Professional Documents
Culture Documents
Diskursi-3 For Web PDF
Diskursi-3 For Web PDF
diskursi
društvo, religija, kultura /
друштво, религија, култура /
society, religion, culture
Godina II / Broj 3
Temat
DEMOKRATIJA I KRIZA
CEIR
Predstavništvo Centra za empirijska istraživanja religije u
Bosni i Hercegovini,
U saradnji sa Centrom za političku kulturu
Sarajevo 2012
Sadržaj
O autorima/cama ..............................................................................................227
DEMOKRATIJA I KRIZA
ДЕМОКРАТИЈА И КРИЗА
DEMOCRACY AND CRISIS
Originalan naučni rad
Jasmina Husanović1
1
jasmina.husanovic@untz.ba
2
Rad je u kraćoj formi prezentiran na okruglom stolu povodom objavljivanja prva dva
broja časopisa Diskursi:
Identitet, multikulturalizam i strah od drugog, Sarajevo, 28. oktobar 2011.
3
v. Taussig, M. „Culture of Terror – Space of Death“, Comparative Studies in Society
and History, Vol. 26, No. 3. (Jul., 1984), str. 467-497; Michael Taussig, “Terror As
Usual: Walter Benjamin's Theory of History As State of Siege“ u The Nervous System,
str. 11-35.
Jasmina Husanović
da kada nam zaprijeti kolaps simboličkog poretka kroz radikalni rez u značenju
koji nastaje usljed gubitka distinkcije između subjekta i objekta, života i smrti,
ili sebe i drugog. Kristeva definira abjekt kao neodređeno polje koje okružuje
granice, ono granično koje prijeti stabilnosti formacije subjekta, samo naličje re-
alnog kojem svakodnevno svjedočimo i u čijem se obzoru prepoznajemo kroz
traumatična iskustva separacije u simboličkom poretku.4 Moglo bi se reći, onda
kada smo traumatično suočeni sa užasom vlastite materijalnosti. Takva su isku-
stva smrt, gubitak, biti izložen obezljuđenju, te pretvorbi u žrtvu, biti društveno i
politički mrtav, svjedočiti nasilju, otpadu...
Valja se suočiti sa onim što je nasilno izbačeno iz našeg svijeta, a jednom
je bilo subjekt, jezik, smisao, onda kada osvanemo naseljavajući zemlju masov-
nih grobnica. Iz tog iskustva dolazi i uvid da se abjektni subjekt-objekt vladanja
(ili abjektna tijela kolonijalnih, neoliberalnih, patrijarhalnih, državotvornih reži-
ma koje Zygmunt Bauman naziva proizvedenim ljudskim otpadom koji opstaje
kroz razmontirano zajedništvo5), ne da tek tako iskorijeniti. Naime, u stanju
abjekcije se ne nalazi samo ono “drugo” koje je društveno mrtvo i politički irele-
vantno kao pasivna žrtva, nego i svi subjektiviteti koji su graničnici neke zajed-
nice, ono što je negdje između, na rubu, neodredivo, opasno, uznemirava i pot-
kopava vladajući poredak. Oko nas su materijalni ostaci onoga što su abjektna
tijela suverenih politika (siromašni, žene, isključeni, kolonizirani...) izvojevala
kroz mnoge pobjede u ime slobode, jednakosti i zajedništva u modernom dobu.
Takvo poimanje abjektnih ili ekscesivnih subjekata, koje je direktno povezano sa
politikom emancipacije, tema je ovog teksta.
4
v. Kristeva, J. Powers of Horror. An Essay on Abjection. Abjekt se u psihoanalizi od-
nosi također na iskustvo odvajanja od majke, kroz koju se prelamaju pitanja hrane, zna-
čenja i jezika; abjekt je konstitutivan činu potrebnom kako bismo naselili simboličko kao
subjekti zakona koji daje značenja društvenom pregovoru, te sakrili rascjep unutar su-
bjektiviteta koji nas može svaki čas progutati.
5
Bauman, Z. 2003. Liquid Love; Bauman, Z. 2004. Wasted Lives.
12
Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja
6
Löic J.D. Wacquant, „Urban outcasts: stigma and division in the black American ghetto
and the French urban periphery“, International Journal of Urban and Regional Rese-
arch, vol.17, br.3. (1993), str. 368.
7
Bauman, Z. Community. Seeking Safety in an Insecure World , str. 116-121.
8
Ibid., 120.
9
Inspiraciju za protivljenje logoru koji bi da je logos svijeta crpim iz pjesme Marka Ve-
šovića „Tri cigare“, koja je bila predmet međunarodne cenzure, kao i poezija Šejle Šeha-
bović, ne ušavši u antologiju poezije posvećene obilježavanju Međunarodnog dana ne-
stalih u BiH 2009. godine. (v. Vešović, M. “Međunarodni dan nestalih: Hoće da nam
oduzmu pravo na sjećanje“, Dani, 28.8.2009, http://www.bhdani.com/defa-
ult.asp?kat=fok&broj_id=585&tekst_rb=3
13
Jasmina Husanović
tanje radikalnog reza iz ove matrice koje postavlja pitanje nove političnosti, dru-
štvenosti i zajedništva nakon genocida jeste i pitanje univerzalne politike eman-
cipacije od institucionalizirane politike terora danas. Potrebno je iskočiti iz i
preskočiti prevladavajuće načine viđenja i činjenja, društvene imaginarije koji
mistificiraju suverene fetiše državotvorenja i ideološko nasilje administriranja
pravde kroz cinični odnos prema res publica? Razmišljati o trenutnim režimima
upravljanja traumom dok nam je cilj emancipatorska politička praksa znači suo-
čiti se sa masovnom grobnicom, ne samo metaforom za ljudski otpad proizveden
političkim nasiljem, nego i metonimijom za društveni poredak nakon zvjerstva
koje se normalizira i pripitomljava kroz paradigmu terapeutskog vladanja abjek-
tom i afektom populacije, odnosno združenim strategijama sigurnosti i razvoja u
režimu “tranzicijske pravde”.
Kao potencijalni i aktuelni ljudski otpad, abjektni subjekt je “nestali”, onaj
koji je i depolitiziran i kulturaliziran, a istovremeno i prezasićen suverenom mo-
ći upravo kroz administraciju života i smrti koja se čini preko abjektnih tijela
kroz jezike zakona i nauke, nacije i religije. Međutim, ovi jezici ne mogu poli-
tički ispuniti ispražnjene svjetove i getoizirane živote oko nas gdje još jednom
živimo višestruke depolitizacije tako što smo kao tijela biopolitike i diskurzivno
i materijalno matematizirani (kroz nauku), kodificirani (kroz zakon), kulturalizi-
rani (kroz identitarnu politiku) ili metafizicirani (kroz religiju). Postgenocidno
društvo kao abjektna simbioza mrtvih i živih prostor je u kojemu su život i smrt
načinjeni nerazlučivim kroz figure golog života (Agamben), prekarnog života
(Butler) ili ljudskog otpada (Bauman). Ovakvom društvu danas svjedočimo na
pustoj zemlji u užasu uništenog zajedništva koja preostaje iza genocida jednako
tako kao i iza aktuelizirane ideologije pomirenja kroz društvo aparthejda.
10
v. Husanović, J. „Ka emancipativnoj politici svjedočenja: politika nestalih kao vlada-
nje traumom kroz kodifikaciju/matematizaciju/depolitizaciju na razmeđima (inter)nacio-
nalnih režima 'terapeutske/tranzicijske pravde'“, transkript javnog predavanja u sklopu
Oktobarskog salona u Beogradu 2008. godine, novine Matemi reasocijacije (Grupa Spo-
menik, Beograd, 2010).
14
Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja
11
Wastell, S. “Reviziranje rata izvana: Skrivene i kolonizirajuće istine o međunarodnom
upravljanju afektom/ poretkom“, novine Matemi reasocijacije.
15
Jasmina Husanović
12
Vijest je osvanula u brojnim domaćim i stranim medijima 6. i 7. maja 2009. godine
kada je Serge Brammertz potvrdio uništenje dokaza srebreničkog masakra, a to prenijele
brojne agencije. Vidi http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/sr_latn/features/se-
times/newsbriefs/2009/05/07/nb-08, pristupljeno 25. maja 2009. Godine.
13
Montgomery, M. ‘UN admits evidence from Srebrenica was destroyed’, Centre for In-
vestigative Reporting, 6. maj 2009., http://centerforinvestigativereporting.org/blog-
post/20090506unadmitsevidencefromsrebrenicawasdestroyed, pristupljeno 25. maja
2009. godine
14
Petrović-Šteger, M. “Anatomizacija konflikta i telesnih ostataka kao strategija izmi-
renja?” u Reč 76 (22): 119-153.
16
Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja
15
Jay, M. “Walter Benjamin, Remembrance, and the First World War“, Estudio/Wor-
king Paper 1996/87, http://www.march.es/ceacs/ingles/publicaciones/working/archi-
vos/1996_87.pdf
16
Sullivan, Marx for a Postcommunist Era: On Poverty, Corruption, and Banality, str.
136.
17
Karl, M. Osamnaesti brimer Luja Bonaparte. Beograd: Kultura, 1960, 7. poglavlje
17
Jasmina Husanović
18
Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja
historijske sekvence 20. stoljeća, ali i danas) jeste bauk koji pohodi Evropu,
postjugoslovenska društva i Bosnu i Hercegovinu. Samo ostajući vjerna politici
jednakosti, kroz revolt i kolektiv u nastajanju, može stremiti kritika danas kao
transformativna društvena praksa, teorija koja se rađa kroz političke intervencije
u svakodnevni život. Moramo zaboraviti maternji jezik tako što ćemo reći „mrtvi
su mrtvi“ i ogoliti neherojsko društvo „kulturne, fine, tihe“ većine, kao političkih
projekata u koju je ona upregnuta, patosa i krvi koja ostaje iza juriša na prostor
slobode, jednakosti i intelektualnog života. U društvu kojem su bile potrebne žr-
tve, teror i rat da bi se uopće i ostvarilo, buđenje mrtvih u svrhu politike revizio-
nizma i uravnilovke legitimizira nove borbe, kroz parodiju/farsu starih borbi i
vrijednosti, kroz horor-porno politike svakodnevnice.
Oko nas su nove interesne grupe, novi materijal za ove mašinerije upra-
vljanja i administriranja, onda kada su zajednički interesi odsječeni od društva
jer se ne pretaču u transformativnu i emancipatornu praksu, a javno se dobro
otvoreno ili prećutno krade ili napušta kako od strane administrativnog društve-
nog aparata i njegovih elita, političkih i vjerskih moćnika, kriminalaca i zločina-
ca, tako i od strane sitnim šićarom potkupljenog, a ustvari bijedom ophrvanog,
društveno izoliranog i banaliziranog, te rasizmom zatrovanog svijeta rasprodate
budućnosti. Raspodjela plijena u Bosni i Hercegovini još nije gotova. Ona teče
kroz ekonomiju ožiljaka u raznim sferama javnosti i kroz vrlo specifična preu-
strojavanja ideološko-represivnih aparata (inter)nacionalno, kao što svjedoči vi-
šegodišnja i intenzivirajuća ofanziva politike revizionizma i uravnilovke sa svih
strana, u vidu raznih političkih ekonomija i polja djelovanja (državnih, javnih,
medijskih, kulturnih...), pri čemu se istovrsni politički projekti nasilja regrupišu
kroz nove elite i oblike vlasti – opet (inter)nacionalno. Preživjeli tranzicije/geno-
cida, politike terora nejednakosti, postaju otpad kriminaliziran i getoiziran jer je
“kriv” za usude koje je sam izabrao i inscenirao, a kriv je najviše što je preživio
boreći se i dalje za prostor slobode, nepotkupljiv život i neposustajanje pred kle-
rofašizmom raznih vrsta. Identitarni projekti su u rasplamsanju, slijepo bijući
mrtvo kljuse etnije, skaredno mu prinoseći hranu od kosti i krvi, normalizirajući
stvari i preuzimajući ljudsko lice tranzicijskog kapitalizma/hibridne multikultu-
ralnosti (kroz kulturaliziranje lažne jednakosti), kao da se ispod okupirane terito-
rije i nakupljenog kapitala ne krije put zasijan leševima.
Koji narod treba da živi? Koji treba da se mire? Ko je ratovao? Ko je još
uvijek neprijatelj koji je bolji mrtav? Ko je politički živ? Sasvim sigurno, kaže
se uvijeno ili izvijeno i sa raznih strana dominantne ideološke interpetacije, naj-
veći neprijatelj dominantnih režima su agresivni ateizam, ostali, sve te materice
zajedništva i solidarnosti (radnici, studenti, kognitivni proleterijat) koje se ne da-
ju svesti na trgovinu života/smrti/rada/djela, i koje materijaliziraju obećanje cr-
pljeno na naslijeđu antifašizma i socijalizma. Neprijatelj je svima “bauk komu-
nizma“, dok se lokalno/globalno množe fašisoidna lica kolonijalnih prstiju i dok
se koketira sa starim “napoleonskim idejama“.24 Prva od njih je dominacija sve-
24
Vidi više u Marx, K. Osamnaesti brimer Luja Bonaparte, 7. poglavlje.
19
Jasmina Husanović
štenika kao instrumenta vlasti, kao one klase u dugovima koje je nereligiozna ali
koja zna trgovati vjerom pradjedovskom bacajući nam je u lice kao uvredu i
predstavljajući je nadomjestkom za vlastito i javno dobro. Sveštenik se potom
javlja jedino kao posvećeni/osvještani krvosljednik/pas-tragač zemaljske polici-
je, što je druga “napoleonska ideja“. Sve te ideje nam se javljaju u parodijama i
farsama, kao halucinacije smrtne borbe, riječi preoblikovane u fraze, duhovi pre-
tvoreni u aveti, hibridne kulturne prakse kulturnog posredovanja u horor-porno
verziji baraža za državu iliti narodni Stadion. Kada pođemo iz užasa današnji-
ce/svakodnevnice jedini vrijedan put pred nama u polju proizvodnje kritičkog
znanja i javnog djelovanja tiče se politike nade i jednakosti kroz afirmativnu i
univerzalnu politiku novog subjekta, odnosno jezika političke ljudskosti, otpada
koji preostaje nakon materice i masovne grobnice, porođaja i ožiljka. Stoga je tu
kritička društvena praksa iz intervencija čija „poezija ne stiže iz prošlosti nego
samo iz budućnosti“, otresajuću pozive na prošlost kojima se potire i satire vla-
stiti transformativni sadržaj.25 Naše transformativne prakse moraju se pustiti
praznovjerja i predrasuda raznih ideoloških čvorišta, gdje nas pohode aveti „iz-
gubljenih revolucija“, kako bi stigle do vlastitog sadržaja, sadržaja koji nadilazi
frazu. Autentične političke intervencije nasuprot kulture terora proizvode praksu
koja mora i zna traverzirati trbuhozborstvo oficijelne politike i javnosti, njihove i
dalje krvosljedne ideološke i represivne mjere.
Takve intervencije drugačije “misle” zajedništvo i solidarnost u kontekstu
tehnologija ljudskosti, upravljanja ljudskim i proizvodnje ljudskog otpada kroz
političko, ekonomsko i društveno nasilje unutar onoga što možemo nazvati
“post-SFRJ laboratorij upravljanja životom/smrću“ gdje se ožiljak masovne
grobnice/logora perpetuira kroz politiku terora nejednakosti u svakodnevnom ži-
votu. Važne geste u polju kulturne produkcije i javnog djelovanja koje dolaze sa
trajektorija i iz mreža politike jednakosti u dobu takozvane “krize utopije“ bave
se najtežim pitanjima - politikom abjekta, afekta, revolta i kolektiviteta danas,
odnosno pitanjem emancipativne politike nakon katastrofe iskustva koja nas je
zadesila zadnjih decenija.26 Pri ovom rasplitanju zajedništva i solidarnosti u la-
boratoriju koji je tek partikularni simptom globalnog poretka moći (kapitala),
moramo svoje energije posvetiti emancipiranim zajednicama onih koji kroz priče
i prevođenje repolitiziraju materijalna iskustva gubitka i “traume svakodnevnog
života“, kroz neustrašivu kritiku političkih ekonomija koje ih okružuju. Ovo je
prostor za djelovanje u proizvodnji znanja i novih političkih imaginarija koji
svjedoče potencijalnosti obećavajuće politike (uključujući akademsku, kulturnu,
javnu produkciju, odnosno polje proizvodnje znanja). Politički subjekt na hori-
zontu emancipativne politike mora se ustvrditi i kroz borilačke vještine znanja
koje gubitku daju kreativno svojstvo i političku oštricu, jer pretvaraju iskustva
abjekta i afekta u univerzalni usud, upravo kroz insistiranje na političkom činu
25
Ibid.
26
O ovome se više bavim u svom dosadašnjem radu. Vidi naročito Husanović, J. Izme-
đu traume, imaginacije i nade. Kritički ogledi o kulturnoj produkciji i emancipativnoj
politici.
20
Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja
Literatura
21
Jasmina Husanović
Jay, M. “ Walter Benjamin, Remembrance, and the First World War“, Estu-
dio/Working Paper 1996/87, http://www.march.es/ceacs/ingles/publicacio-
nes/working/archivos/1996_87.pdf
Marx, K. Osamnaesti brimer Luja Bonaparte, Kultura, Beograd, 1960.
Micheale Montgomery, ‘UN admits evidence from Srebrenica was destroyed’,
Centre for Investigative Reporting, 6. maj 2009., http://centerforinvestiga-
tivereporting.org/blogpost/20090506unadmitsevidencefromsrebren-
icawasdestroyed, pristupljeno 25. maja 2009. godine
Petrović-Šteger, M. “Anatomizacija konflikta i telesnih ostataka kao strategija
izmirenja?”, Reč 76 (22), str. 119-153.
Taussig, M. „Culture of Terror – Space of Death“, Comparative Studies in Soci-
ety and History, Vol. 26, No. 3. (Jul., 1984), str. 467-497
Taussig, M. “Terror As Usual: Walter Benjamin's Theory of History As State of
Siege“ u The Nervous System, Routledge, London, 1992., str. 11-35.
Šehabović, Š. „God Save the Reis, ili pošto genocid?“, Front slobode, 2009.,
http://frontslobode.net/index.php?option=com_content&view=cate-
gory&layout=blog&id=38&Itemid=84
Vešović, M. “Međunarodni dan nestalih: Hoće da nam oduzmu pravo na sjeća-
nje“, Dani, 28.8.2009, http://www.bhdani.com/default.asp?kat=fok&broj_
id=585&tekst_rb=3
22
Kultura traume i identitarna politika u BiH: kritika ideologije pomirenja
Jasmina Husanović
TRAUMA CULTURE AND IDENTITY POLITICS IN B&H:
CRITIQUE OF THE POLITICS OF RECONCILIATION
Summary
23
Originalan naučni rad
Mile Lasić1
1
mile_lasic@yahoo.com
Mile Lasić
Prvo bi bilo potrebno educirati edukatore, čuo sam početkom rujna ove
godine na jednom seminaru pod pokroviteljstvom Helsinškog komiteta Norve-
ške i u suradnji sestrinskih odbora iz Srbije i BiH, održanom na Ilidži. Na dvo-
dnevnom „sastanku partnera“ se razgovaralo o projektu „Gradimo mostove, a ne
zidove“, koji podrazumijeva etabliranje kolegija „Interkulturalno razumijevanje i
ljudska prava“ na nizu visokoškolskih institucija u Bosni i Hercegovini i u Srbiji.
Program ima lokalnu, regionalnu i međunarodnu perspektivu, kazalo se u poziv-
nom pismu za skup kojem sam nazočio kao „posmatrač“ u ime Filozofskog fa-
kulteta Sveučilišta u Mostaru. Ovo nije, dakako, puki „pi-ar“ za jednu plemenitu
ideju, nego ukazivanje na mogući put ili odgovor na jedan od najstrašnijih
c r i m e n a u našim društvima i njihovim obrazovnim sustavima. Radi se o etni-
zaciji i posljedičnoj provincijalizaciji cjelokupnog školstva u postjugoslavenskim
zemljama, u funkciji proizvodnje tzv. poželjnih narativa po volji i ukusu vladaju-
ćih političkih i duhovnih elita, što je u konačnici i dovelo do odumiranja filozofi-
je i prakse multikulturalizma na ovim prostorima. Inače, glavni cilj projekta
„Gradimo mostove, a ne zidove“ je „izgradnja kompetencija“ na visokoškolskim
ustanovama koje bi omogućile da „obrazuju studente na način koji će doprinijeti
razvoju demokratske kulture temeljene na vrijednostima interkulturalnog razu-
mjevanja i ljudskih prava,“ kako bi mogli „biti promotori ovih vrijednosti na
svojim budućim radnim mjestima“.2
2
U programu već sudjeluju pojedini fakulteti sa sveučilišta u Sarajevu, Mostaru, Novom
Pazaru i Novom Sadu. Program interkulturalnog razumijevanja bi se realizirao putem
razmjene nastavnog kadra, studenata i edukacijskih materijala između univerziteta i sve-
učilišta, uz koordinaciju i potporu svekolike vrste Helsinškog komiteta Norveške i Vlade
Kraljevine Norveške.
26
Lažni kraj multikulturalizma na
Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
smo 2006. i 2011. godine bezalternativne vođe i njihove poklonike kako u Repu-
blici Srpskoj tako i u Federaciji BiH, nažalost u liku domaćih socijaldemokracija
(SNSD i SDP BiH), koji su uništili i posljednju nadu u promjene, pa BiH živi
bezalternativnost i potpunu europsku neizvjesnost. Moj kolega i prijatelj profe-
sor Miodrag Živanović je u recenziji moje knjige „Kultura sjećanja“ umnije i po-
etskije od mene kazao kako je riječ ne samo o „smrti socijaldemokratske ideje“,
nego u krajnjoj konsekvenci i o „smrti čovjeka“.3
U ovom prilogu postavit ću hipoteze i pokušati dokazati, primjerice, kako
su se u skoro svim postjugoslavenskim zemljama u protekla dva desetljeća kori-
stili nadvladane metode reguliranja međuetničkih konflikata ili sukoba, a u funk-
ciji realizacije koncepta ili modela nacije-države. Krajnji rezultat ove vrste eks-
perimenata i jeste smrt multikulturalizma na našim prostorima, ma koliko se pr-
stom upiralo na tobožnju smrt multikulturalizma u zapadnom svijetu. U njemu
se, međutim, uz brojne krize i porođajne bolove odvijaju trans-nacionalizacije i
integracije koje su omogućile, čak, i re-vitalizaciju modela nacije-države u no-
vom ambijentu. Naši dominantni politološko-pravni i politički narativi u pravilu
ignoriraju ta iskustva. Ona usamljena manjina među nama koja pokušava ukazati
na tu europsku alternativu u pravilu je ciljno marginalizirana ne samo od otvore-
nih „neprijatelja otvorenog društva“ (Karl Popper), nego i onih kod nas koji su
prividno njegovi „prvosvećenici“, a po metodama su, također, njegovi neprijate-
lji.
Političko-pravno nasilje i nastanak „paralelnih društava“ kod nas su, da-
kle, u funkciji učvršćivanja ili nastanka nacija-država na sve užem i manjem za-
padnobalkanskom prostoru, uključivo i BiH, pa se i nije u prilici doseći logiku
razvoja i funkcioniranja modernih društava. Općeprihvaćeno je, podsjetio je i
Alpar Lošonc, da se nastanak nacije uvijek vezuje za neku vrstu nasilja, dok se
nastanak multikulturalizma vezuje za pojam i praksu modernih društava i slobo-
da.4
U prirodi etničkih zajednica - kojih u svijetu ima oko 8.000 - jeste da lju-
bomorno čuvaju svoju teritoriju, jezik i vjeru, tvrdi profesor Novosadskog uni-
verziteta dr. Jovan Nikolić, pa se one imaju potrebu politički organizirati. „Iden-
titet etničke grupe jeste kulturološka trajnost, dok je sama kultura naučeno pona-
šanje koje za cilj ima da uvede red u haotičnom svetu“, ustvrdio je dr. Nikolić,
po kojem su „kulture rezultat ljudske zajednice i smisao humane egzistencije."5
Dakako, postoje različite kulture, a među njima rijetke koje se smatraju ci-
vilizacijskim iskoracima, pa se moraju braniti prije nego što bi mogle biti dove-
dene u pitanje. Riječ je u ovom momentu o europskoj političkoj kulturi u nastan-
ku, koja se smije nazvati i kulturom „četiri slobode“ ili kulturom otvorenog dru-
3
Vidjeti, Živanović, M. Moja domovina je sada sjećanje, Oslobođenje (Pogledi),
22.10.2011.
4
Vidjeti, Lošonc, A. Kultura, kulturni pluralizam i identitet. Multikulturalizam i inter-
kulturalizam, www.helsinki.org.rs
5
Vidjeti, Nikolić, J. Građanska kultura i građansko zajedništvo u uslovima religijskog,
etničkog i kulturnog pluralizma, www.helsinki.org.rs
27
Mile Lasić
štva i čije dosege (i ograničenja) možemo pratiti unutar Europske unije. Neprije-
porno je, pak, da ona znači nijekanje starih obrazaca, zbog čega i jeste izložena
raznim nasrtajima.
Uvaženi lijevi intelektukualac Rob Riemen, osnivač i predsjednik Nexus
Institute (i časopisa Nexus), vjerojatno vodećeg „međunarodnog centra za inte-
lektualne refleksije“, ogorčen je nespremnošću intelektualnih i političkih elita da
ustanu u obranu ove političke kulture. Takva vrst indolencije je i omogućila no-
tornom neofašisti Geertu Wildersu, prvom čovjeku „Partije slobode“, da kontro-
lira manjinsku nizozemsku vladu, a sutra možda bude i na njezinom čelu. U va-
žnom eseju „Vječiti povratak fašizma“, Riemen je upozorio, ukoliko izostanu ci-
vilizacijski otpori ne isključuje se povratak fašizma i u Europi, ili u SAD, i to
pod egidom lijeve ideje i ideje slobode. A to bi u suštini značilo povratak ideji
države-nacije, krvi i tla, a napuštanje projekta mira i slobode, što je bit europskih
integracija.
„Geert Wilders je fašist, i ako ga ubrzo ne zaustavimo u Nizozemskoj mo-
že izbiti nasilje kakvo smo već vidjeli na Balkanu," upozorava Rob Riemen, pri
čemu se nalazimo „u dubokoj civilizacijskoj krizi, krizi istinskih, duhovnih vri-
jednosti, a Wilders i njemu slični su logična posljedica nihilizma masovnog dru-
štva, za koje svi snosimo odgovornost“. Radi se, dakle, o odgovornosti korumpi-
ranih elita koje njeguju duhovnu prazninu, u kojoj se fašizam opet može uzdići.
Po Riemenu, mogući povratak fašizma su „omogućile političke stranke koje su
se odrekle vlastitih vizija, intelektualci koji njeguju lagodni nihilizam, sveučilišta
koja ne zaslužuju to ime, pohlepa za novcem koju generira poslovni svijet te ma-
sovni mediji koji radije odražavaju ono što narod želi, nego da mu služe kao kri-
tičko zrcalo“.6
II
Ovakav uvod je bio nužan kako bismo postavili pitanje: je li stvarna „smrt
multikulturalizma“ i ciljno formiranje „paralelnih društava“ u postjugosaven-
skim zemljama prouzročeno primarno time što nas je u bližoj i daljnoj prošlosti
politička moderna zaobilazila u velikom luku, što smo imali iskustvo samo s re-
presivnim metodama razrješenja etničkih konflikata, što se u temeljnim pitanji-
ma države, nacije, kulture, identiteta i jezika bavimo na posve anakroničan i
autističan način, što se nismo naučili rješavati osjetljiva pitanja bez golog ili po-
litičko-pravnog nasilja, pa zbog toga mlako ili nikako branimo ideju pripadanja
ujedinjenoj Europi?
Po mojem razumijevanju, odgovor je na sva ova pitanja potvrdan. Zato se
kod nas i ne razumije kako se formirani identiteti ne smiju dovoditi u pitanje, ne-
go se moraju obogaćivati i usložnjavati. Dakle, morali bismo se naučiti baviti
identitetima, jednostavnim i složenim, a ne nijekati ih, ili zatirati. U krajnjem, u
modernom dobu se i ne radi o drugom do o pokušaju življenja alteriteta ili mno-
6
Vidjeti, Riemen, R. Vječiti povratak fašizma, str. 56.
28
Lažni kraj multikulturalizma na
Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
štva identiteta, do čega se stiglo, ili stiže tek putom one političke kulture koja
podrazumijeva priznavanje umjesto potiranja kulturoloških pluralnosti, upravlja-
nje etničkom pluralnošću, a ne njezino eliminiranje. Ovim se putom i otvaraju
mogućnosti jednakopravnosti i trajnijeg i pravednijeg rješenja međuetničkih pro-
blema.
Ako, dakle, svjedočimo uopće o nečemu novomu u ljudskoj povijesti, to
se ogleda primarno u tomu što se u post-modernim političkim društvima, za raz-
liku od predpolitičkih, tribalističkih društava, odustaje od grube prisile u elimini-
ranju etničkih razlika. Možda se i po prvi put u povijesti pokušava nenasilno
upravljati međuetničkim razlikama? Anglosaksonski autorski dvojac John
McGarry i Brendan O'Leary govore, primjerice o osam metoda upravljanja i eli-
miniranja međuetničkih razlika. U metode upravljanja etničkim razlikama ubra-
jaju se: hegemonistička kontrola; arbitraža (intervencija treće strane); kantoniza-
cija ili federalizacija; te, konsocijativizam ili sporazumna podjela moći. U meto-
de tzv. eliminiranja etničkih razlika se ubrajaju: genocid; prisilno masovno pre-
seljenje stanovništva; razdvajanje i odcjepljenje (samoodređenje); (prisilna) inte-
gracija ili asimilacija.7
I u temeljito urađenoj i korisnoj studiji Srđana Milašinovića i Želimira Ke-
šetovića o rješavanju unutardržavnih međuetničkih konflikata,8 s pravom je i s
pozivom na brojne ugledne istraživače međuetničkih konflikata ukazano na raz-
like u pristupu u političkim i pred-političkim društvima: „Iz ugla sprečavanja i
rešavanja konflikata značajno je pomenuti da se po pravilu etnički konflikti naj-
lakše generišu između predpolitičkih i tribalističkih društava ili u društvima koja
nisu dozrela do nivoa moderne parlamentarne demokratije. S druge strane etnič-
ko-konfesionalni sukobi su najprisutniji tamo gde postoji takozvana 'fingirana
demokratija' ili 'demokratija niskog intenziteta'…“
Već površni uvid potvrđuje ovo Milašinovićevo i Kešetovićovo pravilo, to
jest pokazuje kako su se u postjugoslavenskim zemljama malo koristile metode
upravljanja, a da su isprobavane uglavnom surove metode „eliminiranja etničkih
razlika“, što i jeste dovelo do smrti multikulturalnih društava i nastanku „paralel-
nih društava“. Svijest o zajedničkoj prošlosti i bliskosti se i mogla zatrti samo
tim putom. Poslije grubih metoda prisile u ratu uslijedile su, logično, suptilnije
metode pokoravanja ili asimilacije u miru, primjerice putem tzv. jezičnog nacio-
nalizama, to jest nametanja jezičnog i kulturološkog modela većine manjinama.
