinska,
koja je dosada najslabije istražena. 109
Razdoblje koje obuhvaća posljednja tri stoljeća drugoga i prijelaz na
posljednje tisućljeće prije Krista općenito se smatra nemirnim, a njegova se
arheološka ostavština očitava kao svjedočanstvo din.amičnil1 kretanja većih
ili manjih etničkih skupina, u okviru tzv. panonsko-balkanskih seoba. Ujedno
je to bilo vrijeme prenošenja raznih roba i kulturnih dobara.11 0 Tako se i
dogodilo da su s jedne strane opće karakteristike kulture bile ujednačene ,
označavajući vrijeme živih i intenzivnili dodira, no s druge su se strane une-
seni i preuzeti noviteti povezivali sa zatečenim tradicijama u pojedinim
područjima; spajali su se s njima na posebne načine, stvarajući tako osnovicu
za daljnji specifični regionalni razvoj .Još smo daleko od toga da arheološki i
povijesno pobliže pratimo pravce tih pokreta, ali naziremo ih dolinama rije-
ka Kupe, Une i Cetine zatim Savom preko Ljubljanskih vrata na istarski polu-
otok i gornji Jadran .U 1
215
---
'''S. GabroiJC!c - K. Mi/Jou/1/ć, ihidcm,
293-338.
Il .S Stariju li teraturu i valorizirana miSije-
oja vidi u bilj. 109.
l l-i T E. Hawemick. Urn~nfddtrZeirli
chen Glaspcrlcn, ZcW;chrili fUr schwei-
zerisch~ ArchHologie un tl Kun stgeschi-
chrc 55, 197!!, 11 5- 157.
jedanaesto i 10. stoljeće prije Krista znače prijelomno razdoblje i za
istarski poluotok. Povezanost s panonskom i jugoistočnoalp skom kulturom
polja sa žarama ovdje je izrazitija nego na području ]apoda i Liburna. Ta
zemljopisno dobro definirana prostorna cjelina, »gotovo da ima više otočni
nego poluotočni karakter«, zameće u to vrijeme kulturu koja je također zna-
čila početak dugog, neprekinutog i cvatućeg razvoja koji će prekinuti tek
rimska osvajanja. 11 2 Nakon stolj eća življenja na ranobrončanodobnim i sred-
njobrončanodobnim gradinama i nakon običaja pokopavanja nespaljenih
pokojnika, javila su se, možda već pri kraju 12. stoljeća, strujanja iz sjevernog
i sjeveroistočnog područja. Za područje same Istre mogli bi pretpostaviti i
doseljenje manjih ili većih etničkih grupa, jer su promjene i u duhovnoj i u
materijalnoj kulturi bile izrazite. Tijekom ll. stoljeća oblikovala se tzv. I. faza
kulture Histra, označena posvuda novim grobnim ritualom, pokopavanjem
spaljenog pokojnika u žaru. Tipične žare tog vremena oblikovane su poput
vrča s izrazitom visokom drškom, a ukrašene vrlo jednostavnim urezanim
motivima, horizontalnim linijama na vratu ili obrubom koncentričnih krugo-
va oko plastičnog ispupčenja na trbuhu. Najbolji predstavnik tog razvojnog
stupnja jest groblje Gradine nad Umskim kanalom, ali su u to vrijeme bila
osnovana i druga, kasnije vrlo važna središta Histra - Nezakcij, Picugi i Be-
ram.113 Nošnju tog vremena predstavljaju jednostavni ili višestruki tordirani
2IG
It s j Mlađill, Sitna p ra povijesna plasti-
ka u A.rheol o~k om muzeju Istre u Puli,
Diadora 9, Zadar 1980, sl. 2, 9;] Du/m;
Poskus kro nološke razdclirve dobov-
skega žarnega grobišča, AV 29, 1978 ,
36-45; K. Mibovi/ić, PJZ V, 30 3.
116Vidi bilj . !l l.
tl 7 š. Ba/ović, PJZ IV, 2!!-289.
2 17
T
218
l i S j Szombntb)l Altenumsfunde aus
Hohkn be i St. Kanzian im osterreich i·
sehen Kiistcnlande, Mitteilungen der
Priihistorischen Kommission 2, Wien
19 13; G. v. Merbart, Donauliintlische
Bezichungcn der friih eisenzeitlichcn
Kuln1ren Mittclitalicns, Bonn er jahrbu·
cher 147, Bonn 1942, 28·33;S. Bntović,
L'et~t del bronzo recente suiJa COSla
oblicima i dodirima s drugim kulturnim grupama, a o složenijoj duhovnoj orientale dcll'Adriatico, GCBI 16, 19!lU,
kulturi svjedoči raznovrsniji grobni ritus. Mnoge aspekte života posredno ·rHclmets ll·lY; TJ. ffencken, Earliest European
... , Bulletin ... 2!!, Cambridge
naslućujemo: morale su se uvoziti sirovine za proizvodnju brončanih pred- 197 1.
119 R. Peron i, vidi bilj. 106.
meta ili sami predmeti, što znači da je postojala organizirana trgovina i odre-
đeno društveno strukturiranje koje je omogućavalo sve te djelatnosti , uklju-
čujući i planiranu izgradnju gradinskih obrambenih sustava i izgradnju grob-
nica. Iako grobni ritualni običaji u to vrijeme nisu predviđati prilaganje oruž-
ja u grob, pa nam je oprema ratnil(a gotovo nepoznata, ona je morala biti
značajna , sukladno s ulogom ratnika u društvenoj organizaciji u ta nemirna
vremena koja su zahvatila velike prostore i Apeninskog i Balkanskog polu-
otoka. U tom n am smislu oslonac p ružaju brojni nalazi luksuznog oružja iz
najveće votivne (zavjetne) ostave u istarskom Krasu - iz Mušje jame u Škocja-
nu. lako je to nalazište danas izvan granica Hrvatske, navodimo ga jer pruža
važan oslonac za interpretaciju prilika n a istarskom području. 118 Mačevi,
koplja i kacige, žrtvovani podzemnim božanstvima u prvim sto lj ećima pos-
ljednjeg tisućljeća prije Krista ubacivanjem u grotlo Mušje jame, po svom su
podrijetlu, čini se heterogeni; uz oblike iz kulture polja sa žarama javljaju se
i balkanski tipovi i posve je vjerojatn o da su se poneki od svih tih oblika
or užja nosili i upotrebljavali na istarskom poluotoku i u vrijeme formiranja
rane histarske kulture (sl. 46).
Istra se ubraja inače među regije koje nisu raspolagale zalihama i
ležištima vlastitog metala, pa ovdje n e možemo ni očekivati samosvojan obli-
kovni repertoar svojstven samo ovom području . Svi su se takvi krajevi morali
opskrbljivati uvezenim proizvodima ili bar poluproizvodima.Takva je situa-
cija očita u ranoj fazi, ali u stoljećima koja su slijedila, Histri su ipak stvorili
osebujan stil okarakteriziran njihovim odabirom i ukusom te određenom prila-
godbom oblika i ukrasa. Na primjeru arh eološke ostavštine na gradini Monte
Grosso kod Štinjan a već smo vidje li da je najvjerojatnije postojala lokalna
proizvodnja iz uvezene sirovine, bar za izradu jednostavnih predmeta. Kasnije
su osnivane lokalne metalurške radionice pri većim središtima, kao u Nezak-
ciju, Picugima ili Bermu, a treba u njima pretpostaviti, kako ćemo izložiti
poslije, i boravak stranih putujućih majstora - u p rvom redu to reu ta. 119
219
l
)
l
.
·-
r "'\\.J
./•-'
.
•
o ~
V. Starije željezno doba Hrvatske i susjednih zemalja, od pri- The early Iron Age of Croatia and neighbow·ing lands, ea.
bližno 750. do približno 300. godine prije Krista: l. Grupa 750 to ea. 300 BC.: l. The Martijanec-Kaptol group, 2.The early
Martijanec -Kaptol, 2. Starije željezno doba Transdanubije, Iron Age in Transdanubia , 3. The early Iron Age of Eastern
3. Starije željezno doba istočne Madarske, 4. Grupa Dalj, 5. Bo- Hungary, 4. The Dalj group , 5. The Bosut group , 6. The Donja
sutska grupa, 6. Grupa Donja Dolina-Sanski Most, 7. Japodska Dolli1a -Sanski Most group , 7.The !apod ian group , S .The group in
grupa, 8. Štajerska grupa, 9. Gorenjska grupa, 1O. Dolenjska i Štajerska, 9. The group ill Gorenjska , 10. The group in Dolenjska
belokrajil1ska grupa, 11. Notranjska grupa, 12. Uburnska grupa, and Bela Krajina, 11 .The group in Notranjska, 12. The Liburnian
13. Sreclnjoclalmatillska grupa, 14. Sreclnjobosanska i južnobo- group, 13.The group il1 Middle Dalmatia, 14.The group ill Middle
sanska grupa, 15.Južnodalmatillska grupa. and Southern Bosnia, 15.The group in Southern Dalmatia.
220
Starije željezno doba
(od približno 750. do približno 300. godine
prije Krista)
Početkom posljednjeg tisućljeća stare ere došlo je do otvaranja panon- 1 2o F 1-lolste, Zur Redeutung und Zeit-
stellung der sogennantcn •thrakokitu-
sko-karpatskog područj a p rema istoku. Te su se veze osobito intenzivirale u mcrischcit- Pfcrdegeschirrbronzen ... ,
\Vienc r prii.historisdu::r Zeitscluift 27 ,
8. stoljeću, kada je cijeli niz novosti s istoka, iz kavkasko-pontskog i donjodu- \Vien 1940: G. Kussack, • Kim mer ische.:
Bronzen. Uemerkungen zur ZcitstcllLmg
navskog područja, stigao u panonsku kasnu kulturu polja sa žarama.120 Nove in Ost· und Mittele uropa, Situla 20/ 2 1,
Ljullljan a 1980, 109 i d .;J Harmatta,
tehnike, osobito širenje metalurgije željeza i novi način ratovanja s istaknu- Lc problCme cimnl erien ,Ar<.:hat=ologiai
Er tesito 1946-1 48 , Audap est, 70 i d .; S.
tom ulogom ratnika-konjanika, arheološki su jasno odraženi u velikom broju GabnJIJeC, Oi e Verhindungcn zw ischen
ostava koje sadrže rekvizite konjske opreme, nakit dekoriran u tzv. telmici na den Si..idostalpcn und dcrn jugos.lawi+
sehen Donaugebier in der tilreren Ei·
proboj (a jour) i predmete izrade ne od željeza. Pojava tog novog materijala seuzdt, Die iiltere Ei senzt:i t in dt=r \Voi-
~rodina untl ihre Verbindungen mi t an-
potaknula je istraživače ela je povijesno protumače kao svjedočanstvo prodo- tleren donauliindischcn w1d bcnachbar-
Len Gehietcn , Novi Sad 1981, 155 i d.
ra istočnih ratnika-konjanika u kaq)atsko Podunavlje.121 Kako povijesni izvori 12 1 r: J-lolste i S. Gabrouec od autora na-
22 1
ur. V. Jlu.flillet; Dalj. Co rpus vasorum
amiquo rum, fasc. 2, lldgradc 1938; K.
Vinski·G'asparini, Kul rura polja sa ža-
rama, 158-170 ,T. Il;-J 20; R. Vasić, Dalj·
ska grupa, PJZ V, 533 i d.
127 7.. Vinski- K Vinski-Gasparini, vidi
r
bilj. 9 1, posebno 273 i d.;S. Ga bmvec,
vidi bilj. 120. privučeno i tamošnjim bogatim ležištima željezne rudače, nove i ključne
r
12s P. Medović, vidi bilj. 91; N Tctsić, The
Bosur Group of the Basara bi complex sirovine ko ja je obećavala nove mogućnosti obrtnog i trgovačkog razvoja i
and the •Thraco-Cimmerian• fmds in p onovni prosperitet. Područje zapadne Hrvatske n ije u tim zbivanjima osta-
Yugoslav regions along the Danube and
the centml Balkans, Dalcanica 2, Beo- lo po strani i mnogi će n am nalazi to ilustrirati. S nalazima iz Istre, o kojima
gr-•d 197 1' 27-67.
129 N Tctsić, Busutska gm pa - nova kul- će poslije biti govora, hrvatska je željeznod obna kultura sudjelovala čak i u
tura starijeg gvozdenog doba na p o- p ozn avanju narativnog izraza u okvirima situlske umjetnosti.
dručj u Vojvodine i uže Srbije, Mate rijali
SADJ VU, Slavonski Brod 197 1, 6 1·83.
Dosad ašnji arheološki podaci govore o tome da je i međuriječje Drave,
Dunava i Save bilo također prilično opustošeno . Broj u kopanil1 ostava bio je
zn atno smanjen , a život u naseljima mlađe kulture polja sa žarama osiroma-
šen , iako su ipak p ostojala središta koja su se razvila baš u to vrijeme, kao np r.
Dalj, smješten na visokoj strateški vrlo p ovoljnoj dunavskoj obali u sjevero-
istočnoj Slavoniji. 126 Općenito se u 8. i 7. stoljeću zap ažaju novi ob likovni, d e-
korativni i kulturni elementi te n ova kulturna orijen tacija: došlo je do pove-
zivanja s Balkanom i jugoistočnim alpskim područjem uz, kako smo već na-
glasili, prevladavajuće utjecaje s istoka.127 Pravci trgovački11 prometnica, p o-
loženi u brončano doba, sada su se djelomično izmijenili i p rilagodili novim
sirovinskim revirima, ponajviše onima koji su obilovali kvalitetnim že ljeznin1
rudačama . Organ izirana je i izgrađena nova mreža putova s pratećim naselji-
ma, a općenito se u sirovinama bogatim područjima zapaža zamjetan porast
stan ovništva. Nadalje su se sada uz stoljećima primjenjivao kult paljevinskog
ukopa u žari, koji je obilježavao cijelo dugotrajno kasno brončano doba, p o-
novno pojavili skeletni ukopi opremljeni n akitom kakav je poznavao ilirski
Balkan , ponajprije glasinačko područje , ili ranoželjeznodobni istočnoalpski
krug. Markantno naselje u Dalju izvrsno ilustrira ovo povijesn o događanje .
Samo je naselje osnovano u 10. stoljeću , a dalo je ime regionalnoj istočnosla
vonskoj grupi mlađe kulture polja sa žarama - daljskoj kulturnoj grup i, koja
je trajala d o kasnog 8. stolj eća kada su tradic ionalne oblike kasn oga bronča
nog d oba nadopunili prvo elementi s istoka, p osebno izraženi tzv. tračko-ki
merijskim tipovima konjske opreme, a zatim balkanski i alpski elementi. I
dok je stan ovništvo prap ovijesnog Dalja u značajn om očitovanju svoje
duhovne kulture, tj. daljnjom primjenom rituala žarnog ukopa, ostalo vjerno
tradiciji, dotle je obližnje suvremeno središte u Vukovaru, smješteno n ešto
istočnije na dunavskoj obali, preuzelo u određenom broju skeletni način sa-
hranjivanja kao novi ritual. U tim se vukovarskim grobovima, na nalazištu
Lijeva Bara, susreću upravo tipovi nakita koji govore o n ovim p ovezivanjima
i o n ovim shvaćanj ima u ranome željeznom dobu. Medu istočnim tip ovima
nastupila je u Vukovaru i ke ramika stila Basarabi (sL 47 i 48), novog atraktivno-
ga dekorativn og sustava, koji putem Srije ma povezuje sjeveroi stočnu
Hrvatsku s intenzivnim kulturnim promjen ama, arhe ološki vrlo dobro reg-
istril·anima u vojvođanskom i srpskom dijelu Podunavlja.128 Dok se, naime na
području uz Dunav, od Baranje i zapadne Bačke p reko istočne Slavonije do
zapadnog Srijema, razvijala kasnobrončanodobna i stariježeljeznodobna
daljska kulturna grupa, okrenuta u kulturnom smislu prema sjeveru, zapadu
i jugu, istočno od nje, u Srijemu i srpskom Po dunavlju , kulturni je tijek bio
izričito p ovezan s istokom . Taj specifični kulturni razvoj arheološki je obuh-
vaće n u okviru bosutske kulturne grupe , nazvane prema vrlo značajnoj i
intenzivno naseljenoj Gradini n a Bosutu kod Šida. 129 Kasnobrončanodobna
222
47. Posuda ukrašena u stilu Basara- A vessel decorated in the Basa-
bi, tijeva Bara u Vukovaru, starije rabi style, Lijeva Bara in Vukovar,
željezno doba, 7. stoljeće prije Kri- early Iron Age, 7th cent. BC, Archaeo-
sta, Arheološki muzej u Zagrebu, snimio logical Museum in Zagreb , photo M.
M. Čolić čolić
bosu tska grupa, po postanku izgleda nešto mlađa od daljske, doživjela je kra- t30 ]Sim it, Stariji nalazi bosurske grupe
iz Vukovara, IHAO 9, 1984, 107-11 5; U
jem 8. stoljeća nastajanje svoje stariježeljeznodobne kulture pritjecanjem Arheolo~kom muzeju u Zagrebu čuv-•ju
sc joS neobjavljeni keramički nalazi s Li-
vrlo intenzivnih istočnih utjecaja. I to ne samo istočnih metalnih oblika, kao jeve Bare u Vukovaru, te iz Sarengr-•da,
ukrašeni bogatim basarapskim dcko-
u Dalju, nego i pojavom posve novog stila u keramič koj proizvodnji - stila rom. Za upoznavanje nalaza iz AMZ
°
Basarabi. 13 Keramika stila Basarabi općenito je izvrsne kakvoće , a među ob- dugujem posebnu zahvalnost muzej-
skom savjetniku O. llalen-l.etunić.
licima prevladavaju zdjele s uvijenim ili povijenim obodom, ošu·o profilirani t3t Vid i bilj. 128-130; N Tasit, Jugoslo-
vc:nsko Podunavlje:... , Novi Sad - Beo-
vrčići s naglašenim niskim i trbušastim donjim dijelom i šalice s kaneliranim grad 1983, 109-136; V. Tloffillel; o. c.T. 33,
1, 3,6.
trbuhom. Međutim, osobito se ističe svojstven ukras na posudama: bogate, 132Jil.Eberl, Der Goldfund von IJalj,Ja-
maštovite i slobodno razvijene kombinacije geometrijskih motiva, tekućih hrcshcfte des 6sterreichischen Archa-
ol.lnstitutc:s ll , Wien 1908, 259-276.
spirala, urezanih ili žigosanil1, s nizovima žigosanih S-motiva, katkada i s mo-
tivom malteškog križa, pa i s ponekim stiliziranim figuralnim prikazom. Često
su udubljeni motivi bili ispunjeni bijelom inkrustacijom koja se kontrastne
ističe na fino obrađenoj i sjajnoj tamnoj površini basarapskog posuđa.
Vrijeme prevladavanja tog stila u Srijemu pripada 7. i traje još u početku 6.
stoljeća, a dosta je takve keramike stiglo i na područje daljske grupe u najistoč
niju Slavoniju, u Dalj i Vukovar. 13 1
U Dalju je nađen i jedan jedinstven nalaz koji osim dekorativne i umjet-
ničke vrijednosti predstavlja i odraz povijesnih zbivanja koja smo upravo
pokušali skicirati. Na danas zaboravljenome mjestu »u vinogradima« u Dalju
bio je na prijelazu u naše stoljeće otkriven skupni zlatni nalaz.132 Ne znamo
je li nam nalaz potpuno sačuvan, jer u slučaju pronalaženja zlarnih predmeta
223
49. Zoomorfna, zlatnim limom ob-
ložena fibula iz Dalja, starije že-
lje zno doba, 7. stolj eće prije Krista,
Prirodoslov ni muzej u Beču , crtež K.
Ro nčević prema M. Ebert, 1908.
uvijek postoji opasnost da bar dio njih bude raspršen u trgovini umjetničkim 133 ft•f. lloerues, Goldfundc aus der Hall-
stattperiod e , t\llitteihmgc::n dt::r Zentr.d-
p redmetima (zloglasni »Kunsthandel«), a ne znamo ni to je li se radilo o nala- kommission 4,Wien 1906 ;0. Meugbiu ,
Zum Goldfund von i\>lid1alkow, Wiener
zu groba ili ostave-blaga. Najvažniji pre dmet za naše zanimanje, ali i inače, jest Priihisto riseher Zeitsduifi 3,Wien 1916;
zoomorfno oblikovana brončana pločica (fibula?) obložena zlatnim limom (sl. M. Gimbutas, T he Treas ure of Mi~hal
kov, Archae ology 12/2, 1959 ,8 4-87.
49). Uz nju su nađeni i zlatni okovi konjske opreme, narukvica od zlatnog li- 154 1\1/. Parouić-Pe.tikan, Poreklo i data-
c ija urne iz !loljarova,GCill 24, 198 8 ,81
ma, perle, karičica i razne pločice. Zoomorfna je pločica ovdje, na slavonskoj i d., posebno 84-85.
obali Dtmava, svjedok sasvim novoga likovnog ukusa i kontakata na početku 1.\5 M. Đuknić - B. Jovanović, ilirska
knezevska ne kropola u Ate nici, Čačak
starijega željeznog doba. Izlivena od bronce u obliku grabežljivog četveronošca 1966,'1: 19, l ; f:' Fin/a , WMBH 6 , 1899,
51-52.
s razjapljenom njuškom i isplaženim jezikom, pločica je bila obložena tankom 136 7:. Vinski, Zoomorphe Kleinplastik
zlatnom uplatom (tijelo u komadu, a rep, uho i jezik zasebno). Lik je stiliziran aus dem siidpannonischen Vonaura-
wn , Sym bolac Hrozny, Ard1iv o rientalis
na specifičan način: pril\:azan u proftlu, samo s dvije noge, fantastičnog izgle- 18/ 4 , Praha 1950, 331-342; B. Čović,
Umjetnost kasnog bro nzanog i starijeg
da, ali s naturalističkim naglašavanjem pojedinih detalja tijela - napet bok, željeznog doba na istočnoj jad ranskoj
obali i u nje nom zaleđu , Duhovna k·ul-
skvrčene šape i povijena kralježnica izvrsno dočaravaju tren pred skok život- t ura Tl ira, Saraje vo 1984, 7-40 ; R. Vttsić,
Umetničke težnje na tlu Jugoslavije u
inje. Tijelo je prekriveno ukrasima, najčešće koncentričnim kmžićima, a na gvozdeno d oba, Starinar 37, Reograd
prednjem je dijelu tijela ponovljen u obrisu lik sa.tue životinje. Sve, od izbora 1986, 1-24.
225
50. Primjer stal"iježeljeznodobne bron- 51. Brončana figurica konja iz Da-
čane plastike: jelen iz Surduka, 6.- lja, starije željezno doba , 6.-5. sto-
-5. stoljeće prije Krista, Arheološki mu- lje će prije Krista , A.rheološ.k.i muzej
zej u Zagrebu, snimio K. Tadi ć u Zagrebu, snimio K. Tadić
Examples of eady Iron Age bron- Bronze figurine of a horse from
ze figurincs: a deer from Surduk, Dalj, 6th-5th cent. BC, Archaeolo-
6th-5th cent. HC, Archaeological Mu- gical Museum in Zagreb , photo K.
seum in Zagreb, photo K Tadić Tadić
226
54. i 55. Par glinenih, crvenom bojom oslikanih askosa sa
zoomorfnim drškama i pripadajućim šalicama za
piće, Dalj, starije željezno doba, 7. stoljeće prije Krista,
Arheolo~ki muzej u Zagre bu, snimio K. Tadić
l;S7 NK.Sauda rs, Prehistori<.:Art in Eu· lela, ali ih neki autori i zričito povezuju s istokom ili jugoistokom, čak s frigij-
rore, 1968,208 i dr., l1g. 2 17.
1311 Starijcželj~znodoh na kultura Sred- skim životinjskim stilom. 137 Dok su tako oblikovani askosi (vrčevi za piće) ,
nje i Zapadne Europe r.tščlanjena je u
niz regionalnih grupa, a one su ol'Vir·
oslikavani na tipično stariježeljeznodobni (istočnohalštatski) način crnom i
no pove~anc u zapadnohalštatski i istcr crvenom bojom, B B osam ljeni u istočnoj Slavoniji i Srijemu , dotle se askosi i
l'nohaJStatski krug. Imc cijelom mzd o-
blju dalo je veliko groblje od preko 2000 općen ito glineno posude sa zoomorfnirn drškama ili aplikacijama u vidu
grobova otkrive no u 19. stoljeću u Gor-
njoj Austriji. Ou 7. stoljeća prije Krista životinjskih glavica često javljaju u jugoistočnoalpskom prostoru i sjeveroza-
bilo je na luks uznoj i grobnoj ker:tmici
na čitavom područj u hal~tatskc kultu- padnoj Hrvatskoj . Najčešći je prikaz bika i općenito bovida, n o javlja se i
re primjenjivano slikanje crnom bojom
na cnrcnoj pudlu~.i . Posebnom slikovi·
prikaz stilizirane ptice ili neodredive rogate životinje. Sve vezano za one sta-
toSću i likovno m vrijednošću, katkada riježeljeznodobne kulturne grupe u kojima su se živo i dulje vrijeme održa-
s 11gumlnim i scenskim prikazima, is-
tiče se oslikana kemmika u istočnohal le tradicije kulture polja sa žarama. Za nas koji pratimo razvoj likovnog izraza
štatskom krugu. llz istočnoalpski pros-
tor i njegov prctp rostor, od jugo>.apad- na području Hrvatske, tu je od temeljne važnosti n edavno izdvojena i defini-
nc Slovačke preko istočne Austrije i
mađarske Transdanuhijc, ist oć n oh a l·
rana kulturna grupa Martijanec- Kaptol. 139
štatskom krugu pripada i vdik dio
sjeverne Hrvatske. Prije n egoli prijeđemo na iznošenje karakteristika likovnog izraza svoj-
139 K. Vinski-Gasparini, Grupa Manija- stvenoga grupi Martijanec- Kaptol, trebali bismo rezimirati osnovne tr~ndove
nec-Kaptol, PJZ V, 1!!2-231.
•~o.! D. Afu/JI)I The Coming of the Age
i osobitosti novog razdoblja. Vidjeli smo da se intenzivna i redovita upotreba
of Iron, New Jl aven 1980, 25-53. željeza javila u srednjem Podunavlju u 8. stoljeću , dakle još u vrijeme traja-
nja najmlađih izdanaka kulture polja sa žarama. Svakako možemo tvrditi da
je metalurgija željeza zna čila tehnološki i kulturni prevrat i pridonijela nas-
tajanju nove povijesne epoh e - željeznog doba. Općenito je poznato da kori-
jeni metalurgije željeza u Sredozemlju i na Bliskom istoku sežu duboko u
drugo tisućlje će prije Krista, a primat su imale, kako je arheološki dokazano,
kulture Bliskog istoka. 140 Saznanja o tehnologiji željeza mora da su se širila
raznim putevima, a za naše je krajeve , čini se, vrlo važan pravac s istoka. Kao
što smo na početku ovog poglavlja izložili, u nas se u 8. stoljeću pojava ob-
228
A pair of clay t·ed-painted askoi with zoomorphic
handles and matching cups for beverages, Dalj,
early Iron Age, 7th cent. BC, Archaeological Museum in
Zagreb, photo K. Tadić
Kimetijci,Kijev 1976.
rade željeza podudara s arheološki u više navrata posvjedočenim novim kul- 1-11 A. l .Tereno:ikin,
G. Km·sack, vidi bilj. 120;5. Ga//us-1.'
l ·i2
turnim pojavama koje upućuju na izvore u pontsko-stepskom području. I H orvat/J, Un p e uple cavalicr prćscythi
quc en Hongrk, Oissertationes Panno-
tamo su takve kulturne pojave bile prisutne već vrlo rano u prvom tisućlje nicae fl/ 9, Budapest 1939; G)< Gazda-
pusztai, Caucasian Relations of the Oa-
ću, ali se kao prava snaga osjećaju osobito u 8. stoljeću, obuhvaćene nazivom nubian Oasin in the Ea rly IronAge,AAH
predskitskog ili kimerijskog horizonta. 111 Dok su uspješna i razvijena arheo- 19/H, 1967,:\07-334.
1-B l( Vejvoda - l. 1llirnik, IstraZivanja
loška istraživanja u mađarskom Potisju pokazala da su te nove pojave rezul- prethis torijskih tumula u Kaptolu kraj
Slavonske Požq;e, VAM7. 5, 197 1,T.V, 6.
tat priliva etničkih grupa pridošlih s istoka, za naše područje, osobito za sje- 1-i-4 G. Kossa ck, Sildbaycrn wtihrcnd
vernu Hrvatsku, takvih sigurnih arheoloških pokazatelja zasada nemamo. 142 d e r Hallsta ttzcit, Be rlin 1959; 1:' Stare,
Prazgodovinske Vače, l.juhljana L9 54.
U početku se željezo, kao skupa i rijetka sirovina, javljalo u ograničenoj 54 i d.; .1: (,'af>rovec, PJZ V, 125.
145 ll. O. FrCJI Der Ostalpenmum und
mjeri, npr. na skupocjenijim komadima oružja kombinirala se s broncom. dk antike \Vel t in der friihcn Eisenzeit,
Gcrmania 44, 1, 1966,48 i d.; A. Guidi,
Najljepši takav primjer iz sjeverne Hrvatske jest sjekira iz ratničkog groba l Scambi tra le ccrchia hallstatti;ma mien-
u grobnom humku IV u Kaptolu kod Slavonske Požege.143 U to rano vrijeme tale e il mondo a sud delle Alpi nel Vfl
secolo a. C., Kleine Schriften 13, Mar-
od željeza se izrađivao čak i nakit. 144 Poslije, tijekom 7. stoljeća i dalje, željezo burg 198.); L. /Junj(mte, Out of Etruria.
"Etruscan Influence North and South.
je u šlo u opću upotrebu i njegova je proizvodnja rasla, postaj alo je sve jefti- BAR 103, 1981.
146 G. Kossack, Prunkgrtihcr. Bcmcr~
niji i pristupačniji materijal, vrlo prildadan za izradu oružja i orucla. Na nakitu kungcn zu Eige nschaften und Aussage·
se željezo zadržalo za izradu konstmktivnih dijelova, npr. na fibulama , ali tada we11, Sntdien zur Vor· und Frfthgcscltich-
tlichcn Archiiologie, Werner Festschrift
se obično prekrivalo broncom, kao materijom atraktivnijeg izgleda - najljepše l, Mlind1e ne r Hcitragc zur Vor- und
Frlihgeschichte, Miinchen 1974, 3-33;
primjere za to predstavljaju lučne fibule tipa Vače. Usporedo s ubrzanim raz- T. Kuez, FUrstcnsitze tmd Flirsteng.tii-
ber der Hallsta ttkulLUr in Slowcnicn,
vojem metalurgije željeza teklo je i usavršavanje obrade brončanih predme- Archaologic Alpen Adria l , Klagenfurt
ta, ujedno se intenzivirao promet na starim komunikacijama, a otvorene su i 1988, 59-67; II. lliirke, lntcntionalc
und funk[ionale Daten, dn Deitmg z ur
brojne nove prometnice, trgovina se razgranata i uspostavljene su veze s civi- Theorie und Mcthodik der Graberar-
chaologie, A..rchaoJ. Kurrespondcrn·.-
lizit·anim jugom - italskim, grčkim i etrurskim svijetom. 145 Procesi društvenog blatt 23, 1993, 111-1 46.
raslojavanja, započeti još u brončano doba, u novim su se uvjetitna ubrzali
i ojačali. 146
229
Kulturna grupa Martijanec - Kaptol
O nastanku, karakteru i razvoju starijega željeznog doba u sjevernoj Vidovi(:, Arhe olo ška istraživanja u
147 .J.
Međi mu rju u 1 ~78 . godi ni, i\'luzcjski
Hrvatskoj svjedoči kulturna grupa Martijanec-Kaptol, ime novana prema n aj- vj esnik 2 . Koprivnica 1979 ;). lliduvi(~
Arheološka istraZivanja starijeg žcljcz·
značajnijim nalazištima. Novija istraživanja u Medimurju mogla bi joj dodati i nog dob11 u Međimurju, Muzejski vjes·
ime Goričan. 1 47 Analiza najstarijih nalaza pokazala je da se grupa razvila u ni k 5, Va raždin 1982;1 Vidovic~ Arheo·
loška istraživanja u Goričanu 1983. g.,
dmgoj polovici 8. stoljeća prije Krista, na tradicijama lokalnih jugoistočnoalp Muzejski vjesnik 7, Čakovec 1981.
J..fs K. Vinski·Gaspar/111, I skopavanje
skil1 i zapadnopanonskih elemenata kulture polja sa žarama. O tome svjedoči kneževskog tumula kod Martij:m ca u
Podravini, VAMZ 2 , 1961 , 39-66.
istovjetni grobni ritus spaljivanja pokojnika i njegova pokopavanja u žari te 14'> G Kossack, vidi bilj. 144, 117· 124;
pojedini oblici posuđa, ukrasnih motiva i tehnika. Bitna je novost, kao važna B. Ćouić, Pogrebni običaji praistorij·
skih stanovnika glasinačkog područja ,
osobitost starijega željeznog doba, sahranjivanje istalmutili članova društva u GZM 18, 1963, 4 1-62.
grobne humke, što općenito govori o temeljnim promjenama u struktmi dru- l .f9a I Mimik - l' Vejvoda, Pre thisto·
rijski Kaptol, Zbornik Kaptol 1221·
štva. O čvrstoj društvenoj organizaciji, kalGTa je očito bila potrebna za izved- ·1991, Kaptol 199 1, 9 i d.
I SO Is ko pavanja je 1990. godine izvela
bu planirane izgradnje tih katkada monumentalnih grobnih konstrukcija, go- ekipa Gn1dskog muze ja u Varaždinu pod
vodstvom muzejskog savjetnika, arheo~
vore još jasnije brojni primjeri dobro utvrdenih i prostranil1 naselja. Ipak, gro- loga Marine Šimek. Gla vni grob je pru·
bni prilozi iz grobova u humcima, pokopani ritualno u z pokojnike, govore žio izvanred ne novosti za poznavanj e
povijesti 6. stoljeća p rije Krista u Po·
najjasnije, u ime cjelokupne arheološke ostavštine, o pokojnikovu društve- dravi ni, posebno jake veze sa skit.izira·
nim panonskim svijetom. O tome će
nom statusu. Očito je najistaknutije mjesto u društvu , pogotovo od druge po- izvijcslit.i M . Šin1t~k kojoj zah valjujem
na pokazivanju Lcrcna i nalaza.
lovice 7 . stoljeća zauzimao ratnik - »knez«, rodovski ili plemenski voda, zajed-
no s pripadnicima svoje obitelji. ilustrativan i dobro istražen p rimjer tahih
prilika p ružaju grobovi u grobnim humcima u selu Kaptol u Požeškoj kotli-
ni. Budući da je u arhitektonskom smislu moćan i vrijedan tumul u Martijan-
cu kod Varaždina bio opljačkan već u prapovijesno doba, 148 a grobovi iz Go-
ričana u Medimurju nisu objavljeni u dovoljnoj mjeri, nalazi iz Kaptola p red-
stavljaju zasada najbolji primjer za upoznavanje razvoja kulture i umjetnosti
7 . i 6. stoljeća prije Krista u sjevernoj Hrvatskoj.
Grobni hwnci, kao predstavnici grobne arhitekture u grupi, svakako za-
vre duju da se navedu njiliove bitne značajke. Oni su redovito nasuti od ze-
mlje i nemaju kamenog vijenca na obodu , kakav je inače uobičajen u onodo-
bnim zap adnohalštatskim tumulima u Europi i na Balkanu. 149 Za razliku od
rodovskil1 tumula u Dolenjskoj, tumuli u sjevernoj Hrvatskoj sadrže jedan,
glavni grob, te uz njega jedan do dva sekundarna groba. Izuzetan slučaj pred-
stavlja p et grobova u tumulu IV u Kaptolu, a kaptolski turnuli i inače imaju
zanimljivu i specifičnu grobnu arhitekturu. 149a Nedaleko od Martijanca, kod
sela Jalžabet, nalazi se najveći ttmml u nas, visok oko 8, a promjera oko 70
metara. Iako nije iskopavan, ima indicija da je bio konstruiran s plaštem od
lomljenog kamena poslaganog iznad grobne komore. Najnovija istraživanja u
podnožju divovskoga jalžabetskog tumula, koja su otkrila grobnu konstrukci-
ju - pravu arhitekturu složenu od pravokutnil1 lomljenih ploča od pješče
njaka, govore u prilog toj pretpostavci. t;o Slična izgradnja grobne komore,
duge oko 4 metra, bila je otkrivena i u Martijancu, u tumulu također golemih
dimenzija, s promjerom oko 50, a visine oko 2 metra. Svi se navedeni tumuli
231
57. Slikanim s piralnim kukama ukra- A vessel from Kaptol decorated with
šena posuda iz Kaptola, starije želje- painted s pirally-ar ranged hook-like
zno doba, 7. sto ljeće prije Krista, Arheo· elements, early Iron Age, 7th cent. BC, Archa-
loški muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić eological Museum in Zagreb, photo K. Tadić
232
58. žara s poklopcem iz kneževskog gro-
ba u Martijancu oslikana crnim geo-
metrijskim motivima, starije željezno
doba, 7. stoljeće prije Krista, Arheološki
muzej u Zagrebu, crtež S. Čerkez
An uro with a lid from a princely
grave at Martijanec, painted wid1 black
geometric motifs, early Iron Age, 7th
cent. BC, Archaeological Museum in Za-
greb, drawing S. Čerkez
234
59. Žara iz Kaptola ukrašena užljebljenim An urn from Kaptol decorated with
motivima i plastičnim zoomorfnim grooved motifs and relief zoomor-
protomama oslikana grafi.tom, starije želje- phic heads, early Iron Age, 7th cent.
zno doba, 7. stoljeće prije Krista, Arheološ- BC, A.rchaeological Museum in Zagreb, pho-
ki muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić to K. Tadić
traku pri dnu trbuha sugeriraju stabilnost inače uskog dna. Žara je bila pokri- 155 A.Siegfried-Weiss, Der Ostalpcnraum
in der HaUstattzeit und seine Beziehun-
vena poklopcem s rogolikom drškom. Ovo remek-djelo haJštatskoga geo- gen zum Mittclmeergebiet, Hamburger
Beitr'.ige zur Archaologie 6, 1979.
metrijskog stila odaje promišljen i obliku posude savršeno prilagođen, 156 O. H. FreJ\ die Entstehung, 72 i d. s
navedenom literaturom; G. Ca1nporea·
maštovito razigran geometrijski ukras. Iako tipičan za istočnohalštatski izraz, le, la c ultur.t d d »principh:, Civilt3 <le·
takav dekorativni sustav odaje i poznavanje te određene kontakte s grčkim i gli Etruschi, Milano 1985,79 i d.
1'>7 K . Vinski-Gasparini, P]Z V, 202-206.
italskim ukrasnim stilovi.ma. 155 Tako se npr. podrijetlo meandra, kakav se javlja ISH Ibidcm, 204 s navedenom litera-
u istočnim Alpama i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, može povezati s orijentalizira- turom.
159 lbidem, 201-202 s navedenom lite-
jućim meandarskim motivima 7 . stoljeća, kada se orijentalizirajući dekorativni raturom.
stil i ukus (»orientalizzante«) proširio iz istočne Grčke u Italiju. 156 Uz vrlo omi-
ljeni meandarski motiv čest je i ukras jednostavnom kukastom ili nasuprotno
postavljenom spiralom. Spirala ili svastika također su se slil<ale crnom bojom
na crvenoj podlozi ili su se na jednobojnom posuđu izvodile žljebljenjem,
urezivanjem, a pokatkad i žigosan jem (sl. 57 i 59). 157 Zanimljivo je da se spirala
kakvu susrećemo u Kaptolu i Goričanu te na slovenskim nalazištima, u novije
doba pribraja elementima koje halštatska kultura i umjetnost duguju basarap-
skim utjecajima, pristiglima s istoka u Podunavlje i dalje na zapad. 158
Uz često dekoriranje keramičkog posuđa slikanjem rjeđe se primjenji-
valo i ukrašavanje apliciranjem, tj. lijepljenjem metalnih !amela, najčešće ko-
sitrenih ili cinčanih limenih traka na površinu posude. Obično su ocrtavale
jednostavne geometrijske motive. Najljepše primjerke te tehnike ukrašavanja
u sjevernoj Hrvatskoj predstavljaju dvije žare iz tumula u Martijancu (v. sl.
