BIBLIOTEKA

NI DIEU NI MAITRE
knjiga peta

izdavaĉ: D AF

za izdavaĉa: Zoran Senta NOAM CHOMSKV

POLITIKA BEZ MOĆI
prijevod: Vesna Horvat oblikovanje

knjige: Petikat priprema za tisak: Emil

Ĉubretović
UREDIO: GORAN IVANO VIC
tisak: KONZOR
naklada: 1000

zagreb, 2004.

Objavljivanje knjige podrţao je donacijom Institut Otvoreno društvo - Hrvatska

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i
sveuĉilišna knjiţnica - Zagreb

UDK 329.285

CHOMSKY,Noam
Politika bez moći: politiĉki eseji /
Noam Chomsky; <prijevod Vesna Horvat> •
Zagreb: DAF, 2004. - (Biblioteka Ni dieu
ni maitre; knj. 5) 3t
ISBN 953-6956-00-4 (meki uvez) TJ^T
I. Intelektualci ~ Politička odgovornost
II. Masovni mediji — Utjecaj
III. Politiĉka moć ~ Anarhistička gledište

440326034
SADRŢAJ

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9
Odgovornost intelektualaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27
Objektivnost i liberalna znanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .63
Jezik i sloboda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127

Propagandni model . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .153

Demokracija i mediji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209
Ciljevi i vizije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .237
Sila i mišljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267

MI
Predgovor knjizi Daniela Gumna Anarhizam . . . . . . . . . . . . . . .311
Novi radikalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .325
Vaţnost anarhosindikalizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .339
Anarhizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .359
O anarhizmu, marksizmu i nadi u budućnost . . . . . . . . . . . . . . .395
Razgovor o "anarhiji" . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .411
Chomsky odgovara na pitanja o anarhizmu . . . . . . . . . . . . . . . . .419

Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .425

 NOAM CHOMSKy MODEL
ANARHISTIĈKOG INTELEKTUALCA

Uvod
Nedavno sam, u jednoj novijoj knjizi posvećenoj Noamu Chomskom,
naišao na uvodnu reĉenicu u kojoj tog autora nazivaju "našim rabinom,
sensejom, imamom".1 Moţda bi se i moglo reći daje Chom-sky nalik
"na mislioca sufizma koji uĉi praksom",2 ali sam sasvim siguran da bi
takvi kvalifikativi iznenadili tog mislioca koji je oduvijek isticao da
"govori ono što misli, a ne ono što bi netko drugi trebao misliti",
odnosno da njegova namjera nije "uvjeravati ljude, nego im pomoći da
oni uvjere sebe sami".
Takav odnos prema Chomskom i neobiĉna popularnost koju on
već dugo uţiva, svojevrsni su kuriozitet. Napose u svjetlu nepovoljne
recepcije Chomskoga u suvremenoj neoliberalnoj intelektualnoj
javnosti koja ga, nakon svojeg "velikog zaokreta" od maoistiĉkog ili
staljinistiĉkog Ijeviĉarskog sektaštva prema neoliberalnoj politiĉkoj
ideologiji, doţivljava kao dvostruki anakronizam. Chomsky, naime, ne
samo što odbija podrţati sveti rat koji Zapad vodi protiv terorizma
(pokazujući intelektualnu osobinu koju Jean Brickmon oznaĉava kao
"odbijanje mentaliteta svrstavanja"), nego, odbacujući etiketu "javnog
intelektualca", sebe izriĉito naziva "anarhistiĉkim misliocem",
zastupnikom ideje koja se, kako to isti neoliberalni intelektualci sma-
traju, davno izgubila u pijesku Katalonije.
Do nesporazuma je, zapravo, došlo već krajem šezdesetih go-
dina prošloga stoljeća. U europskim i ameriĉkim antikolonijalnim,
1
Usp. Propaganda and the Public Mind, Conversations with Noam Chomsky,

l
Cambridge2001.
2
Ibid.
antiimperijalistiĉkim i marksistiĉkim pokretima prevladao je "men-
talitet svrstavanja" uz jednu od sukobljenih strana. Valjalo je odabrati
svoj tabor - biti ili za Sjedinjene Drţave ili za Sovjetski Savez (ili
Kinu), to jest, biti ili za Zapad ili za nacionalne revolucije Trećega
svijeta.
U takvim podjelama mislila je i disala cijela ljevica ispisujući, u
strasnim paradoksima, program Novoga ĉovjeka sposobnog za
odgovornu društvenu kritiku, ali i za terorizam. Odnos Chomskog bio je
fundamentalno razliĉit. Svojim poznatim diktumom, "suprotstavljati se
(zapadnom intervencionizmu), ali ne podrţavati (reţime u Trećem
svijetu)", rezolutno je odbacio mentalitet jednostranog svrstavanja. Taj
jednostavni iskaz sadrţavao je u sebi nedvosmislen poziv, dan u
obliku kontrolnih primjera, na odluĉnu borbu protiv svih onih što, u
svom nastojanju da uvijek idu prema najednostavnijem, deformiraju
kompleksnu historijsku stvarnost kako bi je sveli na lagodne
dihotomije manihejskog naĉina razmišljanja. Da bi se izbjegao taj
"model" društvene kritike, nuţno je analizirati "ono što zaista jest", bez
obzira na njegovu sloţenost.
Djelo Noama Chomskog lajtmotivski proţimaju dvije teme:
problem društvene odgovornosti intelektualca i problem ideologije.
Kad je rijeĉ o prvoj temi, dakle o odgovornosti intelektualca, bitno je
istaknuti da Chomsky vrlo spretno izbjegava ono što se, ponekad,
naziva Scilom i Haribdom Ijeviĉarskog intelektualnog angaţmana:
osciliranje izmeĊu antiintelektualistiĉkog "aktivizma" i intelektua-
listiĉkog "apsentizma", koji unaprijed odustaje od svakog aktivisti-
ĉkog pothvata i ozbiljne politiĉke analize, zadrţavajući se na moralnoj
indignaciji i emocionalnim reakcijama kojima elite i mediji lako
manipuliraju.
Uloga intelektualca
Uloga je intelektualca, tvrdi Chomsky u svojoj slavnoj definiciji,
u tome da govori istinu, najbolje što zna, o stvarima koje su bitne,
pravoj publici.
10
Taj iskaz nipošto nije tako jednostavan kako bi se to, na prvi
pogled, moglo pomisliti. Već je i sama ideja "istine" postala proble-
matiĉna u intelektualnim krugovima koji sebe rado nazivaju "post-
modernim". U tim elitnim društvima, koja paţljivo prate parišku
intelektualnu modu, istina se doţivljava ili kao iluzija ili kao "oruĊe
moći". Chomskome, meĊutim, istina nije sredstvo moći, nego oruţje
potlaĉenog. On se suprotstvalja onome što bismo mogli nazvati "li-
jenom pozicijom", naţalost vrlo raširenom meĊu ljeviĉarima danas,
prema kojoj istina obitava samo u duhu filozofskog relativizma i f
postmodernog "prezira prema ĉinjenicama", tih "metatekstualnih
naracija" od kojih ti mislioci dobivaju "metafiziĉku vrtoglavicu", a to
znaĉi u duhu postmodernog "strahopoštovanja prema beznaĉajnom" koje
nalazimo već kod Friedricha Schlegela (Andacht vor dem
Unbendeutenden).
Zadatak je Ijeviĉarskog inetelektualca upravo suprotan takvoj
poziciji, on je u tome da se pronadju adekvatne ĉinjenice i tako kori-
giraju netoĉni i manipulativni argumenti kojima se sluţe strukture
vlasti. Kako sam Chomsky kaţe, "upravo je nevjerojatno da današnji
ljeviĉari pokušavaju ne samo potlaĉene ljude lišiti radosti spoznaja i
razumijevanja, nego im i uskratiti i sredstava emancipacije, oba-
vještavajući nas da je 'Projekt prosvjetiteljstva' mrtav, da moramo
napustiti 'iluzije' znanosti i racionalnosti - stoje poruka koja uvese-
ljava elite dopuštajući im da monopoliziraju te vrijednosti".3 Ta-
kozvani "Projekt prosvjetiteljstva" ne znaĉi ništa drugo do situaciju u
kojoj ljudi, na osnovi objektivnog znanja, sami donose "informirane
odluke" o stvarima koje ih se tiĉu. Politiĉki aspekt napuštanja ideala
prosvjetiteljstva, prisutan je u opsesivnom refrenu postmoderne,
prema kojemu "nema ni budućnosti ni napretka". Implikacija je
takvog stajališta da se ideja prosvjetiteljstva izgubila u Auschwitzu,
Gulagu i u ruševinama Hirošime. No to je stajalište lako pobiti,
budući da nijedan od spomenutih primjera nije posljedica prosvje-
titeljstva. Nacizam je, svojom biti, predstavljao potpunu negaciju te
ideje. Marksizam se, nasuprot tome, predstavljao kao nasljednik poli-
3
Usp. Z Paper s, www.ymag.org
11
tiĉke tradicije prosvjetiteljstva, ali su tu pretenziju, s punim pravom, i
uvjerljivim argumentima, oduvijek osporavali anarhisti. Staljinizam je,
opet, samo tipiĉna predprosvjetiteljska forma politiĉkog dogmatizma.
Napokon, Hirošima, kao najava ameriĉkog poslijeratnog hege-
monizma, teško moţe biti protumaĉena kao realizacija prosvjeti-
teljske vjere u napredak. Štaviše, kako to Chomsky neprestano istiĉe,
druga polovica prošloga stoljeća biljeţi upravo revolucionarni pomak u
širenju kulture emancipacije: oslobodjenje Trećeg svijeta od najre-
presivnijih formi zapadne dominacije, uspjesi feministiĉkog pokreta,
napredak u borbi protiv rasizma, spolno osloboĊenje, promjene u su-
stavu obrazovanja. Doista, godine izmeĊu 1945. i 1980. (kada poĉinje
razdoblje "nove reakcije" ili neoliberalizma) upisuju se u svjetsku
povijest kao razdoblje emancipacije kakva vjerojatno nije viĊena u
povijesti. Taj se napredak manifestira u onim revolucijama u menta-
litetu koje, kako je to govorio Lucien Febvre, daju ritam povijesti,
mijenjajući intelektualni i afektivni ambijent, ali i konkretnu društve-
no-politiĉku atmosferu.
Drugi segment definicije uspješnog angaţmana anarhistiĉkog
intelektualca, koji daje Chomsky, odnosi se na "stvari koje su bitne".
Tu se aksiomatska vrijednost najviše ogleda u postulatu prema kojemu
je neophodno, najprije, osuditi zloĉine onih vlada na koje je
moguće utjecati, što za Chomskoga nije puka fraza nego etiĉki facit.
Tako, recimo, pisanje o zloĉinima Dţingis Kana moţe, izvan svake
sumnje, biti korisno i intelektualno stimulativno, ali je moralna rele-
vancija takvog pisanja danas, sloţit ćemo se, nikakva. Ako je zadatak
anarhistiĉkog intelektualca pomoći ţrtvama, onda je njegova obveza
osuditi, u prvom redu, nasilje vlastite drţave na ĉiju politiku moţe,
barem donekle, i utjecati.4
Konaĉno, postavlja se problem "prave publike". Chomsky se
suprotstavlja starom kvekerskom sloganu da moć i vlast valja
"osloviti istinom" (speak truth to power), budući da institucionalni
ambijent jedne drţave ili, još gore, jedne korporacije, entiteta s
despotskim prerogativima, pretvara svaki pokušaj preispitivanja
4 5
Usp. npr. Noam Chomsky, Godina 501, Novi Sad 1999.
12
institucionalne politike u politiĉki lapurlartizam.5 Chomsky ne piše za
ljude koji imaju moć: njegovo je pisanje namijenjeno aktivistima.
Namijenjeno je i takozvanim obiĉnim ljudima, onima s kojima se
Chomsky i bori, kao vrsta intelektualne samoobrane u odnosu na
vladajući diskurs.
Problem ideologije
Drugi refren politiĉke misli Chomskog, oko kojeg se roje nje-
gova razmišljanja o suvremenom društvu, jest problem ideologije.
.Ako stanovište Chomskog situiramo u komparatavnu perspektivu u
odnosu na kritiĉke ili politiĉko-metafiziĉke analize marksistiĉkih,
psihoanalitiĉkih ili kritiĉko-teorijskih mislilaca, odmah primjećujemo
daje njegovo shvaćanje ideologije mnogo manje uzbudljivo. Nisam,
medjutim, siguran da je to nedostatak. Prema Chomskom, ideologija je,
jednostavno, organizirana mistifikacija kojom se sluţi odredjena
društvena grupa kako bi zadrţala društveno-politiĉku moć. Zadatak je
anarhistiĉkog intelektualca tu ideologiju razotkriti, sluţeći se
posebnom metodom - postupkom koji Chomsky naziva "institu-
cionalna analiza".
Taj se postupak, u biti, ne razlikuje mnogo od kritiĉke analize
kojoj pribjegava neki povjesniĉar, kad - da se posluţimo primjerom iz
povijesne znanosti - prouĉava neko društvo u dalekoj prošlosti,
primjera radi Rimsko Carstvo, i kad nastoji ponovno uspostaviti
povezanost djelovanja najprominentnijih aktera epohe i njihovih poli-
tiĉkih i ekonomskih interesa. Takav postupak je, u povijesnoj znanosti, u
tolikoj mjeri prirodan i metodološki legitiman da se svako opravdanje
ĉini izlišnim. Zadatak povjesniĉara - ili intelektualca koji se sluţi
"institucionalnom analizom" - jest dešifrirati "skrivenu strukturu
društva" (odnose moći ili institucionalne prisile) i tako demaskirati
zvaniĉni diskurs vlasti u odreĊenom društveno povijesnom kontekstu.
Bez bojazni od kakvog metodološkog "prijestupa", taj je pos-
tupak moguće prenijeti i na analizu suvremenih društava poput onog
Noam Chomskv, Po\ver Prospects, Cambridge 1996., str. 60-61.
13
u Sovjetskom Savezu nekad, ili u Kini i Iranu danas. Problemi, me-
Ċutim, nastaju kad se zapadni analitiĉari odvaţe na takvu vrstu analize
ideoloških mehanizama u "slobodnom svijetu", u svijetu "otvorenih
društava", u kojemu se takva analiza proglašava nepotrebnom, ili ĉak
heretiĉnom, a u svakom sluĉaju intertekstualno uzaludnom, budući
daje ondje, zajedno sa slavodobitnim trijumfom liberalizma i
altruistiĉkog kolonijalizma, "povijest završila".6 Zvaniĉni diskurs tu
brane, paradoksalno, upravo oni koji bi mu se trebali suprotstavljati,
dakle intelektualci i novinari, koji, kao neka vrsta "sekularnog sve-
ćenstva" (omiljeni termin Chomskog, preuzet od Mihaila Bakunjina)
imaju društvenu ulogu legitimizacije drţavnog nasilja.
Druga paradigmatska odlika, ili bolje, strukturalna osobina uloge
ideologije u zapadnim društvima, svakako je - propaganda. Strukturu
propagandnog diskursa Chomsky je, zajedno s Edvvardom S.
Hermanom, opisao pomoću glasovitog "propagandnog modela" koji
sluţi, svojim sistemom korporativnog filtriranja medija (u kojem se
publika prodaje oglašivaĉima) i odgajanjem pojedinca, procesu socijalne
kontrole nazvanom "proizvodnja pristanka". Taj ideološki mehanizam
odlikuju dvije osnovne strukturalne karakteristike: institiu-cionalni
sklop medija i situacija "ograniĉene" ili "fiktivne" debate. Kad je rijeĉ
o posljednjoj, u slavnoj knjizi Proizvodnja pristanka autori su naveli
nekoliko ilustrativnih primjera iz suvremene povijesti.7
Primjer Indokine
Prvi je, dakako, primjer rata u Vijetnamu, rata koji Chomsky
analizira u kontekstu obuhvatnijeg okvira, ili principa, koji oznaĉava
imenom "trule jabuke". Ova ideja, naime, podrazumijeva okolnost da
bilo koja zemlja, bez obzira na svoju veliĉinu, ako napusti globalni
hegemonijski okvir i pokuša se razvijati samostalno u odnosu na
Sjedinjene Drţave, ili još gore, ako pokuša postulirati model uspje-
šnog neovisnog razvoja, odmah postaje prijetnja ameriĉkim nacional-
6
Richard Cooper, "The New Liberal Imperialism", The London Observer, travanj
2002.
7
Chomskv N., Herman E., Manufacturing ofthe Consent, New York 1998.
14
nim interesima. Toĉnije, stoje zemlja siromašnija - Kuba, Vijetnam ili
Granada - time je opasnost "dobrog primjera" ili "trule jabuke" veća.8
Legitimizaciju takve politike pomogli su intelektualci koje Chomsky
naziva "novim mandarinima".9 Dijalog militaristiĉki raspoloţenih
"jastrebova" i liberalnih "golubova" tekao je u duhu ograniĉene debate:
jastrebovi su smatrali, ili još smatraju, da se "Vijetnam mogao
spasiti", dok je stav liberalnih intelektualaca bio da je rat "isuviše
skur>" te daje "doista moţda stradalo previše ljudi". Na kraju rata, New
York Times je dao saţetak te debate: "Postoje Amerikanci koji vjeruju
da se rat za neovisni, antikomunistiĉki Vijetnam mogao voditi
drugaĉije. Postoje i oni Amerikanci koji vjeruju d a j e ideja o
nekomunistiĉkom Juţnom Vijetnamu bila obiĉan mit." Chomsky i
Herman su pokušali, u jednom pismu koje nije bilo objavljeno u tim
istim novina na, pokazati da postoji treće stajalište prema kojem
"Sjedinjene Drţave nemaju ni pravo ni kompetencije da interveniraju u
nezavisan politiĉki ţivot Vijetnama. To je bila pozicija autentiĉnog
mirovnog pokreta koji se ratu protivio ne zato što je on bio
neuspješan, nego zato što je bio pogrešan." Uostalom, tvrdi Chom-
sky, velika je iluzija ona po kojoj je Vijetnamski rat izgubljen: po-
raţen je samo ameriĉki maksimalizam, ali je minimalistiĉki cilj bio
ispunjen: zaustavljanje nezavisnog razvoja zemalja Indokine i poten-
cijalna reintegracija tih zemalja u dominantni svjetski sistem.
Moć tako dizajniranog propagandnog sustava, koji "proizvodi
pristanak" s pomoću institucionalne korporativne strukture i suţene
debate, iznimno je velika. Dok se u Sovjetskom Savezu nije kontrolirala
misao nego izraţavanje misli, dotle se u kapitalistiĉkim demo-
kracijama provode mnogo sofisticirani]"i i usjpešniji sustav kontrole
* Izraz, inaĉe, potiĉe od Drţavnog tajnika Deana Achesona, koji je na poĉetku
Hladnog rata izjavio da bi, "poput jabuka u buretu koje su inficirane jednom pokva-
renom jabukom, korupcija Grĉke mogla utjecati na Iran i na Istok. Takodjer bi prenijela
infekciju dalje, prema Africi, preko Male Azije i Egipta, i do Evrope, kroz Italiju i
Francusku, koje već ugroţavaju najjaĉe komunistiĉke partije u zapadnoj Evropi."
Usp., The Chomsky Reader, New York 1987., str. 211.
* Usp., Noam Chomskv, American Power and the New Mandarines (With a New
Foreword by Howard Zinn), New York 2002.
15

misli ohrabrivanjem rasprave u ideološki ograniĉenim i definiranim
okvirima, svojevrsnim "ispiranjem mozga u ime slobode".10 Uloga
intelektualca kao ideološkog menadţera u toj je situaciji prevaţna:
"Kao ekspert, savjetnik Princa, on odnose moći i dominacije zatvara u,
za obiĉne ljude nerazumljiv i opskuran, diskurs društvene teorije,
pruţajući tako dragocjenu pomoć centrima moći."11
Primjeri Indonezije i Istočnog Timora
Jedan od najuvjerljivijih argumenata u korist propagandnog
modela svakako je indoneţanska invazija Istoĉnog Timora, koja se
odigrala u prosincu 1965. godine. U pripremi tog masakra, u kojem
je stradalo dvjesto tisuća civila, sudjelovali su i nobelovac Henry
Kissinger, tada Drţavni tajnik u Carterovoj administraciji, i balkanski
mirotvorac Richard Holbrooke, u to vrijeme na ĉelu Biroa za Istoĉnu
Aziju i Pacifik, u State Departmentu. Ameriĉka administracija je, pri
je toga, 1965., podrţala i indoneţanski puĉ koji je na vlast doveo Su-
harta, nakon pokolja u kojem je nestalo pola milijuna ljudi, a koji je
u ameriĉkoj štampi bio nazvan "traĉkom svjetla u Aziji" i "nadom...
koja se napokon javlja".12 Indonezija je, doista, poslije tog masakra,
postala "traĉak svjetla" za zapadne korporacije, ali je za našu temu
daleko interesantnija ĉinjenica da su svi ti dogadjaji - ubojstva, diplo
matska i oruţana podrška Sjedinjenih Drţava masakrima u Indoneziji
i Timoru, cinizam Kissingera i Holbrookea - ostali nepoznati i "nev
idljivi". Tek je relativno nedavno, unatoĉ ravnodušnosti korporaci
jskih medija, naporom naroda Timora, zatim aktivista širom svijeta
(Mreţa timorske solidarnosti) i intelektualaca, medju kojima se po
sebno istaknuo Noam Chomsky, Timor upisan na kartu meĊunarod
nog prepoznavanja - i priznavanja, kao najmlaĊa drţava ĉlanica Uje
dinjenih naroda. \ Chomskoga još izazivaju pravu histeriju medju zapadnim
10
Usp. Noam Ĉomski, Nuţne Iluzije, kontrola misli u demokratskim društvima, Novi
Sad 2000.
11
Usp. kritiku stavova Hanne Arendt prema kojoj rat u Vijetnamu nije bio vodjen "ni
zbog moći ni zbog profita", nego prije svega zbog "stvaranja slike" namijenjene
domaćoj javnosti, The Chomsky Reader, New York 1987., str. 243.
12
Usp. isto: The Chomsky Reader, New York 1987., str.305.
16
i
Primjeri retorike i stvarnosti ljudskih prava
Jedan od primjera institucionalnog licemjerja zapadnih kapi-
talistiĉkih demokracija na kojima se Chomsky najĉešće zadrţava jest
pitanje Opće deklaracije o ljudskim pravima. Ta deklaracija, napisana
1948. godine, u ĉlanovima 13, 14 i, poglavito, u ĉlanu 25, istiĉe eko-
nomska, socijalna i kulturna prava, ukljuĉivši i pravo na zdravstvenu
zaštitu, socijalnu sigurnost i adekvatan ţivotni standard. Ta prava
predstavljaju sastavni dio deklaracije i kao takva zakonski su obvezu-
juća. Pa ipak, ĉini se, nedovoljno obvezujuća i za gospoĊu Jane Kirk-
patrick, dugogodišnju ambasadoricu Sjedinjenih Drţava pri Ujedinjenim
narodima, koja ih je nazvala - pismom Djedu Mrazu.13
Premda se, istina, ideal adekvatnog ţivotnog standarda moţe
ĉiniti nedovoljno jasnim, ĉinjenica da milijuni ljudi umiru od gladi u
tako bogatoj zemlji kao što su to Sjedinjene Drţave predstavlja oĉito
kršenje ĉlana 25 Deklaracije o ljudskim pravima. Neobiĉnom ironijom,
u ime onoga što se podsmješljivo naziva "pismom Djedu Mrazu",
bombardira se Jugoslavija, izgladnjuje Kuba, bombama smjenjuje reţim
u Iraku. Ideološku retoriku ljudskih prava (ili njezinu "politiĉku
ekonomiju", kako je katkad naziva Chomsky) osobito rafinirano i s
i
istim poštovanjem koje imaju prema etici intelektualne odgovornosti,
upotrebljavaju liberalni intelektualci. Chomsky ne oklijeva kritiĉki se
osvrnuti na takozvane "svete krave" u krdu istoĉnoevropskih disidenata,
u prvom redu, Solţenjicina i Vaclava Havela. Solţenjicin je, kako
istiĉe Chomsky, za neoliberalne intelektualce u Americi bio "dar s
neba": iako njegove krajnje desniĉarske pozicije nisu uvijek bile
suglasne s mnijenjem komesarskog intelektualnog establišmenta, on
je svojim istupima otvorio prostor za apologiju intelektualaca
komesara i za apologiju ameriĉkog intervencionizma.14 Takvi citati
intelektualcima. Posebno neomiljena medju tim je izjavama ona prema
kojoj bi Lecha Valessu, da se bavio svojim organizacijskim radom u
Salvadoru, do sada likvidirali drţavni "odredi smrti" koje naoruţa-
13
Usp. www.zmag.org
14
Deterring Democracy, Hill and Wang 1992, str. 32-33.
17
va Washington, dok bi Andrej Saharov doţivio sudbinu jednog Hec-
tora Okelija, socijaldemokratskog politiĉara ubijenog u Gvatemali.
Drugim rijeĉima, velikim dijelom zahvaljujući naporu zapadnih
reţimskih intelektualaca ("mandarina"), Opća deklaracija je zaista i
postala pismo Djedu Mrazu - napisano, istina, jezikom koji bi Djed
Mraz teško mogao razumjeti - a ljudska prava su, opet, postala
sintagma koju najĉešće rabe upravo oni koji ljudska prava najviše
krše.
Što se može učiniti?
Chomsky je, sukladno svojem anarhistiĉkom uvjerenju, oprezan
prema kritiĉkim teorijama, "preciznim alternativama" i gotovim
receptima društvene promjene. Zanimljiv je, u tom smislu, njegov
odnos prema Sjedinjenim Drţavama: daleko od bilo kakvog vulgarnog
antiamerikanizma, on smatra da u Sjedinjenim Drţavama postoji snaţna
demokratska supstancija, koja se u prvom redu ogleda u instituciji
slobode govora, ali i, u isti mah, i velikom ograniĉenju demokracije
zbog koncentracije moći i bogatstva, zbog sistema institucija koji
perpetuira odnose klasne, i svake druge, dominacije. Povijesni je
napredak nesumnjiva ĉinjenica, ali on se - ovdje se Chomsky
nadovezuje na Kanta i druge mislioce prosvjetiteljstva - baš kao i
ljudska sloboda, mora osvajati, a ne smije ga oktroirati neka "bene-
volentna vlast". Progres se ostvaruje borbom naroda protiv "nelegi-
timnih koncentracija moći" - u toj borbi Chomsky vidi i bit sveko-
likog povijesnog kretanja, protiv represivnih institucija "proširiva-
njem dna kaveza": strpljivo i odgovorno, ali uvijek sa sviješću daje
suvremeni svjetski poredak u kojem ţivimo nelegitiman. On se, prema
Chomskome, moţe opisati kao hegemonija malog broja moćnih
drţava povezanih s privatnim centrima moći koji su "sredstvo i
tiranin" tih istih drţava. Zato je cilj "globalizacije odozdo", nasuprot
kapitalistiĉkoj "globalizaciji odozgo", razbijanje tih sistema nelegi-
timne moći u smjeru potpunije demokratizacije društva - trgovine,
industrije i obrazovanja - rijeĉju, svih aspekata suvremenog ţivota.
Uvjeti koji omogućuju takvu promociju kulture ljudskih prava isti su
18
oni koji omogiićuju emancipaciju cijelim trajanjem ljudske povijesti i
koji su zapisani u bit ljudske prirode. Ali budućnost je, tvrdi Chom-sky,
nemoguće predvidjeti: teško je predvidjeti i vrijeme, a kamo li razvoj
tako kompleksnih struktura kao što su ljudska društva.15 Borba za
pravednije društvo mora stoga biti neprekidan eksperiment, konkretna
borba nadahnuta nadom i osnaţena povijesnim iskustvom, što svjedoĉi
o nepokolebljivoj upornosti društvene volje koja slijedi vlastiti
"nagon za slobodom".
Intelektualci i društvena promjena
Chomsky nastoji definirati model anarhistiĉkog intelektualca,
istina, manje teorijskim ogledima, a više svojim radom. Takvo ga
nastojanje udaljava od trendova u marksistiĉkoj misli kojoj je još
Bakunjin iskazivao znamenite primjedbe: "Organizacija društva i
vlast socijalistiĉkih znanstvenika - to je najgora vrsta despotske vlasti."
Lideri Komunistiĉke partije nastavit će "oslobaĊati ljude na svoj naĉin",
koncentrirajući "svu administrativnu vlast u svojim rukama, budući da
neinformirane mase traţe ĉvrst reţim... Većina ljudi bit će pod
kontrolom drţavnih inţenjera koji će konstituirati novu privilegiranu
znanstveno-politiĉku klasu." Kad je o narodu rijeĉ, novi reţim neće "u
stvarnosti biti ništa više od obiĉne kasarne" koju kontrolira nova
crvena birokracija. Predstavljalo bi svakako "herezu u odnosu na
J
fr povijesno iskustvo i zdrav razum" vjerovati da je "grupa pojedinaca,
ĉak i onih najboljih i najinteligentnijih, sposobna postati duša, um i
jedinstvena volja revolucionarnog pokreta i ekonomske organizacije
H svekolikog radništva". Zapravo će ta "uĉena manjina, koja
l pretpostavlja da zna potrebe naroda", vladati u obliku "pseudopred-
stavniĉke vlasti" koja sluţi samo potrebi da se "prikrije dominacija
privilegirane elite nad većinom".16 Suoĉen s ĉinjenicom pada Sov-
jetskog Saveza, Chomsky se ne pridruţuje onima koji govore o "ne-
uspjehu socijalizma" - za njega je, štoviše, pad Sovjetskog Saveza
velika usluga ideji socijalizma - nego se nadovezuje na Bakunjinovu
15
Usp. npr. Propaganda and the Public Mind, Cambridge 2001., str. 89-95
16
Towards a New Cold War, New York 1982.
19
dijagnozu, u društvenim znanostima ĉesto spominjanu, prema kojoj
će se intelektualci, u odnosu na iskušenja vlasti, podijeliti na dvije
grupe: na one koji će iskoristiti val narodnih revolucija kako bi se
domogli vlasti, i na one koji će postati "sluge privatne moći". Danas je
preostala samo ta posljednja grupa. Za Chomskoga nema velike razlike
izmedju lenjmistiĉkih i neoliberalnih intelektualaca. Za boljševiĉkog
intelektualca partija je sveznajući demijurg; njegov analitiĉki postupak
puka je povijesna metafizika koja, zatvorena u krugu posebne logike,
ipak krije jednu duboku specifiĉnost koja, u odnosu na intelektualno
ponašanje novih liberala, više predstavlja korelativ nego proturjeĉje.
S anarhistiĉkog stajališta intelektualci ne bi trebali imati po-
vlaštenu ulogu u društvu; pogotovo ne bi smjeli imati ulogu "vodja" ili
"edukatora" koje lenjinistiĉka ili neoliberalna komesarska inte-
ligencija dareţljivo pripisuje sebi. Anarhisti poruĉuju intelektualcu:
"Ţivjeti ravnopravno, u slobodnom društvu." Bit sukoba izmedju
anarhistiĉkog intelektualca i njegova neoliberalnog ili lenj mistiĉkog
oponenta ogleda se upravo u odgovoru na pitanje mogu li "obiĉni
ljudi" sami organizirati svoj ţivot, bez utjecaja "altruistiĉkih lidera". U
areni meĊunarodnih odnosa, ta opozicija preuzima sljedeću formu i
postaje još pertinentnija: zastupnici ideje "altruistiĉkog liderstva"
smatraju da bi bez intervencije "prosvjećenih drţava" poput
Sjedinjenih Drţava ili nekih evropskih zemalja, svijet bio suoĉen s
kaosom, to jest s Bosnom, Ruandom ili Polom Potom. Anarhistiĉki
intelektualac se suprostavlja toj hipotezi argumentom da kaos ne na-
staje ex nihilo, nego da jednog Pola Pota ne bi ni bilo bez prethodne
ameriĉke intervencije u Kambodţi. Anarhistiĉki intelektualac tvrdi da
ljudi, prepušteni sami sebi, moţda ne bi organizirali svoj ţivot bez
problema (mit o "plemenitom divljaku" ovdje je izlišan), ali bi ga
svakako organizirali bolje nego što bi to uĉinili uz pomoć "altru-
istiĉkog kolonijalizma", ili "novog liberalnog imperijalizma", o
kojem, sve ĉešće, govore neoliberalni intelektualci.17
17
Joseph S. Nye Jr., The Paradox of American Power, New York 2002., str 1.
20
Kontroverzije: primjer Indokine
Prvo ishodište kontorverzija bila je Indokina i, pogotovo,
Kambodţa. Spisi Noama Chomskoga na tu temu ĉesto su tumaĉeni u
kljuĉu toboţnje "obrane Pol Pota", a ne u istinskom referentnom
okviru, odredjenom nastojanjem da se usporede reakcije vlade i medija
na dva koincidentna zloĉina: masakr Crvenih Kmera u Kambodţi i
masakr koji su poĉinile indoneţanske snage poslije invazije na Istoĉni
Timor. U najboljoj maniri "institucionalne analize", Chomsky slijedi
metodu poredbe kako bi razotkrio ideološki karakter takozvanog
"vladajućeg diskursa". Naime, u sluĉaju Kambodţe, "glavno-strujaški"
su mediji - nerijetko odveć gorljivo - sudjelovali u osudi Crvenih
Kmera. U sluĉaju Timora, pak, ta je osuda gotovo izostala, ĉak i nakon
spoznaja da Sjedinjene Drţave i njihovi saveznici redovito isporuĉuju
oruţje indoneţanskoj hunti.18
Nije suviše teško sastaviti jedan - da naglasimo: poduţi -popis
sluĉajeva takve "selektivne indiferentnosti", koji bi obuhvatio Tursku
i Kurde, Izrael i Palestince, ne zaboravljajući ni Jugoslaviju, ili Irak,
gdje se, sve s najboljim namjerama, i razumije se, u ime
meĊunarodnog prava, broj ţrtava popeo na milijun ljudi. Te vrste
usporedbe i to osobito razbijanje arhitekture intelektualno-politiĉke
diskusije, dovodile su Chomskoga u izravan sukob s "mentalitetom
svrstavanja", s onim mentalitetom koji je, premještajući referentni
obzor s jednog totalitarizma na drugi, novu snagu dobio nakon 11.
rujna: na jednoj strani je Dobro (Zapad i njegovi saveznici), a na drugoj
Zlo (svi oni koji su protiv meĊunarodne zajednice, od antigloba-lista
kao "barbara nove globalne ere" pa do islamskih fundamentalista).
Liberalizam ili divljaštvo.
Budući da se analitiĉki postupak Chomskoga nikad nije zasnivao
na revolucionarno-puritanskim iluzijama o moralnoj ĉistoći rev-
olucionarnih reţima, a još manje na apologiji zloĉina koje su ĉinili
"oni drugi", njegova dosljednost postala je kontroverzna, pa samim
tim i sporna u oĉima i perima onih koji su, poput maoista ili trockista,
svojevremeno aktivno podrţavali i branili te iluzije.
' Usp. The Chomsky Reader, New York 1987., str. .305.
21
Primjer: "slučaj Faurisson"
Valjalo bi, na kraju, podsjetiti ĉitaoce na "aferu Faurisson" koja,
iako vrlo stara, i dalje potiĉe neke od najţešćih napada na Chom-
skoga. Profesor knjiţevnosti u Lionu, Robert Faurisson, bio je su-
spendiran sa svojeg poloţaja krajem sedamdesetih godina, a zatim
sudski gonjen jer je, izmeĊu ostalog, poricao postojanje plinskih
komora u drugom svjetskom ratu. Ubrzo je poĉela kruţiti peticija za
obranu slobode govora koju je potpisalo više od petsto ljudi, medu
njima i Noam Chomsky. To je izazvalo burne reakcije u Francuskoj,
nakon kojih je Chomsky napisao kraći tekst inzistirajući na ĉinjenici
da su slaganje s neĉijim mišljenje i priznavanje prava na njegovo
izraţavanje dvije posve razliĉite stvari. To jest, kako je tada napisao
Chomsky, ili vjerujemo u slobodu govora, dopuštajući je i onima ĉije
stavove preziremo, ili, pak, ne vjerujemo u nju uopće.
Ponovno je "mentalitet svrstavanja", zajedno s nedostatakom
valjanih pretpostavki interkulturnog razumijevanja s obzirom na razliĉit
politiĉki kontekst (SAD-Evropa), pretvorio obranu slobodnog govora
u medijsko-etiĉku kontroverziju. Naime, u Evropi, a pogotovo u
Francuskoj ili Njemaĉkoj (gdje je trenutaĉno aktualna "afera
Finkelstein" koja proizlazi iz sliĉnog, ako ne i identiĉnog, nesporazu-
ma), ne postoji ona ista politiĉka tradicija slobode govora kakvu
nalazimo u Sjedinjenim Drţavama gdje, navedimo samo jedan pri-
mjer, Ameriĉka unija graĊanskih sloboda, u kojoj djeluju brojni anti-
fašisti, spremno podnosi sudsku ţalbu ako se Ku Klux Klanu uskrati
mogućnost graĊanskih demonstracija. S ovakvim stavom, ili tra-
dicijom, moguće je ne slagati se, ali je nuţno voditi raĉuna o razlici
izmeĊu dviju politiĉkih tradicija (koje obje, usput reĉeno, vode pori-
jeklo od prosvjetiteljstva), pri ĉemu je jedna dominantna u Francuskoj i
većem dijelu Evrope, a druga u Sjedinjenim Drţavama.19 Chom-sky je
problemu slobode govora u suvremenim kapitalistiĉkim
demokracijama dao punu znaĉenjsku teţinu i rasplamsao kontroverziju
koja taj problem već decenij ama ĉini jednom od onih nezaobi-
19
Usp. prije svega: Jean Brickmon, "Kako Francuzi ĉitaju Chomskog", Le Monde
Diplomatique, april 2001.
22
laznih etiĉkih i društvenih tema kroz koje se prelama duhovna situ-
acija našeg vremena.
•if; ' . . ' ' ' i •
Zaključak
Chomsky je prošao krajem dvadesetog stoljeća kao tornado.
Uzimao je usput sve što mu se uĉinilo interesantnim, od lingvistike do
politike, razarao pa ponovno sastavljao, napuštao da bi ponovno
nalazio. Pri tom je neki snaţan energetski centar sve to drţao na
okupu. Sve vrijeme bio je i ostao netko tko na jedinstven, neponovljiv
naĉin daje definicije svijeta u kojem ţivimo. Intelektualni svijet danas
je poprište nove bitke, bitke koja je nametnula "nove intelektualce", pa
samim tim i novu definiciju intelektualca i njegove uloge, koja se
danas iskazuje kao antiteza onome što bi trebalo odreĊivati ideale
intelektualca - slobodu u odnosu na vlast, kritiku predrasuda, rušenje
pojednostavljenih alternativa, cjelovito predstavljanje sloţenosti
problema. Ĉitanje Chomskoga danas je, prije svega, ĉin intelektualne
samoobrane, nuţne u svijetu u kojem drţavni intelektu-alaci, zajedno s
discipliniranim medijima, imaju ulogu "svjetovnog svećenstva" u
sluţbi drţavne ili korporacijske vlasti. Ali, njegove knjige ne treba
ĉitati kao nekakav "Imitatio Chomsky" prema kojem se oblikuje
ponašanje vjernika, nego kao sredstvo koje nam pomaţe da
izbjegnemo laţne oĉitosti i selektivnu osudu koju nam svakodnevno
nameće dominantni diskurs. U našoj epohi, razapetoj izmeĊu pobune i
rezignacije, u trenutku kad se raĊa novo osporavanje kapitalistiĉkog
sustava i kad prisustvujemo stvaranju nove, postmarksi-stiĉke
ljevice - društvenog pokreta koji će, nadajmo se, prepoznati
vrijednosti prosvjetiteljstva i razviti ih u cijelosti - lucidnost, smjelost i
optimizam Noama Chomskoga, najviše citiranog autora u prohu-
jalom stoljeću, potrebniji su nego ikad.
Andrej Grubaĉić
23
i
ODGOVORNOST INTELEKTUALACA*