Moralo bi se, dakle, učiti ponašati i djelati na posve opozitan način dosadašnjem
u oblasti upravljanja međuetničkim konfliktima. I u ovom pogledu Milašinović i
Kešetović mudro sugeriraju: „Iskustva vezana za procese rešavanja konflikata
ukazuju na to da, u većini slučajeva neutralisanje konflikta ne sme da se razma-
tra kao jednostrano nametanje volje moćnijeg protivnika slabijem. Ako je reše-
nje nametnuto, bez obzira na to je li nametanje izvršeno uz primenu sile ili samo
7
Vidjeti, McGarry, J., O'Leary, B. Introduction: The macro-political regulation of et-
hnic conflict, in: J. McGarry i B. O’Leary (eds.): The Politics of Ethnic Regulation
8
Vidjeti, Milašinović, S., Kešetović, Ž. Mogućnosti rešavanja unutardržavnih konflikata,
izvorni znanstveni rad 01/2009, , www.doiserbia.nb.rs., str. 175
29
Mile Lasić
III
9
Ibid, str. 170.
30
Lažni kraj multikulturalizma na
Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
10
Jedino se u Tuzli koliko-toliko sačuvala i ova vrst multikulturološke supstance. U Mo-
staru nekoć je bilo čak 18% tzv. miješanih brakova u ukupnoj masi novosklopljenih bra-
kova, da bi se u ratu njihov udio spustio na nulu, a danas „popeo“ na 1,7%.
31
Mile Lasić
32
Lažni kraj multikulturalizma na
Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
IV
12
Prije 126 godina, točno 19. rujna 1885., je, primjerice, fra Franjo Miličević objavio pr-
vi broj „Glasa Hercegovca“, hrvatskog političko-informativnog lista u BiH. „Glas Herce-
govca“, nekadašnji 'Hercegovački bosiljak', bio je izrijekom protiv Kallayevog uvođenja
jedinstvene bosanske nacije. U jednom od brojeva „Glasa Hercegovca“, fra Miličević di-
rektno poručuje Benjaminu Kallayu: "Mi štujemo ime Bosne i Bošnjaka kao pokrajinsko,
ali kao narodnostno, jer ga poviest i tradicija zabacuju, odbacujemo..."
33
Mile Lasić
sti dobivala radikalne političke i demografske udare izvana, koji su ovu zemlju
duboko raslojili. Ta raslojenost silno otežava uspostavu BiH kao moderne demo-
kratske države, jer nijedna od postojećih političkih tradicija kroz koje je BiH do
sada prošla nije usidrena ni emocionalno ni memorijski u današnje cjelokupno
bh. pučanstvo.» I dalje, tvrdi dr. Džaja: «Budućnost BiH se ne može graditi na
iluziji o njezinoj tisućugodišnjoj državnosti, nego na stvarnom poznavanju i uva-
žavanju njezine izlomljene prošlosti i sadašnjosti i na izboru političkog modela
koji bi odgovarao njezinoj stvarnosti. Pritom, ipak, ima jedna konstanta koja se
provlači kroz bh. povijest, a koju se ne bi smjelo zaboraviti. BiH je, naime, uspr-
kos svim mijenama kojima je kroz svoju povijest bila izložena – ostala povijesni
krajolik, tj. prostor koji je bio izložen i dramatičnim promjenama, ali je sačuvao
svoje ime i geopolitičke obrise.» 13
BiH je imala različite sudbine i iskustva u prvoj i drugoj Jugoslaviji, u pr-
voj je bila totalno ignorirana kao zaseban subjekt i podijeljena, a u drugoj je do-
živjela – u periodu kojeg volim zvati Periklovim dobom, mada sam svjestan nje-
govih manjkavosti, dakle u sedamdesetim i prvoj polovici osamdesetih godina
prošlog stoljeća - opći industrijski, politički i kulturološki procvat. Jedino ni ta-
da, ni poslije nije imala iskustva s političkom demokracijom.14
Odmah poslije pada Berlinskog zida i „željezne zavjese“ u Zemlji su osno-
vani nacionalni, etnički i religijski utemeljeni politički pokreti koji su, svatko na
svoj način, sudjelovali u razgradnji onog što se u tom momentu zvalo SR BiH u
sklopu SFRJ. Njegujući poziciju „neudobnog građanina“ (G. Grass), a ne profe-
sionalnog patriote, ja to zovem „dvostrukim udarom izvana“ i „trostrukum uda-
rom iznutra“ protivu BiH, ma koliko se „patriotima“ unitarističke ili separatistič-
ke provenijencije ovakvo tumačenje ne dopadalo.15
U svakom slučaju, za kratko vrijeme je bilo uništeno sve ono što je bilo
dosegnuto u kratkom životu Titove Jugoslavije, posebice od Ustava iz 1974. go-
dine, te političko-pravne konstrukcije koja je priznavala i kolektivno-etničke su-
bjektivitete i kulturološke minijaturne razlike među nama. Uostalom, o kvaliteti i
13
Vidjeti, Džaja, S. M. Riječ na znanstvenom skupu „Stoljeće Kraljeve Sutjeske“, 18. li-
stopada 2008., KUN, Oslobođenje , 23.10.2008..
14
Vidjeti, Berić, G. Sanjaj socijalizam, trpi kapitalizam, Oslobođenje, 20.10.2011. U Be-
rićevom komentaru se smisleno ukazuje i na relativnost „Periklovog doba“ u životu BiH:
„Glupo je danas veličati taj sistem, ali je žalosna činjenica da današnje generacije mladih
žive lošije i nesigurnije nego što su živjeli njihovi roditelji. I kao što nam je kapitalizam,
prvenstveno zbog svog izobilja, izgledao jako privlačan kad smo ga gledali iz socijali-
stičkog miljea, što smo dalje od tog vremena, socijalizam nam je sve bolji i ljepši, jer
nam je tranzicijski kapitalizam donio bijedu. Kao da nam je povijest izrekla presudu:
Stoko, sanjaj socijalizam i trpi kapitalizam! Bilo je u tom jugoslovenskom socijalizmu
neuporedivo više socijalne pravde, država je brinula o tebi od rođenja do smrti, i što je
najvažnije - bilo je neke makar i nejasne nade... Sociolozi i ekonomisti su manje izdašni
u pohvalama bivšem sistemu. „Kad sanjamo socijalizam, sanjamo ondašnji nerad za ve-
like pare", kaže jedan od njih. Prošlost dugo traje, a svatko ima svoj pogled na nju...
15
Vidjeti, Bizarnost mira u zemljama zapadnog Balkana, u knjizi: Lasić, M. Mukotrpno
do političke moderne, str. 151-183.
34
Lažni kraj multikulturalizma na
Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
važnosti Ustava SFRJ iz 1974. svoj sud je kazala i čuvena Badinterova komisija.
U krajnjem, bez Ustava iz 1974. godine nema ni postojećih vanjskih granica ni
međunarodno-pravnog subjektiviteta post-jugoslavenskih država.16
Dakako, u bivšoj SFRJ i bivšoj SR BiH se s mukom i poslije proturječne
deunitarizacije početkom sedamdesrtih godina prošlog stoljeća doprijelo do ča-
robne formule o jednakopravnosti republika i naroda i njihovih građana, koja se
potom ogledala i u konačnom priznanju nacionalnosti „Muslimana“, današnjih
Bošnjaka, i jednakopravnosti BiH s drugima, te u relativno mudrom upravljanju
etničkim konfliktima (sve do Memoranduma SANU i Osme sjednice SK Srbije),
kao i u njegovanju „zajedničkih memorija“, datuma i događaja iz povijesti, bez
čega nijedna zajednica ne može opstati. Političkom konceptu kojeg je oličavao
SKJ (SK BiH) se uvijek može prigovoriti, dakako, neuvažavanje političkog plu-
ralizma, pa se, čak, ova vrsta političkog monopola mora uvrstiti i u krug „nepri-
jatelja otvorenog društva“, ali joj se ne smiju pripisati grijesi koji će potom uči-
niti etnokrate pod plaštom političkog pluralizma i demokracije, a što će skončati
u demokraturi u kojoj i danas živimo. Rezultati etnokratske vladavine su, u kraj-
njem, vidljivi golim okom u formiranim „paralelnim društvima“ gdje ih nije bi-
lo.
I dok se na Zapadu s razlogom govori o neuspjeloj integraciji doseljenika i
nastanku „paralelnih društava“, kod nas bi bilo krajnje vrijeme početi govoriti o
nemogućim političkim konceptima koji produciraju ili imaju za posljedicu do-
maća paralelna društva, i gdje ih nije bilo. I sve dok se budu njegovali događaji i
ličnosti iz povijesti koji nas dalje razdvajaju, sve dok budemo uporno gajili kul-
turu sjećanja samo vlastitih žrtava, a „kulturu zaborava“ vlastitih sramota, bez
želje za traganjem za onim što nas je spajalo u prošlosti, imamo male šanse us-
postaviti mostove među nama koji bi nas ponovo spojili u budućnosti.
Radi se o potrebi povratka Bosni i Hercegovini, kazao bi jedan mudri bh.
franjevac. O povratku ka BiH se radi, doista, i to ne samo njezinih Hrvata, nego i
njezinih Srba i Bošnjaka, i drugih. Svatko bi morao uzmaknuti od inzistiranja na
nemogućim konceptima i založiti se za europsku BiH.17
16
Vidjeti, Deset mišljenja Badinterove komisije, u knjizi: Lasić, M. Op. cit., str. 102-
103.
17
Vidjeti, Lasić, M. Kultura sjećanja, str. 234. (Ova se knjiga može čitati i u pdf-formatu
na portalu www.fes.ba, u rubrici Publikacije, 2011.)
35
Mile Lasić
princip „jedan čovjek jedan glas“, pa s time i posredno ili direktno i u tobožnju
multietničku stranku zvanu SDP BiH, koja je odavno postala „bošnjačko-cen-
trična“ (Enver Kazaz), čiji vrh s vremena na vrijeme vodi agresivniju stigmatiza-
ciju političkih protivnika ili, primjerice, čitavih regija, nego što su to Minovićevi
i Mitovićevi mediji odrađivali za Miloševićev režim uoči krvavog raspada Jugo-
slavije. Valjda to rade kako bi prikrili neviđeni nepotizam i političku jalovost,
odnosno nesposobnost realiziranja ciljeva svojih „pet politika“. O SNSD-u se i
ne treba puno govoriti. Vrhovi ove RS-stranke se i ne trude biti nešto više od
srpske socijaldemokracije, ako je tu uopće više o socijaldemokraciji riječ. U obje
tobožnje bh. socijaldemokracije su, nažalost, prevladali neo-jakobinska politička
kultura nadbijanja, klijentalizam i podanički mentalitet. Do savršenstva je odnje-
govan i tzv. poželjni govor, tako nedostojan slobodnog čovjeka. Rezultat toga je-
su dva podjednako loša entiteta pod tobožnjom socijaldemokratskom dominaci-
jom, de facto strankama koje njeguju političko-pravno nasilje na štetu socijalde-
mokratske ideje i Zemlje u cijelosti.18
Naprosto je nevjerojatno kako je brzo zaboravljena politička bahatost Mi-
loševićeva režima, i tko je bio i zbog čega najglasniji zagovornik načela „jedan
čovjek-jedan glas“, dakako, na račun nijekanja Ustava SFRJ. Zaboravilo se i na
farsično biranje nesretnog Sejde Bajramovića i raznih besprizornih „kostića“ u
„krnje Predsjedništvo SFRJ“, sukladno tajnim ambicijama „Vožda“ i njegovih
slijepih sljedbenika. Dakako, za ovakvu vrstu kratkovidosti nisu krivi samo
SDP-političari, nego i svi oni duhovni i pravno-politološki narativi čiji krajnji re-
zultat i jeste „lažni Valter“, projekt podržan, nažalost, od prijateljske nam ze-
mlje, u čiju se pomoć mnogi uzdaju i na putu ka EU, što je vrlo upitno.19
Po mojem razumijevanju, tragična srpska iskustva i zablude glede Jugosla-
vije morale bi biti poučne za sve koji su bilo gdje brojniji od drugih, jer kada je
netko većina ima više obveza, ali ne i više (kolektivnih) prava. Ona se moraju
18
Farsičnim post-daytonskim razvojem su nastali, dakle, dominantni srpski i bošnjački
entiteti, dok su Hrvati postali moneta za potkusurivanje („srpsko cvijeće“ ili „bošnjačko
cvijeće“), valjda da bi se potvrdila Marxova misao kako se događaji ponavljaju jednom
kao tragedija, a drugi put kao farsa. O marionetama na vlasti u RS-u tipa Emila Vlajkija
ne vrijedi trošiti riječi, jedino se pomoću ove političke karikature može bolje razumjeti
kakav se politički autogol zabija za zemlju BiH kada se upravo zahvaljući izmjenama,
intervencijama u Izbornom zakonu samo Hrvatima legalno i legitimno bira, odnosno na-
meće hrvatski član Predsjedništva BiH, kojeg oni većinski ne osjećaju svojim predstav-
nikom. Oni koji negiraju „fenomen Komšić“ trebali bi samo bi zamisliti što bi se dogodi-
lo kada bi takvo što bilo moguće uraditi i s bošnjačkim i sa srpskim članom Predsjedni-
štva BiH?
19
SDP BiH je po metodama postao brat blizanac SNSD-u, jednako koliko po stilu vlada-
nja „Zloćko“ nalikuje „Mićku“., kazala bi dr. Svetlana Cenić. Tragedija je, zapravo, što
je SDP BiH glede nacionalnog pitanja ostao svjetlosnim miljama udaljen iza prakse rje-
šavanja nacionalnog pitanja u interpretaciji Saveza komunista Bosne i Hercegovine, čiju
zaostavštinu u formi načela u oblasti upravljanja etničkim razlikama ne uvažava, a što
mu ne smeta da se obilato koristi njegovom imovinom kao izvorom autokratske moći i
bahatog političarenja njegovih lidera...
36
Lažni kraj multikulturalizma na
Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
20
Vidjeti, Redžić, E. Sto godina muslimanske politike, str. 113.
37
Mile Lasić
jega se taj jedan čovjek uopće ne pojavljuje kao jedan čovjek. Ako se neko plaši
'preglasavanja' (etničkog) unutar te formule, onda neka se svojski baci na de-
montiranje i transcendiranje etnopolitičkog okvira unutar kojega namjesto for-
mule 'jedan čovjek – jedan glas' suvereno, već dvadeset godina vlada sramna,
anti-demokratska formula 'jedan čovjek (jedan vođa) – milion glasova (milion
'bioloških' članova kolektiva koga ovaj navodno predstavlja)'.“ U BiH se, doista,
radi o sustavnoj proizvodnji prostota svih vrsta, iliti redukcija, tu se slažem s dr.
Mujkićem, ali i o proizvodnji iluzija putem zagovaranja neadekvatnih modela za
bilo koju podijeljenu ili složenu zajednicu.21
Htio bih zamoliti sve poštovane kolege, dakle i one koji inzistiraju na libe-
ralnom i građanskom ustroju podijeljene Zemlje, putem koncepcije „jedan čo-
vjek – jedan glas“, da shvate da protivu tog principa nemam ni sam u načelu ni-
šta protiv, ali se bojim da se tim putom ne mogu „transcendirati“ naše surove po-
dijeljenosti. Zbog toga bi bilo nužno da zagovornici ovog narativa za početak ne
gledaju u kolegama, onim koji respektiraju etničko i pri tomu ne negiraju gra-
đansko, drugo do obzirne ljude i znanstvenike, pripadnike srodnih i kompleksnih
identiteta, kako bismo se zajedno uhvatili u koštac s krutom bh. podijeljenom
stvarnošću. Jer, tvrdim odgovorno, ona se može nadići ne ignoriranjem niti gru-
bim eliminiranjem, nego upravljanjem etničkih razlika. Dakle, prvo priznati kul-
turološku i svekoliku pluralnost, pa potom raditi na nadilaženju naših podjela, i
to racionalnim upravljanjem etničkim razlikama. U krajnjem, Zemlju i Regiju bi
mogli izvući iz etno i neoboljševičke močvare, iz stanja „zarobljenog uma“, sa-
mo prosvijećeni ljudi, uključujući i liberalne etnokrate i socijaldemokrate. Nama
ne može pomoći apel za „transcendiranje etnopolitičkog okvira“, nego upravo is-
kustva onih država koje su iz faze nestabilnosti izašle u faze stabilnosti putem
21
Mujkić, A. „Bauk“ liberalne demokratije kruži Bosnom, Puls demokratije, 14.11.2007.
Ne dovodeći u pitanje plemenitost u Mujkićevoj viziji, moram primjetiti kako je duboko
pogrešno zatvaranje očiju prema žalosnom ‘činjeničnom stanju stvari'. No, pogledajmo
što dr. Mujkić kaže:„Insistiranje na ‘činjeničnom stanju stvari' u raspravama o državnom
uređenju rijetko je išta drugo do ideološki motivisano onemogućavanje alternativnih vi-
zija BiH kao političke zajednice..“ Nije, dakle, uvijek ideološki motivisano, pa bi upravo
Mujkićevo hipostaziranje omiljenog mu modela nekomu moglo izgledati „ideološki mo-
tivisano“. Odsustvo sluha za bh. političku stvarnost dolazi i u sljedećem Mujkićevom
obrazloženju: „Što se tiče strahovanja od dominacije formule 'jedan čovjek – jedan glas'
treba primijetiti sljedeće: zašto se ova formula stalno iščitava u etničkom kodu, kao da
jedan čovjek iscrpljuje svoj javni i politički život u svom etničkom pripadanju. Taj jedan
čovjek nije samo pripadnik neke etničke grupe, već i niz drugih grupa. Prema tome nije
u toj demokratskoj formuli problem već u etnopolitičkom okviru unutar kojeg se tog jad-
nog jednog čovjeka stalno i nepogrješivo reducira na pripadanje ovom ili onom narodu.“
Bilo bi maliciozno podsjetiti tko je sve i kako zagovarao uvažavanje principa „jedan čo-
vjek – jedan glas“ u pokojnoj SFRJ. U svakom slučaju, odgovorno tvrdim kako ovakav
pristup onemogućuje potragu za alternativnim rješenjem, koje se možda skriva u respek-
tu povijesnog hoda u BiH, ma kakav bio, dakle u kombinaciji etnokratskog i liberalno-
građanskog modela, kako se ne bi bh. etnički ili drugi identiteti i uopće kulturološki plu-
ralizam dovodio u pitanje.
38
Lažni kraj multikulturalizma na
Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
39
Mile Lasić
„čista demokracija“,22 u našim uvjetima se mora poduzeti sve ono što bi Zemlju
prvo stabiliziralo, pa potom moglo izvući iz stanja „javašluk konsocijacije“ i
dragovoljne „demokrature“…
VI
40
Lažni kraj multikulturalizma na
Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
24
Milward, A. The European Rescue of the Nation State
41
Mile Lasić
Literatura
42
Lažni kraj multikulturalizma na
Zapadu i stvarni kraj multikulturalizma na Balkanu
Mile Lasić
DAS FALSCHE ENDE DES MULTIKULTURALISMUS IM
WESTEN UND DAS TATSÄCHLICHE ENDE DES
MULTIKULTURALISMUS AUF DEM BALKAN
Zusammenfassung
43
Naučna polemika
Dražen Barbarić1
MULTIKULTURALNI PARADOKS
EUROPSKE RADIKALNE DESNICE
Uvod
1
drazen.barbaric@gmail.com
Dražen Barbarić
2
Obućina, V. Varijacije unutar radikalne desnice: komparativna analiza programa
radikalno desnih stranaka u Zapadnoj i Istočnoj Europi, str. 189.
3
Velički, D. Desni ekstremizam, radikalizam i zapadnoeuropska Nova desnica, str. 70.
4
Ibid.
5
Ibid., str. 72.
6
Obućina, V. op. cit., str. 188.
46
Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice
7
Renton, D. Fascism: theory and practice, p. 15.
8
Griffin, R. Fascism's evolution since 1945., p. 186.
9
Detaljnije o palingenetičkoj jezgri fašizma u: Griffin, R. The palingenetic core of gen-
eric fascists ideology, p. 97-122.
10
Griffin, R. Fascism's evolution since 1945., p. 189.
11
Griffin, R. Interregnum ili konačnica? Radikalna desnica u postfašističko doba, str.
183.
47
Dražen Barbarić
12
Anastasakis, O. Extreme right in Europe: a comparative study of recent trends, p. 10.
13
Velički, D. op. cit., str. 75.
14
Sunić, T. Europska nova desnica: korijeni, ideje i mislioci, str. 70.
15
Griffin, R. Fascism's evolution since 1945., p. 165.
16
Vidi u: de Benoist, A. / Champetier, C. Manifest za europsku obnovu: nova desnica u
21. st.
48
Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice
Kraj prošloga i početak novoga stoljeća u Europi su, između ostaloga, ob-
ilježeni svojevrsnim preporodom radikalnih desničarskih pokreta i stranaka. Kraj
Drugoga svjetskog rata donio je potpunu marginalizaciju dotadašnjih fašističkih
pokreta i likvidaciju istih režima, dok je hladnoratovska bipolarna ideološka ko-
nfrontacija 'prekrila' diskurzivni prostor eventualnoj reafirmaciji radikalne desn-
ice. Renton ključnim simboličkim događajem navedene reafirmacije smatra
uspjeh Nacionalne Fronte (Front National) Jean-Marie Le Pena 1984. kada su na
izborima za članove Europskog parlamenta osvojili 10 mandata.
U međuvremenu je došlo do proliferacije pokreta i stranaka radikalno
desne provenijencije, a u novije vrijeme i do značajnih političkih uspjeha -
mnogih europskih radikalno desnih i populističkih stranaka. Primjerice, Stranka
progresa (Fremskrittspartiet) sa 22.9 % glasova predstavlja najsnažniju norvešku
opozicijsku stranku; najveće iznenađenje prošlogodišnjih finskih izbora je
stranka Pravi Finci (Perussuomalaiset) koja sa 19.1 % čini treću snagu u
parlamentu; Austrijska slobodarska stranka (Freiheitliche Partei Österreichs) je,
također, treća po snazi austrijska parlamentarna stranka sa 17.54 % glasova.
17
Vidi u: Griffin, R. Fascism's temporal revolution
18
Anastasakis, O. op. cit., p. 16.
49
Dražen Barbarić
19
Stranke su navedene prema popisu korištenom u istraživanju Instituta Demos The new
face of digital populism, u kojem je moguće pronaći kratak ideološki i programatski opis
navedenih stranaka.
20
Vidi u: Eatwell, R. The rebirth of the extreme right in Western Europe?
21
Nedelcu, H. / Miller, C. Migration and the extreme right in Western Europe, p. 57.
50
Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice
22
Ibid.
23
Golder, M. Explaining variation in the success of extreme right parties in Western -
Europe, p. 438.
24
Ivarsflaten, E. What unites right-wing populists in Western Europe? Re-examining
grievance mobilization models in seven successful cases, p. 14.
25
Guibernau, M. Migration and the rise of the radical right: social malaise and the fail-
ure of mainstream politics, p. 8.
26
Eatwell, R. op. cit., p. 419.
51
Dražen Barbarić
desnih populističkih stranaka, koje bi bile potpuna ideološka tabula rasa, a svoj
bi uspjeh zahvaljivale vlastitoj sposobnosti instrumentalizacije nezadovoljstva
postojećom političkom konstelacijom moći. Spomenuto istraživanje Elisabeth
Ivarsflaten pokazuje da desničarske populističke stranke nisu ništa uspješnije u
takvoj vrsti političkog poduzetništva, odnosno instrumentalizaciji nezadovolj-
stva, naprotiv, podaci pokazuju da je „izgledno da desne populističke stranke
budu uspješne bez mobilizacije takvoga nezadovoljstva.“27
Matt Golder s potpunim pravom naglašava da je utjecaj izbornoga sustava
na rast uspjeha radikalne desnice najčešći izvor pristranosti u istraživanjima toga
uspjeha. Primjerice, prilikom proučavanja zemalja poput Portugala, Irske ili
Luksemburga, gdje radikalna desnica ne polučuje značajnije izborne rezultate,
istraživači „pogrešno pretpostavljaju da faktori kao što su nezaposlenost i imigr-
acija nemaju utjecaja na potporu radikalnoj desnici u ovim zemljama.“28 Ne
ulazeći dublje u problematiku korelacije izbornih sustava i političkoga uspjeha
desnice, prikladno je navesti zaključak utjecajne politologinje Pippe Norris o
navedenom odnosu: „Najdjelotvornije ideološke strategije koje stranke radikalne
desnice mogu koristiti kako bi maksimizirale vlastiti izborni potencijal ovise o
vrsti izbornog sustava.“29
Sumirajući različite pristupe i metode proučavanja fenomena rasta
političkog utjecaja i izbornih uspjeha radikalne desnice u Europi moguće je po-
sve jednoznačno zaključiti da je ideološka skupina faktora najstabilnija nez-
avisna varijabla kod svih empirijskih i najutjecajnija kod konceptualnih radova.
Ono što čini ideološku jezgru suvremene europske desnice jest ksenofobni anti-
imigracijski osjećaj, koji je posljedica percepcije ugroženosti vlastitoga nacio-
nalnog identiteta. Rezultati do kojih dolazi Elisabeth Ivarsflaten upućuju da u
gotovo svim državama Zapadne Europe populistička i radikalna desnica naju-
spješnije mobilizira biračko tijelo čija je ključna determinanta političkih prefere-
ncija upravo nezadovoljstvo imigracijskom politikom vlastite države. Posebno
treba istaknuti multidimenzionalnost samoga faktora antiimigracijskoga raspo-
loženja, koja se kreće u rasponu od već spomenutoga utjecaja imigranata na razi-
nu socioekonomske deprivacije pa sve do utjecaja na eroziju nacionalne kulture
zemlje domaćina.
Etnokratski multikulturalizam
Postoji izuzetno zanimljiv moment koji možemo pronaći kod većine radik-
alno desnih stranaka i pokreta u Europi, a koji je ujedno i središnja tema ovoga
rada; naime, radikalnu desnicu obilježava svojevrstan proces etnokratske
multikulturalizacije. Konkretno, radi se o tome, da radikalna desnica polazi od
načela međusobnoga uvažavanja, ili multikulturalističkim rječnikom rečeno,
politike prepoznavanja, što im omogućuje uzajamno poštovanje, suegzistenciju i
27
Ivarsflaten, E. op. cit., p. 15.
28
Golder, M. op. cit., p. 435.
29
Norris, P. Understanding the rise of the radical right, p. 7.
52
Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice
fokus na kreiranje budućega europskog modusa vivendi, tj. onoga što bi Nova
desnica nazivala 'etnopluralizmom'. Istaknuti moment je moguće razumjeti jedi-
no u terminima tzv. kulturnog protekcionizma, koji se javlja kao kolektivni
defenzivni refleks s ciljem zaštite nacionalne kulture od vanjske kontaminacije.
Pippa Norris ističe da sve „ekstremniji i manje tolerantni aspekti kulturnog
protekcionizma, na mnoge načine, nose potpis radikalne desnice.“30 Konkretna
manifestacija navedenoga procesa je vidljiva u idejama 'Europe nacija', 'Europe
stotinu zastava' ili 'Europe utvrde', gdje bi se strogom zaštitom vanjskih granica i
unutarnjim razgraničenjem nacionalnih kulturnih cjelina omogućio suživot
zajednica, koje će političke, ekonomske i društvene fenomene tretirati prema
kriterijima vlastite nacionalne kulture bez vanjskoga upliva. Jürgen Habermas
ovakve tendencije navodi kao jedne od četiri goruća problema s kojima se
suočava današnja Europa, te jasno ističe da Europa utvrda nije adekvatno rješ-
enje, naprotiv, ona je dugoročno najveća prepreka europskome kulturnom plu-
ralizmu.
„Izazov s kojim se suočavamo sastoji se u poštovanju različite
prirode stranih kultura i religijskih zajednica prilikom njihova uklj-
učivanja u nacionalnu građansku solidarnost.“31
Guibernau opravdano primjećuje da se suvremena radikalna desnica sa
kulturnim protekcionizmom pomiče od biološkoga prema kulturnome rasizmu,
potkrjepljujući tezu izjavom jednoga od bivših lidera Nacionalne fronte:
„Demokracija je neostvariva među skupinom individua koje
ne posjeduju međusobne spone i još manje među etničkim skup-
inama koje posjeduju različite kulturne reference. Postojanje i
razvoj (demokracije) zahtjeva stvarne ljude, ovo je zajednica
muškaraca i žena koji se prepoznaju kao bliski prema značenju jez-
ika, kulturi, vjeri, krvi i povijesti.“32
Ova izjava pokazuje da je samoostvarenje nacionalne kulture (identiteta)
posve moguće unutar konteksta liberalne predstavničke demokracije, s nei-
zostavnom napomenom da se u tom slučaju isključivo radi o tzv. etnokratskom
liberalizmu. Roger Griffin smatra potonji većom opasnošću od samoga fašizma;
„Takva onečišćena, restriktivna forma liberalizma čini znatni
taksonomski problem jer, premda želi zadržati liberalne institucije i
procedure, i ostati ekonomski i diplomatski dio međunarodne
liberalne demokratske zajednice, njezino je aksiomatsko poricanje
univerzalnosti ljudskih prava predisponira da se protiv etničkih sku-
pina-izroda ponaša isto onako nasilno kao i fašistički režim.“33
Važna značajka etnokratskoga multikulturalizma (etnopluralizma) je
hinjenje načela jednake vrijednosti kultura, odnosno odmak od eksplicitnoga ras-
30
Ibid., str. 5.
31
Vidi u: Habermas, J. Opening up Fortress Europe
32
Guibernau, M. op. cit., p. 14.
33
Griffin, R. Interregnum ili konačnica? Radikalna desnica u postfašističko doba, str.
183.