56). 159 Što se tiče podrijetla te ukrasne tehnike, ono nije zadovoljavajuće raz-
jašnjeno, ali privlačna je izvoditi taj stil ukrašavanja iz italskih uzora. O sobito
je u nas čest u drugoj polovici 7. stoljeća, a pokatkad se javlja i u 6. stoljeću
235
160 C. Dobiat, Das hallstattzcitlichc
Gr'.iberfcld von Klcinklcin und seine
Keramik, Schild von Steic r, Bciheft l ,
Graz 1980.
161 B. Terž an, Posodje v grobovih hai-
Statskih veljakov na Dolcnjskem, Simla
20-2 1, Ljubljana 1980, 343-352; G. Kos-
sack, Trinkgcscrurr als Kultgcr'.it der prije Krista. 160 Sljedeći karakterističan i likovn o vrlo osebujan naćin ukraša-
Hallstanzeit, Vari a archaeologica (Fcst-
sdlfift W. Unverzagt), 16, 196 4,96-105. vanja jest dodavanje plastićnih zoomorfnih izdanaka na ramenu posude. Ta-
162 W! Augeli, Krieger tutc.l Salzberren,
HaUstattkultur in Ostalpcnraum, Mainz
kvo ukrašavanje naj češće je bilo primjenjivana n a raznim varijantama osnov-
1970, 99 i d.; IV. Augeli, HaUstatt und n og oblika bikonićne žare s ljevkastim vratom (sl. 59). Pritom prevladavaju
B)•či Skala, Annalen des Naturrustori-
sch cn Museums Wien 73, 1969. naturalističke , više ili manje stilizirane glavice bovida, omiljenoga halštat-
163 A. Du/m; Okras žlvalskih glav na
posodah halštatskega obdobja Slo ve-
skoga simboličnog lika. Urna iz tumula I n a međimurskom nalazištuTurčišće
nijc, AV 29, 1978, 85 i d. -Dvorišće (sl. 60) bila je prevućena - oslikana grafitom po cijeloj površini , a
164 S. Ga/Jivvec, Grob s trinožnikom iz
Novega Mesta, AV 19, 1968, 157-180; na ramenu nosi niz u cjelini modeliranih barskih ptica koje jasno odaju svoje
F. Srare, Etruščani in jugovzhodni pred-
kasnobrončanodobne uzore i svjedoče o o državanju tradicionalnih simbola
alpski prostor, Razprave SAZU 9/3, Lju-
bljana 1975, 193 i d . i motiva. Uz često zoomorfne protome, koje vjerojatno treba shvatiti kao
pars pro toto prikaza životinje, javljali su se katkada zaista prikazi cijele živo-
tinje, obično tvoreći dršku posude. Askosi iz Kaptola i Goričana (sl. 61 i 62)
najljepši su takvi primjeri u nas i nesumnjivo ih se može povezati s već opi-
sanima daljskim primjercima. Svi ti askosi i popratne šalice uz njih (kao u
Dalju) govore o tome da se ritualu gozbe i gozbene žrtve pridavala veliko
značenje u svim važnijim stariježeljeznodobnim središtima sjeverne Hrvat-
ske. 161 Zapaženo je da modelacija glave bika na gorićanskom askosu vrlo
nalikuje znamenitoj brončanoj figuri ci bika iz kneževskoga groba u šp ilji
Byći Skala u Moravskoj, što samo govori o jedinstvenosti istočnohalštatskog
stila, ali i o vrsnosti majstora modelara goričanskoga grobnog posuda.162 Svi ti
manje-više realistični zoomorfni prikazi pripadaju 7 . stoljeću , a kasnije, od 6.
stoljeća nadalje, zoomorfni su prikazi postali potpuno stilizirani i shemati-
zirani do te mjere, da su katkada ćak teško prepoznatljivi. Obično parom
životinjskih glavica ukrašavaju vrh drške posude (sl. 63). 163
Uz navedene načine ukrašavanja keramike primjenjivali su se nadalje,
evoluirani, ali tradicionalno naslijeđeni motivi i tehnike žljebljenja, žigosanja,
urezivanja i plastičnih izdanaka. U Kaptolu, a pogotovo u Goričanu , često se
izrađivala keramika posve prevučena grafi tom , crna i sjajno uglačana, ukraše-
na obično motivima spirale. U Kaptolu je grafitno slikanje općenito znatno
rj eđe nego u Goričanu, no često je premazivanje čitave površine grafitom,
ćin1e se postizavao efekt me talnog sjaja. Posuda bi tako sličila znatno skuplji-
ma izrađ evinama od brončanog lima.
Dok smo motiv meandt·a izvodili iz orijentalizirajuće grčke umjetnosti,
a za spiralu naveli kao prevladavajuće mišljenje da je u sjeverozapadnu Hr-
vatsku stigla s istoka iz Podunavlja, iz kruga stila Basarabi, te dok smo isticali
tradicionalne kasnobronćano dobne izvore za pojedine tehnike i motive ukra-
šavanja, Kaptol nam je dao i izvame dno važne nalaze koji pokazuju poveza-
n ost stanovnika kaptolske »Grace « sa zapadom, tj. dolenjskim područjem, a
njegovim posredstvom i s italskom umj etnošću. Rijeć je o nalazu glinenih,
fino izrađenih i skladno ukrašenih tronoga u grobu s askosom (grob l u tu-
mulu XII), oblika posve novil1 u ovoj sre dini (sl. 64). S obzirom na to da je u
Novom Mesn1, znamenitome dole njskome halštatskom središtu, nađen bran-
ćani tronog, kao prilog bogatome muškom grobu u istom tumulu u kojem je
bio sahranjen i knez s brončanim oklopom, dobili smo izvrstan putokaz za
razumijevanje kaptolskog tronoga.Analiza brončanog tron oga iz Novog Mes-
ta jasno je pokazala da je riječ o predmetu izrađenom u Italiji, točnije u Etruri-
ji, i da je odande uvezen u Dolenjsku. 164 Datiran u drugu polovicu 7 . stoljeća
236
60. Žara iz grobnog humka u Turčišću-Dvo An urn from a tumulus at Turčišće-Dvo
rišću kod Ćakovca, oslikana grafitom i rišće near Ćakovec, painted with graphi-
ukra~ena stiliziranim ptičjim likovima, starije te and decorated with stylized bird images,
željezno doba, 7. stolj eće plije Krista, Muzej early Iron Age, 7th cent. BC, Museum of
M eđimurja u Čakovcu , sn.imio K. Tadić Međimurje in Čakovec, pho to K.Tadić
pruža i podupire vremensku odrednicu i kaptolskoga groba. S poluloptastim 16s B. Teržan, vidi hi1j. 153. karta 26; l(
Vejwda -I.JIJ/mlk, vidi bilj. l43; [ 3. l ;
recipijentom i sa na van povijenim nožicama kaptolski tronog vjerojatno imi- Fibula s oblogom na luku i prikazom
patkice iz Kaptola veže se uz primjer-
tira tip kakav smo upoznali u Novom Mestu. Dapače, urezan niz trokuta na ke iz sjeverne l!alije, koji su oko 600.
godine prije Krista stigli u jugoistočni
primjerku iz Novog Mesta preveden je u Kaptolu u skladno narebrene (uka- alpski prostor - M. Gušt/n, Gomile sta-
rejše železne doba Iz okolice Boštanja,
nefu·ane) trokute, što dobro dočarava ukrašavanje primjenjivana inače često Varia archaeologica, l:lrežice 1974,87 i d.,
na metalnim posudama. Ne treba sumnjati da je kaptolski tronog rađen pre- posebno 96-98; 8. Tertttll, Zur Gesell·
schaftsstruknlr wiihrend der alteren
ma metalnome italskom prototipu, ali je skladno prilagođen autohtonim Hallstallzcit im Ostalpcn-wcstpannoni-
schen Gebiet,Hallstatt Kolloqulum Vesz-
tehnikama ukrašavanja. Iako nije dostignuo razinu profinjenosti svog metal- prcm 19!!4, Budapest 19!!6, 227 i d.,
osobito 236-239.
nog uzora, ipak posjeduje draž i osebujnu harmoni čn ost. Ujedno je svjedo-
čanstvo da su do kaptolskih uglednika posredno stigli odjeci običaja primje-
njivanih u etrurskom svijetu u 7. stoljeću prije Krista. U zajednici s opisanim
askosom u istom grobu, tronog naglašava važnost i rafiniranost garniture za
piće i gozbu koja je imala značenje i za života pripadnika vladajućeg sloja i u
njihovu grobnom ritualu i zagrobnim predodžbama. Pojedini primjerci fibula
i ostaci priloženih kola u jednom od grobova potkrepljuju činjenicu ela je
Kaptol bio otvoren putem jugoistočnoga alpskog prostora prema Italiji. 165
237
61 . Grafitom oslikan askos sa zoomor-
fnom drškom iz groba u tumulu u
Goričanu, snu·ije željezno doba, 7.sto-
ljeće prije Krista, Muzej Međimurja u Ča
kovcu, snimio K. Tadić
An as kos painted with graphite,
with zoomorphic handle, from a
tumulus grave at Goričan, early Iron
Age, 7 th cent. BC, Museum o f Međimurje
in Čakovec, ph o to K .Tadić
tC.C. S. Gabrovec, D~ r Begin n der HaU- Ažur.i.rana (tj. na proboj rađena) i vrlo slikovita garnitura okova za konj-
SL1Llkulrur und der Osten, Die Hallstau-
kttltur, Stcyr 1980, 30-4 1; .\: Gn bmvec, ske uzde iz ratnićkoga groba l u tum u lu X (sl. 65) svje doći o luksuznom opre-
vidi bilj. 120.
manju i sprezanju jahaćeg konja. Polaganje jahaćih rekvizita u grobove u pa-
nonskom Podtmavlju i istočnim Alpama općenito oznaćava visok društveni
položaj pokojnika. 166 U Kaptolu se dakle, uz jednostavne funkcionalne dije-
love konjske opreme, kao što su žvale, javlja garnitura okova s uzda, izuzetno
238
62. Grafitom oslikan askos sa zoomor-
fnom drškom iz Kaptola, starije želje-
zno doba, 7. stoljeće prije Krista, Arheo-
loški muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić
An askos painted with graphite, with
a zoomorphic haodlc, from Kaptol,
early Iron Age, 7th cent. HC, Archaeologi-
cal Museum in Zagreb, photo K. Tadić
239
l<lR lJ. Hli11se/, llc:irl'ilge zur rcgionalcn
und chronologischcn Glicderung der
iilttn :n UaiJstattzt:it an <.ltr unteren
Oo nau, Bonn 1976, 174,T.67, I I-20;6R.
'"J A . Be1tac- B. (.'m•fć, Glasi nac 2, Sa-
rajevo 19S7,si.6,T. XX i X:XVll.
,-o V. Vej1~ula - l . Mimik, o. e. (bilj.
143).TV
,-, Lj.PojJovft, Katalog nalaza iz nekro-
pole kod Trchen i~ta , Beograd 1956, T.
e.
18-19; 1i·ubefkn, Kopanje starina na
Glasincu u godi ni 1889, GZ'l n, Sara-
e.
jew 1890, 68 i d.: 1i·uflelkn, Kulmr-
ne prilike Bosne i Hercegovine u pre-
historićko doba, S:>r:tjevo 19 14, 129, sl.
lO!!; R. Vasić, Donja Dolina i ~ ! akedo
nija, GCBI XlV. 1975, 81 i d.; R. Vasić,
Prilog proučavanju grčkog oružja u
Jugoslaviji, GCRI }('X/18, 1982, 5-24.
,-z ill. Ptunofc.\Pc:šllum, O karotkleru grč
kog m;~tc:rij:~ la na Gl:tsincu i putovima
n jegovog J)fOdiranja, Stari nar l l , Iko·
grad 1960, 21 i d .: Nakon sto je izašla
sinteza P. F. Sttn:J 1ll, Zur c iscnzcitlichen
llew;~ffnung und Kampfesweise in Mit-
tditalicn, Marhurgcr Studicn zur Vor-
und Friihgeschidlte, J.ll, Mainz 1981,
upozoreni smo i na velik hroj grčkog
obrambenog oruzja u Italiji. No, prem-
da je Kaprol posredno imao veze s ital·
skim tipovima materijaln~ kulturt:, za
63. Drška grafitirane zdjelice sa zoo- The handle of a gr.tphite bowl with preuzimanje grčkog oružja iz Italije
morfne stiliziranim ukrasom, Kli- zoomorphic stylized dec01·ation, došao bi u obzir samo jadranski pul, a
nac-grad kod Petrinje, starije želje- Klinac-grad near Petrinja, early t"j je:: zas;u..l arheoloSki vrlo slabo istra-
zno doba, 5.-4. stoljeće prije Krista, pri- Iron Age, 5th-4th cenr. HC, private col- žen z..1 ovo vrijeme. Po~tavlja sc. narav-
no, i pitanje ol\~> mnja nert:rvanske ma-
vatna zbirka, cnež K. Hon čevi ć lection, drawing K . Ron čević gistrale u unutrašnjost, tj. na sjcvcro7.a-
padni Balkan i njegovim posredsl\•om
dalje n.~ sjc,·cr ; R. Gnbrfčt!l•fć, Nam na i
Grci, Ootina rijeke Nert:l\'t: od prethis-
vezama kaptolskog nalaza, kao i o njegovu vremenskom određenju na kraj 7 . torije do ranog srednjeg vijeka, !HA D
5. Split 1980, 161·167; Gabričević na·
stoljeća. 168 U kaptolskome kneževskom grobu 2 u tumulu IX tehnika na pro- vodi dolinu Ncrc"•e kao najpovoljniji
t rgovački put na istoč n oj obali Jadrana
boj primijenjena je u ukrašavanju još jednog specifičnoga statusnog rekvizita za ulazak u unu1111Snjost Balkana. Spo-
minju ga Teopomp i Pseudo Skilaks u
- stanovite vrste skeptra, kakvi su već odavno poznati iz glasinačkih knežev- 4. stoljeće p 1i je Krista. Gabrićević je vrlo
skih grobova u jugoistočnoj Bosni.16<> U Kaptolu se, u grobu s netom opisa- oprezan zbog p omanjkanja arheolo·
ških nalaza, aU vjeruje da Narona od 4.
nom konjskom garniturom izvedenom na proboj, nalazio i skeptar s bronča stoljeća prije Krista ima empo r ij sa stal·
no nastanjenom grupom grčkog življa;
nom drškom završenom s dvije nasuprotne postavljene bikovske glavice (sl. ill. Zauiunuić, Dchnatsko·grćk i od nosi
na Jad mou , J Ol~ 301 i d .. osobito .~02;
66), likom vrlo omiljenim u istočnohalštatskoj kulturi. Opširno o putevi ma grćkog importa
raspravlja R. Perouf, La •koine• adria-
Da su kaptolski ratnici dobavljali skupocjene dijelove svoje opreme i tica e il suo proccsso di formazionc,
]OP, 95 i d. Pretpostavlja t:ksport oruž-
preko Balkana, svjedoče dvije kacige nađene u najbogatijim kneževskim gro- ja i posuđa od brončanog lima preko
bovima, grobu l u tumulu IV i grobu l u tumulu X. U ovom posljednjem Jadrana od kr.tja 7. stOljeća p rije Krisra.
Kao mogućnost navodi tri komuni-
grobu nalazio se uz konjsku garnituru i netom opisani skeptar i brončani ko- kaci jska pravca: pul direktno preko
Jadmna (nema o blika iz \'Cnetskog-sjc-
rintski šljem. Taj tip kacige, na srednjem i sjeverozapadnom Balkanu vrlo vcrnojadranskog i slovenskog podru č
ja). cirl:umjadmnski pur kopnom, duž
rijedak, u Panoniji je pak posve izuzetan nalaz. U tumulu IV nađena je, opet ohale (iz veneL~kog podrućja u sloven-
sko i u nekt: c.lijdo\'t: hn".>tskog i bo-
uz konjsku garnituru, koplja i već spomenutu bojnu sjekiru kombiniranu od sanskog podrućja), tc preko isloćnoa lp
bronce i željeza - skupocjena obrambena ratnička oprema: grčko-ilirska kaciga skog područja (kroz Slovt:niju dolinom
Save u Hn-ats~-u do Donje Doline i do-
i zaštitna prsna ploča - kao clio oklopa - te nazuvci grčkog tipa. 170 Obje su line Une) .
173 O vrl o zanimljivoj razlici izmedu
kacige bile , čini se, proizvedene u nekoj od grčkih oružarskil1 radionica na ju- muških i ženskih ukopa u kaptolskim
gu Balkana, a analogni nalazi iz bogatil1 i grčkom svijetu bliskih kneževskih tumulima i o njcjl'.inoj sociološkoj dimen-
ziji vidi H. 1eržau, Zur Gesellschafts·
grobova u Trebeništu kod Ohrida, u kneževskom grobu »Arareva gromila« na struk t ur wiih rencl eler iilleren llallstatt-
zdt in1 ostalpen-wc::stpannonischen Gc-
Glasincu te iz Donje Doline na Savi označavali bi trgovačke pravce kojima je b icl, Hallstau Kolloquium, Vcszprem
1984, 227 i d.
grčka roba kasnog 7. i 6. stoljeća prije Krista stizala čak do ruba južne Pano- ,-,K. Vfuski·Gasparfui, !'JZ V, 2 19 i d.
nije.171 Konkretne pravce trgovački11 putova još ne možemo odrediti, a pose-
bno je zanimljivo, no još otvoreno pitanje je li tako rano- na kraju 7. stoljeća
bio otvoren neretvanski put ulaska s Jadrana u unutrašnjost. 172 Svakako ela
nalazi u Kaptolu, otvoreni prema istoku, zapadu i jugu, provociraju rješavanje
tih bitno važnih pitanja. 173 lntepretirajući mogućnosti nabave luksuznil1 i u
naprednijim radionicama proizveclenili predmeta, treba imati na umu, osin1
trgovine, i ratni plijen te gostinske i vjenčane darove, kao i prisustvo stranih
putujućih majstora u domaćim raclionicama. 174
241
64. Par glinenih pos uda -tronoga iz A pair of clay vessels - tripods from
Kaptola, starije željezno doba, 7. sto- Kaptol, early Iron Age, 7th cent. BC,
ljeće prije Krista, ArhcoloSki muzej u Archaeological Museum in Zagreb , dra-
Zagrebu, crlež K . Rončević wing K. Ronče vić
175 V. Vejvoda -1. Mim ik, vidi bilj. 143, Iako Martijanec i Kaptol, oba za grupu eponimna nalazišta, imaju mno-
T. VI, I O;T.XTTl ,2 ;A.Dulat; vidi bilj. 163.
116 Umetnost alpskih lllrov in Venetov,
go zajedničkih crta, oč itu ju i neke bitne različitosti. To su svakako razill(e u
Ljubljana 1962. grobnom kultu i grobn oj arhitekturi, no u prvom redu različite kulturne ori-
177 Vidi bilj. 166.
11 • R. Te1-žan, vidi bilj. 153, 145-147.
jentacije i povezanosti. Kaptol je bio otvoren prema istoku i Balkanu, a Mar-
179 z.Vinski - K Viuski-Gaspariui, vidi tijanec prema istočnoalpskom krugu , zap adnoj Panoniji i Italiji. Iako smo za-
bilj. 91, 263-293; R. Vas/t, P.JZ V, 555; K.
Vinski-Gasparini, P]Z V, 206-209; B. ključili da trgovina u starijem željeznom dobu povezuje i vrlo udaljena po-
Te1ožan, vidi bilj. 153.
dručja, ne bismo ipak mogli pomišljati na izravne kontakte; mnogo je vjero-
jatnije posredovanje više posrednika među pojedinim udaljenijim regijama.
Unutar grupe Mru:tijanec-Kaptol razvijao se dvojak umjetnički izraz: apstrak-
tni geometrijski te figuralni . Ovaj posljednji nije imao interesa za prikazivanje
ljudske figure , nego se zadržao na zoomorfnim prikazima, naturalističkima u
starijoj i vrlo stiliziranima u mlađoj fazi razvoja. 175
Među grobnim prilozima nalazi se i dosta ulomaka brončanih posuda.
Uglavnom su bile izrađivane u stilu i tehnici kulture polja sa žarama. Na oba
su nalazišta nađene i neukrašene sitllle iz druge polovine 7. stoljeća što svje-
doč i o činj enici, koju je trebalo i pretpostaviti, da su garni ture za piće bile
sastavljene od raznolikil1 posuda i da su stari motivi izvođeni u novim obli-
cima i tehnikama.176 Tzv. situlska umjetnost, primjenjivru1a u Dole njskoj u
svim fazama razvijenoga starijega željeznog doba, nije dosada zapažena u
grupi Martijanec-Kaptol; no, oprema knezova-ratnika u kaptolskim grobo-
vima svjedoči o tome da s u oni ratovali na isti na čin kao i ratnici prikazani u
svom punom sjaju i ratničkoj opremi (gotovo bismo mogli reći i viteškoj) na
frizovima dolenjskih situla ili pojasnih kopči. Oboružani kopljin1a i bojnom
sjekirom, oni jašu ili vode svoje dobro zauzdane konje, a na glavama nose
kacige. Dolenjski su knezovi nosili alpske ili italske tipove kac iga, a kaptolski
su nabavili grčke. 177 Inače se za način ratovanja kopljima i bojnom sjekirom
drži da je preuzet preko Podunavlja iz istočnoeuropskih stepa. Isto vrijedi i
za pridavanje važne uloge jahaćem konju u opremi istočnohalštatskog ratni-
ka.178 Sudeći po predmetima iz dosad istraženih kaptolskih humaka, život sta-
novnika Grace postajao je nakon 600. godine prije Krista sve siromašnijim, a
najkasnije u drugoj polovini 6. stoljeća naselje je bilo napušteno. 179
242
65. Brončani dijelovi konjske opre- Bronze parts of horse equip-
me, ukrašeni u tehnici lijevanja na ment, dccorated in the p erforated
proboj , Kaptol, starije željezno do- technique, Kaptol, early Tron Age,
ba, 7. stoljeće prije Krista, Arheološki 7th cent. BC, Archaeological Museum in
muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić Zagre b , photo K. Tadić
243
IRO il. lfulpe, NcCI·opola h:.llstauiana dc
la Ferigile,llucurcsLi 1967; /. Vened/kuu
- T.Gerasirnou, ThrJkischc Kunst ,\Vicn
- Miinchen 1973.
'"' B. Teržan, Ccrtoška fibula, AV27,
1976, 3 17 i d.; U Slavoniji i Srij~mu su-
sreću se fi bule varijanti V i J(lll po pod·
jeli Tcržanove.
182 R. Vasić, l'JZ V, 556-557; R. Vasić, 1'1i·
log proučavanju Sarnirskih fibula u Pošto je poslije 550. godi-
jugoslaviji, CCill 23/2 1, 1985.12 1-155; ne prije Krista prestao život na
R . 14tslć, Prilog prouCavanju lut nih ll-
hula s pravougaonom snagom na Ual- stariježeljeznodobnim naseljima
kanu, AV 38, 1987,41.i d.
183 Gospodari srebra, katalog izložbe,
tipa Martijanec-Kaptol, a možda i
Beograd 1990; V. Hlrmkoua- Grozda- na naseljima tipa Dalj u istočnoj
nova, Spotnenici od hclcnisti~kiot pe-
riO<l vo SR Makedonija, Sko pje 1987, Slavoniji, tj . u onim središtima ko-
8 1 i d.; R Popović, Novac Skordiska,
lleograd -Novi Sad 1987, 3 1·32,66-67 s ja su bila predstavnici kulture i
navedenom literaturom; J::. Pa~nlić, An-
tička naselja i komunikacije u Bosni i dekorativnog stila razvijenoga
Hercegovini. Sarajevo 1960.
na kasnobrončanodobnim teme-
ljima, do obnove života u južnoj
Panoniji, točnije u Slavoniji i Sri-
jemu, došlo je tek pred kraj 6.
stoljeća prije Krista. Ta je nova
kultura bila izričito orijentirana
prema jugu, tj. prema Balkanu,
heleniziranom u većoj ili manjoj
mjeri, te prema istoku, gdje su se
u donjem Podunavlju, u okviru
kruga Ferigile razvijali samosvoj-
na tračko-sldtsko-getska kultura
i dekorativni stil. 180 Sve su te či
njenice arheološld dobro predo-
čene u panonskoj nošnji i naki- 66. Brončani »skeptar« (žezlo)
tu. Tijekom 5. i 4. stoljeća prije ukrašen u tehnici lijevanja
na proboj; te primjerak bron-
Krista nosile su se u istočnoj Sla- čanog ·skeptra«s drškom u-
voniji i Srijemu razne varijante fi- krašenom protomama sti-
bula općepomodnog tipa Certa- liziranih bikovskih glava,
Kaptol, starije željezno doba,
sa, zatim varijacije glasinačkih
181
7. stoljeće ptije Krista, Arheološ-
fibula s narebrenim lukom i tra- ki muzej u Zagrebu, snimio K..lltdić
244
67. Srebrna luč n a fibula s četvrtas
tom nožicom, u krašena trem oUra-
nim urezanim u krasom , KuZlnin,
starije željezno doba, 5. stoljeće prije
Krista, Arheološki muzej u Zagrebu ,
fotoarhiv Muzeja
A silver bow fibula with a s quare
foot, dccorated with a t remulo u s
incised d ecoration, Kuzmin, early
Iron Age, 5th cent. BC, Archaeological
Museum in Zagreb , from the photo-
archive of the Museum
245
Ul-i j Bmušmid, Predmeti iz grobova
ranijeg !atenskog doba u Tlogdannvei-
ma (kotar Vu kovar), VHAD 10, 1909,
231 i d.; N. Majuarić-Pauđ:žić, Vukovar,
vjtkovn i hrvatski grad na Dunav u,
Zagreb 1994,74, 77.
246
7 1. Zlatna ogrlica s filigran ski ukraše- A gold necklace with filigree deco-
nim zrnima iz žen skog groba u Sri- rated heads from a female grave
jemskoj Mitrovici, statije željezno doba, at Srijemska Mitrovica, early Iron
S.-4. stoljeće prije Krista, Arht:ološki Age, Sth-4Lb cent. BC, Archaeological
muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić Mu seum in Zagreb, photo K. Tadić
tB5 j Totlomult, Skordisci, Novi Sad- Beo- određeni naćin he leniziran e, koja u svoje krilo prima nove i u modu tek pris-
grad, 1974,'1: l-VJ; D. Solwč-.~timac, Velika,
Slavonska Požega - grob iz mladeg željez- p jele oblike iz keltskoga ra.nolatenskog kruga, upravo udomaćenog u zapad-
nog doba, AP 22, 19!!1 , 45; D. Sokat-Sii-
mac, Rckognosciranjt:: terena u Velikoj, noj Mađarskoj. 1 85
Sl. Požcg.1, Al' 21, 1980, 2()()-201,'1: 126-127;
Ć TI·u/Je/ka, Der \'OrgcschicbtliCbe PfithJ· Kao svjedočanstvo o nošenju zaista profinjenog nakita u panonskoj
bau im Save bette bci Donja Dolina... , (da-
lj<:: C. Truhclk.1, Donja Dolina), WMBH IX, sredini može poslužiti par čunj astih naušnica od e lektrona iz Srijemske Mit-
1904,3 i d., 145, 153,T. 5/-51, 54 itd.; 1:
Kwncs -E. J'I!tres-MSzalxl, Corpus ofCdtic rovice (sl. 70), kićeno ukrašenih filigranom i granulacijom. Na:ušnke su sigurni
Finds in ll ungar)' l, Budapest 1987: T. Mal'
to11, Die Fruhlatent::zdt in Ungarn , Arch. uvoz iz južnijih balkanskil1 radionica i jasan dokaz da je m editeranski i južno-
Hungarica Xl, lludapest 1933.
tM Z Vi11skl, Zwei kahnformige Ohrringc
balkanski ukus dopro i do udaljenijih krajeva sjeverno od Save. 186 Pojedini
aus Erdut in Kroatit::n..Jahrhuch fUr klcin- skupocjeniji prin1jerci ženskog nakita izrađivani su dalde od zlata. Najljepši
asiatischc Forschung l, l (Fcstschrift Bos-
ser!) Istambul- Heidelberg 1950,66-74. sačuvan nalaz potječe opet iz groba neke žene iz Srijemske Mitrovice (sl. 7 1):
248
'"7J Hmušmid, l'rethistorijsk.i zlatan
nakit iz M itrovicc ...,Prctltistorijski p red-
meti iz srijemske županije,VTIAD 6, 1902,
73·76.
l HH E. jereJJJ, Zur Geschichte d tr sp~l
ten Ei sen zeit inTransdanubicn,sp;itcis-
cnzeirlichc Grabfuntl e von lleremend,
AAH 25/1·2, 1973, 65 i d.; N. Majnarić·
gracilna zlatna ogrlica od spiralno savijene tanke zlatne žice ukrašena je većim -Pandžić, Kasnohalšt<ltski grobovi -
Vinkovci kod Silosa, AP 15, 1973, 39-40;
i šupljim bilmničnim zrnima od zlatnog lima koja nose s velikim ukusom Prije su se astmgalni pojasevi sm at rali
izričiti m prilogom muške kasnohalštat 4
izveden filigranski motiv latica rozete. 187 skc opreme , vidi J 8runšmid u b ilj.
187,7 1.
Uz navede ne tipove nakita, koji su nastali na pobudu izvana ili su trgo- J Bntn.~·ntirl, Kasnoh alš tatski grob
1 H'J
elastične pojaseve. Dosada su otkriveni kao dio ženske opreme. 188 Bogati
ženski grobovi koje smo naveli ne mogu se smatrati predstavnicima tzv.
kneževskih grobova, jer za takvu interpretaciju nedostaju osnovni elementi
kakve smo ranije uočili u slučaju grupe Martijanec-Kaptol. Ovi nam grobovi,
naprotiv, pril(azuju južnopanonsko društvo kao demokratičnije negoli je to
bilo u ranije vrijeme. Uz ženske grobove nađeni su i suvremeni grobovi muš-
karaca-ratnika oboružanih jakim željeznim kopljima i dugim bojnim noževi-
ma .Ti su grobovi pripadali vjerojatno istom društvenom sloju kojemu j žene
s netom opisanim nakitom. 189
Svakako treba spomenuti i male životinjske plastike: jelena iz Surduka,
konjića iz Dalja (sl. 72) ili ovna iz Siska (sl. 73). Sve su stilizirane, ali živahnog
pokreta i s vrlo uspjelim naturalističkim pojedinostima. Pripadaju duhu sta-
riježeljeznodobne umjetnosti j proizvod su domaćil1 radionica iz međuriječja
Drave , Dunava i Save. Nisu služile samo kao privjesci, n ego i kao slobodne
figurice. Početak oblikovanja treba tražiti u vremenu kada je slavonsko-srijem-
249
73. Brončana figurica ovn a iz Siska,
starije željezno doba, 5. stolj eće prije
Krista, Arheološki muzej u Zagrebu, sni-
mio K.11t di ć
1!10 Z. Vi11skl, Zoomorphe Kkinplastik sko Podunavlje bilo otvoreno prema istoku i prihvaćal o od njega mnoge
aus den sudpannonischen Donauraum,
Symbola<:: l lrozn)', Praha 1950, 331-312. značajne novosti. Ipak, ove je konkretne p rimjere teško vremenski uže odrediti,
191 R. llnsit, PJZ V, 555-558; Uz navede-
m: tehnike granulacije i filigrana i novih
jer su nađeni izvan arheološkog konte ksta. 190
dekorativnih motiva treba spomenuti
i perle od mliječn obijclog stalda u ob-
U navedenim grobovima pred stavlje n nam je svijet završnoga starijega
liku amforica. Radionice koje su izra- željeznog doba u južnoj Panoniji kao civiliziran i p rofinjen , sa sre dištima koja
divalc naveden e ukrasne predmete:: i O·
dmžavale odredeni kasnohalštatsk i bal- su održavala veze s he leniziranim jugom i u kojima su se p oznavale i primje-·
kanski uk.\tS po svemu su de("i pre:::živ·
jek su propast domaće stariježcljczno- njivale n eke od tekovina s balkanskog juga. 19 1 Kad p om islimo da ni Jap odi
dohne kuln1re i održale se još neko vri-
jeme u keltskoj l<ttenskoj civilizaciji na ni Liburni, povezani izravno s Jadranom nisu nikada ni usvojili ni upotreb-
panons kom tlu: M . Sz abo, Auf den Spu- ljavali komp lic irane zlatarske tehnike granulacije i filigran a, tada drugim oči
ren der Keltcn in Ungarn, Budapest
197 1,4!!-58. ma gledamo na kulturne i civilizacijske prilike u južnoj Pan o niji. Treba sva-
19! 1: Kot•ftcs - E. Petres - M. Sz a(J(J,
vidi bilj. 1!15. kako u tim krajevima nazrije ti prisustvo putujuć ih trgovaca i majstora finih
zanata. Ujedno se p okazalo da upravo u taj panonski svije t postupno ulazi
nova kultura s keltsko-late nskim oblic ima; nalazi iz Bogdanovaca, Velike i
Čuruga n ajavljuju blizinu nove epohe, u početku arheološki odražene kao
bezazle n dodir au tohtonog življa s modom i novitetima pridošlih Kelta, na-
seljenih već nešto sjevernije u Podunavlju.192 Taj dodir bez naznačene slutnje
o skoroj i potpunoj prop asti starije željezno dobne kuln u·e arh e ološki izvr-
sno dočarava upravo nošnja južnopan onskih žen a; obogaćena oblicima i moti-
vima s juga bila je već pripre mlje na prihvatiti i n ove pomodne oblike, tada
p revladavajuće u srednjoeuropskoj modi . No, na to sporadično uvođenje no-
voga dekorativnog stila i novih shvaćanj a ubrzo je slijedio prodor keltskih
osvajača sa sjevera; arheološld ga zapažamo u novim grobljima, p onajprije u
Osijeku koji je ležao na putu prodiranja prema Balkanu. Početkom 3. stoljeća
prije Krista istočnom Slavonijom i Srije mom zavladala je posve nova kultura,
tzv. latenska (nazvana p rema znamenitom nalazištu La Tene u Švicarskoj), koju
su sa sobo m d onije li Kelti i koja je radikalno prekinula s auto hto nim tradici-
jama ovog područja.
250
74. Histarski •vrč za vodu•, ukrašen A Histrian •Water jug•, decorated
motivom meandra, Nezakcij, sta- with meande r motifs, Nesactium,
rije željezno do ba, 9. -8. stoljeće prije carly lron Age , 9th-8 th cent. BC, Archa-
Krista , A rheol o~ ki m uzej Istre u Puli, eological Museum o f lslria in Pula, photo
snimio K. Tadić K. Tadi ć
v
Zeljezno doba Istre - Histarska grupa
Kultura željeznog doba u Istri gradila se na temeljima položenima u ' ''·'S Ga!Jmvec- K. Mi/Jovi/ić, PJZ V, 293
i d.; S. 8atuulć, !.'t: til dd b ronzo rt:cton-
ll . i 10. stoljeću prije Krista. 195 U 9. je stolj eću za čitavo istarsko područje re suUa costa orientale deii'Adriatico,
GC BT 18 , 1980, 2 1 i d .
oblikovan karakterističan i jedinstven umjetnički izraz, oč itovan u prvom
redu u oblicima i ukrašavanju keramike. Osnovni i najčešći oblik, tzv. vrč za
vodu (»Wasserkrug«) , najčešće je ukrašavan meandrom (sl. 74, 75 i 76). Motivi
rombova i m eandra, izvođeni u pseudovrpčastoj te hnici, prekrivati su velik
dio površine posude, a često su bili ispunjeni bije lom inkmstacijom, pos-
251
75. i 76. Histat·ski •vrčevi za vodu .. , uk-
rašeni motivom meandra, Ne-
zakcij, starije željezno doba, 9.- 8.
sto ljeće prij e Krista, Arheol oški
muzej IMre u Puli, snimio K. Tadić
t9< S. G"biVtJec - K. Mlboullić, PJ7. V, tižući tako u prapovijesti osobito omiljen bikromni koloristički efekt. Mean-
324-325; No, rada se javljaju i novi mo-
tivi: ljudski lik na posudi iz Nt:zakcija dar se javljao u dva osnovn a vida, kao kosi - nesimetričn i ili uglati, sime-
(rl. Puscbi, La nt:cropoli preromana di
Nt:s:~zio, Atti XXJI, l'ort:č 1905, 113, sl. tričan i tekući, stilski i p o tehničkom izvođenju osebujan i svojstven upravo
66) re novi, kulturi ~.1rnih polja str:mi
prikazi, kao jelen iz Pic.:uga (V. Kultu;
Istri, a suvremen protogeometrijskim i ranogeometrijskim motivima n a
Prahistorijska nekropola lkr:rn1, lli st ria grčkoj keramici. 194 Ukrašavanje meandrom nije bilo ograničeno samo na ke-
archaeologica 10/1 , Pula 1979, !15-13 1,
T 12, l) i ptica mediteranskog nadahnu- ramiku; nož iz Nezak cija (sl. 77) predstavlja ne samo v rijedan i d ekorativan
ća, podignuta na nogama i dinamićna u
prikazu. Uopće, u Istri, kao i u lt:~liji , ri- predmet nego i veliku rijetkost kao grobni prilog. Istarsld grobni ritual nije,
gidna je u-adicija k ulwrc polja sa žamma
ubrzo oživljena i oplt:mt:njt:na rncdi te- naime, kao ni japoclsld ili liburnsld , predviđao pri laganje oružja među grob-
mnskim duhom koji je stizao iz kruga
grčke geometrijske umjt:tnosti.
ne priloge.
t95 S. Gttbmvec-K. Mibuullit, o. e. 308-309;
J: (Tabrovec, UmcLnosL llirov v prazgo~
Istarska druga faza, nastala u 9- s toljeću prije Krista, vrem enski je para-
<lovinskem obdobju na področju scvc- lelna s vilanovskim razdo bljem u Italiji, a u Istri se može ocijen iti posve sa-
rozahodnt: in severne jugoslavije::, Du-
hovna lmlmr:t Ilira, Sarajevo 19!14, 41 i mosvojnom.Trajala je i u 8. stoljeću, kada su utjecaji iz sjeverne Italije i Pice-
d.; H. O. Fre_g nic Enrsrc::hung, 83-87.
numa (današnje March e) donijeli n ove uzore. Tada su se histarska kultura i
umjetnički izraz prilagodili i oslonili na preuzete novosti i počeli zapostav-
ljati svoj originalni histarski stil. U 8. su stoljeć u tako započe le veze s esten-
skom kulturom venetskog pod ručj a (sa središtem u Este) i one su ostale du-
gotrajne i odlučujuće za daljnji hista.rsld razvoj. 195 Tada se, među ostalim no-
vostima, motiv meandra počeo oblagati limenim lamelama, vjerojatno l;>aš
252
Histrian ..water jugs.. , decol'ated
with meander motifs , Nesactium,
early Iron Age, 9th-8th cent. BC,
·Archaeological Museum of Istria in Pula,
photo K. Tadić
253
77. Brončani bodež ukrašen motivom A bronze dagger decorated with a
kosog meandra, Nezakcij, starije motif of oblique meanders, Nesac-
željezn o doba, 9.-8. sto ljeć e prije timn, carly Iron Age, 9th-8Lh cent. BC,
Krista, Arheološki muzej Istre u Puli, Archaeological 1\lluscum of Istria in Pula,
crtež K. Ro nčevi ć prema Gabrovec-Miho- drawing K. RonC'ević from Gabrovec-Mi-
vilić PJZ V. hovilić , PJZ V.