Dwight Macdonald je prije dvadeset godina objavio niz ĉlanaka u

Politicsu o odgovornosti naroda i, posebice, o odgovornosti inte-
lektualaca. Proĉitao sam ih kao student u godinama neposredno nakon
rata, i imao sam priliku proĉitati ih ponovno prije nekoliko mjeseci.
Ĉini mi se da nisu izgubili na svojoj snazi i uvjerljivosti. Macdonald se
bavi pitanjem ratne krivice. On postavlja pitanje: do koje je mjere
njemaĉki ili japanski narod odgovoran za grozote koje su poĉinile
njihove vlade? I, sasvim ispravno, on pitanje postavlja nama: do koje je
mjere britanski ili ameriĉki narod odgovoran za ţestok teror
bombardiranja civila, koji su zapadne demokracije, kao ratnu
tehniku, dovele do savršenstva, a koje je kulminiralo u Hirošimi i
Nagasakiju, što sigurno spada u jedan od najstrašnijih zloĉina u povi-
jesti? Studentu iz 1945.-1946. - svakome ĉiju su politiĉku i moralnu
svijest oblikovale strahote 1930-ih, rat u Etiopiji, ruske ĉistke, "kineski
incident", Španjolski graĊanski rat, nacistiĉke grozote, zapadna
reakcija na te dogaĊaje i, djelomice, sudioništvo u njima - ta pitanja
imaju posebno znaĉenje i snagu.
Što se tiĉe odgovornosti intelektualaca, ima i drugih, jednako
uznemirujućih pitanja. Intelektualci imaju priliku razotkrivati laţi
vlasti, analizirati akcije s obzirom na uzroke, motive i ĉesto skrivene
namjere. Barem u zapadnom svijetu, oni imaju moć koja proizlazi iz
politiĉke slobode, iz pristupa informacijama i iz slobode izraţavanja.
Zapadna demokracija osigurava povlaštenoj manjini slobodno vri-
jeme, mogućnosti i obrazovanje da traţi istinu skrivenu iza koprene

* Ovo je preraĊena verzija razgovora vodenoga na Harvardskom sveuĉilištu i objav-

ljenoga u Mosaicu u lipnju 1966. Pojavila se u uglavnom istom obliku u ĉasopisu
New Review ofBooks 23. veljaĉe 1967. Ova je verzija pretisak iz knjige American
Power and the New Mandarins, Pantheon Books, New York 1969.

