GESTA ROMANORUM

Priča o devojci, vitezu i trgovcu

Likovi: narator (latinski)/ obezbeđenje, kralj/narator (srpski), vitez, trgovac,

devojka 1, devojka 2, sudija, Merkur, likovi iz Aristofanovih „Ptica“

ČIN I
SCENA I

Narator: Lucius regnavit Neoplantae prudens valde. Qui habebat filiam

pulcherrimam. Erat quidem miles in curia quie puellam miro modo dilexit.
Profesorka: Ja „nemam pojma“ šta to znači, nisam bio na tom času..
Narator: (prevod na srpski)
(Dok narator izgovara ove redove kralj Lucije i njegova ćerka šetaju Rimom,
dok ih vitez prati zadivljeno posmatrajući devojku)
Vitez: Carissima, miro modo te diligo. Quid tibi dabo, quod possum amorem
tuum obtinere?
Ludo te volim, najmilija. Šta da činim? Kako tvoju ljubav da zaslužim?
Devojka 1: Mille marcas europenis! Milonče evrića!
Narator: Ille vero concessit et intra se cogitabat..
(prevod na srpski)
Vitez: Iam vero oportet me acquirere per aliquam viam, si debeo habere
puellam.
Bogami, moram nekako smisliti te pare da nađem aku hoću ovu ribu da imam.

SCENA II
(Pozajmica)

Narator: Perrexit ad quandam civitatem et obviavit uni mercatori

(prevod na srpski)
Vitez: Domine, potes mihi mille marcis europenis commodere in necessitate?
Milostivi gospodine, možete li mi pozajmiti million evra ? ...u nuždi sam,
baš mi je hitno.
Trgovac: Quam securitatem mihi praestabis?
Aaaa šta ćeš mi u zalog dati?
Vitez: Quidquid vis. Šta god poželite
.
Trgovac: Volo, ut chartam de proprio sanguine tuo facias sub tu sigillo, quod, si
unum diem constitutum inter nos frangas, sine condicione potestatem habeam
tantum de carnibus tuis scindere, ubicumque mihi placeat in corpore tuo, ut
carnes tuae pecuniam meam ponderent.
Dobro. Pravimo ugovor koji će biti tvojom sopstvenom krvlju potpisan i
zapečaćen da ukoliko probiješ rok, ja imam neprikosnovenu moć da ti otkinem
onoliko mesa koliko teži moj novac, gdegod mi se prohte na tvom mladom telu.
Vitez:Mihi bene placet. Pristajem. Odgovara mi.

Narator: Statim fecit chartam de proprio sanguine suo sigillatam cum sanguine
suo. Hoc facto tradidit mercatori chartam et recepit pecuniam.
(prevod na srpski) Odmah su sačinili ugovor zapečaćen i potpisan krvlju
maldića. POšto je dao zalog u krvi zelenašu, uzeo je novac.

SCENA III
(Lagodan život na kredit)
Narator: Miles vero perrexit ad puellam, tradidit ei pacuniam.. Et conglutinata
est anima puellae cum eo et ultra modum eum dilexit.
Vitez je odjahao devojci i predao joj novac. Ona se oduševila, i konačno se
zaljubila u njega.

Za to vreme je žurka in a sceni se priprea pozorište.

Memini cum Pisteterum audivi.

Vitez: Najdivnija, krenimo u pozorište!

Devojka: Quid videbimus? A šta ćemo gledati ?
Vitez: Aristophnis Aves. Aristofanove Ptice
Devojka: Eamus! Krenimo!
Ptice…
Kada Vitez cuje reči polla kerde, udara se u čelo, teško diše i i pada u nesvest.
Pritrčava kralj, hladi ga i pod nos mu stavlja bočicu sa solju za osvešćivanje.

Devojka 1: O domine, quid es tibi? Cur tantum affligitur anima tua?