254
80 . Geometrijs kim motivima o slika- An etru.scan um painted w ith geo-
na etruščanska žara, Nezakcij, sta- metric m otifs, Nesactiwn, early Iron
rije željezno doba, 8. stoljeće prije Age , 8th cent. BC, Archaeological Mu-
Krista, Arheološki muzej Istre u Puli, fo- seum of Istria in Pula, photoarchivc of the
toarhiv Muzeja Museum
mbove, a u dva nasuprotna friza nizom stiliziranih ptica. Iako je motiv p tice lUl K. Jlfibotlilltt, l li:,tri i Etntščani, Pula
1986,41. 7.
stari e urop ski kasnobrončanodobni motiv, stilizacija tih p tičica , kao i tekući 20.:\ Slične ko m binacije vidjet ćemo u Li-
burna, osohiLO na njihovim pektorali·
meandar, upozoravaju na mogućnost njihove pripadnosti ita lsko-etrurskom ma. te u.Japoda.
ukrasnom repertoaru. Narukvice pripadaju najvjerojatnije prvoj polovini 8 . K. Mibovi/ić. o. c.40. 6.
l Ol
255
8 1. Oslikan a žara iz Picu ga s p lasti- A painted urn from Picugi w ith
čnim zoomorfnim ukrasima, s tari- zoomorph.ic relief decoration,
je željezno doha, 7.-6. stoljeće prije carly lron Age, 7th-6th cent. BC, Archa-
Krista, Arheo l o~ki muzej Istre u Puli, eological J\'luscum oflstria in Pula, photo
snimio K. Tadić K. Tadi ć
256
82. Brončana drška lepeze iz Ne-
zakcija, starije željezno doba, 6. sto-
lj eće prije Krbta , Arheološ ki muze j
Is tre u Puli, snimio K. Tadić
The bronze handle of a fan from
Nesactium, carly Iron Age , 6th cent.
BC, An:haeological Museum of Istria in
Pula, photo K. Tadić
njenili rombova, šrafiranih crtica i snopova crta - sve nasllicano crnom bojom
na oker pocllozi.Japigijska geometrijska keram&a, tehničld vrlo fino izraclena,
bila je oslikana clvobojno- svijetlim okerom i crnom bojom (sl.83).Tek se kas-
nije, osobito u 6. i 5. stoljeću prije Krista, dodala i crvena boja. Uvoz slikane
apulske keramike trajao je neprekinuto do u kasno 5. stoljeće , a najveći broj
nalaza, kao svjedočanstava o živoj trgovini s južnom Italijom, potječe iz Ne-
zakcija. Te keramike ima, međutin1, i u drugim histarskim središtima, posebno
u Picugima. Najčešće se uvozila kuglasta posuda s dvije oble drške (stamnos)
te krater na nozi (posuda za miješanje vina), a rjecle vrčevi i askosi; dakle,
257
\ '
20- n. Gln.~ouić, vidi bilj. 197,74. redom sve posude za pripremanje i u živanje pića na gozbi. Sekundarno nami-
208 J Ou/m; llal ~tatska keramika v Slo-
ve niji, Ljubljana 1982, 154-155, T 20. jenjene grobnom kultu, veće su se posude upotrebljavale kao žare . Trgovina
168·172. a pulskom keramilwm kretala se od južne Italije, duž istočne obale Apeninskog
209 PJZ V, sl. 13, l i 3.
210 G: Fngnlari, vidi bilj. 200. poluotoka, a pritom je istaknuta uloga pripadala picenskoj obali kao posred-
niku u trgovini. 207 Sama Istra, do koje je stizao zapadni krak tih trgovačkih
putovanja (istočn i je skretao na istok prema Liburniji), služila je dalje kao pro-
lazno podn1čje za tt·govanje s jugoistočnoalpskim prostorom. Tako u Dolenj-
skoj i Beloj Krajini n ailazimo ne samo na uvezene i u domaćoj sredini prilwa-
ćene apulske posude nego i na njil1ove imitacije. 208 .
Specifičn i su oblici tzv. daunijski krateri, ukrašeni crnim i crvenim slika-
njem s geometrijskim motivima (sl. 84). Na rame p osude dodana je još plastična
i stilizirana životinjska glavica s vrlo naglašenim ušima. Tu se ponovno susre-
ćemo s ukusom i načinom ukrašavanja ke ramičkih posuda kakav smo zapazili
u grupi Martijanec-Kaptol, jedino je Wc životinje različit? 09 Italski primjerci
odaju izvore na kojima se nadahnjivao istočnoalpski halštatski krug. Krajem 6.
stoljeća prije Krista osnovana je Spina - živo trgovačko središte na gornjem
Jadranu, smješteno u delti rijeke Pada, pravo medunarodna središte u kojem
su jedni uz druge živjeli, proizvodili i trgovali s udaljenim krajevima Europe Et-
rurci i Grci, ali i drugi Italici. Nešto ranije bila je osnovana sjevernije od Spine,
ali još uvijek u široj delti Pada, ven etskaAdrija u kojoj su grčki trgovci i obrtni-
ci ostavili također znattlijeg traga. 210 Iz ta dva sred išta kretala je od kraja 6.
stoljeća p rije Krista u-govina grčkom i raznom italskom robom na sjever u
258
84. Oslikani daunijski krater sa zoo- A p a inted Daunian krater w ith
morfnim aplikacijama, Nezakcij, zoomorphic app lied elements, Ne-
starije že ljezno doba, 6.-5. stoljeće sactium, early Iro n Age, 6 th-5th
p rije Krista, Arheološki muzej Istre u c e nt. BC , Arch aeological Mu setun of Ts-
Puli, snimio K. Tad i ć tria in Pula, p hoto K. Tad ić
Istru, ali i n a istok, na suprotnu jadransku obalu.m Atička ojnohoe (vrč za 2 11 G. Jllansuelli, Rutte maritm~ e pc-
netmzione. Apptmtl suHa circolazione
vino) oslikana crnim figurama ( sl. 85) jedan je od najljepših sačuvanih svjedoka culturalc ncll'alto e mcdioAdriatico du-
rante l' eta classica, VAHD 68, 1966, 17 1
o navede nim trgovačkim pothvatima_Proizvedena u nekoj atičkoj radionici i d.; S. Batoufć, vidi bilj. 197, 58-89; K.
Mibouilić, Archcologia e arte dell'ls-
oko 490. godine prije Krista, stigla je jadranskim trgovačkim pute m do Spine tria, Pula 1985,27.
ili Adrije, pa dalje u Nezakcij . Položena kao grobni prilog u kolektivnu grob- 2 12 A. Puscbf, La necropoll preromana
di Nesazio (vidi bilj. 194); Trebalo b i
nicu broj 12, u p rvom sektoru nezakcijske n ekrop ole, iz koje, na žalost, zbog reći par riječi o p rebogat ome nezakcij-
skom groblju, položcnom na visokom
načina kolektivnog ukopavanja ne možemo izdvojiti pojedine grobne cje- platou uz bedeme grada, istraženom na
samom početku nakg stoljeća, kada
line, ta je izvan redna i vremenski precizno odrede na vaza izgubila tako svoju metoda arheološkog iskopava nja i nje-
gova dokumcnt.iranja nije još bila do-
prvorazre dnu vrijednost za upoznavanje vremenske pripadnosti svih nalaza voljno razvijena. Područje: groblja bilo
koji su bili nekoć pokopani zajedno s njom. Ne treba posebno isticati da takvi je pregradiv-dno tijekom višestoljetne
upotrebe u prapovijcsno vrijeme, a i
uvezeni i točno vremenski određeni predmeti imaju golemu vrijednost za kasnije u vrijeme življenja u rims kodo-
bnom Nc:zukciju. U arheološkim istmži-
datiranje domorodačkih predmeta upotrebljavanih s njima u isto vrijeme.Vri- vanjima gro blje je bilo o značeno u ok-
viru 6 zona, a tako i objavlje no. To do-
jeme trajanja upotrebe takvih clragocjenil1 pre clmeta, prije nego li su predani nekle otežava saglc::davanje cjelovitosti
ove znam enite nekropole. Osim tih su-
u grobnu opre mu, treba naravno određivati oci slučaj a do slučaja. Izgubivši bjektivn ih arhcol o~ki h nedostata ka i
zbog specifičnih histarskih ritualnih običaja kole ktivnog p okopavanja u grob- samo je nezakcijsko groblje sadržavalo
· veći broj kolc:ktivnih grobnica koje su
nice svoju punu znanstve nu vrijednost za arheološku inte rpre taciju, ojnohoe nastajale, tj. b ile upotrebljavane tije-
kom dul jeg razdoblja i u njima nisu sa-
je, d akako, zadržala svoju estetsku, kulturnu i povijesnu vrijednost . Oslikana čuvan i netaknuti, originalno po loženi
grobovi: novi su ukopi devastimli i dis-
blistavim crnim firnisom, na prednjoj strani n osi n aslikanu figuralnu scenu: locirali stare . Stoga nismo ni u spome-
nutoj grobnici 12, u kojoj su nadeni
četveropreg (quadriga) u živom pokretu prikazan je u času kada se konji brojni uvezeni i luksuzni predme ti,
propinjući se zaustavljaju ispred teško naoružan og ratnika koji im se su- osobito iz 6. i 5. stoljeća p rije Krista,
dobili pravi oslonac za potp unije sagle-
protstavlja kopljem. Nezakcijski kupci tog skupog predmeta upoznali su se davanje tijeka razvoja h.istarske k-ulture
i mjesta, tj. uloge predmeta uvezenih u
njegovim posredstvom s izrazom grčke klasične umjetnosti ranog 5. stoljeća. 212 njezinu sredinu .
259
85. Atička ojnohoe (vrč za vino) osli-
kana crnim figurama, Nezakcij,
oko 480. godine p rije Krista, Arheološ·
ki muzej Istre u Puli
A black figured Attic oinochoe
(wine jug), Nesactium, ea. 480 BC,
Archaeological Museum of Istria in Pula
260
!l~ S. GaiJ>Ywec. Kulturgcschichtlichc
Emwicklung, Die l!all>rattkultu r, Sterr
1980,45-53.
21<• Vidi bilj. 213-2 14; Scena orača na
nczakcijskoj si tuli (K. Mlboulli<', AV 43,
1992, p1i log 2, desn o dolje) .
Veže je uz prin1jerke sa scenom simp·
lcgm c, tj . •svete :l.cnidbe• (bleJVS gt1·
izvođenj e glazbe ili promatraju natjecateljske borbe parova boraca ... , a javlja mos). Te prizore treba najvjemjamije
vezati uz kult plodnosti, a o njemu im a-
se i motiv sijača ili orača uz plug itd. U svojem shvaćanju situlski je stil bio mo u Nt:zakciju dosta svjetloćanstaV"..t
(L 11ollft11Jie. Out nf Etr uria ... RAR 103,
nadahnut duhom arhaike i istaknutim iclealizi.ranjem patrijarhalnog druš- 1981 ' 4 0, l ) .
tva. 215 Radovi iz ldasične faze predstavljaju vrhtmski domet situlske umjet- z•- K. Mibovifić, Die Si tula mit Schiff-
kampfszcnc aus Ncsactium, AV ·f3 ,
nosti koja se stvarala u radionicama između Bologne,Veneta,Tirola, Dolenjske 1992,67 i d.
i lstre. 216 Nedavno su u Nezakciju nađene, opet u jednoj kolektivnoj grobnici, 2l8 S. KuJ.~ot, Poja\ ~t llkuvnuH antropo-
morfizma u jadranskom haze nu u ?.cljc-
tri figuralne ukrašene , ali vatrom vrlo oštećene situle .Jedna od njih zaslužu- 1.11 0 doba, Zadar J 989 ( w kopisna d iser-
ta cija). poglavlje .~~scene s hrod ovim:t~~,
je posebnu pažnju jer sadrži u situlskoj umjetnosti dosad nepoznat prilGtZ - 153 i d.
scenu pomorske bitke. lako vrlo oštećena situla je restaurirana do te mjere
da jasno razabiremo tri friza s već poznatim scenama na stražnjoj strani, a na
p rednjoj je nosila širok pojas prikaza pomorske bitke (sl. 90 i 9 1) . 217 Si tula
pripada ldasičnoj fazi iz 5. stoljeća prije Krista i predstavlja dragocjen izvor
za proučavanje ratne opreme i izgleda broda, a ujedno otvara pitanje gdje je
ona sama bila izrađena i treba li prilcaz tumačiti kao odraz realističnoga povi-
jesnog događaja ili iz zagrobnih prikaza.Analiza tipa broda pokazala je ela se
vjerojatno radi o histarskoj seriliji-lembosu, i da je neki majstor izvan Istre
izradio situlu po narudžbi n ezakcijskog naručitelja prikazujući za to vrijeme
sigurno česte sukobe izmedu trgovački11 lada i jadranskil1 gusara, među koji-
ma su se uz Liburne isticali i Histri. Sagledana u cjelini svi11 svojil1 likovnih
prikaza, na prednjoj i stražnjoj strani, situla je bliska skupini primjeraka
izrađivani11 izmedu Bologne i retijskih Alpa. 218
261
7: Knez, Nove sirulskc umctnlnc,
1:1,
Kronika 20, Ljubljana 1972. 6 S i d.; ff.
Kriss, l'ozni primjerlti sirulsktga stila,
Umetnost alpskih lli rov in Venetov, 61·
-65;}. Mladin, l.lrončane posude i ~ljt·
mm i iz Istre, Oiadora 7 , 7.1dar 1974,
35·158.
263
89. Fragmenti brončane s inde iz
Nezakcija s prikazom ritualne goz-
be i vozača na bornim kolima, kla-
sič na faza situlske umjetnosti, oko
500. godine prije Krista, Arheološki
muzej Istre u Puli, snimio K. Tad ić
Fragments of the bronze situla
from Nesactium with a banquet
scene and a chariot with the dri-
ver, the classic phase of situla art,
ea. 500 BC, Archaeological Museum of
Istria in Pula, photo K. Tadić
264
no G. J1lnnsueliJ: Ancom sui problemi
deii'•Arte delle situle«,Situla 14-15, Lju-
bljana 1974,95-11 3.
221 };'.dl FilifJpo, R.1pporli iconogralici
di alcuni mon umem i dell'ane deUe sino-
lc, Vent:tia l, l~<dova 1967, 97 i d .; A.
/:.'ilJI/ el; Die Kunst des Osthalb tattkrd-
ses und ihre lkziehungen zu den Nach-
bargcbieten, Rola odd1.ialywan kr~gu
raznih vrsta i tipova u Istri, od posve jednostavnih obUka do kompliciranijih halstackiego... ,Wrodaw 1980, 195 i d.;
JI . l:J/me1; Darstcllungsinhalte in der
i ula·ašenih, sigurno je da su na području Histra morale djelovati domaće Kunst der Hallstattkuln<r. Gedanken zum
•(iberhohtcn• Leben im Situlcnhereich
radionice za izraelu brončanog posuđa. Takva su središta mogla povremeno und Osthallstattkreis. Die II:<Listatt-
prihvaćati putujuće toreute koji bi u već pripremljenim uvjetima radili luk- kulrur, Symposium Steyr 191!0, 261 i d .
22l i 1. 11moroso, N ecropoli prcistoriche
suzno posuđe za gozbu, a na narudžbu i za potrebe histarske aristokraci- dei Pizzughi, Alli e rnemorie ll, P:.arenzo
je .220 Ipak se u histarska središta nije prestalo uvoziti i gotove luksuzne 1889; t<Kučm; l'rah.istorijska nekropo-
la Beram, Histria archaeologica 10/1,
p redmete, kako svj e doči estenska situla iz Nezakcija (sl. 92). Pripada naj- 1979,85- 12 1 sa starijom literaturom; R.
Haćlć, Novi ilirski žarni grobovi u Puli,
mlađoj fazi proizvodnje situla, a odlikuje se elegantnim oblikom sa suženim Jadmnsk.i zbornik :\,ltijt:ka - !'ula 1951!,
.~ l 5-322 ; A. (,'JJ irs, Istria praeroman;a,
dnom i zvonolikim proširenjem gornjeg dijela. Figuralni friz nosi prikaz Karlsbad 1925; H. Baćić, ilirsko 2arno
groblje u Kaštelu kod Ruja, Jadranski
velikih ptica u letu , raširenih krila. Donji, nefiguralni friz ispunjen je biljnim zbornik 2 , 1957,381-432.
lepezastim motivima koji naglašavaju sužavanje donjeg dijela situle. Za-
nimljivo je da nijedan sličan primjerak nije nađen u dolenjskom području
koje se u 5. i 4. stoljeću u proizvodnji situla posve osamostalilo od Italije.
Histri, nasuprot tome, i dalje održavaju trgovačke veze s gornjom Italijom .
Kao potvrdu tim vezama možemo spomenuti i motiv orača na dvije ne-
zakcijske situle iz klasične faze , motiv kakvog poznaju samo gornja Italija i
Istra (sl. 93). 221
Kad je već govor o histarskim željeznodobnim središtima, trebamo ih
bar sažeto predstaviti. Nezakciju je među njima sigurno pripadala vodeća
uloga. Izgrađen nad dubokim zaljevom na strmoj uzvisini na jugoistoku
istarskog poluotoka, bio je zaštićen monumentalnim bedemima, na žalost
još uvijek nedovoljno istraženima. Unutar tih bedema bila je smještena i
nekropola s izuzetno bogatim grobovima o kojima je već bilo dosta govora.
Premda je naselje moralo biti i bogato i moćno , o njemu i o načinu života u
njemu znamo vrlo malo. Sva znanja crpimo dakle iz bogatoga groblja, pa su
nam inventar i grobna arhitektura tih grobova jedini oslonac za rekonstruk-
ciju života u naselju, za stvaranje slike o materijalnoj i duhovnoj kulturi te o
društvenoj strukturi n ezakcijskog stanovništva u zadnjem tisućljeću prije
Krista. Naselje je bilo osnovano još u ll. stoljeća prije Krista i neprekidno
je živjelo, razvijalo se i bogatilo tijekom posljednjih prapovijesnil1 stoljeća ,
posebno u 6. i 5. stolj eću , kada je histarska kultura općenito stigla u svoj
zenit. Upravo je Nezakcij svojim padom pod rimsku vlast 177. godine prije
Krista označio opći la-aj histarske samostalnosti. U vrijeme svoga punog
razvoja bio je središte plemenskog saveza, što je svakako nadrastalo ulogu
poznatih nam kneževskih središta iz Dolenjske ili Kaptola; predstavljao je
politički, gospodarstveni i kultni centar o čemu će nas, uz već rečeno , uvje-
riti i monumentalne nezakcijske skulpture, jedinstveni nalazi n a istočnom
dijelu Jadrana.
Među ostalim histarskim središtima osobito se ističe skupina od tri
gradinska naselja podignuta n a tri brežuljka u nizu, u Picugima kod Poreča,
te Beram, Pula i Kaštel kod Buja. 222 Podno svil1 tih naselja bila su smještena
njihova groblja. Iako su prve gradine bile osnovane još u brončano doba, u
starijem se željeznom dobu njihova izgradnja znatno intenzivirala i usavr-
šila, a ujedno su nam te faze izgradnje najbolje sačuvane . Arh eološki ih
podaci svrstavaju u preclurbanu i protourbanu fazu razvoja organiziranih
naselja. Dosad nema u našim krajevima nijednog slučaj a da bi u predantičko
265
223 M. Suić, Antički gmd na istočnom
jad mnu, Zagreb 1976,9-35.
224 B. Baćić, Prilozi poznavanju prah is-
torijske grddinske fortifikacije u 1stri,
Adriatica, 215 i d.
doba gradinsko naselje imalo urbani karakter, već su u socijalnom smislu sva
ostala u okvirima patrijarhalnog društva. 223 Primjeri histarskih gradina oči
tovali su se kao politička, gospodarska, kulturna, obrtna i kultna središta
svog užeg ili šireg teritorija, s pripadajućim prostorom koji im je omogu-
ćavao samostalan život i razvoj. Svakako da je smještaj gradinskih naselja ovi-
sio o geomorfološkim uvjetima terena, a njihova je različitost uvjetovala i
raznolikost gradinskih sustava. Istra svojim dobro istraženim primjerima
pokazuje da su na gradinskim ·n aseljima strateške prednosti položaja redo-
vito promišljeno korištene i dalje usavršavane, a nedostaci vješto uklanjani
(sl. 94). Na žalost, nijedna od oko 300 dosad registriranih istarskih gradina
nije u potpunosti arheološki istražena, pa je život na njima poznat samo
parcijalno i često je potrebno kombinirati podatke dobivene na raznim na-
lazištima. Dosad se najviše pažnje posvetilo sustavu utvrda, zadivljujućoj
arhitekturi, još i danas dobro vidljivoj u istarskom pejzažu (sl. 95). Na velikom
broju nalazišta zabilježeni su oblik i opseg upadljivih kamenih bedema i
strateški branjeni ulazi u naselje. 224 Komplicirani i više puta pregrađivani
ulazi u gradinu odaju mediteransku koncepciju. Uz ulaz je katkada bila
podizana i kula. Obrambene su konstrukcije redovito bile izgrađivane od
neobrađenog kamenja, katkada samo malo potkresanoga, složenoga u tehni-
ci suhozida. Vanjsko i unutarnje lice tih širokih i moćnih bedema bilo je iz-
266
92. Brončana estenska s itula iz Ne-
zakcija, kasna faza situlske umjetno-
sti , 4. stol j eće prije Krista, Arheološki
muzej Istre u Puli, crtež M. Gregl prema
Gabrovcc-Mihovilić PJZ V.
225 M. Suić,o. e., 75-B l ;'lhko i u Kaštelu građeno pažljivije, a unutrašnjost zida ispunjena lomljenim kamenje m i zem-
kod Duja i u Puli, vidi hilj. 222.
ljom. O dodatnim drvenim konstrukcijama, koje su, dakako, postojale i imale
važnu ulogu u konačnom oblikovanju utvrde i ostvarivanju obrane te kretanju
po bedemima, vrlo smo slabo obaviješteni, kao i o rasteru naselja, odnosno
rasporedu nastambi i unutarnjih saobraćajnica . Međutim , to što je sačuvano
i što je arheološki istraženo svjedoči o smišljeno organiziranom prostoru i
o stabilnoj društvenoj strukturi zajednica koje su izvodile i održavale takve
zahtjevne građevinske konstrukcije. U naseljima u kojima se dugo živjelo,
u nekima i više stoljeća , dolazilo je, naravno, do obnova, dograđivanja i usa-
vršavanja utvrda, osobito u vrije me intenzivnijih dodira s grčkim i italskim
svijetom. 225
Promatrajući gradinsku arhitekturu na našem širem području , tj . na
Jadranu i u njegovu balkanskom zaleđu , možemo ustanoviti da su postojala
dva osnovna načela izgradnje kuća , oslonje na ponajprije na klimatske uvjete
i sirovine za gradnju . Prvi, arhitektonski primitivniji tip jest kuća sa zem-
ljanom, utabanom i premazanom podnicom te sa zidovima konstruiranima
268
226 S. Gabrovec - K. Mi/JotJilić, l') Z V,
.US-33 1;Sustavno p rovedeno iskopava-
nje izvrsno sač uvanog naselja u Sv. Lu-
d ji ( Most na Soći) u jugozapadno j Slo·
vc niji pruž.ilo je mnogo, dosada u na-
5im krajevima ncpM.natih gradevinskih
detalja. No. treba im ati na umu da se
::,verolucijsko naselje nalazl na samom
rubu dosega italske ku lmrc u starije
od vertikalno ukopanih stupaca spojenih prućem ili daskama i oblijepljenima žd jt:zno doba; D. St,oljšak , Razis-
kovanje prazgodov inske nasclbinc na
glinom. Dakako da su takvi zidovi mogli biti i dekorativno dorađeni, s plas- Most u na Soči , G01·iSki tetnik l , Gorica
tićnim ukrasima ili slikarijama na kućnom mazu. Drugi tip stambene arhitek- 1974, 5 i d.; D. Stvljšak, Mo st na Soči,
nova razisko\tmja prazgodovinskc n:t-
ntre, naclalumt s Mediterana, solidnije je konstmiran, sa suhozidnim temeljem sd bi.ne, Alli dei Civici Musci di Storia
cd Arte di Trieste 13, 191'13, 97 i d.; D.
(soklom) i drvenom nadgradnjom.226 St10/jšak, Prazgodovinska naselbina na
~lostu na Soči , Situla 20-21 , Ljubljana
Kao što smo već spominjali, u nezakcijskom su groblju nađeni zname- 1980, 187-197.
22-.f. Fisc1Je1; Die vorromischt:o $1:ulptu-
niti primjeri monume ntalne kamene plastike, razneseni u sekundarnoj rcn von N esacrium , Hamburger ReitrH-
upotre bi na više mjesta, najćešće ipak ugrađeni u mlađe grobove. lako su te ge zur Archaologic, l 1, 1984;N Ca 111/Ji,
Scpul kralni s p ome nici a m ropomorf-
skulpture nade ne teško oštećene, za naše podrućje predstavljaju jedinstvene nog karak-re ra kod Ilira, Duhovna kultu-
ra Ilira, Sa rajevo 1984, 105·1 17.
i dragocjene spomenike. Najveći ih je broj nađen u Nezakciju, no ima indi-
cija, doduše malobrojnih i n esigurnih, da su nađeni i u drugim histarskim
središtima.227 Nezakcij se u svakom slućaju dokazao kao najrazvije nije sredi-
šte Histra, povezano mnogobrojninl vezama s italskim i općenito jadranskim
svijetom, što smo uočili na primjerima uvezenih predmeta. Postojanje razno-
vrsnih oblika kamene skulp ture, govori osim toga i o prihvaćanju ideja i novih
umjetnićkih shvaćanja. Ujedn o to znači da je Nezakcij dostignuo nužnu razi-
nu gospodarske moći, društvene organizacije i kulntrne otvorenosti potrebne
za takve procese.
Svu histarsku kamenu plastiku možemo grupirati u dvije osnovne
grupe: prvu, brojniju, predstavljaju teške kamene ploće i postolja za kamene
skulpture, ukrašena geometrijskim linearnim reljefno izved enim dekorom, a
drugu grupu ćine pune slobodne figure s arhajskim stilskim značajkama .
Kamene su ploće bile dijelovi grobnica, a ukrašavane su simbolićnim i starin-
skim motivom meandra kojega su Histri svojedobno tako rado usvojili. Uz
...
..
o
269
94. Shematizirani tlocrti istarskih Simplified plans of Istrian hill-
gradina, pretežno iz starijeg želje- forts, mostly from the early lronAge,
znog doba, crtež K. Rončev ić prema drawing K. Rončev ić from C. Marche-
C. Marchesetti 1903. setti 1903.
270
22A N. Cambi, u. e.; S. Ku kot, Histarska
plastika u konte kstu umjetnosti jadran-
skog područja od 7. do 5. sL pr. n . e., Ra-
dovi Filozofskog fakulteta u Zadru 13,
1987, 75-1 12;5'. Kulwč, vidi bilj. 2 18.
229 S. Gabrouec - K. Miboul/ic, PJZ V,
324 i d.
95. Picugi, tri gradine u nizu značaj Picugi, the landscape near Poreč is charac-
no obilježavaju pejsaž u bli zini Po- terized by these three hillforts in a row,
reča , fotoarhiv Arh~:ološkog muzeja from the photoarch.ivc of the Archaeologie<tl
Istre u Puli Museum of Istria in Pula
271
96. U plitkom reljefu meandrom i
spiralom ukrašeni kameni blo-
kovi - dio grobne arhitekture, Ne-
zakcij, starije željezno doba, 6. sto-
ljeće prije Krista, Arheolo~ki muzej
Istre u Puli, snimio K. Tadić
Stone blocks decorated in shal-
low relief with a meander and
spiral decoration, part of a grave
~trucn•re , Nesactitun, carl)' lronAge,
6th cent. BC,Archaeological Museum
of Istria i11 Pula, photo K. Tadi ć
272
97. Kamena s kulptura nagog mladića Stone sculpture of a n aked youth,
- kumsa, Nezakcij, starije željezno Nesactiu m, early Iron Age, 6th cent.
d oba , 6.stoljeće prije Krista, Arheološki BC , Archaeo logical Museum of Istria in
muzej Istre u l' uli, snimio K. Tadić Pula, p ho 10 K. Tadić
skulpture. 229" Takvim je gledanje m n ezakcijska kamen a plastika povezana s N. (.fllllbi, vidi bilj. 227; S. Kukot,
ll?".J
vidi bilj. 228.
cje lokupnom h istarskom materijalnom i duhovnom kulturom, s njezinim no TT. Zli m , Eine hallstattzci tlicht:
Stele von H irschlanden, Germania 42,
magistralnim razvojnim tijekom. 1964,27 i d .; Upmvo nam stela iz Hir·
schlandena ukazuje na to da su nezak·
Tri vrlo oštećena torza n agih mladića - k urosa (sl. 97) n e pružaju dobre cijski kurosi imati jednu rui..'U po lože.
nu preko prsa, a dr ugu preko srmka,
uvje te za stilsku analizu , jer im n e dostaju bitni d ijelovi tijela, ali ip ak ~to je vid ljivo i na našoj sl. 97; nisu da·
jasn o očituju opći duh kasne arhaike. Od grčke se arhaike ipak razlikuju u Ide bile prckri?.cne p reko prsa kako
p retpostavlja N. Cambi, o. e. l i O.
nekoliko crta: toraks im je izn ad stru ka oblikovan p lošno i pomalo .kržljavo, l.SI Najpotpunije skupljene analogije i
poput stele, i u suprotnosti s punokrvno i dobro mo deliranim d onjim dij e- primjeri iz Italije mogu se naći u ra·
dov ima S. Kukot nave::de nima u hilj .
lom tijela. Zapaža se i specifičan, očito ritualan, p oložaj mku: jedne u visini 2 18 i 228.
273
99. Detalj jahača na konju s monumentalnog
kamenog bloka sa slike 98
Detail of the rider on the horse from the
monumental stone block on the figure 98
l .\ l S. Kuko(~. vidi hi lj. 22!l;F. Sta re, Upo- Istaknuto mjesto najzanimljivijega nezakcijskog spomenika pripada
dobitev rojs rva na p~ktOralu iz lllakc
na Notnmjsk~m . VAMZ 4, 1970 , 13-30. velikomu kamenom bloku koji na vrhu nosi vrlo stiliziranu skulpturu konja-
nika, a na prednjem dijelu u visokom reljefu isldesan lik kurotrofne žene
(majke-dojilje), pril{azane u času poroda (sl. 98, 99 i 100). Tijelo žene, oko tre-
ćine manje od prirodne veličine , lagano je povijeno prema čučećem položa-
ju, a nedostaje mu odbijena glava i donji dio nogu. Glava je prvobitno morala
nadvisivati kameni blok i bila je najvjerojatnije oblikovana kao slobodna
puna plastika. Žena-majka nosi na grudima veće dijete koje se samo rukama
pridržava za nju, a njezine ruke, položene uz rubove široko rastvorene i na-
turalistički prlliazane vulve, tumače glavnu temu prlliaza - porod, kao izraz
vrhunske plodnosti. 232 Naturalizmom , robustnošću i rustičnošću izvedbe
ovaj se prikaz odvaja od ostalih nezakcijskil1 skulptura i nesumnjivo izraža-
276
100. U visokom reljefu isklesan lik An image i.t1 high relief of a woman
žen e - dojilje i rodilje, Nezakcij, nursi.tlg and giving birth, Nesac-
s tarije željezno doba, 6. stoljeće pri- tium, early Iron Age, 6th cent. BC,
je Krista, Arheološki muzej ls tt·c u Puli, An:hacological Museum of Istria in Pula,
s nimio K.Taclić photo K . Tadić
277
l Ol . Plastika konjskog trop rega (nedo-
staju kola s vozačem), dio luka
fibu le , Nezakcij, starije željezno do-
ba, 6.-5. stoljeće prije Krista, Arheo-
lo~ki muzej Isu·e u Puli, snimio E. Hre-
ljanović
233 Osim u obliku plastika, javlja se tvo· va histarsku duhovnu i estetsku samosvojnost i izvornost. Konjanik, takoder
reći katkad i luk fibule;M. Gušliu, Varia
archacologi<.'a, Brt:žicc 1974,95-98 s kar- teško oštećen , prikazan je veoma stilizirano. To još više vrijedi za prikaz
tom rasprostranjenosti; idejnn ukra~ava
nje luka životinjskim likovima potječe iz konja, izduženog, ukočen og i bez ikakvih anatomskih naznaka. Konjanik
tmdlc.:ije kulture polja sa iarama (prika-
zi barskih ptica na luku), ali se u stari- sjedi nespretno p ostav lje n, a skulptoru je, čini se, bilo najvažnije da istakne
jem željeznom dobu izbor likova pove-
ćava suvremenim simbolin1a: konjem,
njegove n oge obuvene u čizmice, kao što je i nagoj ženi-porodilji na pred-
psom, ovnom, bikom i konjskom zapre- njem dijelu istoga kamenog bloka pažljivo uklesao brojne spiralne kolutove
gum. '1\t se istiće fibula s tropregom
koji tvori luk iz Nezakcija (sl. ! OI). narukvica na obje ruke. Oč ito se radilo o važnim iko nografski.m detaljima.
Konjanik je kao prikaz inače dosta čest, i u samom Nezakciju i u Dolenjskoj
i gornjoj Italiji, n o posvuda u malim dimenzijama (sl. 101 i 102). 233 Na bloku
ispred konjanika zapaža se ostatak baze nekog odlomljenog, nama nepozna-
278
l 04. Kamena s kulptura konjske gla-
ve, Nezakcij, starije željezno d oba,
6.stoljeće prije Krista, Arheološki mu-
zej Istre u Puli, snimio E. Hrelja n ović
A stone seul p ture of a hm-se head,
Nesactimn, early IronAge, 6 th cent.
BC, A.rd1aeological Museum of Istria in
Pula, photo E. ll relj anović
2j4 Toko su mislili P. Slicott1; Rdazione tog lil<a - možda ptice. Nesumnjivo je na tome monumentalnom kamenom
prdiminarc sugli scavi di N csazio,Aui
e memorie 18, Parcnzo 1902, te A. Pu- bloku prikazana smišljena i duboko znaćajna ikonografska i sadržajna cjelina
sebi, A. G'ulrs i F Stare u navedenim
djelima (vidi bilj. 194, 222 i 232). koja otvara pitanje da li je i taj blok predstavljao samo n adgrobni spomenik,
l.iS j . lllfniliu, UmjcUtički sp omenici
prahisto rijskog Nezakcija, Pula 1966;
kako se u novije vrijeme uvjerljivo dokazuje, ili je možda ipak bio dio neke
K. ;llibovi/Ić, Archcologia e artt: dell"ls- kultne arhitekture , nekog »Svetišta plodnosti«, prema mišlje nju kakvo je pre-
tria, Pula 19!15, 2 1. 46; A. Stipčević, Arte
<kgli llliri , Milano 1963. vladavala u ranijoj literatmi. 234 Čini nam se da glavna uloga ovoga monu-
mentalnog bloka i dalje ostaje otvoreno p itanje, dok se za sve ostale nezak-
cijske skulpture njihova uloga u funkciji n adgrobnih spomenika, naj ćešće
stela, pokazala vrlo uvjerljivim rješenjem.
Estetski najvrednija, ujedno i najpopularnija histarska skulptura, jest
dvojna glava iz Nezakcija (sl. 103). Ikonografski i stilski bliska je etrw-skom
izrazu kasne arhaike , s već nagoviještenim c rtama klasićnog ukusa. Datu-ana
od 6. u 5. stoljeće, ovisno o stilskoj interpretaciji pojedinih autora, predstavlja
tako profinjen rad da mnogi pretpostavljaju kako je uvezena iz etrurske
Italije u južnu Istru. 235 Ta dvoglava h erma najvjerojatnije je također predstav-
ljala nadgrobni spomenik. U Nezakciju je nađen još jedan ulomak ženske
glave, s frizurom povezanom vrpcom i s prikazanom naušnicom , no ulomak
je tolil<o oštećen da je o njemu vrlo teško nešto pobliže reći, osim da je po
stilu i vrije dnosti najbliži dvojnoj glavi.
280
Profinjen i nadahnut rad predstavlja još jedna skulpturirana konjska l.\
6
N en m /Ji, o. e.
glava (sl. 104). Meko i znalačld profilirana, sa shematiziranim anatomskim de-
taljima, odudara od drugih prikaza konja, a ujedno upozorava na to da je u
Nezakciju bilo nekoliko (barem tri) konj aničkih skulptura. Po dimenzijama
ta glava nije mogla pripadati konju isklesanom na vrhu opisanoga monumen-
talnoga kamenog bloka, a to je i stilsld potvrđeno znatno višom kvalitetom
izrade ove glave. I konj aničke su figure, također mogle, prema arhajskim
grčkim paralelama, predstavljati nadgrobne spomenike, sa značenjem heroi-
zi.ranil1 pokojnika. 236
Histarsku kamenu skulpturu treba promatrati u okviru stilskili i umjet-
ničkili strujanja na zapadnom Jadranu, gdje se unutar orij entalizi.rajućega i
arhajskoga stilskog shvaćanja rodila ipak originalna umjetnost sklona pri-
hvaćanju općih trendova, ali i održavanja vlastitili tradicija i njihova uklapa-
nja u n ovi izraz. Te tendencije pratimo od oblikovanja sitnil1 predmeta preko
sve izrazitije želje da se razvije figuralni izraz, a konačno do monumentalne
skulpture kao najvišega stvaralačkog dometa. U prosuđivanju tog razvoja
ovisni smo još o saznanjima iz Italije , posebno srednje i sjeverne, gdje su
relevantni nalazi zn atn o bolje dokumentirani i valo rizirani. Još u vije k h istar-
sku umjetnost starijega željeznog doba promatramo kao sintezu grčkoet
rmsko-histarske arhaike s orijentalizirajući.m re miniscenc ijama i nagovješta-
jima klasičnog stila, jer se sve te komponente isprepleću i teško ih je, a možda
i nepotrebno, odvajati.
281
Japodska grupa u starije željezno doba
(9. do 4. stoljeće prije Krista)
283
106. Japodska kapa - oglavlje od bron- Iapodian cap - a head covering of
čanog lima ukrašeno iskucavanjem, bronze sheet metal dccorated with em-
Kompolje, starije željezno doba, 7. bossing, Kom polje, carly Iron Age, 7th
stoljeće prije Krista, Arheološki muzej u cent. BC, A.rchaeologie<tl Museum in Zagreb,
Zagrebu, snimio D.Virtuoso photo D. Vi.rtuoso
284
2 1o R. Drec/Jslei'Hižić, japod~kc dvo·
delnc fihulc tipa Prozor, AR.R,IAZU 2,
1962, 295·3 12; R. Drec/Jslei'Hižlć, Rc·
zult:ni istraživanja japodske nekropole
u Kompolju ..., VAMZ 2, 1961, ·r 13, l;
32, 1·2.
21 1 R. Vasić, T he opcnwork lk lts and
the Iron Age Chronolog)' in th~ North·
s namjerom da slikovito rese grudi (sl. 107). 240 Ujedno nam ti osebujni oblici, c m llalkans,J\1 12,197 1, 1· 13.
2 12 fl. O. !'rf!)', Die Emsrehung.
namijenjeni samo uskom japodskom području, jasno dokazuju postojanje
domaćih japodskih radionica. Možemo ih pretpostaviti u svim većim dosa-
da spominjanim središtima, ali zasad u tom smislu naselje na gradini u
Prozoru izbija u prvi plan. Na pektoralnim privjescima često se primjenji-
vala još jedna]apodima omiljena telmika, te lmika lijevanja na proboj. Ona je
i inače primjenjivana na širem prostoru srednjeg i zapadnog Balkana. 241
Iako su se rijetki prikazi ljudskih likova javili već u vrijeme kasnoga
brončanog doba, tj. u njegovu mlađem razdoblju - u ranim stolj ećima pos-
ljednjeg tisućlj eća , kada su bili izvedeni pojedinačno i najčešće u obliku
privjesaka ili urezani u krajnjoj geometrijskoj stilizaciji, do pojačanog inte-
resa za antropomorfne prikaze došlo je tek tijekom 7. sto lj eća prije Krista.
To se zbilo ponajprije u području sjeverne Italije i jugoistočnill Alpa u
okviru najranije situlske umjetnosti, 242 ali je taj interes kasnije zahvatio znat-
no šire područje, o čemu dobro svjedoče lijevane brončane figurice u Ja-
poda (sl. 108). Najčešće su prikazane žen e u dugim zvonolikim haljinama s
pokrivalima za glavu (mekanim širokim kapama ili posebno složenim mara-
mama, kako su ih donedavno nosile žene u Lici i Dalmatinskoj zagori) (sl.