27
iskrivljavanja i pogrešnog prikazivanja, ideologije i klasnog interesa, s
pomoću kojih nam se predstavljaju dogaĊaji tekuće povijesti. Tako su
odgovornosti intelektualaca mnogo dublje od Macdonaldove "od-
govornosti naroda", jer su im dane jedinstvene povlastice koje mogu
uţivati.
Pitanja koja je Macdonald postavio umjesna su danas kao i
prije dvadeset godina. Teško moţemo izbjeći a da se ne zapitamo do
koje mjere ameriĉki narod snosi odgovornost za divlji ameriĉki napad na
uglavnom bespomoćno seosko stanovništvo Vijetnama, što je još jedna
grozota u, kako je Azijci zovu, "eri Vasca da Game" svjetske
povijesti. A što se tiĉe onih od nas koji su stajali postrance, apatiĉni i u
tišini, dok je ta katastrofa proteklih dvanaest godina polako poprimala
oblik, na kojoj stranici povijesti nalazimo svoje pravo mjesto? Samo
oni najneosjetljiviji mogu izbjegavati ta pitanja. Vratit ću se na njih
kasnije, nakon nekoliko nabaĉenih zapaţanja o odgovornosti in-
telektualaca i o tome kako su se stvarno ponašali suoĉeni s tom od-
govornošću sredinom šezdesetih godina.
Odgovornost je intelektualaca da govore istinu i razotkrivaju
laţi. Najblaţe reĉeno, to je općepoznata istina koju nije potrebno ko-
mentirati. No, ipak nije tako. Suvremenom intelektualcu to uopće nije
tako jasno. Pa tako, Martin Heidegger piše u prohitlerovskoj dekla-
raciji iz 1933. daje "istina otkrivanje onoga što narod ĉini sigurnim,
jasnim i snaţnim u njegovu djelovanju i znanju"; samo za tu vrstu
"istine" postoji odgovornost da bude izreĉena. Amerikanci su skloni
biti izravniji. Kad je New York Times u studenom 1965. zamolio Ar-
thura Schlesingera da objasni proturjeĉje izmeĊu svog objavljenog iz-
vještaja o incidentu u Zaljevu svinja i priĉe koju je dao novinarima u
vrijeme napada, on je jednostavno rekao daje lagao; a nekoliko dana
kasnije nastavio je hvaliti Times, koji je takoĊer zaustavio informaciju o
planiranoj invaziji u "nacionalnom interesu", kako je to definirala
skupina arogantnih i prijevarnih ljudi koje je Schlesinger tako laskavo
opisao u svojem nedavnom izvještaju o Kennedyjevoj administraciji.
Nije posebno zanimljiva priliĉna sreća jednog ĉovjeka kad laţe u
korist stvari za koju zna da je nepravedna; ali je znaĉajno što
28
takvi dogaĊaji izazivaju tek slabu reakciju u intelektualnoj zajednici -
na primjer, bez osjećaja da ima neĉega ĉudnog kad se ponudi glavna
katedra humanistiĉkih znanosti povjesniĉaru koji osjeća svojom
obvezom uvjeriti svijet da invazija na susjednu zemlju pod spon-
zorstvom Amerike nije ništa tome sliĉno. A što je s nevjerojatnim nizom
laţi naše vlasti i njezinog glasnogovornika u vezi s pitanjem ! poput
pregovora u Vijetnamu? Ĉinjenice su poznate svima koji ih ţele znati.
Novinari, strani i domaći, iznose dokaze koji odbacuju svaku
krivotvorinu ĉim se ona pojavi. No, snaga propagandnog aparata vlasti
takva je da graĊanin, koji se ne upusti u istraţivaĉki projekt o nekom
predmetu, jedva da se smije nadati da se izjavama vlasti moţe
suprotstaviti ĉinjenicama.1
Varke i iskrivljavanje, koji su obavijali ameriĉku invaziju na
Vijetnam, dosad su postali tako dobro poznati da su izgubili moć šo-
kiranja. Zbog toga je dobro podsjetiti se da su, usprkos stalnim novim
1
Takav istraţivaĉki projekt napravljen je i objavljen kao "Citizens' White Paper": F.
Schurmann, P. D. Scott, i R. Zelnik, The Politics of Escalation in Vietnam, Fawcett
World Librarv, New York i Beacon Press, Boston 1966. Za daljnje dokaze o ameriĉkom
odbacivanju inicijativa Ujedinjenih naroda za diplomatsko rješenje, neposredno prije
glavne eskalacije u veljaĉi 1965., vidjeti, Mario Rossi, "The US Rebuff to U Thant",
New Yorh Review of Books, 17. studenog 1966. TakoĊer vidjeti, Theodore Draper,
"How Not To Negotiate", New York Review ofBooks, 4. svibnja 1967. Postoji još
dokaza o pokušajima NOF-a da ustanovi koalicijsku vladu i neutralizira podruĉje, što su
Sjedinjene Drţave i njezini sajgonski saveznici odbacili, u, Douglas Pi-ke, Viet Cong,
MIT Press, Cambridge Mass. 1966. Ĉitajući materijal ove posljednje vrste, moramo biti
posebno oprezni u razlikovanju predstavljenih dokaza od tvrdnji u "zakljuĉcima", zbog
razloga ukratko zabiljeţenih ispod (vidjeti bilješku 33). Zanimljivo je vidjeti prve,
pomalo neiskrene, objavljene reakcije na The Politics of Escalation onih koji brane
naše pravo da osvojimo Juţni Vijetnam i da osnujemo vladu po svojem izboru. Na
primjer, Robert Scalapino (New York Times Magazine, 11. prosinca 1966.) tvrdi da
teza knjige implicira da su naši vode "dijaboliĉni". S obzirom na to da desno-misleća
osoba u to ne moţe vjerovati, teza je odbaĉena. Zakljuĉiti drugaĉije bila bi
"neodgovorna" izdaja, u jedinstvenom smislu tog izraza - smislu koji ironiĉno
iskrivljuje naslov ovog teksta. On nastavlja, istiĉući navodnu središnju slabost
argumenta knjige, naime, neuspjelo shvaćanje da bi ozbiljan pokušaj da iskušamo
mogućnosti diplomatskog sporazuma naši savjetnici protumaĉili kao znak slabosti.
29
razinama cinizma, njihove jasne prethodnice kod kuće prihvaćane uz
tiho toleriranje. Korisna je vjeţba usporediti iskaze vlasti u doba in-
vazije na Gvatemalu 1954. s Eisenhowerovim priznanjem - budimo
precizniji, njegovim hvastanjem - desetljeće poslije da su ameriĉki
avioni poslani "u pomoć napadaĉima".2 A dvoliĉnost se ne samo u
trenucima krize smatra savršeno na mjestu. "Novi graniĉari", na pri-
mjer, jedva da se istiĉu strastvenom brigom za povijesnu toĉnost, ĉak i
kad nisu pozvani da "propagandno pokrivaju" akcije što se upravo
provode. Na primjer, Arthur Schlesinger opisuje da se bombardiranje
Sjevernog Vijetnama i silna eskalacija vojnog angaţmana poĉetkom
1965. temelji na "savršeno razumnom argumentu": "... tako dugo dok je
Vijetkong mislio da će pobijediti u ratu, oĉito nije bio zainteresiran ni za
jednu vrstu pregovaraĉkog dogovora".3 Datum je vaţan. Da je izjava
dana šest mjeseci prije, bila bi pripisana neznanju. No, ta se izjava
pojavila nakon što su mjesecima naslovne stranice detaljno
izvještavale o inicijativama Ujedinjenih naroda, Sjevernovijetnamaca i
Rusa, koje su prethodile eskalaciji u veljaĉi 1965. i koje su, zapravo,
nastavljene nekoliko tjedana poslije poĉetka bombardiranja, nakon
što su mjesecima vašingtonski dopisnici preispitivali savjest, oĉajniĉki
pokušavajući naći bilo kakve olakotne okolnosti za zapanjujuću
prevaru koja je objelodanjena. (Chalmers Roberts je, primjerice,
pisao nesvjesno ironiĉno da je kraj veljaĉe 1965. "teško izgledao
Washingtonu kao pogodan trenutak za pregovore /jer/ je gospodin
Johnson... upravo naredio prvo bombardiranje Sjevernog Vijetnama
nastojeći privesti Hanoj za pregovaraĉki stol gdje bi ulozi za cjenjkanje
na objema stranama bili izjednaĉeni".4 Kad se pojavila u tom trenutku,
Schlesingerova je izjava slabiji primjer prevare od prezira - prezira
prema slušateljstvu od kojeg se oĉekuje da šutke, ako ne i s
odobravanjem, dopusti takvo ponašanje.5
2
New York Times, 14. listopada 1965.
3
Isto, 6. veljaĉe 1966.
4
Boston Globe, 19. studenog 1965.
5
U drugim prilikama Schlesinger zaista pokazuje zaĉuĊujuće uĉen oprez. Na primjer, u
svojem uvodu u The Politics of Escalation on priznaje daje Hanoj moţda pokazi-
30
Da bismo se usmjerili na nekoga bliţeg aktualnom oblikovanju i
primjeni politike, promotrit ćemo neka od razmišljanja Walta Ros-
towa, ĉovjeka koji je, prema Schlesingeru, uveo "širinu povijesnog
pogleda" na voĊenje vanjske politike u Kennedyjevoj administraciji.6
Prema njegovoj analizi, gerilsko ratovanje 1946. u Indokini pokrenuo je
Staljin,7 a Hanoj je poĉeo gerilski rat protiv Juţnog Vijetnama
1958. (Pogled sa sedmog kata, str. 39 i 152). Sliĉno tome, komunistiĉki
planeri isprobavali su "spektar obrane slobodnog svijeta" u sjevernom
Azerbajdţanu i u Grĉkoj (gdje je Staljin "podupirao znaĉajno gerilsko
ratovanje" - str. 36 i 148), djelujući prema planovima pomno izraĊenim
1945.1 u Srednjoj Europi Sovjetski Savez nije bio "pripravan prihvatiti
rješenje koje bi odstranilo opasne napetosti u Srednjoj Europi, ĉak po
cijenu spore korozije komunizma u Istoĉnoj Europi" (str. 156).
vao "bljeskove zainteresiranosti za pregovore". Što se tiĉe laţi administracije o pre-
govorima i njezinom opetovanom djelovanju da potkopa provizorne inicijative za
pregovore, on samo komentira da su autori moţda podcijenili vojnu nuţnost i da će
budući povjesniĉari moţda dokazati da su imali krivo. Taj oprez i to distanciranje
moramo usporediti sa Schlesingerovim nastojanjem da se obnovi prouĉavanje korijena
hladnog rata: u svojem pismu upućenom New York Review of Booksu od 20.
listopada 1966. on napominje daje vrijeme da "zazviţdimo" na pokušaje revizion-ista
da pokaţu da je hladni rat moţda bio posljedica još neĉeg osim komunistiĉke
ratobornosti. Mi, zatim, moramo povjerovati daje relativno jednostavno pitanje korijena
hladnog rata riješeno bez rasprave, dok mnogo sloţenije pitanje zašto Sjedinjene Drţave
bjeţe od dogovaranja rješenja u Vijetnamu moramo ostaviti budućim povjesniĉarima na
razmišljanje.
Korisno je imati na umu da se sama vlada Sjedinjenih Drţava u ovom sluĉaju mnogo
manje ustruĉava objasniti zašto odbija uzeti u obzir znaĉajno pregovaranje o
rješenju. Kao što se otvoreno priznaje, na taj bi naĉin ostala bez moći da nadzire
situaciju. Vidjeti, na primjer, bilješku 37.
* Arthur M. Schlesinger ml., A Thousand Days: John R Kennedy in the White House,
Houghton Mifflin Co., Boston 1965., str. 421.
7
Walt W. Rostow, The Vie\vfrom the Seventh Floor, Harper & Row, New York 1964., str.
149. TakoĊer vidjeti, United States in the World Arena, Harper & Row, New York.
1960.), str. 244: "Staljin je, iskoristivši raskol i slabost poslijeratnog svijeta, iskoĉio
iz proširene baze, koju je osvojio u Drugome svjetskom ratu, u nastojanju da ostvari
ravnoteţu moći u Euroaziji... okrenuvši se na istok, da podupre Maoa i raspiri
komuniste Sjeverne Koreje i Indonezije..."
31
 Zanimljivo je usporediti ta opaţanja sa studijama znanstvenika
koji se danas bave povijesnim dogaĊajima. Primjedba o Staljinu kao
zaĉetniku prvoga vijetnamskog rata 1946. ĉak ni ne zasluţuje da se
opovrgne. Što se tiĉe reĉene inicijative Hanoja iz 1958., situacija je
maglovitija. No, ĉak i vladini izvori8 priznaju daje Hanoj 1959. primio
prve izravne izvještaje- o vlastitom alţirskom ratu, kako ga je Diem
nazvao,9 te da su tek nakon toga napravili planove da se ukljuĉe u tu
borbu. Zapravo, Hanoj je u prosincu 1958. uĉinio još jedan od
mnogih svojih pokušaja - koji su Sajgon i Sjedinjene Drţave ponovno
odbacili - da uspostavi diplomatske i trgovinske odnose sa sajgon-skom
vladom na osnovi statusa quo.10 Rostow ne nudi dokaze o
Staljinovoj podršci grĉkoj gerili; zapravo, ĉini se, premda su povijesni
zapisi vrlo nejasni, da Staljin uopće nije bio zadovoljan avantu-
rizmom grĉke gerile koja je, s njegova stajališta, remetila zadovo-
ljavajuću poslijeratnu imperijalistiĉku nagodbu.11
8
Na primjer, ĉlanak CIA-inog analitiĉara Georgea Carvera "The Faceless Viet Cong" u
Foreign Affairsu, vol. 44 (travanj, 1966.), str. 347-72. Vidjeti takoĊer bilješku 33.
9
Vojni kapelan Jean Lacouture, Vietnam: Between T\vo Truces, Random House, New
York 1966., str. 21. S Diemovom analizom situacije slagali su se tadašnji zapadni
promatraĉi. Vidjeti, naprimjer, komentare Williama Hendersona, struĉnjaka za Daleki
Istok i direktora Vijeća za vanjske odnose, u izdanju Richarda W. Lindholma, Vietnam:
The First Five Years, Michigan State Universitv Press, East Lansing 1959. On
zapaţa "rastuće otuĊenje inteligencije", "obnovu naoruţanog disidentstva na jugu",
ĉinjenicu daje "sigurnost zamjetno oslabila u posljednje dvije godine", a sve kao
posljedica Diemove "okrutne diktature", pa predviĊa "stalno pogoršavanje politiĉke
klime u slobodnom Vijetnamu koja će kulminirati nepredviĊenom propašću".
10
Vidjeti, Bernard Fali, "Vietnam in the Balance", Foreign Affairs, vol. 45 (listopad
1966.), str. 1-18.
11
Staljin je bio nezadovoljan i s titoistiĉkim tendencijama u grĉkoj komunistiĉkoj
partiji i s mogućnošću da se balkanska federacija razvije pod Titovim vodstvom. Ipak je
razumljivo daje Staljin podupirao grĉku gerilu u jednoj fazi pobune, unatoĉ poteškoći
da se pribave ĉvrsto dokumentirani dokazi o tome. Nepotrebno je reći da nikakva
razraĊena studija nije potrebna da se dokaţe britanska ili ameriĉka uloga u tom
graĊanskom sukobu od kasne 1944. godine. Vidjeti, D. G. Kousoulas, The Priče of
Freedom, Svracuse Universitv Press, Svracuse, N.Y. 1953., i Revolution and
Defeat, Oxford Universitv Press, New York 1965., za ozbiljno prouĉavanje ovih do-
gaĊaja sa snaţnog antikomunistiĉkog stajališta.
32
Rostowljeva opaţanja o Njemaĉkoj ipak su zanimljivija. On ne
smatra vrijedne spomena, na primjer, predstavke Rusa iz oţujka -
travnja 1952., u kojima oni predlaţu ujedinjenje Njemaĉke nakon
meĊunarodno nadziranih izbora, povlaĉenje svih trupa u godinu dana,
ako bi postojalo jamstvo da ujedinjenoj Njemaĉkoj neće biti dopu-
šteno da se pridruţi zapadnom vojnom savezu.12 On je, takoĊer, odmah
zaboravio vlastitu ocjenu strategije Trumanove i Eisenhowerove
administracije: "izbjegavati svako ozbiljno pregovaranje sa Sovjet-
skim Savezom, sve dok se Zapad ne bude mogao suprotstaviti Moskvi
ponovnim naoruţavanjem Njemaĉke, u organiziranoj europskoj
mr/eţi, kao fait accomplf13 - sasvim sigurno, unatoĉ Potsdamskim
sporazumima.
12
Za detaljniji izvještaj vidjeti, James Warburg, Germany: Key to Peace, Harvard
Universitv Press, Cambridge, Mass. 1953 ), od str. 189 pa dalje. Warburg zakljuĉuje da
je oĉito "Kremlj sada pripravan prihvatiti stvaranje svenjemaĉke demokracije u
zapadnom smislu te rijeĉi", dok su zapadne sile, u svojem odgovoru, "otvoreno pri-
znale plan da 'osiguraju sudjelovanje Njemaĉke u potpuno defenzivnoj europskoj
zajednici'" (tj. NATO-u).
n
The United States in the World Arena, str. 344-45. Usput, oni koji s pravom ne
odobravaju brutalno gušenje istoĉnonjemaĉke i madţarske revolucije uĉinit će dobro
ako zapamte da su se ti skandalozni dogaĊaji mogli izbjeći da su Sjedinjene Drţave
bile voljne razmotriti prijedloge za neutralizaciju Srednje Europe. Neke od skora-
šnjih izjava Georgea Kennana interesantno komentiraju taj problem, na primjer, njegovi
komentari na, od poĉetka, netoĉnu pretpostavku daje SSSR namjeravao napasti ili
silom zastrašiti zapadnu polovicu kontinenta, a da je to odbijeno ameriĉkom silom, i
njegove opaske o sterilnosti i općoj apsurdnosti zahtjeva za jednostranim sovjetskim
povlaĉenjem iz Istoĉne Njemaĉke i uz to "ukljuĉenjem ujedinjene Njemaĉke kao glavne
komponente u zapadni sustav obrane temeljen u prvom redu na nuklearnom
naoruţanju". (Edward Reed, ur., Peace on Earth, Pocket Books, NY 1965.) Vrijedno
je spomenuti da je svojevrsna povijesna maštarija, razjašnjena u Rosto-wljevim
opaskama, postala redovit specijalitet ameriĉkog ministarstva vanjskih poslova. Pa
tako Thomas Mann opravdava našu intervenciju u Dominikanskoj Republici kao
odgovor na poteze "kinesko-sovjetskog vojnog bloka". Ili, da uzmemo u obzir
poznatiju izjavu, imamo analizu stupnjeva razvoja komunistiĉke ideologije
Williama Bundvja u njegovu obraćahu na Pomona Collegeu 12. veljaĉe 1966. u
kojem je prikazao Sovjetski Savez 1920-ih i poĉetkom 1930-ih godina u "visoko mi-
litantnoj i agresivnoj fazi". Ono stoje zastrašujuće u toj maštariji, koja se razlikuje od
izravnog falsifikata, mogućnost je da moţe biti iskrena i moţe stvarno posluţiti
oblikovanju politike.
33
 Ali najzanimljiviji od svega je Rostowljev odnos prema Iranu.
Ĉinjenica je daje Rusija pokušala silom nametnuti prosovjetsku vlast u
sjevernom Azerbajdţanu koja bi osigurala Sovjetskom Savezu
pristup iranskoj nafti. To je odbijeno 1946. nadmoćnom anglo-ame-
riĉkom silom, ĉime je moćniji imperijalizam poluĉio za sebe puna
prava na iransku naftu uz uspostavu prozapadne vlasti. Prisjetimo se
što se dogodilo kad je, u kratkom razdoblju poĉetkom pedesetih go-
dina, jedina iranska vlast donekle narodnih temelja provodila pokuse s
ĉudnom idejom da iranska nafta treba pripasti Irancima. Ono što je
zanimljivo opis je sjevernog Azerbajdţana kao dijela "spektra obrane
slobodnog svijeta". Besmisleno je sada komentirati urušavanje fraze
"slobodni svijet". Ali po kojem zakonu prirode Iran sa svojim bogat-
stvima pripada zapadnoj domeni? I tako blaga pretpostavka najviše
otkriva duboko usaĊena stajališta o voĊenju vanjske politike.
Uz to sve veće pomanjkanje zanimanja za istinu, u nedavnim
izjavama o ameriĉkom djelovanju, nalazimo stvarnu ili hinjenu na-
ivnost koja doseţe zapanjujuće razmjere. Na primjer, Arthur Schle-
singer nedavno je nazvao našu vijetnamsku politiku iz 1954. "dijelom
našeg općeg programa meĊunarodne dobronamjernosti".14 Osim ako
nije mišljena ironiĉno, ta primjedba iskazuje ili kolosalni cinizam ili, do
te mjere da prkosi komentiranju, nesposobnost shvaćanja elementarnog
fenomena suvremene povijesti. Sliĉno tome, što se moţe uĉiniti sa
svjedoĉenjem Thomasa Schellinga pred Odborom Zastupniĉkog
doma za vanjsku politiku 27. sijeĉnja 1966. u kojem on raspravlja o
dvije velike opasnosti ako cijela Azija "postane komunistiĉka"?14
Prvo, to bi iskljuĉilo "Sjedinjene Drţave i ono što nazivamo zapadnom
civilizacijom iz velikog dijela svijeta koji je siromašan, obojen i
potencijalno neprijateljski". Drugo, "zemlja kao Sjedinjene Drţave ne
moţe odrţati samopouzdanje, ako najveću stvar koju je ikad pokušala,
naime, da stvori osnovicu za doliĉnost, napredak
14
New York Times, 6. veljaĉe 1966.
15
United States Policy Tovvard Asia, Hearings Before the Subcommittee on the Far
East and the Pacific of the Committee on Foreign Affairs, U. S. House of Repre-
sentatives, Government Printing Office, Washington D.C. 1966., str. 89.
34
i demokratsku vlast u nerazvijenom svijetu, mora proglasiti neuspjehom
ili pokušajem koji nećemo više nikad ponoviti". To nadmašuje uvjerenje
da osoba s minimalnim poznavanjem spisa ameriĉke vanj-J l.c politike
moţe proizvesti takve izjave.
y« To nadmašuje uvjerenje, osim ako ne gledamo na stvar više s "f
povijesnog stajališta i ne smjestimo takve izjave u kontekst hipokri-
nĉkog moralizma prošlosti, na primjer, Woodrowa Wilsona, koji će
nauĉiti Latinoamerikance umijeću dobrog upravljanja i koji je napi-imo
(1902.) kako je "naša neobiĉna duţnost" nauĉiti kolonijalne narode
"redu, samokontroli... /i/... drilu, obiĉaju prava i poslušnosti". Ili,
izjave misionara iz 1840-ih koji su opisali strašne i poniţavajuće
opijumske ratove kao "rezultat velikog plana Providnosti da natjera l
ljudsku zloću da sluţi njezinim nakanama milosti prema Kini, pa su l
provaljene njezine zidine iskljuĉivosti i carstvo dovedeno u nepo-<|
uJniji dodir sa zapadnim i kršćanskim narodima". Ili, da se pri-
Mi/.imo sadašnjosti, A. A. Berlea koji je, komentirajući intervenciju u l
Dominikanskoj Republici, imao drskosti pripisati probleme karipskih
'drţava imperijalizmu - ruskom imperijalizmu.16
I, kao posljednji primjer pomanjkanja skepticizma, promotrite *
"P iske Henryja Kissingera, na kraju njegova nastupa u televizijskoj
raspravi izmeĊu Harvarda i Oxforda, o ameriĉkoj vijetnamskoj politici.
On je primijetio, priliĉno tuţno, da ga najviše uznemirava što *!i
ugi ne propituju naše prosudbe nego naše motive - vaţna primjedba
ĉovjeka kojemu je profesionalno zanimanje politiĉka analiza, to jest
analiza djelovanja vlasti u odnosu na motive koji nisu izraţeni u
sluţbenoj propagandi i koje su vjerojatno samo nejasno osjetili oni ĉi-,.m
djelovanjem vladaju. Nitko se neće uzbuditi analizom politiĉkog
"onašanja Rusa, Francuza, Tanzanijaca, propitujući njihove motive i
tumaĉeći njihovo djelovanje u vezi s dugoroĉnim interesima vjerojat-
* New York Times Booh Review, 20. studenog 1966. Takvi komentari prizivaju u
»jecanje izvanredan spektakl predsjednika Kennedvja dok je savjetovao Cheddija J«
<na u vezi s opasnostima ulaska u trgovinske odnose "koji su zemlju odveli u »linije
ekonomske ovisnosti". Ta opaska se, naravno, odnosi na opasnosti trgovinskih inltiosa sa
Sovjetskim Savezom. Vidjeti, Schlesinger, A Thousand Days, str. 776.
35
no dobro skrivenima iza sluţbene retorike. Ali, ĉin je vjere da su ameriĉki
motivi ĉisti pa tako nisu predmet analize (vidjeti bilješku 1). Premda
to nije ništa novo u ameriĉkoj duhovnoj povijesti - ili, što se toga tiĉe,
u općoj povijesti imperijalistiĉke apologije - takva nevinost postaje sve
gadljivija što moć kojoj sluţi postaje sve dominantnija u svjetskim
odnosima i tako sve spremnija za nesputanu zloću koju nam
masovni mediji prikazuju svaki dan. Teško da smo prva sila u
povijesti koja spaja materijalne interese, snaţne tehnološke moguć-
nosti i krajnje nepoštovanje prema patnji i bijedi niţih slojeva. Duga
tradicija naivnosti i vlastite praviĉnosti, koja izobliĉava našu duhovnu
povijest, ipak mora posluţiti kao upozorenje Trećem svijetu, ako je
takvo upozorenje potrebno, kako da protumaĉi naša uvjeravanja u
iskrenost i dobronamjernost.
Oni koji se nadaju ukljuĉivanju akademskih intelektualaca u
politiku moraju dobro odvagnuti osnovne pretpostavke "novih osvajaĉa
granica". Na primjer, ja sam se pozvao na opaţanja Arthura
Schlesingera o invaziji u Zaljevu svinja, ali je moje pozivanje bilo
neprecizno. Istina, on je osjećao da je to bila "strašna zamisao", ali
"ne zato što se zamisao o sponzoriranju pokušaja izbjeglica da zbace
Castra ĉinila nepodnošljivom sama po sebi". Takva bi reakcija bila
puka sentimentalnost, nezamisliva tvrdom realistu. Vjerojatno je po-
teškoća bila u tome što je izgledalo nevjerojatno da varka moţe us-
pjeti. Operacija je, prema njemu, loše zamišljena, no za sve drugo
nije bilo primjedbi.17 U sliĉnom tonu Schlesinger s odobravanjem navodi
Kennedyjevu "realistiĉnu" procjenu situacije nakon Trujillova
ubojstva: "Postoje tri mogućnosti u silaznoj putanji preferencija: pris-
tojan demokratski reţim, nastavak Trujillova reţima ili Castrov re-
ţim. Mi moramo ciljati na prvu mogućnost, ali se ne smijemo odreći
druge sve dok ne budemo sigurni da moţemo izbjeći treću."18 Razlog
zašto je treća mogućnost tako neprihvatljiva objašnjen je nekoliko
stranica poslije: "Komunistiĉki uspjeh u Latinskoj Americi zadao bi
mnogo snaţniji udarac moći i utjecaju Sjedinjenih Drţava." Naravno
17
A Thousand Days, str. 252.
18
Isto, str. 769
36
iU nikad ne moţemo biti posve sigurni da smo izbjegli treću mogu-C;
.ost; zbog toga ćemo stvarno uvijek pristati na drugu, kao što to, na
pnmjer, ĉinimo u Brazilu i Argentini.19
Ili, pogledajte stajališta Walta Rostowa o ameriĉkoj politici u
A/iji. 20 Osnova na kojoj moramo graditi tu politiku jest "da nam l
'Mnunistiĉka Kina otvoreno prijeti i da se osjećamo od nje ugroţe-Ut".
Dokazati da smo ugroţeni je, naravno, nepotrebno te problem ne
vasluţuje pozornost; dovoljno je što se osjećamo ugroţeni. Naša se |
»litika mora zasnivati na našem nacionalnom naslijeĊu i našim na-
Jcionalnim interesima. Naše nacionalno naslijeĊe ukratko je ocrtano u
Mjedećim rijeĉima: "Tijekom devetnaestog stoljeća Amerikanci su se
,I M . ;ne savjesti mogli posvetiti širenju svojih naĉela i svoje moći na
«vom kontinentu", iskorištavajući "ponešto rastezljivu koncepciju
l Monroeove doktrine", i, naravno, mogli su se posvetiti širenju "ame-
ikkog interesa na Aljasku i srednjopacifiĉke otoke... Naša uporna
trajnost na bezuvjetnoj predaji i na ideji poslijeratne okupacije... rnak
je uobliĉavanja ameriĉkih sigurnosnih interesa u Europi i Aziji." Toliko
o naslijeĊu. Što se tiĉe naših interesa, stvar je na isti naĉin jed-ni'Uavna.
Temeljan je naš "izniman interes da inozemna društva ra-/vijaju i
jaĉaju one elemente svojih kultura koji uzdiţu i štite dosto-junstvo
pojedinca nasuprot drţave". Istodobno, moramo se suprot-iiaviti
"ideološkoj prijetnji", naime, "mogućnosti da kineski komu-n -ti
mogu napretkom u Kini dokazati Azijcima da su komunistiĉke metode
bolje i brţe od demokratskih metoda". Ništa nije reĉeno o onim
narodima azijskih kultura kojima naše "shvaćanje odnosa f .jedinca
prema drţavi" ne mora imati jedinstveno vaţnu vrijednost, o narodima
koji mogu, na primjer, biti zaokupljeni oĉuvanjem "do-Hojanstva
pojedinca" nasuprot koncentracija stranog ili domaćeg ka-|»iiula, ili
nasuprot polufeudalnih struktura (kao što su diktature Trujillova
tipa), uvedenih ili odrţavanih na vlasti uz pomoć ameriĉkog oruţja.
Sve je to zaĉinjeno aluzijama na "naše vjerske i etiĉke
•* hcmda je i to neprecizno. Moramo se sjetiti pravog znaĉaja reţima Trujilla da l" •
"io shvatili puni cinizam Kennedvjeve "realistiĉne" analize.
* Walt W. Rostow i R. W. Hatch, An American Policy in Asia, Technologv Press i
John Wiley & Sons, New York 1955.
37
 vrijednosne sustave" i naše "raširene i sloţene pojmove", koji su azij-
skom umu "toliko teţe dostiţni" od marksistiĉke dogme, i koji su tako
"uznemiravajući nekim Azijcima" zbog "njihova samog pomanjkanja
dogmatizma".
Ovakvi duhovni prinosi navještaju potrebu za ispravkom De
Gaulleove opaske, u njegovim memoarima, o ameriĉkoj "volji za
moći koja se zaogrće idealizmom". Za sada, ta volja za moći nije
toliko zaogrnuta idealizmom koliko je uronjena u glupost. A akademski
su intelektualci dali svoj jedinstven doprinos toj tuţnoj slici.
Vratimo se, meĊutim, ratu u Vijetnamu i reakciji koju je on iza-
zvao medu ameriĉkim intelektualcima. Izrazito obiljeţje nedavne
rasprave o politici u jugoistoĉnoj Aziji jest razlika koja se obiĉno
pravi izmeĊu "odgovorne kritike", s jedne strane, i "sentimentalne" ili
"emocionalne" ili "histeriĉne" kritike, s druge strane. Mnogo toga
moţemo nauĉiti iz paţljivog prouĉavanja izraza kojima je razlika ocr-
tana, "Histeriĉni se kritiĉari", oĉito, prepoznaju po svojem iracionalnom
odbijanju da prihvate jedan temeljan politiĉki aksiom, naime, da
Sjedinjene Drţave imaju pravo bez ograniĉavanja proširiti svoju moć i
i retska cjelina i relevantne informacije, koje nisu javno poznate, a koje
nadzor, ako se to isplati. Odgovorna kritika ne osporava tu pret-
postavku, nego radije dokazuje kako to vjerojatno "ne moţe proći" u
ovom posebnom trenutku i prostoru.
Takva je razlika, ĉini se, ono što je Irving Kristol imao na umu,
primjerice, u svojoj analizi prosvjeda protiv vijetnamske politike u
Encounteru u kolovozu 1965. On razlikuje odgovorne kritiĉare, kao
što su Walter Lippmann, New York Times i senator Fulbright, od "po-
kreta nesluţbenih fakultetskih prosvjeda". "Za razliku od sveuĉilišnih
prosvjednika", smatra on, "gospodin Lippmann se ne upušta u aro-
gantne pretpostavke tipa 'što vijetnamski narod stvarno ţeli' - oĉito
mu nije toliko stalo - ili u legalistiĉku egzegezu tipa postoji li i do
koje mjere, 'agresija' ili 'revolucija' u Juţnom Vijetnamu. On ima sta-
jališta realpolitičara; ĉak je sigurno da će razmatrati mogućnost nu-
klearnog rata protiv Kine u krajnjim okolnostima." Prema Kristolu, to
je hvalevrijedno i pohvalno, suprotno govoru "nerazumnih, ideoloških
i
tipova" iz pokreta nesluţbenih fakultetskih prosvjeda, koji su
38
ĉesto motivirani takvim apsurdima kao stoje "jednostavan, virtuozan
*anti-imperijalizam'", koji provode "harange protiv 'strukture moći'",
i koji katkada ĉak padaju tako nisko da ĉitaju "ĉlanke i izvještaje
stranog tiska o ameriĉkoj prisutnosti u Vijetnamu". Štoviše, ti opaki
tipovi ĉesto su psiholozi, matematiĉari, kemiĉari ili filozofi (upravo
kao što su, usput reĉeno, oni najglasniji u prosvjedu u Sovjetskom
Savezu uglavnom fiziĉari, knjiţevnici i drugi daleko od stvarne moći),
više nego ljudi s vezama u Washingtonu, koji, naravno, shvaćaju da bi
ih, "kad bi imali novu, dobru ideju o Vijetnamu, brzo i uljudno
saslušali" u Washingtonu.
Ovdje me ne zanima je li Kristolova procjena prosvjeda i di-
sidentstva toĉna, zanimaju me pretpostavke vezane za pitanja kao što su:
je li ĉistoća ameriĉkih motiva neupitna ili nevaţna? Treba li odluke
ostaviti "struĉnjacima" s vezama u Washingtonu - naime, ĉak i ako
pretpostavimo da raspolaţu potrebnim znanjem i naĉelima za
donošenje "najbolje" odluke, hoće li ipak tako uĉiniti? I, logiĉno
pitanje prije svih, je li "ekspertiza" podesna - to jest, postoje li teo-
se mogu primijeniti u analizi vanjske politike, ili koje na neki naĉin
potvrĊuju ispravnost sadašnjeg djelovanja, a koje psiholozi, mate-
matiĉari, kemiĉari i filozofi ne mogu razumjeti? Premda Kristol iz-
ravno ne preispituje te probleme, njegova stajališta unaprijed daju
odgovore, odgovore koji su pogrešni u svakom sluĉaju. Ameriĉka
agresivnost, koliko god maskirana poboţnom retorikom, dominantna je
snaga u svjetskim poslovima te je moramo analizirati s obzirom na
njezine uzroke i motive. Nema teoretske cjeline ili vaţnih relevantnih
informacija izvan dosega shvaćanja nestruĉnjaka koje ĉine politiku
imunom na kritiku. I u sluĉaju kad se "struĉno znanje" primjenjuje u
svjetskim poslovima, sigurno je primjereno - i potrebno osobi s
.integritetom - preispitati njegovu kvalitetu i ciljeve kojima sluţi. Te su
ĉinjenice preoĉite da bi se o njima naširoko raspravljalo.
McGeorge Bundy u svojem je nedavnom ĉlanku21 dao ispravak
Kristolova ĉudnog uvjerenja u otvorenost administracije prema
1
"End of Either/Or", Foreign Affairs, vol. 45 (sijeĉanj 1967.), str. 189-201.
39
novom promišljanju situacije u Vijetnamu. Kao što Bundy ispravno
primjećuje: "Na glavnoj sceni... rasprava o Vijetnamu okreće se taktici
a ne temeljnim naĉelima", iako dodaje "ima divljih ljudi postrance".
Naravno, u središtu je scene predsjednik (koji je na svom nedavnom
putu u Aziju upravo "magistralno ponovno potvrdio" naše zanimanje
"za napredak naroda preko Pacifika") i njegovi savjetnici koji
zasluţuju "razumijevanje onih koji ţele suzdrţljivost". Ti su ljudi
zasluţni za ĉinjenicu da je "bombardiranje sjevera bilo najpreciznije i
najsuzdrţljivije u suvremenom ratovanju" - briţnost koju će cijeniti
stanovnici, ili bivši stanovnici, Nam Dinha i Phu Lyja i Vinha. Ti su
ljudi zasluţni za ono što je izvijestio Malcolm Browne u svibnju
1965.: "Na jugu su golema podruĉja zemlje proglašena 'zonama
slobodnog bombardiranja', u kojima je dopuštena meta sve što se
kreće. Svaki tjedan desetine tisuća tona bombi, raketa, napalma i ten-
kovske vatre baci se na ta prostrana podruĉja. Samo prema zakonima
sluĉajnosti vjeruje se daje krvoproliće u tim napadima masovno."
Na sreću zemalja u razvoju, Bundy nas uvjerava, "ameriĉka
demokracija nema trajnu ţelju za imperijalizmom", i, "uzevši u ci-
jelosti, koliĉina ameriĉkog iskustva, razumijevanja, simpatije i ĉistog
znanja sada je uvelike naj impresivni)'a na svijetu". Istina je da "ĉetiri
petine cjelokupnog stranog ulaganja na svijetu drţe Amerikanci" i da
"najcjenjeniji planovi i politike... nisu ništa bolji od svoje dokazive
povezanosti s ameriĉkim interesom" - kao što je istina, tako barem
ĉitamo u istom broju Foreign Affairsa, da su planovi za vojnu akciju
protiv Kube pokrenuti nekoliko tjedana nakon što je Mikojan posjetio
Havanu, "provaljujući u ono što je tako dugo bila gotovo iskljuĉivo