Gospodaru, šta ti je? Što si se tako snuždio odjednom?
Vitez: Heu mihi, tantum dilexit, quod pro tuo amore filius mortis sum!
Avaj, kuku, joooj, jadan ja...toliko sam se zatelebao u tebe…evo sad zbog tvoje
ljubavi smrt mi postade najbliži rod!
Devojka 1: Dic, quomodo! O čemu ti to? Ma govori!
Vitez: Mutuavi ab uno mercatore mille marcas europeni. Si non solverem die
assignata, ipse potestatem haberet, ubicumque vellet, it toto corpore meo tantum
pondus de carnibus meis abscidere. Quindena iam transiit de conventione.
Memini cum Pisteterum audivi. haec est causa doloris mei.
Obavezao sam se jednom zelenašu: dao mi je naovac da ga ja tebi dam. Ta
razmena je bila takva da ako mu ne vratim milion evra na ugovoreni dan, on
može, gdegod mu se svidi na celom mom telu toliku težinu mesa da odseče. Sad
me ovaj Pisteter podseti na kamatu. Joooj...već kasnim dve nedelje. Eto zašto
sam jadan.
Devojka 1: Noli tantum contristari! Ad illum perge et pecuniam eius duplica! Si
vero ei non placuerit, quaere, quidquid ei placeat, et hoc ego tibi dabo.
Nemoj tako…razvedri se i ne tuguj!. Odmah kreni kod njega i udvostruči mu
sumu! Ako mu se to ne svidi, pitaj ga šta traži i ja ću ti to nabaviti!

SCENA IV
 (Suočavanje sa trgovcem)

Narator: Miles hoc audiens ad mercatorem perrexit et eum satis honorifice

salutavit dixitque ei...
(prevod)
Vitez: Domine, diem meum non tenui. Graviter deliqui et pro delicto tibi
pecuniam duplicabo.
Milostivi gospodine, nisam se držao dana u ugovoru. Pogrešio sam! Zbog svoje
grešeke ja ti udvostručujem sumu.
Trgovac: Carissime, scire debes, quod conventionem meam servare volo, qua
per litteras es mihi obligatus.
Mladiću najdraži, treba da znaš da ja želim da se držim našeg ugovora, baš
onako kako si mi se ovde obavezao.
Vitez: Si ergo ad hoc non vis assentire, pete a me, quantum volueris, et
obtinebis.
Pa dobro, ako vam se ova ponuda ne sviđa, recite šta hoćete i dobićete.
Trgovac: Quid verba multiplicas? Iam dixit tibi, crede mihi, conventionem
ascriptam inter nos habere volo.
Ne brbljaj i ne troši reči, mladiću... Već sam ti rekao, i veruj mi, ostajem pri
našem ugovoru. U zatvor ga voditeee.
Narator: Statim fecit eum capi et ad idicium duci. Lex autem erat, quod, sicut
homo voluntarie se obligaret, ita et iudicium reciperet.
(prevod)
ČIN II
SCENA I

Narator: Interim puella exploratores habuit, quomodo de amasio suo tractaretur.

Exploratores revertentes nuntiaverunt ei, quod ad iudicium ductus fuerit. Puella
hoc audiens ait intra se..
Ali devojka je imala svoje doušnike jer je želela da zna kako joj se dragi snalazi.
Kada su joj oni javili šta se desilo, zabrinula se i reče:
Devojka 1: Si ille morietur, ego era rea. Non ita fiet.
Ako on umre, ja ću biti kriva. E, pa neće tako biti!
Narator: Statim crines capitis sui perscidit ad modum viri, vestes mulieris
mutavit et sicut vir per omnia se praeparavit ascendensque dextrarium ad
iudicium equitavit.
Odmah je promenila žensku frizuru i odeću, i preobukla se u muškarca. Uzjahala
je konja i otišla u sud.

SCENA II
(U sudnici)

Sudija: Carissime, unde venis?