108,1). Osim odjeće, plastično ispupčenje posred grudi tih Wwva naglašava
njihovu ženstvenost. Ruke su prikazane, kako smo to pri izradi idoloplastike
susretali u gotovo svim prapovijesnim razdobljima, svedene na minimum -
kao mali rašireni bau·ljci, ili savijene u ramenu i stilizirane na način koji pod-
sj eća na ptičje protome (sl. 108, 2·3). Da je zaista riječ o ptičjim prikazima,
svjedoči najzanimljiviji i naj pažljivije izveden lik žene, odjevene na isti način
kao i u drugin1 primjerima, ali okarakteriziran na mjestu ruku s dva para
stiliziranill ptičjil1 glava na dugim vratovima (gusaka ili labudova?). Odjeća
tog lika bogato je i plastično ukrašena, pa je tako taj prikaz izgubio uobičajenu
285
108., 1-6. Stilizirane brončane antropomorfne figurice
žena i ratnika, Prozor, Smiljan i Drenov kla-
nac kod Otočca, starije željezno doba, 7 .-6. sto·
ljeće prije Krista, Arheološki muzej u Zagrebu, snimio
K. Tadić , crte7. K. Rončević
243 B. Teržan, l'olmescčaste fibulc, AY plošnost. Iako se ti plastićni ukrasi doimaju u prvom redu ornamentalno,
4 1, 1990,49-88, posebno 72-73.
214 R. Drecbs/ei•Riž/ć, ]apodi, Katalog mora da su imali i simbolićno znaćenje , kao i prikazi ptica. Pri dnu h aljine
izložbe •Kcltoi•, Ljubljana 1984, 57-58.
24S K. Krome1; La piccola plastica inter-
mogli bismo, naime, opet prepoznati antitetično postavljene ptićje likove (sl.
no-alpina ed estcnse, Este e la civilta pa- 108, 4). Za n alaze iz zaleđa gornjeg Jadrana i iz gornje Italije, npr. iz znameni-
leoveneta a cent o anni. .. , Firenze 1980,
135-14 1, 137, T. 14 e; T. Algne1•Foresli, tih južnotirolskih svetišta, pomišlja se da su ti likovi odjek mitskih predodžbi
Der Ostalpenraum und ltalien: ihre kul-
turelen Deziehungen im Spiegel der antl>- s istoćnog Mediterana i da prikazuju božicu života i smrti - »Gospodaricu
ropomorpben Klcinplastik aus Bronze
des 7.Jhrd. v. Chr., firenze 1980, osobito životinja« (potnia theron)/ 43 i vrlo je vjerojatno da odjek tih ideja n alazimo
27 i d.; F. St aril, Kipec ilirskcga bojevni-
ka z Vač, AV 13-14, 1962-63, 383 i d.
i u Japoda, koji su i inaće u 6. i 5. stolj eću prije Krista bili širom otvoreni
246 S. Batović, Nekoliko ilirskih antro- prema gornjojadranskom i istoćnoalpskom svijetli. Općenito su prirodne
pomorfnih figura iz sjeverne Dalmaci-
je,AV 6/2, 1955,233-246. komunikacije olakšavale i prefe ri.J:ale trgovinu s Jadranom i preko njega s
247 S. Ljubić, Japudija i predhistoričko Italijom te s podrućjem jugoistočnih Alpa. 244 Lik na slici 108 ,3 ima nešto
otkriće u l'rozoru ... ,Vl!AD 7, 1885,T. l ,
4; V. Hoff/l/el; l'rethistoričko groblje u kraću haljinu, a noge su mu odjevene u m ekane i široke ćizmi ce. lako su svi
Smiljanu kraj Gospića, VHAD 8, 1905,
197, sl. 25,9. likovi p lošni i prikazani statično , figurice ipak dočaravaju pokret, uhvaćen u
jednom trenutku (sl. 108, 3-4). Uz prevladavajući broj ženskih likova javljaju se
ipak i muški prikazi (sl. 108, 5·6) - nagi, itifalični i s pokrivalom za glavu u
kojem bi, vjerojatno, trebalo prepoznati kacigu. Ovaj je lik prikazan u živom
pokre tu. Prema svojim općim svojstvima pridružuje se nizu ratničkih figuri·
ea u punoj plastici kakve su se izrađivale od 7. stoljeća prije Krista nadalje 245
u gornjoj Italiji i Dolenjskoj , ali se od njih u detaljima razlikuje i posve se
uklapa u japodski antropomorfni stil. O figuricama s teškin1 naoružanjem,
kakve su poznate iz japod skih nalazišta na rijeci Uni , iz ]ezerina i Ribića te
u Liburna, bit će govora u poglavlju o Liburnima. lako je nekoliko antropo-
morfnih privjesaka, poput opisanih, nađeno i na liburnskom tlu i u Beloj kra-
jini s lijeve stran e rijeke Kupe, njihov velik broj na japodskim nalazištima
upućuje na to da im je tu bilo i matićno podrućje. 246 Posebno ih je velik broj
nađen u groblju p odno gradine u Prozoru . Najćešće su bili uklopljeni u
n ošnju kao nakit sa simb olićnim značenjem amuleta, a nosili su se na razlići
te načine: obješeni u većem broju na vrpci oko ćela, poput di jadema u Pro·
zoru, ili su , kao u Smiljanu, ukrašavali kožni pojas. 247 Mogli su se, dakako,
nositi i nanizani u đerdanu ili obješeni na fibuli. Izrađivali su se i nosili najvje·
rojatnije od 6. do 4. stoljeća prije Krista.
286
Stylized bronze anthropomorphic figurines
of women and warriors, Prozor, Smiljan, and
Drenov klanac near Otočac , carly Iron Age, 7th-
-6th cent. BC, Archaeological Museum in Zagreb, pho to
K. Tadić, drawing K. Ro nče vić
287
1
110. Glineni konjić s Turske kose kod
Topuskog, starije željezno doba, 6. -
-4. stoljeće prije Krista, Gradski m u-
zej u Karlovcu, crtež M . Gregl
A clay figure of horse, Turs ka
kosa near Topusko, early Iron Age ,
6th-4th cent. BC, Mmticipal Must:um
of Karlovac, drawing M . Gregl
288
2so L. ('u čkouićJ Brončanodubni nala zi
iz karlovačke regijc ,AV 39-40, 19H!Hl9,
437 i d. , 44L , bilj. 21·23; M. TUI/1(/ IliČ·
-jeore1nov. Ormož v prazgodovini, Lju~
bljana 1989, s l. 17, 24 , 2; tlf. Vomer·
- Gojković - N Ko/m; Arcbaeologia Poe·
tovionen sis, stara in nova arhcoloSka
spoznaja, Ptuj 1993, 50.
zs t L. (!učkouić, o. e. 445 s navede nom
Realistični prikaz odjeće i nakita urezan je grubo u površinu glinenog utega: literdturom.
žena je odjevena u dugu i nabranu odjeću, haljinu i ogrtač, nosi na glavi 25 1" Tj. Ču<'kOI)it\ Prcthistorijskc glinene
figurine ... LHAD 14,74-75.
kapu optočenu tokama, a toke su našivene takoder pri dnu prednje strane
haljine; ženin vrat resi višestruka ogrlica s velikim razdjelnikom za pojedine
niske de1:dana posred grudi. S oštećenog lica motre nepravilno urezane oči:
bolje sačuvano desno oko znatno je veće i impresivno razrogačeno .
Osim cijelih likova na Turskoj su kosi unutar kultnog mjesta nađeni i
plastični pril{azi pojedinih dijelova ljudskog tijela; riječ je o elva prikaza
donjeg dije la noge sa stopalom (sl. 112). Nad realistički prikazanim stopalom
s izrazitim palcem dobro je modeliran g ležanj oko kojega se obavija metal-
na nanogvica. Dok je ovaj nalaz zasada bez pravih paralela, drugi je prim-
jerak, modeliran jednostavnije i također s prikazom nanogvica, moguće
povezati s nekim sličnim nalazima iz prvih stoljeća posljednjeg tisućljeća
prije Krista. 250 Iako iz tog razdoblja prikazi ljudskih likova u vidu glinenih
figurica nisu nepoznati, posebno ih ima u slovenskoj Podravini, a donekle i
ulu·vatskoj Posavini, 251 statuetama iz Pokuplja moramo priznati vlastitu izra-
žajnost i osebujnost. Povoljna je situacija ela ih se upravo na Turskoj kosi
našao velik broj , i to u slojevima istraživanog kultnog mjesta, koje se kao
manji ograđeni prostor nalazilo u blizini tamošnjeg onodobnoga groblja;
ukupno sa zoomorfnim figuricama ima ih više od 350 primjeraka. Unutar
kultnog prostora naišlo se na intenzivne tragove gorenja, na razbijeno po-
sude vrlo fine fakture i izvedbe, često i minijaturnih dimenzija, kao i vrlo
velik broj životinjskih kostiju, što sve jasno određuje smisao tog prostora i
na njemu izvođenih kultnih čina. Prema položaju u slojevima najstariji su
modeli ljudskih nogu, slijedi piramidalni uteg s prikazom žene odjevene u
bogatu nošnju s nakitom, a najmladi su pojednostavljeni i shematizirani
ljudski likovi s naglašenim prikazom metalnog nakita. Okvirno bi trajanje
upotrebe kultnog mjesta na Turskoj kosi trebalo smjestiti između 9. i 5.
stoljeća prije Krista. ma
289
113. Glinena figurica vrlo stilizi-
ranog lika medvjeda, Gradi-
na Belaj kod Karlovca, stari-
je željezno doba, 7.-5. s toljeće
prije Krista, privatna zbirka, atež
Z. Homen
A clay figurine of a very sty-
lized bear, hillfort Belaj near
Karlovac, early Iron Age, 7th-
·5th cent. BC, private collection,
drawing Z. Ho men
252 N Majnarić-Pandžić, Prilog pozna- Dok se u starijim slojevima javlja velik broj životinjskih kostiju koje
vanju kasnog brončanog i starijeg želje·
znog doba na Kordunu i Baniji, !HAD svjedoče o žrtvovanju mladih i zdravih životinja, u mladim se slojevima jav-
10, 1986, 32·33, sl. 9; Idoli, katalog
izložbe, Zagreb - Karlovac 1991 , 24. lja velik broj glinenih zoomorfnih figurica , a nalazi kostiju znatno su rjeđi.
253 L. ćucković, vidi bilj. 250, str. 443- Kao da su figurice darivane umjesto žrtvenih životinja, a prikazani likovi -
-444.
ovce, koze, srne, goveda i svinje - odgovaraju upravo ranije u stvarnosti
žrtvovanim životinjama. Čini se da su figurice konja bile češće povezane s
figurom konjanika. U Pokuplju se javlja još jedan životinjski lik, dosad
nepoznat na drugim nalazištima. Pronađen najprije na Gradini u selu Belaj
(sl. 11 3), pomaže da razumijemo i znatno stiliziranije prikaze otkrivene na
Turskoj kosi. Belaj ski primjerak, iako takoder vrlo stiliziran i sveden na mini-
mum karakterističnih crta, sugerira ipak lik uspravljenog medvjeda. Zdepast
i težak donji clio tijela te odredena razlika izmedu prikaza ušiju i podignute
šiljaste njuške čini se da opravdavaju ovakvu interpretac iju. Svakako ela bi u
krajevima oko Kupe lik medvjeda bio očekivan prikaz. Medutim, poneki
znatno stilizirani ji »trorogi« likovi s Turske kose teško bi promatrača naveli
na to da u njima prepozna medvjedi prikaz. 252 Dakako , moglo bi se i ovdje
raditi o istovjetnom prikazu, svedenom na osnovni simbol - tro rogu glavicu,
što bi s obzirom n a već više puta isticani stav prapovijesnog majstora, da je
važno istaknuti samo osnovni i općeprepoznatljivi simbol nekog lika, bilo
prilično uvje rljivo .
Za razliku od ove, najvjerojatnije kolapijanske, figuralne plastike koja
je p okazivala povezanost sa stilskim shvaćanjima panonskih, predalpskih i
pounskih figuralnih prikaza,253 zoomorfna plastika iz Like proistekla je iz
drugog stilskog osjećanja i ukusa. Riječ je o većem broju brončanih životinj-
skil1 figurica, najčešće u ulozi privjesaka. Možda su medu njima najkarakteris-
tičniji prikazi konjića, izduženih i pojednostavljenih o blika, stiliziranih, s
pone kim realističnim detaljem, a od njih su opet najzanimljiviji oni s natrag
okrenutom glavom i visoko podignutim repom, takode r savinutim unazad -
290
114. Brončani p r ivjesak u obliku konjića s
natrag zabačenom glavom i naprijed povi-
nutim repom, Prozor, starije željezno cio-
ba, 6 .-5. stoljeće prije Krista, Arheološki
muzej u Zagrebu, snimio D. Virtuoso
A bronze pendant in the shape of a
small horse w ith its head throw n back
anci tail raised fmwarcls , Prozor, early Iron
Age, 6th-5th c ent. BC, Archaeological Museum
in Zagreb, photo D.Virtuoso
tako da je cijeli lik komponiran simetrično (sl. 114). Već smo zapazili da je u
japodskom umjetničkom ukusu općenito bio izražen smisao za simetrič
nost, a ovim karakteristično stiliziranima i vrlo dekorativnim konjićima po-
kazan je jedan od najljepših primjera takvog izraza. Dosad su takvi privjesci
nalaženi najčešće u Prozoru, pa tu treba tražiti i najvjerojatnije mjesto njihove
izraele. Postavlja se pitanje podrijetla prikaza životinje s natrag zabačenom
glavom, jer u ovim krajevima nema za njega ranijih uzora. Obično se pomišlja!o
291
116. Brončana fibula s lukom u ob-
liku psa i nožicom u obliku ptice
(ili zeca?), Prozor, starije željezno
doba , 6.-5 . s tolj eće prije Krista, Ar·
heološki muzej u Zagrebu, snimio K.
Tadić
>5 l R. Drecbslei'BI:tić, Wu\IZ 6-7, 1972- na istočno , euroazijsko podrijetlo iz repertoara »životinjskog stila«, pa čak
·73,T. X, 5; Ako je lik konjića i nastao uz
isto<'m: potic.,jc,ovdjc je temeljito pre- neki autori u ovim figuricama prepoznaju lik grifona, fantastičnoga životinj-
rađen . Umjesto •i stočnjačkog• ži\'Og po-
kl·eta, napetih i muskuloznih povrSina, skog lika orijentalnog nadahnuća. 254 Vjerojatnije ih ipak trebamo shvatiti
u Japoda je lik prika7.,n s tati č no, stili-
ziran u naj većoj mjeri i s naglaSenom
kao stilski variran prikaz konjića, lika i inače omiljenog u Japoda; treba se
simctričnoSću - a una jo~ naglaSava sta-
tičnost lika. ll Prozoru sc: zoomorfna
samo sjetiti čestih prikaza konjskih glava na pločicama pektoralnih nakita.
plastika ( uz likove konjića joSi kozlić u Pri izradi prozorskih konjića n ajvjerojatnije su svoju ulogu odigrali predlošci
grobu 13) javlja u ženskim grobovima.
Za lik ptice: s krijestom, pjetlića, smatra s juga Balkana, iz kruga arhajske grčke umjetnosti/ 55 no to, dakako , ne niječe
sc da je preuzet s Mediterana u 5. i 4.
stoljeću prije: Krista.
da je Grčka ovakvu stilizaciju mogla preuzeti s istoka posredstvom orijenta-
255 R. Vasić, Jedan prilog proučavanju lizirajućega grčkog stila. Uz lik konja izrađivao se i prikaz ovna ili ptice koja
umetnosti Japoda, Starlnar 20, Acograd
1969, 383·390. stoji noseći na leđima druge ptičice (sl. 115). Osim takvih punolijevanih figu-
2% M . Guši/u, Varla archaeologlca,
Arcžicc 1974, 8 7 l d ., poschno 97 s
rica-privjesaka čitav se životinjski lik mogao izraditi i kao sastavni dio nakita,
kartama. npr. luka fibule modeliranoga u plastičnu figuricu psa ili lika konjića s pti-
com (sl. 11 6). Uz fibule kojima je čitav luk bio izliven u obliku životinjskog
lika, a takve su najčešće bile nošene u jugoistočnoalp skom području u 7 . i
6. stoljeću prije Krista,256 zoomorfni plastični dodaci izrađivali su se i na
nožicama fibula . Takve su fibule znatno mlađe, pripadaju 5. i 4. stoljeću . Iz
Prozora poznamo takav primjerak ukrašen glavicom ovna ili koze (sl. 11 7).
Japodska zoomorfna plastika može se povezati i sa suvremenim nalazima iz
južne Panonije o kojima će poslije biti riječi.
292
2;- N Cambi, Duhovna kultura Ilira,
Sarnjevo 19134. JUI3.
lSR JJ. Rauu/fl, Japodska nekropola na
Crkvini u Golubiću,GZM 23, 1968, 81·
·98: JJ. Rauu/g, Japodski kameni sepul·
km! ni i sakralni spomenici, Starinar 23.
!lcograd 1972, 23·51: Autorica opisuje
frngmcm stclc iz Golubića kod llihaća,
sa sačuvanim gornjim dijdom tenskog
lika s prikazom nakita, frizure i odjeće;
stilski i tipo loSki prikaz pripada vre-
Važan i još neriješen problem predstavlja pojava japodskih urni ukra- menu kasne arhaike.
>SH• D. Serge}evslti, Japodskc urne,
šenih urezanim n arativnim prikazima. One, doduše , nikada nisu bile nactene GZM 4-5, 1950, 45·95; D. Sergejet•slti, Jz
na ličkome japodskom području, nego isključivo na unsldm japodsldm nala- problematike ilirske umjetnosti, GCBT
IIT/ 1, 1965, 11 9-142; D. Reudić-Mio,'e
zištima. Tom važnomu likovnom fenomenu treb a ipak posvetiti par riječi. S uić, O nt:kim zanemarenim komponen-
tama kod •japodskih urni•, VAMZ 15,
obzirom na to da je ponovni studij fragmenata odavno nađenih spomenika 1 982,1-10;J.Sarić, Japodskc urne u Lici,
VAMZ 9, 1975,23 i d.; O. Re udić·Mio·
uspio otkriti nove skulpture, čak i medu dobro i višestruko proučavanim čević, Umjetnost Uira u antičko doba,
Duhovna kultura Ilira, 6; i d.
histarskim spomenicima,257 treba se nadati da će se možda i na središnjem 1. s9 D. Ro~kovht, Oe l'origine de ...J'ambre.:
japodskom području otkriti kameni spomenici kakvi su odavno poznati, ali trouve dans les localites illyro-grec-
qucs des llalkans, llullet in de l' Acade-
i u novije vrijeme dalje otkrivani u unsldh Japoda.258 Nedavno je tako u Golu- mie serbe 28, 8, lkogmd 196 1;J:'Stare,
O porijekl u jan tara kod dolenjskih Ilira
biću otkrivena nadgrobna stela s prikazom žen e, datirana vrlo rano. Poznata i Japoda u starije žcljezno doba, neo-
je opširna i višegodišnja rasprava o najranijoj pojavi japodskih kamenih urni, bjavljeno predavanje na postdiplom-
skom studiju arheologije na f ilozof-
a danas je jasno da su najstarije takve urne bile ukrašene u duhu kasne ar- skom fakultetu u Zagrebu 1968.godine.
l 6AI J M. Todd - M. fl. Efebe/ - G: Ir( Beclt-
haike i da su likovno srodne situlskoj umjetnosti, ali s prikazima drugih -A.Maccbiamlo, vidi bilj. 57.
sadržaja. 2 58a Ipak, i dalje ostaje nerazjašnjenom (i enigmatičnom) opća nezain- >6 1 R. Drecbsle•'JJiiić, Rezultati istr:tži-
vanja japodskc nekropole u Kompolj u,
teresiranost balkanskih plemena za izradu kamene skulpture. VAMZ 2, 1961, 102·103,T. 28-31 , 53.
293
119. Jantarna plas tika figure odje- An a mber figur ine dresse d
vene u nabrani hiton, Kom- in a pleated chiton, Kompo-
polje, starije željezno doba, oko lje, early Iron Age, ea. 500 BC,
500. godine prije Krista, Arheo- Archaeological Museum in Zagreb,
loSki muzej u Zagrebu , crtež M. draw ing M. Gregl from R. Dred1sler·
Gregl prema R. D rechsler-Bižić 1961. -B iž ić 196 1.
295
120 Jantarni privjesak u obliku dvije an- An amber pendant in the form of
titetično postavljene ratničke glave, two opposed warrior heads, Prozor,
Prozor, starije željezno doba, oko 500. early Iron Age, ea. SOO BC, Natural l lis·
godine prije Krista , Prirodoslovni muzej u tory M useum in Vien na, drawing K. Ro n·
Bd~u . crtež K . Rončević čević
263a T.ik d clnna prika~m je:: i na zname- govmi o vezama s morem -lik delfina od jantara iz groba 262 ; takav smo lik su-
nitoj urni iz Ribića , A. Stipčević, lllt·i ,
Zagreb 1989, 167. sreli još jednom - urezan na jednoj od japodskih kamenih urni iz okolice
263b O toj tc matic i1 aU za znatno kasn~c
Bihaća. 2 63a
vrij eme, vrlo zanimljivo raspr:tvlja S. Co-
će, Pr ilozi pro ućavanju politićkog ure·
denja naro da sjeverozapadnog llirika,
Razmatrajući problem mjesta nastanka upravo opisanih plastika, tre-
Rado vi Filozofskog fakulteta u Zadru
18, 1978/79,43 i d ., osobito 7 1·8 1.
balo bi u obzir uzeti i mogućnost da su jantar ovdje lokalno obradili putu-
264 R. Drecbsle• •fližić, Dv:t zanimljiva jući majstori iz ItaLij e; to bi lijepo objasnilo činjenicu ela su u kompoljskom
nala7"1 iz japodske nekropole u Prozo·
ru,VAMZ 21, 19B!!, 17 i d .,T 2·3. grobu 47 uz izrađene plastike dodani i poluobrađeni primjerci i grumenje
jantarne siroyine. Međutim , naše dosadašnje poznavanje japodskih utvr-
đenih naselja 6. i 5. stolj eća prije Krista ne pruža nam pravi oslonac za takvu
pretpostavku. Radionice luksuznih predmeta, kakve smo upoznali u drugim
krajevima halštatske Europe , pa i Hrvatske u Istri, postojale su i djelovale u
naseljima koja su već dostigla određeni razvojni gospodarski stupanj, odra-
žen u društvenoj strukturi stanovništva. Arheološki odraz takvog razvijenoga
protopovijesnog društva nalazimo u tzv. »burgovima« koji su bili uključeni u
»internacionalnu« trgovačku mrežu. O tome opet svjedoče raznovrsni uveze-
ni predmeti, ali i sirovinski izvori kao podloga za gospodarski napredak
Arheološki opipljiv dokaz za takve prilike pružaju tzv. kneževski grobovi,
poznati u nas u sjevernoj Hrvatskoj. Svega toga u Ja poda nema i njihova nam
se društvena struktura pokazuje kao plemenska, vojno-demokratična i soci-
jalno uravnotežena, bez postojanja izričito jakih središta koja bi vladala veli-
kim područjem sa subordiniranim zajednicama. 263b Stoga je na poznatim
japodskim naseljin1a vrlo teško pretpostaviti mjesta za boravak putujućih
majstora koji bi u lokalnoj radionici izrađivali skupe i profinjene umjetničke
predmete. Prema tome, jantarne figuralne plastike iz Kompolja stigle su
najvjerojatnije kao uvoz u japodsku sredinu.
Ipak, imamo dokaza i o lokalnoj obradi i ukrašavanju jantara! O njoj
svjedoče ne samo jednostavne perle i glatko oblikovano zrnje ukrašeno je-
dnostavnim urezanim motivima, najčešće koncentričnim kružićima, nego i
veliko ovalno zrno iz Prozora s urezanim geometrijski stiliziranim scenskim
prikazom (sl. 121). 264 Na njemu se u horizontalnim zonama nižu jednostavni
motivi koncentričnih kružića , šrafiranih uglastih traka i kotačića, a najširi je
296
265 Takav je rirual prisutan u Histra,
Liburna i Japoda, dok su ostala ilirska
plemena na Balkanu isticala ratničku
opremu u muškim grobovima. Isto vri·
jedi i ~.a južnu i'"•noniju te jugoistočno·
alpski pretprostor, gdje se uprdvo u
starijem ~eljeznom <!obu javljaju vrlo
reprezentativne ratničke opreme prido·
dane u grob kao prilog.
pojas bio ostavljen za, u Japoda već odavno omiljeni, narativni prikaz povor-
ke ratnika. Iako je to zrno mlađe, vjerojatno iz 3. stoljeće prije Krista, spomi-
njemo ga ovdje jer može, a najvjerojatnije i predstavlja rad domaćeg majsto-
ra. Na njemu je prikazana povorka ratnika kakve smo ranije susreli na kasno-
brončanodobnom nožu iz Metka, ili na brončanim pojasnim okovima iz
Kompolja (v. sl. 41 i 42). Na jantarnom zrnu prikazana su četiri ratnika odjeve-
na u tipičnu kariranu odjeću kakvu poznamo s najmlađih situla iz kasnog 5. i
4. stoljeća, a cijela je povorka ponovno izvedena krajnje stilizirano, samo su-
marnim , ali vrlo naočitim prikazima kaciga i okruglih malih štitova nošenih
na lijevom ramenu. lako se na tom zrnu prepoznaju mlađi ornamenti, ipak
je očito da su duh i ideja prikazivanja nastavak ranijih likovnih koncepcija u
}apoda, pa ga zato ovdje i uključujemo . Na njemu zaista moramo osjetiti
domaći ukus i tradiciju, lišene duha arhaike ili klasične umjetnosti sjeverno-
mediteranskil1 kultura, poput onoga koji smo zapazili pri analizi kompolj-
skih jantarnih likova. Doduše, oblici oružja prika-
za nog na prozorskom zrnu pripadaju tom antič-
kom svijetu, ali su predočeni na način zapadno-
balkanskog stila.
Rezimirajući možemo reći da je japodski
svijet jedino u svom gornjemu društvenom slo-
ju, kojemu je pripadala žena pokopana u grobu
47 u Kompolju, kao i ostali nositelji jantarnih uk-
rasa i amuleta iz Kompolja i Prozora, pribavljao i
u uskom krugu usvajao uvezene predmete , nas-
tale u različitoj kulturnoj i duhovnoj sredini. Iz te
sredine, koju smo u ovom slučaju prepoznali kao
prekojadransku, stižu pojedine ideje, teme i mo-
tivl koji su na svoj način bili uključivani u do-
maći liburnski ili japodski svijet te zaživjeli ovdje
neko vrijeme s više ili manje odjeka u domaćoj
kulturi. Prikazi ratnika i njihove opreme imaju za
nas još jedno prozaičnije značenje; posredstvom
ovih prikaza upoznali smo naime japodskog
ratnika kojega inače, zbog već spomenutil1 ritu-
alnih pogrebnih običaja, ne bismo konkretno
u poznali.265
297
r
266 R. Drecbslet•BI:iić,PJZ V, 433, T.46, 13. Grupi uvezenih jantarnih plastika treba najvjerojatnije pripisati i ko-
267 Tek su u Istri prilike bile ponešto
drukčije , jer je tu u blizini, na gornjem njića iz Vrepca (sl. 122); stilski je jednostavno koncipiran, kao puna plastika
Jadranu ostvarena kerami čka domaća na samostalnom postamentu, oblikovan vješto i s uspjelim realisti čnim
proizvodnja tzv. gornjojadranskog stila
u 5. stoljeću prije Krista (altoadriati- detaljima. Ipak, nij~ posve isključeno da je bio izrađen na japodskom tlu, to
co), nadahnuta uvezeno m grčko-ital
skom keramikom; B. M . Felletii-Maj, La više što je vjerojatno bio apliciran na fibulu. 266 Svakako je vrlo značajan
cronologia della necropoli di Spina e la
ceramica Alto-Adriatica, Studi Etruschi podatak da je uvoz umj etnički oblikovanog jantara naišao na odjek u do-
14, Firenze 1940, 43 i d .; K Mibuvilić,
Archeologia e arte dell' Istria, Pula 1985, maćim japodskim radionicama i poticao domaće majstore na modeliranje i
49, 117.
268 S. Gabrovec, Grob z oklepom iz N o-
jednostavno ukrašavanje jantara. Takva je reakcija inače posve različita od
vega mesta, Situla l , Ljubljana 1960, 27 uobičajenog odnosa prema uvozu luksuzne robe u naše krajeve. ]er, kako
l d.,39,sl.2.
269 R. Drec/Jslet•Bi:iić, vidi bilj. 261,T. 6,
smo vidjeli, uvoz apulske ili grčke slikane keramike nije uopće djelovao na
14;1<. Drecbslet•Bi:iić, P}Z V, T. 44, 9·10. domaću proizvodnju. Uvezeni predmeti, namijenjeni određenom društveno
istaknutom sloju, zadržali su svoju egzotičnost i vrijednost, a domaći maj-
stori su ostali pri svojim tradicionalnim oblicima i ukrasima. Takvo je pona-
šanje arheološki posvjedočena od 7. do 4. stoljeća prije Krista. 267 Djelovanje
uvezenih predmeta na rad u domaćim radionicama javit će se na istočnoj
obali Jadrana i u njegovu najbližem zaleđu tek u helenističko vrijeme, a o
tome će poslije biti govora.
Među predmetima uvezenima u japodsku Liku, odnosno među preu-
zetim likovima, simbolima i sadržajima treba još spomenuti vrlo stilizirane
brončane privjeske u obliku poprsja krilatih sfingi (sl. 123) . Podrijetlom iz
italsko-etrurske sfere u japodsku su Liku bili najvjerojatnije preuzeti posred-
stvom dolenjskog prostora. U Dolenjskoj su likovi minijaturnih sfingi bili
poznati već u drugoj polovini 7. stolj eća prije Krista, uz ostali italski uvoz,
i služili su za ukrašavanje kaciga. 268 Na japodskom se tlu ti likovi javljaju
lijevani pojednostavljeno i u upotrebi privjesaka.269 Kao i za niz drugih
izvana preuzetih likova i simbola, ne znamo kakvo su značenje imali u japod-
skoj sredini.
298
21 0 N. Venclova, Prchistoric Glass in
Bohemia, Praha 1990, 222·256 s opšir-
nom općom literarurom o žcljeznodolr
nom staklu; R. Drecbslei'Bižlt, PJZ V,
433; R. Drecbsle>'Bižlć, VAMZ 6-7,
1972-73,T. 39-40.
2 7 1 A . Be11ac, Utvrdena ilirska naselja
(1), Sarajevo 1985; A. Be11ac, Utvrđen a
praisrorijska naselja u zapadno m dijelu
jugoslavije, Materijali SADJ 22, Novi
Sad 1986,22-36.
299
126. Gradina Mali Vrh u Toliću na Kr-
bavskom polju, starije željezno do-
ba, snimila R. Drechsler-lližić
The hilliort of Mali Vrh at Tolić
in Krbavsko polje, early Iron Age,
photo R. Drechsler-Bižić
272 R. Drecbslei'Bižić, P]Z V, 424-429. razne smole. Mreža puteva trasirana je unutar gradinskog teritorija, ali i
prema drugim gradinama te još dalje, priključujući se komunikacijama na
veće udaljenosti.Već je naveden primjer takvog važnog puta koji je s Jadrana
stizao preko planinskog prijevoja Vratnika na Ko mpolje i Prozor (kroz
današnji Otočac) te dalje na zapadni Balkan i prema Panoniji (sl.l27). Uz gradi-
n e su se nalazili i predviđeni prostori za grobove gradinskih stanovnika. Ta
su groblja bila uvijek položena u određenom odnosu prema naselju, u njego-
voj blizini i najčešće u podnožju gradine. Smještena su na prirodna uzvišenja
poput greda ili u podignute velike i izdužen e humke s više ukopa, a pron a-
đena su i ravna groblja. 272
Dosadašnji a1·heološki radovi nisu još istražili veće površine japodskih
ličkih gradina, ali na njima treba svakako očekivati i veći ne izgrađeni pros-
tor za okupljanje, poput trga, kao i dijelove n aselja posvećene pojedinim
obrtnim djelatnostima. Ličke gradine, s platoima i terasama ispranima često
od atmosferilija, pružaju n ešto slabije mogućnosti istraživanja, ali bi isko-
pavanja većih razmjera sigurno pružila rezultata.
Uz gradine se mjestimično naziru i manja naselja bez u tvrda, poput
podgrada, ali je s obzirom n a plavnost ličkih polja cijeli život bio pretežno
organiziran na p ovišenim položajima u z r ubove polja. Većina je naselja
304
127.Gradina Kompolje kod Otočca,
starije i mlađe željezno doba, sni-
mila R. Drechslcr-Bi žić
živjela tijekom cijeloga starijeg željeznog doba, trajala i dalje u mlade želje- 273 lbidcm, 391-441.
zno doba te dočekala rimska osvajanja pre d kraj posljednjeg tisuć ljeća prije
Krista. Tada su, nesumnjivo , ojačala utvrđenja uz one putove kojima su rim-
ske legije prodirale u unutrašnjost japodskog teritorija.
Razdoblje starijega željeznog doba u Japoda p odijeljeno je, kako smo
naveli i za kulturu Histra, na temelju osnovnih tipova materijalne kulture u
p et uzastopnih vremenskih faza koje očituju međusobnu povezanost i kon-
tinuitet življenja.273 Očito je da je od 10. stoljeća prije Krista nadalje, tijekom
posljednjeg tisućljeća , rasla gustoća stanovništva.
Pri kraju ovoga sumarnog izlaganja o svojstvima stila i likovnog izraza u
Japoda u vrijeme starijega željeznog doba, možemo zaključiti da su pojedini
tradicionalni oblici i motivi trajali stoljećima, uz veće ili manje stilske promje-
ne. Moglo bi se ustvrditi da je japodski ukus bio prilično konzervativan i sklon
tradicionalnim zasadama te da je, iako otvoren kontaktima s drugim sredi-
nama i preu zimanju pojedinil1 njihovfu elemenata, mnogo toga rado prera-
đivao i preuzeto prilagodavao svojim estetskim i idejnim shvaćanjima. Tako
je dočekan i kraj 4. stoljeća prije Krista, kada se područje u neposrednoj bli-
zini, na sjeveru i istoku od japodske Like, počelo otvarati novim kulturnim i
stilskim shvać anjima iz keltsko-latenskog kruga u panonskom Podunavlju.
305
/
Liburnska grupa
u starije željezno doba
(9. do 4 . st. prije Krista)
306
177 S. Batovlt', Kuhum starih Liburna,
Dometi ~:v, 12, Rijeka1982, 7·39.
21x B. Cović, Pou bei Bugojno..., Pose-
bna izdanja AN UBiH 24, 975,
Sarajevo J
121-129; R. Ćovk', Die Wallburg Pod bd
Bugojno und ihre pannonisch-adr iatis-
che llezichungcn, ta Venetia nell'area
1990, 487-
l"adano-danubiana, l"adova
položajima na poluotoku, brojem prevladavaju gradinska naselja. 277 Kako u -497; 1991. jevo
H. Čović, Pod kod Bugojna l , Sara-
Ninu i Zadru, tako su i na istraživanim gradinskim naseljima (Bribiru i Ra- 1.79 ,{: Batooit~. Istraživanje ilirskog nase::·
lj a u Radovinu, Diadom 4, Zadar J961!,
dovinu) sačuvani arheološki slojevi koji odražavaju stoljetni razvoj liburnske 55 i d.; š. Batovlć, Jsrmživanje prapovi-
kulture. Unutrašnji raspored u naselju zasada je u nas vrlo malo istraživan. 9. 1980.
jesti u Bribiru, Diadora 5S-95.
11l0Vidi bilj . 277.
Dok je npr. u Bosni višegodišnje istraživanje prapovijesnog naselja Pod kod 2H l M. Suić, Prilog poznavanju odnosa
Bugojna dalo dobar uvid u tu problematiku,278 u Hrvatskoj se radilo znatno doha,VAJID
Liburnije i Piecnuma u starije željezno
SS. 1953; R. Penmi, La •koi-
manje. A najviše upravo u liburnskim naseljima u Radovinu i na Bribiru JOI~ ne• adtiatica... ,JOP, 95-115; { Batouić,
11-93; D. Clogović, Prilozi pozna-
(Bribirskoj glavici) , a donekle i na Gradini u Danilu.Tako se otkrila smišljena vanju željeznog doba na sjevernom
Jadranu , Zagreb 1989 (dalje Prilo>.i), na
organizacija prostora za javne potrebe na Beretinovoj gradini u Radovinu viSe mjesta.
kod Zadra (sl. 128). Tu su otkriveni suhozidni temelji prilično pravilnog niza OA 282 1ll. Zaninović, Liburnia militaris,
13, 191!8, 43-67. K. Mi/Jovi/ić, vidi
podjednako velikih građevina otvorenih prema zaj edničkoj gradinskoj ko- bilj. 217.73 i d .
munikaciji.279 U pojedinim kućnim prostorijama otkriveni pitosi za čuvanje
hrane govore možda i o organizaciji čuvanja i raspodjele hrane u naselju. U
gradinskim su naseljima otk.tiveni i uređaji komunalne 'namjene, u prvom redu
za prikupljanje i čuvanje vode; naj češće su to lokve, ali nađene su i cisterne
izdubene u živcu (na Bribim). U više godina istraživanima bribirskim b ede-
mima otkriveni su i otvori za odvod oborinskih voda.
Sustav putova koji su naselje povezivali s njegovim teritorijem ili s
drugim suvremenim naseljima takode r je malo istraživao. Pretpostavlja se
ipak da su rimske ceste često bile izgradivane na trasama prapovijesnih ko-
munikacija. I inače je rana rin1ska izgradnja na položaju starih autohtonil1
naselja vrlo često sačuvala njihov osnovni raster, tj. njihove bitne komunika-
cije te mjesta zajedničkog i kultnog prostora. Tako su i ta prapovijesna jedno-
stavna graditeljska ostvarenja predurbanih naselja na našoj obali dala svoj
autohtoni doprinos antičkomu jadranskom urbanizmu. Mrežom putova i vi-
zualno međusobno dobro povezane gradine sugeriraju zaključak da je čitavo
liburnsko područje bilo izvanredno organizirano i kulturno cjelovito. Sva-
kom je naselju opet pripadalo područje za poljoprivrednu djelatnost i paš-
njake, a uz groblja, kao kultna mjesta, zapaženi su također kultni objekti i
prostori i na gradinama. 280
Od 9. stoljeća nadalje umnožavali su se oblici materijalne i duhovne
kulture zajednički razli čitim etničkim jadranskim kulturama željeznog doba,
očitovala se protokoine adriatica - jadranska (pra)zajednica uključujući i li-
burnsko područje. Te su međusobne veze trajale dugo, a dokazuju ih slični
običaji i rituali, duhovni nazori i sadržaji, moda, telmologija i međusobna trgo-
vina. Nema sumnje da su Liburni svoju sveprisutnost i ulogu na veillcom dijelu
istočnog Jadrana dugovali svom brodarskom i moreplovnom umijeću , kao i
čvrsto uspostavljenim vezama i uporištima na obje jadranske obale. 281 Ranije
spomenuti Strabonov podatak o borbi za otok Krf na jugu Jadrana, kada je
Grcima pošlo za rukom oružjem potisnuti Liburne, najbolje svjedoči o opsegu
liburnske prevlasti na moru (talasokracija). Liburni su razvili veliku vještinu
u izgradnji brzih, laganil1 i dobro naoružanih brodova (s gotovo sigurno sliko-
vito ukrašenim provama!), i o njima su nam spomen sačuvali antički pisani
izvori. I sanu su Rimljani odredeni tip broda nazivali li burnom. 282
Od 9. stoljeća nadalje počeli su takoder monotonu i skromnu nošnju
ranijeg vremena smjenjivati raznovrsniji i maštovitiji tipovi: manje lučne
307
2A3 S. Batouić, vidi bilj. 279, 61 ,T. 21 , 1-
·2; .~.Hatović, PJZ V, T. 36, 9.
308
131 .Jan tarna trodijelna pektoralna
pločica s ptičjim protomama, Nin,
starije željezno doba, 8.-7. s toljeće
prije Krista, Arheološki muzej u Za-
dru, crtež K. Ronćević
A tripartite pectoral plate of am-
ber with bird protomes, Nin, early
lro nAge, 8th-7th cent. BC, Archaeo-
logical Museum in Zadar, drawing K.
Ronćević
311
132. Brončani privjesak s konjskim protomama i sti-
liziranim antropomorfnim privjescima, Vinica,
kasna faza starijeg željeznog doba, 5.-4. stolj eće
prije Krista, Peabody Museum, crtež M. Gregl prema D.
Glogović, 1989.