53
Dražen Barbarić
izma, što implicitno znači da nacionalne kulture europskih imigranata nisu same
po sebi bezvrijedne i nedostojne očuvanja, međutim, da bi bile uspješno zaštić-
ene „različite kulture i identiteti ne smiju se miješati jer će u suprotnom oslabjet-
i, nazadovati ili eventualno biti uništeni.“34
Na ovom mjestu je potrebno nakratko zastati i postaviti konceptualnu
razliku između etnokratskoga multikulturalizma i onoga što Griffin naziva
'fašističkim ekumenizmom'. Potonji se odnosi na strogu regeneraciju fašističke
metanaracije u pojavnom obliku eurofašizma kroz ponovno oslobođenje primor-
dijalnih ultranacionalizama i odbacivanje prosvjetiteljske dekadentnosti koja je
isključivi krivac marginalizacije nacionalnih kultura. Srž eurofašizma u jednoj
od svojih 13 točaka navodi Svjetska unija nacional-socijalista (WUNS);
„Europa koju mi nacional-socijalisti namjeravamo stvoriti
neće biti ništa manje njemačka ili francuska nego što će biti engl-
eska ili talijanska. Bit će jedna i različita, jedna u svom političkom
jedinstvu, različita u svojim nacionalnim kulturama.“35
Takvo političko jedinstvo za razliku od etnokratskoga multikulturalizma
podrazumijeva potpuno odbacivanje nazadnoga nasljeđa prosvjetiteljstva, što
uključuje i liberalnu demokraciju, i ostvarenje jedinstva kroz totalitarni fašistički
poredak. Pošto europska populistička radikalna desnica ne posjeduje fašističku
palingenetičku jezgru, ona ne pripada trendu fašističke ekumenizacije, vrijedi i
obrnuto, neofašističke stranke i pokreti koji se zalažu za ostvarenje eurofašizma
nisu dio procesa etnokratske multikulturalizacije. S uma ne treba smetnuti, da je
historicizam zajednički korijen radikalne desnice (neofašističke i populističke),
te da je kulturna ugroženost europske civilizacije ono što ih mobilizira na djelov-
anje, ali im se tu razdvajaju putovi.36 Ekumenizacija fašizma (eurofašizam) pos-
jeduje vlastiti telos – uspostavu revolucionarnoga fašističkog poretka u Europi
koji bi štitio čistoću različitih nacionalnih kultura, dok je etnokratski multik-
ulturalizam privremeni 'brak iz interesa', tj. obrambeni mehanizam europskih
nacionalnih identiteta (kultura) unutar postojećih okvira liberalne demokracije.
Nameće se logično pitanje o karakteru spomenutoga obrambenog mehan-
izma, te se u literaturu pojavljuju najčešća objašnjenja kroz teoriju racionalnog
izbora ili kulturnog protekcionizma. Prvi pokušava dokazati da imigranti utječu
na razinu nezaposlenosti i pada razine blagostanja domaćega stanovništva, čime
se pojedinci iz posve racionalnih interesa odlučuju za desni populizam kao opc-
iju restriktivnije imigracijske politike, dok drugi tvrdi da se pojedinci u razdoblju
krize identiteta vlastitoga društva, izazvanoga kulturnom difuzijom, odlučuje za
prisvajanje radikalnije pozicije nacionalnoga identiteta, kao određenim oblikom
vakuuma koji im pruža individualno identitetsko utočište. Prvi navedeni argum-
ent je već načelno opovrgnut, prije svega jer govorimo o desnici u najrazvijeniji-
34
Guibernau, M. Migration and the rise of the radical right: social malaise and the
failure of mainstream politics, p. 15.
35
Griffin, R. Fascism's evolution since 1945., p. 160.
36
O historicizmu i kulturnoj ugroženosti europske civilizacije kao temeljima fašizma
vidi u: Sternhall. Z. Fašizam: refleksije o sudbini ideja u povijesti dvadesetog stoljeća
54
Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice
37
Guibernau, M. op. cit., p. 6.
38
Eller, J. D. Anti-anti-multiculturalism, p. 251.
39
Young, I. M. Pravednost i politika razlike, str. 174.
55
Dražen Barbarić
ra, a u pozadini uvijek stoji iracionalna dimenzija koja alarmira sebstvo kako bi
se zaštitila punina i jedinstvenost identiteta.
„Zazorno izaziva strah i prijezir jer razotkriva granicu sebstva
i drugog kao proizvedenu i krhku i prijeti da uništenjem granice -
uništi subjekt.“40
Dakle, zazornost nije ireverzibilni proces koji vlastitim okončanjem -
(razgraničenja sebstva) stvara trajnu diferencijaciju drugoga bez mogućnosti
njegova utjecaja na konstituirani identitet. Zazornost je konstantno prisutna
podloga vlastitoga identiteta koja i na najmanju naznaku ugroze potencira fobiju
uništenja, te ona kao takva djeluje sve dok opstaje identitet koji je konstruirala i
održavala u strahu od vlastite propasti. Da teorija zazornosti može funkcionirati
na makrorazini nagovještava i sama autorica teorije:
„Zazorno se može javiti u onome što ugrožava identitet, sust-
av, poredak. Onome što ne poštuje granice, položaje pravila.“41
Young teoriju zazornosti projicira na estetiziranu hijerarhiju tijela, pok-
ušavajući pojasniti ksenofoban odnos dominantne bjelačke populacije (WASP) u
SAD-u prema manjinama drugačijih estetskih karakteristika (latinose, azijate,
hendikepirane i queer populaciju). Pravilno upućuje da dominantna reakcija
prema manjinskim populacijama nije estetski osjećaj gađenja, već tjeskobe i
napetosti:
„Veza između skupine i zazornosti društveno je konstruirana;
međutim, kad se uspostavi povezanost, teorija zazornosti opisuje
kako se te veze uklapaju u identitete i tjeskobe subjekta. Budući da
one predstavljaju ono što leži izvan granica sebstva, subjekt osjeća
strah, nemir i odbojnost prema pripadnicima tih skupina jer one pr-
edstavljaju prijetnju identitetu.“42
Svako društvo postavlja manjinske skupine u položaj objektivnoga u
odnosu na subjekt, taj proces objektivizacije drugoga podrazumijeva institucion-
alizaciju diskursa zazornosti:
„Kad rasizam, seksizam, heteroseksualizam i diskriminacija
starijih i hendikepiranih osoba postoje na razini diskurzivne svijes-
ti, zazorne su skupine objektivizirane. Znanstveni, medicinski, mor-
alni i pravni diskurs definiraju te skupine kao objekte sa posebnim
prirodama i obilježjima, koji su različiti i suprotni od imenujućeg
subjekta, koji ih nadzire, dominira i manipulira njima.“43
Upravo su antiimigracijski sentiment, povećanje netrpeljivosti prema dru-
gima (imigranti i nacionalne manjine), te političke odluke koje direktno diskri-
miniraju imigrantsku populaciju odraz aktivirajućega momenta zazornosti koji
se u terminima nacionalne kulture i europske civilizacije želi oduprijeti prijetnj-
ama i eventualnom uništenju istih. Naravno, uništenje ne podrazumijeva fizičku
40
Ibid., str. 176.
41
Ibid.
42
Ibid.
43
Ibid., str. 177.
56
Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice
57
Dražen Barbarić
47
Ibid., str. 80.
48
Lasić, M. Mukotrpno do političke moderne, str. 61.
49
U novije vrijeme se pojavljuje tendencija multikulturalizacije, odnosno, suradnje i p-
rodubljivanje odnosa između radikalne desnice u Istočnoj Europi, primjerice, -
uspostavljanje formalne suradnje koja obuhvaća Hrvatsku čistu stranku prava, Pokret za
bolju Mađarsku (Jobbik Magyarorszagert Mozgalom), Nova snaga (Forza Nuova), N-
acionalna demokracija (Democracia Nacional), Svepoljska mladež (Młodzież Wsechpo-
lska), nevedeno prema: Čirko, F. Mladež HČSP-a sklopila povijesno važnu suradnju sa -
srodnim europskim organizacijama
58
Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice
50
Ramadan, T. Biti evropski musliman: izučavanje islamskih izvora u evropskom -
kontekstu, str. 161.
51
Said, E. Krivotvorenje islama: kako mediji i stručnjaci određuju način na koji vidimo
ostatak svijeta, str. 93.
52
Ibid., str. 67.
53
Najbolji dokaz navedene teze predstavlja posjet četiriju stranačkih lidera europske
ekstremne desnice (Flamanski interes, Austrijska slobodarska stranka, Njemačka slobo-
darska stranka i Švedski demokrati) njihovim izraelskim desničarskim kolegama, gdje su
potpisali tzv. Jeruzalemsku deklaraciju, te izrazili punu potporu i solidarnost u borbi pr-
otiv islamskih prijetnji, navedeno prema: Baumgärtner, M./ Bjurwald, L. A paradox of
hate: extremists Israelis ally with neo-Nazis
54
Nevjerojatna je činjenica da svi radovi na temu radikalne desnice multikulturalizam -
svrstavaju u diskurzivni sadržaj liberalizma, kritiku multikulturalizma iz perspektive
59
Dražen Barbarić
60
Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice
Zaključak
61
Eller, J. D. op. cit., p. 254.
62
Lasić, M. op. cit., str. 51.
61
Dražen Barbarić
Literatura
62
Multikulturalni paradoks europske radikalne desnice
63
Dražen Barbarić
Dražen Barbarić
MULTICULTURAL PARADOX OF
THE EUROPEAN EXTREME RIGHT
Summary
The author starts with undoubtable fact of ascent of radical right parties and their
elective successes all over the Europe. He uses integral term of radical right which
includes tree key characteristics: antisystemic rhetoric, xenophobic antiimigrational
sentiment and nationalists mythology. This work emphasizes a fact that radical right in
Europe is taking over basics of multicultural discourse (mutual appreciation and
coexistence), and using them in completely perverted form for political causes. Paradox
lies in a fact that the radical right instrumentalized ethnocratic multiculturalism is direct-
ed against exponents of idea of liberal multiculturalism, therefore burying the
foundations of European civilization and offers completely opposite vision of mentioned
through various concepts (Europe Fortress, Europe of Nations etc.)
Key words: radical right, cultural protectionism, ethnocratic multiculturalism,
theory of abjection, friend-enemy distinction, antiislamism
64
Originalan naučni rad
Alma Jeftić1
DEMOKRATSKI HEDONIZAM
„POSLJEDNJEG ČOVJEKA“
Cilj ovog rada je razmotriti pojam demokratije kroz nekoliko naizgled nepovezan-
ih cjelina: kao oblik traumatskog jezgra, kao disciplinsku matricu urezanu u poslušna ti-
jela, kao „čokoladni laksativ“ i, na kraju, kao ograničeni hedonizam.
Jedan od osnovnih zadataka biopolitike danas je borba protiv opasnosti do kojih
može dovesti neograničeno konzumiranje droga, cigareta, seksa. Samim tim, „posljednji
čovjek“ u Nietzscheovom smislu je onaj koji se kreće bez strasti i potpuno ravnodušan i
koji je, na neki način, isključen iz društvenog poretka.
Glavni doprinos ovog rada je u tome što je ponudio pojam demokratskog hedo-
nizma kao shvatanja individualnih ograničenja slobode, kao i individualnih potreba za
ograničenjem i slijedom pravila. Time se ukazuje na imanentnost pravila koja određuju
svaki segment ljudskog života, ali i onih sitnih procedura koje upravljaju svakim
pojedinačnim životom.
Ključne riječi: demokratija, hedonizam, „posljednji čovjek“, pravila, traumatsko
jezgro
Uvod
1
alma.jeftic@gmail.com
Alma Jeftić
2
Dolan, F.M. Political Action and the Unconscious:Arendth and Lacan on Decentering
the Subject, p. 345
3
Arendt, H. The Human Condition, p. 206
4
Dolan, F.M. Political Action and the Unconscious:Arendth and Lacan on Decentering
the Subject, 346
5
Žižek, S. The Sublime Object of Ideology, p. 122
6
Dolan, F.M. Political Action and the Unconscious:Arendth and Lacan on Decentering
the Subject, p. 346
66
Demokratski hedonizam posljednjeg čovjeka
ogija bit ljudskih odnosa koja je uvijek materijalizirana u našoj društvenoj re-
alnosti. Svaka kultura, prema Žižeku7, nije ništa drugo nego oblik kompromisa,
reakcija ne neku zastrašujuću, radikalnu, nehumanu dimenziju svojstvenu ljud-
skom stanju po sebi. Stoga je suočavanje sa modernom politikom zapravo ohrab-
rivanje prihvatanja besmislenosti vokabulara političkog diskursa, a osnovna so-
lucija spomenutoj beznačajnosti je formalna demokratija.
Žižek tvrdi kako je demokratski stav uvijek baziran na određenoj fetišisti-
čkoj podjeli, te nam kao takav omogućava da prihvatimo realnost ekološke krize,
(na primjer), u njenoj bezosjećajnoj aktuelnosti, bez dopunjavanja nekom por-
ukom ili značenjem. S druge strane, politička odluka bazirana na moći kao
jednostavnom uvidu u stanje stvari predstavlja podsjetnik na rezultate disciplins-
ke primjene modela znanje-moć u Foucaultovom tumačenju diskursa i proi-
zvodnje kao četvrtog termina u matrici.
67
Alma Jeftić
10
Mellamphy, D., Mellamphy, B.N. In Descent Proposal: Pathologies of Embodiment in
Nietzsche, Kafka, and Foucault, p. 30
11
Ibid, p.33
12
Ibid.
68
Demokratski hedonizam posljednjeg čovjeka
13
Ibid., p. 40
14
Ibid.
69
Alma Jeftić
15
Kafka, F. In the Penal Colony
70
Demokratski hedonizam posljednjeg čovjeka
16
Ibid.
17
Foucault, M. Nadzirati i kažnjavati, p. 91
18
Žižek, S. O nasilju, p. 29
19
Ibid.
71
Alma Jeftić
Žižeku, način na koji se danas borimo protiv tih „opasnosti“ ravan je paradoksu
„čokoladnog laksativa“ i vodi ka izumu kafe bez kofeina i opijuma bez opijuma.
Kao što rat može biti shvaćen kao sredstvo za postizanje mira i stvaranje
uvjeta za raspodjelu humanitarne pomoći, tako i demokratija, prema Žižeku, po-
drazumijeva kako je uredu uključiti torturu i stanje stalne opasnosti ukoliko će to
riješiti problem „ispada“ i „viškova“ i pomoći ljudima da sazriju. Virtualna
realnost koja nas okružuje postala je proizvođač kafe bez kofeina, mlijeka sa
malim udjelom masnoća, piva bez alkohola i ljudi isključenih iz društvenog por-
etka (Homini sacer). I kao što je, prema Walteru Benjaminu, područje čistog
božanskog nasilja područje suverenosti unutar koje ubijanje nije patološki čin,
tako ni u okviru biopolitičkog premještanja Homini sacer ubistvo ne predstavlja
ni zločin ni žrtvovanje (jer krivci su krivi jedino što su živjeli čisti prirodni živo-
t)20.
Smrt je samim tim samo traumatski čin biopolitike. Foucaultovim riječima
rečeno, moralna/zakonska odgovornost subjekta je samo još jedan oblik
ideološke fikcije čija je svrha stvaranje mreže odnosa moći između počinioca
zločina i onih koji provode zakon kao jedno od ograničenja djelovanja. Dva
svjedoka tog kružnog procesa koji je cvjetao prvih četrdeset godina XIX stoljeća
su Vidok i Lasner.
Vidok je simbol trenutka u kojem se prijestupništvo, izdvojeno iz ostalih
ilegalizama, potčinjava vlasti i preusmjerava. On je bio čovjek koji se odao ne-
mirnom životu, pustolovinama i prevarama. Bio je dezerter koji se susretao sa
osobama koje su se bavile organiziranjem prostitucije, pljački i krupnog razbo-
jništva. Međutim, u tom periodu dolazi do neposrednog i institucionaliziranog
udruživanja policije i prijestupništva. Tada kriminalitet postaje jedan od točkova
mašinerije vlasti. Strah koji se javlja nije više strah od kraljevog tijela,
istovremeno nosioca pravde i zločina, to je strah od tajnog i mutnog dogovora
između onih koji provode zakon i onih koji ga krše. Vidok je u historiji
zapamćen kao prvi bivši robijaš koji je postao policijski narednik.
Lasner je počinio nekoliko manjih zločina, a dugo se sumnjalo da je on
policijski uhoda, zbog čega su ga drugi zatvorenici pokušali ubiti. Uoči
njegovoga pogubljenja, najveći uglednici Pariza tog vremena napravili su slavlje
u njegovu čast. Međutim, Lasner je postao slavan jer je bio oličenje „prijestupn-
ika“, zbog prijevara, dezerterstva, ucjenjivanja, obnavljanja zatvorskih
prijateljstava, neuspjelog pokušaja ubistva. On je u sebi nosio mogućnost izv-
ršenja svih onih prijestupa koji su u tom vremenu predstavljali veliku prijetnju.
Smatralo se da bi bio heroj da je rođen u drugo vrijeme i pripadao prethodnoj ge-
neraciji. U trenutku svoje smrti, Lasner je pokazao kako je ilegalizam potčinjen i
dijelom pretvoren u prijestupništvo, a dijelom okrenut estetici zločina. On je si-
mbol ukroćenog ilegalizma, preobraćenog u prijestupništvo i teoretiziranje, a to
20
Benjamin, W. Uz kritiku sile, p. 21-22
72
Demokratski hedonizam posljednjeg čovjeka
Uživanje kao Lacanov jouissance ili kao obično „enjoy“ napisano na pa-
kovanju Coca-Cole zahtijeva pravila. Bez obzira na višak ili precijenjenost preo-
stalog užitka, u svakom momentu čovječanstvo u okviru „demokratskog“ reda i
poretka djeluje „prema pravilima“.
Prema Žižeku, uživanje se odvija prema pravilima, a restrikcije koje
postoje zbog nemogućnosti uživanja u određenim stvarima rješavaju se njima
sličnim. Ipak, slijepo pridržavanje pravila u okviru demokratskog poretka nikako
ne vodi ka stvarnom osjećaju slobode, nego stvara kratkotrajni privid. Jedna od
zamjerki Lacanovoj teoriji je to što je svijet razmatrao u okviru simboličkog, a
ne kao realnost. Međutim, upravo taj način doprinosi boljem shvatanju političkih
21
Foucault, M. Nadzirati i kažnjavati, p. 98
22
Ibid.
73
Alma Jeftić
termina, za razliku od shvatanja društva kao realnosti u okviru koje se ego mora
prilagoditi i popustiti.
Prema Fukuyami, kraj historije je označio početak liberalne demokratije.
Međutim, kasnija dešavanja su pokazala suprotno. Također, cyber-demokratija,
koja bi trebala predstavljati najnoviji savremeni oblik slobode komuniciranja i
djelovanja, zadržava u sebi mnoštvo pravila, procedura i nevidljivih veza.23
Najznačajnija veza između demokratije i krize demokratije ogleda se upravo kr-
oz pojam „demokratskog hedonizma“ koji predstavlja metaforu za uživanje u
okviru pravila, višak užitka, jouissance koji se suprotstavlja pravilima ne kršeći
ih. Demokratija po sebi ne isključuje pravila, nego slobodu prema kojoj ih svaki
pojedinac za sebe slijedi, uvodeći pri tome jedan novi termin: univerzalna
pravila i ograničenja za uživanje i slobodu. Stoga demokratski hedonizam ne
podrazumijeva beskrajno odavanje užitku, nego beskrajni slijed pravila post-
avljenih s ciljem ograničavanja pojedinačne slobode i sprječavanja nastanka
viška krize i užitka.
Zaključak
Iako postoji veliki jaz između političke teorije Lacana i Hannah Arendt,
one se ipak slažu oko jedne činjenice, a to je da je svaki pojedinac sposoban za
akciju. Kada je Foucault govorio o „proizvodnji zločina“ mislio je pri tome na
začarani krug koji povezuje i prekršioce zakona i one koji zakon poštuju u jednu
jedinstvenu cjelinu. Ideologija nikada ne postoji odvojeno od ljudi, jer su oni
njen sastavni dio koji je stvara i podržava i/ili remeti.
Glavni doprinos ovog rada je u tome što je ponudio pojam demokratskog
hedonizma kao suprotnosti Lacanovom višku užitka i ograničenju slobode. Kri-
za u demokratskom poretku ukazuje na nemogućnost shvatanja individualnih
ograničenja slobode, kao i individualnih potreba za ograničenjem i slijedom pra-
vila. Začarani krug proizvodnje zločina i proizvodnje discipline u Foucaultovom
smislu podrazumijeva uvezanost svih struktura društva. Prema tome, kriza je
prisutna u okviru svakog ograničenja koje kasnije vodi ka sasvim slobodnom
kršenju istih i stvaranju mreže privida demokratskog odnosa.
Literatura
23
Žižek, S., O nasilju, p. 87
74
Demokratski hedonizam posljednjeg čovjeka
Martin, L.H. (eds.), Technologies of the Self: A Seminar with Michel Foucault,
Tavistock, London, 1988.
Mellamphy, D., Mellamphy B.N. „In 'Descent' Proposal: Pathologies of -
Embodiment in Nietzsche, Kafka and Foucault“, Foucault Studies, 3,
2005, 26 - 48.
Žižek, S. O nasilju, Ljevak, Zagreb, 2008.
Žižek, S. The Sublime Object of Ideology, Verso, 2009.
75
Alma Jeftić
Alma Jeftić
DEMOCRATIC HEDONISM OF THE LAST MAN
Summary
The aim of this article is to examine the notion of democracy through what may
appear, at first glance, several incoherent units: as a form of traumatic kernel, as a
discipline matrix carved onto the obedient bodies, as a chocolate laxative, and as const-
rained hedonism. One of the main aims of bio-politics is to fight against the threats of t-
he unlimited consumption of drugs, cigarettes, and sex. Given this, the Last Man (in
Nietzsche's conceptualization) is one who does not have sense of passion, one who is
completely stolid, and one who is excluded from the society. The main contribution of t-
his article is that the notion of democratic hedonism can be understood as constrained
freedom. That implies the immanence of rules which define each segment of human life,
but also those tiny procedures that govern each individual life.
Key words: democracy, hedonism, Last Man, rules, traumatic kernel
76
Originalan naučni rad
Vesna Ivezić1
1
vesna.ivezic9@gmail.com
2
Esej je prvo tiskan 1849. u sklopu jednog zbornika pod naslovom „Otpor civilnoj vlast-
i“. Objavljen je 4 godine nakon Thoreauve smrti pod navedenim naslovom, i danas nije
usuglašeno koji je naslov autor zapravo predvidio.
H.D Thoreau, Walden, 2006., Zagreb, DAF
Vesna Ivezić
Uvod
3
1. svibnja 2004. u EU je ušlo deset novih država, od toga ih je osam pripadala zemlja-
ma bivšeg komunističkog bloka.
78
Kriza demokracije u Europi
- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma -
4
„Vladavina mnogih ne valja“, Homerov je stih naveden u Aristotelovoj „Politici“(Ari-
stotel, Politika, IV,4, Kultura, Beograd, 1970:124) gdje je Aristotel problematizirao
mogućnost degeneracije ideje dobra u trenutku kad sam narod preuzima u svoje ruke m-
oć monarha/odlučivanja. (Paić, Ž. Moć nepokornosti, str. 196-197)
5
...zapadnih društava.
6
...što je povijesna priča Europe.
7
Thoreau, D. H. Walden/Građanski neposluh, str. 310.
8
http://www.alfa-portal.com/deklaracija-o-pravima-covjeka-i-gradanina-222-godina-
poslije
9
Thoreau, H.D. Građanski neposluh, str. 310.
79
Vesna Ivezić
10
Mesić, M. Multikulturalizam, str. 68.
11
Lasić, M. Od „multikulturalizma“ ka (post)sekularističkom (inter)kulturalizmu, Di-
skursi, str.14
12
Ti došljaci koji su došli pomoći njemačkoj privredi odmah su prozvani „gostujućim
radnicima“, čime se željelo istaknuti da Njemačka ne računa na njihov dulji, ili stalni
ostanak.
13
http://www.novosti.com/2010/10/angela-merkel-mrtvozonica-multikulturalizma
80
Kriza demokracije u Europi
- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma -
14
Elger, K., Kneip, A. i Theile,M.(2009): Useljevanje. Istraživanje pokazuje alarmantan
nedostatak integracije u Njemačkoj, www.spiegel.de/international/germany/immigration
15
Erceg, T. Angela Merkel-mrtvozornica multikulturalizma, Novosti, samostalni srpski
tjednik, 29.10.2010.
16
Ta pojava se zove kros-identitet (Mesić, Multikulturalizam u Njemačkoj, str. 243-262.)
17
Mesić, M. Multikulturalizam u Njemačkoj, str. 243-262.
18
Naime, slijedom maksime o „jednakim uvjetima za sve“, EU ima razrađene, i finan-
cirane programe podrške „skupinama u nepovoljnom položaju“ u obrazovanju,
zapošljavanju i sl, i taj se program odnosi na: Rome, osobe s invaliditetom, žene.
19
Misli se na spomenuti istup Angele Merkel.
81
Vesna Ivezić
na ljevici, te osuđen ud strane šire javnosti kao uzrok za mnoge nevolje koje su
snašle društvo. Multikulturalizam se čak osuđuje kao uzrok nastanka tzv. „paral-
elnog društva“ (Parallelgesellschaft) u njemačkom okružju, koje čine pripadnici
drugih etniciteta i religija, i što u njemačkim imigrantskim gradovima i gradskim
četvrtima tvori etnokulturno segregiranu manjinu, koja živi u uvjetima samoi-
zolacije.21
Predsjednik turske zajednice u Njemačkoj, Kenan Kolat, izjavio je da bi
turski emigranti trebali imati mogućnost dobivanja dvojnog državljanstva, jer bi
to, kako smatra, doprinijelo njihovoj boljoj integraciji u njemačko društvo22
Izjava Angele Merkel o smrti multikulturalizma koja je obišla svijet, nije
se pojavila niotkuda, nije „grom iz vedra neba“ (prema medijskim navodima o
tome da je „odjeknula kao grom iz vedra neba“), nego takvo shvaćanje kruži E-
uropom barem jedno desetljeće, od rušenja njujorških „Blizanaca“, otkad su se
pojačale ksenofobične reakcije stanovništva zapadne hemisfere. Prema istraži-
vanju koje je krajem godine 2008. proveo njemački Institut fur Demoskopie All-
ensbach, o stavu Nijemaca prema imigrantima, ustanovljena je prisutnost ksen-
ofobije kod više od 50% Nijemaca, koji smatraju da u zemlji ima previše imigr-
anata. Veća je percepcija različitosti Turaka ( općenito muslimana), u odnosu na
druge. Istraživanje je pokazalo da je 76% Nijemaca tada smatralo da turski dose-
ljenici „imaju potpuno različitu kulturu“, a 73% se izjasnilo da „misle potpuno
drugačije nego mi“. U periodu nakon 11.rujna u Njemačkoj, kao i u drugim zem-
ljama zapadne Europe počelo problematizirati mogućnost integracije muslimana,
te prisutnost islama u zapadnim zemljama općenito percipirati kao opasnost za
društvo.23
Ravnatelj berlinskog Instituta za stanovništvo i razvoj, Reiner Klingholtz,
također se prilikom jednog intervuja za njemački Der Spiegel osvrnuo na proble-
m prevladavanja kulturnih barijera istaknuvši da „djeca imigranata moraju na-
učiti jezik, te prihvatiti njemački pravni poredak i kulturne norme“, jer, kako je
rekao, „kod turskih imigranata religioznost se povećala“, i njemačko društvo/
Nijemci, više „ne može prihvatiti da netko odbija sudjelovati u sportskim akti-
vnostima iz vjerskih razloga.“24
Također je znakovita pojava Thila Sarrazina, člana opozicijske socija-
ldemokratske stranke SPD, i njegovog bestselera „Njemačka se dokida“, odmah
rasprodanog u 800.000 primjeraka, koje je izgleda pogodio „pravu žicu“ rasp-
oloženja velikog broja Nijemaca prema strancima. Ta knjiga, koja se ustvari
može okarakterizirati kao rasistički napad na multikulturalizam, iznosi strah za
20
Mesić, M. Multikulturalizam u Njemačkoj, str. 243-262.
21
Mesić, M. Multikulturalizam u Njemačkoj,str.255
22
Elger, K., Kneip, A. i Theile,M.(2009): Useljevanje. Istraživanje pokazuje alarmantan
nedostatak integracije u Njemačkoj, www.spiegel.de/international/germany/immigration
23
Institut fuer Demoskopie Allensbach,(2009) German Public Opinion. http://-
www.migrationpolicy.org/pubs/TCM-GermanPublicOpinion.pdf
24
Klingholtz, R. (2010.) Der Spiegel, http://spiegel.de/international/zeitgeist/immigrati-
on-debate-german
82
Kriza demokracije u Europi
- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma -
25
Thilo Sarrazin, „Njemačka se dokida“, u Erceg,T.: Angela Merkel-mrtvozornica mult-
ikulturalizma, Novosti, samostalni srpski tjednik, 29.10.2010
26
Erceg,T.: Angela Merkel-mrtvozornica multikulturalizma, Novosti, samostalni srpski
tjednik, 29.10.2010.
27
Ipak, u novije vrijeme Njemačka je vlada poduzela korake prema suzbijanju desnog
ekstremizma, osnivanjem Centra protiv desnog ekstremizma koji bi se bavio i istraživa-
njem neonacističkih zločina, i slučajeva rasizma, i koji bi trebao okupiti stručnjake iz -
različitih područja. 25.1.2012.
83
Vesna Ivezić
28
Tu se misli na one koje sebe smatraju Europljanima po slijedećim mjerilima: stanovni-
ci su neke zemlje zapadno europske jezgre već generacijama, bijeli su, i po mogućnosti -
kršćani, također zapadne provenijencije
29
Uvjerenje u neprikosnovenost Nostradamusovih proročanstava povećala se nakon
izborne pobjede Barracka Obame, jer znameniti je prorok predvidio dolazak „crnog Pap-
e“, dakle, nezamislivog, te se pojam tog crnog Pape veže uz Barracka Obamu, zbog
shvaćanja da su SAD „Vatikan 21.stoljeća“
30
Donesen je zakon kojim se oduzima državljanstvo građanima koji su nedavno -
naturalizirani.
www.tportal.hr/vijesti/svijet/88825/Francuska-bez-milosti-za-imigrante 30.9.2010.
31
Jutarnji list, „Zbog prijetnji Romima uhićen gradonačelnik Škabrnje: 'Pa zar da nas -
Rom posvađa? Kako ćemo u EU?“'“, 4.5.2012.
84
Kriza demokracije u Europi
- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma -
32
Jutarnji list: „Opet sukob u Međimurju: romsku djecu ne puštaju u školu“, 18.9.2012.