ameriĉka sfera utjecaja". Naţalost, ĉinjenice poput tih priprosti
azijski intelektualci tumaĉe "naklonpšću prema imperijalizmu". Na
primjer, mnogi su Indijci izrazili svoje "zamalo ogorĉenje" ĉinjenicom
da "smo mi uĉinili sve što smo mogli kako bismo privukli strani kapital
za tvornice umjetnog gnojiva, no ameriĉke i ostale zapadne privatne
tvrtke znaju da smo bespomoćni pa traţe stroge uvjete koje mi ne
moţemo ispuniti",22 dok "Washington... nepo-
22
Christian Science Monitor, 26. studenog 1966.
m
40
pust Ij ivo traţi da se poslovi sklapaju u privatnom sektoru s privatnim
poduzećem".23 Ali, ta reakcija, bez sumnje, jednostavno ponovno
otkriva da azijski um ne moţe shvatiti "raširene i sloţene pojmove"
zapadne misli.
Moţe biti korisno paţljivo prouĉiti "nove, dobre ideje o Vijet-
namu" koje "brzo i uljudno saslušavaju" u Washingtonu ovih dana.
Tiskara vlade Sjedinjenih Drţava beskrajan je izvor uvida u moralnu i
duhovnu razinu tih struĉnih savjeta. U njezinim se izdanjima moţe
proĉitati, na primjer, svjedoĉenje profesora Davida N. Rowea, ravnatelja
studija meĊunarodnih odnosa na sveuĉilištu Vale, pred Odborom
Zastupniĉkog doma za vanjsku politiku (vidjeti bilješku 15). Profesor
Rowe je predloţio (str. 266) da Sjedinjene Drţave otkupe sav višak
kanadske i australske pšenice zato da doĊe do masovne gladi u Kini.
Evo njegovih rijeĉi: "Podsjećam vas, o ovome ne govorim kao o
oruţju protiv kineskog naroda. Ono će to biti. Ali tek sluĉajno. Bit će to
oruţje protiv vlade, jer unutarnju stabilnost te drţave ne moţe po-
drţavati neprijateljska vlada suoĉena s općom gladi." Profesor Rowe
neće osjećati ništa od sentimentalnog moralizma koji moţe navesti
nekog da usporedi te sugestije s, recimo, Ostpolitikom Hitlerove
Njemaĉke.24 Niti će se on bojati uĉinka takve politike na azijske narode,
na primjer na Japan. On nas uvjerava, zahvaljujući svojem "vrlo dugom
poznavanju japanskih pitanja", da su "Japanci prije svega narod koji
poštuje moć i odluĉnost". Dakle, "njih neće toliko uzbuniti ameriĉka
politika u Vijetnamu koja polazi s pozicije moći i koja kani pronaći
rješenje temeljeno na nametanju naše moći lokalnom narodu s kojim
smo u opreci". Japance bi uznemirila "politika oklijevanja, politika
odbijanja suoĉavanja s problemima [u Kini i Vijetnamu] i preuzimanja
odgovornosti na pozitivan naĉin", kao stoje upra-
21
Isto, 5. prosinca 1966.
24
Iako, da zadrţimo perspektivu, trebali bismo se prisjetiti d a j e u svojim najdivlji-jim
trenucima, Alfred Rosenberg govorio o eliminaciji trideset milijuna Slavena, ne o
nametanju masovnog izgladnjivanja ĉetvrtini ljudske rase. Konaĉno, taje analogija
krajnje "neodgovorna", u tehniĉkom smislu tog neologizma o kojem je već ras-
pravljano. Naime, temelji se na pretpostavci da su izjave i djela Amerikanaca pod-
vrgnuti istim standardima i otvoreni istim tumaĉenjima kao bilo ĉija druga.
41
 F
vo navedeno. Uvjerenje da "ne ţelimo upotrijebiti moć za koju oni
znaju da je imamo" moţe 'Vrlo snaţno uzbuniti japanski narod i
uzdrmati razinu njihova prijateljskog odnosa prema nama". Zapravo,
puna uporaba ameriĉke moći posebno bi razuvjerila Japance, jer su
iskusili iskazivanje "strahovite moći Sjedinjenih Drţava na djelu... jer
su izravno osjetili našu moć". To je sigurno glavni primjer zdravog
"realpolitičkog stajališta" koje Irving Kristol toliko cijeni.
No, moţemo se pitati zašto se ograniĉiti na tako neizravne naĉine
kao što je masovno izgladnjivanje? Zašto ne bombardirati? Ne-
dvojbeno, ta se poruka podrazumijeva u primjedbama istom odboru
preĉasnog R. J. de Jaeghera, ĉlana senata Instituta za dalekoistiĉne
studije sveuĉilišta Seton Hali, koji objašnjava da bi, kao i svi narodi
koji su ţivjeli pod komunizmom, i Sjeverni Vijetnamci "bili savršeno
sretni da ih bombardirajui da bi ih oslobodili" (str. 345).
Naravno, mora biti onih koji podupiru komuniste. Ali, ta stvar
izaziva malo zanimanja, kao što je istaknuo poštovani Walter
Robertson, pomoćnik drţavnog sekretara za dalekoistoĉne poslove od
1953. do 1959., u svojem svjedoĉanstvu pred istim odborom. On nas
uvjerava da "Peipingov reţim... predstavlja nešto manje od tri posto
puĉanstva" (str. 402).
Pomislite kako su sretni kineski komunistiĉki voĊe u usporedbi s
voĊama Vijetkonga koji, prema Arthuru Goldbergu, predstavljaju oko
"pola postotka puĉanstva Juţnog Vijetnama", to jest, oko polovice od
broja novih juţnih regruta Vijetkonga tijekom 1965., ako smijemo
vjerovati statistici Pentagona.25
Nasuprot takvim struĉnjacima, znanstvenici i filozofi o kojima
govori Kristol sasvim bi sigurno uĉinili dobro kada bi nastavili crtati
svoje krugove u pijesku.
25
New York Times, 6. veljaĉe 1966. Štoviše, Goldberg nastavlja, Sjedinjene Drţave nisu
sigurne da su svi oni dobrovoljni pristaše. To nije prva takva demonstracija ko-
munistiĉke dvoliĉnosti. Drugi primjer je viĊen 1962. godine kad je, prema izvorima iz
vlade Sjedinjenih Drţava, 15.000 gerilaca pretrpjelo 30.000 ţrtava. Vidjeti, Arthur
Schlesinger, A Thousand Days, str. 982.
l
42
4
*
i Završivši temu politiĉke nevaţnosti prosvjednog pokreta, Kris
tol se okreće pitanju što ga motivira - općenitije, što je nagnalo stu
dente i mlade snage da "odu nalijevo", kako to on shvaća, usred op
ćeg blagostanja i pod liberalnom administracijom socijalne drţave.
To je, kaţe on, "zagonetka na koju nijedan sociolog nije dosad našao
odgovor". S obzirom na to da su ti mladi ljudi razmaţeni, imaju do
bru budućnost itd., njihov prosvjed mora daje iracionalan. Vjerojatno
je ishod dosade, prevelike sigurnosti ili neĉega takvoga.
I druge mogućnosti padaju na um. Moguće je, na primjer, da
kao pošteni ljudi studenti i mlade snage nastoje sami doznati istinu,
prije nego prepustiti odgovornost "struĉnjacima" ili vlastima; a moţda
reagiraju s indignacijom na ono što otkrivaju. Kristol ne odbacuje te
mogućnosti. One su jednostavno nezamislive, nevrijedne razmatranja.
Još toĉnije, te su mogućnosti neizrecive; kategorije u kojima su
oblikovane (poštenje, indignacija) jednostavno ne postoje za
prekaljenog društvenog znanstvenika.
Tim implicitnim vrijeĊanjem tradicionalnih duhovnih vrijed-
nosti, Kristol odraţava stajališta priliĉno raširena u akademskim kru-
govima. Ja ne sumnjam u to da su ta stajališta djelomice posljedica
oĉajniĉkog pokušaja društvenih i behavioristiĉkih znanosti da imitiraju
izvanjsku sliku onih znanosti koje zaista imaju vaţan duhovni sadrţaj.
No, ona imaju i druge izvore. Svatko moţe biti moralan pojedinac,
zabrinut za ljudska prava i probleme; ali samo profesor visoke škole,
izvjeţbani struĉnjak, moţe riješiti tehniĉke probleme "sofisticiranim"
metodama. Dakle, samo su problemi te druge vrste vaţni ili stvarni.
Odgovorni, neideološki struĉnjaci dat će savjet u taktiĉkim pitanjima;
neodgovorni "ideološki tipovi" "deklamirat će" naĉela i muĉiti se
moralnim pitanjima i ljudskim pravima, ili tradicionalnim problemima
ĉovjeka i društva, o kojima "društvena i behavioristiĉka znanost" ne
nudi više od trivijalnosti. Oĉito su ti emocionalni, ideološki tipovi
iracionalni, i, s obzirom na to da su razmaţeni i da im je moć na
dohvat ruke, ne moraju se brinuti zbog takvih pitanja.
Od vremena do vremena ta pseudoznanstvena poza dosegne
zamalo patološku razinu. Na primjer, razmotrite fenomen Hermana
43
Kahna. Kahna su i ţigosali kao nemoralnog i hvalili zbog njegove
hrabrosti. Ljudi koji bi trebali znati više, opisali su njegovo djelo O
termonuklearnom ratu "bez ikakva ograniĉenja... [kao]... jedno od
velikih djela našeg vremena" (Stuart Hughes). Ĉinjenica je da je to
sigurno jedno od najispraznijih djela našeg vremena, što se moţe vidjeti
primijenimo li na njega intelektualne standarde bilo koje postojeće
discipline, detektirajući neke od njegovih "dobro potkrijepljenih
zakljuĉaka" "objektivnog prouĉavanja" iz kojega proizlaze, i slijedeći
smjer obrazloţenja gdje je to moguće. Kahn ne nudi teorije, obja-
šnjenja, empirijske pretpostavke koje se mogu provjeriti na posljedi-
cama, kao što ĉine znanosti koje pokušava oponašati. On samo pre-
dlaţe terminologiju i pruţa fasadu racionalnosti. Kad se odreĊeni po-
litiĉki zakljuĉci izvedu, podupiru ih samo napomene ex cathedra za
l
koje se potpora niti ne sugerira (npr. "Crta civilne obrane vjerojatno
mora biti povuĉena negdje ispod pet milijardi dolara godišnje" da
bismo se osigurali da nećemo izazvati Ruse - zašto ne pedest milijardi
ili pet dolara?). Štoviše, Kahn je potpuno svjestan te ispraznosti; u
svojim razboritijim trenucima on samo tvrdi da "nema razloga
vjerovati da će relativno sofisticirani obrasci mnogo prije navesti na
pogrešno mišljenje od jednostavnijih obrazaca i ĉesto upotrebljavanih
analogija kao pomoći pri prosuĊivanju". Onima ĉiji humor stremi
makabristiĉnom, lako je igrati igru "strateškog mišljenja" a la Kahn i
dokazati što ţele. Na primjer, jedna je od Kahnovih temeljnih pret-
postavki da bi "jedan silovit neoĉekivan napad, pri kojem su sve
snage posvećene protu vrijednim ciljevima, bio tako iracionalan daje,
iskljuĉujući nevjerojatno pomanjkanje sofisticiranosti ili stvarne lu-
dosti u sovjetskih donosilaca odluka, takav napad teško moguć". Je-
dnostavan argument dokazuje suprotno. Premisa 1: ameriĉki donosioci
odluka misle na crti koju je Herman Kahn zacrtao. Premisa 2: Kahn
misli da bi za sve bilo bolje da su crveni nego da su svi mrtvi. Premisa
3: da Amerikanci odgovore na silovit protuvrijednosni napad, svi bi bili
mrtvi. Zakljuĉak: Amerikanci neće odgovoriti na silovit
protuvrijednosni napad, i zato ga treba pokrenuti bez odgaĊanja. Na-
ravno, moţe se ići i korak dalje. Ĉinjenica: Rusi nisu izveli silovit
44
protuvrijednosni napad. Slijedi da oni nisu racionalni. Ako nisu raci-
onalni, "strateško mišljenje" nema smisla. Zato...
Naravno, sve je to besmislica, ali besmislica koja se razlikuje
od Kahnove jedino po tome što je argument nešto sloţeniji od bilo
kojega koji se moţe naći u njegovu radu. Bitno je to što ozbiljni ljudi
zapravo pridaju pozornost tim apsurdima, bez sumnje zbog fasade
ĉvrstoće i pseudoznanstvenosti.
Ĉudna je i depresivna ĉinjenica da "antiratni pokret" preĉesto
postaje plijen sliĉnih zbrka. Ujesen 1965., na primjer, odrţana je Me-
Ċunarodna konferencija o alternativnim perspektivama za Vijetnam, na
kojoj je podijeljen pamflet mogućim sudionicima s njezinim sta-
jalištima. Plan je bio uspostaviti studijske skupine u kojima će biti
predstavljena tri "tipa duhovne tradicije": 1) struĉnjaci za regionalne
studije; 2) "društvena teorija s posebnim naglaskom na teorije o me-
Ċunarodnom sustavu, o društvenoj promjeni i razvoju, o sukobu i raz-
rješavanju sukoba, ili o revoluciji"; 3) "analiza javne politike s obzirom
na temeljne ljudske vrijednosti, ukorijenjene u razliĉitim teološkim,
filozofskim i humanistiĉkim tradicijama". Druga duhovna tradicija
pruţit će "opće prijedloge, proizišle iz društvene teorije i testirane na
povijesnim, usporednim i pokusnim podacima"; treća "će pruţiti okvir
iz kojeg se mogu pokrenuti pitanja o temeljnim vrijednostima i na
temelju kojih se mogu analizirati moralne implikacije društvenog
djelovanja". Postojala je nada da, "pristupajući pitanjima [vijetnamske
politike] s moralnih perspektiva svih velikih religija i filozofskih
sustava, moţemo doći do rješenja koja su usklaĊenija s temeljnim
ljudskim vrijednostima, nego što se pokazala ameriĉka politika u
Vijetnamu".
Ukratko, struĉnjaci za vrijednosti (tj. glasnogovornici velikih
religija i filozofskih sustava) pruţit će temeljni uvid u moralne per-
spektive, a struĉnjaci za društvenu teoriju pruţit će opće, iskustvom
potvrĊene, prijedloge i "opće obrasce sukoba". Iz tog meĊudjelovanja
proizići će nove politike, po svoj prilici iz primjene kanona znanstvene
metode. Jedino je sporno pitanje, ĉini mi se, je li apsurdnije obratiti
se struĉnjacima za društvenu teoriju zbog općih dobro utvr-
45
denih prijedloga, ili struĉnjacima za velike religije i filozofske su-
stave zbog uvida u temeljne ljudske vrijednosti.
Još se mnogo toga moţe reći o toj temi, no ne nastavljajući,
samo bih ţelio naglasiti da, kao što je bez sumnje oĉito, kult stru-
ĉnjaka sluţi sam sebi, za one koji ga predlaţu, i prijevaran je. Oĉito, iz
društvene i behavioristiĉke znanosti moramo nauĉiti sve što moţemo;
oĉito, ta bi se podruĉja trebala voditi na najozbiljniji mogući naĉin.
Ali, bilo bi sasvim jadno i vrlo opasno ne prihvatiti ih i ne procijeniti na
temelju njihovih vrijednosti i njihovih stvarnih, ne toboţnjih,
dostignuća. Posebno, ako postoji teoretska cjelina, dobro ispitana i
provjerena, koja odgovara voĊenju vanjskih poslova ili rješavanju
domaćih ili meĊunarodnih sukoba, njezino se postojanje štiti kao
dobro ĉuvana tajna. U sluĉaju Vijetnama, ako oni koji se smatraju
struĉnjacima imaju pristup naĉelima ili informacijama, koji bi
opravdali ono što ameriĉka vlast ĉini u toj nesretnoj zemlji, onda su
nedjelotvorni u obznanjivanju te ĉinjenice. Svakome tko je imalo
upoznat s društvenim i behavioristiĉkim znanostima (ili "politiĉkim
znanostima"), tvrdnja da postoje odreĊeni razlozi i naĉela, preduboki
da bi ih autsajderi shvatili, jednostavno je apsurdna, nedostojna
komentara.
Kad razmatramo odgovornost intelektualaca, naša osnovna briga
mora biti njihova uloga u stvaranju i analizi ideologije. Zapravo,
Kristolovo razlikovanje nerazumnih ideoloških tipova od odgovornih
struĉnjaka oblikovano je tako da nam odmah pada na um zanimljiv i
utjecajan esej Daniela Bella o "kraju ideologije",26 esej koji je je-
26
Nanovo tiskano u zbirci ogleda pod naslovom The End of Ideology: On the
Exhaustion ofPolitical Ideas in theFifties, Free Press, New York 1960., str. 369-75.
Nemam namjeru ulaziti u sve teme koje su dotaknute u raspravi o "kraju ideologije"
posljednjih dvanaest godina. Teško je vidjeti kako bi razumna osoba mogla prigo-
varati mnogim iznesenim tezama, npr. da je u odreĊenom povijesnom trenutku "politika
susretljivosti" prikladna i, vjerojatno, uĉinkovita; da na onom tko zagovara
djelovanje (ili nedjelovanje - koje je rjeĊe zapaţeno) leţi odgovornost da procijeni
društvenu cijenu svojeg djela; da se dogmatski fanatizam i "sekularne religije" trebaju
pobijati (ili, ako je moguće, ignorirati); da se tehniĉka rješenja problema moraju
primijeniti, gdje je to moguće; da "le dogmatisme ideologique devait disparaitre pour
que les idees reprissent vie" (Aron); i tako dalje. S obzirom na to da se to
46
ilnako vaţan zbog onoga što ostavlja neizreĉenim i zbog svojeg stvar-i
>g sadrţaja. Bell prezentira marksistiĉku analizu ideologije kao ma-
r»ku klasnog interesa i u tom stilu o njoj raspravlja posebno navodeći
Marxov dobro poznati opis uvjerenja burţoazije "da su posebni uvjeti 4
czine emancipacije opći uvjeti po kojima se suvremeno društvo j
dino moţe spasiti a klasna borba izbjeći". On zatim tvrdi daje doba
ideologije završilo i da ga je, barem na Zapadu, nadomjestio opći
dogovor o tome da se svaki problem mora riješiti prema vlastitim v
jetima, unutar okvira socijalne drţave u kojoj će struĉnjaci za
VoĊenje javnih poslova, po svoj prilici, imati istaknutu ulogu.
MeĊutim, Bell je vrlo oprezan u oznaĉivanju preciznog znaĉenja
( "ideologije" po kojem "su ideologije iscrpljene". On misli samo na i
ideologiju kao "pretvaranje ideja u društvene poluge", na ideologiju l
kao "skup uvjerenja natopljenih strašću, ...[koji]... nastoji transformi-I
lati cjelinu stila ţivota". Presudne su rijeĉi "transformirati" i "pretvoriti
u društvene poluge". Intelektualci su na Zapadu, tvrdi on, izgubili
zanimanje za pretvaranje ideja u društvene poluge radikalne
liunsformacije društva. Sad, kad smo postigli pluralistiĉno društvo
socijalne drţave, oni više ne osjećaju daljnju potrebu za radikalnom l
transformacijom društva; mi moţemo krpariti tu i tamo s našim
stilom ţivota, ali bilo bi pogrešno pokušati ga promijeniti na bilo koji
/naĉajan naĉin. S tim konsenzusom meĊu intelektualcima, ideologija je
mrtva.
Postoji nekoliko zapanjujućih ĉinjenica u vezi s Bellovim ogledom. Prvo,
on ne istiĉe mjeru do koje taj konsenzus meĊu intelektualcima sluţi sam
sebi. On, u cijelosti, ne povezuje svoje opaţanje o l tome da su
intelektualci izgubili zanimanje za "transformaciju stila i ţivota" s
ĉinjenicom da oni imaju sve istaknutiju ulogu u voĊenju socijalne
drţave; on ne povezuje njihovo opće zadovoljstvo socijalnom drţavom s
ĉinjenicom daje, kako primjećuje na drugom mjestu, "Amerika postala
bogato društvo pa nudi mjesto.... i ugled... neka-
I nckiput shvaća kao izraz "antimarksistiĉkog" stajališta, korisno je imati na umu da
takvi osjećaji nemaju nikakve veze s neboljševiĉkim marksizmom, koji su pred-
stavljale, na primjer, osobe kao Luxemburgova, Pannekoek, Korsch, Arthur Rosen-
hcrg i mnogi drugi.
47
dašnjim radikalima". Drugo, on nema ĉvrstog argumenta da pokaţe
da su intelektualci na neki naĉin "u pravu" ili "objektivno opravdani" u
postignuću konsenzusa na koji on aludira u odbacivanju ideje da
društvo treba transformirati. I zaista, premda je Bell priliĉno oštar
prema praznoj retorici "Nove ljevice", ĉini se da priliĉno utopijski
vjeruje da će tehniĉki struĉnjaci biti u stanju svladati ono malo pro-
blema stoje preostalo; na primjer, ĉinjenicu da se rad smatra robom te
probleme "otuĊenja".
Ĉini se priliĉno oĉito da su klasiĉni problemi još snaţno prisutni;
moglo bi se uvjerljivo tvrditi da su ĉak veći po oštrini i stupnju. Na
primjer, klasiĉni paradoks siromaštva usred obilja danas je na me-
Ċunarodnom planu stalno rastući problem. Dok je moguće iznaći,
barem u naĉelu, rješenje unutar nacionalnih granica, osjetljivu ideju
kako transformirati meĊunarodno društvo tako da se moţe uhvatiti u
koštac s ogromnom i vjerojatno sve većom ljudskom bijedom teško je
moguće razviti unutar okvira intelektualnog konsenzusa koji Bell
opisuje.
Prema tome, bilo bi posve prirodno opisati konsenzus Bellovih
intelektualaca ponešto drugaĉijim rijeĉima od njegovih. Upotreblja-
vajući terminologiju prvog dijela eseja, mogli bismo reći da struĉnjak za
socijalnu drţavu nalazi opravdanim svoj poseban i istaknuti
društveni status u svojoj "znanosti", posebice tvrdeći daje društvena
znanost u stanju poduprijeti tehnologiju društvenog mešetarenja na
domaćem i meĊunarodnom planu. Zatim ide dalje nastavljajući na
poznat naĉin traţiti sveopću valjanost za ono što je zapravo klasni
interes: on tvrdi da su posebni uvjeti na kojima se temelji njegovo
potraţivanje moći i autoriteta, zapravo, opći uvjeti pod kojima se
suvremeno društvo jedino moţe spasiti; da društveno mešetarenje
unutar okvira socijalne drţave mora nadomjestiti posvećenost "totalnim
ideologijama" prošlosti, ideologijama koje su se bavile transfor-
macijom društva. Našavši svoj poloţaj moći, ostvarivši sigurnost i
obilje, on više nema potrebu za ideologijama koje traţe radikalnu
promjenu. Znanstvenik-struĉnjak zamjenjuje "slobodnog intelektu-
alca" koji "je osjećao da su se pogrešne vrijednosti poštovale, pa je
48
odbacio društvo", i koji je sada izgubio svoju politiĉku ulogu (sada, to
jest, kad se poštuju prave vrijednosti).
Moţda je toĉno da će tehniĉki struĉnjaci, koji budu (ili se tome
nadaju) upravljali "postindustrijskim društvom", biti u stanju nositi
RC s klasiĉnim problemima bez radikalne transformacije društva.
Upravo tako, moţda je istina daje burţoazija imala pravo kad je sma-
trala posebne uvjete svoje emancipacije općim uvjetima, jedinima
zahvaljujući kojima će suvremeno društvo biti spašeno. U oba sluĉaja
argument je u redu, a skepticizam opravdan ondje gdje ga nema.
Unutar istog okvira općeg utopizma, Bell nastavlja smještati
jVoblem izmeĊu znanstvenika-struĉnjaka za socijalnu drţavu i ide-
ologa Trećeg svijeta na priliĉno ĉudan naĉin. On istiĉe, priliĉno
toĉno, da ne postoji problem s komunizmom, budući da su sadrţaj te
doktrine "odavno zaboravili i prijatelja i neprijatelji podjednako".
No, on kaţe, "postoji starije pitanje: mogu li nova društva rasti iz-
graĊujući demokratske institucije i dopuštajući ljudima da biraju - i da
se ţrtvuju - dobrovoljno, ili će nove elite, opijene moći, nametnuti
totalitarna sredstva za transformaciju svojih zemalja". To je za-
l nimljivo pitanje; ipak je neobiĉno vidjeti da se prema njemu odnose
kao prema "starijem" pitanju. On sigurno ne sugerira da je Zapad
odabrao demokratski put — na primjer, da su u Engleskoj u doba
industrijske revolucije poljodjelci dobrovoljno izabrali napustiti ze-
mlju, odustajući od kućnog obrta, postajući industrijski proletarijat, i
da su dobrovoljno odluĉili, u okviru postojećih demokratskih institu-11
ja, ţrtvovati se, što je slikovito opisano u klasiĉnoj literaturi o in-
dustrijskom društvu devetnaestog stoljeća. Moţemo raspravljati o pi-
tanju je li autoritaran nadzor nuţan za akumulaciju kapitala u ne-
razvijenom svijetu, ali na zapadni obrazac razvoja teško moţemo po-
lazati s imalo ponosa. Moţda ne iznenaĊuje upozorenje Walta Ro-
Mowa na "humanije procese [industrijalizacije] koje bi zapadne vri-
jednosti mogle navijestiti".27 Oni koji su ozbiljno zabrinuti zbog pro-
licma s kojima se suoĉavaju zaostale zemlje i zbog uloge koju bi
napredna industrijska društva, u naĉelu, mogla imati u razvoju i osu-
|f
Rostow i Hatch, op. cit., str. 10.
49
vremenjivanju, moraju voditi nešto više raĉuna o tumaĉenju vaţnosti
zapadnog iskustva.
Vraćajući se na posve odgovarajuće pitanje mogu li "nova
društva napredovati gradeći demokratske institucije" ili samo totali-
tarnim sredstvima, mislim da poštenje od nas zahtijeva da shvatimo da
se to pitanje mora prije postaviti ameriĉkim intelektualcima, nego
ideolozima Trećeg svijeta. Zaostale zemlje imaju nevjerojatne, moţda
nepremostive probleme, i malo izbora na raspolaganju; Sjedinjene
Drţave imaju širok raspon izbora, imaju ekonomska i tehnološka
sredstva, premda oĉevidno nemaju ni intelektualna ni moralna sredstva
kojima bi se suprotstavile barem nekima od tih problema. Lako je
ameriĉkom intelektualcu drţati propovijedi o vrlinama slobode i
nezavisnosti, no, ako je stvarno zabrinut zbog, recimo, kineskog to-
talitarizma ili zbog tereta natovarenog na kinesko seljaštvo nametnutom
industrijalizacijom, tada bi se trebao suoĉiti sa zadatkom koji je
neizmjerno vaţniji i izazovniji - zadatkom da u Sjedinjenim Drţa-
vama stvori duhovnu i moralnu klimu te društvene i ekonomske
uvjete, što bi sve zajedno dozvolilo ovoj zemlji da sudjeluje u osu-
vremenjivanju i razvoju razmjerno svojem materijalnom bogatstvu i
tehniĉkim mogućnostima. Golemo darivanje kapitala Kubi i Kini ne
mora uspješno ublaţiti autoritarnost i teror, koji obiĉno prate rane
stupnjeve akumulacije kapitala, ali za to postoje veći izgledi od
poduke o demokratskim vrijednostima. Moguće je da ĉak i bez "ka-
pitalistiĉkog okruţenja" u njegovim razliĉitim manifestacijama, uistinu
demokratske elemente u revolucionarnim pokretima - u nekim
sluĉajevima sovjete i kolektive, na primjer - moţe potkopati "elita"
birokrata i tehniĉke inteligencije; no, gotovo je sigurno da će posto-
janje kapitalistiĉkog okruţenja, s ĉime se svi revolucionarni pokreti
sada moraju suoĉiti, jamĉiti takav ishod. Za one koji vode brigu o
jaĉanju demokratskih, spontanih i narodnih elemenata u društvima u
razvoju, lekcija je sasvim jasna. Lekcije o dvostranaĉkom sustavu ili o
stvarno bitnim demokratskim vrijednostima, koje su djelomice ost-
varene u zapadnom društvu, nevjerojatno su neprimjerene u usporedbi s
potrebnim nastojanjem da se podigne razina kulture zapadnog
50
društva do toĉke kad ona moţe postati "društvena poluga" i za gos-
podarski razvoj i za razvoj stvarno demokratskih institucija u Trećem
svijetu - ali i u Americi.
Kao zakljuĉak moţe se reći da doista postoji nešto sliĉno konsenzusu
medu intelektualcima koji su već postigli moć i bogatstvo, ili koji osjećaju
da to mogu postići "prihvaćanjem društva" kakvo jest i podupiranjem
vrijednosti koje "su slavljene" u tom društvu. Istina je i da se taj
konsenzus najviše zapaţa meĊu znanstvenicima-struĉnjacima koji
nadomještaju slobodne intelektualce prošlosti. Na sveuĉilištu ti
znanstvenici-struĉnjaci grade "besplatnu tehnologiju" za rješavanje
tehniĉkih problema koji se javljaju u suvremenom društvu,28 zauzimajući
"odgovorno stajalište" prema njima, u ranije navedenom smislu. Taj
konsenzus meĊu odgovornim znanstvenicima-struĉnjacima l ameriĉki
je analog onom koji su na meĊunarodnom poprištu predlo-l|ţili oni koji
opravdavaju primjenu ameriĉke moći u Aziji, bez obzira M na ljudsku
cijenu, s obrazloţenjem daje nuţno zaustaviti "ekspanziju l Kine"
("ekspanziju" koja je, posve sigurno, zasad hipotetiĉna)29 - da ^citiramo
glasilo ameriĉkog Ministarstva vanjskih poslova, s obra-
Mjera do koje je ova "tehnologija" besplatna jedva da je vaţna, s obzirom na
otvoreni pristanak onih koji je primijenjuju. Probleme kojima se istraţivanje bavi
postavili su Pentagon ili velike korporacije, a ne, recimo, revolucionari sjevero-
istoĉnog Brazila ili SNCC-a. A nije mi poznat ni istraţivaĉki projekt posvećen prob-1
inu kako bi se slabo naoruţana gerila mogla uĉinkovitije suprotstaviti brutalnoj i
razornoj vojnoj tehnologiji - stoje sigurno problem zanimljiv slobodnom intelektu-
nlcu koji je sada beznadno izišao iz mode.
S obzirom na neprestanu propagandnu paljbu o "kineskoj ekspanziji", moţda je
potreban komentar. Tipiĉna za ameriĉku propagandu o toj temi procjena je Adlaija
.tcvensona, neposredno pred smrt (usp. New York Times Magazine, 13. oţujka
1966.): "Za sada nova komunistiĉka 'dinastija' vrlo je agresivna. Tibet je progutan,
Indija napadnuta, Malajci se moraju boriti dvanaest godina da se odupru 'nacionalnom
osloboĊenju' koje su mogli dobiti od Britanaca na mnogo miroljubiviji naĉin. Aparat
infiltracije i agresije danas je već na djelu u sjevernom Tajlandu."
10 se tiĉe Malaje, Stevenson vjerojatno brka etniĉke Kineze s kineskom vladom.
Oni koji se bave aktualnim dogaĊajima sloţit će se s Harrvjem Millerom u,
Communist Menace in Malaya, Frederick A. Praeger, New York 1954., str. 230, da
"komunistiĉka Kina i dalje pokazuje malo zanimanja za Malaju, osim uobiĉajene '•f
mljavine putem Radio Pekinga". Ima raznih oštrih stvari koje bi se mogle izreći o
51
 l
zloţenjem da je bitno ukinuti azijske nacionalistiĉke revolucije ili
barem sprijeĉiti da se šire. Analogija postaje jasna ako paţljivo
pogledamo kako je taj prijedlog sroĉen. Svojom uobiĉajenom luci-
dnošću Churchill je u glavnim crtama izloţio opće stajalište u pri-
mjedbi svojem kolegi tog trenutka, Josifu Staljinu, u Teheranu 1943.:
"... vladanje svijetom mora biti povjereno zadovoljnim nacijama koje
nisu ţeljele ništa više za sebe od onog što su imale. Postojala bi stalna
opasnost da je vladanje svijetom u rukama gladnih nacija. Ali nitko
od nas nije imao razlog traţiti ništa više. Mir bi odrţavali narodi koji su
ţivjeli na svoj naĉin i nisu bili ambiciozni. Naša moć smjestila nas
je iznad ostalih. Nalikovali smo bogatašima koji u miru prebivaju u
svojim obitavalištima."30
kineskom ponašanju u, kako je to nazvano u Kinesko-indijskom sporazumu iz 1954.,
"tibetskoj regiji Kine", ali to nije veći dokaz sklonosti prema ekspanzionizmu od
ponašanja indijske vlade prema suplemenicima naroda Naga i Mizo. Što se tiĉe sje-
vernog Tajlanda, "aparat infiltracije" moţe biti na djelu, premda postoji malo razloga da
se pretpostavi da je kineski - a sigurno nema veze s ameriĉkom upotrebom Tajlanda
kao baze za napad na Vijetnam. Ova je ocjena krajnja hipokrizija. "Napad na Indiju"
rodio se iz prepirke oko granice, koja je poĉela prije nekoliko godina, nakon što su
Kinezi završili cestu od Tibeta do Sinkianga u podruĉju tako daleko od indijskog
nadzora da su Indijci doznali za tu operaciju tek iz kineske štampe. Prema
ameriĉkim zraĉnim snimkama, prijeporno je podruĉje na kineskom teoritori-ju. Usp.,
Alaistar Lamb, China Quarterly, br. 23 (srpanj-rujan 1965.), str. 202-7. Prema tom
istaknutom autoritetu, "ne izgleda vjerojatno da su Kinezi izveli neki pakleni plan...
kako bi potpuno zauzeli prenapuĉeni potkontinent". Izglednije je da Kinezi
vjerojatno nisu bili svjesni da Indija polaţe pravo na teritorij kojim prolazi cesta.
Nakon kineske vojne pobjede, kineske su trupe u većini podruĉja povuĉene iza
McMahonove linije, granice koju su Britanci nastojali nametnuti Kini 1914., ali koju
nikad nisu priznali Kinezi (nacionalisti ili komunisti), Sjedinjene Drţave ili bilo koja
druga vlada.
Znaĉajno je da osoba na odgovornoj poziciji moţe sve to opisati kad kineski eks-
panzionizam. Zapravo je apsurdno raspravljati o hipotetiĉnoj agresivnosti Kine,
opkoljene ameriĉkim projektilima i još rastućom mreţom vojnih baza poduprtih
golemom ameriĉkom ekspedicijskom silom u jugoistoĉnoj Aziji. Shvatljivo je da će u
nekom budućem vremenu snaţna Kina biti u stanju širiti se. Ako ţelimo, moţemo
spekulirati o takvim mogućnostima, ali glavna je ĉinjenica tekuće politike ameriĉka
agresivnost.
30
W. S. Churchill, The Second World War, vol. 5, Closing the Ring, Houghton Mifflin
Co., Boston 1951., str. 382.
52
Da bismo preveli Churchillovu biblijsku retoriku u ţargon suv-y
remene društvene znanosti, moţemo se osvrnuti na svjedoĉenje Char-ri
lesa Wolfa, starijeg ekonomista korporacije RAND, pred kongresnim "l
odborom u prije navedenom saslušanju:
|J Sumnjam da će se strahovi Kine od opkoljavanja ublaţiti, umiriti, da
će popustiti u dalekoj budućnosti. No, mogao bih se nadati da će ono
ft^l što činimo u jugoistočnoj Aziji pomoći da razvije više realizma i
dragovoljnosti za ţivot s tim strahom unutar političkog tijela, nego
što će mu se prepustiti podupirući oslobodilačke pokrete, koji, kao što
je poznato, ovise o mnogo čemu više nego o izvanjskoj potpori...
ii,|l Operativno pitanje američke vanjske politike nije moţe li se taj strah
ukloniti ili bitno ublaţiti, nego moţe li se Kina suočiti sa strukturom
poticaja, kazni i nagrada, motivima koji će je učiniti voljnom da ţivi
i s tim strahom?1
Pitanje je još bolje objasnio Thomas Schelling: "Sve je veće is-
kustvo kojim se Kinezi mogu okoristiti a to je da su Sjedinjene Dr-
ţave, unatoĉ tome što mogu biti zainteresirane da ih opkole, da brane
okolna podruĉja od njih, svejedno spremne ponašati se miroljubivo
ako su i Kinezi miroljubivi."32
Ukratko, spremni smo ţivjeti miroljubivo unutar naših - budimo sigurni,
priliĉno prostranih - obitavališta. I, posve prirodno, vrije Ja nas
nedostojanstvena galama iz dijelova za sluţinĉad. Ako se, recimo,
revolucionarni pokret, sa svojim temeljima u seljaštvu, pokuša l osloboditi
dominacije ili pokuša zbaciti polufeudalne strukture koje J podrţavaju
strane sile, ili, ako Kinezi nerazumno odbiju na pravi | naĉin
odgovoriti na raspored nametanja koji smo za njih pripremili, | ako se
bune što ih okruţuju dobroćudni i miroljubivi "bogataši" koji i nndziru
teritorije na njihovim granicama kao da je to njihovo prirodno pravo,
tada, oĉito, moramo odgovoriti na tu ratobornost odgoji varajućom
silom.