133. Brončani pektoralni privjesak s vrlo stiliziranim 134. Brončana zoomorfna fibula s p ektoralnim priv-
antropomorfnim prikazom i privjescima u obliku jeskom s konjskim protomama, Grobnik, starije že-
kauri-pužića, Kastav, starije željezno do ba, 5.-4. sto- ljezno doba, 4. stoljeće prije Krista, A.rheoloSki muzej
ljeće prije Krista, crtež M. Gregl prema D. Glogović, 1989. u Zagrebu, crtež M. Gregl prema D. Glogović, 1989.
Bronze antropomorphic pectoral vith pendants A bronze zoomorphic fibula w ith pectoral pen-
in the form of cowry-snail sheUs, Kastav, early dants with horse heads, Grobnik, early Iron Age, 4th
Iron Age, 5th-4th cent. BC, dmwing M. Gregl, from D. cent. BC, Archaeological Museum in Zagreb, drawing M.
Glogović, 1989. Gregl, from D. Glogović, 1989.
312
J 35. Brončane fibule tipa Osor s velikim Bronze fibulae of the Osor type
diskom na nožici i ž ičanim svitcima na with large discs on the foot and wire
luku, Nin, ~tarije željezno doba, 8.-7. shields on the bow, Nin, early Iron
stoljeće prije Krista , ArheoloSki muzej u Age, 8th-7th cent. I3C, Archaeological
Zadru, snimio K.Tadić Museum in Zadar, photo K . Tadić
288 Tbidcm,T. 42 .
simboličnih defmicija unutar jednog i jedinstvenog prikaza. Među tim detalji- 2A9 D. Glogo vić, O fibu!ama tipa Osor,
m a figuriraju i razni tipovi privjesaka koji vise na lančićima i pri nošenju AJU\)AZU 8/9, 1982, 75-85;0. G/ogovlć,
Prilozi, 25·28.
apotropejski zveckaju: stilizirane pos udice ili košarice, astragalni članci, inu- 290 /?Ir( v. Nase, Die goldene Prunkllbc l
tacije kauri-pužića ili trok u taste antropomorfne pločice. 288 aus Vulci..., Jahrh. RGZM 3 1, 1984,
247 i d .
Vjerojatno najljepši nakit 8. i 7. s toljeća prije Krista predstavljaju velike
dvodijelne fibule tzv. tipa Osor, s golemim pločastim diskom na nožici i spi-
ralninl izbojcima na luku, proftli.ranim.a poput malih žičanih stožaca (sl. 135 i
136). Ukras na disku nožice .fibule ujedinjava elva dekorativna načela: starin-
ski način ukrašavanja lima iskucanim polukuglicama te m odernije fino ure-
zivanje. Središnji motiv predočava slobodnu meandroiclnu kompoziciju,
sunčev simbol sa zaštitnim značenjem - svastiku. Na ostalim fibulama tipa
Osor javljaju se i simboli malteškog križa, a uvijek su osnovni simbolični
prikazi smješteni unutar pravokutnika ili povezani s njime. 289 Koncepciju
izraele clvoclijelnih fibula s istaknuto dekorativnim lukovima i zasebnim igla-
ma pratimo u Liburna od 9 . stoljeća prije Krista. Upravo taj nakit dobro ilu-
strira kompozitni i eklektički ukus s težnjom k sabiranju većeg broja detalja,
ukus koji je stoljećima bio imanentan liburnskom stilu izraele nakita. Od
paralelnog razvoja sličnih fibula na tlu Italije liburnske su se razWwvale upra-
vo svojom dvodijelnošću , jer u Italiji preteže jednostavna jednodijelna i od
detalja pročišćenija kompozicija. 290
· Od 7. stoljeća prije Krista nadalje počela se u liburnskim naseljima
upotrebljavati i uvezena grčka keramika: korintska, pronađena u novije vrije-
me u dugovječnom naselju u Jaderu - najvažnijoj liburnskoj luci, ali poznata
odavno i u drugim istočnojaclranskim središtima - na Visu, na Korčuli i u So-
linu, tj . posvuda kuda je dopirala grčka trgovina. Liburnski ]ader, veliko lučko
i trgovačko središte Jadrana, ležao je uz put kojim se uz našu obalu plovilo
od juga na sjever Jadrana. S obzirom na svoju razvedenost i mnoštvo otoka i
313
136. Brončana fibula tipa Osor, Zaton,
starije željezno doba, 8. -7. stolj eće
prije Krista, Arheološki muzej u Zadru,
crtež K. Rončević
A bronze fibula of the Osor type
with large disc on the foot, Zaton,
early Iron Age, 8 th-7th cene BC, Ar-
chaeological Museum in Zadar, drawing
K. Rončević
314
297}.Du/m; vidi bilj. 208, 154- 15!1,T. 20;
-~- Ba loul<~ Apulska keramika s geo m et-
ri jskim ukrJsom na istočnoj jadmnskoj
o bali, Zadar 1972.
2')~ Vidi bilj. 295.
316
140. Glinena figurica nage žene sa A clay figurine of a naked wo-
Čikata na Malom Loš inju, sta- man from Čikat on Mali Lošinj,
rije željezno doba, privatna zbii:ka, earl}' Iron Age, private collection, dra-
crtež K. Ro n čević wing K. Rončevi ć
dolenjskih situla iz kasnog 6. i 5. stoljeća prije Krista. Postoji još jedan, nešto 299 Vidi bilj. 245 .
.!<Kl W1orbnigge, Fig(i rliche Zcichnun-
bolje izrađen, ali i oštećeniji privjesak s nepoznatoga liburnskog nalazišta gen der Hallswuzcit aus Noruostbayern
und iJu-e Oezi«hungen zur antikcn Welt ,
(sl. 139); oba se ratnika mogu shvatiti kao prikazi izdvojeni iz narativnog festschrift M. Spindler,M(inch«n 1969,
1-24.
konteksta situlskih prizora s kojima su u smislu pars pro toto vjerojatno i .1o1 .~. /Jatoulć, PJZ V,T. 40, ·1-3.
povezani. Iako su privjesci plosnati, dočaravaju pla stičnost i uvjerljivost
prikaza. Tipovi ratničke opreme n aglašavaju pripadnost cirkumjadranskom
krugu koji je dosad najpotpunije predstavljen nalazima na zapadnom dijelu
gornjeg Jadrana.299 Ti se likovi odlikuju bitnim značajkama željeznodobne
umjetnosti u krajevima na rubu mediteranskih civilizacija . Umjetnički zrelo
i snažn o koncipirani prikazi grčko-italskoga arhajskog stila ovdje su na peri-
feriji bili nužno sh ematizirani, kako zbog umjetničke i tehničke nemoći tako
i zbog različitoga idejnog pristupa. Bila su naglašavana samo bitna obilježja
prikaza. U izradi se očito pridavala vrlo umjerena pažnja estetskom izgledu
ili harmoničnosti oblika, a u tretiranju zamišljenog sadržaja kao da još nije
ni bila artikulirana neka stvarna umjetnička težnja.300 U Liburna se, uz vrlo
žive tradic ije geometrijskog stila, teško uvodio figuralni izraz. O tome još
bolje svjedoče ženski likovi iz Nina ili Zatona, gotovo identičn i s japodskim
prikazima o kojima je već bilo riječi. 301 Među liburn skim nalazima javljaju
se i mali brončani zoomorfni privjesci, stilski i sadržajno isti kao oni koje
smo također opisali u Japoda, posebno iz naselja u Prozoru. Kako liburnske
zoomorfne figurice potječu redom s nepoznatil1nalazišta, najvjerojatnije ih
treba protumačiti kao uvoz s japodskog tla, i samo bi ih se krajnjim opre-
zom moglo pripisati liburnskoj proizvodnji. No one su u Liburniji bile no-
šen e i upotre bljavan e, pa jasno govore o već spominjanim vezama s japod-
skim zaleđem .
Možda bi se u krug antropomorfnog izražavanja u Liburna mogla
uvrstiti i vrlo stilizirana ženska statueta, slučajni nalaz s Čikata na Lošinju
(sl. l40). Prikazana je posve naga, s naglašenom frizurom- dugom pletenicom
što pada na leđa, i s vrlo istaknutim pupčanim otvorom . Statueta je obilježena
317
302 S. Ku ko~ Prapovijesn.i antropomor-
fni kipić s Cikata na otoku Lo~inju, Ra-
dovi filozofskog fakulteta u Zadru, ll,
1985, 5-12; lV.Turbriigge O>ilj. 300) spo-
minje halštatske zvečke u obliku gline-
nih ptica sa šupljim tijelom; sn1atra da
odaju »gotovo šamani sti čku ulogu!(.
Možda hi u tom pravcu trebalo pronla-
rrari šupljinu u tijelu čikatskc figurice.
303] Jlf/adiu, Sitna prapovijesna plasti-
i jednim neobičnim i dosad nezapaženim svojstvom - unutar tijela izractena
ka u Arheološkom muzeju Istre, Oi:tdo- joj je velika šupljina što spaja okrugli otvor na tjemenu s otvorenim pupkom.
ra 9, 1980.
30·1 D. Clugo/Jh', Prilozi, 40. I ona, dakle, kao i svi željeznodobni antropomorfni prikazi, simbolizira lik s
određenim ikonografskim sadržajem, nama, na žalost, nepoznatim. U ovom je
času figurica s Čikata osamljen nalaz koji stilski posve odudara od japodskih
ili liburnskih prikaza iz vremena oko polovine posljednjeg tisućljeća prije
Krista. Već smo zapazili činjenicu da antropomorfna plastika nije bila čest li-
kovni medij izraza u našim krajevima u željezno doba, za razliku od znatno
češćih zoomorfnih plastika. Zato čikatsku statuetu, koja je zasada bez parale-
la, treba promatrati kao regionalni i samosvojni izraz, određen lokalnim mo-
gućnostima likovnog izražavanja. 302 Doduše, uz čikatsku figuricu poznata
nam je još jedna iz histarskih Picuga (v. sl. 45), ali različito oblikovana i znatno
starija, nađena tamo u svojstvu grobnog priloga. 303
Već smo spominjali, a na nekim predmetima i jasno vidjeli, u prvom
redu na pojedinim oblicin1a fibula, povezanost liburnske kulture s jugoisto-
čnoalpskom halštatskom kulturom u Dolenjskoj. Slično smo zapazili i u japod-
skoj kulturi, pa je ona vjerojatno i predstavljala medij prenošenja dolenjskih
oblika, iako je svoju ulogu u smislu posredovanja moglo odigrati i područje
sjeverno od Kvarnera, o čemu svjedoče nalazi s Grobnika i iz Kastva. 304
Rezimirajući možemo zaključiti da je stariježeljeznodobna kultura u
Liburna živjela i razvijala se odražavajući vlastite tradicije , neprestano ih
ipak obogaćujući oblicima i ukrasima preuzimanima iz spominjanih bliskih
kultura. Do bitne transformacije kulture i dekorativnog stila došlo je tek
pred kraj 4. stoljeća prije Krista, kada se Jadranom proširila helenistička civi-
lizacija, a sa sjevera i sjeveroistoka počela prodirati nova shvaćanja i oblici
iz keltskog i keltiziranog svijeta. Međutim, u životu Liburna nije doš lo do
cezure i njihova je kultura , preoblikovana u novim povijesnim zbivanjima,
trajala neprekinuto podliježući tek tijekom zadnjeg stoljeća prije Krista pos-
tupno; romanizaciji.
318
Delmatska grupa
u starije željezno doba l
l
l \
l \
~--------·~~~~~~
141. Brončana fibula tipa Goli- A brooze fibula of the Goli-
njevo, prijelaz kasnog bronča njevo type, the tr.msition from
nog u starije željezno doba, 8. the late Bronze Age to early Iron
stoljeće prije Krista, crtež M. Age, 8th cent. BC, drawing M.
Gregl prema B. Čović, 1971. Gregl from B. Čović, 1971.
Delmatska se grupa razvijala na obali između Krke i Neretve, zahvaća ~os S. BatuuiL', Pregled željeznog doba
na istočnoj jadl".mskoj obali, VAHD 6S,
jući i duboko u zaleđe, u jugozapadnu Bosnu i zapadnu Hercegovinu. Na tom 1966,47 i <!., osobito 63-68;S. Batović,
Da~natska kulnua željeznog doba, R.1 ·
velikom području , kao i drugdje u susjednim krajevima na Jadranu i njego- dovi Filozofskog_ fakulteta u Z.1dru 25,
1986,5 i d.;B. Cović, Srednjodalmatin·
voj pozadini, polagali su se temelji željeznodobne kulture već od kasnoga ska grupa, PJZ V. 442 i d .
brončanog doba, a u tom je razvoju sudjelovalo više etničkih zajednica, koje 306 B. čović, Dva specifična tipa zapa·
dnobalkanske lučne fibule, GZM 26,
su se najkasnije u 4. stoljeću prije Krista ujedinile pod vodstvom očito tada 197 1' 3 13·331.
dominantnoga ilirskog plemena Delmata. Odatle grupi i ime , iako je ne mo- ~o7 ć. Tm /:Jelka, Prehistorijski nalazi iz
Am,GZM 19 , 1907; B. Čuuić, l'mistorij·
žemo smatrati etnički kompaktnom u onom smislu kako smo to mogli u ska zbirka Franj evačkog samost.1na na
Humcu kod l.jubu~kog, 100 godina mu·
Histra, Liburna ili Japoda u prvim stoljećima posljednjeg prapovijesnog ti- zeja na Humcu, Ljubuški 191!5.
sućljeća. Grupu su definirali i sintezno obradili Šime Batović i Borivoj Čović 3M l') Z V, T. 48, J.
319
14 2. Masivno lijevane brončane naruk-
vice ukrašene geometrijskim mo-
tivima iz ostave u Cavtant, kasno
bronćano doba, 11.-10. stoljeće prije
Krista, crtež M. Gregl prema R. Drechs-
ler-13ižić , 1982.
Cast solid bronze bracelets de-
corated with geometric motifs,
from a hoard found at Cavtat,
late Bronze Age, l l th-l Oth cent. BC,
drawing M. Gregl from R. Drechskr-Bi-
žić, 1982.
320
_j
:\ l l J. Babić, Gradine i ~omilt" izmedu
Trogir.t i Splita u odnosu na prirodne
put<::vt::, Putevi i komunikacije u prai:,to-
riji, Materijali SA f)J \6, Ueograd 19!!0,
61 i d.;J.Babit, Prostor izmedu T rogira
i Splira,"Ii·ogir 19!!4 .
.\ l ' l. Marović, Sinjska r~gija u prahisto·
beno-stratešku namjenu. Svaki je istaknuti položaj u prostoru bio obilježen riji. n-JAn 8, Split 19!14. 27 i d .
.H-i G. Nuvak. Stari Grci na Jadranskom
gomilom, a naselja i gomile općenito posve uranjaju u prirodni okvir i mak- moru. 1t1d JAZU 322, Zagreb 1961;]
simalno su ga koristile. 3 12 U novije vrijeme na delnutskom je području Brun(mid, Die lnschrif[Cll und i\IUn-
z~n <kr gricehischen Stiidte IJalmati·
otkriven za te krajeve neočekivan i ranije nepoznat tip - sojeničko naselje c ns, Wien 1898: D. Reudić·Minće1•ić.
Grd u UaJmaciji i njihove veze s ilir-
na rijeci Cetini. 313 No, s obzirom na vrlo raznovrsna zemljopisna svojstva skim svijetom, Iliri i antički svijet, Split
1989. 135 i u.: D. Reudić·Miućet•ić. l
cijelog podmčja, od unutrašnjosti do mora, takva raznovrsnost koncepcije i Grcci in Ad riat ico, Studi romagnoli 13,
same izvedbe arhitekture posve je razumljiva. l'acnza 1%-i, l i d.
31~ $. !Jatuuić. IJeJmaL,ka kultum zdjtZ·
Grobna arhitektura odgovara tipovima koje smo upoznali u Liburna: nog doba, Radovi Filozofskog fah:ultela
u 7.aclru 25, 19!16, 5 i d., sl. 2 i 4.
uz groblja na ravnom s kamenim sanducima - kućama pokojnika, dizali su se
i grobni humci, kameni ili zemljani. Tek je od 4. stoljeća prije Krista grčki
utjecaj počeo znatnije djelovati na grobni ritual, šireći se iz grčkih kolonija
osnovanil1 na otocima nasuprot delmatskoj obali ili u srcu delmatskog po-
dručja (Issa, Pharos, Korkyra, Tragurion, Epetion) .-~ 11 Kao u Histra i Liburna,
tako su i u Delmata bile u upotrebi kolektivne grobnice s ukopima tijekom
duljeg vremena, što danas arheolozima vrlo otežava vremenske procjene
pojedinih grobnih priloga.
Uz najmlađe primjerke fibula tipa Golinjevo javljaju se u 8. stoljeću, tra-
jući i u 7. stoljeće prije Krista, jednostavne lučne fibule s lukom ukrašenim
g ustim nizovima urezan ih grančica, ili s tordiranim ukrasom. Čini se da su se
nosile, iako vrlo rijetko, i jednostavne dvodijelne fibule s velikim ukrasnim
diskom, ali ukrašene znatno skromnije od pravil1 liburnskih pri..mjeraka. 315
Razdoblje 8. i 7. stoljeća općenito očituje veću povezanost delmatske kulture
321
144. Vitreja od svijetložućkastog stakla
l
(
322
145 . Primjer megalitskih zidova na An example of megalithic walls
i stočnoj obali Jadrana , Tor nad on the easte rn coast of the Adriatic,
Jelsom na Hvaru, 4 . sto ljeće prije Tor above Jelsa on the island of
Krista , snimio M. Zaninović Hvar, 4th cent. BC, photo M. Zaninović
keramik:om 4. stoljeća prije Krista, i to bi bila najkasnija vremenska odrednica 320 M . Niko/a uel, JO I~ 276-279; R. Dre-
ciJsle> •Rižić,Rezultati istrnj,ivanja ... u
za polaganje vitreje u grob. Ipak, za proizvodnju i nošenje takvih vitreja treba Kompo lju... , VAMZ 2, 1961. 95; MiSije-
nje R. Drcchslc r·Rižić da su ove geme
pretpostaviti širi vremenski okvir 5. i 4 . stolj eća. Po ikonografskim detaljima proizvod domaćih rJd ionka. nije po
vitreje bi pripadale najvjerojatnije jonsko-istočnogrčkom stilu, prožetom mom sudu vjerojatno, jer sc teme, rcali·
zam i kvaliteta p rik az:t posve r:t zlilo.tju
orijentalnim motivima i tehnikama. Bračke vitreje treba povezati s primjer- od do maćega ilirskog ukusa i tchnii"-
kih mogućnosti izvedbe.
kom iz japodskog Kompolja, gdje je vitreja nađena navedena u z još jedno
jantarne zrno na žičani luk domaće fibule ,320 te s primjercima iz o stave
323
146. Male lučne fibule s osebujno p rent- Two small bow fibulas with a spe-
d enom četvrtastom nožicom , Gradac cific form of a square foot, Gradac
kod Posušja i Gorica, starije željezno and Gorica near Posušje, early
doba, 4. stolj eće prije Krista, crtež M. Iron Age, 4th cent. BC , drawing M.
Gregl prema B. Čović l'JZ V, T. 49,4. Gregl from B. Čović PJZ V, PL. 49,4.
324
~16 Z. lliuski - K. llluski-Gaspariul,
ARRJA7.U 2, l %2, 281-2!!2 sa starijom
lire•~trurom.
327 R. llnsić, Ein Bcitrag zu den Ooppcl-
nadcln in Ralkanraum, PZ 57, 1982, 220-
·257.
328 z.
ll/11sld, Ein liburnischcr Dcpot-
fluld aus Raška, AT 2, 19;6. 19-30, sl. J ;
Glasinački i balkanski tipovi , osobito nakita, djeluju na delmatsku kul- D. Glogović, Prilozi, 31-32; llatovićev ter-
nUn ranolatcnoidna fibu la nije pogodan,
turu tijekom 5. i 4. stoljeća prije Krista. Ipak, male lučne fibule sa specifično jer ne odgo'""' ni p ovijesnoj srvarnos-
prerađenom četvrtastom nožicom (sl. 146) pokazuju osebujnu reakciju ri ni ripoloSkim izvorima toga tipa.
32Aa J. Mm·ouić, Salone dans la preh is-
delmatskog majstora n a balkanske oblike. Uočljivo je pritom udaljavanje od toirc, Disputationes Salunir:mae 1970,
18-19, sl. 7.
grčkih zajedničkih prototipova, kakvo je bilo svojstveno i glasinačkom stilu, .U9 C. 1i'ltbelka, Rano !atenski nalaz i,.
a pogotovo je to vidljivo ako se prisjetimo ranije opisanih fibula s četvrta Vrućice, G7.M 13, 190 1, 1·22; Ć. 1i·ubel
ka, Donjll Oolina,WMBH 9. 1901 , iz gro-
stom nožicom iz Srijema, koje su ostale bliske harmoničnim balkanskim pro- bova na •gredama• Nikole Sokića, Sripe
Ja ka rića i Mart Perrovića Ml.; A. Re1wc
totipovima (tzv. fibulama dipilonskog stila). 326 S Balkana su u delmatsku grup u -B. G'oulć, Glasi nac TT,Sarajevo 1957,'1'.
47-48, ;o; PJZ v;r 50. 2!!-29.
bile preuzete i dvokral(e srebrne igle i ukosnice.327 3.10 S.JJatouić, Pregled željeznog doba ...,
U 5. se stoljeću na istočnoj jadranskoj obali začela moda srebrnil1 fibula, VAHD61! , 1%6, (>B-72;S. Batoolć, Konav-
le u pmpovijesti, Konavoski zbornik ll,
karakterističnill ponajprije za Liburne, a u nešto manjoj mjeri i za Delmate. Riječ Dubrovnik 191!8, 76 i d .
.~3 t N. Drecbs/ei'Rižit, vidi bilj. 309.
je o tipu lučne fibule s duljom nožicom koja je okrenuta prema luku. Prema jed- 5.~•J Posade/, Prchistorićko groblje kod
nom od n ajljepših primjeraka nađenih u liburnskoj ostavi nakita u Baškoj na Stona, G7.M 17, l905,44 I-444;.i'. Baro-
vić, Konavle ... vidi bilj. 330.
otoku Krku , fibula je dobila i ime.328 Razvila se iz lokalnih oblika, tzv. certosoid- 5.i.~ O rome svjcdoći cirkulacija novca
nih fibula 6. i 5. stolj eća prije Krista, i ostala vrlo omiljen i bogato variran naldt na č itavoj istOčnoj jadranskoj obali: po-
ćinjt s novcima iz kovnica Velike Gr-
i u sljedećim stoljećima, pa će o njoj još biti riječi u poglavlju o helenističkom čke (stateri Metap onra) i grčkih kolo-
nija na našoj obali, zatjm s novcima iz
razdoblju na istočnom Jadranu. Od polovine 4. stoljeća, približno istodobno sa sjeverne Afrike te napokon rimskim re-
publikanskim novcima; J RnmSmid,
širenjem helenističkog ukusa i helenisti č kih proizvoda, koji su ubrzo osvojili Ole lnschriftcn und Miinzen... (vidi bilj.
3 14); D. Rendić-Miočeuić, lonios •to ge-
istočnojadranske krajeve, javili su se i keltski ranolatenski oblici. Ističu se fibule nos lllyrios• i novci grčko-ilirskih kov-
- taj mnogo traženi naldt. Medu ranolatenskim zoomorfnim žičanim fibulama nica nll Jadr:rnu, Adliarica, 347·376; Z.
Vuknl - l . Mim ik, Pre-Roman Coinage
osobito se ističe primjera!<: iz Salone. 328" Prema dosadašnjoj evidenciji nalaza on tht;:Ttrri tory of !Vlodern Yugoslavia,
Bulletin of the Institute o f Archaeology,
pretpostavljamo da su takvi ranolatenski naldti stigli u srednju Dalmaciju preko London 1976, 175·2 11 .
balkanskog zaleđa, gdje za njih znamo i znatno više arheološkil1 tragova. 329 33•1 r: Papazoglu, O teriroriji Ilirskog
plemena Ardijcja, Zbo rnik Filozofskog
Južn o od delmatske grupe u južnoj Dalmaciji i južnoj Hercegovini , od fak ul teta Vll/l , Ileogmd 196~ ; H Pn-
pazopJu, PorekJo i razvoj ilirske dri.a·
Neretve do sjeverne Albanije, razvijala se u posljednjem tisuć ljeć u kultura vc, GCRI 5, 1967, 123 i d.; H l'npn-
zoglu , Srednjobalkanska plemena u
srodna uglavnom delmatskoj . Kao i delmatska, nalazila se u sferi glasinačkih prcdrimsko doba, Djela ANUUill 30,
Samjevo 1%9.
utjecaja. Dosada nije bilo moguće etnički odrediti tu grupu, pa se spominje
kao južnodalmatinska,:Ho iako to nije osobito pogodan naziv s obzirom na
područj e na kojem grupa živi kao kulturno je dinstvena.
S počecima te grupe sreli smo se u vrijem e kasnoga bronča nog doba
kojemu pripadaju brončane geometrijsld ukrašene narukvice iz Cavtata;331
č ini se da se n akon tog vremena kulturni razvoj odvijao na sličan način kao
u Delmata. U 6. stoljeću prije Krista počelo se i tu osjećati znatno prisustvo
g rčke trgovine i prihvaćanje grčkih proizvoda, a to se u slj edećim sto ljećima
dalje pojačavalo. U 5. stoljeću postojala su važnija središta blizu Stona i Cav-
tata,332 gdje je nađena uvezena grčka keramika oslikana crvenim figurama, a
nađene su i fibule glasinačkog tipa te fib ule sa šarnirom (tipa Štrpci) . U to su
se vrijem e i na tom području kao važan politički činitelj pojavili naoružani
p le men sld odličnici, a njihova su sjedišta bila ne sam o sre dišta političke mo-
ći i organizacije društvene zajednice, nego i mjesta obrta, trgovine , tehno-
loškog razvoja i zametka novčanog privređivanja. 333
I južnoclalmatinskom području dala je od kraja 4. stoljeća bitni pečat
sveobuhvatna helenizacija , i tu su u n eposrednoj blizini zasnovan a i prva ur-
bana središta u Ulcinju , Risnu, Meclunu i na Ošanićima koci Stoca. Ta su
središta sudjelovala u stvaranju moći ilirske države Pleurata,Agron a,Teute i
Gen c ija, moćnih arclijejskih vladara. 334
325
T
VI. Mlade željezno i hclenističko doba Hrvatske i susjed- Late Iron Age and Helenistic Period of Croatia and neigh-
nih zemalja, od približno 350. do prijelaza u kršćan bouring lands, the 4th cennu-y BC to Romanization in the
sku eru: l . Po dručje Skorcliska, 2 . Pocl.ručjeTauri ska , 3. Mlade t st century AD: l. The Regio n settled by Scordisci, 2.The Region
željezno doba južne Mađarske i Bačke , 4. Mlade željezno doba settled byTaurisci, 3. Late Iron Age of Southern Hungary and Bačka,
Istre, 5. Mlade željezno doba u Liburna, 6. Mlađe željezno 4. Late Iron age of Istria, S. Li burn ian late Iron Age , 6. Iapodian late
doba u Japoda, 7. Mlade željezno doba u Delmata. Iron Age , 7. Lale Iron Age in Middle Dalmatia.
326
Keltsko-latenska kultura
mlađega željeznog doba
u sjevernoj Hrvatskoj
eod 4. stoljeća prije Krista do romanizacije
u l. stolj eću poslije Krista)
O ko p olovine 5. stolj eća prije Krista došlo je u Srednjoj i Zapadn oj 335 K. Spi ndle1; Die fruht:n Kcltt:n, Srutt·
gart 1983; Theo Cd ts, katalog i zlo~be ,
Europi do bitnih promjen a u kulturi, umjetnosti i tehnologiji kasnohalštatske Milano 199 1; Die Ke lten in Mitteleu·
ropa, Salzburg 1980.
keltske civilizacije. U tim su se promjenama posebno istaknuli krajevi u sred- 336 P. ]acobstbal, Early Celtic An, Ox·
njem toku Rajne, na švicarskoj visoravni i u istočnoj Francuskoj .335 Nakon veli- fo rd 1944; P. M. Du 1Jt1/ - Cb. Hawkes,
Celtic Art in Ancknt Europe, Lo ndon
koga gosp od arskog napretka, koji se među ostalim odrazio u živim ve zama sa 1976; V. Jllegaw, An of the Europcoan
Iron Age, Bath 1970.
sredozemnim kulturama, posebno s etrmsko-grčkom Italijom i grčkim kolo- ll7 Tresors des princes ccltcs, Paris 1988,
nijama n a sjevernoj obali Til·enskog mora, n apretka koji je trajao od kraja 7 . i s bibliografijom; IV. Kim mig, Das Klein·
aspcrglc, Stuuga rt 1988; j Kelle1; Das
tijekom 6. do u rano 5. stoljeće prije Krista, keltska je Europa sve ono što je keltische Fiirstengrah von Reinheim l ,
Mainz 1965; Die Kd te n in Mitteleu·
stvorila, prilwaćajući mnogo toga s juga, preobrazila u vlastitu novu kulturu ropa, Salzburg 1980, 225·227, s biblio·
grafijom .
i originalni umjetnički izraz. Tako je sredino m 5. stoljeća ostvarena tzv. laten-
ska kultura s !ate nskim dekorativnim stilovima (nazvana prema znamenitom
nalazištu La Tene u Švicarskoj). Europski krajevi sjeverno od Alpa prestali su
živjeti kao kulturna provincija ovisn a o Mediteranu i uspjeli su n ap okon, pri
kraju prapovijesnog razdoblja, stvoriti vlastiti izraz, vjeran svome duhu, men-
talitetu i svje tonazoru. Početke tog keltskog osamostaljenja pratimo najbolje
u stvaranju ranolatenskoga dekorativn og stila.336 Neke od motiva koji su u
grčkom ili e trurskom likovnom izražavanju bili rubni ili popratni glavnoj
temi prikazivanja, keltski su majstori uočili kao vrelo inspiracije za svoje ose-
bujno stilizirane i u bezbroj varijacija p roživljavane motive: biljne vitice, spi-
ralne preplete, ljudske i životinjske maske - sve je to u keltskim toreutičkim
radionicama zaživjelo vlastitim životom . Iz harmoničnih mediteranskih motiva
koji su vil·tuozno, ali bez o sobitih dekorativnih p retenzija ukrašavali Keltima
toliko omiljen o brončano posuđe ili grčke slikan e vaze, izvili su se u rukama
keltskih majstora maštoviti i apstraktni, asimetrični i fantastični dekori; ras-
tvaraju se p oput zamršenih arabeski i prekrivaju površine brončanog i zlatnog
nakita ili posuđa. Stvoren a je originalna i stilski jedinstvena ko ntinentalna
europska umjetnost! Pozn ate »kneževske « garniture nakita ili posuđa za goz-
bu iz Kleinasperglea u Wiirttembergu (oko 450. godine prije Krista), Reinhei-
ma na srednjoj Rajni (oko 400. godine prije Krista),Waldalgeshe ima (oko 350.
godine prije Krista) i niz drugih prikazuju najviše domete ranolatenskoga
dekorativnog stila. 337 Tim je primjerima pre dstavljena svojevrsna ranolaten-
ska »dvorska« umjetnost koja već svojim nazivom govori da se razvila u istaknu-
tim radionicama smještenima u središta moći i kulture .
327
147. Ranolatenski željezni mač s kori- An early La Tene iron sword w ith
cama ukrašenim antitetično postav- a sheath dccorated with a stylized
ljenim stiliziranim parom zmajeva, pair of dmgons placed symmetrically,
Osijek-Ciglana u Donjem gradu,4.- Osijek-Ciglana in the Lower Town,
-3. stoljeće prije Krista , Muzej Slavo- 4th-3rd cent. BC, Museum of Slavonia
nije u Osijeku, snimio R. Bartolovi ć, crtež in Osijek, photo R. Bartolović, drawiJ1g
K. Rončević K. Rončević
328
33B P. Rerresjord Ellis, The Celtic Em pi·
rt:, london-Durham 1990, 23·42.
339 FPapazoglu, Srednjobalkanska ple-
me na (bilj. 334), 209 i d.;j.1odorovii;
Skordisci, Novi Sad- Beograd 1974, 197-
·206 (izbor iz amičkib pisaca u o rigina·
lu i prijevodu).
340 N. Majuarić-Paudžić, Kcltsko-1aten-
ska kulrunt u Slavoniji i Srijemu, Vin-
Poznata je činjenica da su Kelti oko 400. godine prije Krista krenuli u kovc i 1970;). Todorović, o. e .; H. Jova-
uović, Keltska kultura u Jugoslaviji -
osvajanja i koloniziranje velilwg dijela Europe, na jugu, istoku i zapadu. Os- istočna g rupa, l'JZ V, 805 i d.
vajanja u Italiji tijekom prve polovine 4. stoljeća ostavila su dubok trag u elje li-
ma rimskih povjesničara. Horror gallicus ostao je stalno prisutan u antičkom
svijetli sve do kasnijih rimskih osvajanja. 338 Do prodora u srednje Podunavlje
i koloniziranja tamošnjih strateških područja došlo je također tijekom 4. sto-
ljeća, no ti su nam događaji zabilježeni najbolje u arheološkim nalazima. Ratnič
ki pohodi povedeni u srednjopoclunavske zemlje raznosili su i uvodili laten-
slm kulturu i !atenski stil prosječne estets ke i vrijednosne razine, jer je »dvor-
ski« stil već nestajao; početak seoba očito se podudario s prestartkom življe-
nja u matičnim ranolatenskim »kneževskim« središtima, gdje su za keltsku
aristokraciju djelovale vrsne zlatarske i druge radionice (stakla, fine keramike,
izvrsne kovnice itd.). Iz toga ranog stila proizašli su oblici znatno skromniji,
ali stilski definirani, jedinstveni i jasno prepoznatljivi (tzv. La Tene B stil, proi-
zašao iz waldalgesheimskog stila).
Sjeve rna Hrvatska i Srijem našli su se pred kraj 4 . stoljeća, nakon smr ti
Aleksandra Velikog i sloma vojne moći njegove države, na putu keltskih trupa
koje su kretale na jug Balkana - u zlatom i svim dragocjenostima bogatt1 Grčku.
Na području između Baranje i Bačke te Save su sreli smo već u drugoj polo-
vini 4. stoljeća prije Krista !atenske nakite u domaćoj sredini (Čurug,Velika i
Donja Dolina), što jasno svj edoči da su prvi kontakti autohtonog svijeta i na-
dolazećih keltskih osvajača već tada ostvareni. Na prijelazu u 3. stoljeće doma-
ća je kultura posve nestala, potisnuta i zamijenjena napre clnijom latenskom
civilizacijom. Prestao je život na utvrdenim stariježeljeznodobnim naseljima,
a čitav se prostor organizirao na posve nov način . Intenzivna poljoprivredna
djelatnost, obrti i nove komunilmcije u prostoru odredili su razmještaj manjih
naselja, otvorenih, tj. osnovan.il1 bez utvrda, poput većih majura ili zasel.aka.
To razdoblje kolonizacije, stabilizacije u novom području i rascvata !atenske
kulture pratimo uglavnom na arheološkoj ostavštini iz grobnil1 nalaza. Nakon
neuspjele ratne e kspedicije u Grčkoj , iz koje je posebno zapamćen i kasnije
toliko opisivan poraz kod delfskog svetišta 279. godine prije Krista,339 clio
se keltskih četa vratio u južnu Panoniju i naselio u području od ušća Drave
do ušća Save i Morave u Dunav, osobito u Srijemu i istočnoj Slavoniji. Antički
izvori te Kelte navode kao Skordiske i oni su, očito kao politički, kulturno i
civilizacijski najjača snaga, organizirali život i drugih manjil1 etničkil1 zajedni-
ca naseljenil1 u mecluriječju Save, Dunava i Drave u poslje dnja tri stoljeća pri-
je Krista. 540
U Osijeku je na lokalitetu Zeleno polje (Ciglana u Donjem gradu) ot-
kriveno veće keltsko groblje. Ratnik pokopan u grobu 29 pripadao je genera-
ciji osvajača (sl. 147). Potpunu pobjedu nad domaćim stanovništvom nije kelt-
skim osvajačima donijela san1o njihova legendarna borbenost i organizacija
na bojnom polju , nego i njihovo vrlo djelotvorno željezno oružje: mačevi ,
koplja, željezom okovani štitovi i masivni bojni noževi, kao i sudjelovanje rat-
n.il(a-konjanika u borbama. Sva ta mtna sredstva bila su mnogo nadmoćnija
sredstvima kojima se autohtono društvo u Panoniji moglo Keltima suprotsta-
viti. Dug i elastičan izvrsno kovan željezni mač iz Osijeka, opremljen je željez-
329
148. i 149. Primjeri srednjolatenskih
keltskih mačeva iz Slavoni-
je i Srijema, s koricama ukra-
šenima urezanim vegetabilnim
motivima, 3.-2. sto ljeće prije
Krista, razna nalazišta, veći broj
primjeraka u Arheološkom muzeju
u Zagrebu, crtež K. Rončević pre-
ma K.Vmski -Gasparini, 1959.
Examples of middle La Tene
Celtic swords from Slavonia
and Syrmia, the sheaths deco-
rated with incised floral motifs ,
3rd-2nd cent. BC, various sites,
most of the matelial in the Ar-
chaeological Museum in Zagreb,
dr.twi.ng K. Rončević from K. Vin-
ski-Gasparini, 1959.
nim limenim koricama koje su na svom gornjem dijelu bile ukrašene apotro-
pejskim m otivom antitetično postavlje nih i stiliziranih grifona. Mačevi s tak-
vom fino urezanom dekoracijom, stiliziranom na način ranolatenskog stila ,
imali su u razvijenom 3. i u 2. stolj eću, tj. u razdoblju srednjeg latena, svoje na-
sljednike. Na koricama tih mlađih mačeva motiv grifona bio je zamijenjen sti-
liziranim biljnim kompozicijama (sl. 148 i 149) koje su dobro odražavale opći
duh keltske !atenske umjetnosti. Nijedna kompozicija nije bila ponovljena,
svaki od tih mačeva predstavljao je upravo zbog svojih ukrasa unikat, djelo
majstora-oruža.ra koji je u okvirima zaje dničkoga !atenskoga stilskog obilježja
ostvarivao izvorno djelo.
U nas posve rijedak primjer !atenskog stila s antropomorfnim plastič
nim prikazom predstavlja jabučica mača oblikovana p oput muške glave iz
Kupinova (sl. 150 i 151). Lice s pla stično naglašenim očima, obrazin1a i ustima,
visokim čelom i kratko ošišanom i karakteristično počešljanom kosom zasad
330
150.Jabučica željeznog srednjolaten-
skog mača sa stiliziranom muš-
kom glavom, Kupinovo, 3.-2. stolje-
će prije Krista, Arheološki muzej u Za-
grebu , snimio K. Tadić
The pommel of an iron sword
of the middle La Tene period wiLh
a stylized man's h ead, Kupinovo,
3rd-2nd cent. BC, Archaeological Mu-
seum in Zagreb, photo K. Tadić
331
T
151. Željezni srednjolatenski mač s jabu- Iron sword of the middle La Tene type
čicom u obliku muške glave, Kupino- w ith the pommel in form of a stylizcd man's
vo, 3. i 2. stoljeće prije Klista, Arh colo~ki head, Kupinovo, 3rd-2nd cent. BC, Archaeo-
muzej u Zagrebu , crtež M. Gn:gl logical Museum in Zagreb, drawing M. Gregl
je u nas ostalo osamljen primjer, ali se inače uklapa u tzv. istočni keltski stil,
nastao i razvijen u panonskom Podunavlju, a primje njivan pretežno u sred-
njolatenskom razdoblju. 34 1
Fibule i narukvice, kao naj češći nakit, slijedile su u bitnim crtama opći
razvoj oblika i ukrašavanja prisutan na golemome europskome keltskom
prostoru. 342 Tako u Slavoniji i Srijemu, kao i drugdje u karpatskom Podu-
navlju, nastupa ubrzo nakon naseljavanja naklonost k plastičnom ukraša-
vanju. Stari biljni motivi, izvođeni i dalje u tehnici urezivanja, kalm smo vidjeli
na koricama srednjolatenskill mačeva, mogli su se oblikovati i izrazito plas-
tično , kao na paru brončanih narukvica iz Vukovara (sl. 152). Međutim, u z te
nadaleko u keltskom svijetu rasprostranjene načine plastičnog formuliranja
osnovnih biljnih uzoraka, postojala je u južnoj Panoniji i druga vrsta plas-
tičnog ukrašavanja, nepoznata u zapadnim keltskim krajevima. Rij eč je o plas-
tičnom ukr"lŠavanju površina nakita izvedenom pseudogranulac ijom i pseu-
dofiligranom, postupkom pri kojem su lijevanjem u kalupu imiti.rane tehnike
prave granulacije i filigrana (sl. 153). 343 Upravo smo te, podrijetlom helenske ,
:141 N. Majuarit-Pmu/iit, o .c.,T. 18.3-3a; tehnike upoznali u Slavoniji i Srije mu u prethodnom vre menu, kao rezultat
B. ]ovmwvit, The Scordisci and their
Art, The CelLs in Ccm rnl Europe, Alha povezanosti panonskih i balkanskih radionica_Na zlatnim naušnicama ili na
Regia 14, Sz~kesfeh~n-ftr 1975, 167 i d.; zlatnoj ogrlici iz Srijemske Mitrovice kuglice ili fma žica bili su minuciozno
M. Sz a/Xi - If Pe/n?.<, Decomted weapons
of th e La Tene Iron Age in the 0 Jr- pričvršćeni lemljenjem na svoju podlogu. I u srednjem latenu javljaju se upra-
pathiatl Basin, Budapest 1992.