33
Jutarnji list: „Opet sukob u Međimurju: romsku djecu ne puštaju u školu“, 18.9.2012
34
„Za šest godina to je još 120-oro romske djece u našim školama. To je previše..“, J-
utarnji list, 18.9.2012.
35
Mesić, M. Multikulturalizam u Njemačkoj, str. 256.
36
Paić, Ž. Politika identiteta
37
Abadžić- Navey, A. Mevlanina misao: moguća paradigma za novi vijek, Behar
85
Vesna Ivezić
38
Mesić, M. Multikulturalizam u Njemačkoj, Migracijske i etničke teme, 26/3, Zagreb, -
2010.
str.243-262
39
Kopenhaški kriteriji su pravila koja definiraju podobnost zemalja koje se žele pridruži-
ti EU. Godine 1993., nakon zahtjeva bivših komunističkih zemalja za članstvom u EU,
Europsko vijeće donijelo je tri glavna kriterija koje države kandidatkinje moraju za-
dovoljiti ako žele postati članicama. To su:
1. Politički kriteriji, a zahtijevaju stabilnosti institucija koje osiguravaju demokra-
ciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i prava manjina, te prihvaćanje
političkih ciljeva EU.
2. Gospodarski kriteriji, koji zahtijevaju postojanje djelotvornog tržišnog
gospodarstva.
3. Pravni kriteriji, koji se odnose na usvajanje cjelokupne pravne stečevine EU.
40
„The peoples of Europe, in creating an ever closer union among them, are resolved to -
share a paceful future based on common values“, Charter of Fundamental Rights of the
European Union/ preamble
41
Termini „Drugi“ i „različitost“ od strane raznih autora, vrlo se često koriste u diskursu
o demokraciji, ljudskim pravima, i sl.
42
Posavec, Zvonko, hrvatski politolog, u Grubiša, D.(2012.), Konstitucionalizacija
demokracije u EU-u: demokratski deficiti i poteškoće prevladavanja političke alijenaci-
je, Politička misao, god.49., br.1, 2012., str. 41-63.
86
Kriza demokracije u Europi
- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma -
43
U Grubiša, D. (2012.), Konstitucionalizacija demokracije u EU-u: demokratski deficiti
i poteškoće prevladavanja političke alijenacije, Politička misao, god. 49, br.1, 2012.,
str.52.
44
U Grubiša, D. (2012.), Konstitucionalizacija demokracije u EU-u: demokratski deficiti
i poteškoće prevladavanja političke alijenacije, Politička misao, god. 49, br.1, 2012.,
str.52.
45
Čaldarović, O. i Šarinić, J. Utjecaj suvremene komunikacijske tehnologije na suvrem-
enu urbanu sredinu-prostor, mjesta, vrijeme, Informatol., 43., 2010., 1, str. 58-62.
87
Vesna Ivezić
Ideologija štednje
88
Kriza demokracije u Europi
- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma -
89
Vesna Ivezić
53
Šimleša, D. Četvrti svjetski rat
54
Francuska deklaracija o ljudskim pravima, čl.1.
55
Orwell, G. Životinjska farma
90
Kriza demokracije u Europi
- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma -
ili već oštećenog nasljeđa, i danas egzistiraju u nekom nama poznatom obliku“.
Izraz se najčešće koristi za opisivanje suvremene sklonosti povezivanja naizgled
nepovezanih i neusklađenih kulturnih obrazaca i stilova, što se najlakše očituje u
glazbi, stilovima odijevanja, ali se može odnositi i na opis pojedinih segmenata
kulturne stvarnosti. Pojam se dalje može proširiti i na pitanja koja se tiču cj-
elokupnog položaja pojedinca u društvu, gdje se „spajanjem naizgled nesp-
ojivog“, uvažavanjem komponenti koje se tiču kulturnog naslijeđa, te afirmacij-
om univerzalnih ljudskih prava u svrhu održivosti Europe kao integralne
zajednice, može odgovoriti na „izazove multikulturalizma“.
56
Jacques Derrida, francuski filozof postmodernizma, začetnik pokreta dekonstrukcije,
jedna od vodećih figura suvremene filozofije. Teorija dekonstrukcije govori da je svijet
sačinjen, iskonstruiran, da ništa nije stvarno, te da se javila potreba dekosntrukcije tih
lažnih privida, koji uzrokuju probleme. Jedna od konstrukcija je i shvaćanje pojedinca na
bilo koji način, osim kao egzistencijalno jedinstveno biće. Prema toj teoriji, ako se izvrši
dekonstrukcija u tom smislu, onda će na povijesnu scenu stupiti istinska borba za prava
čovjeka.
57
Thoreau, H. D. Građanska neposlušnost, str. 310.
58
Thoreau, H. D. Građanska neposlušnost, str. 289.
59
U: Mesić, Multikulturalizam u Njemačkoj
91
Vesna Ivezić
60
Paić, Ž. Politika identiteta,str. 183. Žižek,S. Frst as Tragedy, Then as farce, RSA
Animate, http://www.youtube.com
61
Paić, Ž. Traume razlika, str. 10.
62
Paić, Ž. Politika identiteta, str. 143.
92
Kriza demokracije u Europi
- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma -
verzalnih prava za sve (što Paić zove pravima Istog). Kymlicka, opet, navodi da
liberalna demokratska država svim pojedincima garantira sva prava, a da ono što
je potrebno jest „proširenje razine javnog priznanja i podrške za etnokulturne
manjine u održavanju i izražavanju svojih distinktivnih identiteta i praksi“ 63. Na
tom tragu su prijedlozi za praktičnom primjenom načela multikultiralnosti u vidu
njegovog uvođenja u školske programe, prisutnost etničke senzitivnosti u javnim
medijima, obrazovanje na materinskom jeziku ili dvojezično, doživotno dvostru-
ko državljanstvo, iznimka pri kodeksu odijevanja, i sl. Nešto od toga je već
zaživjelo u praksi, ali na nivou getoizacije „različitosti“ u vidu posebnih progra-
ma za manjine u medijima umjesto principa multikulturalizma kao ingredi-
jentnog medijskom diskursu. Fakultativne školske nastave za djecu – pripadnike
etničkih manjina, informiranja o kulturnim razlikama u školskim programima,
ali ne kao dio diskursa nastavnog programa, itd. Činjenica je da djeca dos-
eljenika, iako su rođena u zemljama primitka, nisu nikada u potpunosti prihvaće-
na kao integralni dio zajednice, a još manje njihovi roditelji, i bilo bi zanimljivo
izvršiti temeljita istraživanja o prisutnosti diskriminacije prema pripadnicima
drugih etniciteta, vjera, različitima uopće.
Dakle, kad je rečeno da se prava na razlike podrazumijevaju, to ne znači
da su ona već naprosto dana, ali osnovno je za sve pojedince, pripadnike neke
društvene zajednice, prvenstveno ostvariti uvjete za život i razvoj do granica vl-
astitih mogućnosti i sposobnosti, bez obzira na, ili podrazumijevajući kulturnu
posebnost. Univerzalna ideja pojedinca kao rodno-spolno, kulturno, etnički,
rasno različitog, ali priznatog kao egzistencijalno jedinstvenog bića, otvara podr-
učja drugačijeg pristupa uređivanju odnosa pojedinca i društva. Integralna, dem-
okratska društva trebaju biti bazirana na“ logici univerzalnog, kozmopolitskog
državljanstva“64, i tu se onda otvara prostor istinskoj demokraciji.
Literatura
63
Banting, K. i Kymlicka,W. Introduction: Multicultiralism and the Welfare State, str.
10.
64
Paić, Ž. Politika identiteta, str. 183.
93
Vesna Ivezić
94
Kriza demokracije u Europi
- pitanje ljudskih prava u uvjetima multikulturalizma -
Vesna Ivezić
THE CRISIS OF DEMOCRACY IN EUROPE:
THE QUESTION OF HUMAN RIGHTS UNDER
THE SHADOW OF MULTICULTURALISM
Summary
The processes of globalization and the association of the European states has
shaken the sovereignty of national states. There is an urgent need for the revival of the
state of democracy, human rights, and freedoms under the new conditions of
multiculturalism. European democracy is in crisis, and the causes to be considered are
not just financial, but are in increasing influx of immigration. Insisting on cultural rights
(i.e. the realization of the right to diversity and cultural pluralism), is now at the forefront
of European policy. These rights have increasingly been expressed in relation to
immigration policy but at the expense of individual rights.
Key words: multiculturalism, diversity, cultural rights, universal human rights,
democracy, Europe, crisis
95
Pregledni rad
Желимир Вукашиновић1
РЕЦЕСИЈА И ДЕМОКРАТИЗАЦИЈА2
- о кризи идеологије капитала и другим
подвалама историје -
1
zelimir@fil.bg.ac.rs
2
Oвај рад је дио истраживања која се изводе на пројекту 178018 Друштвене кризе
и савремена српска књижевност и култура: национални, регионални, европски и
глобални оквир који финанисира Министарство за науку и технолошки развој Ре-
публике Србије, а објављен је у цјеловитој верзији у зборнику Друштвене кризе и
(српска) књижевност и култура, Филолошко-уметнички факултет, Крагујевац,
2011.
Желимир Вукашиновић
3
Културном индустријом се производи стање технолошког оптимизма који сушти-
ну умјетности одваја од судбине човјечанства. Губљење смисла умјетности је син-
дром заборава личног искуства слободе и вјере у њену могућност.
4
в. Хоркхајмер, M.-Адорно, T. Дијалектика просвјетитељства, стр. 143.
98
Рецесија и демократизација
- о кризи идеологије капитала и другим подвалама историје -
5
Данас, примјерице, доминирају философије окружења и идеологија одрживог
развоја које промовишу еколошку свијест, а у основи су интерсна зона науке као
капитала чија је посљедња ријеч претворба φύσις-а у окружење. Без нововијековне
инвенције субјекта, ова претворба, наравно, не би била могућна. Са овом инвенци-
јом метафизика постаје објективистичка наука, мишљење каликулација, а дјелова-
ње машинска техника.
99
Желимир Вукашиновић
начин и то с обзиром на оно што у времену чинимо или смо чинили у име
религије. Дакле, питање је конотирано, налик Хусерлу, у односу на вриј-
едност свијета живота, а не тиче се стања кризе теоријског ума него стања
кризе живљења унутар једног модела живота који је резултат људског
дјеловања. Криза се, дакле, производи кроз саму суштину прогреса или
било ког облика експанзије.
6
Дерида, Ж. Марксове сабласти, стр. 60-61.
100
Рецесија и демократизација
- о кризи идеологије капитала и другим подвалама историје -
101
Желимир Вукашиновић
све док нас пријетња подсјећа да може бити горе... Wall Street криза прип-
ада само симболичком вишку за пражњење значења кризе чије је подручје
довршење слободе у идеји капитала која узрокује преакумулираност
корумпираног капитала у пуританистичкој култури. То већ није лако
оправдати, али ту је демократизација да нас охрабри: сви имамо једнако
право на исти сан. У епохи економског рационализма, изведено пост-
индустријског материјализма, праведност је задовољена на идеалистичко-
романтичарски начин. У парадоксу овом, евидентно, ништа није из-
губљено. У апсолутној реалности више нема шта да се деси – ни живот ни
смрт. Апсолутна реалност чини утварност утваре пред којом полазни м-
отив овога рада који се јавља из егзистенцијалног искуства кризе, а захваћ-
ен је цитатом из Марксових сабласти „хтио би најзад научити да живим“,
дјелује бесмислено... У томе је, можда, и његов једини, а пошто је лични –
онда и нужно довољни квалитет. Уосталом, сваки додатни би, чак и као
хипотетички признат, био вишак.
***
„У свом застрањивању, у свом ноћном бунилу (Hirngesprinst) тврди-
ца, згртач новца, шпекулант, постају мученици прометне вриједности. Они
више не размјењују јер сањају о чистој размјени.“7
Литература
7
Исто, стр. 58-59.
102
Рецесија и демократизација
- о кризи идеологије капитала и другим подвалама историје -
Želimir Vukašinović
RECESSION AND DEMOCRATIZATION
- on a crisis of the ideology of capital and
other frauds of history -
Summary
This paper, in part, presents an introspective search for understanding (a) the orig-
in of existential crisis; and (b) the relation between the cultural industry, identity design,
and the production of crises. The outcome of this research is an affirmation of personal
rebellion, a rebellion which does not require a victim, has no goal, no followers, no trait-
or ... a rebellion that cherishes the world (and the Other) in its illogical consistency and
which demolishes every antagonism by the revealed quality of meaninglessness of exi-
stence. The experience of economic recession is not reducible to an economic
phenomenon; it is an expression of the entire history of the West that has arrived to its
end by reaching the epoch in which the idea of freedom has been corrupted by the idea
of capital. Liberal capitalism designates the end of the time of revolution as much as
democratization as its modus operandi, and in promoting an abolition of class difference
neutralizes the requirement for the class struggle that would lead to revolution. Over-ac-
cumulated frustration of identity that sets difference as a de-formation remains to be
relieved through revanchism, and cultural (post)industry develops itself as a global ma-
nufacture of specters: phantoms of crises and threats ... Personal crisis is treated pharm-
aceutically, collective crisis is adjusted by a co-relation between terrorism and surveill-
ance systems, social crisis is subsided by neo-anarchism in a form of a post-metaphysical
symbolic compilation of discharge of neo-left and neo-right, and the global crisis is
tuned by the threat of nuclear war or catastrophe. At the end, the question remains: what
is the meaning of history?
Key words: capital, recession, democratization, crisis, rebellion, freedom
103
Originalan naučni rad
Станислав М. Томић1
Имајући у виду кризу у којој се налази модерна цивилизација, овај рад пре-
дставља намјеру да се прикаже један аспект те кризе, који може бити врло значајан
за њено разумијевање. Пошто је наука суштинска компонента савремене
цивилизације, управо од ње треба почети разматрање те кризе. У томе ће се аутор
ослонити на Хусерлову критику европске науке, како би испитао кризу европског
човјештва као њен крајњи исход. Дакле, криза ће се овдје осмотрити са феномен-
олошког аспекта. Испоставиће се да је криза субјективитета у ствари заједничка -
црта кризе науке и кризе демократије. На крају ће се успоставити условна парале-
ла између кризе науке и кризе демократског друштва, те констатовати актуалитет
Хусерловог становишта.
Кључне ријечи: криза, наука, феноменологија, субјективитет, човјештво,
ум, демократија
Увод
1
stanislav t@yahoo.com
Станислав М. Томић
106
Актуалитет Хусерловог виђења кризе европског
човјештва у условима кризе савременог демократског друштва
5
Исто, стр. 15.
6
Исто, стр. 48.
7
Маркс, В. Феноменологија Едмунда Хусерла, стр. 121.
8
Хусерл, Е. Криза европских наука и трансцендентална феноменологија, стр. 15.
107
Станислав М. Томић
9
Исто.
10
Исто, стр. 17.
11
Исто, стр. 15.
12
Исто, стр. 17.
13
Исто, стр. 18.
14
Гадамер, Х. Г. Ум у доба науке, стр. 70.
108
Актуалитет Хусерловог виђења кризе европског
човјештва у условима кризе савременог демократског друштва
15
Исто, стр. 71.
16
Исто, стр. 74.
17
Хајдегер, М. Мишљење и певање, Нолит, Београд, 1982. стр. 23.
18
Исто, стр. 11.
19
Мерло-Понти, М. Феноменологија перцепције, стр. 400.
109
Станислав М. Томић
Криза европске науке је у ствари криза ума, који је изгубио своју нек-
адашњу улогу. Ум у модерној науци као да је остао без посла и проглашен
технолошким вишком. „Скепса у погледу могућности метафизике, слом
вере у једну универзалну филозофију као водитељицу новог човека, значи
управо слом вере у ’ум’, схваћен у оном смислу у коме су стари
супростављали episteme и doxa. Управо он коначно даје смисао свему што
се сматра за бивствујуће (das Seinde), свим стварима, вредностима, циљ-
евима, наиме, његова нормативна упућеност на оно што се од почетка
филозофије означава речју истина – истина по себи – и корелативно речју
бивствујуће (Seinde) – οντως ον. Тим се распада вера и у ’апсолутни’, ум на
основу кога свет добија свој смисао, вера у смисао историје, смисао човека,
његову слободу, наиме, као способност човека свом индивидуалном и оп-
штем људском постојању прибави умни смисао.“22
Сада нам је битно да видимо како ум, који је подлијегао критици и
скептицизму, запада у кризу и како се та криза рефлектује на европску
науку, а самим тим и на европско човјештво. Говорећи о вјери у ум, као
ономе што недостаје модерној европској науци, Хусерл каже: „Ако човек
изгуби ову веру, онда то значи: он губи веру ’у себе самог’, у својствено му
истинско бивство (Sein), које он нема одувек, нема већ самом евиден-
тношћу оног ’Ја јесам’, него га има и може имати само у форми борбе за
своју истину, да се самог себе учини истинитим.“23
Погрешно би било одрицати значај скептицизма за науку, јер свака
наука почиње са истраживачком скепсом. Међутим, поред истраживачког
скептицизма, коме је циљ истина или извјесност, имамо и радикални
скептицизам који испољава сумњу рада сумње, односно доводи у питање
могућност сазнања у коријену. Скептицизам је мач са двије оштрице, некад
се тог мача лати ум, а некад искуство, често за међусобна нападања, рије-
тко за заједничку борбу против заблуда у име истине. Стога је скептицизам
велики изазов за свако истраживање, иако се захваљујући њему развила
европска наука. „Ми, људи савремености, настали из овог развоја,
налазимо се у највећој опасности да потонемо у општем потопу скепти-
20
Хусерл, Е. Криза европских наука и трансцендентална феноменологија, стр. 63.
21
Хусерл, Е. Идеја за чисту феноменологију и феноменологијску филозофију, стр.
115.
22
Хусерл, Е. Криза европских наука и трансцендентална феноменологија, стр. 20.
23
Исто, стр. 20.
110
Актуалитет Хусерловог виђења кризе европског
човјештва у условима кризе савременог демократског друштва
24
Исто, стр. 21.
25
Исто, стр. 20-21.
26
Исто, стр. 22.
27
Исто, стр. 21.
111
Станислав М. Томић
28
Исто, стр. 19.
29
Исто, стр. 21-22.
30
Исто, стр. 63.
31
Хусерл, Е. Идеја за чисту феноменологију и феноменологијску филозофију, стр.
110.
32
Хусерл, Е. Идеја феноменологије, стр. 75.
33
Хусерл, Е. Криза европских наука и трансцендентална феноменологија, стр. 64.
34
Исто, стр. 63.
112
Актуалитет Хусерловог виђења кризе европског
човјештва у условима кризе савременог демократског друштва
113
Станислав М. Томић
Закључак
114
Актуалитет Хусерловог виђења кризе европског
човјештва у условима кризе савременог демократског друштва
итикована зато што тај исти живот угрожава. „Природи насупрот стављају
се ум и слобода.“38 Нарушавање природе има свој коријен у дуализму чо-
вјековог односа према свијету и објективизму који управо критикује
Хусерл, у погледу кризе европског човјештва. „То је криза која не дотиче
теоријске и практичне успехе онога што је стручно-научно, па ипак из
темељу уздрмава смисао читаве њихове истинитости. При томе овде није
реч о проблемима једне специфичне форме културе , ’науке’ односно
’филозофије’ као једне међу осталима у европском човечанству. Јер иско-
нско заснивање нове филозофије је, по оном до сада реченом, исконско
заснивање нововековног европског човека, и то човека који, у односу на
дотадашњег, средњовековног и античког, жели да изврши радикалну
самообнову преко своје нове филозофије, и само преко ње. У складу с тим,
криза филозофије значи кризу свих нововековних наука као делова филоз-
офске универзалности, најпре латентну, а потом све отворенију кризу сам-
ог европског човека, целокупног смисла његовог културног живота, његове
укупне ’егзистенције’.“39 Услови савременог демократског друштва
погодују кризи европске науке, како је описује Хусерл. Модерни човјек све
теже осмишљава своје постојање, па се јавља криза смисла, односно криза
ума. Морамо бити забринути како ће човјек изгледати у будућности и како
ће субјективитет обликовати научни и политички системи. „Додуше,
будућег човека масе можемо замислити као правог генија у прилагођавању
и доследном неодступању од правилâ. Али ипак остаје питање да ли таква
социјална дресура, без буђења и неговања човекових снага слободе, има
изгледе на будућност. Ту би културни садржај духовних наука могао опет
да буде неопходни животни чинилац у будућности.“40
Криза субјективности и даље остаје на снази и велико је питање како
ће се она даље развијати. Нема сумње да су пред њом велики изазови.
Модерно доба извор сваког ауторитета тражи у човјеку. Нешто слично чи-
ни и модерно демократско друштво. Али, да ли ће у таквој култури суб-
јективност доживјети дебакл, или ће када се исцрпе ресури, опет посегнути
за Богом као метафизичким принципом, остаје да видимо. У сваком случа-
ју субјективност мора остати конститутивна, јер, како каже Хусерл:
„Божанска или људска, то је ипак субјективност.“41
Литература
38
Хајдегер, М. Мишљење и певање, стр. 14.
39
Хусерл, Е. Криза европских наука и трансцендентална феноменологија, стр. 19-
20.
40
Гадамер, Х. Г. Европско наслеђе, стр. 33.
41
Хусерл, Е. Криза европских наука и трансцендентална феноменологија, стр. 57.
115
Станислав М. Томић
Stanislav Tomić
ACTUALITY OF HUSSERL'S APPROACH TO THE CRISIS OF
EUROPEAN HUMANITY WITHIN THE CONDITIONS OF
CRISIS OF CONTEMPORARY DEMOCRATIC SOCIETY
Summary
Taking into account the crisis of modern civilization, this paper intends to analyze
one aspect of this crisis, which can be of utmost importance for its understanding. For
the science is an essential component of contemporary civilization, starting from the
science the analysis of modern crises should begin. In his analysis, the author relies on
Husserls’ critics of European science, in order to explain the crisis of humanity as the
consequence of this crisis. It turned out that crisis of subjectivity is the common feature
of both crisis of science and crisis of democracy. At the end, the parallel between the
crises of democracy and crises of science will be made, and actuality of Husserls’ appro-
ach will be confirmed.
Key words: crisis, science, phenomenology, subjectivity, mind, democracy
116
Pregledni rad
Nikola Knežević1
POLITIČKA TEOLOGIJA
UNUTAR APSOLUTISTIČKOG DISKURSA
KARLA ŠMITA
Bez sumnje, Karl Šmit (Carl Schmitt), nemački teoretičar prava u savremenim
naučnim krugovima pobuđuje sve veću pažnju. Njegov teorijski doprinos podjednako je
zanimljiv i desno i levo orijentisanim istraživačima što nije iznenađujuće kada se uzme u
obzir da je Šmit imao određenog uticaja i na Voltera Bendžamina, Taubesa, Agambena i
druge. Imajući u vidu diskurs političke teologije, Šmit je naročito zanimljiv zbog njego-
vih pravno-religijsko-političkih premisa, naročito ako se posmatraju iz ugla projekta
nove političke teologije izniklog šezdesetih godina iz diskursa Moltmana i Meca. Šmitov
teo-politički sistem iako nosi isti epitet u suprotnosti je sa projektom nove političke teo-
logije jer predstavlja klasičnu pretprosvetiljsku politizaciju religije, apsolutistički diskurs
koji sledeći snažan rimokatolički kontrarevolucionarni nus devalvira demokratski sistem
vrednosti, ističući centralistički uticaj države ujedinjen u ličnosti vođe – diktaturu kao
jedini ispravni model suverenosti.
Ključne reči: politička teologija, diktatura, apsolutizam, demokratija, suverenost,
kat-echon
Uvodne napomene
1
nikola.knezevic@cirelstud.org
2
v. Holmes, S. Schmitt: The Debility of Liberalism - The Anatomy of Anti Liberalism,
str. 38.
Nikola Knežević
118
Politička teologija unutar apsolutističkog diskursa Karla Šmita
cao da je takvo pismo ikada postojalo. O ovome govori i Jakob Taubes (Jakov Taubes) ,
vidi Taubes, J. Pavlova politička teologija, str. 178.
10
Isto, str. 129.
11
v. Agamben, G. Homo Sacer: Suverena moć i goli život
12
Značajno je pomenuti članke i eseje pozntih teoretičara koji su se bavili Šmitov poli-
tičkom teorijom: Jürgen Habermas, „Bestiality and Humanity: A War on the Border bet-
ween Legality and Morality“, Constellations 6:3 1999: 263-227, Jürgen Habermas, Jac-
ques Derrida, Giovanna Borradori, Philosophy in a time of terror: dialogues with Jürgen
Habermas and Jacques Derrida, University of Chicago Press, 2003., Jürgen Habermas,
“The Horrors of Autonomy: Carl Schmitt in English,” The New Conservatism: Cultural
Criticism and the Historians Debate, trans. Shierry Weber Nicholsen (Cambridge, Mas-
sachusetts: M. I. T. Press, 1989), 133, 137. Habermas, “Carl Schmitt and the Political In-
tellectual History of the Federal Republic,” A Berlin Republic: Writings on Germany,
trans. Steve Randall (Lincoln, Nebraska: University of Nebraska Press, 1997), 107-117;
Richard Wolin, “Carl Schmitt, Political Existentialism, and the Total State,” Th e Terms
of Cultural Criticism: Th e Frankfurt School, Existentialism, Poststructuralism (New
York: Columbia University Press, 1992), 83-104; i Wolin, “Carl Schmitt: The Conserva-
tive Revolution and the Aesthetics of Horror,” Labyrinths: Explorations in the Critical
History of Ideas (Amherst, Massachusetts: University of Massachusetts Press, 1995),
103-122. Žižek, Santer, Reinhard, The Neighbor, The University of Chicago Press, Ltd,
2005., Bredekamp, Horst, From Walter Benjamin to Carl Schmitt, via Thomas Hobbes,
Critical Inquiry, Vol. 25, No. 2, "Angelus Novus": Perspectives on Walter Benjamin,
247-266, The University of Chicago Press, 1999. Agamben, Giorgio, Homo sacer: sove-
reign power and bare life, Stanford University Press, 1998., Agamben, Giorgio, State of
exception, University of Chicago Press, 2005., Derrida, Jacques, Anidjar, Gil, Acts of re-
ligion, Routledge, 2002.
Na srpskom jeziku: Agamben Đorđo, Vanredno stanje, Nova srpska politička misao, vol.
12, br. 1-4, str. 135-143, 2006., Molnar, Aleksandar, Rusoistički temelji Šmitovog shva-
tanja (totalne) države, Sociologija, vol. 52, br. 3, str. 225-236, 2010, Molnar Aleksandar,
Stav Karla Šmita o totalnom ratu i totalnom neprijatelju uoči izbijanja Drugog svetskog
rata, Filozofija i društvo, vol. 21, br. 1, str. 31-49, 2010, Cvetićanin Neven, Šmitovo
shvatanje države, društva i demokratije, Nova srpska politička misao, vol. 12, br. 1-4,
str. 51-84, 2006, Samardžić, Slobodan, “Obnova spora oko Karla Šmita”, časopis “Gle-
dišta”, Beograd, br. 11-12, 1988., Samardžić, Slobodan, “Karl Šmit – aktuelnost njego-
ve političke misli”, časopis “Treći program”, Beograd, br. 102, 1995., Samardžić, Slo-
bodan, “Karl Šmit – savremeni mislilac apsolutne države”, uvodna studija za knjigu
Karl Šmit, Norma i odluka, Filip Višnjić, Beograd, 2001. Interesantno je pomenuti da je
poznati levičarski časopis u Americi, „Telos“, nekoliko brojeva posvetio njemu.
119
Nikola Knežević
bogoslov Johan Baptist Mec (Johann Baptist Metz). Drugi razlog, svakako, pre-
dstavlja i sam pojam političke teologije koji se prvi put spominje u čuvenom
istoimenom eseju Karla Šmita "Politische Theologie: Vier Kapitel zur Lehre von
der Souveränität" (Prvo nemačko izdanje datira iz 1922. godine), čija glavna
teza oslikava vezu između političke organizacije društva i religiozne svesti koju
to društvo poseduje. Drugim rečima, političko društvo uvek oslikava njegova
verska ubeđenja, pa čak i kada je ono sekularno, ono neizbežno implicira na
određenu formu građanske religije. Sledeći Tomasa Hobsa13 (Thomas Hobbes) i
rimokatoličke kontrarevolucionarne filosofe politike, Bonalda (Louis Gabriel
Ambroise de Bonald) i Donoso Korteza (Juan Donoso Cortés) i njihov politički
romantizam, Karl Šmit je postavio danas čuvenu tezu da “svi značajni koncepti
moderne teorije države predstavljaju ustvari sekularizovane teološke koncepte
koji su tokom njihovog istorijskog razvoja od teoloških sistema prešli u teoriju o
državi. Jedan od takvih primera jeste slika Svemogućeg Boga koji postaje
Svemogući Zakonodavac.“14 Sa tom značajnom tezom dosta kasnije složiće se i
nemački bogoslov Jirgen Moltman.15
Unutar Šmitove refleksije političkog, Božiji autoritet se prenosi na politič-
ki neograničen i vrhovni autoritet osobe na kojoj počiva državna vlast i koja u
kriznim – vanrednim situacijama može da opravda donošenje "posebnih mera".16
Vanredno stanje u pravnoj nauci ravno je fenomenu čuda u teologiji, smatra
Šmit. Intervencija suverenoga organa u toku vanrednog stanja upravo odgovara
toj analogiji.17 Pojam Apsoluta18 u državi se posvećuje sa političkim apso-
lutizmom.19 Naslanjajući se na Hobsov filozofski legat, Šmit je smatrao da legit-
13
Saglasno poznatom filosofu iz sedamnaestog veka, Šmit je bio ubeđen da je čovek u
osnovi opasan i da mu je stoga potrebna jaka država koja će omogućiti red, mir i stabil-
nost.
14
Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty, str. 36.
15
v. Moltmann, J. The Coming of God, str. 133.
16
Posebne mere predstavljaju uputstva sa kojim se prevazilazi vanredno stanje. Vanred-
no stanje u Šmitovom kontekstu podrazumeva veći ekonomski ili društveni potres koji
ugrožava stavilnost države i njenu suverenost. v. Schmitt, C. Political theology: four
chapters on the concept of sovereignty, str. 5.
17
v. Isto, str. 36-37.