Divna mladosti, odakle dolaziš?
Devojka 2: De partibus marinis venio. Casu per istam civitatem transitum feci
et audivi, quod quidam miles hic inter vos per quendem mercatorem male sit
tractatus. Ideo iudicium intravi, ut militem a morte liberarem.
Stižem iz primorskih krajeva. Slučajno sam prolazio kroz ovaj grad i čuo da je
neki, zelenaš, zločinac doveo pred vas nekog viteza. Zato sam upao na sud da
tog nesrećnika oslobodim od smrti.
Sudija: Carissime, illum iuvare non potes. Lex huius regni dictat, quod, sicut
homo se voluntarie obligaverit, sic sine contradictione iudicium recipiat, si
conventionem non impleverit. Miles iste convenit cum mercatore illo pro
quadam summa pecuniae, quod, si non solveret die statuto, habeat potestatem
plenariam in toto corpore, ubicumque ei placuerit, tantum pondus, quantum sit
de pecunia, abscindere.
Ah, divna mladosti, ne možeš mu pomoći. Zakon našeg grada nalaže da ako se
jedan čovek svojevoljno i dobrovoljno obavezao ugovorom, a nije ga ispunio,
mora bez ikakvih izuzetaka da prihvati presudu. Ovaj se mladić saglasio s onim
trgovcem oko određene sume novca i da ukoliko mu ugovorenog dana taj novac
ne vrati, onaj ima puno pravo da s njegovog tela, i to gde mu se svidi, otkine
onoliku težinu koliko teži pozajmica.
Devojka 2: Si mercator hoc tantum concederet, ut vita eius redimi posset,
numquid tibi placeret?
A, ukoliko bi se trgovac složio s tim, da mu poštedi život, da li bi se to vama
svidelo?
Sudija: Peroptime! Pa naravno !
Devojka 2:Care, quid prodest tibi, si occidatur ille. Nonne melius est tivi aurum
et argentum recipere, quam mortem eius videre?
Dragi, imate li vi kakvu korist od toga što će ovaj mladić umreti danas ? Zar nije
bolje da uzmeš blaga, zlata i srebra, nego da gledaš njegovu smrt?
Trgovac: Bone domine, si posses mihi totum imperium dare, vitam eius non
concederem.
Dobri mladiću, možeš mi dati i sve na ovom svet, ali ja mu poštedeti život
neću !
Devojka 2: O bone mercator, ex quo iudex vitam eius desiderat, fac tu similiter!
O dobri trgovče, ako je sudija za to da mu se kazna oprosti, pa učini i ti isto!
Trgovac: Quod dixi, dixi et in corde meo affirmavi.
Ja što sam rekao, rekao sam i čvsto se toga držim.
Devojka 2: Domine iudex, ex quo ita est, quod nec prece nec pretio iste
mercator potest flecti, pete instanter, ut legem exerceas, tam pro milite, quam
pro mercatore.
Gospodine sudijo, pošto stvari tako stoje da se ovaj ovde trgovac ne može
umilostiviti ni molbama ni novcem, smesta tražite da se sprovede zakon, kako za
viteza tako isto i za trgovca.
Sudija: Quidquid lex iubet, hoc implebo.
Što god zakon nalaže ja ću ispuniti.
Devojka 2: Dic mihi, in qua parte corporis carnes eius velis abscidere.
A reci mi, trgovče, sa kog dela tela želiš da mu otkineš parče mesa?
Trgovac: In pectore, ubi cor iacet.
Pa sa grudi, tu gde srce kuca.
Devojka 2 (sudiji): Domine mi, coram omnibus dixisti, quod iustitiam velis
tenere pro milite sicut pro mercatore. Ex quo ita est, peto instanter beneficium
legis. Lex dicit, quod, quicumque sanguinem alicuius effuderit, sanguis eisu pro
eo effundatur. Miles conventionem fecerat de carnibus abscindendis, non de
effusione sanguinis. Tu, mercator, impleas conventionem tuam, ubicumque
volueris, sed videas, ne sanguinem euis effundas.
E moj gospodine, pred svima si rekao da želiš da se zakon i pravda sprovedu i za
viteza i za trgovca. Pošto stvari tako stoje, ja zahtevam da se odmah sprovede
zakon. A zakon kaže da ukoliko neko nekom drugom prolije krv, ima i njemu da
se prolije. Vitez je sačinio ugovor o otkidanju mesa, a ne o prolivanju krvi. Ti,
trgovče, ispuni svoj deo ugovora, kako želiš, ali pazi da mu ne poteče krv..
Trgovac: Ex quo ita est, da mihi pecuniam meam, et tibi remitto omnem
actionem, quam contra te habebo.
Pa, dobro, kad je već tako, daj ti meni onaj moj novac, a ja povlačim svaki
postupak prema njemu.
Devojka 2: Dico tibi, quia non denarium ab eo obtinebis. Coram omnibus tibi
obtuli, et renuisti.
A ja ti sad kažem, ni dinara nećeš dobiti od njega. Pred svima sam ti ponudio
drugu mogućnost, a ti si je odbio.
Devojka 2: Carissime, da iudicium! Najdraži, presudi!
Sudija: Vita est salvata militis. Nunquam evelli potest sine sanguinis effusione,
de quo mentionem fecit in convetione; et quia mercator renuit, quod suum erat,
transeat ergo sine solutione.
Život za viteza. Ne može se bez prolivanja krvi ispuniti ono što u ugovoru stoji,
a budući da je trgovac odbio nagodbu, proći će bez odštete.
Svi:MILES ISTE RECEDENS MIRO MODO ET SAPIENTER MILITEM
ILLUM SALVAVIT.
Porota:Kako je mudro i razborito ovaj mladić spasio viteza.
Narrator:Et omnes credebant eam esse virum.
I svi su mislili da je ona zaista muškarac.