~42 J. Filip, Die Kcltc n in Min clcuropa, vo u istim krajevima primjerci pravoga filigrana i granulacije, uvijek n a sre-
Praha 1956;Tile Cd ts, Milano 199 1;AJ. brnom ili zlatnom, daJde dragocjenijem materijalu (sl. 154). U tim se primjerima
Sza/J6, The Cc lts and their Movcmems
in the Third Centuq• 13. C., The Cd ts,
Milano 1991, ,Wj-j l 9.
dakle susrećemo s inače vrlo rijetkim prežicima iz starijil1 vremena, koji su
3·H TaJ...'Ve lijevane imitacije flligrana i se, uz poneke tradicionalne dijelove nošnje - poput astragalnih ženskih po-
granulacije javljaju se od juznc P:tnoni-
je, p reku zap adne Mada rs ke do u Slova- jaseva, zadržali upravo u domeni d ekorativnih tehnika. 344 Treba pomišljati na
čk u i Mornvsku; M . Szab6, Sur la ques-
tion d u filigran<: dans !'an d<:s Ccltes
to da su neke od južnopanonskih radionica 5. i 4_stoljeća na neki način pre nije-
orientaux, Aiba Regia 14, 1975, 147 i d .; le svoj repertoar oblika, ukus i tehnič ka znanja novostvorenoj civilizaciji mla-
M. Szabo, Auf tkn Spur<:n tkr Kd t<:n in
Ungarn, Budapest, 197 1, 4B-64 . đega željeznog doba u južnoj Panoniji.
j4~ j. Todomuić, Ein Bei trag zur stilisti-
schen und zeitlich<:n &stimmung tkr Uz već navedeni ženski nakit i dijelove nošnje - fibule , n arukvice i
asrmgaloiden Gilrtcl in jugoslawicn, nanogvice, treba spomenuti još jedan vrlo naočit dio nošnje žena iz višega
Al5, 1964 ,45-48;D.Boi it, Kasnolat<:n-
ski astragalni pojasevi tipa Beograd, društvenog sloja - člankovite pojaseve sastavljene oci raznoliko profiliranih i
Starinar 32, 1982, 47-56.
3-i> l. Stauczik - A. WulaJ\ Kcltische lijevanih brončanih štapićastih članaka, ukrašenih često crvenim emajlom. 34;
l!ronzegiirtd •ungariscb cn• '!)•ps im
Karpatenbecken, Folia Archaco logica
Emajl - staklarska tehnika prevlačenja metalnog nakita kolorističkim ukrasi-
22, 1971, 17 i rJ .; B.)ovauović, Keltski
člankoviti pojas iz Hrtkovaca, RVM 2B,
ma, bila je vrlo omiljena i tehnički razvije na u Kelta općenito . Emajl crvene
1982-83, 27 i d . boje - simbol životne snage, u početku je vjerojatno zamjenjivao -.skupe s
332
152. Dvodijelna brončana narukvica
ukrašena u plastičnom stilu, Vu-
kovar, srednji laten, 3. stoljeće prije
Krista , ArheoloSki muzej u Zagrebu,
snimio K . 'l"adi ć
333
.... ___ 154. Srebrna narukvica ukraše-
na pravim JUigranom igra-
nulacijom, Osijek, srednji
)ateo, 3.-2. stolj eće prije Kri-
sta, Arheološki muzej u Zagrebu,
cne1. K. Rončev ić
chcn Siedlungcn in Mihren, llrno 1980; stoljeću prije Krista razvila se ovdje i specifična
Keltische Oppida, Symp osium 1970, J.
-lli, Archeologickć rozhkdy 23, 3-5, ukrasna tehnika keramičkih posuda: glačanj e jed-
Praha 197 1; B.]om nović -M.jova 11ović,
Gomolava, naselje mlađeg gvozdenog nostavnih motiva u nešto tamnije m tonu na sivoj
doba, Novi Sad - Beograd 1988. podlozi (sl. 159).
Na prijelazu 2. u l. stolj eće prije Krista raz-
voj zajednice Skordiska dostignuo je razinu, kad
se, kao i drugdje u keltskoj Europi, prešlo na novu
organizaciju življenja i privređivanj a. Najbolji
odraz novih prilika pru žaju prostrana i utvrđena
n aselja, podignuta na strateški povoljnim položaji-
m a. Takva naselja - tzv. oppida, sa specifično izgra-
đenim bedemima (murus gallicus), detaljno je
opisao Cezar u svome djelu »O ga Iskome ratu«. 348
Ta kasnolate nska civilizacija opp ida, koja je o bi-
lježila u kontinentalnoj Europi posljednje stoljeće
prije Krista, doživjela je vrhtmac prapovijesn oga
društvenog razvoja, ela bude grubo prekinuta u
daljnjem napredovanju rimskim osvajanjima.
Panonska kasnolatenska naselja bila su utvr-
đena n a način koji je odgovarao tamošnjim geo-
155. Brončana pojasna kopča s emajli- A bronze belt buckle w ith enamel
ranim ukrasom i zoomorfnim zavr- decoration and zoomo rphic terminals,
šetkom, Dalj , srednji laten, 3.-2. sto· Dalj, middle La Tene, 3rd-2nd cent. BC,
ljeće prije Krista, Arheološki muzej u Archaeological Museum in Zagreb , from
Zagrebu, fotoarhiv Muzeja the p hotoarchive of the Museum
334
156. Brončani vrlo stilizirani antropo- Very stylized bronze anthropomor-
morfni privjesci pojasa s emajliranim pWc pendants on a belt with enamel
ukrasom, Novi Banovci, srednji laten, ornamentation, Novi Banovci, middle
2. stoljeće prije Krista, Arheološki muzej u La Tene, 2nd cent. BC, Archaeological Mu-
Zagrebu, snimio K. Tadić sewn in Zagreb, photo K . Tadić
335
157. Srednjolatenska posuda oblikova-
na na brzorotirajućem lo n č arskom
kolu, Dalj, 3.-2. stolj eće prije Krista,
Arh eološki muzej u Zagrebu, fotoarh iv
Muzeja
A middle La Tene vessel produced
o n a fa st potter's w heel , Dalj, 3 rd-
-2nd cent. BC , Archaeological Museum
in Zagreb, from the photoarchive o f the
Museum
349 B.]uvauuvit - M.]U/JllllOVić, o. e .; sukoba sa sve moćnijim Dačanima na istoku, a s Rimljanima na jugu i zapadu.
R.jouanović, Praistmi ja Vojvodine , Novi
Sad 1974, 277 i d .; N. Majnarić-Pan U panonskim su se naseljima otla·ile prave radioničke četvrti: lončara s lon-
džić, Prilog p roblematici kasnolatc::n-
skih utvrdenih naselja u Slavoniji, OA čarskim pećima, ljevača bronce i kovača željeza, proizvodnje staldenog nakita
9, 1984, 23 i d.; H. B6uis, Die Spiitkelti·
sche Siedlung Gellerthcgr - Tabin in i kovnice novca.349 Mnoge su sred.njolatenske telmike i oblici trajali dalje i u
Budapest, Budapes t 1969; R. Ceb/Jard,
De r Glasschmuck aus dem Oppidum
kasnom !atenu, a kao posve nov dekorativni postupak pojavilo se u posljed-
von Manching, Ausgrabungen in Man- njem stoljeću slil(anje keramike bijelom i crvenom bojom , u je dnostavnim
c hing ll , Wicsbaden - Stuttgart 1989.
~5o F 11'1aie1; Oic hcmalte Sp:itlatene-Ke- vodoravnim pojasevima ili s geom etrijskim uzorcima 350 (sl. 16 1).
mmik von Manching, Die Ausgrabungen
in Manc hing Ili,Wicsbaden L970;B.Jo- Važan element laten ske c ivilizacije bio je u svim keltskim krajevima
Vl11IO llić - J11. .Jovanovit, o. e.
upotreba novca. Mnogi od keltskih kovova bili su ujedno medij za očitovanje
351 K. Pink, Die Miinzp ragung der Os t-
kcltcn und ihrer Nachbarn, Diss. Pann. !atenskoga umjetničkog duha. Stoga tom fenomenu , koji zapravo n ajavljuje
ll, 15, Iludapeot 1939; K. Pink, EinfUh-
nmg in die keltische Miinzk<mde,Archa- kraj europskoga prapovijesnog razvoja, treba posvetiti potrebnu pažnju. Bo-
eologia Austriaca, Beiheft 4, Wien 1960;
P. Popović, N ovac Skordh;ka, Beograd - raveći u svojstvu plaćenika u makedonskoj vojsci krajem 4 . i u 3. stoljeću
-Novi Sad 1987. plije Krista keltski su ratnici došli u d oticaj s novcem . Bili su isplaćivani po-
n ajprije srebrnim te tradralunama Filipa II, rjeđe Aleksandra Velikog, a u p eon-
skoj vojsci i novcima kralja Audoleonta. Kada je priljev Filipova novca, tog
panhelenskoga plaćevnog sredstva, postao manji, a kovanje prestalo pred
polovinu 2. stoljeća prije Krista p odunavski su Kelti počeli kovati imitacije
m akedonskog novca; u početku vjerne kopije svojih predložaka, a ubrzo,
tijekom 2. stolj eća, počeli su rezbari kalupa za kovanje n ovca stilizirati preu-
zete osnovne motive i isticati vlastito viđenje prik:azivanih likova: Zeusove lo-
vorom ovjenčane i bradate glave na aversu te s likom o limpijskog konjanika
(ili »turnirskog jahača«) na reversu, u slučaju ugledanja na Filipov novac, te s
likom Heralda na aversu i Zeusa na tronu na reversu pri kopiranju Aleksan-
drova novca. Poneki od rezbara kalupa bili su vrsni umjetnici, a te barbarske
emisije srebrnog novca pružaju često najbolji uvid u umje tnost istočnih Kel-
ta (sl. 162-164). 35 1 Tipična je stilizacija lica, kose i vijenca na aversu: pretje rano
zaobljen i istaknut obraz, katkada do groteske stiliziran nos i usta, nemirni
ritam lišća na vijen cu , stiliziranog češće u S-vitice ; na reversu je prikazan ka-
rakteristično she matiziran konjanil(, s naglašenim ele mentima kacige, katka-
da je prikazan i bez n ogu (poput »la-ojačke lutl(e«), a najveć a je pažnja pripala
336
.lS2 K. Plnk. Die Miinzpragung ... , vidi
bilj. 351.
~H N. Majuarić·PaudžiC; o. e , 25; 1; 5, 3.
~51 V. Lišćić, Nalaz barbarskog novca u
selu Ribnjačka , Numizmatičke vijcsri 4,
8/9, Zagreb 1957, 1-11 ; V. Liščić, Zago·
netan naLpis na varvarskom novcu, /.i·
va antika ll , Skopje 1961 , 1 4 J.L 43 ; 1~
prikazu konja. On je u pokretu, s podignutom nogom i plastično naglašenim Kos, Keltski novci Slovenije, Ljubljana
1977; O. Rendić-Mioćeuić, Proh::gome·
i zaobljenim sapima i gubicom stiliziranom poput pačjeg kljuna. Često je na ilirskoj numografiji, GClll ill/ l , 1965,
prikazan konj bez konjanika. Na najvećem broju istočnokeltskih novaca nedo- 90·91.
staje natpis, ali se javljaju poneki simboli koji često pružaju mogućnost odre-
đivanja pojedinih tipova. 352
U Srijemu prevladava srijemski tip s više varijanti, a na u žem podmčju
istočne Slavonije - izmedu Osijeka i Vinkovaca - pronađen je manji broj
srebrnih tetradrahmi, obilježen i jednom osobitošću - motivom lire otisnute
izn ad konjskog lika (bez konjanika!) na reversu (sl. 163). Ovi istočnoslavonski
novci kovani su po ugledu na novac kralja Audoleonta, a nose i njegov mo-
nogram. Nekoliko je primjeraka nađeno prigodom iskopavanja na kasno-
latenskim utvrđenim naseljima, pa postoji ozbiljna pretpostavka da su u tom
području i kovani. 353
Problem za sebe predstavljaju novci nađeni u ostavi u selu Ribnjačka
kod Bjelovara (sl. 164). Sačuvani vrlo dobro, izrađeni od srebra izvrsne kvali-
tete, stilski i dekorativno vrlo efektni, ističu se ipak ponajprije natpisom na
reversu . Tip slova n a natpisu nije posve razjašnjen, no n atpis neki čitaju
Sosthenes.354 Iako je taj novac nađen na području keltskih Tam·iska koji su u
339
161. Geometrijs kim motivima oslika-
na keramika, Sarvaš, kasni laten ,
l. sto l jeće prije Krista, Muzej Slavo-
nije u Osijeku, fotoarhiv Muzeja
Pottery painted with geomeu·ic
motifs, Sarvaš, late La Tene, 1st
cent. BC, Museum of Slavonia in Osijek
from the p hotoarchivc of the Museum
35~> j Bnmšmid, Srebrni nakit !aten- posljednja tri stoljeća prije Krista nastavali u z Dolenjsku i sjeverozapadnu
skog d oba iz jarka kod Mitrovice,
VHAD Vl, 1902, 84 i d.; N Majnarić Hrvatsku, ipak mu dosada nije određena točnija kovnička pripadnost. Prikazi
-l'mrdžić, Novi nalaz pojasne: kopče
tipa l.ami.nd iz Si ~ka,VAMZ 23, 1990, 55 su tematski uobičajeni, ali se odWcuju specifičnim detaljima: na aversu Zeusa-
i d. ; T. Knez, Novo M esto U, 1992,24.
vu glavu pokriva stilizirana kapa s bubrežastim motivima, čestima u keltskoj
simbolici i dekoraciji, brk mu je povijen u karakterističnu S-viticu, a n ad tur-
nirskim jahačem na rubu reversa teče spomenuti natpis. U posljednjem sto-
lj eću p rije Krista južna se Panonija otvorila prema donjedunavskom dačkom
području i preuzela neke oblike. Osobito se to zapaža uz Savu u Srijemu.
Srebrna garnitura pojaseva i fibula iz sela Jarak (v. sl. 169) predstavlja taj novi
kasnolatenski ukus u oblikovanju tzv. »astragalnill« fibula (s plasti čno raščla
njenim lukom) i velike ovalne pojasne kopče iskuca.ne od srebrnog lima i
ukrašene zakovicama poput rozeta. Sklad i vještina izrade jat-ačke kopče nai-
šli su n a odjek u proizvodnji jeclnostavnijill pojasnil1 kopči tzv: tipa La.minci
koje su se nosile posvuda u južnoj Panoniji, a stigle čak i do Dolenjske. 354 "
Iz južne Panonije, naseljene na istoku Skordiscin1a, a na zapadu Tauris-
c ima, !atenska kultura i stil djelovali su i na domaću kulturu Japocla, Liburna
i Delmata. Na]apode je, s obzirom na neposrednije prostorne kontakte, kelt-
340
162. Istočnokeltski srebrni novac s An easte rn Celtic s ilver coin with
prikazom •turnirskog j a ha ča• na an im age o f a •tournamen t rider•
reversu, 2. s to ljeće prije Krista , Ar· on the reverse, 2 nd cent. BC, Archa·
h eolo~k.i muzej u Zagrebu, snimio l. cological Museum in Zagreb, photo l.
Mirnik ~!irn i k
164. Keltski srebrni novac iz skupnog A Celtic s ilver coin from a board
nalaza iz Ribnjačke kod Bje lovara, found at Ribnjačka near Bjelovar,
2. s to ljeće prije Kris ta, Arheološki 2nd cent. BC, Archaeological Museum
muzej u Zagrebu, snimio T. Mirn ik in Zagreb, photo l. M.irnik
341
165. Polikromna cilindrična zrna od stak- Polyc.hromic cylindrical heads
lene paste s prikazima ljudskih lica, of glass paste with images of hu-
Prozor u Lic i, mlade željezno doba, 3.-2. man faces, Prozor , late Iron Age,
stolj eće prije Krista, Arh eološki muzej u 3 rd-2nd cent. BC, Archaeological Mu-
Zagrebu, snimio O. Virtuoso seum in Zagreb, photo O. Virtuoso
355 Z. Marić, Keltski dementi u mlađe ska kultura djelovala snažnije, osobito na Japode naseljene uz rijeku Unu u
ždjezno doba Bosne i Hercegovine,
GZM lli, 1963,63 i d .; Z. Marić, Japod- zadnja četiri stoljeća prije Kristova rođenja. 355 Svoju je latenizaciju doživjela
ske nekropole u dolini Une, GZM 23,
19611, 5 i d . i mlađeželjeznodobna kultura ličkih Japoda, a to se vrlo jasno zapaža upravo
356 Z. Ma,-/ć, vidi bilj. 355;R. Drecbslel' u preoblikovanju fibula u pomodne latenske tipove koji su ipak zadržali i
·Biilć, PJZ V. T. 47.
3S7 Tbe E.Jlaevemlck, Gesichtsperlen, n eke Japodima svojstvene detalje. 356
Madrider Mittdlung<::n 18, 1977,152 i d;
D.Baleu-le/uuić, Perle s tri lica prona- Likovno vrlo zanimljiv i slikovit !atenski nakit, nađen u Prozoru i Kom-
đene na podmčju Uke,VAMZ 23, 1990,
41 i d. polju, predstavljaju polikromna cilindrićna zrna od staklene paste s prikazi-
3SB z. Marić, Donja Dolina ... , GZM 19, ma ljudskih lica stiliziranil1 u maske (sl. 165). Perle s prikazom ljudskih maski
1964;1: 23, 45; D. llafeu-l,e/wtić, o. e., 45.
J5t~a D. Balen-Letu nic.~ o. e., 54,T. 2. javljale su se od kasnog 6. stoljeća prije Krista u više mediteranskih zemalja
kao posljedica žive i razgranate fenićke trgovine. 357 S Mediterana su stigle i
na Crno more , gdje je u tamošnjim staklarskim radionicama započela njilio-
va samostalna proizvodnja; te su perle pojednostavljene i znatno stilizirane,
izrađivane gotovo uniformno, a namijenjene među raznim tržištima i karpat-
skom Podunavlju. Tamo su se n osile uglavnom u 3. i 2. stoljeća prije Krista,
povezane s ostalim predmetima nošnje i nakita raznili lateniziranih domaćili
kulturnili grupa. Iz Podunavlja mora da su stigli i p rimjerci nađeni na ja pod-
skim n alazištima, a zrno s ljudskim maskama iz Donje Doline dokumentira
jedan od trgovačkih putova. 358 Na zrnin1a su naj češće p rikazana tri lica, a nji-
ma dominiraju istaknute, širom otvorene oći , dok vertikalu lica naglašavaju
izdu ženi plastičn i nosevi. Na mjestima ušiju ili kose izveden e su plastične
kvržice. Na najčešće tamnomodroj podlozi lica su ocrtana žutom, bijelom ili
zele nom bojom; dva su lica istovjetna, a treće je od njili različite boje. Nema
sumnje da su te perle uz dekorativno imale i ap otropejsko značenje, s mo-
gućim kultno-mitološkim sadržajem . Zrna su bila n ošena obješena vertikalno
n a đerdanu, tako da su lica bila dobro vidljiva, a za n aj veći prin1jerak, nađen
u jedno me prozorskom grobu, može se pretpostaviti da je resio dršku želje-
znog nožića. 358" Japodsld su primjerci najzapadniji nalazi na trgovačkim
putovima koji su pristizali s kontinen talne stran e u Liku i pokazuju da s u
se oba važn a japodska središta u Kompolju i Prozoru nalazila na važnoj i
342
--
344
.\S9 R. Drecbsfe"Bižić, Nekropola pm·
historijskihjapoda u Prozoru,VAMZ6-7,
1972-73,T. 40; dojam mstit nosti izmde i
osebujnog izgleda ovih perli potkrijcp-
ljcn je i kemijskom analizom sasmva koji
svjedo či o domaćoj izradi .
staroj magistrali koja je i u ovo kasno doba nadalje p ovezivala panonsko Po-
dunavlje s Jadran om . U obrnutom smje ru stizali su u tmutrašnjost jadranski
helenistički motivi.
Kao i jantar, tako je i stakleni nakit općenito bio u Ja poda omiljen tije-
kom čitavoga željeznog doba. Uz upravo opisane uvezene antropomolfne per-
le - svjedočanstva o trgovini na velikim udalje nostima, nosile su se različite
vrste ranije spominjanih perli, pa tako i u Lici proizveden e tamnosive velike
pe rle inkrustirane žutim i bijelim nitima u vidu koncentričnih krugova (sl.
166). I one su očito služile u apotropejske svrhe.359
U Prozoru su nađena četiri likovno i sadržajno izvam edno zanimljiva
p ojasna okova u obliku izduženil1 trapezoidnil1 pločica (sl. 167). One su izrađene
od željeza te obložene tankim brončanim limom s tiještenim scenskim prika-
zom. Riječ je o narativnim prikazima općenito rijetkima u ilirskim krajevima:
p o dva konjanika u paru jašu na konjima što se živo propinju , a konjske su
glave stilizirane n a keltski način ; dalje je prikazan borbeni susret dvaju ratni-
ka pješalca ili suprotstavljanje dvaju boraca koji su se na poprište sukoba (?)
dovezli u svojim lađicama . Na svim prozorskim pločicama središnji lik ipak
predstavlja božanstvo okruženo i definirano s više simboličnih prikaza. Ono
345
j
169. Dijelovi nošnje -par fibula i poj asna Silver belt buckle and fibulas,Jarak
kopča od srebra , Jarak ko d Srijemske near Syrmia , late Iron Age, I st cent. BC,
Mitrovice, kasni laten , l. stoljeće prije Kri- Archaeological Museum in Zagreb, photo K.
sta, Arheološki muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić Tadić
346
170. Primjeri jantarnog nakita iz osta-
ve novca i nakita, Lički Ribnik kod
Gospića , mlađe željezno doba, 2.-1.
stoljeće prije Krista, Arheološki muzej u
Zagrebu, snimio D. Virtuoso
Examples of amber jewellery from
the board of coins and jewellery,
Lički Ribnik near Gosp i ć, late Iron
Age, 2nd-lst cent.BC,Archaeological Mu-
seum in Zagreb, photo D. Virluoso
!atenskim stilom, prevladavajućim na keltskom području u neposrednoj blizi- 363 R . Drec/Jsfei~Bižić, !.atenski grob iz
Trošmarije, Adriatica, Zagreb 1970,
ni. 363 Nalaz potječe iz nekog vjerojatno ženskoga groba, a sastoji se od dviju 243-2;0,T. 1-2.
brončanih srednjo latenskih fibula i dvaju okova za pojas (sl. 168). Poput
prozorskih pločica i ovi su okovi trapezoidno izduženi, samo su manjih
dimenzija . Uz ukras od dvije antitetično postavljene spirale, koje ponešto
podsjećaju na ukrase latenskih korica mača, tj. na poput lire stilizirane gri-
fone , osnovni i istaknuti ukrasni motiv čini lik konja. Prikazana je glava na
visokom i vitkom vratu koji prelazi u zaobljen i snažan grudni koš, a konjska
je griva naglašeno geometrijski stilizirana. Očito je da je konjski lik nadahnut
keltskim prikazima, preuzetima vjerojatno s reversa keltskih barbarskih no-
vaca kakvi su u srednjem !atenu bili u opticaju u panonskim i sjeverozapad-
nim hrvatskim krajevima. Konjski je lik, omiljen od ranije u japodskome likov-
nom repertoaru, bio vrlo lako prihvaćen i prikazan u novom i pomodnom stil-
skom izrazu. Fibule iz Trošmarije pokazuju niz tipoloških značajki vezanih uz
347
364 J Klemenc, Ostava u Ličkom Ribn i-
ku,VHAD 16, 1935, 83- 125,T. 1-3.
365 j . K/e mene, o. e .
autohtonu modu, pa su kao i pojasni okovi rad domaćih majstora koji s u dje-
lovali prožeti suvremenim !atenskim stilom i sadržajima, ali sasvim u skladu
s vlastitim tradicionalnim ukusom.Trošmarijski nalaz pripada 2. stoljeću prije
Krista.
Međutim, japodsko podmčje u Lici bilo je i dalje otvoreno prema Jadra-
nu. Najdragocjeniji nalaz za dokazivanje veza s Jadranom otkriven je u Lič
kom Ribniku blizu Gospića. Riječ je o bogatoj ostavi novca i srebrnog naki-
ta.364 Uz srednjolatenske i kasnolatenske fibule ostava sadrži zrna i privjeske
od jantara, te brojne sitne ukrase, pretežno od srebrnog lima: antropomorfne
privjeske, rozete, pletene lančiće, tiješteni lim i privjeske ukrašen e filigra-
nom (sl.l70 i 171).Jedan od karakterističnih oblika privjesaka čini se da je ure-
zan i na prozorskim trapezoidnim pojasnim kopčama. Ostava je osim nakita
sadržavala i 357 komada novca, pretežno rimskih republikanskih de nara, ko-
vanih u raznim vremenima tijekom posljednja tri stoljeća prije Krista. Među
njima se nalazio i srebrni novac numidskog kralja Jube iz polovine posljed-
njeg stoljeća prije Krista, a najmlađi su novc i Augustovi. Ostava, dakle, sadrži
dragocjenosti koje su bile u upotrebi tijekom 2. i l. stoljeća prije Krista, a u
svom je sastavu predstavljala veliku vrijednost (veći broj srebrnih fibula i
privjesaka nosi tragove pozlate). Blago je najvjerojatnije bilo sklonjeno u
zemlju, točnije u krečnjačku pukotinu i prekriveno zemljom, u vrijeme pa-
nonsko-ilirskog ustanka protiv rimske okupacije u prvom desetljeću kršćan
ske ere (6. do 9. godine).365
348
---- ------- -..,
' '
/
/
''
'
/
/ '
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
_________ j
'
l
172. Srebrna libw-nska okrugla pločasta fibula s pri- Silver Liburnian flat fibulas w ith image
kazom ljudskog lika, te pločasta fibula s prikazom dvJ. of human faces , Nin, late Iron Age, 3rd-
ljudska li ca, Nin, mlađe željezno cloba , 3~2.stoljeće prije -2nd cent. BC, Archaeological Museum in Zadar,
Krista, Arheološki muzej u Zadru, crtež K. Rončević drawing K. Rončević
Helenističkorazdoblje na
istočnom Jadranu
(3. do l. stoljeće prije Krista)
Potkraj 4. stoljeća prije Krista proširio se grčkim mediteranskim svijetom Y><i.f G Droy sen, Geschichte des Helle-
nism us l-ITT, Stuugart 1952-1954; W
i Bliskim istokom helenistički stil, nastao isprepletanjem kasnoklasične grčke Zscbietz scbJuanu, Die hellenistische
und riimischc Kunst, 1939.
wnjetnosti s raznim orijentalnim stilovima. Zbilo se to kao posljedica gran-
dioznih osvajanja Aleksandra Velikog koja su omogućila i potaknula stvaranje
nove kompozitne civilizacije i umjetnosti. Pritom su određeni i odabrani ori-
je ntalni motivi i sadržaji, prilagođeni i profiltrirani kroz prizmu grčkoga
kasnoklasičnog ukusa, dali osnovni pečat helenističkoj umjetnosti. 366
Nove ideje, oblike i sadržaje prihvatio je i istočni Jadran. Medij kojim
su se nove ideje širile treba svakako prepoznati u grčkim kolonijama osno-
vanima na južnom i srednjem Jadranu, no nesumnjivo je i vrlo razvijena i
razgranata trgovina onog vremena pridonosila opće m širenju ideja i tehnika.
Posredstvom grčldh istočnojadranskih kolonija stigla je urbana mediteran-
ska civilizacija na domak liburnsldm i delmatskim zajednicama i one su se
znatno promijenile prilagođavajući se novim civilizacijskim odnosima i preu-
zimajući helenistički ukus. Tradicionalni je izraz izmijenjen u velikoj mjeri
na otocima i u obalnom pojasu , a potpunije je sačuvan ostao uglavnom dub-
lje u unutrašnjosti. Ipak se tradicija održavala i dalje u karakterističnoj prila-
godbi preuzetih helenističkih oblika i motiva domaćem ukusu i tehnološ-
kim mogućnostima . Helenistička je dekoracija općenito razvijala varijacije
biljnih motiva stiliziranih najčešće u rozete , palmete, grančice, listove, no i
dalje se u središtu pažnje nalazio ljudski lik, p redstavljen ipak vrlo općenito ,
bez portretnih zamisli. U to vrijeme liburnske su radionice stvorile niz novill.
nakitnih oblika, a najljep ši su pre dmeti bili izrađivani od srebra. Stare geo-
metrijske motive i jednostavne ukrase od spiralno savijene žice, toliko drage
ranijoj proizvodnji nakita, nadopunili su , a katkada i posve nadomjestili,
349
173. Srebrni liburnski nakit helenisti-
čkog stila, Baška na Krku, mlade že-
ljezno doba, 3.-2. sto lj eće prije Krista,
Prirodoslovni muzej u Beču , crtež K. Ron-
čević prema fotografiji , fotoarhiv Muzeja
Silver Liburnian jewellery in the
Hellenistic style, Baška on the Is-
land of Krk, late iron Age, 3rd-2nd
cent. BC, Nanual History Museum in VierUla,
drawing K. Ron čević fro m a photograph in
the photoarchive of the Museum
367 z. Vinski; vidi bilj. 328. biljni motivi, privjesci u obliku ljudskih maski ili poprsja, rozete i razni do-
datni motivi, često izvođeni tremolirajućim linijama. Iz gotovo svih većil1
liburnskih središta potječu reprezentativni primjerci nakita novoga stila.
Srebrne okrugle pločaste fibule (sl.l71) nose tako u središtu reljefno izveden
prikaz glave ili poprsja sa svojstveno stiliziranom frizurom, kapom i bogatim
nakitom vrata; sve obrubljeno plastičnim okvirom djeluje poput medaljona.
U slučaju kada su na fibuli predstavljene zajedno dvije glave (sl. 172), uokvi-
ret1ima porubima poput niše, u scenu je uveden i prostorni - arhitektonski
motiv.
Vrlo lijepu garnituru helenističkog nakita poznamo odavno iz Baške
na otoku Krku (sl. 173). Nalaz je vjerojatno bio ukopan kao ostava - blago, ali
nije isključeno da je izvorno pripadao i grobu. 367 U Baškoj su sabrani karak-
teristični oblici helenizirane libm·nske primijenjene umjetnosti: fibule s je-
zičastom nožicom, povijenom prema luku, a ukrašene jednostavnim tremo-
liranim biljnim ukrasima na svim vidljivim površinama. Uz fibulu su se nosili
brojni privjesci: spiralni, navučeni na iglu fibule, kolutovi s l ančićima, a na
njima stilizirane ljudske maske, zatim veliki kolutovi opleteni žicom i s nani-
zanim perlama te velik privjesak s prikazom ženske glave s pravim naušnica-
ma liburnskog tipa i okićenim poprsjem. Uz helenističke motive živi na ovom
nakitu i dalje stari ukus opletanja i savijanja žice. U Baškoj su nađeni i drugi
vrlo tipični liburnski nakiti, poput izduženih pločastih fibula i čertozoidnih
fibula s dugmetom u obliku bočice na nozi. Na luk ovili posljednjili fibula če
sto su navučena narebre na srebrna zrna.
l
350
.168 .~. Batović,Plattenfibdn aus Kroa·
tien, Germa nia 36, 3/4, 1958, 361·372;
.~. Batović, Ost11va iz Jagodnje Gornje,
192·205.
369 S. Batović, Platten.fibeh1 (vidi bilj. 368),
T. 48, 7.
370 S. Ba/uvić, Jagod nja Gornja, 159·167;
Helenizam u vodi srebro u masovnu
Izdužene pločaste fibule (sl. 174) svojstvene su upravo Libumima i up otrebu u svim krajevima u kojin1a je
djelovao. Na JadrJn izlazi i Ln amcnita
izrazit su primjer kako su od raznih dekorativnih elemenata, preuzetih iz prapovijcsna trgovačka cesta od Bospo·
ra preko Soluna i Ohrida p rema alban-
etrurske i helenističke Italije , u liburnskim radionicama stvarani osebujni, skoj o bali, do grčkil1 kolonija Apolonije
kompozitni i eklektički nakiti. 368 Izrađivane su u velikom broju varijanti, a i OirJhija (kasnije je tom trasom izgra-
dena Via Egnatia). Tom se komunikaci·
neke od njih sadrže reminiscencije na zmijaste fibule; vidljivu površinu fi- jom tlovol.ilo srebro s Pangeja i iz Da-
mastio na; lJ. Rendić·J\1iočević, Oko da-
bula čine pričvršćeni dugi srebrni limovi, ukrašeni ponekim helenističkim tir.wja srebrna womorfnog nakita iz
goričke ostave, iliri i antički svijet, Split
motivima, a brojne kuglice koje su umetnute uz rubove odražavaju želju da 1989, 59 i d. govori o mogućnosti da su
se uvezeni poluproizvodi mogli na is to-
se izdužene plohe raščlane efektnim plastičnim naglascima. Sličnu namjenu čni Jadran uvozili i tu montirati i dovr-
šiti, što pretpostavlja dobro opremlje-
imaju i češće aplicirane rozete ili rjec1e ljudska maska. Na fibuli tipa Baška iz n e domaće radionice.
same Baške ljudske su maske šturo stilizirane, ali pokatkad ima nalaza s priv- 37 t š. Ba/ović, ]agodnja Gornja, !65·167.
351
372 Z. Brusić, Upotreba novca u pred-
rinisko doba na zadarskon1 podntčju 1
Dvadeset stoljeća upotrebe novca na
zadarskom području, Zadar 1987, 9 i d.
gradini u Jagodnji između 6. i 2. stoljeća prije Krista. Između dva donja suho-
zidna bedema bila je ukopana vrlo bogata ostava nakita, brojem i raznovrs-
nošću nakita bogatija od upravo opisanog nalaza iz Baške. Bogatstvo tipova
pojedinih nakita u tom nalazu omogućilo je detaljnu studiju njihova razvoja.
I tu je vidljivo da je liburnska tradicija izrade i oblikovanja nakita živjela i dalje,
ali bitno obogaćena helenističkim i italskim detaljima, a katkad i njihovim
duhom. U ]agodnji dobro upoznajemo nakit glave i vrata - sljepoočnjače ,
naušnice i ogrlice. Uz privjeske kakve smo već upoznali, u]agodnji nailazimo
na jedinstven slučaj - u ulozi privjesaka na ogrlici su obješeni imitirani novci
grada Metaponta s utisnutim žitnim klasom (sl. 176) . O cirkulaciji pravih meta-
pontskih statera na Jadranu dobro smo obaviješteni iz drugih nalaza, najčešće
iz ostava samog novca koje su se u posljednjim stoljećima prije Krista javljale
kao svjedočanstvo žive trgovine. 372
Ostava iz Jagodnje sadrži dosta lokalno oblikovanih tipova nakita. Tako
su živjeli i dalje pojedini oblici tradicionalnog nakita, ali w1atoč njihovoj ki-
ćenosti i izradi u srebru, pokazuju rustični i provincijalni ukus neke lokalne
liburnske radionice i njezin dosta nizak tehnički domet. Tu radionicu može-
mo pretpostaviti čak u gradini podno koje je i zakopana. Možda je najbolji
<~
~
175. Tlocrt liburnske gradine u selu
Jagodnja Gornja, željezno doba, 6.-
-2. sto ljeće prije Krista, crtež K. Ron-
čević prema š. Batović , 1974.
A plan of the Liburnian hillfort
at Jagodnja Gornja, Iron Age, 6th-
-2nd cent. BC, drawing K. Rončević
from š. Batović, 1974.
352
176. Srebrna ogrlica s privjescima - imitac ijo m
novca grada Metaponta , iz ostave nakita Ja-
godoja Gornja, mlađe željezno doba , 3.- 2.
s tolj eće prije Krista, Arhcolo~ki muzej u Zadru ,
crtež K. Rončević prema Š. Batov ić, 1974.
A silver necklace with pendants im.itating
the coins of the city of Metapontum, from a
jewellery l10ard fo und at Jagodnja Gornja,
late Iron Age, 3rd- 2nd cent. RC, Archaeological
Museum in Zadar, drawing K. Rončević from š. BaLO-
vi ć, 1974.
353
178. Veliki bronč ani pojas obložen sre- A large bronze be lt covered with
brnim i dj elo mično p ozlaćenim li- silver and partly gilded sheet metal
mom s reljefnim prikazom Meduze, w ith relie f images of Med usa, Asse-
Aserija u Liburniji, mlade željezno ria in Liburnia, t11e late Iron Age, 2nd-
doba, 2.-1. stolj eće prije Krista, Arheo- -1st cent. BC, Archaeological Museum in
loški muzej u Splitu, snimio Z. Alajbeg Split, p hoto Z. Alajbeg
373 P. Rei11ecke, Entrem ont und Gun- s reljefnim prikazom Meduze (sl. 178). 373 Pojas je opet b io izrađen od bronča
destrup, PZ 34-35/1, 1949-50, 365, T.
20, 1, je upozorio na proi zvodnju luk- ne ploče kao o snovice, a ona je bila obložena tankim srebrnim limovima;
suznog srebrnog nakita u liburniji; /.
Marović, Nekoliko oeobjclodanjenih
limovi su učvršćeni srebrnim o brubnim trakama koje cijelu površinu tog
srebrnih predmeta s liburoskog podru-
čja uArhcoloSkom muzeju u Splitu,Ad-
pojasa raščlanjuju u metopne prostore. Trake su pričvršćene zakovicama s
riatica, 265 i d . velikim srebrnim polukalotastim glavicama koje, kao i na pločastim fibulama,
:174 Z. Brusić, Helen i stička reljefna ke-
ramika u Liburniji, Diadora 10, 1988, imaju vlastitu dekorativnu ulogu . Sačuvan n am je samo dio aserijskog p ojasa,
19 i d.
zakrivljen prema obliku struka. Uz dvije g lavice sunčeva lika, smješte na u oba
lijeva metopna polja, središnji je prostor rezerviran za veliki i markantni lik
Meduze. Prikazana je stilom kakav smo upoznali na n akitu iz Baške ili Jagod-
nje, ali s dosta ikonografskih de talja: p ažljivo su pril<azan.i uvojci i dvostruka
ogrlica, a izraz lica smiren je, strašan i odbojan, s otvorenim očima, d obro mo-
d eliranim nosom i punim usnama koje odražavaju nadmoćni smiješak. U kosi
prikazana p o lukuglasta izbočenja kao da doča ravaju n akit. Na pojedinim dije-
lovima pojasa sačuvani su tragovi p ozlate, tako na ukrasnim glavama i obrub-
nim trakama. Ostali dijelovi nisu bili pozlaćivan.i, pa je cijeli pojas sjajio u vrlo
efe ktnoj kombinaciji sre bra i zlata.