18
Na marginama je interesantno napomenuti psihološku analogiju koju navodi Kenet
Rajnhard (Kenneth Reinhard) „Vrlo lako se može primetiti snažna paralela između Šmi-
tove teorije o izuzetku i Frojdovog opisa primarne horde u Totemu u Tabuu i Lakanove
teorije o muškoj seksualnosti. Tako na primer, unutar Lakanovog opisa, svi muškarci su
podređeni kastraciji osim jednog koji nije. Paralelizam sa mitskim Ocem u Totemu je ja-
san. Tako dolazimo do zaključka da ljudi mogu da prihvate zakon samo onda ako znaju
da postoji osoba koja je iznad zakona. Ovde se tako primećuje jasan model kolektiviteta
koji se zasniva sa strukturalnoj jednakosti ali sa druge strane i topološke različitosti koja
se nalazi izvan tog kolektiviteta“, Reinhard, K. There is something of one (God): Lacan
and political theology, str. 46.
19
v. Gray P. Political, Theology and the Theology of Politics: Carl Schmitt and Medieval
Christian Political Thought, str. 175.
120
Politička teologija unutar apsolutističkog diskursa Karla Šmita
20
v. Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty, str. 33.
21
Treba naglasiti da u delu Diktatura, on kaže „da se poredak može urušiti ukoliko Suve-
reni odstupi od vlastitih fundamentalnih principa. U tom slučaju, prekoračenje tih pinci-
pa preti da uništi norme i vanredno stanje može da postane pravilo a ne izuzetak“. (v. De
Wilde, M. Violence in the State of Exception, str. 193.)
22
Hobbes, T. Leviathan, 1651, II, XX
23
Isto, II, XVI
24
v. Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty , str. 55.
25
v. Isto, str. 58-59.
26
v. Isto, str. 35, 59.
27
v. Isto, str. 63.
28
v. Isto, str. 66.
29
Schmitt, C. Roman Catholicism and political form, str. 12.
121
Nikola Knežević
ionalizam koji čitav svet svodi na nivo materijalističkih kalkulacija jednog „po-
božnog i privrženog katolika užasava svojim sistemom neodoljivog materijaliz-
ma“.30 Pojam ekonomije i politike Šmit postavlja u svojevrstan antinomičan
odnos. Za njega striktno ekonomičan pogled na svet obuhvata isključivo mater-
ijalističku dimenziju dok je pojam političkog stavlja u sferu nematerijalnog. U
tako postavljenom polariretu, unutar sfere političkog, on sagledava i samu ulogu
Rimokatoličke crkve.31 „Politička moć Rimokatoličke crkve nije u ekonomskoj
ili vojnoj snazi, već u apsolutnoj realizaciji autoriteta“32, smatra Šmit. Ona pred-
stavlja civitas humana, i samim tim unutar nje ostvaruje se istorijska veza i
kontinuitet između utelovljenja i raspeća Hristovog. „Crkva Hristova nije od
ovoga sveta ali je u svetu. Ona otvara mogućnosti i stvara prostor, a prostor
zapravo predstavlja sferu javnog i društveno-političkog delovanja.“33 Budući da
je ona istinsko oličenje konkretne ličnosti, ona predstavlja i samu ličnost Hrista.
Utelovljenje se dogodilo upravo unutar istorijskog realiteta. Upravo u tome se
nalazi i superiornost nad ekonosko-konzumerističkim poimanjem sveta.34 Savez
između Rimokatoličke crkve sa tadašnjim oblikom industrijskog kapitalizma nij-
e bio moguć.35 Njegovu tezu će praktično osporiti upravo grupa teologa36,
pravnika i sociologa, koji će u narednoj deceniji na Univerzitetu Frajburg
osmisliti koncept tržišne privrede. Ovaj koncept će nakon Drugog svetskog rata
Hrišćansko demokratska unija (CDU) uvesti u političku diskusiju i postaviti kao
privredni poredak u Nemačkoj.37 Rimokatolička crkva za Šmita predstavlja
„complexio oppositorum“ – kompleks suprotnosti i poseduje neverovatnu sp-
osobnost da obuhvata oprečne stavove, ne podređujući ih jedne drugima. Crkva
je tako „autokratska monarhija čijeg poglavara bira aristokratija sačinjena od
kardinala“ i koja poseduje velik demokratski kapacitet.38
Pojam katechon-a
122
Politička teologija unutar apsolutističkog diskursa Karla Šmita
39
v. Schmitt, C. Political theology II: the myth of the closure of any political theology,
str. 51.
40
„I sad znate šta zadržava da se ne javi u svoje vreme. Jer se već radi tajna bezakonja,
samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava. Pa će se onda javiti bezakonik, kog će Go-
spod Isus ubiti duhom usta svojih, i iskoreniti svetlošću dolaska svog;“, korišten prevod
Vuka Karadžića.
41
Ostovich, S. Carl Schmitt, Political Theology, and Eschatology, str. 54.
42
Taubes, J. Pavlova politička teologija, str. 187.
43
Agamben, G. Homo Sacer: Suverena moć i goli život, str. 31.
44
v. Bredekamp, H. From Walter Benjamin to Carl Schmitt, via Thomas Hobbes, str.
253.
45
Hohendal, P. Political Theology Revisited: Carl Schmitt’s Postwar Reassessment, str.
19.
46
Hell, J. Katechon: Carl Schmitt’s Imperial Theology and the Ruins of the Future, str.
286.
47
v. Ostovich, Ostovich, S. Carl Schmitt, Political Theology, and Eschatology, str. 64.
48
„Ich glaube nicht, daß für einen ursprünglich christlichen Glauben ein anderes
Geschichtsbild als das des Kat-echon überhaupt möglich ist.“ Schmitt, C. Nomos der
Erde im Völkerrecht des Jus Publicum Europaeum, str. 29.
49
Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty, str. 50.
123
Nikola Knežević
50
Manemann, J. „Beschleuniger wider Willen?“ Zur Katechontik Carl Schmitts, Jahr-
buch Politische Theologie 3, str. 110.
51
Taubes, J. Pavlova politička teologija , str. 186.
52
v. Schmitt, C. Roman Catholicism and political form, str. 2,4.
53
v. Berđajev, N. „Veliki inkvizitor“, u: F. M. Dostojevski, Legenda o Velikom inkvizito-
ru
54
v. Peterson, E. Der Monotheismus asl Politisches Problem. Ein Beitrag Zur Geschic-
hte der Politischen Theologie im Imperium Romanum
55
v. Isto, str. 100.
124
Politička teologija unutar apsolutističkog diskursa Karla Šmita
Šmit i Bendžamin
56
Schmitt, C. Political theology II: the myth of the closure of any political theology,
str.20.
57
Isto, str. 19.
58
v. De Wilde, M. Violence in the State of Exception, str. 190.
59
v. Benjamin, W. Critique of Violence. In Walter Benjamin: Selected Writings, 1913–
1926, str. 697.
60
v. Isto, str. 191.
61
v. Benjamin, W. Critique of Violence. In Walter Benjamin: Selected Writings, 1913–
1926, str. 249.
62
Žizek, S. Divine Violence and Liberated Territories: Soft Targets talks with Slavoj Ži-
žek, 2007.
63
v. Benjamin, W. Critique of Violence. In Walter Benjamin: Selected Writings , str.
192.
125
Nikola Knežević
64
v. Isto, str. 192.
65
Taubes, J. Pavlova politička teologija, str. 131.
66
Metz J.B i Ashley M. A passion for God: the mystical-political dimension of Christia-
nity, str. 35.
67
v. Molnar, A. Rusoistički temelji šmitovog shvatanja (totalne) države , str. 226.
68
Isto, str. 228.
69
v. Fukuyama, F. Crossroads: Democracy, Power, and the Neoconservative Legacy,
str. 287.
126
Politička teologija unutar apsolutističkog diskursa Karla Šmita
Literatura
Agamben, G., Homo Sacer: Suverena moć i goli život, Multimedijalni Institut,
Zagreb, 2006.
Bendersky, J. New Evidence, Old Contradictions: Carl Schmitt and the Jewish
Question u:Telos, Fall 2005, Dept. of Philosophy, State University of New
York., 2005.
Benjamin, W. Critique of Violence. In Walter Benjamin: Selected Writings,
1913– 1926, The Belknap Press Harvard University Press, MA, 2003.
Berđajev, N. „Veliki inkvizitor“, u: F. M. dostojevski, Legenda o Velikom -
inkvizitoru, Cid i Romanov, Podgorica i Banja Luka, str. 319-370., 2002.
Bredekamp, H., From Walter Benjamin to Carl Schmitt, via Thomas Hobbes,
Critical Inquiry, Vol. 25, No. 2, "Angelus Novus": Perspectives on Walter
Benjamin, 247-266, The University of Chicago Press, 1999.
70
Metz J.B i Ashley M. A passion for God: the mystical-political dimension of Christia-
nity, str. 146.
71
Schmitt, C. Political theology: four chapters on the concept of sovereignty, str. 36.
127
Nikola Knežević
128
Politička teologija unutar apsolutističkog diskursa Karla Šmita
Schmitt, C. Political theology II: the myth of the closure of any political
theology u: Volume 2, Polity, 2008.
Taubes, J. Pavlova politička teologija, Ex-Libris, Rijeka, 2008.
Žizek, S. Divine Violence and Liberated Territories: Soft Targets talks with
Slavoj Žižek, 2007. http://www.softtargetsjournal.com/web/zizek.php.
03.19.2010.
129
Nikola Knežević
Nikola Knežević
POLITICAL THEOLOGY IN
THE TOTALITARIAN DISCORSE OF CARL SCHMITT
Summary
Doubtless that Carl Schmitt, the famous German legal theorist is increasingly
drawing attention in both right-wing and left-wing circles. This is not surprising when
one considers that Schmitt influenced Benjamin, Taubes, Agamben, and others. Having
in mind the project of new political theology, which originated from Metz and Moltmann
in the second half of 20th century, it is important to emphasize Schmitt’s theo-political
discourse which is radically different because it represents the classical pre-
Enlightenment politicization of Religion. This approach incorporates a strong counter-
revolutionary spirit aimed at devaluing democracy, for it posits that the totalitarian and
centralistic influence of a State encompassed by one leader (i.e. dictatorship) is the only
possible model of Sovereignty.
Key words: Political theology, Dictatorship, Apsolutism, Democracy, Sovereign-
ity, Kat-echon
130
Naučna polemika
INDIVIDUALIZAM I DEMOKRATSKA
DRŽAVA
Uvod
1
Rudy.Baker@yahoo.com
Roozbeh (Rudy) B. Baker
I. Tocquevilleov individualizam
A. Definicija individualizma
2
de Tocqueville, A. Democracy in America, Volume II (preveo Henry Reeve), str. 98.
132
Individualizam i demokratska država
nije sebičnost, iz razloga što je kod njega pre u pitanju pogrešna procena nego
preveliki zahtevi ega.3 Prema tome, za razliku od sebičnosti, individualizam nije
jednostruk poduhvat. Građanin koji prolazi kroz proces individualizma udaljava
se od demokratskog društva u kojem živi i, umesto toga, ulaže svoje vreme i en-
ergiju u porodicu i prijatelje.4 Dakle, za razliku od građanina koji prolazi kroz
proces sebičnosti, građanin koji prolazi kroz process individualizma ne usmera-
va fokus isključivo ka sebi, nego pre ka odabranom unutrašnjem krugu. U tom -
nastojanju, veza sa onima izvana, po prirodi stvari, slabi. Tocqueville oštro opi-
suje građanina koji prolazi kroz proces individualizma:
[O]ni građani koji prolaze kroz proces individualizma] nisu
dovoljno bogati ni moćni da izvrše uticaj na svoje sugrađane, ali su,
bez obzira na to, stekli ili zadržali dovoljno obrazovanja i sreće da
zadovolje svoje potrebe. Ne duguju ništa nikome, ne očekuju ništa
ni od koga; imaju naviku da se posmatraju kao borci za sopstvene
potrebe, i skloni su uverenju da je njihova sudbina u njihovim
rukama.5
Oni koji prolaze kroz proces individualizma, dakle, mogu sebe i neposre-
dno okruženje da zazidaju od ostatka društva. Time prekidaju komunitarne
odnose sa sugrađanima, jer, zatvarajući se, dolaze u situaciju da im se niko neće
obratiti za saradnju u bilo čemu što prevezilazi njihove lične interese koji se tiču
dobrobiti uže porodice. Logičan rezultat ovakvog stanja jeste postepeni raspad
građanskog života. Prema Tocquevilleovim rečima:
Sebičnost zatire klice svih vrlina; individualizam, u početku,
slabi samo vrline javnog života; ali na duge staze, on napada i uništ-
ava sve druge vrline, i uveliko je zasnovan na sebičnosti. Sebičnost
je porok, stara kao i svet, i ne vezuje se za određeno društveno
uređenje; individualizam je demokratskog porekla, a preti da se širi
istim tempom kao i jednakost uslova.6
Kontrast koji je Tocqueville prvobitno prikazao kada je definisao indivi-
dualizam, delimično ga suprotstavljajući sebičnosti, polako nestaje, budući da
Tocqueville sada opisuje način na koji se nekontrolisani individualizam može,
putem postepenog izjedanja građanskog života, transformisati u sebičnost. Da-
kle, proces koji u početku izoluje građanina od ostatka društva i fokusira ga ka
užem krugu porodice i prijatelja, postepeno ga može vremenom izolovati od svih
osim njega samog, što je introspekcija transformisana u izolaciju i otuđenje. „Ot-
cepljenjem“ od društva, zajedno „sa porodicom i prijateljima“, građanin koji
prolazi kroz proces individualizma postepeno se otcepljuje od svih osim samog
sebe. Dakle, individualizam je komponenta sebičnosti za Tocquevillea, ali
komponenta sa potpuno drukčijim poreklom: onom koje počiva u demokratskom
društvu.
3
Isto.
4
Isto.
5
Isto, str. 99.
6
Isto, str. 98.
133
Roozbeh (Rudy) B. Baker
7
Isto.
8
Isto, str. 99.
9
Isto.
10
Isto.
11
Isto.
134
Individualizam i demokratska država
135
Roozbeh (Rudy) B. Baker
15
Isto.
16
Isto, str. 103.
136
Individualizam i demokratska država
17
Thucydides, History of the Peloponnesian War (preveo Rex Warner), str. 145.
18
Isto, str. 147.
19
Isto, str. 145.
137
Roozbeh (Rudy) B. Baker
20
Isto, str. 148.
138
Individualizam i demokratska država
21
Mill, J.S. „On Liberty“, u John Stuart Mill: On Liberty and Other Essays (ur. Gray,
J.), str. 8.
22
Isto, str. 9.
23
Isto.
24
Isto, str. 73-74.
139
Roozbeh (Rudy) B. Baker
B. Rešenje
Zaključak
25
Isto, str. 63.
26
Isto, str. 9.
27
Isto, str. 14, 17.
28
Isto, str. 14.
29
v: Isto, str. 90.
140
Individualizam i demokratska država
Literatura
141
Roozbeh (Rudy) B. Baker
142
Naučna polemika
Selvira Draganović1
BOSANSKOHERCEGOVAČKO DRUŠTVO,
PSIHOPATOLOGIJA I DEMOKRATIJA
Uvod
1
sdraganovic@ius.edu.ba
Selvira Draganović
2
Bojanović, R. Psihologija međuljudskih odnosa, str. 77
3
Bojanović, R. Psihologija međuljudskih odnosa, str. 78
144
Bosanskohercegovačko društvo, psihopatologija i demokratija
4
Isto.
5
Bojanović R. Psihologija međuljudskih odnosa, str. 79-82
6
Fromm, E. The Psychology of normalcy, str. 2.
7
Bojanović R. Psihologija međuljudskih odnosa, str. 80.
145
Selvira Draganović
8
v. Puhalo, S. Socio-psihološki profil glasača i apstinenata u BiH.
146
Bosanskohercegovačko društvo, psihopatologija i demokratija
vnim potrebama (ne onome što čovjek osjeća jer većinu patoloških ciljeva čov-
jek može osjetiti potrebnim/željenim)9. Ove kolektivne faktore u koje su utkani
individualni smatram važnijim jer ukoliko njih omogućimo, individualni će lakš-
e uslijediti.
Šta se dešava u uvjetima postojanja slabih socijalnih faktora kao što su
ekonomska nestabilnost, siromaštvo, velika stopa nezaposlenosti, neriješena
socijalna i zdravstvena pitanja i slično? U društvima u kojima su građani opter-
ećeni ovakvim problemima oni se na Maslowljevoj hijerarhiji potreba nalaze na
niskom nivou. Podsjećanja radi, pogledajmo Maslowljevu piramidu u kojoj je on
hijerarhijski prikazao osnovne ljudske potrebe.
Prava demokratska društva kao što su Evropa i Amerika imaju dosta lidera
koji zrače istinski zdravim osobinama kao što su: intelektualnost, disciplina, in-
9
Fromm E. The psychology of normalcy, str. 4.
147
Selvira Draganović
10
Deutsch, K. Politics and Government, str. 14.
11
Morris, J. Three aspects of the person in social life, u R. Ruddock (Ed). Six approac-
hes to the person.
12
Isto, str. 70-93.
13
Cadwallerder, E. H. Person, tiger, lapdog, and antelope – four approaches to life.
14
Kelly, G. A. The Psychology of Personal Constructs.
15
v. Fromm, E. The sane society.
148
Bosanskohercegovačko društvo, psihopatologija i demokratija
149
Selvira Draganović
Zaključak i preporuke
16
Greenstein, F. I. Can personality and politics be studied systematically, str. 105-128.
150
Bosanskohercegovačko društvo, psihopatologija i demokratija
Literatura
151
Selvira Draganović
Selvira Draganović
BIH SOCIETY, PSYCHOPATHOLOGY AND DEMOCRACY
Summary
152
Originalan naučni rad
Srđan Puhalo1
Uvod
1
puch@inecco.net
Srđan Puhalo
2
Pejanović, M. Geneza razvoja političkog pluralizma u Bosni i Hercegovini, u: Z. Luto-
vac (ur.), Političke stranke i birači u državama bivše Jugoslavije
3
http://www.izbori.ba/documents/2006/Adrese_ps.pdf?.asp
4
http://www.grozd.ba/v2/index.php?id=151&grozd=0
5
Brader, T. & Tucker, J. A. The Emergence of Mass Partisanships in Russia 19931996,
American Journal of Political Science. Vol. 45. No. 1, p. 69-83; Miller, A.H. & Klobu-
car, T. F. The Devalopment of Party Identification in Post-Soviet Societies, American
Journal of Political Science, Vol. 44, p. 667-685; Antonić, S. Rascepi i stranke u Srbiji,
u: Z. Lutovac (ur.), Ideologija i političke stranke u Srbiji, str. 5166; Milas, G. i Burušić,
J. Ideološki i sociodemografski profili glasača hrvatskih političkih stranka: u susret sta-
bilnom političkom grupiranju, Društvena istraživanja., God. 13 (2004). Br. 3 (71),
347362.
154
Percepcija glasača i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj
skupštini Republike Srpske na ideološkom kontinuumu lijevo, desno, centar
ce, pokušaćemo kroz dvije vrste definicije učiniti ova dva pojma, što je moguće
jasnijim.
Neven Cvjetićanin daje veoma široku definiciju ljevice: „to su sve one
snage koje, nošene novovekovnim silama akcije, dolaze odozdo iz društva i koje
teže menjanju društvenih odnosa u smislu ostvarivanja veće političke i ekonom-
ske jednakosti, tj. ravnopravnosti.”6 Ovakvom definicijom ljevice, autor pokuša-
va da obuhvati što je moguće širi spektar političke ljevice, tj. obuhvaćajući time
sve političke opcije bez obzira da li su ateističke ili religiozne, revolucionarne ili
reformističke, prosvećene ili iracionalne. Naglasak se stavlja na društvene pro-
mjene i političke i društvene jednakosti tj. ravnopravnosti. Autor daje definiciju i
desnice: „sve one snage reakcije koje su težile stabilizaciji političkih prilika i ko-
je su se menjanju društvenih odnosa i silama akcije suprostavljale prihvatanjem
ideje nejednakosti i uz ideju hijerarhijskog reda, shodno kojoj se politički legiti-
mitet formirao sa samog vrha hijerarhije”7.
Za razliku od Cvjetićanina, Orlović pojmove ljevice i desnice operaciona-
lizuje na drukčiji način: „Lijevo se poistovjećuje sa isticanjem horizontalne di-
menzije, sa jednakošću i socijalnom pravdom, društvenim ‘promjenama’ i ‘po-
kretima’ i usmjerenošću ka budućnosti. To znači i veću državnu kontrolu i inter-
venciju. Ljevičarske vlade zahtijevaju progresivno oporezivanje i izdvajanje ve-
ćih doprinosa za centralnu vlast. One teže većem izjednačavanju dohotka i sma-
njenju nezaposlenosti. Prema socioekonomskim kriterijumima i socijalnoj politi-
ci, lijevo nastoji da smanji socijalne razlike i vodi socijalnu politiku. Ljevica tra-
dicionalno vidi vladin zadatak u promovisanju mogućnosti i nuđenju servisa gra-
đanima u cilju smanjenja nejednakosti, odnosno, u pravcu egalitarizma. Iz tih
razloga, preuzima se značajan dio redistribucije. Danas se na ljevici socijalde-
mokratske i ekološke stranke (koje se svrstavaju u novu ljevicu) prepoznaju po
zalaganju za vrijednosti socijalne pravde i zaštite životne sredine u modernom
industrijskom društvu. Sada mnogi na ljevici pragmatično prihvataju modifiko-
vanu tržišnu ekonomiju kao jednu od tačaka u kojoj su se reformisali i odbacili
marksističko nasleđe.”8
„Desno se više shvata vertikalno, kao nešto što prihvata društvenu i vjer-
sku hijerarhiju i što je usmjereno na kontinuitet i status quo. Desno upućuje na
tržište koje se temelji na privatnom vlasništvu. Desnica vidi državu kao instru-
ment koji obezbjeđuje sigurnost, zakon i poredak i štiti postojeći način života.
Ona se dovodi u vezu sa sistemom nejednakosti i hijerarhije. Desnica obično za-
govara niže poreze i promoviše protržišnu orijentaciju (konkurenciju) gdje god, i
koliko god je to moguće, (osim nekih važnih oblasti kao što su nacionalna od-
brana i unutrašnja bezbjednost). Desnica defavorizuje socijalnu politiku.”9
6
Cvjetićanin, N. Epoha s one strane levice i desnice, str. 85
7
Ibid, str. 180
8
Orlović, S. Ideologija i programi u partijskim sučeljavanjima, u: Z. Lutovac (ur.), Ide-
ologija i političke stranke u Srbiji, str. 16-17
9
Ibid
155
Srđan Puhalo
Danas na vođenje politike sve manje utiču ideološka uvjerenja, a sve više
se vodi računa oko određenih konkretnih politika i vrijednosti. Otuda i najave
nekih inostranih naučnika o kraju ideologije i istorije.10 Sve češće možemo čuti
da su političke partije deideologizirane11 i da po svojoj strukturi i načinu djelo-
vanja sve više liče na kompanije.12 Postoje i drukčija mišljenja koja kažu da je
podjela na ljevicu i desnicu još uvijek aktuelna, jer se u njima prelamaju različi-
to viđenje pitanja jednakosti, što ih čini potpuno različitim.13 Ne smijemo zabo-
raviti da se danas značajan broj tema i pitanja ne može tako jednostavno ugurati
u podjelu lijevo desno, npr. mnoga neekonomska pitanja, kao što su građanska
prava, građanske slobode, pravo na pravedan proces, privatnost i slično, odno-
sno, pitanja zakona i pravne sigurnosti.
Problem ljevice i desnice se znatno komplikuje u bivšim komunističkim
zemljama, gdje se može govoriti o nekim drugim dominantnim podjelama npr.
nacionalno- građansko14. Bez obzira na to što danas ne postoji klasična ideološka
distanca između ljevice i desnice, ta razlika postoji i smatramo da bi bilo kori-
sno to istražiti na našim prostorima. U narednoj tabeli daćemo profil političkih
stranaka koje su procjenjivane na kontinuumu lijevo, desno, centar.
10
V. Bell, D. The End of Ideology; Fukuyama, F. The End of History, The National Inte-
rest, Summer 1989.
11
Orlović, S. Op. cit.
12
V. Šiber, I. Politički marketing
13
V. Bobbio, N. Desnica i ljevica
14
V. Dellebrant, pr. Slavujević, Z. Razvrstavanje biračkog tela i relevantnih stranaka Sr-
bije na osi „Levica- desnica“, u: J Komšić et al (ur.), Osnovne linije partijskih podela i
mogući pravci političkog pregrupisavanja u Srbiji
156
Percepcija glasača i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj
skupštini Republike Srpske na ideološkom kontinuumu lijevo, desno, centar
Tabela 1.
Neke odrednice političkih partija koje imaju svoje predstavnike u Narod-
noj skupštini Republike Srpske
Metod
157
Srđan Puhalo
Rezultati
Glasači i poslanici SNSD partije, SDA, SDS, HDZ BiH svrstavaju u par-
tiju desnice. Između ove dvije kategorije ispitanika ne postoji statistički značajna
razlika.
Glasači i poslanici SNSD partije različito pozicioniraju svoju partiju na
kontinuumu lijevo, centar i desno. Glasači SNSD-a partiju opažaju skoro pod-
jednako kao partiju ljevice (38,7%) i partiju centra (42,7%). Istovremeno najve-
ći broj poslanika SNSD svoju partiju opaža kao partiju ljevice (71,4%), a 21,4%
kao partiju centra. Razlika između glasača i poslanika ove partije je statistički
značajna (Hi- kvadrat=,11.315 df=3, p=.010). Imamo li u vidu da SNSD sebe
svrstava u socijaldemokratske partije tj. Ljevicu, postavlja se pitanje otkud ovo-
like razlika u opažanju ove partije kao ljevice od strane njihovih glasača, ali i po-
slanika. Prije svega možemo se zapitati da li je SNSD kroz svoje dosadašnje ak-
tivnosti u vršenju vlasti odstupio od socijaldemokratskih načela i iz pozicije lje-
vice skrenuo ka centru, što je dovelo do ideološke zbrke među njihovim glasači-
ma, ali i poslanicima.
Percepcija Stranke za BiH, od strane glasača i poslanika SNSD, interesant-
na je i zanimljiva. Možemo reći da glasači SNSD partije nisu u potpunosti sigur-
ni gdje tačno ideološki da smjeste Stranku za BiH. Najveći broj glasača ovu par-
tiju vidi kao desnicu (36%), potom kao partiju centra (20,4%), a 14,2% kao par-
tiju ljevice. Pri tome moramo da imamo u vidu da 29,3% glasača nije znalo gdje
bi ovu partiju tačno smjestili. Kod poslanika SNSD partije situacija je nešto
drukčija. Dvije trećine poslanika Stranku za BiH pozicionira kao desnu partiju,
158
Percepcija glasača i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj
skupštini Republike Srpske na ideološkom kontinuumu lijevo, desno, centar
dok 14,3% ih vidi na poziciji centra. Razlika između glasača i poslanika SNSD
je statistički značajna (Hi- kvadrat=11.075, df=3, p=.011).
HDZ 1990 je ideološka nepoznanica za veliki dio glasača SNSD-a. Polo-
vina glasača ove partije (49,8%) HDZ 1990 opaža kao partiju desnice, dok 8,4%
ih svrstava u centar. Kao partiju ljevice vidi ih 13,3% glasača SNSD-a, dok
28,4% ih nije znalo smjestiti u jednu od ponuđenih kategorija. Poslanici SNSD
nemaju toliko nedoumica kao njihovi glasači. Oni HDZ 1990 opažaju kao desnu
partiju (71,4%) ili partiju centra (17,9%). Razlika između glasača i poslanika
SNSD je statistički značajna (Hi- kvadrat=11.252, df=,3 p=.010).
Glasači i poslanici SNSD-a, PDP opažaju kao partiju centra, ali između
njih postoji statistički značajna razlika u stepenu tog uvjerenja (Hi- kva-
drat=19.366, df=3, p=.000). Glasači PDP vide kao partiju centra u 43,1% sluča-
jeva, dok ih 28% opaža kao partiju ljevice, a 10,7% kao partiju desnice. S druge
strane poslanici SNSD nemaju tih dilema i njih 85,7% PDP opaža kao partiju
desnice.
Između glasača i poslanika SNSD ne postoji statistički značajna razlika u
opažanju SDP BiH, ali postoji izvjesna konfuzija u pozicioniranju ove partije na
ideološkom kontinuumu ljevica, centar i desnica. Najveći broj glasača SNSD,
SDP BiH opaža kao kao partiju ljevice (36,9%), dok ih 25,8% smješta na pozici-
ju centra. Poslanici SNSD ovu partiju vide prije svega kao partiju centra
(46,4%), potom kao partiju ljevice (25%) i partiju desnice (17,9%).
159
Srđan Puhalo
Glasači i poslanici PDP-a, SDS opažaju donekle različito, ali ta razlika iz-
među njih nije statistički značajna. Za najveći broj glasača PDP-a (61,3%), SDS
je desnica, ali svaki četvrti ispitanik ovu partiju smješta u centar. Kod poslanika
je situacija nešto drukčija. Najveći broj poslanika PDP-a opaža SDS kao desnu
partiju, dok 16,7% nije mogao da ih smjesti u neku od kategorija ljevica, centar i
desnica.
160
Percepcija glasača i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj
skupštini Republike Srpske na ideološkom kontinuumu lijevo, desno, centar
Tabela 2.
Glasači i poslanici SNSD
N M SD SEM
Glasači 225 4.05 2.468 .165
Poslanici 27 3.07 2.018 .388
Tabela 2.1
Mann-Whitney Test
N MR SR
Glasači 225 129.75 29193.50
Poslanici 27 99.43 2684.50
Total 252
161
Srđan Puhalo
Tabela 2.2
Test Statistics
Mann-Whitney U 2306.500
Wilcoxon W 2684.500
Z -2.063
p .039
Kao što možemo da vidimo iz tabele 2.2 postoji statistički značajna razlika
između glasača i poslanika SNSD, kada sami sebe smještaju na kontinuumu lje-
vica, centar i desnica. Glasači SNSD sebe smještaju bliže centru, u odnosu na
poslanike SNSD u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koji sebe vide kao lje-
vičare.
Izgleda da je uspjeh SNSD na Opštim izborima 2006. godine uslovljen
sposobnošću ove partije da privuče glasače koji sebe smještaju u centar i lijevo
od centra. S obzirom na sve ono što se dešavalo pred izbore 2006. godine može-
mo da tvrdimo da je SNSD napustio pozicije ljevice i sebe pozicionirao ka cen-
tru, a u nekim segmentima i prema desnici, što mu je omogućilo da postigne naj-
bolji izborni rezultat od kada djeluju kao politička partija (oko 250 000 hiljada
glasova)15.