United States Policy To\vard Asia, str. 104. Vidjeti bilješku 15.
Isto, str. 105.
53
 Upravo taj mentalitet objašnjava otvorenost kojom vlast Sje-
dinjenih Drţava i njezini akademski apologeti brane ameriĉko odbi-
janje politiĉke nagodbe u Vijetnamu na lokalnoj razini, nagodbe koja se
temelji na stvarnoj raspodjeli politiĉkih snaga. Ĉak i vladini struĉnjaci
otvoreno priznaju daje Nacionalni oslobodilaĉki front (NOF) jedina
"zaista masovna politiĉka stranka u Juţnom Vijetnamu";33 da je NOF
"uĉinio svjestan i velik napor da proširi svoje politiĉko sudjelovanje, ĉak
i manipulacijom, na lokalnoj razini kako bi ukljuĉio ljude u
samostojeću, samostalnu revoluciju" (str. 374); i daje taj napor
33
Douglas Pike, op. cit., str. 110. Ova knjiga, koju je napisao sluţbenik vanjskih poslova
radeći u Centru za meĊunarodne studije na MIT-u, postavlja kontrast izmeĊu naše
strane, koja simpatizira "uobiĉajena revolucionarna gibanja... po svijetu zato što su
odraz neadekvatnog ţivotnog standarda ili ugnjetavaĉke i korumpirane vlade", i
zagovornika "revolucionarnog gerilskog ratovanja" koje se "suprotstavlja aspiracijama
naroda istovremeno ga podupirući i manipulira pojedincem nagovarajući ga da njime
manipulira". Revolucionarno gerilsko ratovanje "uvozni je proizvod, revolucija
izvana" (drugi su primjeri osim Vijetkonga "Staljinov izvoz oruţane revolucije",
Haganah u Palestini, i Irska republikanska armija - vidjeti str. 32-33). Vijetkong ne
moţe biti autohton pokret jer ima "program društvene izgradnje s takvom svrhom i
ambicijom da se, u sluĉaju potrebe, mora kreirati u Hanoju" (str. 76 - ali na str. 77-79
ĉitamo daje "organizacijska aktivnost intenzivno i sustavno nastavljena nekoliko
godina" prije nego što je Lao Dongova partija u Hanoju odluĉila "poĉeti stvarati
organizaciju"). Na str. 80 nalazimo da je "takav napor morao biti dijete Sjevera",
premda drugdje ĉitamo o istaknutoj ulozi Cao Dai (str. 74), "prve znaĉajne društvene
skupine koja se poĉela aktivno suprotstavljati Diemovoj vladi" (str. 222), te o sekti
Hoa Hao, "drugom ranom i vaţnom sudioniku NOF-a" (str. 69). Pike smatra dokazom
komunistiĉke dvoliĉnosti to što je na Jugu partija inzistirala da bude "mar-
ksistiĉko-lenjmistiĉka", na taj naĉin "pokazujući filozofsku ali ne i politiĉku pri-
vrţenost", dok se na Sjeveru prikazivala kao "marksistiĉko-lenjmistiĉka organizacija",
tako "pokazujući da je pripadala glavnoj struji svjetskog komunistiĉkog pokreta" (str.
150). I tako dalje. TakoĊer se otkriva prezir prema "Pepeljuzi i svim ostalim budalama
/koje/ mogu još vjerovati u postojanje ĉarolije u odraslom svijetu ako promrmljaju
tajno bajanje: solidarnost, jedinstvo, sloga"; prema "lakovjernom, zavedenom narodu"
koji je "pretvarao zemlju u ludnicu, rušeći jednu sajgonsku vladu za drugom,
zbunjujući Amerikance"; prema "moćnoj sili naroda" koji je u svojoj nepaţljivoj
nevinosti mislio da će "krotki, napokon, naslijediti zemlju", da će "obilje biti njihovo,
a sve u ime pravde i kreposti". Moţemo osjećati poštovanje prema ozlojeĊenosti
kojom profinjeni zapadni politiĉki znanstvenik mora gledati na taj "tuţan i grozan
spektakl".
54
bio tako uspješan da se ni jedna politiĉka skupina, "s mogućom iz-
nimkom budista, nije smatrala ravnom po veliĉini i moći da se izloţi
opasnosti ulaska u koaliciju, strahujući, da će kit, ako uĊe, progutati
klena" (str.362). Štoviše, oni priznaju da se do ulaska nadmoćne ame-
riĉke sile NOF zalagao za to da se borba "mora riješiti na politiĉkoj
razini i d aje upotreba velike vojne sile po sebi nezakonita... Bojno
polje trebaju biti um i odanost vijetnamskih seljaka, oruţje ideje" (str.
91-92; usp. takoĊer str. 93, 99-108, od 155 dalje); i, shodno tome, da je
do sredine 1964. pomoć Hanoja "uglavnom ograniĉena na dva
podruĉja - doktrinarnu vještinu i vodeće ljude" (str. 321). Zaplije-
njeni dokumenti NOF-a suprotstavljaju neprijateljskoj "vojnoj supe-
riornosti" vlastitu "politiĉku superiornost" (str. 106), tako potpuno
potvrĊujući analizu ameriĉkih vojnih predstavnika koji kaţu daje naš
problem kako, "uz znatnu oruţanu snagu ali malu politiĉku moć,
svladati protivnika koji ima veliku politiĉku snagu ali skromnu vojnu
'" ^4
moć .
Sliĉno tome, najizrazitiji ishod sastanka u Honoluluu u veljaĉi i
sastanka u Manili u listopadu bio je otvoreno priznanje duţnosnika
sajgonske vlade da, kao što kaţe Charles Mohr, "oni nisu mogli pre-
ţivjeti 'mirni dogovor' koji je ostavio netaknutu političku strukturu
Vijetkonga premda su njegove gerilske jedinice raspuštene", da "oni
nisu u stanju politički se natjecati s vijetnamskim komunistima".35
Zbog toga, Mohr nastavlja, Vijetnamci zahtijevaju "program paci-
fikacije" koji će sadrţavati "u svojoj jezgri... uništenje tajne politiĉke
strukture Vijetkonga i stvaranje ĉeliĉnog sustava politiĉkog nadzora
vlasti nad stanovništvom". A iz Manile isti dopisnik 23. listopada
navodi visokog juţnovijetnamskog duţnosnika koji kaţe: "Iskreno,
nismo dovoljno snaţni da se natjeĉemo s komunistima na ĉisto poli-
tiĉkoj osnovi. Oni su organizirani i disciplinirani. Nekomunistiĉki
nacionalisti nisu - mi nemamo ni jednu veliku, dobro organiziranu
M
Lacouture, op. cit., str. 188. Isti vojni predstavnik zloslutno nastavlja govoreći da je
to problem s kojim se susrećemo po cijeloj Aziji, Africi i Latinskoj Americi, i da
moramo pronaći "pravi odgovor". " Charles Mohr, New York Times, 11. veljaĉe 1966.
Moj kurziv.
55
politiĉku stranku i još nismo jedinstveni. Ne moţemo dopustiti po-
stojanje Vijetkonga." Duţnosnici u Washingtonu situaciju razumiju
vrlo dobro. Pa je tako sekretar Rusk istaknuo da, "ako Vijetkong doĊe za
konferencijski stol kao pravi partner, on će, na odreĊeni naĉin, uspjeti
upravo u onoj nakani koju su se Juţni Vijetnam i Sjedinjene Drţave
obvezali sprijeĉiti" (28. sijeĉnja 1966.). Isto tako je Max Fran-kel
izvijestio iz Washingtona: "Kompromis ovdje ne dolazi u obzir, jer je
administracija već odavno zakljuĉila da nekomunistiĉke snage Juţnog
Vijetnama ne mogu dugo izdrţati u sajgonskoj koaliciji s komunistima.
Zbog toga je - a ne zbog naglašeno rigidnog osjećaja za protokol -
Washington nepokolebljivo odbio imati posla s Vijetkon-gom ili ga
priznati kao neovisnu politiĉku snagu."36
Ukratko, mi ćemo - velikodušno - dopustiti predstavnicima
Vijetkonga da prisustvuju pregovorima, ali samo ako se pristanu
predstaviti kao zastupnici strane sile i na taj naĉin prokockaju pravo da
sudjeluju u koalicijskoj vlasti, pravo koje sada zahtijevaju već šest
godina. Dobro znamo da u svakoj predstavniĉkoj koaliciji naši izabrani
delegati nisu mogli opstati ni dan bez potpore ameriĉkog oruţja. Zbog
toga moramo pojaĉati ameriĉke snage i suprotstaviti se znaĉajnim
pregovorima, sve do dana kad će satelitska vlada moći primijeniti i
vojni i politiĉki nadzor nad svojim vlastitim stanovništvom -dana koji
moţda nikad neće osvanuti, jer, kako je istaknuo William Bundy,
nikad ne moţemo biti sigurni u sigurnost jugoistoĉne Azije "iz koje je
prisutnost Zapada uĉinkovito povuĉena". Dakle, ako kanimo
"pregovarati o rješenju pod etiketom neutralizacije", bit će to ravno
kapitulaciji pred komunistima.37 Prema tome, s obzirom na takvo
razmišljanje, Juţni Vijetnam mora trajno ostati ameriĉka vojna baza.
Sve je to, naravno, opravdano tako dugo dok prihvaćamo os-
novnu politiĉku postavku da Sjedinjene Drţave, sa svojom tradicionalnom
brigom za prava slabih i podjarmljenih, i sa svojim jedinstvenim
36
New York Times, 18. veljaĉe 1966.
37
William Bundy, "The United States and Asia", u, Alastair Buchan, ur., China and the
Peace of Asia, Frederick A. Praeger, New York 1965., str. 29-30.
56
razumijevanjem pravog naĉina razvoja zaostalih zemalja, moraju
imati hrabrost i ustrajnost da silom nametnu svoju volju sve do
trenutka kad će ostali narodi biti spremni prihvatiti tu istinu - ili će
jednostavno napustiti nadu.
Ako je odgovornost intelektualca zalagati se za istinu, njegova je
duţnost takoĊer sagledavati dogaĊaje u njihovoj povijesnoj per-
spektivi. Prema tome, moramo pljeskati ministru vanjskih poslova
zbog ustrajnosti na vaţnosti povijesnih analogija, minhenske ana-
logije, na primjer. Kao što je Miinchen pokazao, moćan i agresivan
narod, uz fanatiĉnu vjeru u svoju jasnu sudbinu, shvatit će svaku po-
bjedu, svako proširenje svoje moći i autoriteta, predigrom za idući
korak. Adlai Stevenson dobro je postavio stvar kad je govorio o "starom,
starom putu kojim ekspanzivne sile nasrću na sve više vratiju
vjerujući da će se ona otvoriti, sve dok, na posljednjim vratima, otpor ne
postane neizbjeţan i ne izbije veliki rat". U tome je opasnost po-
puštanja, kao što Kinezi neumorno istiĉu Sovjetskom Savezu, za koji
tvrde da izigrava Chamberlainea našem Hitleru u Vijetnamu. Na-
ravno, agresivnost liberalnog imperijalizma nije agresivnost naci-
stiĉke Njemaĉke, premda se razlika moţe uĉiniti priliĉno akademska
vijetnamskom seljaku kojeg truju plinom i spaljuju. Mi ne ţelimo
okupirati Aziju; mi samo ţelimo, da se vratimo gospodinu Wolfu,
"pomoći azijskim zemljama da napreduju prema gospodarskom osu-
vremenjivanju kao relativno 'otvorena' i stabilna društva, u koja je
naš pristup, kao zemlje i kao pojedinaĉnog graĊanina, slobodan i
lagan".38 Formulacija je prikladna. Nedavna povijest pokazuje da nam nije
vaţno koji oblik vlasti ima neka drţava tako dugo dok ostaje
"otvoreno društvo", u našem ĉudnom shvaćanju tog izraza - naime,
društvo koje ostaje otvoreno za ameriĉki gospodarski prodor ili poli-IK
ki nadzor. Ako je u Vijetnamu potrebno upotrijebiti genocid da bi se
postigao taj cilj, tad je to cijena koju moramo platiti u obrani slobode i
prava ĉovjeka.
Nedvojbeno je nepotrebno naširoko raspravljati o naĉinima na
koje pomaţemo drugim zemljama da napreduju prema otvorenim
Op. cit., str. 80.
57
društvima "u koja je naš pristup slobodan i lagan". U nedavnim kon-
gresnim saslušanjima raspravljalo se o jednom pouĉnom primjeru,
koji sam navodio nekoliko puta, u svjedoĉenju Willema Holsta i Ro-
berta Meaghera, koji su predstavljali Stalni odbor za Indiju Poslovnog
savjeta za meĊunarodno razumijevanje.39 Kao što gospodin
Meagher istiĉe: "Da je moguće, Indija bi dala prednost uvozu stru-
ĉnjaka i iskustva prije nego stranih korporacija. Takvo što nije mo-
guće; zato Indija prihvaća strani kapital kao nuţno zlo." Naravno,
"pitanje ulaganja privatnog kapitala u Indiji... ne bi bilo ništa više od
teorijske vjeţbe" da stranom pomoći nije postavljen temelj za takvo
ulaganje, i da "potreba nije natjerala Indiju na izmijenjeni pristup pri-
vatnom stranom kapitalu". Ali sada "ponašanje Indije prema privatnom
stranom ulaganju prolazi bitne promjene. Iz stanja snaţnog
negodovanja i podvojenosti, ono se razvija prema prihvaćanju nje-
gove nuţnosti. Kako je nuţnost sve oĉitija, podvojenost će vjerojatno
biti zamijenjena susretljivijim drţanjem." Gospodin Holst prinosi
"vjerojatno tipiĉan povijesni sluĉaj", naime, "plan kojim je predlo-
ţeno da indijska vlada u partnerstvu s privatnim konzorcijem Sje-
dinjenih Drţava treba povećati proizvodnju umjetnog gnojiva za milijun
tona godišnje, što je dvostruko od danas instaliranih kapaciteta u
cijeloj Indiji. Nesretno odustajanje od tog ambicioznog plana moţe se
pripisati velikim dijelom neuspjehu i vlade i poslovnog svijeta da
pronaĊu izvedivo i obostrano prihvatljivo rješenje u okviru dobro
reklamiranih deset poslovnih poticaja." Problem je postotak pra-
viĉnog vlasništva. Oĉito, "umjetno gnojivo oĉajniĉki trebaju u Indiji".
Jednako oĉito, konzorcij je "ustrajao na potrebi prave vrste kontrolnog
većinskog vlasništva". No, "indijska je vlada sluţbeno ustrajala na tome
da oni posjeduju većinsko vlasništvo", a "u neĉemu tako sloţenom bilo
bi to samoporaţavajuće".
Nasreću, ta posebna priĉa ima sretan završetak. Upravo nave-
dene primjedbe dane su u veljaĉi 1966., a za nekoliko se tjedana in-
dijska vlada prosvijetlila, što smo ĉitali u nizu izvještaja u New Tor k
limesu. Kritike u Indiji, da bi "ameriĉka vlast i Svjetska banka ţeljele
39
United States Policy TovvardAsia, str. 191-201 passim.
»
58
l
polagati pravo na postavljanje okvira u kojem naše gospodarstvo treba
funkcionirati", ušutkane su (24. travnja); a indijska je vlada pri-f * hvatila
uvjete za ponovni nastavak gospodarske pomoći, naime, "da osigura
lakše uvjete za strano privatno ulaganje u tvornice umjetnog gnojiva" i da
ameriĉki ulagaĉi "imaju znatna upravljaĉka prava" (14. svibnja). Takav
razvoj dogaĊaja saţet je u hitnom pismu s nadnevkom 28. travnja iz New
Delhija kako slijedi:
Ima znakova promjene. Vlada je obećala lake uvjete za privatne
strane ulagače u industriju umjetnog gnojiva, razmišlja o skidanju
nadzora nad još nekoliko industrija, te je spremna liberalizirati
uvoznu politiku ako dobije dovoljno strane pomoći... Velik dio onog
što se sada dogaĎa rezultat je stalnog pritiska Sjedinjenih Drţava i
MeĎunarodne banke za obnovu i razvoj, koje su za prošlu godinu
zahtijevale znatno otvaranje indijskog gospodarstva i širi djelokrug za
privatno poduzetništvo. Pritisak je Sjedinjenih Drţava, posebice, bio
ovdje vrlo učinkovit zato što Sjedinjene Drţave čine daleko najveći
dio strane razmjene potrebne za financiranje indijskog razvoja i
odrţavanja industrijskih kola u pokretu. Nazovite to "koncima ",
nazovite to "uvjetima ", ili kako god ţelite, Indija sada nema drugog
izbora, nego pristati na mnoge uvjete koje Sjedinjene Drţave, po-
sredstvom Svjetske banke, postavljaju za svoju pomoć. Jer Indija se
jednostavno nema kome drugom obratiti.
I
Naslov ĉlanka poziva se na takav razvoj dogaĊaja kao na indijski
"prijelaz iz socijalizma u pragmatizam".
Ipak, ni to nije bilo dovoljno. Tako ĉitamo nakon nekoliko mjeseci
u Christian Science Monitoru (5. prosinca) da ameriĉki podu-/ctnici
ustrajavaju "na uvozu cijele opreme i strojeva premda Indija ima
dokazane kapacitete koji odgovaraju nekim njihovim zahtjevima. Oni su
zahtijevali uvoz tekućeg amonijaka, baziĉne sirovine, umjesto da
upotrijebe domaći teški benzin kojeg ima na pretek. Oni su postavili
ograniĉenja u cijenama, distribuciji, zaradi i upravljaĉkom
nadzoru." Indijsku reakciju već sam naveo (vidi str. 12).
59
 Tako pomaţemo Indiji da se razvije u otvoreno društvo, dru-
štvo, prema rijeĉima Walta Rostowa, koje na pravi naĉin razumije
"srţ ameriĉke ideologije", naime, "nepovredivost pojedinca u odnosu
prema drţavi". I na taj naĉin, takoĊer, mi odbacujemo uskogrudne
poglede onih Azijaca, da nastavim s Rostowljevim izrazima, koji
"vjeruju, ili napola vjeruju, u to daje Zapad natjeran stvoriti i zatim se
vezati za svoje imperijalne posjede neizbjeţnim djelovanjem ka-
pitalistiĉkih ekonomija".40
Zapravo, glavni se poslijeratni skandal dogaĊa u Indiji dok Sje-
dinjene Drţave, ciniĉno iskorištavajući indijske tekuće nedaće, prim-
jenjuju svoju gospodarsku moć da Indiji nametnu "prijelaz iz socija-
lizma u pragmatizam".
Provodeći svoju namjeru da pomaţemo drugim zemljama u
razvoju prema otvorenim društvima, bez primisli o teritorijalnom
širenju, mi ne utiremo nove puteve. Hans Morgenthau spremno je
opisao našu tradicionalnu politiku prema Kini kao politiku koja je
sklona "onom što se moţe nazvati slobodom natjecanja s obzirom na
eksploatiranje Kine".41 Zapravo, malo imperijalistiĉkih sila ima ot-
vorene teritorijalne ambicije. Tako je 1784. britanski parlament objavio
d a j e "planirati osvajanje i širenje dominiona u Indiji mjera suprotna
ţelji, ĉasti i politici tog naroda". Ubrzo zatim, osvajanje Indije bilo je u
punom zamahu. Jedno stoljeće kasnije, Britanija je objavila svoje
namjere prema Egiptu pod krilaticom "Intervencija, reforma,
povlaĉenje". Nepotrebno je komentirati koji su dijelovi tog obećanja
ispunjeni u sljedećih pola stoljeća. Uoĉi rata 1936. u sjevernoj Kini,
Japanci su izloţili svoja Temeljna naĉela nacionalne politike. Ona su
ukljuĉivala umjerena i miroljubiva sredstva kojima bi povećali svoju
snagu, unaprijedili društveni i gospodarski razvoj, iskorijenili opasnost
od komunizma, ispravili agresivnu politiku velikih sila, i osigurali svoj
poloţaj stabilizirajuće sile u istoĉnoj Aziji. Ĉak i 1937. japanska
vlada "nije imala teritorijalne planove za Kinu". Ukratko, slijedimo
dobro utabanu stazu.
40
Rostow i Hatch, op. cit, str. 10
41
United States Policy To\vard Asia, str. 128
60
Korisno je usput se prisjetiti da su Sjedinjene Drţave bile pri-
liĉno voljne krajem 1939. ugovoriti trgovinski sporazum s Japanom
u/ modus vivendi po kojem bi Japan trebao "izmijeniti svoj stav i
ponašanje prema našim pravima i interesima u Kini", kako je rekao
ministar Huli. Bombardiranje Ĉungkinga i uništenje Nankinga bili su
priliĉno neugodni, to je istina, ali naša prava i interesi u Kini bili su
ono zaista vaţno, što su odgovorni, nehisteriĉni ljudi tada posve jasno
shvaćali. Japansko zatvaranje Otvorenih vratiju neizbjeţno je dovelo d
o paciflĉkog rata, baš kao što samo zatvaranje Otvorenih vratiju
"komunistiĉke" Kine moţe vrlo lako odvesti u sljedeći, i, nedvojbeno,
posljednji pacifiĉki rat.
Vrlo ĉesto izjave iskrenih i predanih tehniĉkih struĉnjaka daju
i/nenaĊujući uvid u intelektualna stajališta koja tvore pozadinu
najnovijih divljaštava. Pogledajte, na primjer, sljedeći komentar
ekonomista Richarda Lindholma iz 1959. u kojem izraţava svoju
fiustriranost neuspjehom gospodarskog razvoja u "slobodnom Vije
mamu": "...upotreba ameriĉke pomoći uvjetovana je naĉinom na koji
se Vijetnamci koriste svojom zaradom i ušteĊevinom. Ĉinjenica da
velik dio vijetnamskog uvoza, financiranog ameriĉkom pomoći, ĉine
potrošna roba i sirovine, korišteni da bi izravno odgovorili na p
trošaĉke potrebe, govori o tome da vijetnamski narod ţeli tu robu, j r r
su ţelju pokazali svojom spremnošću da upotrijebe svoje pjastere da bi
je nabavili."42
Ukratko, vijetnamski narod ţeli Buick i rashladne ureĊaje više
od opreme za rafiniranje šećera ili graĊevinskih strojeva, što su
pokazali svojim ponašanjem na slobodnom trţištu. I koliko god ne
odobravamo njihov slobodni izbor, mi moramo dopustiti narodu da
ima svoj put. Naravno, postoji i ona dvonoţna tegleća marva na koju JK
spotiĉete u okolici, ali, kao što svaki završeni student politiĉkih
/nanosti moţe objasniti, oni ne ĉine dio odgovorne osuvremenjava-
juće elite, pa zbog toga imaju samo površnu biološku sliĉnost s Ijud-
ikom rasom.
Lindholm, op. cit., str. 322.
61
 Takva stajališta u dobroj mjeri stoje iza pokolja u Vijetnamu, i
bolje da se s njima otvoreno suoĉimo, jer ćemo inaĉe ustanoviti da
nas naša vlast vodi u "konaĉno rješenje" u Vijetnamu i u mnogim
drugim Vijetnamima koji neizbjeţno stoje ispred nas.
Dopustite mi da se na kraju vratim na Macdonalda i odgovornost
intelektualaca. Macdonald navodi razgovor s blagajnikom logora smrti
koji je briznuo u plaĉ kad mu je reĉeno da će ga Rusi objesiti. "Zašto
bi? Što sam uĉinio?", upitao je. Macdonald zakljuĉuje: "Samo oni
koji su sami spremni na otpor autoritetu kad je on u neprihvatljivom
sukobu s njihovim osobnim moralnim kodom, samo oni imaju pravo
osuditi blagajnika logora smrti." Pitanje, "Što sam uĉinio?", moţemo i
sami sebi postaviti dok svaki dan ĉitamo o svjeţim grozotama u
Vijetnamu - dok stvaramo, izgovaramo ili dopuštamo varke koje će
biti upotrijebljene da bi opravdale sljedeću obranu slobode.
62
OBJEKTIVNOST I LIBERALNA ZNANOST*
Ako je vjerojatno da će ideologija općenito sluţiti kao maska
;M vlastite interese, onda je prirodna pretpostavka da će intelektualci, \
interpretaciji povijesti ili oblikovanju politike, nastojati usvojiti
flitistiĉko stajalište, osuĊujući narodne pokrete i masovno sudjelo-
vanje u donošenju odluka, te će radije isticati nuţnost da nadzor bude li
rukama onih koji posjeduju znanje i razumijevanje koje je potreb-I )
(tako tvrde) da bi se upravljalo drţavom i imalo vlast nad društve-
r<>m promjenom. To svakako nije nova misao. Jedan je vaţan element U
anarhistiĉkoj kritici marksizma prije stotinu godina bilo proroĉan-
Mvo, kako ga je Bakunjin sroĉio:
Prema teoriji gospodina Marxa, narod ne samo što ne smije uništiti
l [drţavu], nego je mora ojačati i predati je posve na raspolaganje
l njegovih dobročinitelja, čuvara i učitelja - voĎa komunističke stran
ke, naime gospodina Marxa i njegovih prijatelja, koji će nastaviti
r oslobaĎati [čovječanstvo] na svoj način. Uzde vlasti stavit će u čvrste
f ruke, jer neuki puk zahtijeva iznimno čvrsto vodstvo; oni će usposta
viti jednu drţavnu banku, koncentrirajući u njezinim rukama svu ko-
I mercijalnu, industrijsku, poljoprivrednu pa čak i znanstvenu pro-
j L izvodnju, a zatim će podijeliti masu na dvije vojske - industrijsku i
j agrikulturnu — koje će biti pod izravnim zapovjedništvom drţavnih
f
. inţenjera, koji će tvoriti nov povlašteni znanstveno-politički staleţ}
i jclomice je ovaj ogled nastao od predavanja odrţanih na Sveuĉilištu New Vork u
*ujku godine 1968., kao dio niza predavanja pod patronatom zaklade Albert «.
11 \veitzer i pojavio se prvi put u knjizi Power and Consciousness in Society, koju M
l • uredili Conor Cruise O'Brien i William D. Vanech (New Vork Universitv Press,
?r Vork, 1969.).
C'itirano u, Paul Avrich, The Russian Anarchists (Princeton Universitv Press,
l 'nnceton, NJ., 1967.), str. 93-94. Novu reformulaciju toga gledišta iznio je Anton
63
 Teško je da nas se ne dojmi paralela izmeĊu toga proroĉanstva i
onoga Daniela Bella - proroĉanstva da će u novom postindustrij-
skom društvu, "ne samo najbolji talenti, nego i sav sloţeni društveni
ugled i društveni status, svoj korijen imati u intelektualnim i znan-
stvenim zajednicama". Slijedeći naĉas tu paralelu, mogli bismo se
upitati moţe li se Ijeviĉarska kritika lenjmistiĉkog elitizma primijeniti,
pod vrlo razliĉitim uvjetima, u liberalnu ideologiju intelektualne elite
koja aspirira imati dominantnu ulogu u upravljanju socijalnom
drţavom.2
Rosa Luxemburg je godine 1918. tvrdila da će boljševiĉki eli-
tizam voditi u društveno stanje u kojemu će samo birokracija ostati
aktivan element u društvenom ţivotu - premda bi to danas bila "crvena
birokracija" onoga drţavnog socijalizma koji je Bakunjin davno
opisao kao "najopakiju i najstrašniju laţ koju je naše stoljeće stvo-
Pannekoek, nizozemski znanstvenik i glasnogovornik liberterskog komunizma, u
svojoj knjizi Workers Councils, Melbourne, 1950., str. 36-37: Nije prvi put da
vladajuća klasa pokušava objasniti, i time ovjekovječiti, svoju ulogu kao posljedicu
uroĎene razlike izmeĎu dviju vrsta ljudi, jedne po prirodi predodreĎene da vlada,
druge predodreĎene da se njome vlada. Zemljoposjednika aristokracija prijašnjih
stoljeća branila je svoj povlašteni poloţaj slaveći to stoje izdanak plemenitije rase
osvajača koji su podredili niţu rasu običnoga puka. Veliki kapitalisti objašnjavaju svoje
dominantno mjesto tvrdnjom da oni imaju mozak, a drugi ga nemaju. Na isti način
danas posebice intelektualci, smatrajući se pravednim vladarima sutrašnjice, tvrde da
su duhovno superiorni. Oni tvore klasu sveučilišno obrazovanih sluţbenika i slobodnih
profesija što ubrzano raste, klasu specijaliziranu za mentalni rad, za proučavanje knjiga
i znanosti, i istodobno sebe smatraju dijelom puka najnadarenijim intelektom. Time su
predodreĎeni da budu voĎe proizvodnje, dok nenadarena masa izvodi manualni rad,
za koji i nije potreban mozak. Oni nisu branitelji kapitalizma; radom ne treba
upravljati kapital, nego intelekt, Štoviše, budući daje danas društvo tako sloţena
struktura, zasnovana na apstraktnoj i teškoj znanosti, koju je samo najviši intelektualni
oštroumnih kadar shvatiti, prihvatiti i njome baratati. Ako bi radničke mase, zbog
manjka uvida, prestale priznavati tu potrebu za superiornijim intelektualnim
vodstvom, ako bi glupo pokušale preuzeti vodstvo u svoje ruke, kaos i propast bili bi
neizbjeţna posljedica. 2 Albert Parry je sugerirao da ima vaţnih sliĉnosti izmeĊu pojave
znanstveniĉke elite u Sovjetskom Savezu i u Sjedinjenim Drţavama, imajući u vidu
njihovu sve veću ulogu u odluĉivanju, citirajući Bellovu tezu sebi u potporu. Vidjeti,
New York Times od 27. oţujka 1966., izvještaj o slavistiĉkoj konferenciji u Midwestu.
64
rio".3 Istinska društvena revolucija zahtijeva "duhovnu preobrazbu
masa degradiranih stoljećima burţoaskoga klasnog porekta";4 "samo
potpunim iskorjenjivanjem navika pokornosti i sluganstva radniĉka V
lasa moţe razumjeti nov oblik discipline, samodiscipline koja prois-
vJu'ĉe iz slobodnoga pristanka".5 Pišući godine 1904., ona je prorekla na
će Lenjinove organizacijske koncepcije "podrediti mladi radniĉki |
>kret intelektualnoj eliti gladnoj moći... i pretvoriti je u automat ko-
f j n u manipulira Centralni komitet".6 U boljševiĉkoj elitistiĉkoj doktri-
i ni iz 1918. ona je vidjela uvredu kreativne, spontane, samokorektivne
M!C masovne akcije, koja jedino, tvrdila je, moţe riješiti tisuću pro-
JM!?) crna društvene rekonstrukcije i proizvesti duhovni preobraţaj koji [\
ori bit istinske društvene revolucije. Kako je boljševiĉka praksa okor-
I jela u dogmu, strah od narodne inicijative i spontane masovne akcije,
l^>ja ne bi bila pod upravom i nadzorom ispravno izabrane avangarde,
postao je dominantan element takozvane "komunististiĉke" ideologije.
Antagonizam prema masovnim pokretima i društvenoj proti «jcni
koja izbjegava nadzor povlaštenih elita, isto tako je vaţna odli-^
suvremene liberalne ideologije.7 Volio bih istraţiti kako se, na je-
ciiiom priliĉno kljuĉnom sluĉaju, toj vrlo odreĊenoj sklonosti ameri-11
c liberalne ideologije moţe ući u trag ĉak i u interpretaciji dogaĊaja i
prošlosti u kojima je ameriĉka upletenost bila slaba, i u povijesnom
i.idu vrlo velikoga kalibra.
Godine 1966. Ameriĉka povijesna udruga dodijelila je svoju bi-)<-
nalsku nagradu za najistaknutije djelo o europskoj povijesti Gabrielu
Jacksonu, za njegovu studiju o Španjolskoj 1930-ih godina.8 Nema
iLojbe d a j e meĊu mnogim knjigama o tom razdoblju Jacksonova
• Pismo Herzenu i Ogarjevu iz 1866. citirano u, Daniel Guerin, Jeunesse du sociali-
^'lli' libertaire, Obraire Marcel Riviere, Pariz, 1959., str. 119. ' Kosa Luxemburg, The
Russian Revolution, prijevod Bertram D. Wolfe, Universitv i«: Michigan Press, Ann
Arbor, 1961., str. 71.
' l,uxemburg, navedeno u, Guerin, Jeunesse du socialisme libertaire, str. 106-107. 1
icninism or Marxism, u Luxemburg, op. cit., str. 102.
/bog prosvjetljujućeg prouĉavanja te teme, koja istiĉe domaća [ameriĉka] pitanja,
l»<M»,ledati, Michael Paul Rogin, The Intellectuals and McCarthv: The Radical Spec-i.
. MIT Press, Cambridge, Mass., 1965.
l
* The Spanish Republic and the Civil War: 1931-1939, Princeton Universitv Press,
hinccton.NJ., 1965.
65
medu najboljima i ne sumnjam daje nagrada doista zasluţena. Špa-
njolski graĊanski rat jedan je od kljuĉnih dogaĊaja u suvremenoj
povijesti i istodobno jedan od najopseţnije prouĉavanih. U njemu na-
lazimo meĊuigru sila i ideja što su dominirale europskom poviješću od
industrijske revolucije. Štoviše, odnos Španjolske s velikim silama bio
je u mnogo pogleda sliĉan odnosu prema zemljama koje danas
nazivamo Trećim svijetom. Na neki naĉin, dogaĊaji iz Španjolskog
graĊanskog rata navijestili su kako bi budućnost mogla izgledati, kao
što revolucije Trećeg svijeta iskorjenjuju tradicionalna društva, ugro-
ţavaju imperijalnu prevlast, pogoršavaju rivalstva velikih sila i do-
vode svijet opasno blizu rata koji će, ako se ne otkloni, sigurno biti
krajnja katastrofa moderne povijesti. Moj razlog zašto ţelim istraţiti
istaknutu liberalnu analizu Španjolskoga graĊanskog rata jest dvojak:
prvo, zbog stvarnog zanimanja za te dogaĊaje; i drugo, zbog shva-
ćanja da bi ta analiza mogla pruţiti odreĊeni uvid u pozadinsku eli-
tistiĉku sklonost koja je prema mojem uvjerenju u korijenu fenomena
kontrarevolucionarne subordinacij e.
U svojoj studiji o Španjolskoj Republici, Jackson ne pokušava
skriti vlastitu odanost liberalnoj demokraciji u obliku u kojem je
predstavljaju takve osobe poput Azane, Casaresa Quiroge, Martineza
Barria,9 i drugih "odgovornih nacionalnih voĊa". Zauzevši takvo sta-
jalište, on govori u ime velikoga dijela liberalnoga znanstva; ispravno je
reći da bi likove sliĉne ovima koji su upravo navedeni ameriĉki liberali
poduprli, kad bi to bilo moguće, u Juţnoj Americi, Aziji ili u Africi.
Nadalje, Jackson se vrlo malo trudi prikriti svoju antipatiju prema silama
narodne revolucije u Španjolskoj ili prema njihovim ciljevima.
Ne izriĉem kritiku Jacksonove studije kad kaţem da su njegova
stajališta i simpatije jasno izraţeni. Naprotiv, vrijednost toga djela kao
interpretacije povijesnih dogaĊaja pojaĉana je ĉinjenicom da su
autorove odanosti tako jasne i eksplicitne. Ali mislim da se moţe po-
kazati da Jacksonov prikaz narodne revolucije što se dogodila u
9 l>on kineske revolucije tako je velik, a pregledni izvještaji tako fragmentarni, da » '
Rijeĉ je tim redom o predsjedniku Republike, predsjedniku vlade od svibnja do
Francova puĉa, te o ĉlanu konzervativnoga krila Narodne fronte kojega je izabrao
Azafia kako bi pokušao uspostaviti kompromisnu vladu nakon puĉa.
66
' mjolskoj zavodi na krivi put i daje djelomice nepraviĉan te daje
l
uspjeh u objektivnosti koji otkriva iznimno vaţan budući da je
uukteristiĉan za stajalište liberalnih (i komunistiĉkih) intelektuala-i M
crna revolucionarnim pokretima koji su u velikoj mjeri spontani '»•l-
labavo organizirani, a ukorijenjeni u duboko proţivljenim potre1 ma i
idealima izvlaštenih masa. Znanstvena je konvencija da upo-ki termina
poput ovih u prethodnoj reĉenici pokazuje naivnost i . 11; ^cnu
sentimentalnost. A konvenciju pak podupire ideološko uvje-:<• umjesto
povijesti ili istraţivanja fenomena društvenoga ţivota, m uvjerenju,
kako vjerujem, proturjeĉe takvi dogaĊaji poput revo-ijc koja se raširila
većim dijelom Španjolske u ljeto 1936 godine. Španjolske okolnosti iz
1930-ih nisu duplicirane danas drugdje " -razvijenome dijelu svijeta, to
je sigurno. Ipak, ograniĉene infor-iĉije koje imamo o narodnim
pokretima u Aziji, posebice, sugeri-u odreĊene sliĉne osobine koje
zasluţuju ozbiljnije i suosjećajnije ^tiĉavanje nego što su do sada
privukle.10 Neodgovarajuće informa-
miinljivo je da iznimno neprijateljski prikaz Narodnoga oslobodilaĉkoga fronta
lasa Pikea, prije citiran, istiĉe narodni i dobrovoljni element u njezinim izne-
ujućim organizacijskim uspjesima. Ono što on opisuje, toĉno ili netoĉno, teško je
, struktura je meĊusobno spojenih organizacija oslonjenih na vlastite snage, laba-
• ordiniranih i razvijenih prije uvjeravanjem nego li silom - u odreĊenom pogle-
one vrste koja bi se svidjela anarhistiĉkim misliocima. Oni koji govore tako slo-M>
o "autoritarnom Vijetkongu" mogli bi imati pravo, ali su predoĉili tako malo a/a
kako bi poduprli svoj sud. Naravno, mora se shvatiti da Pike smatra element i
"voljnog masovnog sudjelovanja u udrugama oslonjenima na vlastite snage
•pasnijom i najpodmuklijom osobinom organizacijske strukture Narodne oslo-
ihĉke fronte. , antna je i povijest kolektivizacije u Kini, koja, usporeĊena sa