U Liburniji se tijekom 2. i l. stoljeća prije Krista rado upotrebljavala i
helenistička reljefna keramika.374 Ta dekorativna i tehnički kvalitetn o izrađe
na keramika bila je općenito vrlo tražena n a čitavu Mediteranu, a izradivana
je kao jeftinija zamjena za helenističko metalno p osude iz istočnomedite
ranskih radionica (važno središte izrade bilo je u Aleksandriji). Izradivana u
kalupu, reljefpa se ke ramika, kao i mnogi drugi proizvodi helen.isti č ke p rimi-
jenjene umje tnosti, proizvodila serijski. Ukrašavan a je raznovrsnim biljnim
ukrasima; lo tosove latice, rozete, češeri i lišće, složeni u raznolikim kompozi-
c ijama unutar h orizonta lnih p ojaseva, razigravaju površinu kratera ili zdjela,
kao najčešćih oblika (sl. 179). Uz biljn e javljaju se i figuralni motivi, najčešće
sile ni, bakanti i amorini. U svim većim liburnskim središtima, n a gradinan1a u
Radovinu, Nadinu, Bribiru,Velikoj Mrdakovic i i Dragišić-gradini , ili u njihovim
grobljima (npr. p odno Aserije), pronalažene su reljefno ukrašen e helenističke
posude. Služile su kao stolno posuđe za pripremu i p osluživanje vina, ali
354
180. Gnathia vaze, Vis (Issa), helenisti-
čko doba, 3.-2. stoljeće prije Krista,
Arheološki muzej u Splitu
Helle nistic pottery of Gnathia
type, Vis (Issa) , 3rd-2nd cent. BC,
Archaeological Museum in Split
357
3778. Kirig in, o. e.
378 jR. Green, Gnathia Pouery in the
Akademischcs Kunstmuseum Ronn,
Mainz 1976; ISSA - otok Vis u hclcnisti·
čko doba, katalog izložbe, Split 19!!3,
10.12; B. Migotti, Grčko-hclenistička
keramika iz Starog Grada na Hvaru,
VAMZ 19, 1986, 148-153; B. Kirigin,
Grčkoitalske amfore najadranu, AV 45,
1994, 15 i d .
Jednako omiljena i prisutna na čitavoj istočnojadranskoj obali i u ve-
ćim središtima zaleđa bila je i druga vrsta helenističke južnoitalske keramike
- Gnathia. 377 Bogata raznovrsnim oblicima, među kojima opet pre težu
posude za piće , oslikana je svijetlim figurama na crnoj blistavoj površini. Uz
figuralne prikaze slikali su se i helenističkom stilu svojstveni biljni motivi, ali
i jednostavni geometrijski uzorci. Gnathia je bila slikana polikromno: bijelom,
crvenom, žutom i smeđom bojom u različitim nijansama. U razvijenoj fazi
proizvodnje dodan je rebrast ukras (kaneliranje) na većem dijelu posude, a
slikani se dekor tada ograničio na vrat posude, smanjujući ujedno i repertoar
figuralnih prikaza (sl. ISO). Najjače središte uvoza Gnathia keramike bila je Issa
u kojoj ne samo da pronalazimo primjerke iz raznih italskih proizvodnih sre-
dišta nego se u tom važnome helenističkom gradu na istočnom Jadranu ke-
ramika te vrste bila proizvodila i lokalno. Iako podražava bitne crte Gnathia
tipa, isejska je keramika uvela i neke vlastite geometrijske motive i, dakako,
ponešto grublj u tehničku izradu. 378
Prožete helenističkim i rimskim stilom, suočene s tim daleko višim
civilizacijskim dometom življenja i stvaranja, pogotovo posredstvom grčkih
kolonija u vlastitoj sredini, sve su navedene istočnojadranske zajednice bile
posve pripremljene na konačnu romanizaciju koja je prevladala početkom
naše ere. Pritom su, naravno, proživljavale različit stupanj otpora prema rim-
skim osvajačima tijekom posljednja dva stoljeća pred Kristovo rođenje - poz-
nat je žestoki delmatski otpor i liburnska kooperativnost, da spomenemo
samo najpoznatije primjere. Ipak, prapovijesna je epoha u našim krajevima
tada konačno ustupila svoje mjesto antičkoj , predavši joj ipak bogato nasljed-
stvo koje se još dugo osjećalo i pridonosilo živopisnosti i originalnosti rimske
provincijalne kulture i umjetnosti.
358
SUMMARY
Preface
This is the ftrst attempt to present the art of A magical significance deeply permeates each
the prehistoric period in Croatia. 2 The state of artistic c reatio n .
research , unfortuna tely, is generally unsatis- The development of artistic styles and ten-
factory, so all the objects presented here (main- dencies will be listed in chrono logical order and
ly products of applied art, according to the pre- w ill be traced regionally, esp ecially because of
sent definition) have to be considered in their the lack of unifo rmity of the Croatian territory
archaeological or cultural context. The develo p- in the geographical and cultural sense. The area
ment of individual groups from w hic h the of present-day Croatia was located on th e edge
selected objects come must be toud1ed o n in of the advanced Mediterranean civilizatio ns, and
passing in at least the most summary mrumer. it represented a ro ute to the Danubian basin and
The present-day comprehension of art, the eva- the southeastern Alpine region. This can be very
luatio n of artistic creatio n , anci the price that is concretely discerned in th e ar chaeological
attached to the crea tions of so-called applied art material from the 7 th century BC. The choice of
facilitated the cho ice of o bjects for this book. themes must be uneven - individual periods
Many of them 0therwise wo uld not endure cri- and individual regions will be presented in a
ticism as artistic works. Tw o types of artistic meager fashion , as research to date has been
expression can be noted: the decorative ru·ts, very inadequate. We are still ver y distant from a
most often abstract ru1d non-figura!, and a sub- position of being able to trace an uninterrupted
sequent primitive figura! formation that ranges thread of stylistic development. The material
fro m extreme stylizatio n to a distinct realistic will be presented in the framework of the fo l-
representation with individual naturalistic ac- lo wing Croatian regions: n o rth e rn Croatia,
cents. The representation of narrative scenes (whose easte rn section of Slavonia and Syrmia is
can very rarely be found. Figura! representations almost always better studied in all p eriods),
are relatively rare in Croatia, pru·ticularly in cer- Istria with the northe rn Croatian coastal region,
tain individual p erio ds. They are always of utili- Lika, the eastern Adriatic coast, and Dalmatia
tarian purpose , m ost ofte n relate d to r eligio n . w ith its hinterland.
359
chance finel from the Zagreb vicinity (Fig. 5) is represented the earliest lstrian grave archi-
clifficult to assign du:onologically and culturally tecture.23 The triangular dagger from Garica
(particularly after the discovery of the cemetery on the island of Krk (Fig. 7), decorated with
at Varna. 19 In terms of the composition of the incised geometri c motifs, comes from such a
gold and the form of the decoration, the bracele t grave mound.20· 27
from Bilje (Fig. 6) belongs to the production of T he central Adriatic region and its hinterland
the Pannon.ian Danube region from the period of along the Cetina River were do minated in
the later early Bronze Age and the beginning of the early Bronze Age by the Cetina Cultural
the middle BronzeAge (18th-16th centuries BC).20 Group 29-30,35 Its pottery is hcterogeneous both
A cultural group for Istria in the early and in form and decoration, revealing the participa-
middle Bro nze Age has not been distinguished, tion of multiple components in the creation of
defined, anci named, but nonetheless ties w ith this group (Fig. 10).The tlne ware shows a sense
the Eneolithic substratum are clear.22 The first of harmonious proportions and pleasi..ng, almost
Isu·ian castetlieri were established at the end canon.i.cal geometri.c decoration; individual orna-
of the early Bronze Age, and the contemporary mental schemes appear regularly on suitable and
tumuli with graves constructed of stone slabs distinct forms of vessels.
360
The Late Bronze Age (ea. 1300 to ea. 750 BC)
Other than in the manner of burial and the mente rie<< style. Tllis is represented by a bronze
material culture,6° the uniformity of the Um - fibula from Svlloš anci a diadem of gold wire
field Culture can also be perceived in the sphere from Sisak (Fig. 34, 35).86 The fibula from Svlloš
of spiritual culture and symbo lism . Late Bronze can be considered ~ectoral jewellery w ith
Age society in general , and specifically in the apotropaic meaning. 7 The hoard of Bingula
regions of present-day Croatia, achieved a great Divoš contained parts of pectoraljtwellery with
technological advance and establishe d m er- solar and lunar symbo ls (Fig. 36). 8
chant and cultural connectio ns w ith many The tendency to i.mitate metal vessels fur-
areas.6 1 A significant source for knowledge of tller dominated p o tte ry procluction. In the 12th
this period is offered by the extremely rich and ll th centuries in nort11ern Croatia the lea-
boards from the regi on between th e Drava, ding group was that of Zagreb , closely related to
Sava, and Danube.M-69 the central European Baierdorf-Velatice culmral
A belt of bronze sheet metal from Slavonski group (Fig. 37). 8 9 lt was followed at the transi-
Brod (Fig. 25) is interesting as an introductio n tion of the millemlia by the Velika Gorica group
to the various types of ornamentation.72 Deco- in no rthwestern Croatia and th e Dalj group in
rated with incised geometric motifs on the front eastern Slavonia.9Mt At the thresho ld of the
of the belt, it differs from the o therwise then early iron Age, stylized human images appear,
usual technique of punching and embossing altho ugh they are rare. Such exist on a Golinje-
from the reverse side of a sheet metal object. vo type fibula from a cave at the Korana River
According to analogies from Vojvodina, Hungary, (Fig. 24)92 o r on a pithos from the settlement at
and Slovakia, but also according to the context of Novig rad on tl1e Sava River east of Slavonski
the hoard in w hich it was found , the belt was Brod (Fig. 38). 93
worn in the 13th or 12th centuries BC.73 ll con- Influences from the Paru1onian region of the
tinues the tradition of the middle Bronze Age Urnfield Culture can be p erceived from the
sheet metal belts, and was probably made in 12th century in Lika, the m ost favourable area
southeastern Hungary.74-76 The examples from for passage to the northern Adriatic. Settlement
the board of Kapelna near Osijek (Fig. 26) were at llillfort sites began t11en , of w hich tl1e o n es at
later than the first belt, they are fro m the lOth or Kompo lje,Vrebac, Smiljan and Prozor have been
9th centuries BC.77 Some authors co1U1ect them excavatecl with the ir corresp onding cemete-
with the Italian cintumnUB ri es.97·911 The bronze knife trom Medak at Ličko
The technique of fine e ngraving is also Polje (Pig. 41) has a shape commo n fo r the Um -
found on cast bracelets (Fig. 27, 28). field Culture, but it is decorated in a manner
The most characteristic decoration of the similar to the western Balkan geometric style: a
Urnfield Culture can be noted on the vessels scene w itl1 a procession of very stylized war-
and defensive weapons (Fig. 29).The most beau- riors in a dynamic and rhythmic movement.
tiful finel of a decorated bronze pall comes from This same scene was shown in a clearer manner
Picugi in Istria (Fig. 30), discovered far beyond by the much later belt buckle from Kompolje
the main area of distribution of s uch vessels (Fig. 42). 99 The proxin1ity of the Adriatic cultural
in the Carpathian basin. 80 This pall of the Haj- circles can be distin ctly felt in Lll<a. 100
duboszermeny typ e from the lOth or 9th cen- The Liburnians were directly involved in
nlfies BC could have arrived in Istria as part of Adriatic affairs, and their culn1re, also w ith cer-
a wave of cultural and etlulic elements from tain influences from the Urnfielcl Culture, began
Pannonia. 81 to be formed at the end of the second milleml.i-
The religious spirit of the earlier Urnfield um BC. 104- 107 Rep resentative e le ments of the
Culture was most often expressed artistically by typical attire of the earliest phase are large bow
amulet pendants from boards (Fig. 31, 32). 82 The fibulae w ith two buttons on the ar ch , decoratecl
p endant in the form of a bull from the hoard of with incisecl geometric motifs (Fig. 43).
Poljanci east of Slavonski Bro d is rare (Fig. 33). The llth and lOth centuries signified a pe ri-
Such an image, unusual for its enviromnent and od of major changes for the Tsu·ian peninsula
period, represents an influx of ideas and forms as well. The connection with the Pannonian
from th e Mediterranean. 84·R5 and southeastern Alpine Urnfield Cultures is
Simple jewellery formed of w ire, such as the mo re strongly emphasized h ere than in the
Peschiera type fibula, evolved at th e end of the Iapoclian and Liburnian regio ns. 112·113 The
second millemlium into the decorative >>Possa- changes in the spiritual and material cultme are
361
T
very pronounced. The stylized anthropomor- of the pai! from Picugi (Fig . 30). 116 However,
phic pendant from Picugi (Fig. 45) is stylistically tlu·ough contacts w ith the Adriatic and Italic
identical to those from the so uthwestern spheres, an original Histrian culture was gra-
Pannonian Urnfield C ulture. 11 5 Other examples dually created that was to come to full expres-
of connections with the Urnfield Culture sion in the 9th century BC and o nwards.
circle have already been noted in the example
362
onwards, the figures were entirely stylized and horse equipment and the described scepter,
schematic (Fig. 63). 163 and a Greco-Illyrian helmet and greaves (kne-
ln addition to vessels decorated in this man- mides) of the Greek type from grave l in turnu-
ner, the traditional, inherited, but nonetheless Jus rvt70-174
evolved motifs and techniques were also utilized The sites of Martijanec and Kaptol have com-
for pottery production: grooving, stan1ping, inci- mon elements in addition to considerable diffe-
sions, and relief applied elements. The sites of rences, the latter particularly in the burial c ult
Kaptol and Goričan often have shiny graphite and grave architecture, as well as in varied cul-
pottery. tural orientations: the Kaptol group was open to
Relations with the Italic world via Lower irlfluences from the lower Danube region and
Carniola are shown by a pair of clay tripods in a the Balkans, while the Martijanec group was ori-
grave with an askos from Kaptol (grave l , tumu- ented to the Alpine region, western Pannonia,
lus Xli: Fig. 64). We can clearly consider that a and Italy. Although early Iron Age trade connec-
bronze trip od, such as was found in one grave at tions extended into very distant areas, it is not
Kandija in Novo Mesto, 164- 165 had served as a necessary to claim direct contacts: an intermedi-
model for this pair of tripods from Kaptol, man- ate role held by a series of middle men between
ufactured in the second half of the 7th century. distant regions is more likely.Tvvo kinds of artis-
The Kaptol tripods simultaneously indicate the tic expression developed within the Martijanec-
sophisticated nature of the equipment for feast- -Kaptol group: abstract geometric and figura!
ing and drinks, which obviously had signifi- zoomorphic, the latter naturalistic in the earlier
cance in the lives of the inhabitants of the forti- phase, and hi~hly stylized in the later develop-
fied settlement of Graca at Kaptol, at whose mental stage.1 s
base large turnuli were raised. Individual types There are no signs of life at the settlements
of fibulae and the remains of a vehicle from of the Martijanec-Kaptol group after 550 BC,
another grave at Kaptol show the evident con- and revitalization occurred only in the 5th and
nections that most probably existed via the 4th centuries. This later phase of the early Iron
southeastern AlRine region in the direction of Age culture was oriented to the hellenized
northern Italy. 1 Balkans, but also to the lower Danube region,
The openwork set of horse equipment (Fig. the late Ferigile circle.180•182· 183 The rich female
65) defines the 7th century wa.rrior frot"!l K~tol atti..re of this period is represented by the grave
(grave l , tumulus X) as a mounted soldter. 1 -t 6 R of a woman at Bogdanovci near Vukovar, with a
Connections with the Balkans, and p articularly pair of silver bracelets (Fig. 69) and a small silver
with the Glasinac circle, are indicated by a stone box for scent decorated with filigree and gran-
scepter with a stylized zoomorphic bronze han- ulation. This attu·e also included early La Tene
elle (Fig. 66).This scepter uni.fies the Balkan man- fib ulae of the Dux type. 184-185 In southern
ner of placing a stone scepter as a mark of the Pannonia, fine jewellery in1ported from Balkan
rank of the deceased with a zoomorph.ic sty- workshops was worn: U:l6 a boat-shaped electron
lization of a bull's head on a bronze handle. earring from Srijemska Mitrovica (Fig. 70) and a
A predilection for Balkan type weapons is gold necklace from the same town (Fig. 71).187
shown by individual examples of defensive war- Small zoomorphic figuri11es were still produ-
rior equipment from the graves at Kaptol: the ced, sometimes in lively movement and with
find of a Corinthian helmet from a grave with successful naturalistic details (Figs. 72, 73). 19° · 19 1
363
century, w hen influences from Italy led to th e The cernetery of Nesactium contained pro-
introduction of new models. Histrian culn1re rninent examples of monumental stone sculp-
and artistic forms were then adapted and de- ture, all w ithout exception found in a secondary
pended on the acquired new elements, neglect- position, i.e . in secondary use. 227 The His-
ing their own original Histrian style. Con- t ria n stone sculpture can be divided into two
nections with the Veneto and Apulia began at basic groups: the more numerous one con-
this p oint anci continued for centuries. 19;,l97 tains heavy stone slabs and bases for sculp-
The Iron Age of Istria has been very well stu- tures, decorated with geometric motifs ca rried
di ed, divided into 6 developmental phases. J9ll As out in linear relief, and the other group consists
early as the 9th century BC, it is possible to o f full-fcatured and free-standing figures w ith
speak of the existence of a cultural community Archaic stylistic characteristics. Slabs as sec-
of the upper Adriatic region, in the sense of a tions of grave vaults were decorated w ith sym-
pm to koine adriatica. 210 bolic motifs of meanders, swastikas and spi.rals
Etruscan products were imported into Istria (Fig. 96).They are earlier than the seul p ture per
in the 8th century, and can be found at several se in terms of orig.in,228 but they were also pro-
Histrian centres: Nesactium, Pula, Picugi, and Be- duced at the same time as the sculpture. The
ram: bracelets (Fig. 78),202 a painted um from sculpture itself was neither stylistically no r
Nesactium (Fig. 80), 204 an urn from Picugi (Fig. chro no logically uniform , and there is little
8 1),2°5 and bronze fans from graves at Nesac- li.keW1ood that it was produced in one work-
tium (Fig. 82). 206 The import of Apulian pottery shop.229 Various influences and mod els can be
began w ith the geometrically painted Iapygian noted, as well as di.verse levels of sculpn1ral
pottery, and continued with Daunian potte ry skills , and, of course, different contents. It is
(fi gs. 83, 84), which was in use to the late 5th p ossible today to follow the gradual d evelop-
century. 207 After the foundation of trade centres m ent from anthropomorphic stylized tomb-
in the 6th century BC at Adria and Spina, Attic stones to the Histria n figura! sculptures. 229"
figured pottery arrived in Istria: the black-fi- Three very clamagecl lwuroi (fig. 9 7) show a
gured oi.nochoe from Nesactium (rig. 85), pre- general spirit of the Jate Archaic period, but
served in collective grave vault 12, is the most they are also similar to the warriors from
beautiful such find .212 In addition to a rich col- H.irschlanden .230 At Nesactium they similarly
lectio n of Greek, At tic, and Apulian vases, grave served as anthropomorphic stelae (or tomb-
vault 12 also contained a true treasury of tore- stones). The most interesting mo nument from
utic products - m ore than 20 bronze sin1lae, at Nesactiurn was a large stone block: the upper
least four of them with figura! decoration .They side has a stylized sculpture of a m o unted
ranged fro m early examples of situla art (Fig. 86) warrior, and o n the front side in high relief
to several fragments from the classic phase the i.n1age of a woman, shown giving birth (Figs.
(Figs.87, 88,89)!! 14-216·221 A particularly intriguing 98, 99, 100). 252 ·2 -H It was generally t hought in
find is the most recently discovered situla found earlier texts that the sculpture from Nesactium
in a grave vault beneath the Roman temple at was related to religious architecture ,234 but
Nesactium. It w as d ecorated with a scene of a today, esp ecially in comparison w ith Greek and
sea battle (Figs . 90, 91), the first such in1age Italian examples, the concept of its role as gra-
known in the framework of situla art.217 This ve monuments or tornbstones is much more
situla belongs to the classical phase o f the 5th convincing.
century and was manufactured beyond Istria, The esthetically most valuable and also the
being related to the group of situlae found most popular element is the do uble head or
between Bologna and the IU1aetian Alps. 218 janus (Fig. 103). 23; Dated to the late 6th o r early
Figurally d ecorate d situlae continued to be 5th centuries BC, it was probably imported
imported to Istria in the late 5th and 4th cen- to southern Istria from Etruscan Italy. Another
turies BC during the period of the late phase of ins pired work is the badly damaged head of
sit ula art (Fig. 92). More modest sheet bronze a horse (Fig. 104). Skillfully pro filed, w ith sche-
vessels were most probably produced in local matic anatomic details , it stands out from the
Histrian workshops. 21 9 o ther sculptures of horses fro m Nesactium (at
Not a single one of the 300 or so Histrian leas t three equestrian sc ulptures existed at
h.i.llforts , w hich even today still dominate the Nesactium). 230
landscape, has been excavated in a modern and Histrian art of the early Iron Age can be con-
systematic manner (Figs. 94, 95). 222·225 The for- side red as a synthesis of the Greek-Etruscan-His-
tification ard1itecn1re is the aspect best rese- trian archaic periods w ith an intimation of the
arched to the present. arrival of the classical style .
364
The Iapodian Group in the Early Iron Age
(9th to 4th Centuries BC)
The Iapodes selected individual motifs and nated from a different stylistic comprehension
techniques from the broad repertory of the and taste. The numerous cast bronze figurines-
Urnfield Culture and utilized them in forms pendants most often show horses; the in1age
appropriate to their individual attire. A good with a reversed head is most interesting (Fig.
example of this would be the Iapodian caps 114). 254· 255 Images of a ram and a bird appear
(Figs. 105, 106). 237· 238 In addition to sheet metal (Fig. 115), the arch of a fibula can also represent
work, the Iapodes were fond of jewellery made an image of an animal (Fig. 116),256 or it can be
from w ire and multiple chains (spectacle fibulae an addition to the foot of a fibula (Fig. 11 7).
and munerous pectoral elements with chains The great quantity of amber among the mate-
and penda.nts). An interest in a.nthropomorphic rial of the lapodes is quite striking: from beaded
images is evident from the cast pendants (Fig. necklaces to fibula bow covers. In addition to
l 08: women in long bell-shaped dresses and cha- such sin1ply modelled beads and elements, indi-
racteristic head coverings, among which the vidual examples of very finely made figura!
most interesting image is that with two pairs of sculpture can be noted , particularly from Kom-
stylized bird heads in place of hands)_243 Along polje anci Prozor. Female grave 47 contained the
with the predominantly female figures, an image most well-known sucl1 finds: 261 female heads
appears of an ithyphallic male with a helmet (?) with gentle elongated faces (Fig. 118) witl1 clear
on his head.24' -247 cluracteristics of the archaic style. They were
A special role is played by the anthropomor- worn as pendants. The figure clotl1ed in a long
phic figurines from the Pokuplje (a region along pleated chiton was conceived in an entirely dif-
the Kupa River).248 The greatest amount of clay ferent maru1er (T'ig. 119), with a dramatic facial
figurines comes from a cult site (a mound of la- expression and a som ewhat contorted posi-
yer s of sacrificial gifts) at Turska Kosa near tion.2613 The best analogies for the Kompolje
Topusko.They were homogeneously formed in a sculptures from the period of the transition
manner indicating that rather than esthetic cri- from tl1e 6th to 5th centuties BC can be found
teria, merely a symbolic meaning was of impor- in the Italic world, particularly in the region of
tance. Although awkward and primitive, such the Po River delta on the opposite Adriatic
figures were represented with clearly marked coast. 262 It should be emphasized that Kompolje
body parts, and occasionally with heads and fa- itself lies on an import~mt prehistoric route lea-
ces. The occasional detail or several emphasized ding from the Liburnian coast across the moun-
details define these in1ages in terms of certain tain pass of Vratnik into the Lika region. It
traits. Metal necklaces are emphasized, for exam- undoubtedly took part in trade between the
ple, in this maru1er (Fig. 109) . Adriatic and tl1e Ball(an hinterland. Along with
A special place is occupied by a female figure the already mentioned figures, tl1is would be
with well described clothing and jewellery on a indicated by an amber bead with the antitheti-
pyramidal weight (Fig. 111). Images of individual cally placed heads of two heavily armed war-
sections of the human body were found at riors with Chalcidician helmets and circular
Turska Kosa in addition to entire bodies, such as sl1ields (Fig. 120) .263They are joined by the image
a leg with a foot (Fig. 112). 250 -25 1 An intensive of a dol p hin from grave 262 at Kompolje.
layer of burning was discovered within the cult Although the above amber sculpture must be
area at1\u·ska Kosa, as well as shattered very fine hypothesized as imports into the Iapodian area,
vessels and a large number of ani.n1al bones. A proof also exists for local working and decora-
general date for utilization of the cult site would tion of amber.A large oval head from Prozor CFiP"-
extend from the 9th to the 5th centuries BC. 2 5 1a 121) has a carved geometric stylized scene. 2 ' 4
Zoomorphic sculpture appears elsewhere in the The domestic taste and traditions can be per-
Kupa River region, such as a highly stylized bear ceived in this, divested of the spirit of the archa-
from the hillfort of Belaj (Fig. 113). ic or classical art of the northern Mediterranean
In contrast to these sculptures of the cultures. The forms of weapons on tl1is scene
Colapiani, which indicate a relation to the sty- may belong to this classical world, but they are
listic conceptions expressed in the Paru1o11ian, represented in a manner developed in the west-
pre-Alpine, and Una valley figura! scenes,25 3 the ern Balkan style.
zoomorpl1ic sculpture of the Lika region origi- Individual traditional forms and motifs lastecl
365
1
for centuries, w ith greater or lesser stylistic oped, areas, they borrowed new elements, but
changes.The taste of the la pod es was conserva- they often modified and adapted them to fit
tive; from contacts with other, often more devel- their own esthetic conceptions.
366
_j
forts registered to date were settled then.311 -3 12 the north of tl1e island of Brač with graves from
In addition to hillforts, a pile-dwelling settlement the 5th and 4th centuries BC.319 Three glass
was noted and excavated at the Cetina River.3l3 gems from the 4th century were discovered
The grave architecture shows two forms: in addi- there in addition to weapons (Fig. 144). Accor-
tion to flat cemeteries with stone coffms, fol- ding to iconographic details shown here they
lowing the ancient tradition of this area, tumuli would belong to the Ionian style , pervaded with
also were erected. This region became helle- oriental motifs and techniques. In the case of
nized from the 4th century, as is apparent from Vića Luka, as well as other Balkan communities
the burial ritual. The Greek colo nization of the that lived at the social level of a military democ-
eastern Adriatic coast began in the first half of racy, it would be possible to speak of a certain
the 4th century, with the successive foundation Greco-Illyrian synthesis. 322
of Issa, Pharos, Korkyra, Tragurion, and Epetion, Under the influence of Greek architecture,
the nurseries of Greek civilization.314 Imported actually present in the Delmatian region from
Greek luxury goods had appeared from the 6th the 4th century BC in the cited colonies,3 23 forti-
century BC. In addition to Corinthian vases from fications were erected of lat:pe skillfully fitted
Salona and Korču la, a golden bracelet with lions' worked stones (Fig. 145).32 B 2 One well-known
heads from Salona should be noted (Fig. 143), example is the site of Tor above Jelsa on the
perha~s a p rod u ct of a late Archaic Ionian work- island of Hvar.
shop. 17 As was the case elsewhere on the pe- South of the Delmatian group, from the
riphery of Mediterranean civilization, sud1 im- Neretva River to northern Albania, a ct!lnu·e
ports took p lace separately from the autochtllo- related to that of the Delmatae evolved in the
nic culture, evidently belonging to tl1e limited last millennium BC, but it is insufficiently
upper social classes.The Delmatae differed from researched. 330·333 Universal Hellenization is
the llistri, Liburni, and Iapodes in their place- the essential in1age of this region from the end
ment of weapons in male graves. Rich graves of the 4th century, which is most clea rly
contained products of Greek workshops that evident in the foundation of the first urban
had been made for the Jllyrian market.31S-3l9 An centres at Ulcinj, Risan, Medun, and Ošanići
example is offered by the site of Viča Luka on near Stolac. 334
367
A large, stylized anthropomorphic pendant is tic for the Iapodes.3 56 Japodian graves at Kom-
known from Novi Banovci (Fig. 156) . polje anci Prozor contained polyclu·omatic cylin-
In addition to the usual middle La Tene ves- drical beacls with inuges of 3 human faces (Fig.
sels,346 the kantharos type of vessel appears in 165); such items arrived in this region w ith other
southern Pannonia more frequently (Fig. 158) .347 ta Tene forms from the Danube basin across the
One specific decorative teclm.ique is pol.ish.ing Sava River. 3SR,3SRa
(burn.ishi.ng) of simple motifs in a darker tone on Four belt plates of artistic and conceptual
a grey background (Fig. 159). Painted pottery interest were found at Prozor (Fig. 167). ln con-
appeared in the late La Tene, as it did elsewhere trast to the finds noted above, these were rela-
in the Celtic world (fig. 161).35° ted to the more southern Balkan areas in the
Among emissions of Celtic silver coinage, the close hinterland of the Adriatic, with Gostili on
eastern Slavonian type is emphasized with an Lake Skadar and Ošanići on the lower Neretva
image of a lyre on the reverse (J1ig. 163),3 51 pro- River. 361-362
bably mintecl in the fortified settlements between In the village ofTrošmarija near Ogulin in the
Osijek and Vinkovci. 353 In northwestern Croatia, northern Iapoclian region, one grave exhibits a
silver coins with inscriptions were found in the certain ta Tene ascendancy in the autochthonic
village of Ribnjačka near Bjelovar (Fig. 164).354 attire (Fig. 168).363 The Iapodian region in Lil{a
From northern Croatia, settled on the east by was also still open to influences from the Adri-
the Scordisci and on the west by theTaurisci, the atic region. A rich board of coins and silver jew-
La Tene culture and style affected the autoch- ellery from Lički Ribnik (Figs. 170, 171)346 contai-
thonic cultures of the Iapodes and Libumi and ned pendants of amber and silver, middle and
to some extent the Delmatae. The Iapocles set- late La Tene fibulae, and 357 coins from the last
tled along the Una River were open to greater three centuries BC. The latest coins were Augu-
influences from tl1e La Tene culture. In the Lika stan, so it appears that the board was most pro-
region, the fibulae types influenced by the la bably buried during the Pannonian-Illyrian rebel-
Tene still retained individual details characteris- tion against the Roman occupation in 6-9 AD.365
J
368
In all major Liburnian centres, at the hillforts the final phase of Romanization that occurred at
of Radovin, Nadin, Bribir, Velika Mrdakovica, the beginning of the first millennium AD. They
Dragišić-Gradina or at their corresponding ceme- nan11·a1ly went tlu·ough various stages of resis-
teries, large quantities of Hellenistic relief pot- tance towards the Roman conquerors during
tery were fOLmd (Fig. 179). 374 Some of this pot- the last two centuries before the birth of Christ;
ter y was produced locally, as is shown by finds the vigorous opposition of the Delmatians and
of mo ulds for its productions.375 Gnathian pot- the cooperative attitude of the Liburnians are
tery was equally popular (Fig. 180),577 and it was well documented, to mention only the best
also produced locally at Tssa.3 78 known examples.
Ex posed to and penneated by the Hellenistic The prehistoric epoch in these regions thus
and Roman styles, and faced with these higher finally gave way to the classical period, handing
civilizationallevels of existence and creation, par- over a rich inheritance, traces of which could
ticularly due to the mediation of the Greek still be sensed in Later periods, contributing live-
colonies in their very midst, all the above east- liness and originality to Roman provincial c ultu-
e rn Adriatic groups were entirely prepared for re and a rt.
NAPOMENA
Rukopis Stojana D i mitirjevića dovršen je 1979, a ruko pis TihomileTežak-Gregl i Nives Majnarić-Pandžić 1993.
369
PRILOZI
BIBLIOGRAFIJA
Paleolitik
Bengtson , H.- Milojčić V. , Grosser historischer Welta tl as, l. dio (Vorgeschischte und
Altertum), M.i.inchen 1958.
Milojčić , V. , Chronologie der jiingeren Steinzeit Mittcl- mlCI Si.iclosteuropas, Berlin 1949.
Mi.iller- Karpe, Handbucb der Vorgeschichte, Erster Band,Aitsteinze it, Mi.inchen 1966.
Pittioni, R., Die Urgeschishte des Oesterreiehischen Raum es, Wien 1949.
N eolitik i eneolitik
40 godina arhcološkil1 istraživanja u sjeverozapadno j Hrvatskoj, Katalog izložbe, Kopriv nica
1986.
373
ranog u srednji neo lit u srpskom i hrvatskom podunavlju , Simpozij neo tit i eneolit u
Slavoniji,Vukovar 1969, 7·96.
Dimitrijev ić , S., Das Neolithikum in Syrmic.:n, Slawonien und Nordwestkroatien,
Archaeologia Iugoslavica 10, Beograd I 969, 39-77.
Dimitrijević , S., Problem sntpnjevanja starčevačke kulture s posebnim obzirom na doprinos
južnopanonskih nalazišta rješavanju ovog problema, Materijali Saveza arheoloških društa·
va.Jugoslavije, lO, Beograd 1974, 59·123.
Dimitrijević, S., ldoloplastika u lasi.njskoj kulturi , Godišnjak Centra za balkano loška ispitiva-
nja I 1, Sarajevo 1976, 59·85.
Dimitrijevi ć, S., Neolit u sjeverozapadnoj I lrvatskoj, Arheološka istraživanja u sjeverozapad·
noj Hrvatskoj , Izdanja HAD-a 2, Zagreb 1978, 71·129.
Dimitrijević , S., Sjeverna zona u (A.Benac ur.): Praistorija jugoslavenskih zema lja Il, Sarajevo
1979, 229-363.
Dinli.trijević , S., Zur Frage der Retz·Gajary-Kultur in Nordjugoslawien und ilu-er Stellung im
Pannotli.schen Raum , Beric h RGK 6 1, Mainz-Frankfurt 1980, 17·88.
Durman,A. , Vučedol · 3. tisuć lj eće prije naše ere, Katalog izložbe, Zagreb 1988.
Kalicz, N., Die Pecder (Baclene r) Kultur und Anatolien , Budapest 1963.
Korošec,]., Za nimive upoclobitve na kerami č nih fragmenti h iz » Grap čeve spi lje« na l !varu ,
Arheološki vestn.ik VI II/l , Ljubljana 1957, 3·9.
Korošec,J., Prelli.storijska gline na plastika ll Jugoslaviji, Arheološki radovi i rasprave JAZU l ,
Zagreb 1959, 61-119.
Korošec, P. , Poročilo o r.uiskovanju neolita v Ajclovski jami, Poroč ilo o raziskovanju paleoli·
ta, neolita in eneolita v Sloveniji 4, Ljubljana 1975.
Ncusn1pny, E., Die 13acle ne r Kultur, Symposium i"1ber die Entstehung und Clu-onologie eler
Hadener Kulntr, Bratislava 1973, 317-353.
Novak, G., Prethistorijski Hvar, Grapčeva spilja, Zagreb 1955.
374
Novak, G. , Markova spilja na Oloku Hvaru ll, Arheološki radovi i raspraveJAZU 2, Zagrcb
1962, 19-103.
Novotny, B., Zur Idola trie der Hadener Kultur in der Slowakci, Slovenska areheol6gia 29/ l ,
Niu·a-Bratislava 1981 , 131-138.
Pavuk,J. , Uber die Kontakte zwischen Balkan und Mitteleuropa in Neolithikuro, Godišnjak
Centra za balkanološka ispitivanja 13, Sarajevo 1976, 33-45.
Petrić , N. , Prethistorijskc kulture Pelješca, Pclješki zbornik l , Zagreb 1976.
Pittioni, R. , Urgeschichte des Oesterreichische n Rau ms, Wi<.:n 1954.
375
Battaglia, R. , R.icerche palc tnologic he e folcloristiche sulla casa istriana primitiva,Atti e
me morie 28, 1926.
Beaumont, R. L , Greek influences in the Adriatic Sea before tl1e fourth Century B.C.,The
Hournal of He llen ic Sn1dies LVI/ll, London 1936, 159 i d.
Be nac ,A., Iliri u Apuliji, GCBI 26, 1988, 43-67.
Bergma.nn, J.,Vorgescl1ichtc als Geschichte- neue Methoden zur ethnischen und historiscl1en
Interp retation urgeschichtlich en Que llen, Actes du V!lie Congres international des sci-
ences p rehistoriques e t protohistoriques, Beograd 1973, Il, 78-84.
Be nnond-Montanari, G., Le int1ue nze meditcrranee a nord elel Po, Mostra dell' Etruria
padana e delle c ita di Spina, Bologna 1960.
Boardman,]., Greek Sculpnirc,TheArchaic Period, London 1978.
Boas , F. , Um p rimitivnog čoveka , Beograd 1982.
Bonfantc , L , Out of Etruria . Etruscan Influence North and South, BAR l 03, 1981.
Braccesi, L , Greciti1 acl1·iatica, Bologn a 1971.
Bravar, G. , La c ivil dt istria na prima della romanizzazio.ne, ll istria, Trieste 1972.
Brunšmid,]., Prethistorijski predmeti iz srijemske županije,VHAD VI, Zagreb 1902, 68 i d.
Brusić , Z. ,Tehnike grobne i stambene arhitekture na nekim graclinskim naseljima južne
Liburnije, Materijali, telu1ike i strukture predantičkog i antičkog graditeljstva na i stočn o m
jadran skom prostoru, Zagreb 1980, 9 i cl.
Brusić , Z., Helenistička reljefna keramika u Liburniji, Diadora l O, 1988, 19-63.
Cambi , N. , Sepul kralni spomenici anu·opomorfnog karaktera koclllira, Duhovna kultura Ilira,
Sa rajevo 1984, 105-117.
Canarella , D. , Tl Carso,Trieste 1968.
Cardarelli,A. i dr., Castcllieri ne l C u·so e nell' lstria: cronologia degli insediamenti tra media
etit del bronzo e prima eta del ferro, Preistoria elel Caput Adriac,Trisete 1983, 87-112.
Coare lli , F., L'ore ficeria nell'arte classica, Milano 1966.
Degrassi, A., Culti dell 'Istria preromana e romana, Adriatica, Zagreb 1970,615-632.
Drechs le r-Bižić , R. , Istraživanje nekropole praistorijsld h ]apoda u Kompolju , ARR]AZU l ,
1959.245-280.
Drechsler-Bižić , R., Latenski grob izTrošmarije, Adriatica, Zagreb 1970, 243-250.
Drechsl e r-Bižić , R. , Srednje brončano doba u Lici i Bosni, P]Z IV, 242 i d .
Drechsl e r-Bižić , R., japodska kulnn·na grupa, PJZ fV, 374 i d.
Drechsle r-Bižić, R. , Japoclska grupa, PJZ V, 391 i d .
Dukat, Z.- Mirnik, 1., Pre-Roman Coinage on the territory of modern Yougoslavia, Bulletin of
Insti nit of Archaeology 13, London 1976, 175-2 10.
Ebert, M. , Der Gold fund von Dalj. jahreshe fte cl. Osterreich.ischen Archaeologischen
Instin1ts XI,Wien 1908, 259-276.
Eliade, M., Sveto i profano, Novi Sad 1986.
Eliade, M. , Kovači i a lke mičari, Zagreb 1983.
Ferri, S., Stele Daunie 1-VIl, Bollettino ci'Arte 47-52, Roma 1962-1 967.
Fischer,J., Die vorromisch en Skulpnu·en von Nesactium, Hamburger Beitrage zur
Archaologie ll , 1984, 9-98.
Fogolari, G. , Orientalna komponenta v situlski umetnosti, Umetnost alpskih llirov u1
Ve ne tov, Ljubljana 1960, 9-2 1.
Fogolari , G. , L1 protostoria deiJe Venezie, Popo li e Civilta dell'ltalia antica IV, Roma, 1975.
Forlati-Tamaro, l3., A proposito de alcune sculpture eli Nesazio, Bulletino di Palctuologia ita-
liana 48, Roma 1927.
Frey, 0 .1-1., Die Entstehung de r Situlcnk.unst, Berlin 1969.
Frey, O. H. ,Jugoslawien unter ele m Einfluss der grit:chische n Ko1onisation.lntcgrationspro-
ble me in Geschichte und Gegenwart, Gottingen 1984, 29-48.