SCENA III

Narator: Finito autem iudicio omnes recesserunt, et mercator ad domum suam

confusus abiit. Miles autem ad domum puellae iit. Illa autem interim ornavit se,
sicut prius, ad modum mulieris et amplexa est eum et ait..
Po presudi svi su se razišli, a trgovac je zbunjen otišao kući. Vitez je odjahao
devojci. Ona se u međuvremenu preobukla kao ranije. Kada ga je dočekala upita
ga:
Devojka 1: Carissime, quomodo evasisti hodie? Najdraži, kako si danas prošao?
Vitez: Ego eram adiudicatus morti. Subito intravit quidam miles iuvenis et
sapiens et generosus et eloquens. Per sapientiam suam me liberavit, quod nihil
mercatori teneor solvere, quia iudex pro me sententiam dedit et mercator sine
solutione abiit.
Na smrt sam bio osuđen. Ali iznenada uđe u sud neki mladić, pametan i
velikodušan i veoma rečit. Svojom pameću me oslobodio i više ništa nisam
dužan trgovcu jer je sudia doneo presudu u moju korist, a trgovac je otišao bez
isplate.
Devojka 1: Ex quo te Deus per sapientiam huius militis salvavit, quare ipsum ad
prandium non vocasti?
Pa kad te je Bog zahavaljujući mudrosti tog mladića spasao, zašto ga nisi pozvao
na piće i večeru?
Vitez: Subito intravit et finito iudicio exiit, nec postea potui ipsum videre.
Kako došao, tako i otišao. Iznenada. Kasnje ga nisam ni video.
Devojka 1: Si eum videres, numquid notitiam eius haberes.
A, ako bi ga video, da li bi ga prepoznao?
Vitez: Optime! Nego šta!
Narator: Illa cameram intravit et sicut prius se ornavit. Quo facto exiit. Miles,
cum eam vidisset, ultra, quem credi potest, gaudebat et osculatus est eam at ait..
Devojka uđe u sobu i preruši se ponovo. Izađe iz sobe, a kada ju je vitez
ugledao, nije mogao da veruje šta vidi svojim očima. Počeo je da je ljubi i
srećno je izogovrio:
Vitez: Benedicatur hora, in qua fuisti nata! Blažen neka je čas kada si rođena!
Narator: Post hoc cum magno iubilo eam uxorem duxit, et in pace dies suos
finierunt.
Potom je usledilo veliko venčanje i veselje. Proživeše svoje dane u zravlju i
sreći.
KRAJ