Tabela 3.
Glasači i poslanci SDS
N M SD SEM
Glasači 97 6.07 2.728 .277
Poslanici 7 8.00 1.826 .690
Tabela 3.1
Mann-Whitney Test
N MR SR
Glasači 97 51.04 4950.50
Poslanici 7 72.79 509.50
Total 104
15
http://www.izbori.ba/rezultati/konacni/narodna_skupstina_rs/index.htm
162
Percepcija glasača i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj
skupštini Republike Srpske na ideološkom kontinuumu lijevo, desno, centar
Tabela 3.2
Test Statistics
Mann-Whitney U 197.500
Wilcoxon W 4950.500
Z -1.859
p .063
Tabela 4.
Glasači i poslanici PDP
N M SD SEM
Glasači 31 4.52 2.204 .396
Poslanici 5 5.20 1.304 .583
Tabela 4.1
Mann-Whitney Test
N MR SR
Glasači 31 18.00 558.00
Poslanici 5 21.60 108.00
Total 36
Tabela 4.2
Test Statistics
Mann-Whitney U 62.000
Wilcoxon W 558.000
Z -.718
p .473
163
Srđan Puhalo
Diskusija i zaključci
164
Percepcija glasača i poslanika SDS, SNSD i PDP u Narodnoj
skupštini Republike Srpske na ideološkom kontinuumu lijevo, desno, centar
Literatura
165
Srđan Puhalo
Internet izvori
http://www.izbori.ba/Documents/Rezultati%20izbora%20962002/Rezulta-
ti2006/Odziv20i%20broj%20registrovanih-Opšti-opći%20izbo-
ri%202006.pdf pristupljeno 25. maja 2007 godine.
Nisu svi isti – grozdova ocjena programa političkih stranka!
http://www.grozd.ba/v2/index.php?id=151&grozd=0 pristupljeno 15. januara
2008 godine.
Rezultati izbora za Narodnu skupštinu RS
http://www.izbori.ba/rezultati/konacni/narodna_skupstina_rs/index.htm pristu-
pljeno pristupljeno 15. januara 2008 godine.
Srđan Puhalo
THE PERCEPTION OF VOTERS AND PARTY MEMBERS OF
SDS, SNSD, AND PDP IN THE ASSEMBLY OF THE REPUBLIC
OF SRPSKA ON THE IDEOLOGICAL CONTINUUM
LEFT, CENTER, AND RIGHT
Summary
166
Originalan naučni rad
Saša Gavrić1
Uvod
1
sasa@soc.ba
2
European Court for Human Rights (2009): Case of Sejdić and Finci vs. Bosnia and
Herzegovina. Applications nos. 27996/06 and 34836/06. Judgement, http://cmiskp.ec-
hr.coe.int/tkp197/view.asp?item=1&portal=hbkm&action=html&highlight=Sej-
dic%20|%20Finci&sessionid=84400484&skin=hudoc-en (posljednji put posjećeno
5.1.2011. godine)
Saša Gavrić
Vijeća Roma BiH. Finci i Sejdić su tužili BiH jer su kao pripadnici manjinskih
zajednica u BiH diskriminisani. Sjetimo se, po Dejtonskom ustavu samo pripad-
nici konstitutivnih naroda – Bošnjaci, Srbi i Hrvati, mogu biti birani u Predsjed-
ništvo BiH i "gornji dom" – Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Manjin-
skim zajednicama pristup je onemogućen, jer je postdejtonska, bosansko-herce-
govačka država izgrađena jasnim etničkim, ali i entiteskim proporcom3. Ta troj-
na podjela vlasti ne karakteriše naravno samo Predsjedništvo BiH i Dom naroda
PS BiH, nego i mnoge druge institucije i upravna tijela vlasti na državnom, enti-
tetskom i kantonalnom nivou. Pravilo etničko-entitetskog proporca trebalo je
(o)jačati mir i poštovanje među trima većinskim etničkim grupama. Za manjine i
one koji se etnički ne opredjeljuju (npr. tzv. “Bosanci”) nije bilo mjesta. No, baš
taj check-and-balance4 danas često predstavlja prepreku u daljnem razvoju ze-
mlje, naročito u kontekstu izgradnje funkcionalne države koja teži članstvu u
Evropskoj uniji.
Osnovna karakteristika modernog ustavnopravnog razvoja BiH (u odnosu
na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine) i ono što ga razdvaja od
kontinentalne i bosanskohercegovačke ustavnopravne tradicije jeste činjenica da
je isti de facto donesen na mirnovnim pregovorima i formalno predstavlja dio
međunarodnog sporazuma5 (Šarčević 2009: 57). Ustav BiH je ugovoren kao do-
datak međunarodnom ugovoru – Dayton Peace Agreement i to u Aneksu 4.
Ustavni karakter mu je priznat autoritetom Dejtonskog mirovnog sporazuma, bo-
sanskohercegovačkom ustavnom naukom i odlukama Ustavnog suda BiH. No
ipak ne može se ozbiljno tvrditi da je Aneks 4 ustavnopravni tekst bosanskoher-
cegovačkog demosa (državnog naroda)6. Kroz analizu evolucije promjene ustav-
nog sistema BiH, od socijalističkog ustava, pa sve do današnjeg Dejtonskog
ustava, moguće je vidjeti te promjene u sljedećem:
utvrđivanje konsenzusa kao načina odlučivanja (prvo kao praksu utvrđe-
nu kroz djelovanje političkih partija, a kasnije i uvođenjem u ustavni tekst)7, i
utvrđivanje etnikuma kao nosioca suvereniteta i bazu gradnje čitavog si-
stema na istom, a na uštrb apstraktnog građanina8,9;
Ove promjene uslovljene su promjenama na socijalnoj bazi i kolektivno-
etničkoj identifikacija naroda u BiH. Naime, preambula Ustava BiH navodi na-
rode kao donositelje Ustava BiH, i to Bošnjake, Srbe i Hrvate, kao i Ostale i gra-
đane BiH i određuje ih kao konstitutivne narode. Princip apstraktnog građanina
nije predviđen u dejtonskim ustavnim rješenjima, a državljanstvo predstavlja sa-
3
Ibrahimagić, O., Seizović, Z., Arnautović, S. Politički sistem Bosne i Hercegovine
4
Bieber, F. Bosna i Hercegovina poslije rata: Politički sistem u podjeljenom društvu
5
Šarčević, E. Dejtonski ustav: Karakteristike i karakteristični problemi, str. 57.
6
Ibid, str. 61.
7
Banović, D. Neki aspekti utjecaja politike na pravo, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sa-
rajevu, 2008., str. 70.
8
Seizović, Z. Konstitutivni narodi i ustavne promjene, u: D. Jerinić (ur.), Ustavne pro-
mjene u BiH: Platforma BiH
9
Haverić, T. Ethnos i demokracija, str. 16.
168
Slučaj „Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine“
- strukturalna greška nedovršene demokratije u Bosni i Hercegovini -
10
Šarčević, E. Ustav iz nužde: konsolidacija ustavnog prava Bosne i Hercegovine
11
Više o vitalnom nacionalnom interesu vidi u Trnka, K. et al. Proces odlučivanja u
Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine
12
Keil, S. Mythos und Realitaet eines ethnischen Foederalismus in Bosnien und Herze-
gowina, Suedosteuropa-Mitteilungen, Volume 1/2010
169
Saša Gavrić
13
Marković, G. Bosanskohercegovački federalizam, str. 424.
170
Slučaj „Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine“
- strukturalna greška nedovršene demokratije u Bosni i Hercegovini -
14
Trnka, K. et al, op. cit., str. 142.
171
Saša Gavrić
15
Lijphart, A. Patterns of Democracy: Government Forms and Performance in Thirty-
Six Countries
16
Trnka, K. et al, op. cit.
17
Trnka, K. et al, op. cit., str. 143.
172
Slučaj „Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine“
- strukturalna greška nedovršene demokratije u Bosni i Hercegovini -
18
Odluka U-8/04, o vetu na osnovu vitalnog interesa protiv Okvirnog zakona o visokom
obrazovanju.
173
Saša Gavrić
19
Npr. Moeckli, S. Politički sistem Švajcarske: kako funkcioniše, ko učestvuje, čime re-
zultira
174
Slučaj „Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine“
- strukturalna greška nedovršene demokratije u Bosni i Hercegovini -
175
Saša Gavrić
176
Slučaj „Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine“
- strukturalna greška nedovršene demokratije u Bosni i Hercegovini -
20
Moeckli, S., op. cit., str. 73.
21
Moeckli, S., op. cit., str. 74.
177
Saša Gavrić
kih kvote. U tom slučaju predlažem minimalne kvote, tj. da svaki konstitutivni
narod bude zastupljen sa minimalno 25% ministarskih mjesta, dok bi se jedna
četvrtina mjesta dijelila u ovisnosti od uspjeha najvećih stranaka uz jasno obave-
znu zastupljenost "Ostalih". Po aktuelnom Zakonu o Savjetu ministara predviđe-
na je samo mogućnost ali ne i obaveza da jedno ministarsko mjesto ili mjesto
Generalnog sekretara Vijeća ministara bude popunjeno iz grupe "Ostalih" (član
6. Zakona). Ali, bilo bi interesantno da "pisana pravila" (etničke kvote) pređu u
političku kulturu bosanskohercegovačkih stranaka i naroda.
Naime, da bi se u novom Savjetu ministara garantovao etnički balans i
uklonio strah od toga da bi pripadnik samo jedne etničke grupe predsjedavao če-
tverogodišnjim mandatom predlažem da se i u tom pitanju ugledamo na švajcar-
ski politički sistem. Švajcarska poznaje instituciju predsjedavajućeg, tzv. "Save-
znog predsjednika", koji se bira na mandat od godinu dana od strane Savezne
skupštine Švajcarske (član 176. Ustava Švajcarske konfederacije). Savezni pred-
sjednik vodi rasprave Saveznog vijeća (vlade), predstavlja vijeće prema drugim
institucijama, te ceremonijalno zastupa Švajcarsku u inostranoj politici (član
184. Ustava Švajcarske konfederacije). U slučaju da se ovakav princip odabere i
u Bosni i Hercegovini, povećala bi se i odgovornost Savjeta ministara prema le-
gitimnim predstavnicima naroda, tj. Parlamentu Bosne i Hercegovine, jer bi
Predsjedavajući Vijeća ministara, koji bi ujedno i zastupao Bosnu i Hercegovi-
nu, bio osoba koja bi se birala na godinu ili možda na mandat od dvije godine.
Nakon isteka manadata, Parlament Bosne i Hercegovine bi odlučivao ko će na-
slijediti dodatašnjeg Predsjedavajućeg, poštujući princip rotacije. Tako bi se tre-
balo regulisati da dva Predsjedavajuća uzastopno ne mogu dolaziti iz istog kon-
stitutivnog naroda ili iz "Ostalih", čime se daje mogućnost ravnopravne zastu-
pljenosti svih naroda i "Ostalih" ali opet se ne fiksiraju krute rotacije, koje nekad
mogu ići na račun kvalitete rada tj. mogu dovesti do toga se mora birati pripad-
nik jedne grupe, ali da ponuđeni kandidati ne predstavljaju najbolji izbor za vo-
đenje državne politike.
I za kraj dotaći su se pitanja načina odlučivanja unutar Savjeta minsitara.
Kritičari ovog prijedloga bi mogli reći da s obzirom na etničke podjele u državi i
ideološke razlike parlamentarnih većina koje biraju Savjet ministara u velikom
broju slučajeva ne bi došlo do željenog konzenzusa. Ta kritika itekako je oprav-
dana, ukoliko se pogleda rad dosadašnjih Savjeta ministara, ali sa druge strane se
postavlja pitanje: da li postoji konzenzus u današnjem Predsjedništvu Bosne i
Hercegovine? Ili kada pogledamo na rad današnje Parlamentane skupštine i nje-
zinih domova, takođe nemamo konzenzus, imajući na umu da veliki broj zakona
nikad ne bude usvojen zbog npr. "entitetskog veta"22. Zbog toga, nepostojanje
konzenzusa ne predstavlja dovoljnu prepreku za ukidanje Predsjedništva tj. spa-
janje dviju slabih izvršnih institucija (Predsjedništva i Savjeta minsitara) u jednu
relativno jaku izvršnu instituciju, budući Savjet ministara.
22
Vidi Trnka, K. et al, op. cit.
178
Slučaj „Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine“
- strukturalna greška nedovršene demokratije u Bosni i Hercegovini -
Zaključna razmatranja
179
Saša Gavrić
Literatura
Knjige i udžbenici
180
Slučaj „Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine“
- strukturalna greška nedovršene demokratije u Bosni i Hercegovini -
Članci
181
Saša Gavrić
Saša Gavrić
THE CASE OF SEJDIĆ AND FINCI VS. BOSNIA AND
HERZEGOVINA: THE STRUCTURAL FAILURE OF
UNFINISHED DEMOCRACY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Summary
The Dayton Constitution has stopped the war and, as a result, one of the most
complicated political systems in the world has been created. The post-war political
system has been called different names: “Frankenstein State,” “failed state,” “unfinished
democracy,” etc. With the constitution a high level of discrimination has been introduced
against all those who do not belong to one of the three main ethnic groups. The result of
this political system has been the case known as “Sejdic and Finci” at the European Co-
urt of Human Rights in Strasbourg. With the court decision Bosnia and Herzegovina is
obliged to change its constitution and electoral rules regarding the election of the State
Presidency and the House of Peoples of the Parliamentary Assembly. More then two
years ago, the Court decided on this case, but the Court’s ruling still has not been imple-
mented. Nevertheless, political parties and academics have been discussing different mo-
dels of implementation. This paper presents an alternative model of implementation, ba-
sed on the Swiss consociational model, which would change Bosnia and Herzegovina
from a bicameral semi-presidential to a one-chamber parliamentarian political system.
Keywords: Case of Sejdić and Finci vs. Bosnia and Herzegovina, „Others“, Di-
scrimination of „Others, One-chamber parliamentarian system, Council of Ministres
182
Originalan naučni rad
Lejla Mušić1
Rad se bavi razmatranjem uloge žena Jevrejki u Ustavu Bosne i Hercegovine. Is-
traživanje analizira položaj i ulogu žena u društvu uopće s fokusom na istraživanje koje
će se baviti analizom intevjua sa ženama Jevrejkama u Bosni i Hercegovini. Cilj rada je
da se razmotri kakva je uloga i položaj žena u bh. društvu uopće s posebnim fokusom na
Jevrejke kao manjinsku grupu u BiH. Predmet istraživanja će biti analiza njihovih staja-
lišta o svom položaju u bosanskohercegovačkom društvu u poređenju s onim što je
ustavno propisano. Nastojaće se pokazati filozofska, religijska, ekonomska i pravna di-
menzija, što će pružiti multidisciplinaran uvid u odnosu na postavljeni predmet istraživa-
nja. U metodološkom smislu uradiće se studija slučaja, čija će fokus grupa biti žene Je-
vrejke sa područja Kantona Sarajevo. Rad će biti koncipiran u nekoliko poglavlja. Prvo
poglavlje razmatra historijsku ulogu jevrejske zajednice u BiH, dolazak Jevreja na pod-
ručje Bosne i Hercegovine, te njihov odnos sa domicilnim stanovništvom. Ujedno se raz-
matra način na koji su se kroz historijat razvoja BiH Jevreji odnosili spram zemlje u koju
su došli, te šta su novo u kulturološkom smislu donijeli. Slijedeće (drugo) poglavlje se
fokusira na interpolaciju roda, etnije i prava sadržanih u Ustavu koja se bave i ženskim
pravima i pravima manjina. Nakon toga slijedi empirijski dio rada, koji se bavi analizom
intervjua sa ženama Jevrejkama, te njihovim mišljenjima o Ustavu i ustavnoj problemati-
ci u BiH. Treće poglavlje analizira problem mulitikulturalizma, te da li se isti može pro-
voditi na dosljedan način u BiH, kao i zaključak o tome da li je i na koji način moguće
ostvariti kulturne slobode u BiH.
Ključne riječi: nasilje na osnovu identiteta, rodno zasnovano nasilje, Sefardi, na-
cionalizam, ustav, multikulturalizam.
1
musicl@fpn.unsa.ba
Lejla Mušić
184
Mjesto i uloga „Ostalih“ u ustavu Bosne i Hercegovine i
budućim ustavnim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu
ćao. Noel Malcolm, poznati pisac koji se bavio presjekom historijskih dešavanja
u Bosni i Hercegovini, posvetio je posebno poglavlje svoga djela upravo bosan-
skim Jevrejima. Put trgovine kretao se od istoka ka zapadu, iz Raguze ka Foči,
do Novog Pazara i do Skoplja, gdje su jevrejski trgovci trgovali sa Bosancima.
Neposredno pred dolazak Jevreja na teritoriju BiH, Gazi Husrev-beg je izgradio
turbe 1530. godine, koji je bio poznat po trgovini svilom. Trgovina svilom bila
je većinom u rukama Jevreja iz Anadolije, gdje su s njima Turci i trgovali. U Sa-
rajevu su se trgovinom uglavnom bavili Jevreji, što je trajalo do kraja Drugog
svjetskog rata. Jevreji su živjeli u muslimanskim mahalama ili četvrtima, da bi u
XVI stoljeću dobili svoju samostalnu četvrt5(Malcolm 1994:108-109). Malcolm
navodi izvore prema kojima su Jevreji u BiH tog perioda imali jednaku poziciju
kao i kršćani, jer su morali plaćati dadžbine i nisu mogli graditi bogomolje bez
dozvole. Općenito se smatra da je odnos prema Jevrejima u Bosni i Hercegovini
bio bolji nego u zemljama u kojima je kršćanstvo dominiralo, pa je to bio jedan
od glavnih razloga dolaska Jevreja na teritoriju BiH6 (Malcolm 2007:110-111).
Statistički podaci o strukturi jevrejskog stanovništva govore slijedeće:
„Tokom vremena doseljeni Aškenazi dosegli su blizu trećine ukupne je-
vrejske populacije u Bosni i Hercegovini. Tako je 1895. od ukupno 8.213 Jevreja
na Sefarde otpadalo 5.729 lica ili 69,76%, a na Aškenaze 2.484 osobe ili
30,24%. Ni docnije se ovaj odnos nije bitnije izmijenio. Prema popisu iz 1910.
broj Sefarda7 je iznosio 8.219 a Aškenaza8 3.649 osoba. Pri tome treba imati u
vidu da je aškenaska grupacija bila srazmjerno svojoj brojnosti ekonomski znat-
no utjecajnija. Zahvaljujući doseljavanju i prirodnom priraštaju broj Jevreja (Se-
farda i Aškenaza) porastao je od 1879. do 1910. godine sa 3.426 na 11.868, tj. za
246%. Jevreji su bili gotovo isključivo gradski element (93,66%, i to Sefardi
95,4%, Aškenazi 89,7%). Bili su 1879. nastanjeni u 30, a 1910. godine u 62 bo-
sanskohercegovačka grada, tako da od 66 gradskih općina samo u 4 nije bilo Je-
vreja (Gornji Vakuf, Glamoč, Čapljina Kreševo). Najviše ih je bilo u Sarajevu
(6.397), gdje je živjelo više od polovine svih Jevreja u Bosni i Hercegovini
(57,55%). U Sarajevu su Jevreji činili 12,32% svih stanovnika grada. Ukupno
uzevši, broj Jevreja u bosanskohercegovačkim gradovima porastao je od 1879.
do 1910. godine za 227%, a bili su posebno zastupljeni u Banjaluci (321), Trav-
niku (472), Bijeljini (429), Zenici (294), Mostaru (254), Višegradu (265) itd. Pri
tome je njihov udio u grupi trgovačko-prometnih i novčarsko-veresijskih zvanja
iznosio 1910. jednu petinu. Položaj Jevreja u trgovačkom prometu nije bio sra-
zmjeran njihovom broju. U njihovim se rukama koncentrisala glavnina uvozne i
izvozne trgovine. Inače, kada je riječ o Jevrejima vlasnicima preduzeća i radnji,
5
Malcolm, N. Bosnia, a Short History, str. 108-109
6
Malcolm, N., op. cit., str. 110-111
7
Jevreji protjerani iz Španije.
8
Srednjo-europski i istočno-europski Jevreji (V. Imamović, M. Vjerske zajednice u BiH
i Jugoslaviji između dva svjetska rata, Pravni fakultet, Univerzitet u Sarajevu, 2008.
185
Lejla Mušić
njih je u Bosni i Hercegovini bilo 1907. godine 1.262 ili 3%, a 1913.godine 1923
ili 3,6%.”9
Iz spomenutih statističkih podataka vidljivo je kakav je procentualni udio
jevrejskog stanovništva u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine. Eviden-
tan je porast jevrejskog stanovništva do 2010, a iz razgovora sa osobama koje se
bave promoviranjem jevrejske kulture u Sarajevu, saznala sam da je ubrzano ise-
ljavanje stanovništva uslijedilo nakon napada na Sarajevo 1992. godine. Dakle,
evidentno je da je položaj kulturne manjine u okviru većinskog stanovništva Bo-
sne i Hercegovine bio specifičan i da je zahtijevao izvjesnu dozu asimilacije i
prilagođavanja. Predrag Finci se u okviru svoga djela Umjetnost uništenog (pod-
naslov Estetika, umjetnost i Holokaust u poglavlju Židovsko pitanje ili O identi-
tetu) detaljno posvetio ovom pitanju naglašavajući slijedeće:
„Jedan strah je uporno opsjedao Židove ranih dijaspora i helenističkog do-
ba- strah da njihovo dijete ne izraste u amaharteza odnosno prostaka, nepozna-
vaoca Tore ili apikorosa-ciničnog nevjernika koji se odriče židovske vjere zarad
racionalističke spekulacije o smislu egzistencije.”10 Ovo ukazuje na problem koji
sve manjine imaju, jer njihova prava su gotovo uvijek prava manjinske grupe,
koja se postepeno ustavno rješavaju. Ksenofobičnost društva prema drugačijima,
problem prilagodbe i potrebe asimiliranja neminovno dovode do krize identiteta.
Za jednu manjinsku zajednicu od ključnog je značaja da se ostvare njena prava
uz poštivanje kulture u sklopu koje koegzistiraju na temelju načela kulturalnog
partikularizma. Donošenje amandmana na ustav je proces koji jako dugo traje,
ali je nakon toga neophodno da prođe vrijeme za koje će se spomenute ustavne
odredbe i primijeniti u praksi. Upravo je to razlog i osnova za donošenje niza
amandmana na bh. ustav, posebno s obzirom na činjenicu da je romsko pitanje
daleko više analizirano nego jevrejsko u Bosni i Hercegovini. Naredno poglavlje
bavi se upravo prijedlozima i analizom Ustava BiH s obzirom na položaj Jevreja
kao manjinske, etničke i kulturne zajednice na bosanskohercegovačkoj teritoriji.
Iz navedenih historijskih fakata moguće je zaključiti da je u Bosni i Hercegovini
vladala duga tradicija poštovanja različitih kultura, te da je BiH bila pogodno tlo
za prihvatanje drugog i drugačijeg, kao i za razvoj demokratskog mišljenja i ide-
ja. Kakva je situacija sa položajem manjina u BiH danas?
186
Mjesto i uloga „Ostalih“ u ustavu Bosne i Hercegovine i
budućim ustavnim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu
187
Lejla Mušić
(sva mjesta na koja se biraju građani moraju biti dostupna bez diskriminacije)
Evropske konvencije o ljudskim pravima iz 1948. godine, koji je ratificiran od
strane BiH, ne poštuje se, pa se u tom smislu Izborni zakon mora mijenjati.
Kao što je poznato, u BiH je vlast konstituirana iz zakonodavne, izvršne i
sudske, u okvirima koje se pominje procentualno učešće nacionalnih manjina.
„U sastavu Vlade osigurat će se jednaka zastupljenost sva tri (3) konstitutivna
naroda i odgovarajuća zastupljenost nacionalnih manjina”. Dakle, nacionalne
manjine su u ustavnom smislu spomenute, međutim, postavlja se pitanje koliko
su prisutne u vrhovnim organima državne vlasti, što ujedno govori o mogućim
pozicijama moći i vlasti u društvu sa kojih se obrazuje i jača identitet određene
grupe.
Neophodno je postaviti pitanje kako promijeniti ustav na temelju već izre-
čenih ustavnih odredbi i da li je u praksi došlo do izvjesnih promjena. Preporuke
Un tijela Bosni i Hercegovini vezano za prava manjinskih grupa i žena su, prema
utvrđenim kriterijima, slijedeće: neophodno je da se ostvari nediskriminacija i
ravnopravnost, što pojačava strukturalnu diskriminaciju, pristrasnost i netoleran-
ciju. Prava manjina u BiH i zakone vezano uz odnose prema manjinama u bo-
sanskohercegovačkom društvu bi trebalo mijenjati na način da se osigura identi-
ficiranje potrebnih mjera i preporuka. Pravo na adekvatan standard života se vrlo
često vezuje uz manjinske grupe, pa je neophodno da se i to promijeni (Kompi-
lacija preporuka Un tijela za ljudska prava, Bosna i Hercegovina). Zakon o rav-
nopravnosti spolova donesen je 2003. godine i fokusira se na pitanja i prava žena
u BiH, pa se tvrdi da se ne smije vršiti diskriminatorna praksa po osnovu spola,
roda, klase, rase ili po bilo kojoj drugoj osnovi.
Ratifikacija članova CEDAW konvencije koji se vezuju za neravnopravan
položaj žena u svim oblastima društva je nužna. Kako je Bosna i Hercegovina
poznata po svojoj multikulturalnosti, postavlja se pitanje kako se jevrejska kultu-
ra asimilirala i uklopila sa domicilnim stanovništvom, a potom i šta se dešava
ukoliko se novi identiteti ne afirmiraju u okviru dominantne kulture. Rezultira li
to svojevrsnom formom nasilja nad identitetom određene grupe? Uvođenje ade-
kvatnih pravnih normi i sankcija predstavlja put ka realizaciji identiteta na prin-
cipima slobode i jednakopravnosti. Neke od konvencija koje bi mogle promijeni-
ti položaj žena Jevrejki kao manjinske grupe u BiH su slijedeći Un dokumenti
koji štite prava žena:
- Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena
- Konvencije o političkim pravima žena
- Deklaracija o ukidanju nasilja nad ženama
- Deklaracija o ukidanju praksi i institucija sličnih ropstvu
- Deklaracija o ukidanju svih oblika netrpeljivosti na osnovu vjeroispovi-
jesti.
Navedene konvencije bi u velikoj mjeri omogućile da se identitet manjin-
skih grupa ispolji na adekvatan način, jer nemogućnost ispoljavanja drugačijeg
identiteta predstavlja elementarno kršenje ljudskih prava i sloboda odnosno nasi-
lje, koje je predmet razmatranja slijedećeg poglavlja rada.
188
Mjesto i uloga „Ostalih“ u ustavu Bosne i Hercegovine i
budućim ustavnim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu
Identitet i nasilje
11
Sen, A. Identitet i nasilje , str. 168.
189
Lejla Mušić
Jevrejstvo i rod
12
Kartag, O. Rod i multikulturalizam, str. 376
13
Ibid, str. 379.
14
Tomić, Z. Muški svet, str. 246.
15
Ibid, str. 186.
190
Mjesto i uloga „Ostalih“ u ustavu Bosne i Hercegovine i
budućim ustavnim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu
Muško Žensko
Karakter Spol
Duhovnost Tjelesnost
Um Bezumlje
Moral Nemoral
Arijevac Jevrej
16
Ibid.
17
Hitler, Mein Kampf, str. 206-207.
18
Fromm, E. Anatomija ljudske destruktivnosti I i II, 174-175.
19
Ibid, str. 232.
191
Lejla Mušić
20
De Beauvoir, S. Drugi spol, str. 20.
21
Ibid.
22
Joy Magezis u djelu Ženske studije, str. 54, piše o svojoj baki organizatorici i aktivnoj
učesnici pobune, predvodnici i organizatorici Ženske sindikalne lige i voditeljici Ženske
unije za proizvodnju veša, 1909.
23
Magezis, J. Ženske studije, str. 54-56.
192
Mjesto i uloga „Ostalih“ u ustavu Bosne i Hercegovine i
budućim ustavnim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu
193
Lejla Mušić
litanskoj demokratiji, koja, između ostalog, može imati za interes regionalnu sa-
radnju u cilju napretka i zaštite kvaliteta života. „Potreba za homogenizacijom
onih drugačijih asimiliranjem, ekspulzijom ili čak eliminacijom je dovela do
tamne strane demokracije, njene transformacije u etnokraciju”. 26 Ekološki naci-
onalizam kao pojam sugerira potrebu za uključenjem indogenih perspektiva, jer
zahtijeva dokidanje etničkog nasilja, rasizma, ksenofobije, militarizma, spolnog
nasilja27. „Etnički rasizam identificiran je sa spolnim rasizmom” 28. Archibugi
podržava spomenuta stajališta sa iskazom da tamna strana demokratije predsta-
vlja etnokratiju, dok kozmopolitizam dokida etnonacionalizam idejom su-
pra(trans) i nadnacionalnog identiteta. Multikulturalizam i ideja multikulturalne
zajednice zabranjuju ekocid29, urbicid30, rasizam, antisemitizam, genocid i queer
bushing31.
Iskrivljene koncepcije nacije završavaju u etnocentrizmu koji je ujedno
identificiran sa praksama spolnog i rasnog nasilja. Queer bushing podrazumijeva
nasilje prema osobama drugačijeg spolnog identiteta, dok etnocentrizam završa-
va u rasizmu, ksenofobiji, militarizmu. Feminizam, ističe Jajawarden Kuma-
ri,32zahtijeva punopravno članstvo žena u zajednici, članstvo u lokalnoj, etnič-
koj, nacionalnoj, nadnacionalnoj zajednici čime se oblikuje „rodno obilježeno
državljanstvo”. Nada Ler Sofronić33 naglašava da: „Prava žena treba da uživaju
sve žene svijeta uprkos i upravo otporu mizogenim društvima, kulturama i tradi-
cijama u kojima žive, a nikako ne u skladu s njima”. Prakse nasilja nad ženama,
predstavnicama dvostruko potlačenih Jevrejki se moraju dokinuti, u rodno rav-
nopravne i egalitarne demokratske prakse uključenja u sve nivoe vlasti, organi-
zacije vlasti i upravljanja državom na jednak način kao i drugih građanki/a.
Zaključak i preporuke o ustavnim promjenama vezano za položaj Je-
vrejki u društvu
26
Ibid, str. 330.
27
Galić, B. Paradoksi globalizacije i multipolarni svijet, str. 34.
28
Vlaisavljević, U. Rod i nauka. Etnički rasizam i spolni rasizam, str. 183.