Sovjetskim
•ivc7om, pokazuje veću oslonjenost na uvjeravanje i uzajamnu pomoć, nego na silu
'; ih, i ĉini se uspješnijom. Vidjeti, Thomas R Bernstein, "Leadership and Mass
1
lulisation in the Soviet and Chinese Colectivization Campaigns of 1929-30 and
S-56: A Comparison", China Quarterly, br. 31, srpanj-rujan 1967., str. 1-47, zbog
* miljivih i sugestivnih komentara i analize.
/ sumnje bilo smiono pokušati dati opću procjenu. Ipak, svi izvještaji koje sam i
mogao prouĉiti daju naslutiti da je, ako je bilo stvarnih uspjeha u nekoliko stup-I •' i
agrarne reforme, uzajamne pomoći, kolektivizacije i formacije komuna, to
67
ĉije ĉine riskantnim pokušaj da se povuĉe kakva takva paralela, ali ja
mislim daje posve moguće zapaziti dugotrajne tendencije u reakciji i
liberalnih i komunistiĉkih intelektualaca na takve masovne pokrete Kao
što sam već rekao, Španjolski graĊanski rat nije samo jedan od
najkritiĉnijih dogaĊaja u suvremenoj povijesti, nego je i jedan od
najintenzivnije prouĉavanih dogaĊaja. A ipak postoje iznenaĊujuće
praznine. Tijekom mjeseci koji su uslijedili nakon Francova puĉa u
srpnju 1936., društveni preokret dotad neviĊenoga dosega dogodio
se u većem dijelu Španjolske. On nije imao svoju "revolucionarnu
avangardu" i ĉini se daje bio uvelike spontan, daje uklju ĉivao mase
urbanih i seoskih radnika u radikalan preobraţaj društvenih i
ekonomskih uvjeta koji je ustrajao sve dok nije silom ugušen Ta
prevladavajuće anarhistiĉka revolucija i masovni društveni preobraţaj
koji je ona potaknula tretiraju se u današnjim povijesnim pro-
uĉavanjima kao vrsta odstupanja, smetnje koja je stala na put us
pješnoj provedbi rata koji je trebao spasiti burţoaski reţim Francova
puĉa. Mnogi povjesniĉari vjerojatno bi se sloţili s Ericom Hobs-
rezultat sloţenoga meĊudjelovanja kadra Komunistiĉke stranke i seljaĉkih udruga što su
se postupno razvijale, što je odnos koji je, ĉini se, priliĉno zastranio od lenji
nistiĉkoga modela organizacije. To je posebice oĉito u veliĉanstvenoj studiji Willi
ama Hintona Fanshen (Monthlv Review Press, New York, 1966.), kojoj nema para,
prema mojim spoznajama, kao analizi trenutka duboke revolucionarne promjene
Ono što mi se u njegovu prikazu prvih faza revolucije u nekom kineskom selu ĉini
posebno upadljivim nije samo mjera do koje je partijski kadar podvrgnuo sebe naro-
dnom nadzoru, nego, još vaţnije, naĉin na koji je iskazivanje nadzora nad fazama
revolucionarnoga procesa bio ĉimbenik u razvoju svijesti i razumijevanja onih koji su
sudjelovali u revoluciji, ne samo s politiĉke i društvene toĉke gledišta, nego i u
odnosu na ljudske odnose koji su stvoreni. Zanimljivo je, u vezi s tim, zapazili
snaţan populistiĉki element u ranom kineskom marksizmu. Zbog nekih vrlo pouĉni li
zapaţanja o toj općoj temi pogledati, Maurice Meisner, Li Ta-chao and the Origins
ofChinese Marxism, Harvard Universitv Press, Cambridge, Mass., 1967. Ne
sugeriram daje anarhistiĉka revolucija u Španjolskoj - sa svojom pozadinom cul više
od trideset godina obrazovanja i borbe — ponovno oţivljena u Aziji, nego prije da su
spontani i dobrovoljni elementi u narodnim masovnim pokretima vjerojatno bili
ozbiljno pogrešno shvaćeni zbog nagonske antipatije prema takvim fenomenima medu
intelektualcima, a odnedavnije, zbog inzistiranja na tome da ih interpretiraju u odnosu
na mitologiju hladnoga rata.
68
l -inom 11 da društvena revolucija u Španjolskoj nije uspjela "zbog
•«• -bista", d a j e anarhizam bio "propast", vrsta "moralne gimna-r l
c" bez "konkretnih rezultata", u najboljem sluĉaju "duboko dirljiv i i/or
za prouĉavatelja narodne vjere". Najopseţnija povijesna studi-I
anarhistiĉkoj revoluciji12 razmjerno je nedostupna, a i njezin au-1 '.koji
ţivi u juţnoj Francuskoj, kao što su nedostupni i mnogi iz->' "lice koji
nikad neće napisati sjećanja, ali koji bi mogli osigurati t» j'iocjenjivo
osobno svjedoĉanstvo da su im se obratili pisci velikih l , i jesnih
djela.13 Jednu tiskanu zbirku dokumenata povezanih s ko-H
Mivizacijom14 objavio je anarhistiĉki nakladnik i teško je dostupna
.
l he Spanish Background", New Left Review, br. 40, studeni-prosinac 1966., str. i
.,).
f»»sć Peirats, La C.N.T. en la revolucion espanola, u tri sveska, Ediciones C.N.T., f
il'tuse, 1951.-52. Jackson je jedanput usputno spominje. Peirats je otad tiskao <»fk'
u povijest toga razdoblja, Los anarquistas en la crisispolitica espanola, Editorial
* t Argentina, Buenos Aires, 1964. Ta iznimno informativna knjiga posve sigurno l u
bala biti dostupna publici engleskoga govornoga podruĉja.
1
l/nimka u tom općenitom neuspjehu u bavljenju anarhistiĉkom revolucijom jest fcl •'
"Anarchist Agrarian Collectives in the Spanish Civil War" Hugha Thomasa u, 1' . i i u i
Gilbert, ur., A Century of Conflict, 1850-1950: Essays for A. J. P. Taylor, A'hcneum
Publishers, New York, 1967., str. 245-263. Vidjeti i bilješku br. 60 u ovom tt .111.
Mnogo se korisnih informacija moţe naći u najboljoj općoj povijesti r Banskoga
rata, La Revolution et la guerre d'Espagne Pierrea Brouea i Emilea l nimea (Les
Editions de Minuit, Pariz, 1961.). Koncizan i informativan nov prikaz 4- • Daniel
Guerin u,L'Anarchisme, Gallimard, Pariz, 1965. U svojoj opširnoj studi-
> l'he Spanish Civil War (Harper & Row Publishers, New York, 1961., broširano 1
nije 1963.), Hugh Thomas oskudno se referira na narodnu revoluciju i neki vaţni udaji
nisu niti spomenuti — vidjeti, primjerice, bilješku br. 51.
' Dllectivisations: l'oeuvre constructive de la Revolution espagnole, drugo izdanje, l
:iiions C. N. T., Toulouse, 1965. Prvo je izdanje tiskano u Barceloni (Editions C.
4 T.-F. A. L, 1937.). Postoji i odliĉan i suosjećajan saţetak marksistiĉkoga znan-
-' -nika Karla Korscha, "Collectivization in Spain", u, Living Marxism, vol. 4, tra-i)
1939., str. 179-182. U istom broju (str. 170-171), liberalno-komunistiĉka reak-i i na
Španjolski graĊanski rat saţeta je jezgrovito i vjerujem toĉno, kako slijedi: 4 oj im
ispraznim brbljanjem na ĉudo boljševiĉke discipline, Caballerovom genijal-I* ću i
Pasionarijinom strastvenošću, 'moderni liberali' jedva da su prikrili svoju ti irnu
ţelju da razore sve revolucionarne potencijale u GraĊanskome ratu i ,>rcme se za
mogući rat zbog španjolske stvari u interesu svojih razliĉitih domovinu... ono stoje bilo
stvarno revolucionarno u Španjolskom graĊanskom ratu rezultat je izravnih akcija
radnika i osiromašenih seljaka, a ne posebnog oblika radniĉke
69
općem ĉitaocu a i rijetko se njome konzultiraju - primjerice, ne po-
javljuje se u Jacksonovoj bibliografiji, premda je Jacksonov prikaz
imao namjeru biti društvena i politiĉka, a ne samo vojna, povijest. Za-
pravo, taj je zadivljujući društveni preokret, ĉini se, uvelike nestao i/
sjećanja. Drama i patos Španjolskoga graĊanskoga rata nedvojbeno su
išĉeznuli; posvjedoĉit će to i utjecaj filma Umrijeti u Madridu od prije
nekoliko godina. Ipak, u tom filmu (kako to Daniel Guerin istiĉe)
nema ni jedne referencije na narodnu revoluciju koja je toliko
preobrazila španjolsko društvo.
Bavit ću se u ovom tekstu dogaĊajima od 1936.-1937.,15 i jednim
vrlo odreĊenim aspektom sloţene borbe koja je ukljuĉivala Fran-cove
nacionaliste, republikance (ukljuĉujući i Komunistiĉku stranku),
anarhiste i socijalistiĉke radniĉke skupine. Francov puĉ u srpnju 1936.
krenuo je protiv višemjeseĉnih štrajkova, eksproprijacija i borbi
izmeĊu seljaka i Civilne straţe. Ljeviĉarski socijalistiĉki voĊa Largo
Caballero zatraţio je u lipnju da se radnici naoruţaju, ali Azana je to
odbio. Kad je do udara došlo, republikanska je vlada bila paralizirana.
Radnici su se sami naoruţali u Madridu i Barceloni, pljaĉkajući
vladina vojna skladišta pa ĉak i brodove u luci, ugušujući pobunu dok
se vlada kolebala, razdrta izmeĊu dviju opasnosti: opasnosti da se
pokori Francu i opasnosti od naoruţane radniĉke klase. U velikim
podruĉjima Španjolske vlast je zapravo prešla u ruke anarhistiĉkih i
socijalistiĉkih radnika koji su odigrali bitnu, općenito dominantnu
ulogu u gušenju Francova udara.
Sljedećih nekoliko mjeseci ĉesto su opisivali kao razdoblje
"dvojne vlasti". U Barceloni su industrija i trgovina bile uglavnom
kolektivizirane, a val kolektivizacije proširio se ruralnim podruĉjima,
kao i gradovima i selima u Aragoniji, Kastiliji i u Levantu,* a u ma-
organizacije ili posebno nadarenog vodstva." Mislim da zapis podupire tu analizu i
isto tako mislim da upravo ta ĉinjenica potiĉe mrskost prema revolucionarnoj fa/.i
GraĊanskoga rata i njezinu zanemarivanju u povijesnoj znanosti. 15 Pouĉan svjedok
toga razdoblja jest prikaz Franza Borkenaua, The Spanish Cockpit, 1938., ponovno
izdanje: Universitv of Michigan Press, Ann Arbor, 1963. * Levant (Levante), podruĉje
u istoĉnoj Španjolskoj koje obuhvaća primorske dijelove provincija Castellon de la
Plana, Valencija, Alicante i Murcia, prev.
70
uji»j, premda znaĉajnoj mjeri i u mnogim dijelovima Katalonije, As-1 n
i je, Estremadure i Andaluzije. Vojska je bila pod upravom obram-K-
nih odbora; društvena i ekonomska organizacija bila je raznolika,
ilijcdeći glavne crte programa Kongresa anarhistiĉkoga CNT-a (Con-
\vlcracion Nacional del Trabajo) u Zaragozi u svibnju 1936. Revo-f i i
ija je bila "apolitiĉna", u smislu da su njezini organi vlasti i uprave
totali odvojeni od centralne Republikanske vlade i daje, unatoĉ tome
»to su mnogi anarhistiĉki voĊe ušli u vladu ujesen 1936., nastavila
uiikcionirati posve neovisno sve dok revoluciju nisu konaĉno zajed-
;"'ki ugušili fašisti i republikanske snage koje su predvodili komu-
nisti. Uspjeh kolektivizacije industrije i trgovine u Barceloni dojmio
•• ĉak i posve nesuosjetljivih promatraĉa poput Franza Borkenaua.
! ila ruralne kolektivizacije naznaĉena je podacima iz anarhistiĉkih
'." ora: u Aragoniji, ĉetiristo pedeset kolektiva s petsto tisuća ĉlanova;
u Levantu, devetsto kolektiva u kojima je bila polovica poljo-l»i \\
redne proizvodnje i sedamdeset posto trgovine, najbogatija poljo-j i:
vredna regija u Španjolskoj; u Kastiliji, tristo kolektiva s otprilike
f
tisuća ĉlanova.16 U Kataloniji, burţoaska vlast koju su vodile
Kompanije Luis, zadrţala je nominalno vlast, ali stvarna je moć bila
. rukama anarhistiĉkih odbora.
Razdoblje od srpnja do rujna moţe se okarakterizirati kao raz-
• l.'Mje spontane, širom raširene, ali do kraja neprevedene društvene
uAolucije.17 Mnogi su anarhistiĉki voĊe ušli u vladu; razlog je, kako ga
je Federica Montseny 3. sijeĉnja 1937. izrazila, bio: "... anarhisti
i ušli u vladu da bi saĉuvali revoluciju od devijacija i da bi je nas-
Mvili i poslije rata, a isto tako da bi sprijeĉili bilo kakvu diktatorsku
Uonost, ma odakle ona mogla doći."18 Centralna je vlada sve više
i»i ujke su preuzete iz, Guerin, L 'Anarchisme, str. 154.
Koristan prikaz toga razdoblja dao je Felix Morrow u, Revolution and Counter-
* i olution in Spain, 1938., reprint, New Park Publications, London, 1963.
1
('itirao Camillo Berneri u svojem "Lettre ouverte a la camarade Frederica [sic]
' :ilseny", u, Guerre de classes en Espagne (Pariz, 1946.), zbirci tekstova preve-
nih iz njegova dnevnika Guerra di Classe. Berneri je bio istaknuti anarhistiĉki in-
1
ktualac u Španjolskoj. Protivio se politici ulaska u vladu i zastupao je alterna-
• \ uu, tipiĉnije anarhistiĉku strategiju kojoj ću se kasnije vratiti. Njegovo je stajalište
71
bila pod komunistiĉkom kontrolom - u Kataloniji, pod kontrolom
PSUC-a (Partit Socialista Unificat de Catalunya) kojim su dominirali
komunisti - velikim dijelom zbog znatne ruske vojne pomoći. Komu-
nistiĉki je uspjeh bio najveći u bogatim zemljoradniĉkim podruĉjima
Levanta (vlada se preselila u Valenciju, glavni grad jedne od provin-
cija), gdje su se uspješni zemljoposjednici okupili u Federaciji seljaka
koju je partija organizirala kako bi zaštitila bogate zemljoposjednike;
taje federacija "sluţila kao moćan instrument u nadgledu ruralne
kolektivizacije koju su promicali agrikulturni radnici u provinciji".19
što se tiĉe ulaska u vladu jezgrovito izrazio katalonski radnik kojega on citira, referi-
rajući se na Republiku 1931.: "Pasje isti, samo je ogrlica nova." Berneri je bio
vodeći glasnogovornik talijanskoga anarhizma. Napustio je Italiju nakon
Mussolinijeva dolaska na vlast i došao je u Barcelonu 19. srpnja 1936. Osnovao je
prvu talijansku brigadu za antifašistiĉki rat, prema anarhistiĉkome povjesniĉaru
Rudolfu Rockeru (The Tragedy ofSpain, Freie Arbeiter Stimme, New York, 1937.,
str. 44). Ubijen je, zajedno sa svojim starijim drugom Barbierijem, tijekom
Svibanjskih dana 1937. (Uhitila ga je 5. svibnja policija koja je bila pod komu-
nistiĉkim nadzorom, sljedeće je noći ubijen.) Hugh Thomas u Španjolskom gra-
Ďanskom ratu na str. 428 sugerira da su "ubojice moţda bili talijanski komunisti",
prije nego policija. Thomasova knjiga, koja se ponajviše bavi poviješću rata, spo-
minje Bernerijevo ubojstvo, ali se ne referira na njegove ideje ili njegovu ulogu.
Bernerijevo se ime ne spominje u Jacksonovoj povijesti.
19
Burnett Bolloten, The Grand Camouflage: The Communist Conspiracy in tht Spa-nish
Civil War (Frederick A. Praeger, New York, 1961.), str. 86. Ta knjiga koju je napisao
UP-ov izvjestitelj u Španjolskoj tijekom graĊanskoga rata, sadrţava velik dio
dokumentarnih dokaza vaţnih za pitanja koja u ovom tekstu razmatram.
Stajalište bogatih zakupnika toga podruĉja, od kojih je većina prije toga podupirala
desniĉarske organizacije koje su tada nestale, dobro je opisao generalni tajnik
Federacije seljaka, Julio Mateu: "Tako suosjećaju s nama (to jest, s Komunistiĉkom
strankom) u okolici Valencije da bi stotine i tisuće poljoprivrednika ušli u stranku kad
bismo ih pustili. Ti zakupnici... vole našu stranku kao svetu stvar... oni kaţu
'Komunistiĉka je stranka naša stranka.' Drugovi, kakve samo osjećaje izraţavaju
seljaci kad izgovaraju te rijeĉi." (citirano u, Balloten, str. 86.). Ima zanimljiva spekulacija
o pozadini potrebe da se napiše ta vaţna knjiga u, H. R. Southworm, Le mythc de la
croisade de Franco, (Ruedo Iberico, Pariz, 1964.; španjolsko izdanje, isti izdći vaĉ,
1963.)
Glavni komunistiĉki štab u Valenciji na zidu je imao dva postera: "Poštivaj
vlasništvo maloga seljaka" i "Poštivaj vlasništvo maloga industrijalca" (Borkenau,
op. cit., str. 117). Zapravo je bogati seljak takoĊer zatraţio zaštitu komunista, koje
72
I drugdje su kontrarevolucionarni uspjesi odraţavali povećanu domi-
naciju komunista u Republici.
Prva faza kontrarevolucije bila je legalizacija i regulacija onih
postignuća revolucije koji se ĉine neizmjenjivima. Odluka od 7. lis-
topada komunistiĉkoga ministra poljoprivrede, Vicentea Uribea, le-
'ulizirala je odreĊene eksproprijacije - naime, eksproprijaciju zemlje
koja je pripadala ĉlanovima Francova puĉa. Naravno, te su se ekspro-
prijacije već dogodile, što je ĉinjenica koja nije sprijeĉila komuni
tiĉki tisak da tu odluku prikaţe kao "najiznimniju revolucionarnu
rmjcru provedenu od poĉetka vojne pobune". Zapravo, izuzećem
20
H< -kenau opisuje kao ekstremno desno krilo republikanskih snaga. Poĉetkom 1937.,
prema Borkenauu, Komunistiĉka je stranka bila "u velikoj mjeri... stranka vojnoga i
administrativnog personala, na drugom je mjestu bila stranka sitne burţoazije i
• i.cdenih dobrostojećih seljaĉkih skupina, na trećem mjestu stranka sluţbenika, a
Ick na ĉetvrtom mjestu stranka industrijskih radnika" (str. 192). Stranka je takoĊer
pt"ukla mnogo policijskih i vojnih ĉasnika. Šef policije u Madridu i šef obavještajne
•l./be, primjerice, bili su ĉlanovi Komunistiĉke stranke. Općenito, stranka, koja je
Hi! t nevaţna prije revolucije, "ulila je u urbanu i ruralnu srednju klasu ţivost i energiju
dok ih je branila od revolucionarnih sila (Bolloten, op. cit., str. 86). Gerald
Mrcnan opisuje situacije na sljedeći naĉin u, Spanish Labyrinth (1943., reprint !
nbridge Universitv Press, Cambridge, 1960.), str. 325:
.V ^posobni povezati se s manualnim radnicima, koji su čvrsto ostali fiksirani za
•te sindikate, komunisti su bili utočište za sve one koji su trpjeli zbog ekscesa re-
:ičije ili koji su se bojali kamo bi ih ona mogla dovesti. Dobrostojeći katolički
u djivači naranča u Valenciji, seljaci u Kataloniji, vlasnici malih trgovina i po-
vw ljudi, vojni časnici i vladini sluţbenici učlanili su se u njihove redove... Tako
/M Kataloniji] imamo čudnu i novu situaciju: s jedne je strane golem kompaktan
/>• ' < 'elonski proletarijat sa svojom dugom revolucionarnom tradicijom, a s druge su
• > >>vnici i gradska petite bourgeoisie, koje su organizirali i naoruţali komunisti, a ff
'fiv revolucije.
•' »pravo situacija koju Brenan opisuje nije tako ĉudna kako on to kaţe. Ona je prije
i'tirodna posljedica boljševiĉkoga elitizma prema kojem "crvena birokracija" treba
I
l D vati kao kontrarevolucionarna snaga osim u uvjetima u kojima njezini sadašnji
II budući predstavnici pokušavaju za sebe uzeti vlast, u ime masa koje navodno l»
tlstavljaju. Holloten, op. cit., str. 189. Legalizacija revolucionarnih akcija koje su već
prove-
•t'-nc i završene podsjeća na ponašanje "revolucionarne avangarde" u Sovjetskom '
/u godine 1918. Usporedi, Arthur Rosenberg, A History of Bolshevism, (1932.;
Ponovno objavljeno u prijevodu s njemaĉkoga izvornika, Russell & Russell Publi-
73
posjeda onih zemljoposjednika koji nisu izravno sudjelovali u Fran-
covoj pobuni, odluka je predstavljala korak untarag, s gledišta revo-
lucionara, i nije je kritizirao samo CNT, nego i socijalistiĉka Fe-
deracija zemljoradnika, povezana s UGT-om (Union General de Tra-
bajadores). Zahtjev za širom odlukom bio je neprihvatljiv za ko-
munistiĉko ministarstvo, budući da je Komunistiĉka stranka "teţila
steći potporu medu vlasniĉkim klasama u antifrancovskom udaru" pa
sebi stoga "nisu mogli priuštiti da odbace manje ili srednje posjednike
koji su osjećali neprijateljstvo prema pokretu radniĉke klase prije
graĊanskoga rata".21 Ti "mali vlasnici" zapravo su, ĉini se, ukljuĉivali
vlasnike znatnih posjeda. Odluka je prisilila zakupce da nastave
plaćati zakup osim ako zemljoposjednik nije podupirao Franca, a
jamĉeći prijašnje vlasništvo nad zemljom, on je sprijeĉio raspodjelu
zemlju seoskoj sirotinji. Ricardo Zabalza, glavni tajnik Federacije na-
jamnih zemljoradnika, opisao je nastalu situaciju kao "bolno
nepravednu"; "udvorice bivših politiĉkih šefova i dalje uţivaju po-
vlašteni poloţaj na raĉun onih osoba koje nisu bile kadre zakupiti ni
najmanji komadić zemlje, jer su bili revolucionari".22
Da bi dovršio fazu legalizacije i restrikcije onoga što je već
bilo ostvareno, dekret od 24. listopada 1946. koji je objavio CNT-ov
ĉlan koji je postao savjetnik za ekonomiju katalonskog Generalidada,
zakonski je sankcionirao kolektivizaciju industrije u Kataloniji. U
tom je sluĉaju, takoĊer, korak bio regresivan, s revolucionarne toĉke
gledišta. Kolektivizacija je bila ograniĉena na poduzeća koja su
zapošljavala više od stotinu radnika i uspostavljeni su raznoliki uvjeti
koji su vlast iz ruku radniĉkih odbora preselili u ruke drţavne bi-
rokracije.23
shers, New York, 1965.) šesto poglavlje. On opisuje kako je eksproprijacije, "nastale
kao rezultat spontane akcije radnika i protiv volje boljševika", protiv volje legalizi rao
Lenjin mjesecima poslije i zatim ih stavio pod vlast centralne partije. O odnosu
boljševika prema anarhistima u postrevolucionarnoj Rusiji vidjeti, Guerin, L'Anar-
chisme, str. 96-125. Vidjeti isto tako, Avrich, op. cit., drugi dio, str. 123-234.
21
Bolloten, op. cit, str. 191.
22
Isto, str. 194.
23
Za više pojedinosti pogledati, Vernon Richards, Lessons ofthe Spanish Revolution
(Freedom Press, London, 1953.), str. 83-88.
74
Druga faza kontrarevolucije, od listopada 1936. do svibnja
1937., ukljuĉivala je uništenje lokalnih odbora, zamjenu milicija kon-
vencionalnom vojskom, i ponovnu uspostavu predrevolucionarnog
društvenog i gospodarskog sustava, gdje god je to bilo moguće.
Napokon, u svibnju 1937., došlo je do izravnog napada na radniĉku
klasu u Barceloni (Svibanjski dani).24 Nakon uspjeha tog napada, proces
likvidacije revolucije bio je završen. Odluka o kolektivizaciji od 24.
listopada opozvana je i industrija je bila "osloboĊena" radniĉkoga
nadzora. Komunistiĉki nastrojena vojska širila se Aragonijom, uniš-
tavajući mnoge kolektive i razarajući njihove organizacije te, opće-
nito, dovodeći podruĉje pod nadzor centralne vlade. Na teritorijima
koji su bili pod republikanskom vlašću, vlada je, kojom su dominirali
komunisti, djelovala u skladu s planom objavljenim u Pravdi 17.
prosinca 1936.: "Što se tiĉe Katalonije, ĉišćenje od trockistiĉkih i
unarhosindikalistiĉkih elemenata već je poĉelo i provest će se istom v i
orgijom kao i u Sovjetskom Savezu."251, mogli bismo dodati, da će -v to i
provesti na vrlo sliĉan naĉin.
Ukratko, razdoblje od ljeta 1936. do 1937. bilo je razdoblje re-
volucije i kontrarevolucije: revolucija je uglavnom bila spontana, s
masovnom participacijom anarhistiĉkih i socijalistiĉkih industrijskih i
ar'-arnih radnika; kontrarevoluciju su predvodili komunisti, Ko-
munistiĉka je stranka sve više predstavljala desno krilo Republike, l
ijckom toga razdoblja i nakon uspjeha kontrarevolucije, Republika
vodila rat protiv Francova puĉa što je detaljno opisano u mnogim
Implikacijama i o tome ću malo ovdje govoriti. Komunistiĉki pred-
/l>og dirljivog svjedoĉanstva pogledati, George Onvell, Homage to Catalonia
W.; reprint Harcourt, Brace & World, New York 1952. i Beacon Press, Boston 5.;
citati u ovom tekstu su iz izdanja Beacon Pressa.). Taje sjajna knjiga prošla
ipaţeno u doba kad je prvi put tiskana, nedvojbeno zato što je slika koju je A cl
l iscrtao bila u oštrom sukobu s etabliranom liberalnom dogmom. Paţnja koju
privukla kao hladnoratovski dokument od svojeg ponovljenog izdanja 1952. bila
mislim, mala utjeha autoru. [Hrvatsko izdanje, George Orwell, Kataloniji u čast,
Cesarec, Zagreb, 1984., prev. Dunja Vraţić Stejskal i Vladimir Roksandić, l ilirao
Rocker, The Tragedy ofSpain, str. 28.
75
voĊena kontrarevolucionarna borba mora se, naravno, razumjeti u od-
nosu na pozadinu antifašistiĉkog rata koji se vodio i na općenitiji po-
kušaj Sovjetskoga Saveza da stvori širok antifašistiĉki savez sa
zapadnim demokracijama. Jedan je razlog za snaţnu kontrarevolu-
cionarnu politiku komunista bilo njihovo uvjerenje da Engleska nikad
ne bi tolerirala revolucionarnu pobjedu u Španjolskoj, u kojoj je
Engleska imala znatne trgovaĉke interese, kao uostalom i Francuska i
u manjoj mjeri Sjedinjene Drţave.26 Na to ću se još vratiti. Ipak, mislim
daje vaţno imati na umu da su nesumnjivo postojali i drugi faktori.
Komentari Rudolfa Rockera mislim priliĉno istiĉu ono bitno:
... Španjolski narod uključio se u očajničku borbu protiv nemilosrdnoga
neprijatelja i bio je uz to izvrgnut i tajnim intrigama velikih impe-
rijalističkih europskih sila. Unatoč tome revolucionari nisu posegnuli za
pogubnom lukavštinom diktature, nego su poštovali sva časna uvjerenja.
Tko god je posjetio Barcelonu nakon srpanjskih borbi, bilo prijatelj ili
neprijatelj CNT-a, iznenadio bi se slobodom javnoga ţivota i
odsutnošću bilo kakvih aranţmana koji bi priječili slobodno izra-
ţavanje mišljenja.
Dva su desetljeća pristaše boljševizma utuvljivali masama u glavu da
je diktatura ţivotna potreba za obranu takozvanih proleterskih
interesa od napada kontrarevolucije i da bi se popločao put socijali-
zma. Oni tom propagandom nisu pospješili cilj socijalizma, nego su
tek utrli put fašizmu u Italiji, Njemačkoj i Austriji, tjerajući milijune
ljudi da zaborave na to da diktatura, najekstremniji oblik tiranije,
nikad ne moţe voditi u društveno osloboĎenje. U Rusiji, takozvana
diktatura proletarijata nije vodila u socijalizam, nego u prevlast nove
birokracije nad proletarijatom i cijelim narodom...
Ono ĉega se ruski autokrati i njihovi potpomagaĉi ponajviše
boje jest da bi uspjeh liberterskoga socijalizma u Španjolskoj mogao
pokazati njihovim slijepim sljedbenicima da silno hvaljena "nuţda
diktature" nije ništa drugo nego laţ koja je u Rusiji vodila u Staljinov
26
Vidjeti isto zbog saţetog pregleda. Naveliko je smetalo Hitleru to stoje te interese, u
velikoj mjeri, štitio Franco.
76
J
cLspotizam i danas će posluţiti u Španjolskoj da pomogne kontrare-
voluciji da pobijedi revoluciju radnika i seljaka.27 4 Nakon desetljeća
antikomunistiĉke indoktrinacije, teško je do-»n*nuti perspektivu koja
omogućuje ozbiljnu procjenu mjere do koje »u boljševizam i zapadni
liberalizam bili ujedinjeni u svojoj opoziciji narodnoj revoluciji. Ipak,
mislim da se dogaĊaji u Španjolskoj ne n a )gu shvatiti bez te
perspektive.
Ovom kratkom skicom pozadine - pristranom, ali mislim toĉ-
nom - htio bih se vratiti Jacksonovu prikazu toga aspekta Španjol-
ikoga graĊanskoga rata (vidjeti bilješku br. 8).
Jackson pretpostavlja (str. 259) da je sovjetska pomoć repu-
h'ikanskom cilju u Španjolskoj bila voĊena dvama ĉiniteljima: prvo,
brh'om za sovjetsku sigurnost; drugo, nadom da će pobjeda Repu-
hukc pospješiti "cilj svjetske 'narodne revolucije' s kojom su se so-\
tski voĊe poistovjećivali". Oni nisu inzistirali na svojim revolu-
• narnim ciljevima, misli on, budući daje "na trenutak bilo bitno ne l"-
-plašiti srednju klasu i zapadne vlade".
A što se tiĉe sovjetske sigurnosti, u tome Jackson nesumnjivo
ima pravo. Jasno je d a j e sovjetska potpora Republici bila jedan as-1'^
11 pokušaja da se ima zajedniĉki cilj sa zapadnim demokracijama r
>ti v fašistiĉke prijetnje. Ipak, Jacksonova koncepcija Sovjetskoga
veza kao revolucionarne sile - koja se nada da će pobjeda Re-|> i »i
ike pospješiti "prekinuti pokret prema svjetskoj revoluciji" teţeći
** identificirati s "ciljem svjetske 'narodne revolucije'" - ĉini mi se f '.
c pogrešnom. Jackson ne daje nikakav dokaz za takvu inter-§•• t
iĉiju sovjetske politike, a ni ja ne znam ni jedan. Zanimljivo je
* -lj eti kako su razliĉito interpretirali dogaĊaje u doba Španjolskoga r
ulanskog rata, ne samo anarhisti poput Rockera, nego i takvi
iicntatori poput Geralda Brenana i Franza Borkenaua, koji su bili i' 'o
upoznati sa situacijom u Španjolskoj. Brenan zapaţa daje kon-i*
revolucionarna politika komunista (koja je prema njegovu mišljeni
bila "krajnje razumna") bila
77
 politika koja je ponajviše odgovarala samim komunistima. Rusija je
totalitarni reţim kojim upravlja birokaracija: umna okosnica njegovih
voĎa, koja je došla na vlast najstrašnijim ustankom u povijesti,
cinična je i oportunistička: cijelo drţavno tkivo dogmatično je i
autoritarno. Očekivati od takvih ljudi da vode socijalnu revoluciju u
zemlji poput Španjolske, u kojoj je najdivljiji idealizam kombiniran s
velikom neovisnošću karaktera, nije dolazilo u obzir. Rusi su mogli,
istina je, zapovijedati velikim idealizmom meĎu svojim stranim obo-
ţavateljima, ali mogli su ga samo iskoristiti za stvaranje nepopus-
tljive birokratske drţave, u kojoj svi misle isto i pokoravaju se nared-
bama nadreĎenoga.2*
On u ruskom ponašanju u Španjolskoj ne vidi ništa što bi na-
znaĉavalo ikakav interes za "narodnu revoluciju". Prije se komuni-
stiĉka politika opirala "ĉak i takvim ruralnim i industrijskim kolek-
tivima koji su spontano nastajali i širili se politikom koja je, poput
ruskoga OGPU-a, djelovala prema naredbama njihove stranke prije
nego naredbama Ministra unutarnjih poslova". Komunisti su nastojali
posve sprijeĉiti porive prema "spontanosti govora ili djelovanja", budući
da ih je "njihova cijela narav i povijest tjerala da ne gaje povjerenje u
lokalno i spontano, nego da svoju vjeru povjere u odrţanje reda,
discipline i birokratske uniformnosti" - što ih je dovelo u opoziciju
revolucionarnim snagama u Španjolskoj. Kao što i Brenan biljeţi,
Rusi su povukli svoju pomoć kad je postalo jasno da se Britanci neće
kolebati u vezi s politikom popuštanja, stoje ĉinjenica koja dodatno
potvrĊuje tezu da su samo razmišljanja ruske vanjske politike dovela
Sovjetski Savez u poziciju da pomaţe Republiku.
Borkenauova je analiza sliĉna. On odobrava komunistiĉku po-
litiku, zbog njezine "uĉinkovitosti", ali istiĉe da su komunisti "priveli
kraju revolucionarnu društvenu aktivnost i osnaţili svoje gledište da to
ne treba biti revolucija, nego jednostavno obrana legalne vlasti...
komunistiĉku politiku u Španjolskoj uglavnom nije diktirala nuţnost
borbe u Španjolskoj, nego su je diktirali interesi strane intervencijske
J
Op. cit., str. 324.
78
i sile, Rusije", zemlje "s revolucionarnom prošlošću, ali ne i revolu-
I cionarnom sadašnjošću". Komunisti nisu djelovali "s ciljem da preo
braze kaotiĉni zanos u disciplinirani zanos [za koji Borkenau misli da
je nuţan], nego s ciljem da zamijene discipliniranu vojnu i adminis
trativnu akciju akcijom masa kojih će se poslije posve osloboditi". Ta
5
je politika, istiĉe on, išla "izravno protiv interesa i zahtjeva masa" i
w. lako je slabila narodnu potporu. Apatiĉne mase nisu se htjele pokori-
9 ti obrani komunistiĉke diktature, koja je ponovno uspostavila bivšu
vlast i ĉak "pokazala posvemašnju preferenciju prema policijskoj sili
l staroga reţima, koju su mase tako mrzile". Ĉini mi se da taj zapis
•f ĉvrsto podupire tu interpretaciju komunistiĉke politike i njezinih
f uĉinaka, premda je Borkenauova pretpostavka da je komunistiĉka
"uĉinkovitost" bila nuţna da bi se dobila antifrancovska bitka pri
liĉno sumnjiva - što je pitanje kojem ću se vratiti.29
l Vaţno je zapaziti, na ovoj toĉki, da su mnogi španjolski komu-
j nistiĉki voĊe protiv svoje volje bili prisiljeni na sliĉne zakljuĉke.
Burnett Bolloten navodi nekoliko primjera,30 posebice, vojnog za
povjednika "El Campesina" i Jesiisa Hernandeza, ministra u Caba-
llcrovoj vladi. Prvi je, nakon svojega bijega iz Sovjetskoga Saveza
1949., izjavio d aj e uzeo zdravo za gotovo "revolucionarnu solidar
nost" Sovjetskoga Saveza tijekom graĊanskoga rata - što je izniman
stupanj iskrenosti - i shvatio tek poslije "da Kremlj nije sluţio in
teresima svjetskih naroda, nego su oni sluţili njegovu interesu; daj e
prĉ varom i licemjerjem bez para upotrijebio internacionalnu radniĉku
* Borkenau, op. cit., str. 289-292. Zbog esencijalne toĉnosti Borkenauova prikaza
mislim daje Hobsbawm (op. cit.) priliĉno pogriješio vjerujući daje komunistiĉka po-
litika "nesumnjivo bila jedina koja je mogla dobiti graĊanski rat". Zapravo, komuni-
stiĉka je politika bila osuĊena da ne uspije, jer se zasnivala na pretpostavci da će se
/apadne demokracije pridruţiti antifašistiĉkome naporu samo ako Španjolska bude
saĉuvana, u stvari, kao zapadna kolonija. Kad su komunistiĉki vode shvatili jalovost
takve nade, napustili su borbu, koja u njihovim oĉima nije bila napor da se pobijedi u
graĊanskom ratu, nego samo da se sluţi interesima ruske vanjske politike. TakoĊer »e
ne slaţem s Hobsbawmovom analizom anarhistiĉke revolucije, već navedenom, /bog
razloga implicitnih u cijeloj ovoj raspravi. 111 Op. cit, str. 143-144.
; :
*i -• . • . 79 ' • . ' '. .' •