Gabrovec, S. , Nekate ri aktualni problemi sintlske ume tnosti,Traclitiones 5-6, Acta Instituti
Ethnographiae SAZU, Ljubljana 1979, l l 5 i d.
376
C.abrovec, S., Istarska grupa, PJZ V, 293 i cl.
Garašanin, D., Ka problemu falera sa figuralni.m predstavama, RVM 9, 1960,200-202.
Garašani.n, M., Skulpnmt troglava božanstva iz Vaćana kod Bribira, Stari.nar ll , Beograd 1960,
65-74.
Garašanin, M. , Praistorija. Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd-Zagreb 1982.
Glogov ić , D. , Nalazi geomeu·ijske keramike iz Daunije na podwčju Istre, Histria a rchaeologi-
ca 10 , 1, Pula 1979, 57-84.
Glogović , D., Prilozi p oznavanju željeznog doba na sjevernom Jadranu, Zagreb 1989.
Gnirs,A. , Istria praeromana, Karlsbad 1925.
Graziosi, P. , L'arte preistorica in Italia , Firenze 1973.
Kastel ic,J, Conservatismo e nuove correnti nell'arte degli !Iliri e dei Veneti,Atti del I" Sim p.
intern. di Protostoria italiana, Roma 1969, 19-27.
Kati č ić, R. , Suvremena istraživanja o jeziku s tarosjed ilaca ilirskih provincija, Simpozij o teri-
torijalnom i kronološkom razgra ničenju Il..i.t·a u praistorijsko doba, Sarajevo 1964 , 9-58.
Kdti i njihovi suvremenici na tlu jugoslavije (izd. M. Guštin), Katalog izložbe, Ljubljana-Za-
greb-Beograd 19R4.
Knez,T , Situlska umjetnost u Jugoslaviji , Duhovna kultura Ili ra , Sarajevo 1984, 89-104.
Konig, M. E. I~. Die geistige Entwicklung des Menschen im Lichte alter und neuer f-orschung,
Ac tes du VlHe Congres intern. des sciences prćhistoriques ct protohistoriques, Il, Beograd
1973, 99 i cl.
Kossack, G., Studie n zum Symbolgut der Urnenfelder und Ilallstattzeit MiLtelcuropas, Berlin
1954.
Kossack, G. ,Trinkgesch..i.t-r als Kultge rat der l lallstattzeit, Va ria archaeologica (Festschrift W
Unve rzagt) , Berli n 1964,96 i cl.
Kossack, G. , Prolegomena zur Bilderzahlung hei den lllyrern, Zbornik A. Be nca, Sarajevo
1991, 151 -162.
Kovacs,'[ , Bronzezeitlid1e Tradition in der hallstattzeitlichen KtmstTransdanubiens, Sympo-
sium Steyr, 1980, 65-7R.
Kovač. L. , Nezakcijskl kult- simbo li čke forme i njihove transformacije oci 6. st. pr. 11. e. do
6 . s t. 11. e . 1-lisu·ia archaeologica 22-23 , Pu la 1991-1992, 44 i d.
Kučar, V. , Pmhistorijska nekropola Bera m, Histria arc haeologica 10/1 , Pula 1979 , 85-13 1.
Ku koč , S., Pra povijesni antropomorfni kipić s ( :ikata na otoku Lošinju , Radovi rilozofskog
fakulteta u Zadru 24 , 1985, 5-12.
Kuko č, S., ll istarska p lastika u kontekstu umjetnosti jadranskog područja od 7. do 5. st. pr.
n . e ., Radovi filozofskog fakulteta u Zadru 13, 1987, 75-11 2.
Kukoč, S., Pojava Wwvnog antropomorfizma u jadranskom bazenu u željezno doba, rukopisna
disertacija, Zadar 1989.
377
Mano Zisi, Đ ., Die autochtone Bevolkerung ... und ihre kulture lle Bezil:hungcn zur gtiechisd1en
Zivilisation,Actes du VIlle Congres .. . , III, Beograd 1973, 163-174.
Mano Zisi, Đ .,- Popović, Lj. Iliri i Grci, katalog izložbe, Beograd 1960.
Mansfeld , G. , Graber mit Wagenbeigaben vom Fri.ihdynastikum de~ Vordercn O rien ts bis zur
Hallstattzeit Mitteleuropas, Keltski voz, Brežice 1984, 9 i cl.
Man~uelli , G. , Roue marittime e pe netrazio ne. Appunti sulla ci..rcolazione cultura le nell 'alto c
medio Adriatico dmante !'eta classica, VAI!D 68 (1966), 1973, 171 i d.
Mansuelli, G., Ancora sui problemi cleli'>>Arte delle situle«, Situla 14/15, Ljubljana 1974, 95 i d.
Marc hesetti, C. , I castelli eri pre i ~ torici di Trieste e della Regione Giulia,Trieste 1903.
Marchesetti, C. , !sole elel Quarnero, Notizie degli Scavi di An tic hita, Ro ma 1924.
Marić, Z. , Ornamentirane pojasne ploče sa gradin e u Ošanićima kod Stoca, GZM 27-28,
1973, 35-40.
Marković ,(., Ukrasni predmeti jz kn e:l.evskog groba sa lokaliteta Lisijevo polje kod
Ivangrada, Duhovna kultura Ilira , Sara jevo 1984, 81-87.
Marović , 1., Nekoillw neobjelodanjenjh sre brnih predmeta s liburnskog područj a u Arheo-
loškom muze ju u Splitu, Adriatica praehistorica et a ntiqua, Zagreb 1970, 265-284.
MastrociJ.1que, A. , !.'ambra e l'Ericlano. Stucli sulla lelteratura e sul commercio dell'ambra in
eta preromana, Este 1991 .
Matthiius, H., Spatmykenische und urn enfeld e rzeitliche Vogel p las tik , Stuclien zu r Bronzezeit
(Festschrift W. v. Brunn), Mainz 198 1, 277 i d.
Megaw, J V S.,The Shape-Changes: Art of the Iron Age Cclts,Archaeology 31/3, 1978, 30 i d .
Megaw,]. VS. , A..rtofthe European lron Age, Bath 1970.
Migotti , R., Grčko-helenistička keramika iz Starog Grada na l !vant, VAMZ 19, 1986, 148- 153.
Mihovili ć , K ., Nekropola Gradine iznad LiJ.nskog kanala, Histria archaeologica lll/2 , Pula 1972.
Mihovilić , K. , Bronč ane lepeze iz istarskih željeznodobnih nekropola , Situ la 20/21, Ljubljana
19fl0, 279-2fl3 .
M ih ov ili ć , K., Istra u p ra povijesti, Arheologija i umje tnost Tstre, katalog izložbe , Pula 1986.
Mihovilić, K. , H..istri i Et ru šča ni , katalog izložbe, P ula 1986.
Mirnik, 1., O pticaj novca uzduž i stoč n e jadranske obale kroz stoljeća , Do meti J\..'Y, 12, Rijeka
19H2, 53-60.
Mlaclin,J., Umj e tn i č ki spo menici prahistorijskog Nezakcija, Pula 1964.
Mladin,].. Brončane posude i šljemovi iz Istre , Diadora 7, Zadar 1974, 35 i d .
Mladin ,J., Sitna pra povijesna plastika u Arheo loškom muzeju Istre u Puli, Diaclora 9, Zadar
1980, 165-196.
Moscati, S., L1 civilta m editerr.mea, d alle o rigini della stolia all avcnto clell'elenismo, Milano 1980.
O rlanclini, P. , L'arte clell ' ltalia p reromana , Popo li e civilta deli'Italia antica VJ!, Roma 1978 .
378
Puschi, A. , La necropoli prcromana eli Ncsazio, Atti e memoric, 21 ,Trieste 1905, 3 i d.
Raclmilli, A. M., !.a c ul tura dei castellieri, Aquileia e !'alto Aclriatico 2, lkli..ne 1972,7- 16.
Raunig , B. ,Japodski kameni sepulkralni i sakralni spomenici, Starinar 23, 197 4, 29 i cl.
Rei.necke, P. ,Antre.tnont u nd Gunclestrup , PZ 34/5, l , 1949/50,365 i d.
Rendić-Mi očević, D. , L'Adriatico e la collonizzazione greca, Preistoria della Em ilia e
Romagna Il, Bologna 1963.
Rend i ć-Miočević , D. , Umjetnost Ilira u antičko doba, Duhovna kultura Ilira, Sarajevo 1984 ,
65 i d.
Rendi ć-M iočević, D. , Srebrne naušnice nepoznatih japodskih radionica, Iliri i anti čk i svijet,
Split 1989, 47 i d.
Vasić, R. , Pojava velike kamene plastike kod Ilira, Živa antika XV /l , Skopje 1965, 149- 162.
Vasić , R., Jcdan prilog proučavanju umetnosti .Japoda, Stari nar XX, 13eograd 1970 , 383-390.
Vas ić, R. , Figura! Elements in the Iron Age in Yugoslavia, I3alcaruca 8 , Beograd 1977 , 43 i d.
Vasić, R., Greek Bronze Vessels foun d i.n Yugoslavia, Živa antika 33/2, Skopje 1983, 185-1 94.
Vasić , R. , Prilog proučavanju šarnirskih fibula u Jugoslaviji , GCBI 23 , Sarajevo 19H5 , 12 1-155.
Vas ić , R. , U m etničke težnje na tlu Jugoslavije u gvozdeno doba, Starinar 37, Beograd 19H6, 1-24.
Venclova, N., Glass Beacls w ith Human Face Decoration (Maskenperlen) and the ir Derivates
in Central Europc,Arheologicke Rozhledy 26/6, 1974, 593-602.
Vimki-Gasparini, K., Kultura polja sa žara ma u sjevernoj Hrvatskoj, Zad ar 1973.
Vin ski-Gasparini, K. , Praistorija jugoslavenskih zemalja rv, Sarajevo 1983 , 493-503, 547-61 7,
637-646.
Vin ski-Gaspari.J1i, K. , Praistorija jugoslavenskih zemalja V, Sarajevo 1987, 182-231 .
Vinski, Z. , Ein liburnischer Depotfund aus Baška, Al 2, Beograd 1956, 19-30 .
Vi.J1ski, Z. , Zoom orphe Kleinplasti.k aus dem si.idpan nonischen Donauraum , Symbolae
Hrozny, Praha 1950, 33 1-342.
Vi.J1slci, Z. , Povodom izložbe »Iliri i Grci•, Vijesti muzealaca i konzervatora Hnratske lX/2 ,
Zagreb 1960, 57-61. ·
379
Skraćenice češće navođene literature
380
Pojmovnik
ARRl- udubljcnjc u st ije ni , pripećak kojim su se ljudi u starije kameno doba koristili kao
zaklonom ili zaštićenim boravištem
AMFORA- keranlička posuda jajolika ili kuglasta oblika s naglašenim cilil1dričnim ili ljcvkas-
tim vratom te dvje ma ru čka ma na vratu ili najširem dijelu p osude
AMULET- predmet koji ljudi nose na tijelu kao čarobno sredstvo za obranu od raznih zala;
privjesak (amajlija) s magijskim značenjem
ANTROPOMORFAN- poput čovj eka , čovj ekolik
APSIDA- u arhitekturi polukružni ili polugonalni prostor, obično naclsvotlen, dodan
građevini u dužinskoj osi
APSOLUTNA KRONOLOGIJA - odrec1ivanjc vreme na prema stvarnim datumima, izražavan je
starosti u godinama (us p. relativna kronologija)
AltHAJSKT STIL - nastao u hele nskoj sredini, prenesen na šire područje Mediterana, primjc-
njivan u arhitekturi, kiparstvu i plastici 6. st. prije Krista
ARTEFAKT - predme t i zrađen ljudskom ruko m, dakle •umjetno•. Izraz se pretežito rabi za
oruclc iz starijega ,kamenoga doba.
ASKOS (grč.) posuda za piće koja služi kao vrč od kojega se oblikom razlikuje - nije postav-
ljen vertikalno i nema izrazite stajaće površine
ATAŠA - dio drške koj im se ona pričvršćujc za tijelo metalne posude; često oblikovan deko-
rativno
BIKONlČAN - izraz ko ji označava da kakav predmet ima o blik dvaju suprotstavlje nih stoža-
ca čij e su osnove sp ojene
BOREAL- vremenski odsječak holocena (v. holocen) oko 7000. do 5500. g. prije Krista , obilje-
žen klimatskim zatopljenjem. Prosječna tcmperantr.t 741 dva je s tupnja viša od današnje.
BUTA - keranlička jajolika posuda s elva p ara ru čki
CIZELIRA NJE - postupak pažljiva i završna finim oruđ e m izvodena dotjerivanja površine
mctalnoga predmeta
C-14- v. Datiranje metodom raclioaktivnoga ugljika
•ETA7..NA« PROFILACIJA - razvedeni oblik posude u pro i1Ju u d va ili tri zaoblje na odsječka
381
FEMUR- bedrena kost
Fll3ULA - spona za zakopčavanje odjeće
FILIGRAN- zlatarska teh nika ukrašavanja kojom se žica lemi na podlogu; izrađeno u srebru,
zlatu ili bronci
FRANKO-KANTARRIJSKA UMJETNOST- umjetnost špiljskoga zidnoga slil<arsrva na prostoru
današnje južne Francuske (osobito pokrajine Dordogne) tc sjeverne i istočne Španjolske.
Vrhunac doseže u vrijeme magdatenijenske kulture. Naj poznatiji su nalazi u špiljama
Altam ira, Lascaux, Niaux, Font de Gau me, Les Trois Freres.
KANELIRA · uzdužna plitka užljebina , utor, brazda; žljebast ukras na stupu, ili na
keramičkome posuclu
KANTI fAROS (grč.)- posuda s dvije visoke drš ke
KOHOS KULTURA- prva neolitička poljodjelska kultura u prostoru jugoistočne Mađarske,
nazvana prema rijeci K6ros. Srodna je.: starčcvačkoj kulturi sjeverne Hrvatske.
KOSTENKI- nalazište iz vremena mlađeg paleolitika na obali rijeke Don u Ukraj ini. Stanište
paleolitičkih lovaca s tragovima nasLambi, velikom količinom kamenih izrađevina te
bogatom figuralnom plastikom Ojudski i životinjski likovi) izrađenom u kosti , s l onova č i
ili kamenu.
KRATER (grč. ) - široka posuda s dvije drške namijenjena pripremanju vina za gozbu; javljaju
se brončani i keramički primjerci, najčešće bogato ukrašeni
Kll.ONOLOGI]A - prikaz nekih događaja vremenskim slijedom od najstarijeg prema najmlademu
KULT- vjerski, religiozni obred; služenje i obožavanje božanstva
KUROTROFAN (grč .) - uzgajaLclj(ica) djeteta, dojilja
382
LENDEI.':iKA KlJLI"URA ·niz srodnih kulturnih pojava kasnog neolitika na podrućju srednje
Europe, u prvom redu prepoznatljivil1 po oslikanom keramičkom posudu
LEPENSKI VIR· ribarsko-lovačko naselje iz vremena prijelaza me7.olitika u neolilik, poznato po
dobro sačuvanim temeljima trapezoidnih nastambi i po osebujnim kamenim skulpturama
UCENSKA KERAMIKA (njem. die Litze)- keramika ukrašena otiskom usukane vrpce
LUEVANJE U TEl INICI •IZGUBlJENOG VOSKA• (a cera perduta, a ci re perduc) · postupak
modeliranja željena predmeta od voska, preko kojega se preYi a či glina; pri pečenju gline
vosak iscuri i tako sc dobiva profi11jeni kalup sa svim ukrasnim pojedinostima; kalupi
služe za jednokratnu uporabu
LITIČKO RAZDOBlJE- razdoblje uporabe kame na za izradu oruđa i oružja
MEANDAR - linija koja teče izlomi jeno pod pravim kutom , pojam nastao prema vrlo krivu-
da vom toku rijeke Meandar u Maloj Aziji; linija ili traka vodi se pod pravim kutom i zavi-
ja; postoji ravni ili kosi meandar
MEANDROIDAN - poput meandra
MEGALITSKI (grč . megalit) - suhozidna građevina od veli ka neob rađena kamenja
MEGARON- trodijelna pravokutna gradevina , sastoji sc oci trijema, predvorja i glavne pros-
tm·ijc u č ijem se središtu nalazi ognjište, čes to izmedu četi ri stupa
MIKROLIT!- sitne, kamene izradevine koje su mogle služili kao vršci za strelice ili zupci za
hat·pune, pile, n oževe ili srpove
MONOKROMI]A - ukntšavanje uporabom samo jedne boje
MURRUS GALLICUS - na poseban način od kamena i drva sagrađen bedem u keltskim
naseljima u Galiji; detaljno ih je opisao Cezar u svom djelu .o galskome ralll•
PALJSADA - ograda ili prepreka od zašiljenih stupova pobodeni h u zemlju , često na vrhu
nasipa
PEKTORALNI NAKIT (PEKTORAL) · nakit koji se nosi na grudima, s ukrasnom i kultnom
ulogom
PLE!STOCEN- ledeno doba, stariji vremenski odsjek kvartara, posljednjega geološkoga raz-
doblja u razvoju Zemlje
POLIKROMIJA- ukrašavanje uporabom više različitih boja
PRJJE SADAŠNJOSTI- oznaka koja se dodaje apsolutnim datum ima dobivenima mjerenjima
pomoću raz li č itih modcrnil1 fizikalnih ili kemijskih metoda. Kao godina sadašnjosti kon-
vencionalno sc uzima 1950.
PROBOJ, LIJEVANJE NA PROBOJ - posebna tclmika lijevanja brončanih predmeta pri kojoj
sc ukras postiže otvorima u stijenci predmeta
PROTOMA · naziv za ljudsko poprsje ili prednji dio 7.ivotinjske figure koja je ukrasni ele-
me nt u lj kovnoj ili primijcnjenoj umjetnosti tc u arhitekturi
PSEUDOFILIGRAN ·zlatarska telmika ukrašavanja kojom se lijevanjem oponaša filigr.mski
ukras, v. filigran
PSEUDOGRANUI.ACIJA · zlat;u·ska tehnika ukrašava nja kojom se lijevanjem imitira granulira-
ni ukras, v. granulacija
PUNCJRANJE- postupak ukrašava nja kojim sc sa stražnje strane iskucan i motivi reljefno
ističu na prednjoj strani predmeta
383
RELATIVNA KRONOLOGUA- određivanje vremena prema m eđu sobnom odnosu pojedinih
kultura ili razdoblja bez obzira n a utvrđene stvarne datume (usp. apsolutna kronologija)
RJTON - posuda u obliku životinjskoga roga, životinjske glave ili općenito stilizirane životinje
ROM.ANELLJEN (fnme. romanellien)- kultura na prijelazu kasnoga paleolitika u mezolitik,
rasprostranjena u južnoj Italiji
RUČNI KLIN- kameno omde Si.ljasto-jajolika ili bade masta oblika, načinjeno od kamene jez-
gre okresane s obje strane
TELL - umjetni brežuljak nastao taloženjem ruševina nastambi i razli č i lill otpadaka, te sral.nim
obnavljanjem naselja na istom položaju tijekom duljeg vremena i kroz nekoliko ljudskih
generacija; višeslojno naselje
TOLOIDAN (grč. tholos) - građ evina u obliku košnice
TORElJTI - majstori koji izrađuju fine metalne predmete hladnim putem
TOREUTIKA- obradba metala hladnim putem, čekićem i jednostavnlm instrumentima s
nutarnje strane sa svrhom izvedbe re ljefna ukrasa na površini
TOTEM- životinjski znak ljutbke zajednice, roda ili plemena koje sma tra ela potječe od te
životinje i drži je svojom zaštitnicom
TREMOLIRAN UKRAS (tal. tremolo)- ispre kidanim urezima izveden ukras
TUM UL - kntžni zemljani ili kameni hu mak nasut iznad jednoga ili više grobova; grobni
h umak izgrade n od zeml je ili kamena, ili u kombinaciji obojega
TUTULI - ukrasne p l očice izrađene od vrlo tanka lima, našivane na odjeć u
VENERA - u starorimskoj mitologiji božica ljubavi i lje pote
VOTIVNI - zavjetni
)84
KAZALO LOKALITETA
385
Gradina Velika Punta iznad Srpskog Krapina 8 , 24, 25, 26, 28, 30, 33, 35, 38, Novo Mesto 236, 2:)7, 363
polja 209 40, 54,55 Novoselac 11 8, 154
Gradina Vrčin 191 , 192, 360 Krehin Gradac 319
G rapčeva špilja na Hvaru 62, 105-109, Križevci 201 Okić 160
116, 154, 174 Krkov i ć 64, 77 Olduvai Gorgc 21 ,54
Grobnik 312,3 18 Kukuruzište Streitn (Vu čedol) 136 Orol ik 88, 152, 168, 171, 172, 359
G udnja na Pelješcu 62, 64, l 06, l l 6, 154 Kupinovo 330·332, 367 Osijek 78, 87, 250, 334
Gundestrup 158 Kuzmin 245 Osijek-Ciglana 328,329, 367
Gušće na Savi 185, 186, 360 Osječenica·Gori čka kod Dvora na Uni 135
La Ferrassie 35 Ostrovu! Banului 53
Hallstan 234 Lascaux 16, 18 Ošarući koci Stoca 325, 346, 367, 368
Hermanov vinograd kod Osijeka 62, 87, Lasinja 115, 116 Otok 62,82, 88, 152
88, 152 La Tene 250, 327 Ozalj 11 O, 116
Hirsch.landen 273,364 Laussel 12, 17
Hrnjevac 11 9·12 1, 155 Le Moustier 25 Pakrac 78
Lespug ue 17 Panjorovica na Dugom otoku 25, 33,
Igra č 6:), 64, 70 , 151 Les Tro is-rrt:res 18 34, 38
lssa 32 1,324, 357, 358, 369 Li č ki Osik !60, 187 Pećine na Brini 25, 33
lst[tll6sko 44 Lički Ribnik kod Gospića 347, 348,368 Paklenica 195
lsturitz 19 Lingby 5 1 Pepelana 62-65,7 1,74,78 , 90, 119, 120,
lžula-Medulin 64, 77, 152 Lisi čići kod Konjica l 05 151, 153, 155
Lopar na Rabu 38, 42, 47, 48, 55 Pharos 321 , 324,367
Jagodnja gornja 324, 35 1, 352, 353, 354, Lovas 195 Picugi 200, 202,216, 217,219, 254, 256,
368 Lug 181 257, 265,271,3 18 , 361,362,364
Jakovo-Kormadin 81 Pivnica 128, 129
Jakš i ć kod Požege 90, 11 3, 11 5·117, 153 Ljublja nsko Barje 135 Plitvice 195
Jalžabet 160, 231 Ljubljansko Barje·Resnjkov prekop l l S Pod gorač kod Našica 185
Jami na Sredi 38, 47, 48,64 Pod kod Bugoj na 191 , 307
Jarak 340, 346 Makarska 202, 212 Poljanci 201 , 203, 361
Jasenaš 93 , 15:) M<lU sv. Anđeo 191 , 360 Popovč i ca- Katinska kod Satnice 11 9
]ezerine 286 Mali Vital 301 Potočka zija lka 42
Malo Kore novo 62, 78, 89, 90, 152, 153 Pričae 203
Kamenec Podolski 39 Malunje 160 Privlaka 212
Kaniška Iva 62, 74, 78, 90, 91 , 153 Markova špilja na Hvaru 64, 106, 109, Privlaka-Gradina na Hosutu 337,341
Kapc.:lna 198, 199, 36 1 ll 6 , 154 Prozor 209,282,285,286, 291·293,
Kaptol kod Požege 229, 23 1·233, 235· Martijanec 160, 230, 2:31,234, 235, 242, 295·297, 299,30 1, 304,317, 342·
·239, 241-244, 265, 362, 363 244,362,363 ·346, 36 1, 365, 368
Karlich kod Koblenza 164 Medak u Ličkom polju 209, 212,213, Pula 254, 265, 364
Kastav 3 12,3 18 284,297,:)6 1 Punihc 20, 22·24, 38, 54
Kaštel kod Buja 265 Medu n 325, 367
Keutschacher see 11 5 Metapont 325, 352, 353,368 Radovin 25 , 33, 34,307, 308, 354,366,
Kiringracl 113, 288 Mihalkov 225, 362 369
Kleinaspergle 327 Monte Circeo 36 Ražanac 38
Kličevac 184 Monte Grosso kod Štinjana 2 17 , 219 Reinheim 327
KUnac Grad kod Petrinje 160, 24 l Mušja jama u Škoejanu 218, 2 19 Ribić 286, 296
Kloko čevi k 78, 88, 152 Ribnjačka kod Bjelo\rara 339, 34 1,368
K l ošta r- Iva nić 201 Nadin 351, 354,369 Risan 325, 367
Kneževi Vinogradi 71 Nakovana 150 Romualdova pećina 38, 42, 47, 48, 55
Kompolje 209, 212, 2 14, 284, 293·297, Narona 241 ,3 14
299,304,305,323, 342,353,36 1, Nezakcij 2 16, 219, 251 , 252, 254,255, Sal i na Dugom otoku 38
365,368 257-269, 271·273, 275, 277·281 , 363, Salona 321 , 322, 325,367
Koprivni č ki Bregi 62 :364 Samatovci 80, 86
Koprivnička Reka 62 Niaux 18 Sarvaš 62, 64, 7 1, 72, 74, 11 3, 120, 122,
Korkira 314,321, 324,367 Nin (/\eona) 306,307, 309·31 l , 3 13, 123, 125, 128, 129, 135, 147, 151 ,
Kostenki 17 3 16,3 17, 349.366 155,340
Kostolac 128 Novi Banovci 333, 335, 368 Satricum 295
Koška 116 Novigrad kod Slavonskog Broda 185, Sitlari 52
Koza rac 18 1 198, 205,209,2 12,361 Sisak 202,206,249,250, :)6 1
386
Slavonski Brod 195, 197, 198, 360 Traguri on 32 1, 324, 367 Vinograd Stre im (Vu čedol) 136
Slivnica 25, 33, :H Tre benište 241 Vlastelinski brijeg u Sarvašu 63
S mil č i ć kod Zadr;t 62, 64, 76, 77, 78, Trošmarija kod Ogulina 345,346,347, Vorganska p eć na otoku Krk'U 64
89, 90, 95, 96-98, 99-103, 105-107, 348,368 Vrapče 208
116, 1S2, 153 Turčišće-Dvorišće 236,237 Vrčin 160
Smiljan 209, 286,361 Turs ka kosa kod Topuskog 160, 226, Vrebac 209, 298,299,36 1
Sofronijevo 239 227,287-290,365 Vrlovka 117
Solin 2 12, 313,3 15,316 Vrsi 212, 215
Sopot 62, 78, 82, 87, 88, 1S2 Ulcinj 325 , 367 Vu čed o l 62, 64, 7 1, 73, 74, 113, 120 ,
Sotin 178, 179 122-124, 126-131, 133, 135-137, 139,
Spina 258,259, 295, 314, 364 Vajska 180 14 1-147, 150, 151, 155, 156
Srijemska Mitrovica 247, 248, 332, 363 Vama 360 Vukovar 63, 78, 152, 223,332,333,362,
St.Acheul 22, 54 Varvara 191 367
Stara Rača 63, lS1 Vela jama na Lošinju 25, 33, 34, 38, 45, Vukovar-Lijeva bara 222-224, 238
S tarčevo 163 47, 55 , 11 6
Staro Čiče 78, 90 , 93, 153 Vela špilja na Korčuli 106, 108, 11 6 , 154 Zadar Oader) 306, 307,313,366
Ston 32S Velika Mrdakovica 354-356, 369 Zadubravlje 62-65, 67,74. 151
Stražbenica u selu Vrebac 209 Velika peć ina 24, 25, 30, 33, 38,40-44, Zagreb-Gornj i grad 160
Surduk 226, 249 55, 119-121, 155 Zagreb-okolica 170-172,359
Sviloš 202,205,361 Vclil<a u Požeškoj kotlini 246, 2SO, 329 Zarilac J 18, 1S4
Sv. Lucija (most na Soči) 253, 269 Veliki Vital 30 l Zaton 314,3 17
Szodliget 53 Venosa 22 Zhoukoudian 30 , 33, 35
Veternica 24, 25, 27, 30, 3 1, 36-38,40, 55
Šandalja I 21, 22, 38, 52, 54 Viča Luka na Hraču 322,323, 353, 367 Žaganj dolac na Braču 322
Šandalja II 38, 42, 46, 47, 52, SS Vi le nica 20, 24, 30, 38, 55 Ždralovi 63, 64 , 11 6, 151
Šarengrad 223 Vinča 79, 126, 128 Živalji kod Obrovca 175
Škarin Samograd 64 Vindija 24, 25, 30, 32, :n. 38, 42, 44, 45,
Špišić-Bukovica 93, 153 49, 52, 53, 55, 11 9-12 1, l 'iS Wa ldalgesheim 327
Šuplja Stena na Avali 128 Vinica 312 Wi llendorf 14, 17, 18
Vinkovci 56,62-6S, 68-71, 73, 74,80 , 11 3,
'J'omašica 62, 78, 90, 91 , 153 11 6, 120, 122, 145,148, 149,15 1
Tor nad Jelsom 323, 367 Vinograd Karasović (Vu čedo l) 136
387
KAZALO KULTURA
Abevilijcn 22, 54 Dubrovačko-žutobrdska kulturna grupa Istarska kultura kasnog bro nčanog
Alpska varijanta ljubljanske kulture 149 184, 185 doha 204,216,2 17,219 , 36 1, 362
Anzabegovo-Vršnik kulntra 63,74 Istarska kultura ranog bron ča n og doba
Are nsburška kultura 5 1 Epigravetije n 45, 53 160, 165, 172, 173,360
Ašd eje n 20, 22, 23, 54 Estenska kulntra (krug) 252, 263 Istarska kultura srednjeg bron ča nog
Azilije n 50 , 5 1 doba 160, 177,191, 192,360
Glasinačka kulntrna grupa 199, 3 19 , 320
Baclenska kultura 58, 8 1, 112-1 14, 120 , Gorenjska grupa 220 .Jadranska varijanta (tip) ljubljanske
122-130, 155 Gravetijen 17, 18, 34, 44-49, 5 1-53,55 kulnn·e 149, 150, 160, 174-176
Haps ko-Jcmlcbka kultura 82 Grupa Be l o tić-13cla Crkva 167 Japodska kultm~l kasnog bronča nog
Basara bi (stil) 222-224, 236, 362 Grupa Dobava 203 doba 204,207, 2 12
B<.:legiška faza vatinske kulturne grupe Grupa Donja dolina-Sanski Most 220 Japodska kultura mladeg željeznog
186,360 Grupa Gre dani-Harice 193,205 doba 326, ;40, 342, 368
13elokrajinska grupa 220 Grupa Ljubljana 203 Japodska kulntra starijeg željeznog
13osutska grupa kasnog brončan og Grupa Ruše 203,234 doba 160, 195,207, 209, 220,254,
doba 204,222,223 Grupa s licenskom keram i.kom 160, 283, 3 18,365
Bosuts ka grupa starijeg željeznog doba 177' 185, 186, 360 Južnobosanska grupa kasnog
220,222, 22:3 Grupa Sornogyvar 165 bro nča n og doba 193
Brczovljanski tip sopotske kulture 58, Grupa Val 204 Južnobosanska grupa starijeg željeznog
92-94, 153 Grupa Velika Go rica 160,20 :3,204, 361 doba 220
13ubanjsko-salkucanska kultura 11 3, 114 Južnodalmatinska grupa starijeg že-
fi udakalitsz-Be li Manastir tip bade nske Halštatska kulttmt (starije željezno ljeznog doba 2 15,220,3 19, :325
kulture 126 doba) ll, 160 , 195,209,2 13.2 14 ,
Butmirska ku lmra 6 1,98 22o-228, 230-232,234-239,24 1-259, Kakanjska kultura 100 , l 01
265, 270, 272,273,275, 277-285, Karanovo Ill 74
Cetinska kulturna grupa J 60, 165, 173- 288-292, 294-299, 30 l ' 303-306, Kevdere-Hrnjevac tip Retz-Ga jary
176, 181 , 192,214 ,360 309-3 14, 316-319,322, 324, 329, kuture 119, 155
Cotofcni k-ultura 128 362-364 Klaktonijen 22, 27, 28,54
' Harnangia kultura 61 Komple ks lincarnotrakaste keramike
Čavdar-Krcmikovci-Karanovo kultura Hamburška kultura 5 l 60,87,89,9 1, 152, 153
63 Hclenistička kultura (helenizam) 298, Korenovska kultura 58, 74, 78, 89-91,
3 18,:325, :326, 349,35 1,353,355 , 93, 152, 153
Dan.ilska kultura 58, 78, 90, 94-103, 357,366,368 Koros kultura 63, 71 , 74,89
105, 106, 109, 153, 154 Histarska kultura mlađeg željeznog Kos tolačka kultura 58, 11 3, 12 1, ·123,
Debelo Brdo tip vučedol ske kulnu·e 149 doba 326 126, 128-130 , 135, 140, 155, 156
De lmatska kultura m lađ eg željeznog Histarska kultura starijeg željezn og Kretska kultura 145
doba 326, 340, 368 doba 195, 215, 218, 251, 252, 255, Kultunt grobnih htunaka 160, 177, 187,
Ddmatska kultura starijeg željeznog 259, 260 , 265, 273, 30 5, :308, 363, 364 360
doba 215,254, 3 19-322,324,325, !Jrustovački tip vučed olske lm lnu·e 149 Kultura impresso-keramikc 58, 64,75-
366,367 Hvars ka kultura 58, l 04-J 09, 11 6, 150, ·77, 95, 102, 151, 153
Do le njska grupa 220 154 Kulntra Lep enskog vira (lepenska
kultura Đerdap a) S l , 60 Liburnska kultura mladeg željeznog Slove nski tip Vučedol ske kulture 149
Kulllu<t Like u kasno brončan o doba doba 326, 340, 368 Soli tre jen 47,48
193, 36 1 Liburnska kullura starijeg zcljcznog do- Sopotska kultura 58, 78-88, 9 1, 9:3, 112,
Kuln u-a Like u srednje b ro nčan o doba ba 160, 195,212,2 13,215,220,254, 113, li S, 118, 122, 135 , 140, 152-156
177, 187, 190, 19 1, 360 306-308, 311' 3 16, 318, 320, 322, 366 Sopotsko-lcndelska kul.tura 82
Kulrura linearnotrakaste kemm.ike 60, l.iburnska kulturna grupa starijeg želje- Srednjobosanska grupa kasnog
89-91. znog doba 204,207, 361 brončanog doba 193, 204
Kultura polja sa žal<tma 172, 194, 199- Lužiank:y kultura 94 Srednjobosanska grupa starijeg zeljez-
·203, 207, 209, 212-2 14,2 16-219, Ljubljanska k ultura 149, 157, 175 nog doba 220
22 1, 222,228,23 1,234, 242,260, Srcdnjoda lmali..nska gru pa kasnog
278,283,308, 36 1, 362,365 , 366 Magdale n ijen 49-52, 55 b ro n č an og doba 204
Kulturna grup a Baie rclorf-Vclatiee 203, Mako tip vučedol ske kult ure 149 Srcdnjodalmatinska grup a starijeg že-
205, 36 1 Mikokijen 23,25 ljeznog doba 220
Kulturna grupa Bije lo Brdo-Dalj Mikrogravetijen 47 S tarčevačka kultl.H-a 56, 58, 60, 63-65,
(daljsko-bjclobrdski tip inkruslit-an e Mikro musterijcn 33 67-7 5,79. 82-84, 89,90 , 15 1, l 52
ke rami ke) 177, 18 1, I !B, 184 Mokri nska kulturna grupa 167, 179 S tarčevač ki kulturni komp leks 60, 63
Kult urna grupa Cirna-Girla mare 184 Mondsee lip Retz-Gajary kulture 119 Sze kszard tip panonske (tt~tn sdan u
Kullllrna grupa Dalj (kasn o b ro n ča n o Musterijen 16, 20, 23-35, 37, 39, 42, 44, bijske) inkrustu-ane keramike 18 1
doba) 160,203,204,220,222, 223,361 5 1, 54,55
Ku ltu rna grupa Dalj (starije željezn o Štajerska grupa 220
doba) 160 , 220,222, 223 , 234, 362 Nagy rćvska kulntrna grupa 167 šu madijski tip vučedolske kult ure 149
Kulturna grupa Martijanec-KapLO! 160, Nakovanska kultura 150
220 ,228,23 1,242 , 249, 253, 257, Narufije n Sl Tajasije n 23, 25
258 , 362, 363 Notranjska grupa 220 Tarde noazijen 52, 53
Ku lturna grupa Novigrad-Donja dolina Ny it·sćg tip vučedolske kulture 149 Tesalska monokromna keramika 63
204 ' 205, 2 11 Tisapolgarska kuln1ra 113
Kulturna grupa Ostrov 184 O lduvan 22
Kulturna grupa panonske (transdan u- O l ~ev ij en 42 , 44 Uny lip badcnske ku lture l26
bijske) inkrustirane keramike 160, Olševski orinjasijen 32, 4 1-44 , 47-49
177, 181, 183, 184, 185 Orinjasije n 33. 34, 40-43, 47, 48 , Sl , 55 Vatinska kul turna grupa 160, 172, 173,
Kulturna gm pa Zagre b 160 , 203,204, Ossarn tip badenske kultm e 126 177- 1HO, 185, 186, 360
361 Vit1ča n ska kultura 58, 63, 72, 74,78-85,
Kulmrni kompleks Glasinac-Mati 320 Pecs tip panonske (transdanubijske) 87-90, J 12- 115, 11 8 , 122-124, 126,
inluustirane kerami ke 18 1 140, 150, 152- 155
Lasinjska kultum 58, 110, l l2-l l 9, 12 1, Posuška grupa 16 5,174 Vi n kovačka kult urna gm pa 149, 157,
150, 154, 155 Protoori njasijen 42 160 , 165-168, 17 1-173,
T.ale nska kultura (mlađ e željezno doba) Protosesklo kultura 63 18 1, :359
l l , 160 ,209, 248, 250 ,297,30 1,305, Viwvit ička kultm na gr upa 160, 193
326, 327, 329, 330 , 332-338, 340, Re tz-Gajary kultura 58, 11 3, 119- 12 1, Viss Lip badcnske kulture 126
342, 344-35 1, 353, 354, 367, 368 130, 155 Višnjica tip Retz-Cajary kult ure 119,
- Sko rd isci (is ločni Kelti) 326 , 329,334, Ripoli kultura 98 121,155
336, 340 , 368 Roma ne lijen 47 Vučedo l s ka kultura 58, 113, 114 , 121,
-Taurisc i (zapadni Kelti) 326, 339, 340, 128, 129, 13 1, 133-135, 1.37, 1:39-
368 Sesklo kultura 74 150 , 156, 157, 167, 184, 359
Le nde lska kultura 58, 87, 93, 94, ll O, Slavonska kultura 135
112, 115, 154 Slavonsko-srijemska kullura 82 Zseliz kultura 87
Le ndelski kulturni kompleks (ho rizont) Slavons ko-slijemski tip vuče dols ke kul-
85,88, 93, 110, 152, 153 tu re 149
389
GDJE JE ŠTO?
PNOS!.OV EDJC([J
Uvod 9
Uvod 161 Rano bronča no doba 167 Srednje brončano doba 179 Kasno brončano
doba 194
Starije želje7.no doba 221 Kultura Martijanec - Kaptol 231 Željezno doba Istre -
Histarska grupa 251 Japodska grupa u starije žcljewo doba 283 Liburnska grupa
u starije željezno do ba 306 Delmatska grupa u starije željezno doba 319
Keltsko - !atenska kultura mlađega željeznog doba u Sjevernoj Hrvatskoj 327
Hclen ističko razdoblje na istočnom j adranu 319 Summary 359
390
l.l l' - Katalogizacija u publikaciji
Naciona lna i S\'e uči lišna knjižnica, Zagreb
9Hl l lil065
S. Dimitrijević, T. Težak-Gregl, N. Majnarić-Pa ndžić
PRAPOVIJEST
Izdaje
Naklada NAPRIJED d.d.
Zagreb, Pa lmotićeva 30
Za izdavača
Ing. Zdenko Ljevak
Lektor
Katica Maj dand ž i ć-Stupac
Korektori
Radosna Petris-Ma rtin čić
Nada Brnardić (za engleski)
Izrada karata
Milivoj Mervar
Tisak i uvez
TIZ Zrinski, Čakovec
1998.
Naklada 2 000
M.K. 1998-11