29
Podrazumijeva različite oblike konflikata koji mogu biti konflikti uzrokovani lošim
odnosom čovjeka prema prirodi, a mogu biti i konflikti subjektivne prirode koji nastaju
neadekvatnim odnosom humane egzistencije prema okolini i prema sebi. Sociolog Myer-
son govori o psihopatologiji modernog života.
30
Uništavanje urbane strukture gradova.
31
Podrazumijeva nasije nad osobama isključivo zbog njihove seksualne orijentacije.
32
Davis, N. Y., Rod i nacija, 2004, str. 120-140.
33
Vlaisavljević, U. Rod i nauka. Etnički rasizam i spolni rasizam, str. 127.
194
Mjesto i uloga „Ostalih“ u ustavu Bosne i Hercegovine i
budućim ustavnim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu
Literatura
195
Lejla Mušić
196
Mjesto i uloga „Ostalih“ u ustavu Bosne i Hercegovine i
budućim ustavnim rješenjima za Bosnu i Hercegovinu
Lejla Mušić
THE POSITION AND ROLE OF OTHERS IN THE CONSTITUTION
OF BIH AND FUTURE CONSTITUTIONAL REFORMS IN BIH:
HOW TO IMPROVE THE POSITION OF JEWISH WOMEN AS
MINORITY GROUP IN BIH - MULTIDISCIPLINARY APPROACH
TO THE PROBLEM
Summary
This work reconsiders of the position of Jewish women in the BiH Constitution. The
research was based on an analysis of the role and position of women in society in general,
with a focus on the position of Jewish women in BiH as a minority group. The object of in-
quiry is analysis of the perception of Jewish women regarding their position in society com-
pared with the Constitution’s propositions. Philosophical, religious, economical, and legal di-
mensions are explored in order to provide a multidisciplinary insight into the object of inqu-
iry. First, the historical role of Jewish community is considered, the arrival of Jews in BiH,
their relations with the domestic population. The ways in which Jews related to the country
they came to, and what kind of novelty they brought in a cultural sense is also explored. The
second part of this work focuses on the interpolation of gender, ethnicity, and the provisions
contained in the constitution dealing with the gender and minority rights. Further, in the em-
pirical part of the work, interviews conducted with the Jewish women from BiH are
analyzed. The third part of the work analyzes the concept of multiculturalism, whether it can
be completely implemented in BiH, as well as conclusion to the question of whether cultural
freedoms can be achieved in BiH.
Keywords: identity, identity based violence, gender based violence, Sephardi, ethni-
city, nation, people, nationalism, constitution, multiculturalism, inter-culturalism, culture
197
Originalan naučni rad
Ivan Hromatko1
STATUS SQUAW
Uvod
1
ivan.hromatko@gmail.com
2
Govoreći iz njezinog iskustva u SAD-u, Hooks kaže da su grupe za osvještavanje (za-
četnice jačanja feminističkog pokreta i teorije) bile otvorene svim zainteresiranim sudio-
nicima, iako su obično bile sazdane od žena koje su se osobno poznavale. Danas su one
zamijenjene sveučilišnim studijima koji i sami imaju određene prednosti, ali im je sla-
bost što su dostupni samo materijalno situiran(ij)im ženama čime se je oslabio masovni
Ivan Hromatko
Iako riječ squaw za pripadnike indigenih naroda nije nužno negativan po-
jam4, ona se u svijesti bjelačke populacije javlja, posredovana vestern filmovima
200
Status Squaw
pogrdnog prizvuka koji joj je pridodao bijeli kolonizator - bilo da je pod pojmom mislio
na ženu indigenih naroda ili ženu-vaginu (usp. Fay, J. The Squaw Word. U: Arts&Opi-
nion, vol.7 no.2.).
5
Izjava gledateljice je prenesena u originalu, sa svim pravopisnim greškama.
201
Ivan Hromatko
6
Kao oruđe samokritičnosti, osobnog razvoja i razvijanja sposobnosti solidarnosti. Soli-
darnosti kao osviještenosti o postojanju i jednakoj važnosti perspektive „druge“ strane.
7
Judith Butler smatra da je moguće govoriti o interesima žena bez mi-generalizacije koja
isključuje dio biračkog tijela koji želi predstavljati (Butler, J. Nevolje s rodom. Femini-
zam i subverzija identiteta).
202
Status Squaw
nja onih osoba koje još uvijek nisu u potpunosti internalizirale normativni i vri-
jednosni okvir muške perspektive8? Za teorijsko krilo feminizma ovakvo je pita-
nje vjerojatno bespredmetno, ali ima određenu težinu za pitanja aktivističkog
krila. Naime, Castells kaže:
Snaga društvenih pokreta koji se temelje na identitetu ogleda
se u tome što su autonomni spram državnih institucija, logike kapi-
tala i privlačne tehnologije. Zato ih je teško pridobiti da se uključe u
postojeće institucije, iako je, naravno, moguće kooptirati neke od
njihovih sudionika. … Ipak, osnovni problem procesa društvene
promjene što se zbivaju izvan postojećih institucija i vrijednosti dru-
štva jest da bi oni prije mogli rascjepkati nego ponovno izgraditi
društvo.
(Castells, M. Kraj tisućljeća, str. 375).
8
Na institucionalnoj razini mislimo prvenstveno na obrazovnu politiku, a na razini poje-
dinca na mlade osobe oba spola koji, osim što su okrenuti budućnosti, još nisu internali-
zirali svjetonazor i recepte muške kuhinje svakodnevnog (ugnjetavačkog) djelovanja
prema ženama.
9
Poteza koji bi sličio na onu iz naziva beogradskog benda Neočekivana sila koja se izne-
nada pojavljuje i rešava stvar.
10
Pristup koji u metodologiji društvenih znanosti i istraživanja neki navode kao najbolji
i najperspektivniji - prvenstveno zbog njegove kooperacijske orijentacije i promoviranja
mogućnosti i potrebe za suradnjom umjesto dogmatske ukopanosti (tipične za ortodok-
sne metodičare iz doba tkz. paradigmatskih ratova) i isključivosti (Tashakkori, A., Ted-
dlie, C. Mixed methodology. Combining Qualitative and Quantitative Approaches).
203
Ivan Hromatko
11
Od pozitivnih pomaka u svakodnevnom životu žena pa sve do pomaka u teoriji: na pri-
mjer do razvoja „tvrdog“ cyberfeminizma koji smatra muškost tehnologije patrijarhal-
nim mitom i proglašava suvremenu tehnologiju ženskom (Janković, V. Cyberfeminizam
između teorije i pokreta. Osvrt na Hrvatsku).
204
Status Squaw
12
Antropolog Shweder to naziva monokulturalnim feminizmom, kao negativnom poja-
vom koja ne priznaje kulturni pluralizam, tj. uključuje feministkinje koje smatraju da se
rodna jednakost treba nametnuti u cijelome svijetu. On negativnost monokulturnog femi-
nizma vidi u njegovom kulturnom imperijalizmu (Shweder, R.A. Moral maps, First
World conceits and New Evangelists. U: Harrison, L. E. & Huntington, S. P. Eds. Cultu-
re matters: How values shape human progress) - koji za druge kulture predstavlja ovo-
205
Ivan Hromatko
zemaljski pakao, dok je za Zapadnjake nevidljiv (zbog uvjerenja Zapada u svoju superi-
ornost i koncentraciju na popločavanje puta dobrih namjera).
13
Prema Butler, to se dešava zato jer feminizam pojam žena definira kao zajednički
identitet svih žena, kao subjekt koji postoji oduvijek i dijeli istu sudbinu. Takva definici-
ja nastaje zbog političke pretpostavke da mora postojati univerzalna žena, kao i univer-
zalno tlačenje (Butler, J. Nevolje s rodom. Feminizam i subverzija identiteta).
206
Status Squaw
rija. Odnosno, one pokazuju da feminizam, kao dio obitelji kritičke teorije, ima
volje propitivati i sam sebe, te da to i čini14. Tu poziciju zauzima ne zbog nečijeg
zahtjeva, već zbog želje za poboljšanjem samog sebe, izoštravanja, točnosti, ra-
sta. No, pri djelovanju na terenu, mogu se pojaviti mišljenja i djelovanja akti-
vist(ic)a koji ne dopuštaju drugačije mišljenje i smatraju naše kao jedino isprav-
no. Takvi stavovi dovode do novih (i nepotrebnih) sukoba, kako između žena sa-
mih, tako i između žena i onih muškaraca koji su otvoreni prema ideji emancipa-
cije. Sljedeće poglavlje će pokušati ukazati na jednu mogućnost izbjegavanja tog
sukoba (ukoliko ga uopće treba izbjegavati), a taj je - ponovna politizacija femi-
nističkog pokreta za emancipaciju.
207
Ivan Hromatko
svoju stručnost - naziva „visokom politikom“. Naime, unatoč tome što Young is-
pravno pokazuje, analizirajući Habermasov pojam birokratske depolitizacije, da
se pravedna politička zastupljenost svih u korporacijskom i birokratskom društvu
može postići samo demokratizacijom institucija i procesa odlučivanja (Young,
I.M. Pravednost i politika razlike), očito je i da feminizam mora postizati uspje-
he i u vremenu kada te razine demokratičnosti nema, tj. u predstavničkoj demo-
kraciji. To znači da se već danas treba ući u politiku, kao stranka koja će zastu-
pati emancipaciju, žene (muškarce) i njihove interese. Time bi se postigle: 1) re-
prezentativna dobrovoljnost; 2) politička zastupljenost ciljeva emancipacije te;
3) efikasnost.
Prva prednost koja se ostvaruje ulaskom u sferu politike jest reprezentativ-
na dobrovoljnost. To znači da bi „Feministička stranka“ (ili kako bi se već zva-
la) imala legitimno pravo predstavljanja svojih glasača u institucijama vlasti i
politike čime bi se: 1) izbjegao sukob među ženama - zbog nedobrovoljne repre-
zentacije (koju su oglasile žene druge rase, klase itd.), a i; 2) smanjio prostor kri-
tike tradicionalističkih status squaw umova; kao i kritike kulturnih pluralista i
multikulturalista16 (od kojih neki smatraju da je feminizam monokulturalno ori-
jentiran).
To stvara, prema idealu liberalno-demokratskog političkog sistema, dvo-
smjernu odgovornost. Odnosno, stranka i njezini mandatari su odgovorni svojim
glasačima, ali su i glasači odgovorni sebi i široj javnosti zbog dovođenja stranke
i stranačkih pulena na položaje političke i ine moći. Dakle, pojedinac je dobro-
voljno i (u diskutabilnoj mjeri) samostalno glasao za jednu opciju i, slijedom tog
glasa, sada ga ta opcija ima pravo zastupati. Time se zatvara „začarani krug“ od-
govornosti i interkorekcije koja se izražava na slijedećim izborima (ako ne i pri-
je). Feminizam time odustaje od stajališta da su sve žene i svi muškarci isti (sva-
ki u svojim kategorijama), te da feminizam zastupa sve žene17. Feminizam, kao
stranka, zastupa žene i muškarce koji su joj dobrovoljno dali svoj glas i izrazili
podršku. Takav pristup je otvoren jer ne isključuje čak ni status squaw gledate-
ljicu iz prvog poglavlja – ona može biti dio te društvene promjene – ali mora do
toga doći introspekcijskim osvještavanjem i dobrovoljno, glasajući za feministič-
ku opciju. Daleko od toga da se treba slijepo vjerovati u ideale liberalne demo-
kracije, ali čini se da bi se ulaskom feminističke stranke u politiku mogla potpo-
mognuti veća odgovornost (svjesna, pa i nesvjesna) koju priziva Iris Young.
Druga prednost je politička zastupljenost, tj. direktno sudjelovanje u krei-
ranju politike. Naime, i danas su neki od ciljeva feminizma i emancipacije zastu-
pljeni u politici, ali se u sferi djelovanja obično očituju kao intervencionizam.
16
Jednu takvu kritiku iznio je pobornik multikulturalizma Milan Mesić, smatrajući da
multikulturalizam - prirodni saveznik feminizma - može odbaciti sve kritike feminizma
te dodaje da je feminizam i sam upao u zamku prosvjetiteljskih univerzalija, posebno
prema ženama (Mesić, M. Feministička kritika multikulturalizma. U: Društvena istraži-
vanja 15 (4-5) (84-85).
17
Bitno je uočiti da feminizam odustaje od univerzalističkog stajališta samo u političkoj
sferi, ne i u drugim sferama (primjerice teoriji, edukativnoj sferi ili sferi umjetnosti).
208
Status Squaw
Odnosno, civilni, aktivistički feminizam se politički aktivira tek onda kada insti-
tucije vlasti i (muške) politike već donesu neki zakon, propis ili odluku koja je
na štetu žena. Time se feminizam svodi na ulogu „gašenja požara“, a ulaskom u
politiku i institucije vlasti, feminizam dobiva priliku aktivnog sudjelovanja u sa-
mom procesu nastanka tih odluka, a time i (su)kreiranje politike. Umjesto čeka-
nja, kao prema teoriji mrvica, da mrvice padnu sa stola bogatih muškaraca
(Bruckner, P. Bijeda blagostanja. Tržišna religija i njezini neprijatelji), zašto ne
stvoriti mogućnost utjecaja na političke odluke i nadzor njezine provedbe? To ne
znači da feminizam treba napustiti ulogu dežurnog vatrogasca, nego da treba
proširiti područje djelovanja i na prevenciju političkih odluka koje te požare iza-
zivaju.
Također, izbjegava se sukob između žena oko pogrešne ili nepravedne za-
stupljenosti u feminističkoj literaturi i aktivizmu. Suvremeni svijet je ipak i da-
nas, u doba sve veće globalne povezanosti, podijeljen na države kao nositelje su-
vereniteta i legitimiteta odlučivanja unutar omeđenog teritorija. Ta podjela ne
postoji samo u atlasu svijeta, ona je realna i u svijesti pojedinaca, kao što poka-
zuje primjer žena koje smatraju da ih ne može sve zastupati bijela žena sa Zapa-
da. Ulaskom feminizma u politiku - između teorijske zastupljenosti koja mora
generalizirati i time (ne)namjerno zanemarivati neke, te civilnog rada na terenu
(čiji opseg često ovisi o volji politike i ekonomskih faktora) - realizirala bi se i
srednja, politička razina preko koje bi emancipacijski rad u civilnoj sferi dobio
političku zaštitu i kojoj bi se konkretna, obespravljena i ugnjetava žena mogla
obratiti sa svojim specifičnim problemom, komunicirajući s ženama svog podne-
blja i kulture (umjesto da joj se odgovor nudi s druge strane globusa).
Treća prednost je efikasnost. Izlaskom u politiku i sudjelovanjem u proce-
su kreiranja i donošenja odluka, feminizam bitno dobiva na efikasnosti. S jedne
strane, lakše će i brže postizati ne samo kratkoročne ciljeve (sudjelovanjem u do-
nošenju zakona i propisa) nego i srednjoročne (utjecanjem na obrazovnu politi-
ku). Sudjelovanje u donošenju zakona i (pogotovo) utjecaj na obrazovnu politiku
su preduvjeti za postizanje dugoročnog cilja – realne emancipacije žena i muška-
raca. S druge strane, feminizmu se u političkoj sferi otvaraju vrata internacional-
ne umreženosti feminističkih stranaka diljem svijeta koje bi surađivale, učile jed-
ne od drugih, zajedno izražavale zahtjeve žena i muškaraca koje zastupaju i, pre-
ma potrebi, predstavljale „jezičac na vagi“ koji može neku lokalnu pro-mušku
odluku spriječiti ili uskladiti sa potrebama žena.
Odgovornost i napredak
Mnogi će, bili oni simpatizeri feminističkog pokreta ili ne, osuditi stav
gledateljice i slične stavove koje muškarci i poneke žene izražavaju u javnoj i
privatnoj sferi. Sa stajališta legalizma, ovdje se sugerira da je za feminizam bolje
takve osude prepustiti nesavršenim institucijama (iako privatno smatram da je
izjava gledateljice za svaku osudu).
209
Ivan Hromatko
18
Benhabib ovim pojmom označava tendenciju liberalnog dijaloga (danas preferiranog
kao najboljeg među lošima) postavljanja konverzacijskih okove. Ti okovi imaju funkciju
prikrivanja društvenih tenzija jer zabranjuje ili ograničava radikalni diskurs o fundamen-
talnim razmiricama koje postoje u društvu. Drugim riječima, liberalni dijalog implicira
da postoje teme koje bi, ako se iznesu na javnoj pozornici, mogle urušiti društvo (Benha-
bib, S. Situating the Self. Gender, Community and Postmodernism in Contemporary Et-
hics). Smatram da feminizam, kao kritička teorija, treba biti (i u bitnome jest) lišen ta-
kvih okova. No, ako veo neznanja shvatimo kao pojam za ideologizirani dijalog koji ne
dopušta drugačija mišljenja i, ako sami sebi priznamo da smo i sami ideologizirani
(Mannheimov paradoks) te, potražimo takve primjere u svakodnevnom životu - neće
nam dugo trebati da uvidimo brojne takve primjere, pa i među feminističkim aktivistki-
njama i aktivistima.
210
Status Squaw
Zaključak
211
Ivan Hromatko
Literatura
212
Status Squaw
213
Ivan Hromatko
Ivan Hromatko
STATUS SQUAW
Summary
As a critical theory and a civic movement for emancipation, feminism has dedica-
ted a significant portion of its work towards deconstructing the false universality of the
male perspective --- which is here described through the word-play status squaw. Altho-
ugh the status squaw perspective has more and more opponents, this perspective is still
dominating the social reality --- whether it is a reality of everyday life or one of the aca-
demic community. The idea of universalism has even been infiltrated into the feminist
movement to some extent and created inner divisions. Without diminishing the impor-
tance of the feminist theoretical wing or its activist wing, this article voices the question
whether the re-politicization of the feminist movement (in a sense of formation of a poli-
tical party and entrance into the high politics) can bring anything good for feminism and
society? Apropos, can entering into high politics help focus the movement and resolve
some of the divisions within feminism? Can politicization lead to the pragmatic appro-
ach to the problem of emancipation, and would this would enable a pragmatic approach
to the problem of emancipation and resolve some of the particular divisions within the
movement?
Key words: feminism, civil society, politics, pragmatism, universalism
214
Prikaz
DISKURSI ETNOPOLISA
(Prikaz knjige: Asim Mujkić, Mi, građani etnopolisa,
Sarajevo, Šahinpašić, 2007.)
1
pozlata75@gmail.com
Zlatiborka Popov Momčinović
216
Diskursi etnopolisa
garancija ljudskih prava i sloboda što će omogućiti i zaštitu posebnih prava pu-
tem različitih mehanizama. Etnopolitika potom poništava vlastite institucije bu-
dući da funkcioniše na principima tajnih i polutajnih dealova između etnopolitič-
kih elita (str. 20). Etnopolitika, takođe, dovodi do perverznog odnosa između
privatnog i javnog: pitanja od javnog značaja se rešavaju tajno, iza očiju javno-
sti, a privatna sfera savesti postaje pitanje od suštinskog javnog značaja, što po-
kazuju npr. javno obznanjeni odlasci u džamije i crkve, pošćenja i iftarenja. Da-
lje, dok moderna demokratija teži sveobuhvatnijoj i proširenijoj definiciji demo-
sa putem različitih antidiskriminacijskih i drugih mehanizama, bazirajući se na
'širenju mi-intencija' i proširenoj verziji solidarnosti koja govori i sa pozicija
marginalnog Drugog- žene, crnca, Jevreja, imigranta, muslimana (str. 75), u BiH
je na delu patologija redukcionizama, „'odsjecanja drugog' počevši od drugog u
etno-religijskom smislu preko 'drugog'-ljevičara, onog koji se zalaže za građan-
sko društvo, neistomišljenika, ateiste itd“ (str. 65). Autor pri tome ne negira rele-
vanciju kolektivnih identiteta, već insistira da je samo slobodni građanin taj koji
tu relevanciju obezbeđuje noseći u sebi veliki broj opisa i 'dioništva' kojima sebe
izražava (str. 62). U protivnom, društvo silazi u totalitarizam a samim tim i u sa-
moubistvo, gde i završava svaki totalitarizam uključujući i etnonacionalistički
(str. 68).
Paradoksalnost etnopolitike, a što Mujkić više nego ubedljivo opisuje i
raskrinkava, leži i u činjenici da se ova stalno i iznova poziva na nazovi ahisto-
rijske, supstancijalne identitete a zapravo se radi o proizvodnji i hipostaziranju
određenih identitarnih konstrukata. Kao takva, ova proizvodnja se bazira na do-
gađajnosti, a na šta nedvosmisleno ukazuju tzv. „spontana“ događanja naroda iz
perioda antibirokratske revolucije pred raspad nekad zajedničke države. Rastaka-
nje nekadašnjih političkih subjekata, prevashodno socijalističkog radnog naroda
u narod kao etničku konstrukciju desilo se upravo kroz mitingašku događajnost,
a ne kao referenca ne neku ahistorijsku, večnu narodnu bit, a na šta pretenduje
ova iskrivljena svest da bi samu sebe legitimisala. Naprotiv, ovaj diskurs je, na-
vodi autor pozivajući se na Burdijea, poput voza koji sam sebi postavlja šine (str.
86) i u te svrhe je upregnuta čitava plejada etnointelektualaca ne bi li dokazala
da etnopolitika odgovara očuvanju i garanciji naših identiteta i kolektivnih pra-
va. Tu ulogu vešto ispunjavaju „ideologizirano obrazovanje, huškačka historio-
grafija, novinarstvo, književnost i umjetnost etničkog postvarenja i esencijali-
stička filozofija i društvene nauke“ i u njihovim kalupima „se izljeva to majušno,
'stalno ugroženo', uvijek samo-reducirajuće 'mi'“ (str. 78).
U ovakvim diskursima religija, pak, ima ključno mesto budući da je glavni
marker bh. podela dajući im pri tom onostranu utemeljenost. Kako je religija
utemeljivač naše zajednice i predak našeg plemena, navodi Mujkić pozivajući se
na Djuija, faktički je nemoguće, sve i da hoćemo, odvojiti religiju od politike, jer
cela mreža javnih institucija u BiH treba u krajnjoj liniji da bude mreža instituci-
ja našeg 'bogoštovlja' (str. 62). Posledice ovakve javne uloge religije su katastro-
falne po verske i druge slobode, jer se religijska ritualnost smatra prećutnom gra-
đanskom obavezom, a svaka kritika političkog angažmana verskih lica se progla-
217
Zlatiborka Popov Momčinović
šava aktom blasfemije (isto). Mujkić pri tome ne negira značaj religioznosti za
osobni život smatrajući je jednim od aspekta sopstva, niti pak mogućnost prisu-
stva religije u javnoj sferi imajući u vidu da odnos javno privatno nije nikad una-
pred definisan, ali je za utvrđivanje ovih odnosa potrebna javna i otvorena ras-
prava, sporazumi i kompromisi (str. 43). Autor se pri tom poziva na tri modela
javnog prostora – agonističku koncepciju Hane Arent, Kantov legalistički model
i Hambermasov koncept diskurzivnog javnog prostora (str. 38), ukazujući na di-
stinkciju javnog i privatnog i oblike njihovog suodnošenja i uzajamnih tenzija –
kao što je npr. nametanje polisu oblika nejednakosti koje dolaze iz ojkosa a što
je razmatrala Arent. Uprkos razlikama, krajnji cilj ovih modela je povećanje obi-
ma ljudskih sloboda, a ne njihovo smanjivanje kao što je slučaj u BiH. Usled in-
verzije privatnog i javnog u BiH se upravo sprečava demokratski diskurs o pita-
njima koja se tiču suodnošenja i tenzija na relaciji privatno/javno, koje su i dalje
podložne kritičkim redefinicijama u javnim raspravama i teorijama, npr. femini-
stičkoj i queer (str. 43). Dok je u socijalizmu postojala invazija javnog u privat-
no, sada je na delu invazija privatnog u javno - što se npr. da videti u „dirigova-
noj projekciji 'ispravnog muslimanstva'“, „priređivanju iftara u javnim instituci-
jama“ i sl. (v. 67 str.).
Sreća u nesreći našeg društva je što se, iako još u rudimentima, razvija kri-
tička, naučna, aktivistički usmerena svest na našim univerzitima i javnom dis-
kursu koja svoj angažman ne vidi u etnopolitičkom, pseudonaučnom populizmu,
već upravo u njegovoj demistifikaciji. Profesor Mujkić će svakako ostati upam-
ćen po britkom stilu pisanja i oštrini mišljenja koja ne kalkuliše i ne „pregovara“
sa „režimima istine“ koji se održavaju ukidanjem samog mišljenja i pojedinca
kao subjekta mišljenja. U javnoj upotrebi uma u našem društvu, ova knjiga zau-
zima jedno od najistaknutijih mesta. Ona nas ne reducira i ne postvaruje, već
proširuje i obogaćuje naše horizonte. Na opširan, filozofski i naučno više nego
utemeljen način, nudi proverene putokaze iz ovdašnjih bezizlaza. Jer, u čemu je
problem pristati na jednostavan i opšte prihvatljiv postulat koji je formulisan još
na početku evropske demokratske tradicije od pera Tukdida: „Mi smo slobodni i
trpeljivi u našim ličnim životima, ali u javnim držimo se zakona“ (str. 36)?
Uspeh Mujkićeve studije je dalekosežan. Autor u etnopolitičkom haosu i
destrukciji vešto skenira protivrečnosti bh. konsocijacije, prinipe i aporije bh. et-
nopolitike. Beskompromisno iznosi svoje analize i promišljanja, ne podilazići ni
u jednom retku populističkim stavovima koji su gotovo opšte prihvaćeni, a koji
vode u sveopštu depolitizaciju građanskog uz istovremenu heperpolitizaciju et-
nokonfesionalnog. Ovakav podhvat, mora se priznati, iziskuje ne malu dozu gra-
đanske hrabrosti. Otuda i ovaj prikaz iz 2012., iako je izdanje na koje se referira
iz 2007. Jer, reč je o autentičnom svedočanstvu, ali i naučno utemeljenom upo-
zorenju, koje podstiče na angažman i izlazak iz, kantovski rečeno, samoskrvlje-
nog nepunoletstva bh. čoveka.
218
Prikaz
U vremenu u kome je ono što se danas naziva, ili bolje rečeno samonaziva
feminizmom, definitivno izgubilo kritičku oštricu kako prema vladajućoj dru-
štvenoj paradigmi, tako i prema seksizmu, malograđanštini u našem svakodnev-
nom životu koju ta paradigma proizvodi, knjiga Đurđe Knežević Feminizam i
kako ga steći (Fraktura, Zagreb, 2012) djeluje kao utjeha da ipak nije sve izgu-
bljeno.
Naime, nije to onaj otužni, estradni feminizam vagininih monologa, niti je
to sterilno lamentiranje nad nasiljem nad ženama ili “nedovoljnoj zastupljenosti
žena u politici”; nije to beskrajno mlataranje statistikama bez upita zašto su one
takve, na štetu žene i zašto su sve gore. Još manje je to kvazi postmodernističko
visokoparno zamajavanje “politikama identiteta“ i postmodernističke relativiza-
cije čime je feministički mainstream vješto izbjegavao pitanja u kakvom mi to
društveno ekonomskom i političkom sistemu danas živimo.
1
sofronic.nada@bih.net.ba
Nada Ler Sofronić
nih i političkih centara moći, autorka daje moralnu lekciju tzv. feministkinjama
koje imaju slijepu mrlju za ono što im se pod nosom dešava, pa čak i u vlastitoj
radnoj sredini i čija je izgleda jedina profilirana politička strategija politika neza-
mjeranja i zaobilaženja suštine.
Za razliku od feminističkog mainstreama, Đurđa Knežević ne očajava i
ne lamentira nad užasom nasilja nad ženama, na primjer, nego ukazuje na
njegovu duboku ukorijenjenost u samoj prirodi sistema. Ona reaguje promptno,
bez dlake na jeziku i političke kalkulacije i hrabro preuzima rizik ostrakizma, bi-
lo da je riječ o sramnoj mizoginoj sudskoj praksi, primitivnoj i seksističkoj ure-
đivačkoj politici u medijima, licemjerstvu glorifikacije materinske žrtve u kvazi
patriotske svrhe, licemjernom ponašanju i pedofiliji i mizoginiji sklone crkve, ili
da je riječ o primitivnim i seksističkim ispadima političara i javnih đelatnika. Sa
istom lucidnošću ona reaguje i na estradno i profitersko ponašanje feminističkog
biznis mainstreama koji ne samo da ne reaguje, nego se licemjerno prilago-
đava vladajućim centrima moći.
220
Prikaz
Žarko Papić1
Dvije Lasićeve knjige samo su dva dijela istoga, umiranje Titove Jugosla-
vije - mnoge od nas je suočilo sa traganjem za vjerodostojnim pripadanjem. Ne-
ke druge, na žalost u velikoj većini, nije; svoje su pripadanje određivali iz straha
od „drugačijih“, iz krajnje utilitarnih razloga, ili su im ga određivali „njihovi“.
Autor u ocjeni toka stvari u prvoj knjizi jasno utemeljuje svoje stanovište,
analitička traganja u „močvarama“ naše političke i intelektualne aktuelnosti.
1. Sticajem okolnosti bio sam neposredni svjedok početka „nepodnošljive
lakoće umiranja Titove Jugoslavije“ u vrijeme Savezne Vlade koju je vodio
Branko Mikulić. Stoga, mogu posvjedočiti istinitosti opisanih događaja i, isto-
vremeno, punu saglasnost sa autorovim ocjenama tih događaja.
Pad Vlade Branka Mikulića je za osnovni politički uzrok imao želju i po-
trebu dijela, već uveliko osamostaljenih, rukovodstava republika da sruše po-
sljednje projugoslavensko uporište koje je imalo institucionalnu snagu i moguć-
nost djelovanja.
Kroz iste ili slične ekonomske i socijalne probleme prolazile su i dvije
prethodne Vlade SFRJ, a B. Mikulić je samo naslijedio, prije svega, inflaciju i
stagnaciju u privredom rastu. Nije, sa druge strane, „naslijedio“, niti u naznaka-
ma, nikakav koncept, a da o programu ni ne govorimo, reformi privrednog siste-
ma i osnova ekonomske politike.
Vlada (Savezno izvršno vijeće – SIV) B. Mikulića se suočila sa ozbiljnim
pritiscima i nesaglasnostima i tokom 1987., prve pune godine mandata. Rezolu-
cija o ekonomskoj politici za 1988. (jednogodišnji operativni dokument koji je
harmonizovao ekonomske politike u nadležnosti republika i određivao pravce
ekonomske politike u nadležnosti SIV-a), po prvi put u istoriji usvojena je tek
12. januara 1988., a ne na kraju prethodne godine.