klasu tek kao pijuna u svojim politiĉkim intrigama". Hernandez pri-
znaje, u govoru koji je odrţao ukratko nakon graĊanskoga rata, da su se
španjolski komunistiĉki voĊe "više ponašali poput sovjetskih podanika
nego poput sinova španjolskoga naroda". "Moglo bi zazvuĉati
apsurdno, nevjerojatno", dodaje on, "ali naša nas je naobrazba pod
sovjetskim tutorstvom u tolikoj mjeri izopaĉila da smo posve dena-
cionalizirani; oduzeta nam je naša nacionalna duša i zamijenjena bje-
somuĉnim šovinistiĉkim internacionalizmom, koji je poĉinjao i za-
vršavao u tvrĊavi u Kremlju."
Nedugo nakon trećeg svjetskog kongresa Komunistiĉke inter-
nacionale 1921., nizozemski "ultraljeviĉar" Hermann Gorter napisao je
daje kongres "odluĉio o sudbini svjetske revolucije za sada. Smjer je
razmišljanja daje ozbiljno ţeljena svjetska revolucija... izbaĉena iz
ruske Internacionale. Komunistiĉke stranke zapadne Europe i diljem
svijeta, koje su zadrţale svoje ĉlanstvo u ruskoj Internacionali, postat će
ništa drugo do sredstvo oĉuvanja ruske revolucije i sovjetske re-
publike."31 To predviĊanje pokazalo se posve toĉnim. Jacksonovo po-
imanje daje Sovjetski Savez bio revolucionarna sila potkraj 1930-ih
godina ili ĉak da su se sovjetski voĊe uistinu poistovjećivali sa svjet-
skom revolucijom, nema potporu u ĉinjenicama. To je pogrešno
tumaĉenje koje teĉe usporedno s ameriĉkom hladnoratovskom
mitologijom koja je izmislila "internacionalnu komunistiĉku zavjeru"
kojom je upravljala Moskva (sada Peking) da bi opravdala vlastitu
intervencionistiĉku politiku.
Vratimo se dogaĊajima u revolucionarnoj Španjolskoj; Jackson
opisuje prve stupnjeve kolektivizacije ovako: sindikati u Madridu,
"kao i u Barceloni i u Valenciji, zloporabili su svoju neoĉekivanu
vlast da smjeste znak incautado [pod radniĉkim nadzorom] na sve
vrste zgrada i vozila" (str. 279). Zašto je to bila zloporaba vlasti? To
Jackson ne objašnjava. Izbor rijeĉi indicira Jacksonovu nesklonost da
prizna stvarnost revolucionarnoga stanja, unatoĉ svojemu prikazu
pada republikanske vlasti. Izjava da su radnici "zlouporabili svoju
31
Citirao Rosenberg, op. cit., str. 168-169.
80
T
neoĉekivanu vlast" provodeći kolektivizaciju poĉiva na moralnoj
prosudbi koja nas podsjeća na onu Ithiela Poola, kad je on okarakte-
rizirao agrarnu reformu u Vijetnamu kao "pljaĉkanje vlastitih susjeda"
ili Franza Borkenaua, kad je govorio o eksproprijaciji u Sovjetskom
Savezu kao o "kraĊi", iskazujući "crtu moralne ravnodušnosti".
U nekoliko je mjeseci, kako nas Jackson izvještava, "revolu-
cionarna plima poĉela padati u Kataloniji" nakon "što su se namnoţili
problemi s hranom i opskrbom, i nakon što je iskustvo upravljanja
* selima, graniĉnim postajama i javnim dobrima, ubrzo pokazalo anar-
t histima neoĉekivanu sloţenost modernoga društva" (str. 313-314). U
Barceloni je "naivni optimizam revolucionarnih pobjeda prethodnoga
f kolovoza ustupio mjesto osjećajima zlovolje i stanovite preva-
rcnosti", kako se cijena ţivota udvostruĉavala, vladala je nestašica
kruha, a policijska je okrutnost dosegnula razinu iz doba monarhije.
TOUM [Partido Obrero de Unificacićn Mandsta] i anarhistiĉki tisak
simultano su uzdizali kolektivizaciju i objašnjavali neuspješnost pro-
izvodnje kao rezultat politike bojkota katalonske ekonomije u Va-
lenciji i favoriziranja bourgeoisie. Oni su objasnili gubitak Malage
kao u velikoj mjeri ishod niskoga morala i dezorijentacije andaluzij-
skoga proletarijata, koji je vidio kako se vlada u Valenciji sve brţe
svija prema desnici" (str. 368). Jackson oĉito vjeruje da je ta Ije-
viĉarska interpretacija dogaĊaja besmislena i da su zapravo anarhi-
stiĉka nekompetentnost ili izdaja odgovorni za poteškoće: "U Kata-
loniji su CNT-ovi tvorniĉki odbori prionuli na ratnu proizvodnju, tvrdeći
da im je vlada uskratila sirovi materijal i daje favorizirala bour-
geoisie" (str. 365).
Zapravo, "revolucionarna je plima poĉela padati u Kataloniji"
pod napadom srednje klase koji je vodila komunistiĉka stranka, a ne
/ato što su shvatili "sloţenost modernoga društva". I štoviše posve je
istinito daje centralna vlada kojom su dominirali komunisti pokušala, s
velikim uspjehom, sprijeĉiti kolektiviziranu industriju i poljoprivredu i
prekinuti kolektivizaciju trgovine. Već sam se referirao na rane faze
kontrarevolucije. Daljnje istraţivanje izvora na koje se Jackson poziva i
drugih izvora pokazuje da anarhistiĉke osude nisu bile neosnovane,
81
kako to Jackson daje naslutiti. Bolloten citira dosta dokaza u potporu
svojem zakljuĉku da su
na selu komunisti preuzeli odvaţnu obranu malih i srednjih posjednika i
zakupnika od poriva za kolektivizacijom ruralnih najamnih radnika, od
politike radničkih sindikata koji su zabranjivali farmeru da ima više
zemlje nego što je moţe obraĎivati vlastitim rukama i od prakse
revolucionarnih odbora koji su rekvirirali ţetve, upleli se u privatnu
trgovinu i skupljali rentu od poljodjelaca zakupnika.7'2
Politiku vlade jasno je objavio komunistiĉki ministar poljopri-
vrede: "Kaţemo daje vlasništvo maloga seljaka sveto i da se oni koji
napadaju ili pokušavaju napasti to vlasništvo moraju smatrati nepri-
jateljima reţima."33 Gerald Brenan, koji nije simpatizirao kolektivi-
zaciju, objašnjava neuspjeh kolektivizacije ovako (str. 321):
Centralna vlada i posebice njezini komunistički i socijalistički članovi,
ţeljeli su dovesti [kolektive] pod izravan nadzor drţave: zbog toga im
nisu osigurali kredit za kupovinu sirovine: čim je opskrba sirovim
pamukom iscrpljena, predionice su prestale raditi... čak su
[industriju municije u Kataloniji] mučili novi birokratski organi
Ministarstva opskrbe.™
On navodi burţujskoga predsjednika Katalonije, Companysa,
koji je navodno rekao da su "radnici u tvornicama oruţjem u Bar-
celoni radili pedeset šest i više sati tjedno i nije bilo nijedne sabotaţe ili
znaka nediscipline" sve dok radnike nije demoralizirala birokrati-
zacija - kasnije, militarizacija - koju su nametale centralna vlada i
komunistiĉka stranka.35 Njegov je zakljuĉak da je "vlada Valencije
32
Bolloten, op. cit., str. 84.
33
Isto, str. 85. Kao stoje prije navedeno, "mali farmer" ukljuĉuje uspješnog uzgajivaĉa
naranĉi itd. (vidjeti bilješku br. 19).
34
Brenan, op. cit., str. 321.
35
Korespondencija Companvsa i Prieta, 1939. Dok bi Companys, kao Katalonac se-
paratistiĉkih poriva, prirodno bio sklon braniti katalonska postignuća, svakako nije bio
sklon kolektivizaciji, unatoĉ svojem kooperativnom stajalištu tijekom razdoblja
82
sad rabila PSUC protiv CNT-a - ali... ne zato što su katalonski radnici
pravili probleme, nego zato što su ih komunisti ţeljeli oslabiti prije
nego što ih unište."
Citirana korespondencija izmeĊu Companysa i Indalecia Prieta,
prema Vernonu Richardsu (str. 47), predoĉava dokaz o uspješnoj kat-
alonskoj ratnoj industriji u doba kolektivizacije i pokazuje da se
"mnogo više moglo postići da im sredstva za razvoj industrije nije
uskratila središnja vlada". Richards isto tako citira svjedoĉanstvo gla-
snogovornika Podtajništva za municiju i naoruţanje vlade u Valenciji
koji priznaje daje "ratna industrija u Kataloniji proizvodila deset puta
više nego ostatak španjolske industrije zajedno i [slaţe se]... daje taj
rezultat mogao biti ĉetverostruko veći od poĉetka rujna* da je Ka-
talonija imala pristup potrebnim sredstvima za kupovinu sirovina koje se
nisu mogle nabaviti na španjolskome tlu". Vaţno je prisjetiti se
kad su mu anarhisti, koji su tada imali stvarnu vlast u svojim rukama, dopustili da
/adrţi nominalnu vlast. Ne znam za pokušaj koji bi doveo u pitanje toĉnost njegove
procjene. Morrow (op. cit., str. 77) navodi katalonskog predsjednika vlade, po-
duzetnika Juana Tarrdellasa, kako brani upravu kolektivizirane ratne industrije od
komunistiĉkog (PSUC) napada, koji je nazvao "najproizvoljnijom laţi". Mnogo je i
drugih izvještaja koji komentiraju funkcioniranje kolektivizirane industrije a pisali su ih
neanarhistiĉki promatraĉi s lica mjesta i koji podupiru Companvsa. Primjerice,
Rocker citira švicarskoga socijalista Andresa Oltmaresa (op. cit., str. 24) daje rekao da
je nakon revolucije katalonskih radniĉkih sindikata "u sedam tjedana uĉinjeno
onoliko koliko je Francuska postigla u ĉetrnaest mjeseci nakon poĉetka Prvoga svjet-
skoga rata". Nastavljajući on kaţe:
Usred graĎanskoga rada anarhisti su se dokazali kao politički organizatori prvoga
reda. U svakome su rasplamsali potreban osjećaj odgovornosti i znali su kako
rječitim obraćanjima odrţati ţivim duh ţrtvovanja za opće dobro naroda. Kao
socijalistički demokrat govorim s unutarnjim zadovoljstvom i iskrenim divljenjem o
svojem iskustvu u Kataloniji. Antikapitalistički preobraţaj dogodio se a da nisu
morali pribjeći diktaturi. Članovi sindikata svoji su gospodari, sami proizvode i
distribuiraju proizvode rada savjetujući se s tehničkim stručnjacima u koje imaju
povjerenja. Zanos radnika tako je velik da osjećaju prezir prema svakom osobnom
probitku i zaokupljeni su samo time da ostvare dobrobit za sve. Ĉak i Borkenau
zakljuĉuje, priliĉno uskogrudno, daje industrija priliĉno dobro funkcionirala, koliko je
on mogao vidjeti. To stvarno zasluţuje ozbiljno prouĉavanje. ' Navedeno
svjedoĉanstvo potjeĉe od 1. rujna 1937.; vjerojatno se referencija odnosi na rujan 1936.
83
 I
daje središnja vlada imala goleme zlatne rezerve (koje će uskoro biti
prenesene u Sovjetski Savez), tako da su sirovine za katalonsku in-
dustriju mogle lako biti dobavljene, unatoĉ neprijateljstvu zapadnih
demokracija prema Republici tijekom revolucionarnoga razdoblja
(vidi niţe). Nadalje, zahtjevi za sirovinama stalno su iznova dolazili.
24. rujna 1936. Juan Fabregas, delegat CNT-a u Ekonomskom savjetu
Katalonije, koji je djelomice bio odgovoran za odluku o kolek-
tivizaciji koju smo maloprije spomenuli, izvještava da su financijske
poteškoće Katalonije nastale zbog odbijanja centralne vlade da "pruţi
bilo kakvu pomoć u ekonomskim i financijskim pitanjima, poglavito
zato što je vrlo malo simpatije pokazivala za funkcioniranje prak-
tiĉnoga reda koji je vladao u Kataloniji"36 - to jest, kolektivizacije.
"Nastavio je navoditi daje Komisija koja je otišla u Madrid zamoliti za
kredit za ratni materijal i sirovine, nudeći milijun pezeta kao jamstvo
pohranjenih u Španjolskoj banci, naišla na odbijanje. Za madrid-sku je
vladu bilo dovoljno to daje nova ratna industrija u Kataloniji bila pod
nadzorom radnika iz CNT-a da odbije bilo kakvu bezuvjetnu pomoć.
Financijsku pomoć davali su samo u zamjenu, to jest da vlada preuzme
nadzor nad industrijom."37
36
Navedeno u, Richards, op. cit., str. 46-47.
37
Isto. Richards sugerira daje odbijanje centralne vlade da podupre aragonski front
moţda bilo motivirano djelomice općom politikom kontrarevolucije. "Taj front,
uglavnom napuĉen ĉlanovima CNT-a i FAI-a anarhisti su smatrali iznimno strateški
vaţnim, a glavni mu je cilj bio povezati Kataloniju s Baskijom i Asturijom, to jest
povezati industrijsku regiju [Kataloniju] s vaţnim izvorima sirovina." Ponovno bi
bilo zanimljivo detaljno istraţiti tu temu.
Da su komunisti povukli oruţje s aragonskoga fronta ĉini se daje neupitno i teško da se
moţe sumnjati u to da motivacija nije bila politiĉka. Vidjeti, primjerice, D. T.
Cattell, Communism and the Spanish Civil War (1955.; reprint, Russell and Russell,
Publishers, New York, 1965.), str. 110. Cattell, koji silno pokušava opravdati
ponašanje centralne vlade, zakljuĉuje daje u tom sluĉaju vrlo malo sumnje u to daje
odbijanje pomoći bilo politiĉki motivirano. Brenan zastupa isto mišljenje, tvrdeći da su
komunisti "drţali aragonski front bez oruţja u prkos anarhistima". Komunisti su se
utjecali iznimno grotesknim klevetama da bi objasnili nedostatak oruţja na
aragonskom frontu; primjerice, Daily Worker pripisao je nestašicu oruţja ĉinjenici da je
"trockistiĉki general Kopp prebacivao goleme koliĉine oruţja i municije preko niĉije
zemlje fašistima" (citirao Morrow, op. cit., str. 145). Kao što Morrow istiĉe,
84
Pierre Broue i Emile Temime zauzimaju priliĉno sliĉno sta-
jalište. Komentirajući optuţbu o "nekompetentnosti" uperenu protiv
kolektivizirane industrije, istaknuli su da "ĉovjek ne smije zanemariti
strašan teret rata". Unatoĉ tom teretu, zapaţaju oni, "nove tehnike
upravljanja i eliminacije dividendi dopuštaju sniţavanje cijena" a
"mehanizacija i racionalizacija, koje su uvedene u mnoga poduzeća...
/natno su povećale proizvodnju. Radnici su prihvatili goleme ţrtve sa
zanosom jer su, u većini sluĉajeva, vjerovali da tvornica pripada njima i
da napokon rade za sebe i za svoju klasnu braću. Doista, nov se duh
nadvio nad španjolskim gospodarstvom kojim su prevladavala
raspršena poduzeća, pojednostavljenje komercijalnih obrazaca, zna-
.
ĉajna struktura društvenih projekata za starije radnike, djecu, nemoćne,
bolesne i osoblje općenito" (str. 150-151). Velika je slabost revolucije
bila, prema njihovoj tvrdnji, ĉinjenica daje nisu proveli do kraja.
Djelomice je to bilo tako zbog rata; djelomice je bilo posljedica politike
centralne vlade. TakoĊer su istaknuli odbijanje madridske vlade, u
prvim stupnjevima kolektivizacije, da odobri kredite ili opskrbi
fondovima kolektivizaciju industrije ili poljoprivrede - u sluĉaju
Katalonije, ĉak i kad je katalonska vlada nudila bitna jamstva. Tako
su kolektivizirana poduzeća bila prisiljena odrţavati se na onoj imovini
koju su uspjela osigurati u doba revolucije. Nadzor nad zlatom i
kreditiranjem "dopustio je vlasti da ograniĉi kolektivna poduzeća i da
im sprijeĉi funkcioniranje" (str. 144).
Prema Broueu i Temimeu, upravo je restrikcija kredita ko-
naĉno uništila kolektiviziranu industriju. Companysova vlada u Ka-
taloniji odbila je oformiti banku za industriju i kreditiranje, kako su to
CNT i POUM traţili, a središnja je vlada (oslanjajući se, u tom
Gcorge Kopp je posebice bio loš izbor kao meta za takve optuţbe. Njegova je
prošlost dobro znana, primjerice, iz Onvellova prikaza, koji je sluţio pod njegovim
zapovjedništvom (vidjeti Onvell, op. cit., str. 209 i dalje). Onvell je takoĊer mogao
odbaciti, opaţajući iz prve ruke, mnoge od drugih apsurdnosti koje su se pojavljivale u
liberalnom tisku o aragonskom frontu, primjerice, izjavu Ralpha Batesa u New
Rcpublicu da su POUM-ove trupe "igrale nogomet s fašistima na niĉijoj zemlji". U
tom su trenutku, kako Onvell zapaţa, "POUM-ove trupe trpjele velike gubitke i
mnogi su njegovi osobni prijatelji bili ubijeni ili ranjeni".
85
sluĉaju, na nadzor socijalistiĉkoga UGT-a nad bankama) mogla kon-
trolirati protok kapitala i "rezervirati kredite za privatna poduzeća".
Svi su pokušaji da kolektivna industrija dobije kredit bili neuspješni,
smatraju oni, a "pokret kolektivizacije bio je ograniĉen, zatim zau-
stavljen, tako da je kontrolu nad industrijom zadrţala vlada putem
banaka... [i kasnije] nadzorom nad izborom upravljaĉa i ravnatelja'*,
koji su ĉesto bili upravo bivši vlasnici i upravljaĉi, samo pod novim
imenima. Situacija je bila sliĉna i sa kolektiviziranom poljoprivredom
(str. 204 i sljedeće).
Na Zapadu su na vrijeme shvatili stanje. New York Times u veljaĉi
1938. zapaţa: "Naĉelo drţavne intervencije i drţavnoga nadzora nad
poslovanjem i industrijom, kao suprotnost radniĉkome nadzoru u liku
kolektivizacije, postupno se uspostavlja u lojalistiĉkoj Španjolskoj
nizom dekreta koji se upravo pojavljuju. Suglasno tome uspostavit će
se naĉelo privatnoga vlasništva i uspostavit će se pravo korporacija i
kompanija na ono što im zakonski po Ustavu pripada."38
Morrow citira (str. 64-65) niz zakona katalonske vlade koji su
ograniĉili kolektivizaciju, jednom kad se vlast odvojila od novih
institucija koje je uspostavila radniĉka revolucija iz srpnja 1936.
Dana 3. veljaĉe, kolektivizacija mljekarstva proglašena je nezakoni-
tom.39 U travnju je "Generalidad poništio radniĉki nadzor nad grani-
cama odbijajući potvrditi radniĉko vlasništvo nad materijalom koji je
izvezen, ali se trenutaĉno nalazi po stranim sudovima zbog tuţbi bivših
vlasnika; zbog toga su tvornice i poljoprivredni kolektivi koji su
izvozili robu ovisili o milosti vlade". U svibnju je, kao stoje već za-
38
Citirano u, Living Marxismt str. 172.
39
Bolloten, op. cit., str. 49, komentira kolektivizaciju mljekarstva u Barceloni ovako:
"Anarhosindikalisti eliminirali su kao nehigijenske više od ĉetrdeset postrojenja za
pasterizaciju, a pasterizirali sve mlijeko u devet preostalih i zaobišli su preprodavaĉe
uspostavom vlastitih mljekarnica. Mnogi trgovci na malo ušli su u kolektive, ali neki su
to odbili: 'Traţili su više plaće od onih plaćenih radnicima... tvrdeći da se ne mogu
pokriti plaćama koje su im dodijeljene.'" [Tierra y Libertad, 21. kolovoza 1937. -
novine FAI-a, anarhistiĉkih aktivista]. Njegova informacij potjeĉe u prvom redu iz
anarhistiĉkih izvora, koje on rabi mnogo više nego ijedan drugi povjesniĉar osim
Peiratsa. On ne predoĉava nikakvu procjenu tih izvora, koji se - poput svih ostalih -
moraju rabiti s kritiĉkim odmakom.
86
j\iţeno, poništena Odluka o kolektivizaciji od 24. listopada, s argu-
mentom da ju je "nametnuo Generalidad bez kompetencija da to uĉini",
jer "nije bilo, a i još nema, u [Španjolskoj] drţavnoga zakonodavstva koje
1
bi se primijenilo" a "ĉlanak 44 Ustava objavljuje da su eksproprijacija i
socijalizacija funkcije drţave". Odluka od 28. kolovoza "dala je vladi
pravo da intervenira u svim rudarskim ili metalurškim postrojenjima ili
da ih preuzme". Anarhistiĉke novine Solidaridad Obrera izvijestile su
u listopadu o odluci odjela za nabavu Minis-1 larstva obrane da će
ugovore o nabavi sklapati samo s poduzećima koja djeluju "na temelju
svojih starih vlasnika" ili "na temelju odgovarajuće intervencije
Ministarstva financija i gospodarstva".40
Vrativši se Jacksonovoj izjavi da su "u Kataloniji CNT-ovi
tvorniĉki odbori krenuli na ratnu proizvodnju tvrdeći da im je vlada
uskratila sirovine i daje favorizirala bourgeoisie\ vjerujem da ĉovjek
mora zakljuĉiti d aj e ta izjava više izraz Jacksonove sklonosti prema
kapitalistiĉkoj demokraciji nego što je prikaz povijesnih ĉinjenica. Na
kraju bismo mogli reći: Jackson ne predoĉava dokaz u potporu {
svojim zakljuĉcima; postoje ĉinjenice koje ih dovode u pitanje. Naveo
sam mnoge izvore koje bi liberalni povjesniĉar smatrao, posve
ispravno, kao naklonjene revoluciji. Ţelim reći daje promašaj u obje-
ktivnosti, duboko usaĊena pristranost liberalnih povjesniĉara, stvar
mnogo manje normalno prihvaćena zdravo za gotovo, i da ima temelj a
za pretpostavku daje taj neuspjeh u objektivnosti ozbiljno iskrivio
prosudbe o naravi španjolske revolucije koje su nam drsko namrli.
Nastavljajući s analizom Jacksonovih prosudbi, nepotkrijeplje-
nih ijednim citiranim dokazaom, razmotrimo njegovo zapaţanje, već
navedeno u ovom tekstu, daje u Barceloni "naivni optimizam revo-
lucionarnih pobjeda iz prethodnoga kolovoza doveo do osjećaja
srdţbe i do osjećaja da su na neki naĉin prevareni". Ĉinjenica je daje u
sijeĉnju 1937. Barcelonom vladalo veliko nezadovoljstvo. No je li to
jednostavno bilo posljedica "nesumnjive sloţenosti modernoga
društva"? Pogledamo li više izbliza, vidimo priliĉno razliĉitu sliku.
Pod ruskim utjecajem, PSUC-u je dana stvarna vlast nad katalon-
40
i Morrow, op. cit., str. 136.
87
skom vladom "tako što je mjesto povjerenika u Ministarstvu za
prehranu [u prosincu 1936.] dao ĉovjeku najdesnijem u trenutaĉnoj
katalonskoj politici, Comoreru"41 - ĉovjeku koji je, prema svojim
politiĉkim gledištima, bio najpovodljiviji suradnik Komunistiĉke
stranke. Prema Jacksonu, Comorera je "odmah poduzeo korake da
prekine trampu i rekviziciju te postane branitelj seljaka od revolucije"
(str. 314); on je "završio rekviziciju, obnovio plaćanje novcem i
saĉuvao katalonske seljake od daljnje kolektivizacije" (str. 361). To je
sve što Jackson ima reći o Juanu Comoreri.
Više doznajemo iz drugih izvora: primjerice od Borkenaua koji je
bio drugi put u Barceloni u sijeĉnju 1937. - i općenito je priznat kao
struĉan promatraĉ s velikim znanjem i snaţnim antianarhistiĉkim
osjećajima. Prema Borkenauu, Comorera je predstavljao "politiĉko
stajalište koje se ponajbolje moţe usporediti sa stajalištem krajnje
desnog krila njemaĉke socijal-demokracije. Uvijek je smatrao borbu
protiv anarhizma glavnim ciljem socijalistiĉke politike u Španjol-
skoj... Na njegovo iznenaĊenje, neoĉekivane je saveznike našao za
svoju odbojnost [prema anarhistima] u komunistima."42 Bilo je ne-
moguće preokrenuti kolektivizaciju industrije u toj fazi u proces kon-
trarevolucije; Comorera je, ipak, uspio dokinuti sustav kojim je bila
osigurana opskrba Barcelone, naime seoske odbore, većinom pod
utjecajem CNT-a, koji su suraĊivali (moţda, kako Borkenau sugerira,
nevoljko) u raspodjeli brašna gradovima. Nastavljajući, Borkenau
opisuje situaciju ovako:
...Comorera, počevši od načela apstraktnog liberalizma koje nijedna
uprava nije slijedila tijekom rata, a čiji su socijalisti desnoga krila
bili posljednji i najvjerniji štovatelji, nije zamijenio kaotične odbore za
kruh centraliziranom upravom. On je obnovio privatnu trgovinu
kruhom, jednostavno i potpuno. U siječnju nije više bilo ni sustava
racionirane opskrbe u Barceloni. Radnicima je jednostavno preostalo
da do kruha doĎu s plaćama koje jedva da su se išta promijenile
41
Borkenau, op. cit, str. 182.
42
Isto, str. 183.
88
o d svibnja, a cijene su porasle pa su se morali snaći kako znaju i
umiju. U praksi je to značilo da ţene moraju stajati u redu od četiri
sata ujutro. Nezadovoljstvo u radničkim dijelovima grada bilo je
prirodno snaţno, to više što je nestašica kruha ubrzano rasla nakon
što je Comorera preuzeo sluţbu.^
Ukratko, barcelonski se radnici nisu samo "osjećali nezado-
voljni i na neki naĉin izigrani" kad su shvatili "neoĉekivanu sloţenost
modernoga društva". Prije su imali dobar razlog vjerovati da ih je pre-
vario stari pas s novim ovratnikom.
Zapaţanja Georgea Orwella takoĊer su vrlo vaţna:
Svatko tko je Barcelonu za vrijeme rata posjetio dva puta, u raz-t mač ima
od nekoliko mjeseci, zapazio je neobične promjene koje su se u njoj dogodile. I
začudo, svejedno jesu li tamo bili prvi put u kolovozu pa potom u siječnju ili,
poput mene, najprije u prosincu pa opet u travnju, govorili bi uvijek istu
stvar: daje revolucionarne atmosfere nestalo. Nema sumnje, onome tko je
bio tamo u kolovozu, kad se ' krv još nije ni osušila na ulicama a milicija bila
smještena u lijepim hotelima, Barcelona u prosincu djelovala je burţoaski;
za mene koji sam tek stigao iz Engleske, bila je sličnija radničkom gradu
više od ičega što sam zamišljao mogućim. Sad kad se val povukao, to je opet
bio običan grad, pomalo iznuren i oštećen ratom, ali bez ikakva vanjskog
znaka nadmoći radničke klase... Debeli imućni muškarci, elegantne
ţene,luksuzni automobili - bili su posvuda... Oficiri nove Narodne armije,
tip koji jedva da je postojao kad sam otišao iz Barcelone, rojili su se u
začuĎujućim količinama... nosili su elegantnu kaki uniformu utegnutu u
struku, poput oficirske uniforme bri-
" Isto, str. 184. Prema Borkenauu, "dvojbeno je je li Comorera osobno bio odgovoran
za tu nestašicu; moţda bi do nje u svakom sluĉaju došlo, u korak s potrošnjom ţetve".
Ta spekulacija bi mogla, ali i ne bi morala biti toĉna. Poput Borkenaua, moţemo samo
spekulirati dokad bi seoski i radniĉki odbori bili kadri nastaviti opskrbu Barcelone, sa
središnjom upravom ili bez nje, da nije bilo politike "apstraktnoga liberalizma", koja je
bila u skladu s općim komunistiĉki usmjerenim pokušajima da se unište revolucionarne
organizacije i strukture što su se razvile u revolucionarnom razdoblju.
89
 tanske pješadije, samo je bila malo utegnuti/a. Rekao bih da je
najviše jedan od svake dvadesetorice dotad bio na fronti, ali svi su
imali za pojasom automatske pištolje; mi na fronti nismo mogli
nabaviti pištolje ni pod koju cijenu...'' Grad je obuzela duboka pro-
mjena. Dvije činjenice davale su osnovni ton svemu ostalome. Jedna je
bila da su ljudi - graĎansko stanovništvo - izgubili velik dio svoga
zanimanja za rat; druga je bila da se ponovno uspostavlja normalna
podjela društva na bogate i siromašne, višu i niţu klasu. 44
* Orvvell se upravo vratio s aragonskog fronta, gdje je sluţio pri POUM-ovim milicijama
na podruĉju na kojem su prevladavale Ijeviĉarske trupe (POUM i anarhisti). 44 Orwell,
op. cit., str. 109-111 (hrv. izd. str. 109-118), Orwellov opis Barcelone u prosincu (str. 4-5,
hrv. izd. str. 6-8) kad je onamo prvi put došao, zasluţuje opseţniji citat: Bilo je to prvi put
što se uopće nalazim u gradu u kojem radnička klasa drţi uzde. Praktički su svaku
zgradu ma koje veličine osvojili radnici i sve su bile ukrašene crvenim zastavama ili
crvenim i crnim zastavama anarhista; svi su zidovi bili išarani srpom i čekićem i
inicijalima revolucionarnih stranaka; gotovo je svaka crkva bila spaljena do zidina i
kipovi popaljeni. Skupine radnika sistematski su demolirale crkve tu i tamo. Svaka
trgovina i kavana imale su natpis koji je govorio da su kolektivizirane; čak su i čistači
cipela bili kolektivizirani, a njihovi stalci obojeni crveno i crno. Konobari i
nadglednici u robnim kućama gledali bi vas u lice i postupali s vama kao sa sebi
ravnima. Servilni i čak ceremonijalni oblici govora privremeno su nestali. Nitko nije
govorio Senor ili Don, pa ni Usted; svi su se meĎusobno nazivali "Druţe " i "Ti" te
govorili Salud umjesto Buenos dias. Zakon je zabranio napojnice; moje zamalo prvo
iskustvo bila je lekcija što sam je dobio od upravitelja hotela zbog pokušaja da vozaču
dizala dam napojnicu. Nije bilo privatnih automobila, svi su bili rekvirirani, a svi
tramvaji i taksiji i mnoga druga transportna sredstva bijahu obojeni u crveno i crno.
Revolucionarni su plakati bili posvuda, bliješteći jarkim crvenilom i modrilom, tako da
su rijetki preostali oglasi izgledali poput blatnih mrlja. Niz Ramblas, široku središnju
arteriju grada kojom su gomile ljudi neprekidno strujale amo-tamo, zvučnici su
treštali revolucionarne pjesme čitav dan i duboko u noć. A najneobičnijaje stvar bio
izgled gomile. Prema vanjskom izgledu, bijaše to grad u kojem su imućne klase
praktički prestale postojati. Osim malog broja ţena i stranaca, uopće nije bilo dobro
odjevenih ljudi. Gotovo su svi nosili grubu radničku odjeću ili plave kombinezone ili
neku vrst milicijske uniforme. Sve je to bilo čudnovato i dirljivo. Mnogo od toga nisam
shvaćao, na neki način nije mi se svidjelo, ali smjesta sam to prepoznao kao nešto za
što se vrijedi boriti. Vjerovao sam takoĎer da je sve onako kako izgleda, daje to doista
radnička drţava i daje čitava burţoazija ili pobjegla, ili ubijena ili daje dobrovoljno
prešla na stranu radnika; nisam shvatio da se velik broj dobrostojećih burţuja
jednostavno pritajio i pretvarao privremeno da su proleteri...
90
Dok Jackson pripisuje opadanje plimnoga revolucionarnoga
vala otkriću neoĉekivane sloţenosti modernoga društva, Onvellova
zapaţanja iz prve ruke, poput Borkenauovih, sugeriraju jednostavnije
objašnjenje. Ono što traţi objašnjenje nije nezadovoljstvo barcelonskih
radnika, nego ga traţi zanimljiva povjesniĉarska konstrukcija.
Da ponovim, Jacksonovi komentari u vezi s Juanom Comore-
rom: Comorera je "odmah poduzeo korake da prekine trampu i re-
kviziciju te postane branitelj seljaka od revolucije"; on je "završio
rekviziciju, obnovio plaćanje novcem i saĉuvao katalonske seljake od
daljnje kolektivizacije". Ti komentari podrazumjevaju daj e katalon-
f sko seljaštvo, kao korpus, bilo suprotstavljene revoluciji i da je
Comorera zaustavio kolektivizaciju koje su se bojali. Jackson nigdje
ne naznaĉuje da postoje podjele medu seljacima kad je rijeĉ o tome i ne
nudi nikakvu potkrijepu za impliciranu tvrdnju da je kolekti-
| vizacija trajala u doba Comorerina dolaska na vlast. Zapravo, upitno
. ĉekajući na taj sretan dan kad će komunistiĉka vlast ponovno uvesti staro stanje
\lvari i dokrajĉiti sudioništvo naroda.
11 prosincu 1936. ipak se situacija još mogla opisati sljedećim opaţanjima (str. 6, hrv. i/d.
str. 8):
/'</ ipak, koliko se prosuditi moglo, ljudi su bili zadovoljni i optimistični. Nije bilo
nezaposlenosti, a troškovi ţivota bili su još izvanredno niski; vidjelo se vrlo malo
upadljivo zapuštenih ljudi, a prosjaka, osim Cigana, nije bilo. Više od svega, posto-
falo je vjerovanje u revoluciju i u budućnost, osjećaj da se odjedanput ušlo u raz-
doblje jednakosti i slobode. Ljudska su se bića pokušavala ponašati poput ljudskih
hica, a ne poput zavrtnja u kapitalističkome stroju. U brijačnicama nalazile su se
anarhističke obznane (brijači su bili većinom anarhisti) koje su svečano objašnjavale
i/</ brijači više nisu robovi. Na ulicama su šareni plakati pozivali prostitutke da
prestanu biti prostitutkama. Za svakog pripadnika trezvene, podrugljive civilizacije
naroda engleskoga govornoga područja, bilo je nečega patetičnog u doslovnosti
kojom su ti idealistički Španjolci shvaćali te otrcane fraze revolucije. U to su se vri-
ft'me za nekoliko santima prodavale na ulicama revolucionarne balade najnaivnije
vrste, sve o bratstvu proletarijata i pokvarenosti Mussolinija. Često bih vidio kako
m'ki nepismeni milicionar kupuje neku od tih balada, teško sriče riječi i tada, kad bi
uhvatio bit, počinje pjevati odgovarajući napjev.
r Sj.-lite se datuma. Orvvell je došao u Barcelonu potkraj prosinca 1936. Comorerin
dekret kojim se ukidaju radniĉki opskrbni odbori i odbori za kruh proglašenje 7. si-
jeĉnja. Borkenau se vratio u Barcelonu sredinom sijeĉnja; Orwell, u travnju.
i
91
je je li Comorerin dolazak na vlast utjecao na tok kolektivizacije u
Kataloniji. Na dokaze je teško naići, ali ĉini se da kolektivizacija
poljoprivrede u Kataloniji nije bila, u svakom sluĉaju, sveobuhvatna i
da se nije produţila do prosinca kad je Comorera preuzeo sluţbu. Iz
anarhistiĉkih izvora znamo daj e bilo primjera prisilne kolektivizacije u
Kataloniji,45 no ne nalazim dokaza daj e Comorera "saĉuvao seljake" od
prisilne kolektivizacije. Nadalje, u najboljem sluĉaju na pogrešan put
zavodi to što se podrazumijeva da se seljaštvo kao cjelina
suprotstavljalo kolektivizaciji. Toĉniji je Bollotenov prikaz (str. 56),
koji istiĉe da su, "premda je individualni poljoprivrednik sa strahom
gledao na brz i raširen razvoj kolektivizirane poljoprivrede, plaćeni
zemljoradnici iz anarhosindikalistiĉkoga CNT-a i socijalistiĉkoga
UGT-a vidjeli u tome, naprotiv, poĉetak novoga doba". Ukratko, na
selu se vodila sloţena klasna borba, premda se iz Jacksonova poje-
dnostavljenoga i zavodljivoga prikaza malo o tome doznaje. Ĉini se fer
pretpostaviti da to iskrivljenje ponovno odraţava Jacksonovu antipatiju
prema revoluciji i njezinim ciljevima. Vratit ću se tom pitanju izravno,
s referencijom na podruĉja na kojima je kolektivizacija poljoprivrede
bila obuhvatnija nego u Kataloniji.
Sloţenosti modernoga društva koje zbunjuju i smućuju beza-
zlene anarhistiĉke radnike u Barceloni, kako ih Jackson specificira,
sljedeće su: nagomilanost problema s hranom i opskrbom te upravom
nad graniĉnim straţama, selima i javnim dobrima. Kao stoje upravo
45
Vidjeti Bolloten, op. cit. str. 74, gdje navodi anarhistiĉkoga portparola Juana Peiroa u
rujnu 1936. Poput drugih anarhista i socijalista lijevoga krila, Peiro oštro osuĊuje
uporabu sile za provedbu kolektivizacije, drţeći se stajališta većine anarhista i socijalista
lijevoga krila poput Ricarda Zabalze, glavnog tajnika Federacije zemljoradnika, koji je
8. sijeĉnja 1937. izjavio: "Draţi mije malen, pun zanosa kolektiv, koji je oformila
skupina aktivnih i iskrenih radnika, nego veliki kolektiv uspostavljen silom i sastavljen
od seljaka bez entuzijazma, koji će ga sabotirati dok ne propadne. Dobrovoljna
kolektivizacija dug je put, ali primjer malih kolektiva kojima se dobro upravlja
privući će sve seljake koji su iznimno realistiĉni i praktiĉni, dok će prisilna
kolektivizacija završiti diskreditacijom socijalizirane poljoprivrede" (naveo
Bolloten, op. cit., str. 59). Ipak, ĉini se da nema dvojbe da su pravila anarhista i lijevih
socijalista ĉesto bila narušena u praksi.
92
spomenuto, problemi s hranom i opskrbom najbrţe su se nagomilali
upravo pod vodstvom briljantnoga Juana Comorere. Što se tiĉe gra-
niĉnih straţa, situacija je, kako je Jackson opisuje (str. 368), bila ot-
prilike sljedeća: "U Kataloniji su anarhisti nadzirali straţe na granici s
Francuskom sve od 18. srpnja. Dana 17. travnja 1937. reorganizirali
karabinjeri, drţeći se naredbi ministra financija, Juana Negrina, x)ĉeli
su zauzimati granicu. Ubijeno je barem osam anarhista u sukobima s
karabinjerima." Osim te poteškoće, po općem priznanju ozbiljne
poteškoće, ĉini se da ima malo razloga pretpostaviti daj e pro-Mem s
ljudstvom na graniĉnim straţama pridonio opadanju revolucionarnoga
plimnog vala. Dostupni izvještaji ne indiciraju da su problemi s
upravljanjem selima ili javnim dobrima bili ili "neslućeni" ili
presloţeni za katalonske radnike - što je vaţan i neslućen razvoj
situacije, ali upravo takav potvrĊuju dostupni nam dokazi. Ţelim po-
lovno istaknuti da Jackson ne daje dokaz kojim bi podupro svoje
zakljuĉke o opadanju revolucionarnoga plimnog vala i o razlozima za
nezadovoljstvo katalonskih radnika. Još jedanput, mislim d aj e pra-
vedno pripisati njegove zakljuĉke elitistiĉkim sklonostima liberalno-i\
intelektualca, a ne povijesnim ĉinjenicama.
Razmotrimo sljedeći Jacksonov komentar prema kojemu su "anarhisti
objasnili gubitak Malage u velikoj mjeri niskim moralom i
Iczorijentacijom andaluzijskoga proletarijata, koji je vidio da valen-
icijska vlada sve više skreće prema desnici". Ponovno se ĉini da to
Jackson smatra samo još jednom naznakom naivnosti i nerazumnosti
Španjolskih anarhista. Ipak, ima tu više toga. Jedan o primarnih izvora
koji Jackson citira jest Borkenau, posve prirodno, budući da je
Borkenau proveo nekoliko dana na tom podruĉju netom prije pada
Malage 8. veljaĉe 1937. Ali Borkenauova su detaljna zapaţanja sklona
potvrditi anarhistiĉke "objašnjenje", barem djelomice. On je vje-I rovao
u to da se Malaga mogla spasiti, ali samo "oĉajniĉkom bor-I bom" s
masovnim ukljuĉenjem, onom vrstom borbe koju bi "anar-* histi mogli
voditi". Ali dva su faktora sprijeĉila takvu obranu: prvo, ĉasnik koji je
dobio vodstvo obrane, potpukovnik Villalba, "interpretirao je tu zadaću
kao ĉisto vojniĉku, dok u stvarnosti nije imao
93
vojnih sredstava na raspolaganju nego samo snage narodnoga pokreta";
on je bio profesionalni vojnik "koji je u dubini svojega srca mrzio duh
milicija" i nije bio kadar razumjeti "politiĉki ĉimbenik".46 Drugi je
faktor bio znaĉajan pad, s mjesecom veljaĉom, politiĉke svijesti i
masovne ukljuĉenosti. Anarhistiĉki odbori nisu više funkcionirali i
vlast policije i Civilne straţe ponovno se uspostavila. "Nestala je muka
sa stotinama neovisnih seoskih policija, ali s njom je nestalo i
strastveno zanimanje sela za graĊanski rat... Kratko meĊurazdoblje
španjolskoga sovjetskog sustava došlo je kraju" (str. 212). Nakon što se
osvrnuo na lokalno stanje u Malagi i sukobe u valencijskoj vladi (koja
nije uspjela osigurati opskrbu i oruţje za milicije koje su branile
Malagu), Borkenau zakljuĉuje (str. 228): "Španjolska je republika
platila padom Malage odluku desnoga krila svojega tabora da završi
socijalnu revoluciju, a lijevoga krila da je ne dopusti." Jacksonova
rasprava o padu Malage poziva se na teror i politiĉko rivalstvo u gra-
du, ali nema referencija na ĉinjenicu da Borkenauov prikaz i popratna
interpretacija potkrepljuju vjerovanje daje do poraza poglavito došlo
zbog niskoga morala i nesposobnosti, ili nevoljkosti, valencijske vlade
da vodi narodni rat. Naprotiv, on zakljuĉuje daj e nedostatak pot-
pukovnika Villalbe "da kontrolira ljuta politiĉka rivalstva" bio faktor
koji gaje sprijeĉio da provede bitne vojne zadatke. Ĉini se daj e time
prihvatio gledište koje Borkenau osuĊuje, da je zadatak bio "ĉisto
vojniĉki". Borkenauovo svjedoĉanstvo s lica mjesta ĉini mi se
uvjerljivijim.
I u tom je sluĉaju Jackson opisao situaciju na ponešto pogrešan
naĉin, vjerojatno opet zbog elitistiĉke sklonosti koja dominira libe-
ralno-komunistiĉkom interpretacijom graĊanskoga rata. Poput potpu-
kovnika Villalbe, liberalni povjesniĉari ĉesto otkrivaju snaţno ga-
Ċenje prema "silama narodnoga pokreta" i "duhu milicija". A argu-
ment bi mogao biti da sukladno tome ne uspijevaju shvatiti "politiĉki
faktor".
46
Borkenau, op. cit., str. 219-220. O tom ĉasniku Jackson kaţe samo to da je bio "po-
uzdan profesionalni vojnik". Nakon pada Malage, potpukovnik Villalba bio je pod
istragom zbog izdaje, navodno je napustio stoţer i svoje trupe. Broue i Temime za-
paţaju d a j e teško odluĉiti koliko je istine bilo u toj optuţbi.
94
Tijekom Svibanjskih dana 1937. revolucija u Kataloniji dobila je
konaĉni udarac. 3. svibnja, povjerenik za javni red, Rodriguez Sa-
| las, ĉlan PSUC-a, pojavio se u centralnoj telefonskoj zgradi s policij-
skim detašmanom da bi preuzeo telefonsku centralu, a da prije nije
upozorio anarhistiĉke ministre u vladi niti se s njima posavjetovao.
Centralu su, koja je prije bila u vlasništvu IT&T-a, zauzeli barcelonski
radnici u srpnju i otada je radila pod kontrolom odbora UGT-a i CNT-
a, s vladinim povjerenikom, što je bilo posve u skladu s Odlukom o
kolektivizaciji od 24. listopada 1936. Prema londonskome f)aily
Workeru (od 11. svibnja 1937.), "Salas je poslao naoruţanu
'• republikansku policiju da ondje razoruţa radnike, koji su većinom
h i l i ĉlanovi CNT-ovih sindikata". Motiv je, prema Juanu Comoreri,
bio "zaustaviti abnormalnu situaciju", naime, situaciju da nitko nije
mogao govoriti na telefon "bez indiskretnog uha kontrolora".47 Nao-i
uzani otpor u telefonskoj zgradi sprijeĉio je njezino zauzimanje. Lo-V
ilni obrambeni odbori podigli su barikade u Barceloni. Companys i
anarhistiĉki voĊe molili su radnike da se ra/oruţaju. Nesigurno pri-
mirje nastavilo se do 6. svibnja kad je došao prvi detašman Jurišne
Ulaţe, narušavajući time obećanja vlade da će nadgledati primirje i
povući vojne snage. Trupe je vodio general Pozas, nekadašnji zapo-
vjednik omraţene Civilne straţe i sada ĉlan Komunistiĉke stranke. U l
>rbi koja je uslijedila, nekih pet stotina ljudi je ubijeno a više od li
uću ranjeno. "Svibanjski su dani zapravo oznaĉili posmrtno zvono
revolucije, objavljujući politiĉki poraz za sve i smrt za odreĊene re-
volucionarne voĊe."48
Te dogaĊaje — iznimno vaţne u povijesti španjolske revolucije -
Jackson ocrtava u oskudnom pregledu kao marginalni incident.
Oĉito, povjesniĉarski prikaz mora biti selektivan; s lijevo-liberalnoga
Jcsus Hernandez i Juan Comorera, Spain Organisesfor Victorv: The Policy ofthe
• >mmunist Party of Spain Explained (Komunistiĉka stranka Velike Britanije,
<»ndon, nedatirano), citirao Richards, op. cit., str. 99-100. Nema optuţbi daje tele-
uska usluga bila ograniĉena, nego samo to da su revolucionarni radnici mogli
tadzirati razgovor meĊu politiĉarima". Kao što Richards dalje zapaţa: "To je, na-
'' no, posve druga stvar nego kad je 'indiskretno uho' ono OGPU-a."
liroue i Temime, op. cit., str. 266. -k
95
**. LJ
gledišta koje Jackson dijeli s Hughom Thomasom i mnogima drugima,
likvidacija revolucije u Kataloniji bila je manje vaţan dogaĊaj, kao
što je sama revolucija bila tek vrsta irelevantne neugodnosti, manje
iritantno skretanje energije s borbe da se spasi burţoaska vlada.
Odluka da se uguši revolucija silom opisana je kako slijedi:
5. svibnja Companvs je postigao krhko primirje, na osnovi kojega su se
vijećnici morali povući iz regionalne vlade, a pitanje Telefonske
kompanije ostavljeno je budućem pregovaranju. Upravo te noći ubijen
je Antonio Sese, funkcionar UGT-a koji je trebao ući u reorganizirani
kabinet. U svakom slučaju, valencijske vlasti nisu bile raspoloţene
otezati s katalonskom ljevicom. 6. svibnja nekoliko je tisuća asalta došlo
u grad, a republikanska mornarica demonstrirala je moć u luci.49
U tom je opisu zanimljivo ono što je ostalo neizreĉeno. Pri-
mjerice, nema komentara na ĉinjenicu da je odašiljanje asalta na-
rušilo "krhko primirje" koje su prihvatili barcelonski radnici i obliţnje
anarhistiĉke i POUM-ove trupe, a jedva da se spominju krvave
posljedice ili politiĉko znaĉenje te nevoljkosti da dalje "oteţu s ka-
talonskom ljevicom". Ne spominje se ni ĉinjenica da su kad i Sese,
ubijeni Berneri i drugi anarhistiĉki voĊe, ne samo tijekom Svibanjskih
dana nego i u prethodnim tjednima.50 Jackson se ne referira na
49
Jackson, op. cit., str. 370. Thomas sugerira d aj e Sese vjerojatno ubijen sluĉajno
(The Spanish Civil War9 str. 428.)
50
Anarhistiĉki gradonaĉelnik graniĉnoga grada Puigcedaa ubijen je u travnju, nakon što
su Negrinovi karabinjeri preuzeli graniĉne straţe. Taj isti dan istaknuti ĉlan UGT-a,
Roldan Cortada, ubijen je u Barceloni, pretpostavlja se da su ga ubili CNT-ovi mi-litanti.
Tu je pretpostavku osporio Peirats (Los Anarquistas, vidjeti bilješku 12), koji tvrdi, s
odreĊenim dokazima, daj e ubojstvo moglo biti i staljinistiĉka provokacija. Za
odmazdu ubijen je CNT-ov ĉovjek. Onvell, ĉije je svjedoĉanstvo o Svibanjskim
danima nezaboravno, istiĉe "da se moţe prosuditi stajalište stranog kapitalistiĉkoga
tiska prema komunistiĉko-anarhistiĉkoj zavadi s pomoću ĉinjenice daje Roldanovu
ubojstvu dan velik publicitet, dok je ubojstvo do kojeg je došlo kao odgovor na to
briţno nespomenuto" (op. cit., str. 119). Sliĉno se moţe procijeniti Jacksonovo sta-
jalište o toj borbi prema njegovu navoĊenju Seseova ubojstva kao kritiĉnoga