Postalo je jasno da je nužan značajan korak naprijed u reformi privrednog
sistema, te je SIV formirao Komisiju za reforme na čelu sa B. Mikulićem. Prvi je
rezultat bio „Majski program“ iz 1988. godine sa 3 liberalizacije (cijene, uvoz,
1
zpapic@ibhi.ba
Žarko Papić
222
Na dvije vode i jednom temelju
Sarajevo, 23.03.2012.
223
O autorima/cama
Jasmina Husanović
Predaje na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli kao vanredna profe-
sorica u oblasti kulturologije. Doktorirala je na temu „Preizlijevanje političke za-
jednice i emancipativna politika: ogledi o Bosni“ na Univerzitetu u Wale-
su/Aberystwyth, u Velikoj Britaniji. Bavi se kulturalnim studijama, novijom po-
litičkom filozofijom i društvenom teorijom, uz angažirani kulturno-politički rad
u raznim prostorima kritičke javnosti naročito s obzirom na emancipatorske
prakse u polju umjetnosti, kulturne produkcije i proizvodnje znanja. Objavila je
monografiju „Između traume, imaginacije i nade: Kritički ogledi o kulturnoj pro-
dukciji i emancipativnoj politici“, kao i zbornik „Na tragu novih politika: Kultu-
ra i obrazovanje u BiH“, te brojne naučne radove u domaćim i inostranim časo-
pisima i zbornicima, kao i prijevode naučne literature. Aktivno učestvuje u ra-
znim domaćim i međunarodnim istraživačko-aktivističkim projektima, te u radu
brojnih institucija u polju proizvodnje znanja tokom zadnje decenije. Izabrana je
2012. za članicu bh. Ženske alternativne vlade, koja za cilj ima promociju žen-
skog stručnjačkog potencijala i povećanje vidljivosti žena u svim oblastima ži-
vota.
Mile Lasić
Rođen 1954. u Uzarićima, Široki Brijeg, BiH. Proveo je zadnjih 18 godina
u SR Njemačkoj dijelom kao jugoslavenski i bosanskohercegovački diplomata a
dijelom kao „free lancer”, slobodni novinar, publicista, kolumnista i prevoditelj.
U akademskoj 2009/2010. godini započeo je kasnu profesorsku karijeru na Filo-
zofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, na politološkom studiju i kolegijima
koji se bave politološkim teorijama i temeljnim pitanjima europskih integracija,
kao i međunarodnim političkim odnosima, uključivo i teoriju i praksu diplomaci-
je. Autor je brojnih politološko-socioloških eseja i studija, objavljenih u zemlji i
u inozemstvu, kao i knjiga Europska unija: nastanak, strategijske nedoumice i
integracijski dometi (Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2009.), Mukotrpno do poli-
tičke moderne (Dijalog, Mostar, 2010.), Kultura sjećanja: pledoaje za izgradnju
kulture sjećanja i u regiji jugoistoka Europe (Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo,
2011.), Europe Now- Europa sada ili nikada - (DEPO portal/Buybook, Sarajevo,
2011), U zemlji zarobljenog uma: Prilozi za novu političku kulturu (Rabic, Sara-
jevo, 2012), Dvije knjige pod jednim krovom: Nepodnošljiva lakoća umiranja
Titove Jugoslavije; U potrazi za vjerodostojnim pripadanjem (OFF-SET, Tuzla,
2012). Član je Odbora za sociološke znanosti Akademije nauka i umjetnosti Bo-
sne i Hercegovine.
O autorima/cama
Dražen Barbarić
Rođen u Mostaru 1987., a osnovnu školu i gimnaziju završio u Širokom
Brijegu. Preddiplomski i diplomski studij politologije pohađao na Fakultetu poli-
tičkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji okončava 2011. temom Uloga i zna-
čaj nacionalne države u suvremenom međunarodnom poretku. U sklopu studija
polaže psihološko-didaktički modul čime stječe formalne nastavničke kompeten-
cije. 2010. godine dobitnik je Dekanove nagrade za najboljeg studenta 4. godine.
Od veljače 2012. zaposlen je u svojstvu vanjskoga suradnika na Odsjeku za poli-
tologiju Filozofskog fakulteta u Mostaru na kolegiju Suvremena geopolitika.
Područja profesionalnoga interesa su: suvremena politička filozofija, popularna
geopolitika, politike povijesti, političke ideologije.
Alma Jeftić
Rođena 14.07.1984. godine u Zenici. Diplomirala je na Odsjeku za psiho-
logiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu 2007., a magistrirala Upravljanje drža-
vom i humanitarne odnose na Univerzitetu u Sarajevu, Univerzitetu u Beogradu
i La Sapienza Univerzitetu u Rimu. Objavila je nekoliko naučnih radova i bila
učesnica više međunarodnih kongresa. U aprilu 2011. godine u izdanju njemač-
ke izdavačke kuće Verlag Dr. Mueller objavljena joj je knjiga Public Admini-
stration Reform in Bosnia and Herzegovina. Psychological Aspects of Human
Resource Management Reform. Asistentica je na Internacionalnom univerzitetu
u Sarajevu, i doktorantica na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odsjek psiholo-
gija. Njena primarna naučna interesovanja obuhvataju emocionalnu inteligenci-
ju, psiholingvistiku, emocije i kogniciju, upravljanje ljudskim potencijalima i
Lakanovu psihoanalizu.
Vesna Ivezić
Diplomirala filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,
student poslijediplomskog studija na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulte-
ta u Zagrebu. Radi kao profesor sociologije u Srednjoj školi Mate Blažine u La-
binu. Vanjski suradnik različitih tiskovina, te literarnih časopisa u Hrvatskoj.
Objavila knjigu „Pravo na različitost“, koja je rezultat provedenog istraživanja u
okviru istoimenog projekta odobrenog od Ureda za ljudska prava u Zagrebu o
diskriminaciji i toleranciji romske djece u višim razredima osnovnih škola u četi-
ri hrvatske regije. Dugogodišnji suradnik Udruge Roma Istre - Pula, te jedan od
pokretača dvojezičnog ( romsko- hrvatskog) časopisa „Glas Roma Istre“. U pla-
nu je osnivanje obrazovno- informativnog centra za djecu Roma Istre, te pokre-
tanje projekta identifikacije i praćenja nadarene romske djece. Dugogodišnji su-
radnik Akademije slobodnih umova Leonardo, na projektima identifikacije i pra-
ćenja nadarenih pojedinaca, te radu na razvoju ljudskih potencijala.
228
O autorima/cama
Želimir Vukašinović
Rođen u Sarajevu 1970. godine. Studije filozofije upisao u Sarajevu
(1990.), nastavio na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1993-95.), a završava ih
1996. na Swinburne University u Melburnu. 1998. godine na istom fakultetu za-
vršio Honours studije. 1998. godine dobio je stipendiju za rad na doktorskoj di-
sertaciji. 2003. godine doktorirao filozofiju na La Trobe University u Melburnu.
Na Filološkom fakultetu u Beogradu predaje Uvod u filozofiju na osnovnim i Fi-
lozofiju književnosti na postdiplomskim studijama, a Filozofskom fakultetu u Is-
točnom Sarajevu predaje Estetiku, Filozofiju književnosti, Filozofiju tehnike, Kri-
tičku teoriju društva. Priredio je dva tematska broja časopisa Nasleđe (Filološko-
umetnički fakultet, Kragujevac): Niče (2008.) i (Post)moderna, apokalipsa i
književnost (2010.). Objavio: Dvoknjižje Kompozicija filozofije: Po-etika Pada i
Genealogija istorije budućnosti, (2006.); Bivstvovanje, hermeneutika, subjekt,
(2010.). Knjige pjesama: Lirika predaje (2002.) i Gravitacija duše (2006.).
Stanislav M. Tomić
Rođen je 9. jula 1986. godine u Tuzli. Osnovnu i srednju školu završio je
u Zvorniku, poslije čega upisuje Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sa-
rajevu, Odsjek za filozofiju i sociologiju, na kome je diplomirao 2008. godine i
stekao zvanje profesora filozofije i sociologije. Magistrant je na Katedri za filo-
zofiju matičnog fakulteta. Do sada je objavio u naučnim časopisima i izlagao na
naučnim skupovima sljedeće radove: Apstraktno slikarstvo i transcendentalna
filozofija - o umjetnosti, predmetnosti i stvarnosti, Nasleđe - časopis za književ-
nost, jezik, umetnost i kulturu, FILUM, Kragujevac, br. 14. (2009); Znakovi po-
red Sizifovog puta (komparacija Andrićevog i Kamijevog egzistencijalizma,
konstatacija njihove kohezije i projekcija preplitanja filosofije i književnosti u
savremenoj misli), Srpska vila - časopis za književnost, nauku i kulturu, Prosvje-
ta, Bjeljina, br. 32. (2010); Logička advokatura i slučaj Ilije Čvorovića (teškoće
teorije koherencije kao teorije istine i paradigma te problematike u drami Bal-
kanski špijun), Stručni skup za nastavnike i profesore osnovnih i srednjih škola
Republike Srpske (2011), časopis Nauka, Slobomir P Univerzitet; Hoće li slo-
bodno vrijeme umjeti da pjeva? (filosofsko-aksiološki, sociološko-kulturološki i
pedagoško-aksiološki pristup problemu slobodnog vremena u korelaciji sa pro-
cesima formalnog i neformalnog obrazovanja), II međunarodni naučni skup Raz-
voj i jačanje kompetencija u obrazovanju - prioritet za brži društveni napredak
(2011), Pedagoški fakultet Bijeljina. Zaposlen je u Gimnaziji i SSŠ "Petar Ko-
čić" Zvornik.
229
O autorima/cama
Nikola Knežević
Završio je studije teologije 2005. godine na Protestantskom teološkom fa-
kultetu u Novom Sadu, gde je dve godine kasnije stekao zvanje magistra antro-
poloških nauka (Summa cum laude) pod mentorstvom prof. dr Gorana Golubo-
vića sa Filozofskog fakulteta u Nišu, prof. dr Zorice Kuburić sa Filozofskog fa-
kulteta u Novom Sadu i prof. dr Dimitrija Popadića sa Protestantskog teološkog
fakulteta u Novom Sadu. Angažovan je Protestantskom teološkom fakultetu u
Novom Sadu kao predavač iz predmeta Teološka antropologija i Politička teolo-
gija, takođe i kao urednik časopisa pod nazivom „Teološki časopis”. Predsednik
je organizacije „Centar za istraživanje religije, politike i društva“. Do sada je ob-
javio više naučnih radova i na desetine članaka, učestovao na više naučnih sku-
pova, tribina i konferencija, i ko/priredio nekoliko zbornika, među kojima Opa-
sna sjećanja i pomirenje, Demitologizacija religijskih narativa na Balkanu: Ulo-
ga Religija u (post)konfliktnim društvima i pomirenju. Na Protestantskom teolo-
škom fakultetu u Novom Sadu odbranio je 2012. doktorsku disertaciju iz oblasti
političke teologije pod nazivom Dijalektika socio-političke transformacije dru-
štva: Savremena politička teologija na Zapadu.
230
O autorima/cama
Selvira Draganović
Rođena u Jajcu 1973. godine. Diplomirala psihologiju na Internacional-
nom islamskom univerzitetu u Maleziji 1999., a 2008. magistrirala na odsjeku za
psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 2000. do 2004. bila asistent
na Filozofskom fakultetu u Tuzli na predmetima Opšta i pedagoška psihologija,
objavila i sa engleskog jezika prevela nekoliko članaka. Trenutno je zaposlena
kao viši asistent na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu, na odsjeku Poli-
tičke nauke i Sociologija. Angažovana na predmetima Psychotherapy, Psycho-
pathology, Counseling, Mental health i Introduction to trauma psychology. Tre-
nutno radi doktorsku disertaciju na temu Psihosocijane determinante razvoda
braka.
Srđan Puhalo
Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odsjek psihologija. Ma-
gistrirao je na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, a doktorirao na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu. Radi kao direktor sektora istraživanja u agenciji Prime
Communications iz Banjaluke. Njegovo polje interesovanja su socijalna i poli-
tička psihologija.
Saša Gavrić
Rođen u Tuzli, 1984. Završio je 2007. osnovne studije iz političkih i
upravnih nauka na Univerzitetu u Konstanzu (Njemačka), a 2012. master-studij
iz međunarodnih odnosa i diplomatije u Sarajevu. Od 2005. radi na različitim
programima u polju kulture, ljudskih prava i društvenih istraživanja, te je trenut-
no uposlen kao izvršni direktor Sarajevskog otvorenog centra, gdje radi na pita-
njima ljudskih prava i političke participacije. Dio je dva evropska istraživačka
projekta, jedan o ustavnim politikama u istočnoj Evropi a drugi o parlamentari-
zmu na Balkanu. Istraživačka interesovanja: ustavne reforme, federalizam, ljud-
ska prava. Najznačajniji radovi: zbornik radova Uvod u politički sistem Bosne i
Hercegovine. Izabrani aspekti, priredio zajedno sa Damirom Banovićem, Saraje-
vo: Sarajevski otvoreni centar, 2009; rad Das politische System Bosnien-Herze-
govinas,ko-autor sa Solveig Richter, u zborniku Die politischen Systeme Osteu-
ropas, priredio Wolfgang Ismayr, Wiesbaden: VS Verlag für Sozialwissenschaf-
ten, 2010; zbornik radova Država, društvo i politika u Bosni i Hercegovini. Ana-
liza postdejtonskog političkog sistema, priredio zajedno sa Damirom Banovićem,
Sarajevo: University Press/Magistrat, 2011.
231
O autorima/cama
Lejla Mušić
Rođena u Bihaću, 1981. godine. Doktorica je socioloških znanosti i Viša
asistentica na Fakultetu političkih nauka Sarajevo, pri Odsjeku za sociologiju od
septembra 2008. godine. Asistira na predmetima Socijalna ekologija, Savremene
rodne studije, Rodne studije i mir, na dodiplomskom i postdiplomskom studiju.
Završila je Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek za filozofiju i sociologiju
2005. godine. Magistrirala je na temu Rodno zasnovano nasilje u BiH porodici u
periodu tranzicije u septembru 2008. godine pri Centru za Interdisciplinarni
postdiplomski studij Univerziteta u Sarajevu, a doktorirala 2012. na temu Soci-
jalno-ekološke implikacije savremenih socioloških teorija. Napisala je više rado-
va poput Filozofija umjetnosti u mišljenju Anande Kentischa Coomaraswamiya
(Filozofska istraživanja, Zagreb, 2007.), Rod, porodica i nasilje (Zbornik politič-
kih nauka Sarajevo, 2008/09.), Nasilje u bh porodici (Bosanske studije na engle-
skom jeziku, 2009/10.). Prevela je sa engleskog u bosanski jezik djelo Ljepota i
islam, estetika u islamskoj umjetnosti i arhitekturi (Des, Sarajevo, 2005.), autori-
ce Valerie Gonzalez. Hrestomatiju Rod i rodni odnosi, u koautorstvu sa prof. dr
Mujkić Asimom i doc. dr Viđen Srebrenkom, objavljuje 2010. godine. Učesnica
je više Konferencija posvećenih pitanjima roda i ekologije poput Simpozija o
održivom razvoju (Zagreb, 2011) i Ekofeminizam kao nova politička odgovor-
nost (Beograd, 2011). U toku 2012.godine učestvovala je na više međunarodnih
Konferencija o temi održivog razvoja, bioetike u Malom Lošinju, 2012 i na Flo-
zofskom fakultetu u Beogradu. Ujedno je učesnica dvije međunarodne Konfe-
rencije 2012 u oblasti intersekcije održivog razvoja, napretka tehnike i tehnolo-
škog razvoja na Metalurškom fakultetu Zenica i Mašinskom fakultetu Zenica.
Objavila je rad Pluriperspective approach to environmental issues solution, u
Zborniku sa međunarodnim učešćem, Zenica (bilingualno izdanje), kao i rad o
temi Intersekcija menadžementa i okolinskog upravljanja, 2012. godine. Bavi se
oblašću socijalne ekologije, sociologije roda i savremenih rodnih studija.Upore-
do završava studij anglistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Učestvovala
je na internacionalnom takmičenju iz oblasti ekologije i zaštite okoline u Hanno-
veru 2000. godine.
Ivan Hromatko
Rođen 1979. godine u Zagrebu. Nakon završetka studija sociologije i po-
vijesti (2007.) na temu Stigma: Teatar kao mjesto nadilaženja predrasuda i dis-
kriminacije te objave prvog znanstvenog rada u časopisu s Web of Science in-
deksom, upisuje Poslijediplomski doktorski studij sociologije (2008.) pri Filo-
zofskom fakultetu u Zagrebu. Na doktorskom studiju razvija teze opisane u di-
plomskom radu, te provodi istraživanje naslova: Teatar kao mjesto akcijskog is-
traživanja stigmatizacije. Kao dio suvremenog smjera u sociologiji, tkz. public
sociology, ovo istraživanje i projekt predstavljaju kombinaciju znanosti, teatra i
civilnog aktivizma te se u tri godine razvio do projekta čije aktivnosti financira
Europska Komisija. Objavljivao je uglavnom u Hrvatskoj, poglavito u časopisu
232
O autorima/cama
Zlatiborka Popov-Momčinović
Rođena u Vršcu 1975. godine. Završila sociologiju na Filozofskom fakul-
tetu u Novom Sadu, a paralelno je studirala francuski jezik i književnost i filozo-
fiju. Od 2005. angažovana je kao asistentkinja na Filozofskom fakultetu Pale,
gdje je i magistrirala sa temom Politička kultura u periodu tranzicije. Objavila je
više od trideset naučnih radova, posebno je interesuju naučne oblasti: politička
kultura, civilno društvo, društveni pokreti, feminizam, ženski pokret, religija i
politika, vjeronauka. Bila je stipendistica Fonda otvoreno društvo Bosna i Herce-
govina u okviru Programa podrške istraživanjima u oblasti javnih politika
(PDFP) tokom 2008-2009. U periodu 2011-2013 učestvuje u međunarodnom
projektu Reconciliation and Trust Building in Bosnia and Herzegovina, koji
sprovodi Centar za empirijska istraživanja religije, i Project on Religion and Et-
hics in the Making of War and Peace, The University of Edinburgh. Pred odbra-
nom je doktorske disertacije o ženskom pokretu u BiH na Fakultetu političkih
nauka u Beogradu. Trenutno učestvuje u izradi izvještaja o gender aspektu govo-
ra mržnje u saradnji sa Udruženjem/Udrugom BH novinari i Vijećem Evrope,
kopriređuje publikaciju Diskriminacija: Jedan pojam, mnogo lica, a angažovana
je i u različitim aktivističkim projektima. Urednica je knjiga i publikacija Centra
za empirijska istraživanja religije u Bosni i Hercegovini i predsjednica Centra
za političku kulturu.
Nada Ler-Sofronić
Rođena u Sarajevu, 1941., je rukovotkinja nezavisnog Centra za istraživa-
nja politike i zagovaranja Žena i društvo u Sarajevu. Pripadnica je grupe prvih
feminističkih teoretičarki u bivšoj Jugoslaviji. Dugo godina predavala je Socijal-
nu psihologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Imala je aktivnu i vode-
ću ulogu u drugom talasu ženskog pokreta u regiji. Bila je konceptualna kreator-
ka Prve međunarodne feminističke konferencije u Istočnoj Evropi koja je održa-
na u Studentskom kulturnom centru u Beogradu 1978. godine pod nazivom
233
O autorima/cama
Žarko Papić
Rođen u Sarajevu, 1947. Ekonomski fakultet i postdiplomski studij zavr-
šio u Beogradu, gdje je i doktorirao. Viši je savjetnik za socijalne politike i di-
rektor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI) u Bosni i Hercegovini.
Obnašao je i funkcije ministra nauke i tehnologije Republike Srbije, a nakon to-
ga generalnog direktora Federalnog ureda za planiranje Jugoslavije i ministra
Federalne vlade. Također je bio ambasador i šef Stalne delegacije Jugoslavije u
OECD-u. Doktorirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu
1974. godine. U razdoblju od 1968. do 1991. objavio 11 knjiga iz područja eko-
nomije, političkih sistema i kritike nacionalizma, kao i 147 znanstvenih radova.
Još 146 članaka objavio u različitim magazinima i novinama. Nakon 1992. obja-
vio 69 članaka i istraživačkih radova, od kojih su mnogi objavljeni u međuna-
rodnim časopisima, publikacijama i novinama. Odlično poznaje ekonomske i in-
stitucionalne reforme koje su se dogodile u BiH u posljednjim desetljećima, i
ima veliko iskustvo u suradnji s općinama, entitetima, kantonalnim i državnim
vlastima, kao i sa organizacijama civilnog društva širom BiH. Bio je savjetnik za
veliki broj međunarodnih projekata socijalnog razvoja, vođa tima, stručnjak i
autor u pripremi UNDP-ovih Milenijumskih razvojnih ciljeva u BiH (MRC BiH)
(2003). Ovaj izvještaj dobitnik je specijalne nagrade UNDP-a. Također je bio
vođa tima u pripremi UNDP NHDR dokumenta Socijalno uključivanje u BiH,
nagrađenim od UNDP-a i OECD-a Nagradom humanog razvoja za izvrsnost u
inovacijama mjerenja (2009)."
234
Uputstvo autorima za pripremu rukopisa za štampu
1. Radovi treba da budu dostavljeni elektronski, u prilogu – kao otvoreni doku-
ment (Word), na elektronsku adresu redakcije Diskursa: diskursi@yahoo.com
2. Dužina rukopisa: do 15 stranica (28.000 karaktera).
3. Format: font: Times New Roman, veličina fonta: 12, razmak između redova:
Before: 0, After: 0, Line spacing: Single.
4. Paragrafi: format: Normal, prvi red: uvučen automatski (Col 1).
5. Ime autora: Navode se ime(na) autora i prezime(na).
6. Naziv ustanove autora (afilijacija): Neposredno nakon imena i prezimena navo-
di se pun (zvanični) naziv i sjedište ustanove u kojoj je autor zaposlen, a eventualno i na-
ziv ustanove u kojoj je autor obavio istraživanje. Ako je autora više, a ne potiču iz iste
ustanove, mora se naznačiti iz koje ustanove potiče svaki od autora. Funkcija i zvanje
autora se ne navode.
7. Kontakt podaci: Adresu ili elektronsku adresu autor stavlja u napomenu pri dnu
prve stranice članka. Ako je autora više, daje se samo adresa jednog, obično prvog.
8. Jezik rada i pismo: Rad će biti štampan u jeziku i pismu u kome je upućen re-
dakciji.
9. Naslov: Naslov treba postaviti centrirano i napisati velikim slovima.
10. Apstrakt: Apstrakt treba da sadrži cilj istraživanja, metode, rezultate i zaklju-
čak. Treba da ima od 100 do 300 riječi i da stoji između zaglavlja (naslov, imena autora i
dr.) i ključnih riječi, nakon kojih slijedi tekst članka. Apstrakt je pisan na jeziku članka.
[Tehničke propozicije za uređenje: format - font: Times New Roman, Normal; veličina
fonta: 10; razmak između redova – Before: 0; After: 0; Line spacing: Single; prvi red -
uvučen automatski (Col 1).]
11. Ključne riječi: Broj ključnih riječi ne može biti veći od 10. Ključne riječi daju
se na onom jeziku na kojem je napisan apstrakt. U članku se daju neposredno nakon ap-
strakta. [Tehničke propozicije za uređenje: format - font: Times New Roman, Normal;
veličina fonta: 10; prvi red - uvučen automatski (Col 1).]
12. Prethodne verzije rada: Ako je članak bio izložen na skupu u vidu usmenog
saopštenja (pod istim ili sličnim naslovom), podatak o tome treba da bude naveden u po-
sebnoj napomeni, pri dnu prve strane članka. Ne može se objaviti rad koji je već obja-
vljen u nekom časopisu: ni pod sličnim naslovom niti u izmjenjenom obliku.
13. Navođenje (citiranje) u tekstu: Način pozivanja na izvore u okviru članka mo-
ra biti konsekventan od početka do kraja teksta. Zahtjeva se sljedeći sistem citiranja:
Adorno, T. Tri studije o Hegelu, str. 40. /v. Adorno, T. Tri studije o Hegelu, str.
40. / up. Adorno, T. Tri studije o Hegelu, str. 40. [navodnike i polunavodnike obilježava-
ti na sljedeći način: „” / ’‛]
14. Napomene (fusnote): Napomene se daju pri dnu strane u kojoj se nalazi ko-
mentarisani dio teksta. Mogu sadržati specifikacije za citiranu literaturu, manje važne
detalje, dopunska objašnjenja, naznake o korišćenim izvorima.
[Tehničke propozicije za uređenje: format - Footnote Text; veličina fonta: 10; prvi
red - uvučen automatski (Col 1); numeracija - arapske cifre.]
15. Tabelarni i grafički prikazi: Tabelarni i grafički prikazi treba da budu dati na
jednoobrazan način, u skladu s lingvističkim standardom opremanja teksta.
16. Lista referenci (literatura): Citirana literatura obuhvata po pravilu bibliograf-
ske izvore (članke, monografije i sl.) i daje se isključivo u zasebnom odjeljku članka, u
vidu liste referenci. Literatura se navodi na kraju rada, prije rezimea. Reference se navo-
de na dosljedan način, abecednim odnosno azbučnim redosljedom. Ako se više biblio-
grafskih jedinica odnose na istog autora, one se hronološki postavljaju. Reference se ne
prevode na jezik rada. Sastavni dijelovi referenci (autorska imena, naslov rada, izvor
itd.) navode se na sljedeći način:
[za knjigu]
Adorno, T. Tri studije o Hegelu, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990.
[za članak]
Beler, E. O interpretaciji i igri, Gradac, 152, Čačak, str. 157-163.
[za prilog u zborniku]
Jauković, S. Uloga umetnosti u tehničkom dobu, u: B. Milijić, Estetika, umetnost,
moral, Estetičko društvo Srbije, Beograd, str. 101-106.
Radove istog autora objavljene iste godine diferencirati dodajući a, b, c ili а, б, в,
npr.: 2007a, 2007b ili 2009a, 2009б.
Ako ima dva autora, navesti oba prezimena, npr. Korać, Pavlović; ako ih ima vi-
še: poslije prvog prezimena (a prije godine) dodati et al ili i dr.
[Tehničke propozicije za uređenje: format - font: Times New Roman, Normal; ve-
ličina fonta: 11; razmak između redova: Before: 0, After: 0, Line spacing: Single; prvi
red: kucati od početka, a ostale uvući automatski (Col : opcija Hanging, sa menija For-
mat)].
Postupak citiranja dokumenata preuzetih sa Interneta:
[monografska publikacija dostupna on-line]
Prezime, ime autora. Naslov knjige. ‹adresa sa interneta›. Datum preuzimanja.
Npr.: Veltman, K. H. Augmented Books, knowledge and culture.
‹http://www.isoc.org/inet2000/cdproceedings/6d.›. 02.02.2002.
[prilog u serijskoj publikaciji dostupan on-line]
Prezime, ime autora. Naslov teksta. Naslov periodične publikacije, datum perio-
dične publikacije. Ime baze podataka. Datum preuzimanja.
Npr.: Du Toit, A. Teaching Info-preneurship: student’s perspective. ASLIB Proce-
edings, February 2000. Proquest. 21.02.2000.
[prilog u enciklopediji dostupan on-line]
Ime odrednice. Naslov enciklopedije. ‹adresa sa interneta›. Datum preuzimanja.
Npr.: Tesla, Nikola. Encyclopedia Britannica. ‹http://www.britanni-
ca.com/EBchecked/topic/588597/Nikola-Tesla›. 29. 3. 2010.
17. Rezime: Rezime rada jeste apstrakt na engleskom jeziku. Rezime se daje na
kraju članka, nakon odjeljka Literatura. Prevod ključnih riječi na jezik rezimea dolazi
poslije rezimea. [Tehničke propozicije za uređenje: format - font: Times New Roman,
Normal; veličina fonta: 11; razmak između redova: Before: 0, After: 0, Line spacing:
Single; prvi red: uvučen automatski (Col 1).]
18. Biografija: U biografiji, koja ne treba da prelazi 250 riječi, navesti osnovne
podatke o autoru teksta (godina i mjesto rođenja, institucija u kojoj je zaposlen, oblasti
interesovanja, reference publikovanih knjiga).
Uredništvo/ Уредништво/Editorial Board
Želimir Vukašinović / Желимир Вукашиновић
Glavni i odgovorni urednik/Главни и одговорни уредник/Editor in Chief
Zlatiborka Popov Momčinović/Златиборка Попов Момчиновић
Zamjenica urednika/Замјеница уредника/Deputy Editor
Ivan Cvitković / Иван Цвитковић
Zorica Kuburić / Зорица Кубурић
Mile Lasić / Миле Ласић
Jasmina Husanović / Јасмина Хусановић
Dino Abazović / Дино Абазовић
Vesna Đurić / Весна Ђурић
Zilka Spahić Šiljak / Зилка Спахић Шиљак
Rudy Baker / Руди Бејкер
Sekretar uredništva/Секретар уредништва/Editorial assistant
Vuk Vučetić / Вук Вучетић
Lektor/Лектор/Proofreader
Biljana Samardžić / Биљана Самарџић
Meliha Husić / Мелиха Хусић
Ivona Brkić / Ивона Бркић
Olja Jojić / Оља Јојић
Likovno-grafička oprema/Ликовно-графичка опрема/Artistic and graphic design
Marija Borović / Марија Боровић
Tehnički urednik/Технички уредник/Technical editor
Vlastimir Pantić / Властимир Пантић
Izdavač/Издавач/Publisher
Predstavništvo Centra za empirijska istraživanja religije u Bosni i Hercegovini /
Представништво Центра за емпиријска истраживања религије у Босни и Херцеговини
u saradnji sa Centrom za političku kulturu/у сарадњи са Центром за политичку културу
Za izdavača/За издавача/Published by
Ratko Kuburić / Ратко Кубурић
Štampa/Штампа/Print
Dobra knjiga d.d. Sarajevo
Tiraž/Тираж/Impression
300 primjeraka/примјерака/copies
Časopis Diskursi izlazi dva puta godišnje /
Часопис Дискурси излази два пута годишње /
Journal Discourses comes out two times annually
Stavovi i mišljenja iznesena u ovom časopisu su autorski i ne predstavljaju izričite stavove i mi-
šljenja izdavača ili donatora. Svaki/a autor/ica odgovara za svoj tekst.
Publikacija je nastala u okviru projekta Diskursi- društvo, religija, kultura, koji je podržan od
strane