dogaĊaja, dok se Bernerijevo ubojstvo niti ne spominje (vidjeti bilješke 18, i 49).
96
Ĉinjenicu da su zajedno s Republikanskom mornaricom i britanski
brodovi "demonstrirali moć" u luci.51 Niti se referira na na Onvello-va
rjeĉita zapaţanja o Jurišnoj straţi, kad je se usporedi s trupama na
frontu, gdje je proveo prethodne mjesece. Jurišnu su straţu ĉinile
'sjajne trupe, daleko najbolje koje sam vidio u Španjolskoj... Bio sam
nauĉen na otrcanu, oskudno naoruţanu miliciju na aragonskoj fronti
nisam znao da Republika ima takve trupe... GraĊanska straţa i kara-
binjeri, iako uopće nisu trebali ići na frontu, bili su bolje naoruţani i
daleko bolje odjeveni od nas. Pretpostavljam daje isto tako u svim
ratovima - uvijek isti kontrast izmeĊu uglaĊene sjajne policije u po-
/adini i otrcanih vojnika na liniji."52
Kontrast priliĉno otkriva narav rata, barem onako kako ga je
razumjela vlada u Valenciji. Kasnije će Onvell eksplicitnije zaklju-
iti: "Vlada koja šalje petnaestogodišnje djeĉake na ratište s puškama
starim ĉetrdeset godina i ĉuva svoje najjaĉe ljude i najnovije oruţje u
pozadini, oĉito se više boji revolucije nego fašista. Otuda jadna ratna
politika u posljednjih šest mjeseci i otud kompromis kojim će rat
()rwell drugdje zapaţa daje "osobito u engleskoj štampi, potrebna dugotrajna potraga
da bi se pronašao neki povoljan osvrt, u svim razdobljima rata, s obzirom na španjolske
anarhiste. Oni su sustavno ocrnjivani i, kao što znam iz vlastita iskustva, go-lovo je
nemoguće naći nekoga tko će objaviti nešto u njihovu obranu." (str. 159, hrv. i/d. str.
167-168). Malo se toga otada promijenilo.
' Prema Orvvellu (op. cit., str. 153-154, hrv. izd. str. 162): "Jedna britanska krstarica i
dva britanska razaraĉa opkolili su luku, a nedvojbeno je u blizini bilo i drugih ratnih
brodova. Britanske su novine razglasilo da ti brodovi kreću prema Barceloni kako li
'zaštitili britanske interese', ali zapravo nisu uĉinili nijedan potez u tom smislu;
naime, nisu iskrcali nijednog Ĉovjeka niti ukrcali ikakve izbjeglice. Ne moţe se znati i
»uzdano, ali barem je samo po sebi vjerojatno da bi britanska vlada, koja nije ni
prstom maknula da spasi španjolsku vladu od Franca, intervenirala dovoljno brzo da bi
je spasila od vlastite radniĉke klase." Ta je pretpostavka mogla utjecati na lijevo
vodstvo da sprijeĉi barcelonske radnike da jednostavno preuzmu vlast nad cijelim
i'radom, što su oĉito vrlo lako mogli uĉiniti u poĉetnoj fazi Svibanjskih dana. Ilugh
Thomas komentira (The Spanish Civil War, str. 428) da "nije bilo razloga" za
Onvellovo "shvaćanje" toga sluĉaja. U svjetlu britanskih zapisa što se tiĉe Špa-
njolske, ĉini mi se da je Thomas jednostavno nerealistiĉan, kad se usporedi s
()rwellom, što se toga tiĉe. Onvell, op. cit, str. 143-144 (hrv. izd. str. 151). >'
97
L
gotovo vjerojatno završiti."53 Jacksonov prikaz tih dogaĊaja, s nje-
govim propustima i pretpostavkama, sugerira da i on moţda dijeli sta-
jalište daje za Španjolsku najveća opasnost pobjeda revolucije.
Jackson oĉito u odreĊenoj mjeri umanjuje Onvellovo svje-
doĉanstvo, komentirajući da bi "ĉitaoci morali imati na umu Or-
wellovu iskrenu izjavu da on vrlo malo zna o politiĉkim sloţenostima
borbe". To je ĉudan komentar. Ako ni zbog ĉega drugoga, a onda zbog
toga što se Onvellova analiza "politiĉkih sloţenosti borbe" drţi priliĉno
dobro i nakon trideset godina; ako je nepotpuna, onda je to zato što je
on bio sklon odveć vaţnosti pripisati POUM-u u usporedbi s
anarhistima - što ne iznenaĊuje imajući na umu ĉinjenicu da je on
pripadao POUM-ovim milicijama. Njegovo raskrinkavanja blesave
besmislice koja se u to doba pojavila u staljinistiĉkom i liberalnom
tisku posve je toĉno, kasnija otkrića dala su malo povoda da se u
pitanje dovedu osnovne ĉinjenice o kojima je on iţvjestio ili kako ih je
on interpretirao u trenutku dok je bitka bjesnila. Toĉno je da se Onvell
poziva na svoje "politiĉko neznanje". Komentirajući poraz revolucije u
svibnju, on kaţe: "Shvatio sam - premda zbog svojeg politiĉkoga
neznanja, ne tako jasno kako sam trebao - da bi kad bi se vlada
osjećala sigurnija u svoje snage, bilo odmazde." Ali taj oblik
"politiĉkoga neznanja" pojaĉao se u novijim povijesnim radovima.
Ukratko nakon Svibanjskih dana Caballerova je vlada pala i
Juan Negrin postao je predsjednik vlade republikanske Španjolske.
53
Controversy, kolovoz 1937., citirao Morrow, str. 173. Tvrdnja je bila netoĉna,
premda ne i nerazumna. Da su zapadne sile i Sovjetski Savez ţeljeli, kompromis bi
bio moguć, kako se ĉini, i Španjolska se mogla spasiti strašnih posljedica Francove
pobjede. Vidjeti, Brenan, op. cit. str. 331. On pripisuje britanski neuspjeh da podupru
prekid neprijateljstava i moguće primirje ĉinjenicom da Chamberlain "nije vidio
ništa uznemirujuće u talijanskoj i njemaĉkoj pobjedi". Bilo bi zanimljivo istraţiti
potpunije stajalište Winstona Churchilla. U travnju 1937. izjavio je da Francova po-
bjeda neće naštetiti britanskim interesima. Prije je opasnost bila u tome da "uspiju
trockisti i anarhisti" (citirali Broue i Temime, op. cit. str. 172.). Donekle je u tom
kontekstu zanimljivo nedavno otkriće neobjavljenoga Churchillovog eseja napi-
sanoga u oţujku 1939. — šest mjeseci nakon Miinchena - u kojemu je rekao da će
Engleska "dobrodošlicom doĉekati i potpomoći izvornoga Hitlera, Hitlera mira i to-
lerancije" (vidjeti New York Times od 12. prosinca 1965.).
98
Broue i Temime ovako opisuju Negrina: "... on je bezuvjetno branilac
kapitalistiĉkoga vlasništva i rezolutni protivnik kolektivizacije, za
kojega CNT-ovi ministri kaţu daje blokirao sve njihove prijedloge.
On je solidno reorganizirao karabinjere i predsjedavao prijenosom
/l;itnih rezervi Republike u Sovjetski Savez. Uţivao je povjerenje
umjerenjaka... [i] bio u odliĉnim odnosima s komunistima."
Prvi veliki ĉin Negrinove vlade bila je zabrana POUM-a i kon-
solidacija centralne vlasti u Kataloniji. Vlada se zatim okrenula
prema Aragoniji, koja je bila uglavnom pod anarhistiĉkom vlašću od
prvih dana revolucije i u kojoj je agrikulturna kolektivizacija bila vrlo
raširena, a komunistiĉki elementi vrlo slabi. Općinske uprave Ara-
^onije koordiniralo je Aragonsko vijeće koje je vodio Joaquin
Ascaso, poznati CNT-ov militant, braću su mu ubili tijekom Svibanj-pl
ih dana. Za vrijeme Caballerove vlade anarhisti su se sloţili da
predstavnici budu i iz drugih antifašistiĉkih stranaka, ukljuĉujući i
S komuniste, ali većinu su tvorili anarhisti. U kolovozu je Negrinova
vlada objavila raspuštanje Aragonskog vijeća i otpravila diviziju
Španjolske vojske kojom je zapovijedao komunistiĉki ĉasnik Enrique
Lister, da bi ojaĉala raspuštanje lokalnih odbora, raspustila kolektive i
uspostavila središnju vlast vlade. Ascaso je uhićen pod optuţbom da je
bio odgovoran za kradu nakita - naime, nakita koji je "ukrala"
, Skupština za vlastite potrebe potkraj 1936. Lokalna je anarhistiĉka
Štampa potisnuta u ime komunistiĉkih novina, a općenito su lokalni
anarhistiĉki centri silom zauzeti i zatvoreni. Posljednje je anar-
histiĉko uporište zauzeto tenkovima i topovima 21. rujna. Zbog toga
stoje vlada nametnula cenzuru, vrlo je malo izravnih podataka o tim
dogaĊajima dok su se glasine brzo prenosile.54 Prema Felixu
Morrowu, "sluţbeni CNT-ov tisak... usporedio je napad na Aragoniju s
podjarmljivanje Asturije Lopeza Ochoe u listopadu 1934." - a to je bio
jedan od najkrvavijih ĉinova represije u suvremenoj španjolskoj
povijesti. Premda je to uveliĉavanje, ĉinjenica je da su narodne
M
Kod Hugha Thomasa, u Španjolskom graĎanskom ratu, to se uopće ne spominje.
4 Ovaj je prikaz uvelike preuzet od Brouea i Temimea, str. 279-280.
99
 i
organe uprave Listerove legije izbrisale i daje revolucija bila gotova,
što se Aragonije tiĉe.
O tim dogaĊajima Jackson iznosi sljedeće komentare:
1L kolovoza vlada je objavila raspuštanje Consejo de Aragona, uprave
kojom su dominirali anarhisti koju je u prosincu 1936. Largo
Caballero priznao. Seljaci su, poznato je, mrzili Consejo, anarhisti su
napuštali front tijekom borbi u Barceloni i samo je postojanje Con-
seja bilo trajan izazov autoritetu centralne vlade. Zbog svih tih ra-
zloga Negrin nije oklijevao poslati tamo trupe i zatvoriti anarhističke
duţnosnike. Kad je njihov autoritet pao, pušteni su na slobodu.55
Ta su zapaţanja najzanimljivija. Razmotrimo prvo optuţbu da
su anarhisti napuštali front tijekom Svibanjskih dana. Istina je da su se
odreĊeni dijelovi anarhistiĉkih i POUM-ovih divizija spremali za marš
na Barcelonu, ali nakon "krhkog primirja" uspostavljenog 5. svibnja,
oni to nisu uĉinili; anarhistiĉke se snage nisu niti pribliţile Barceloni
da brane barcelonski proletarijat i njegove institucije od napada. Ipak,
vlada je poslala motoriziranu kolonu od pet tisuća ĉlanova Jurišne
garde s fronta da slomi "krhko primirje".56 Tako da su jedine snage koje
su "napustile front" tijekom borbi u Barceloni bile
55
Op. cit. str. 405. Bilješka komentira "blagost" vlade prema zatvorenima. Jackson
ništa ne govori o optuţbama protiv Ascasa i drugih ili o naĉinu na koji je stari poredak
vraćen u Aragoniji.
Da bi se ti dogaĊaji mogli bolje procijeniti treba razmotriti, za usporedbu, brigu za
graĊanske slobode koju je iskazao Negrin na drugom, antifašistiĉkom frontu. U intervjuu
koji je dao nakon rata, objasnio je Johnu Whitakeru (We Cannot Escape History,
Macmillan Publishing Co., New York, 1943., str. 116-118) zastoje njegova vlada bila
tako neuĉinkovita u borbi s petokolonašima, ĉak i u sluĉaju poznatih fašistiĉkih
agenata. Negrin je objasnio da "nismo mogli zatvoriti nekoga samo na osnovi sumnje;
nismo mogli odustati od pravila o dokazima. Ne smijete riskirati da zatvorite nevinog
ĉovjeka zato što ste uvjereni da je on kriv. U redu, procesuiramo ratne krivce; ali
morate ţivjeti i sa svojom saviješću." Oĉito, te skrupule nisu vaţile kad je bila rijeĉ o
pravima anarhista i radnika socijalista, ali su vaţile kad je bila rijeĉ o fašistiĉkim
agentima.
56
Broue i Temime, op. cit. str. 262. Ironiĉno, vladine snage ukljuĉivale su neke
anarhistiĉke trupe, jedine koje su ušle u Barcelonu.
100
snage koje je poslala vlada kako bi završila posao onesposobljavani a
revolucije, silom. Prisjetite se Orwellovih zapaţanja navedenih koju
stranicu prije.
A što s Jacksonovom izjavom da su "seljaci, poznato je, mrzili
Consejo"? Kao i u drugim sluĉajevima koje sam citirao, Jackson ne
daje nikakav dokaz da bi takva prosudba mogla biti utemeljena. Naj-
detaljnije se kolektivi mogu istraţiti na temelju anarhistiĉkih izvora, a
oni indiciraju da je Aragonija bila jedno od podruĉja u kojemu je
kolektivizacija bila najrasprostranjenija i najuspješnija.57 I CNT i
UGT-ova federacija zemljoradnika snaţno su podupirali kolektivi-
zaciju i nema dvojbe da su obje te organizacije bile masovne. Mnogi su
neanarhisti, promatrajući kolektivizaciju u Aragoniji iz prve ruke, dali
vrlo povoljne izvještaje i isticali dobrovoljni karakter kolek-
tivizacije.58 Prema Gastonu Levalu, anarhistiĉkom promatraĉu koji je
" Vidjeti, Bolloten, op. cit. str. 55, gdje je dan iscrpan popis izvora. in Broue i Temime
navode socijaliste Alarda Pratsa, Fennera Brockwaya i Carla Rossellija. Borkenau, s
druge strane, daje naslutiti da je uloga straha bila velika u kolektivizaciji. On citira
vrlo malo dokaza u potporu svojem predosjećaju, premda se neki dokazi mogu naći u
anarhistiĉkim izvorima. Vidjeti bilješku 45. Rudolf Rocker citira neka općenita
zapaţanja Rossellija i Brockwaya o kolektivizaciji u svojem eseju "Anarhizam i
anarhosindikalizam", u, Paul Eltzbacher, ur., Anarchism, Freedom Press, London,
1960., str. 266.:
Kosselli: U tri mjeseca Katalonijaje bila kadra uspostaviti novi poredak na ruševi-
nama staroga reţima. To se poglavito moţe zahvaliti anarhistima, koji su pokazali
zadivljujući osjećaj za mjeru, shvaćanje realnosti i sposobnost organizacije... Sve su
revolucionarne snage Katalonije bile ujedinjene u programu sindikalističko-
socijalističkoga karaktera...
Anarhosindikalizam, toliko omraţen, pokazao se kao iznimno konstruktivna snaga. Ja
nisam anarhist, ali smatram svojom duţnošću izraziti svoje mišljenje o anarhistima u
Kataloniji koje se odveć cesto predstavlja kao dekstruktivne, ako ne čak i kao
kriminalni element.
Brockway: Impresioniran sam snagom CNT-a. Ne treba mi nitko reći daje to najveća i
najvitalnija radnička organizacija u Španjolskoj. To je očito kamo god bacite
pogled. Velike su industrije uglavnom bile u rukama CNT-a - ţeljeznica, cestovni
promet, brodovi, strojarska, tekstilna industrija, elektroindustrija, graditeljstvo,
poljoprivreda... Duboko sam impresioniran konstruktivnim revolucionarnim radom
CNT-a. Njihova su postignuća u radničkom upravljanju industrijom inspiracija... Još
101
proveo detaljno istraţivanje seoske kolektivizacije, "u Aragoniji se
75% malih posjednika dobrovoljno pridruţilo novom poretku stvari", a
drugi nisu bili prisiljavani da se i sami ukljuĉe u kolektive.59 Drugi
anarhistiĉki promatraĉi - posebice Augustin Souchy - dali su detaljan
pregled funkcioniranja kolektiva u Aragoniji. Osim ako netko nije
voljan pretpostaviti fantastiĉan stupanj falsifikacija, nemoguće je po-
miriti njihove opise s tvrdnjom da su "seljaci, poznato je, mrzili
Consejo" - osim, naravno, ako se pojam "seljak" ne ograniĉi na "in-
dividualnoga zemljoposjednika", u kojem sluĉaju bi ta tvrdnja vrlo
lako mogla biti toĉna, ali bi opravdala raspuštanje skupštine samo
pod pretpostavkom da prava samostalnog zemljoposjednika moraju
prevladati, a ne prava onih koji rade na zemlji. Gotovo da nema su-
mnje da su kolektivi ekonomski bili uspješni,60 što bi teško bilo moguće
daje kolektivizacija bila prisilna i da su je seljaci mrzili.
ima nekih Britanaca i Amerikanaca koji smatraju španjolske anarhiste nemogućima,
nediscipliniranima, ljudima nad kojima se ne moţe imati vlast. Španjolski anarhisti su
se s CNT-om latili jednog od najvećih konstruktivnih poslova koji je radnička klasa
ikad ostvarila. Na frontu se bore protiv fašizma. U pozadini zapravo stvaraju novo
radničko društvo. Oni uviĎaju da su rat protiv fašizma i socijalna revolucija
neodvojivi. Oni koji su ih vidjeli i koji razumiju ono što oni čine moraju ih poštovati i
biti im zahvalni... To je sigurno najveća stvar koju su do danas bilo gdje na svijetu
učinili radnici.
59
Citirao Richards, op. cit. str. 76-81, gdje su dani dugaĉki opisni navodi.
60
Vidjeti, Hugh Thomas, "Anarchist Agrarian Collectives in the Spanish Civil War"
(bilješka br. 13). On navodi brojke koje pokazuju d a j e poljoprivredna proizvodnja
porasla u Aragoniji i u Kastiliji, u kojima je kolektivizacija bila raširena, a daje pala u
Kataloniji i Levantu, gdje su seljaci posjednici bili dominantan element. Prema mojem
znanju, Thomasov je pokušaj jedini pokušaj profesinalnoga povjesniĉara da sustavno
prikupi podatke o poljoprivrednoj kolektivizaciji u Španjolskoj. On zakljuĉuje da su
kolektivi vjerojatno bili "znatan društveni uspjeh" i da su morali imati ĉvrstu narodnu
podršku, ali mnogo je sumnjiĉaviji kad je rijeĉ o njihovoj ekonomskoj odrţivosti.
Njegova sugestija daje "komunistiĉki pritisak kolektivima moţda podario nuţan poticaj
da preţive" ĉini se posve neopravdan, kao i njegova sugestija daje "sam rat... moţda bio
odgovoran za neke uspjehe kolektiva". Naprotiv, njihov uspjeh i njihovo spontano
nastajanje u republikanskoj Španjolskoj sugeriraju da su bili odgovor na duboki narodni
osjećaj, a da su i rat i komunistiĉki pritisak zapravo bili iznimno razorni ĉimbenici - i na
kraju, naravno, destruktivivni ĉimbenici.
102
Već sam naveo Bollotenov opći zakljuĉak, koji se zasniva na
vrlo opseţnoj dokumentaciji, da su individualni posjednici na razvoj
kolektivizirane poljoprivrede moţda i gledali sa strahom, ali "radnici na
poljima, ĉlanovi anarhosindikalistiĉkoga CNT-a i socijalistiĉkoga
UGT-a gledali su na nju, posve suprotno, kao na poĉetak novoga
doba". Taj se zakljuĉak ĉini razuman, imajući u vidu dostupne mate-
rijale. Što se tiĉe Aragonije, posebice, on zapaţa da su "seljaci op-
terećeni dugovima bili iznimno pod utjecajem ideja CNT-a i FAI-a
J)iugi su sumnjivi zakljuĉci da su "što se tiĉe preraspodjele dobara, anarhistiĉki
kolektivi jedva bili ikakvo poboljšanje u odnosu na kapitalizam" budući da "nije bio v.i
mišljen uĉinkovit naĉin da se ograniĉi potrošnja u bogatijim kolektivima kako bi RC
pomoglo siromašnijim kolektivima" i da nije bilo mogućnosti za razvoj opseţnijeg
planiranja. Naprotiv, Bolloten (op. cit, str. 176-179) istiĉe da su "da bi popravili štete
kolektivizacije, te da bi izgladili diskrepancije u ţivotnom standardu radnika izmeĊu
uspješnih i neuspješnih poduzeća, anarhosindikalisti, premda korjenito suprotstavljeni
nacionalizaciji, branili centralizaciju - ili, socijalizaciju, kako su je oni zvali -pod
nadzorom sindikata, cijelih grana proizvodnje". On navodi velik broj primjera
parcijalne socijalizacije koja je uspjela, navodeći kao glavnu poteškoću koja je
prijeĉila daljnji napredak inzistiranje komunistiĉke stranke i UGT-ova vodstva -
premda ne i svih pripadnika UGT-a - na vladinom vlasništvu i nadzoru. Prema
Kichardsu (op. cit., str. 82): "U lipnju 1937. ... Nacionalni plenum Regionalne fe-
deracije seljaka odrţanje u Valenciji kako bi se raspravilo o osnutku Nacionalne fe-
deracije seljaka koja bi koordinirala i širila kolektivistiĉki pokret i osigurala ravno-
pravnu distribuciju poljoprivrednih proizvoda, ne samo medu kolektivima, nego za
cijelu zemlju. Ponovno u Kastiliji u listopadu 1937. došlo je do skupa stotinu tisuća
ĉlanova Regionalne federacije seljaka i trinaest tisuća ĉlanova trgovina za distribuciju
hrane. Bio je to logiĉan korak u osiguranju bolje koordinacije i bio je prihvaćen za cijelu
Španjolsku na Drţavnom kongresu kolektiva odrţanom u Valenciji u studenome
1937." Razmatrani su i drugi planovi za regionalnu i drţavnu koordinaciju -vidjeti,
primjerice, D. A. de Santillan, After the Revolution, (Greenberg Publisher, NewYork,
1937.).
Thomas smatra da kolektivi nisu mogli preţivjeti više od "nekoliko godina dok se ne
nadide najniţa bijeda". Ne vidim podatke koji bi poduprli njegov zakljuĉak.
Palestinsko-izraelsko iskustvo pokazalo je da kolektivi mogu biti i društveno i
ekonomski uspješni na duţe razdoblje. Uspjeh španjolske kolektivizacije, u ratnim
uvjetima, doista se ĉini zadivljujućim. Ne moţe se oĉito biti siguran je li uspjeh
mogao biti osiguran i proširen da nije bilo kombiniranog fašistiĉkog, komunistiĉkog i
liberalnog napada, ali ne vidim objektivnu osnovu za gotovo opću skepsu. Ponovno mi
se to ĉini pukom iracionalnom predrasudom.
103
[Federacion Anarquista Iberica], stoje faktor koji je dao snaţan spontan
poticaj kolektivnoj poljoprivredi", premda anarhistiĉki izvori navode
poteškoće, i vrlo su iskreni kad je rijeĉ o neuspjesima. Bolloten citira
dva komunistiĉka izvora, meĊu ostalima, prema kojima je sedamdeset
posto populacije u ruralnim podruĉjima Aragonije ţivjelo u kolektivima
(str. 71); on dodaje da su "mnogi od ĉetiristo pedeset regionalnih
kolektiva bili uglavnom na dobrovoljnoj osnovi", premda je "prisutnost
pripadnika milicija iz susjedne regije Katalonije, koji su većinom bili
ĉlanovi CNT-a i FAI-a", bila "u odreĊenoj mjeri'' odgovorna za
raširenu kolektivizaciju. On isto tako istiĉe da su u mnogim
sluĉajevima seljaci posjednici koji nisu bili prisiljeni pristupiti sustavu
kolektiva ipak to uĉinili ali zbog drugih razloga: "... ne samo da nisu
mogli upošljavati unajmljenu radnu snagu i slobodno raspolagati
svojim urodom... nego su im bile uskraćene i povlastice koje su
ĉlanovi kolektiva imali" (str. 72). Bolloten citira komunistiĉki pokušaj u
travnju 1937. da potaknu nesuglasice na "podruĉju na kojemu su CNT i
UGT osnovali kolektivne farme meĊusobnim dogovorom" (str. 195),
dovodeći u nekim sluĉajevima do oštrih borbi i desetaka ubojstava,
prema CNT-ovim izvorima.61
61
Ovo je kratki opis anarhistiĉkoga pisca Gastona Levala, Ne Franco, Ne Smlin, le
collettivita anarchiche spagnole nella lotta contro Franco e la reazione staliniana
(Institute Editoriale Italiano, Milano, 1952.), str. 303 i dalje; odlomci su reprintirani u,
Collectivites anarchistes en Espagne revolutionnaire, Noir er Rouge, nedatirano: Usred
mjeseca'lipnja, počeo je napad širokih razmjera i dotad nepoznatim metodama na
Aragoniju. Bliţila se ţetva. S puškama u rukama, čuvari riznice su prema zapovijedima
komunista zaustavljali na cestama kamione koji su prevozili opskrbu i odnosili je u
svoje urede. Nešto kasnije, isti su čuvari navrli u kolektive i konfiscirali velike količine
ţita po zapovijedi glavnog stoţera smještenoga u Barbastru... Kasnije su počeli otvoreni
napadi, pod vodstvom Listera, trupama koje su povučene s fronta u Belchiti više od
pedeset kolometara udaljenoga, u mjesecu kolovozu... Konačni je rezultat daje trideset
posto kolektiva posve uništeno. U Alcolei, općinsko je vijeće koje je upravljalo
kolektivom uhićeno; ljudi koji su ţivjeli u Domu za stare ljude... izbačeni su na ulicu. U
Mas de las Matasu, u Monzonu, u Barbastru, na svim stranama slijedila su uhićenja.
Pljačkanje se dogaĎalo posvuda. Trgovine kooperativa i njihove zalihe ţita pokradene
su; uništen je namještaj. Upravitelj Aragonij e, kojega je na to mjesto postavila
centralna vlada nakon raspuštanja Aragonskog vijeća - što
104
Bollotenova detaljna analiza dogaĊaja u ljeto 1937. baca odreĊeno
svjetlo na pitanje stajališta seljaka prema kolektivizaciji:
Bilo je neizbjeţno da će napadi na kolektive imati nepoţeljan učinak na
ruralnu ekonomiju ali i na moral, jer premda je istina da je u
nekim područjima kolektivizacija bila anatema za većinu seljaka, isto
tako ništa manje nije istina da su na drugim područjima kolek-
tivizirane farme spontano organizirali seljaci. U Toledu, primjerice,
gdje su ruralni kolektivi postoj ali čak i prije rata, osamdeset tri posto
seljaka, prema izvorima bliskima komunistima, odlučilo se za kolek-
tivistički rad na zemlji. Budući da je kampanja protiv kolektiva do-
segnula svoj vrhunac upravo prije ljetne ţetve [193 7.]... plašt straha i
strepnje nadvio se nad poljoprivrednim radnicima. Na mnogim je
mjestima napušten rad na zemlji ili se provodio apatično te je postojala
opasnost da bitan dio ţetve, vaţan za ratne napore, bude ostavljen da
trune. [str. 196.]
7c zapravo bio znak na uzbunu da će doći do napada na kolektive -prosvjedovao je.
Rečeno mu je da ide dovraga.
22. listopada na Nacionalnom je kongresu seljaka, delegacija Pokrajinsko aragon-
skog vijeća iznijela izvještaj čiji saţetak prenosim:
"Uhapšeno je više od šest stotina organizatora kolektiva. Vlada je postavila uprav-
ljačke odbore koji su zauzeli skladišta i dijelili njihov sadrţaj nasumice. Zemlja, ţi-
votinje za vuču i oruĎe dani su pojedinačnim obiteljima ili fašistima koje je revolucija
poštedjela. Ţetva je na isti način razdijeljena. Ţivotinje koje su uzgajali kolektivi
doţivjele su istu sudbinu. Uništen je velik broj kolektivističkih svinjogojskih farmi,
.\\ila i mljekarstava. U odreĎenim komunama, poput onih u Bordonu i Calaceiti, kon-
fiscirano je čak i sjeme tako da seljaci nisu više mogli raditi na zemlji. " Procjena da
je trideset posto kolektiva uništeno slaţe se s brojkama koje iznosi I'cirats (Los
anarquistas en la crisispolitica espanola, str. 300). On istiĉe daje samo dvjesto
delegata prisustvovalo kongresu kolektiva u Aragoniji u rujnu 1937. ("odr-. .mom u
sjeni bajoneta Listerove jedanaeste divizije") u usporedbi s pet stotina delegata na
prethodnom kongresu odrţanom u veljaĉi. Peirats iznosi da su jedna vojna divizija
katalonskih separatista i druga divizija PSUC-a zauzele dijelove Aragonije lijekom te
operacije, dok su tri anarhistiĉke divizije ostale na frontu, pod zapovjedništvom vodstva
CNT-a i FAI-a. Usporedite s tim Jacksonovo objašnjenje okupacije Aragonije: "Seljaci
su, poznato je, mrzili Consejo, anarhisti su napustili front tijekom borbi u Barceloni,
a samo je postojanje Conseja bilo trajan izazov autoritetu centralne vlade" (kurziv
moj).
105
 U takvim su okolnostima, istiĉe on, komunisti bili prisiljeni
promijeniti svoju politiku i - privremeno - tolerirati kolektive. Izdana je
odluka kojom se legaliziraju kolektivi "tijekom tekuće poljo-
privredne sezone' (kurziv njegov) i ponuĊena im je odreĊena pomoć.
To je "stvorilo osjećaj olakšanja na selu tijekom razdoblja ţetve što
im je bilo po ţivot vaţno". Odmah nakon stoje urod skupljen, politika
se opet promijenila u okrutnu represiju. Bolloten citira komu-
nistiĉke izvore prema kojima je "kratka premda gorljiva kampanja
poĉetkom kolovoza" utrla stazu za raspuštanje Aragonskog vijeća.
Uslijedila je odluka o raspuštanju, "novopostavljeni upravitelj, general
Jose Ignacio Mantecon, ĉlan Lijeve republikanske stranke, ali potajni
komunistiĉki simpatizer [koji se, nakon rata, pridruţio partiji u
egzilu],... naredio je raspuštanje kolektivistiĉkih farmi". Sredstva:
Listerova divizija, koja je obnovila stari poredak silom i terorom.
Bolloten citira komunistiĉke izvore koji priznaju pretjeranu grubost
Listerovih metoda. On navodi komunistiĉkog glavnog tajnika Instituta
za agrarnu reformu, koji priznaje da su mjere poduzete da se raspuste
kolektivi bile "velika teška pogreška i da su proizvele zastrašujuću
neorganiziranost na selu" jer su "one osobe koje su bile nezadovoljne
kolektivima... nasrnule na kolektive, odnijele i podijelile ţetvu i
oruĊe bez obzira na kolektive koji su nastali bez nasilja i pritisaka, koji
su bili uspješni i zapravo model organizacije... Kao rezultat, rad na
poljima je gotovo posve prestao i ĉetvrtina zemlje nije bila pripremljena
za sjetvu" (str. 200). Ponovno je trebalo popraviti grubu represiju prema
kolektivima da bi se sprijeĉila katastrofa. Sumirajući te dogaĊaje,
Bolloten opisuje nastalu situaciju ovako:
Premda se situacija u Aragoniji nešto popravila, mrţnja i ogorčenje
koji su nastali raspuštanjem kolektiva i represijom koja je nakon toga
uslijedila nikad nisu posve raspršeni, A ni otreţnjenje koje je usli-
jedilo i potkopalo duh anarhosindikalističkih snaga na aragonskom
frontu nikad nije posve nestalo, otreţnjenje koje je nedvojbeno pri-
donijelo padu tog fronta nekoliko mjeseci poslije... nakon uništenja
kolektivističkih farmi u Aragoniji, Komunistička je stranka bila
prisiljena modificirati svoju politiku i poduprijeti kolektive u drugim
područjima protiv zemljoposjednika koji su nastojali vratiti konfisciranu
zemlju... [str. 2QQ~2Ql] .
Vratimo li se Jacksonovim primjedbama, mislim da moramo
Zakljuĉiti da one ozbiljno pogrešno predstavljaju situaciju.62 Raspu-
it:mje Aragonskog vijeća i uništenje kolektiva u velikim razmjerima
coje je provela vojna sila jednostvno je druga faza u istrebljenju na-
rodne revolucije i ponovnoj uspostavi staroga poretka. Ţelim ista-
knuti da ne kritiziram Jacksona zbog njegova negativnoga stajališta
prema socijalnoj revoluciji, nego prije zbog nesupjeha da bude objek-
tivan kad se bavi revolucijom i budućom represijom.
MeĊu povjesniĉarima Španjolskoga graĊanskog rata prevlada-A i
stajalište daje komunistiĉka politika u biti bila ispravna - daje, da V' se
osigurala domaća i meĊunarodna potpora Republici, bilo nuţno
/austaviti i preokrenuti socijalnu revoluciju. Jackson, primjerice, ka-. c
da je Caballero "shvatio da je apsolutno nuţno obnoviti autoritet u
publikanske drţave i usko suraĊivati s liberalima srednje klase".
Anarhistiĉki voĊe koji su ušli u vladu dijelili su to stajalište, pouzda-jući
se u dobru vjeru liberala poput Companysa te vjerujući - naivno, kako
su dogaĊaji pokazali - da će im zapadne demokracije priskoĉiti •
pomoći.
Politika dijametralno suprotna toj bila je politika koju je zastupao
Camillo Berneri. U svojem otvorenom pismu anarhistiĉkoj ministrici
Federici Montseny,63 on saţima svoja gledišta: "Dilema, rat ili
revolucija, više nama znaĉenja. Jedina je dilema: ili pobjeda nad
Francom revolucionarnim ratom, ili poraz" (kurziv njegov). On je
tvrdio da bi Maroko morao dobiti nezavisnost i da bi trebalo pokušati
*; Što se tiĉe Bollotenova djela, Jackson je rekao ovo: "U ovom odlomku, uglavnom se
pozivam na briţno dokumentiranu studiju Komunistiĉke stranke 1936.-37. Ona je K-/,
premca u svojem prikazu ratnoga tiska, kojem je i Bolloten, i sam UP-ov iz-% -stitelj
u Španjolskoj, pridonio velik dio." (str. 363, bilj.)
* Vidjeti bilj. br. 18. Mnogi su citati iz Bernerijevih spisa navedeni kod Brouea i
Tćmimea. Morrow takoĊer iznosi nekoliko odlomaka iz njegova dnevnika, Guerra tli
Classe. Sabiranje njegovih djela bio bi vrlo koristan prinos našem razumijevanju
Španjolskoga graĊanskog rata i problema revolucionarnoga rata općenito.
potaknuti pobunu diljem Sjeverne Afrike. Tako bi trebalo poduzeti
revolucionarnu borbu protiv zapadnoga kapitalizma u Sjevernoj
Africi i istodobno protiv burţoaskoga reţima u Španjolskoj koji je
postupno urušavao postignuća srpanjske revolucije. Prvi bi front trebao
biti politiĉki. Franco se uvelike oslanjao na maurske kontingente,
ukljuĉujući i znatan broj snaga iz francuskoga Maroka. Republika bi
mogla iskoristiti tu ĉinjenicu, demoralizirajući Nacionalistiĉke snage i
moţda pridobivajući ih za revolucionarni cilj politiĉkom agitacijom
koja bi se zasnivala na konkretnoj alternativi panislamistiĉke - po-
sebice, marokanske - revolucije. Pišući u travnju 1947. Berneri je
isticao da se vojska Republike treba reorganizirati za obranu revolucije,
tako da bi se mogao obnoviti duh narodne participacije prisutan u
prvim danima revolucije. On navodi rijeĉi svojega zemljaka Luigija
Bertonija, pišući s fronta u Huesci:
Španjolski rat, lišen svake nove vjere, svake zamisli o društvenoj pre-
obrazbi, svake revolucionarne veličine, svakog univerzalnog značenja,
sada je tek puki nacionalni rat za nezavisnost koji se mora provesti da
se izbjegne uništenje koje meĎunarodna plutokracija zahtijeva.
Preostaje strašno pitanje ţivota ili smrti, ali svakako ne više rata kojim
će se izgraditi novo društvo i novi ljudi.
U takvom je ratu izgubljen ljudski element koji je mogao iznijeti
pobjedu nad fašizmom.
Retrospektivno gledano, Bernerijeve se misli ĉine posve ra-
zumne. Delegacije marokanskih nacionalista zapravo su pristupile
valencijskoj vladi traţeći oruţje i materici* ali ih je Caballero odbio i
zapravo predloţio teritorijalne koncesije Francuskoj i Engleskoj u
Sjevernoj Africi za njihovu potporu. Komentirajući te ĉinjenice, Bro-ue
i Temime zapaţaju da je takva politika lišila Republiku "instrumenta
revolucionarnoga defetizma u neprijateljskoj vojsci" pa ĉak i
mogućega oruţja protiv talijanske intervencije. Jackson, s druge strane,
odbacuje Bernerijevu sugestiju primjedbom daje nezavisnost za
* fr. ţivotne namirnice, prev.
108
Maroko (zapravo, ĉak i pomoć marokanskim nacionalistima) "gesta
koju bi Pariz i London iznimno cijenili". Naravno, ispravno je da bi
Francuska i Britanija teško cijenile takav razvoj dogaĊaja. Kao što
Berneri istiĉe, "ne treba niti reći da se ne moţe istodobno jamĉiti
francuske i britanske interese u Maroku i provoditi pobunu". Ali
Jacksonov se komentar ne dotiĉe središnjega pitanja, naime pitanja da li
se španjolska revolucija mogla oĉuvati i od fašista na frontu i od
burţoasko-komunistiĉke koalicije u Republici, revolucionarnim ratom
one vrste koji je ljevica predlagala - ili, što se toga tiĉe, da li se
republika mogla saĉuvati politiĉkom borbom koja bi ukljuĉila Fran-r
cove osvajaĉke maurske trupe ili koja bi barem erodirala njihov
moral. Lako je vidjeti zašto Caballera nije privukla ta hrabra shema,
imajući u vidu njegovo oslanjanje na eventualnu pomoć zapadnih
demokracija. Na osnovi onoga što danas znamo, Jacksonovo sumarno
odbacivanje revolucionarnoga rata ipak je odveć osorno.
Nadalje, Bertonijeve opaske s fronta u Huesci iznesene su s
mnogo drugih dokaza od kojih su neki već citirani. Ĉak i oni koji su
prihvatili komunistiĉku strategiju discipline i centralne vlasti kao
nuţnost priznaju da su represije koje tvore neodvojiv dio te strategije
"nastojale slomiti borbeni duh naroda".64 Moţe se samo spekulirati, no
ĉini se da su mnogi komentatori ozbiljno podcijenili vaţnost poli-
tiĉkoga faktora, potencijalnu snagu narodne borbe u obrani
postignuća revolucije. Moţda je vaţno spomenuti da je Asturija,
jedno podruĉje Španjolske u kojemu sustav CNT-ovih i UGT-ovih
odbora nije bio eliminiran u korist centralne vlasti, ujedno i podruĉje
gdje se gerilski rat nastavio i nakon Francove pobjede. Broue i Temime
smatraju65 da je otpor partizana u Asturiji "pokazao dubinu re-
volucionarnoga zanosa, koji nije raspršila ponovna uspostava drţav-
noga autoriteta, koja je ovdje vodena s mnogo više razboritosti".
Nema sumnje da je revolucija bila i raširena i duboko ukorijenjena
64
Cattell, op. cit, str. 208. Vidjeti i zapaţanja Borkenaua, Brenana i Bollotena, već
navedena. Ni Cattell ili Borkenau ipak ne smatraju taj pad borbenoga duha glavnim
faktorom.
65
Op. cit, str. 195,bilj.7.
109
meĊu španjolskim masama. Ĉini se posve mogućim da bi revolu-
cionarni rat one vrste koju je zastupao Berneri bio uspješan, unatoĉ
većoj vojnoj snazi fašistiĉke vojske. Zamisao da ljudi mogu nadići
strojeve više se ne ĉini ni romantiĉnom ni naivnom kako se moţda
ĉinila prije nekoliko godina.
Nadalje, povjerenje anarhistiĉkih voĊa u burţoasku vladu nije
bilo nagraĊeno; kao što to povijest kontrarevolucije jasno pokazuje.
Retrospektivno gledano, ĉini se da je Berneri imao pravo tvrdeći da
nisu trebali sudjelovati u burţoaskoj vladi, nego su prije trebali na-
stojati zamijeniti tu vladu institucijama koje je stvorila revolucija.66
Anarhistiĉki ministar Juan Garcia Oliver izjavio je da su "imali
povjerenja u rijeĉ i u osobu katalonskog demokrata te poduprli i po-
mogli Companysa kao predsjednika Generalidada",67 u trenutku u kojem
su, barem, u Kataloniji radniĉke organizacije lako mogle zamijeniti
drţavni aparat i osloboditi se bivših politiĉkih stranaka, kao što su staru
ekonomiju zamijenile posve novom strukturom. Companys je potpuno
shvatio da postoje granice izvan kojih nije mogao suraĊivati s
anarhistima. U intervjuu s H. E. Kaminskim, odbio je specificirati te
granice, ali je tek izrazio nadu da se "anarhistiĉke mase neće
suprotstaviti zdravom razumu svojih voĊa", koji su "prihvatili odgo-
vornosti kojima su obvezani"; on je svoju zadaću vidio u tome "da
usmjeri te odgovornosti na pravi put", koji nije u intervjuu više speci-
ficiran, ali su ga pokazali dogaĊaji koji su vodili u svibanjske dane.68
Vjerojatno je Companysovo stajalište prema toj volji anarhistiĉkih voĊa
da suraĊuju toĉno izraţeno u njegovoj reakciji na sugestiju izvjestitelja
za New Statesman andNation, koji je prorekao da će ubojstvo
anarhistiĉkoga gradonaĉelnika Puigcerdaa voditi u pobunu: "[Com-
panys] se podrugljivo nasmijao i rekao da će anarhisti kapitulirati kao
66
Ĉak je i Trocki mislio sliĉno. Vidjeti, Lessons of Spain, Workcrs' International
Press, London, 1937.
67
Navedeno u, Richards, op. cit. str. 23.
68
H. E. Kaminski, Ceux de Barcelone, (Les Editions Denoel, Pariz, 1937.), str. 181. U
toj je knjizi i vrlo zanimljivo zapaţanje o anarhistiĉkoj Španjolskoj iz pera skeptiĉnoga
premda suosjećajnog svjedoka.
110
što su uvijek dosad kapitulirali."69 Kao što je već u odreĊenoj mjeri
istaknuto, liberalno-komunistiĉka stranaĉka koalicija nije imala na-
mjeru dopustiti da rat protiv Franca bude vaţniji od rušenja revolucije.
Comorerin glasnogovornik jasno je to izrekao: "Ovaj je slogan
pripisan PSUC-u: 'Prije nego što zauzmemo Zaragozu, nuţno je
zauzeti Barcelonu.' To jasno ocrtava situaciju..."70Comorera je sam, od
poĉetka, tjerao Companysa da se odupre CNT-u.71 Prvi je zadatak
antifašistiĉke koalicije, smatrao je on, bio raspustiti revolucionarne
odbore.72 Već sam citirao veliku koliĉinu dokaza koji daju do znanja
daje represija koju je vodio Narodni front ozbiljno oslabila narodnu
odanost i ukljuĉenost u antifašistiĉki rat. Ono stoje Georgeu Onvellu
bilo oĉito, oĉito je bilo i barcelonskim radnicima i seljacima u kolek-
tiviziranim selima Aragonije: liberalno-komunistiĉka koalicija ne bi
tolerirala revolucionarnu preobrazbu španjolskoga društva; odala bi se
posve borbi protiv Franca tek nakon što bi stari poredak bio ĉvrsto
ponovno uspostavljen, silom, ako je potrebno.73
Teško da postoji sumnja da radnici na farmama u kolektivima
nisu posve razumjeli društveni sadrţaj poriva prema konsolidaciji i
centralnoj vlasti. To doznajemo ne samo iz anarhistiĉkih izvora nego
69
15. svibnja 1937.; citira Richards, op. cit. str. 106.
70
Citirali Broue i Temime, op. cit. str. 258, bilj. 34. Osvajanje Zaragoze bio je cilj,
nikad ostvaren, anarhistiĉkih milicija u Aragoniji.
71
Isto, str. 175.
72
Isto, str. 193.
73
Ta ĉinjenica nije promaknula stranim novinarima. Morrow (op. cit., str. 68) navodi
Jamesa Minifieja u Ne\v York Herald Tribuneu, od 28. travnja 1937.: "Pouzdana
policija izgraĊena je potiho, ali sigurno. Valencijska je vlada otkrila idealno sredstvo za
tu svrhu u karabinjerima. To su bili bivši carinici i straţari, i uvijek ih je pratio
dobar glas što se tiĉe odanosti. Kaţu da ih je ĉetrdeset tisuća regrutirano za to a da ih
je dvadeset tisuća već naoruţano i opremljeno... Anarhisti su to već zapazili i pri-
govarali zbog povećane snage te sile u doba kad smo svi znali daje graniĉni promet
izrazito malen, i na kopnu i na moru. Shvatili su da će ta sila biti upotrijebljena protiv
njih." Pomislite samo što su ti vojnici, kao i Listerova divizija ili asalti koje je
opisao Orvvell, mogli postići na aragonskom frontu, primjerice. Razmislite i o uĉinku na
pripadnike milicija, koje je centralna vlada lišila oruţja, kad su doznali da će te dobro
naoruţane, dobro uvjeţbane trupe likvidirati postignuća njihove revolucije.
111
i iz socijalistiĉkoga tiska: u proljeće, 1. svibnja 1937. godine novine
socijalistiĉke stranke Adelante pišu sljedeće:
Na početku fašističkog puča radničke su se organizacije i demokratski
elementi u zemlji slagali da se takozvana nacionalistička revolucija,
koja je zaprijetila da gurne naš narod u bezdan najveće bijede, moţe
zaustaviti samo socijalnom revolucijom. Komunistička se stranka pak
suprotstavljala tom gledištu svom silom. Očito je posve zaboravila svoje
stare teorije o "radničkoj i seljačkoj republici" i o "diktaturi
proletarijata". Iz njezina stalnog ponavljanja novoga slogana o
parlamentarnoj demokratskoj republici jasno je da je posve izgubila
smisao za realnost. Kad su katolički i konzervativni dijelovi španjolske
burţoazije vidjeli stari sistem u krhotinama i kad nisu znali što činiti,
komunistička im je stranka podarila novu nadu. Ona ih je uvjerila da
demokratska burţoaska republika za koju se zalagala ne priječi
katoličku propagandu i, ponad svega, daje spremna braniti klasne
interese burţoazije.141
Daje to shvaćanje bilo širom rasprostranjeno ruralnim podru-
ĉjima dramatiĉno je potcrtao upitnik koji su novine Adelante poslale
tajnicima UGT-ove Federacije zemljoradnika, tiskan u lipnju 1937.75
Rezultati su ovako sumirani:
Odgovori na ta pitanja otkrili su zapanjujuću jednoglasnost. Posvuda
ista priča. Seljački kolektivi danas se najsnaţnije opiru Komu-
nističkoj stranki. Komunisti organiziraju dobrostojeće posjednike koji su
u potrazi za jeftinom radnom snagom i zbog toga su iskreno ne-
prijateljski raspoloţeni prema kooperativnim poduzećima siromašnih
seljaka.
Upravo onaj element koji je prije revolucije simpatizirao fašiste i
monarhiste, prema svjedočanstvu sindikalnih predstavnika, sada hrli u
redove Komunističke stranke. Sto se tiče općeg učinka komunističke
74
Citirano u, Rocker, The Tragedy ofSpain, str. 37.
75
Pogledati, Bulloten, op. cit. str. 192, bilj. 12.
112
aktivnosti na zemlju, tajnici UGT-a imaju samo jedno mišljenje, koje je
predstavnik valencijske organizacije izrekao ovim riječima: "Nesreća u
punom smislu riječi. "16
Nije teško zamisliti kako je prepoznavanje te "nesreće" moralo
utjecati na volju zemljoradnika da se ukljuĉe u antifašistiĉki rat, bez
obzira na ţrtve koje je on traţio.
Stajalište centralne vlade prema revoluciji okrutno se otkriva
njezinim djelovanjem i potvrĊuje njezinom propagandom. Bivši mi-
nistar ovako opisuje situaciju:
Činjenica koju koalicija španjolske Komunističke stranke te lijevih
republikanaca i lijevih socijalista skriva jest daje socijalna revolucija
ostvarila uspjeh u polovici Španjolske. Naime uspjeh u kolektivi-zaciji
tvornica i farmi kojima upravljaju sindikati i koje djeluju vrlo
djelotvorno. Tijekom tri mjeseca koliko sam bio direktor propagande za
Sjedinjene Drţave i Englesku pod Alvarezom del Vayom, tada mi-
nistrom vanjskih poslova u valencijskoj vladi, dobio sam instrukcije da
ne pošaljem nijednu riječ o toj revoluciji u ekonomskom sustavu
lojalističke Španjolske. Niti je ijednom vanjskom izvjestitelju u Valenciji
bilo dopušteno slobodno pisati o revoluciji koja se provodila.11
76
Citirano u, Rocker, The Tragedy of Spain, str. 37.
77
Liston M. Oak, "Balance Sheet of the Spanish Revolution", Socialist Review, vol. 6
(rujan 1937.), str. 7-9, 26. Na taj me izvještaj uputio William B. Watson. Oĉit primjer
iskrivljenja potaknutog propagandnim naporima 1930-ih godina ĉudna je priĉa
utjecajnog filma The Spanish Earth, koji je 1937. snimio Joris Ivens, a tekst je
(napisan kasnije) autorstvo Hemingwaya - što je projekt koji je oĉito inicirao Dos
Passos. Vrlo razotkrivajući prikaz te teme i naĉina na koji su Hemingway i Dos
Passos percipirali graĊanski rat daju W. B. Watson i Barton Whaley, "The Spanish
Earth of Dos Passos and Hemingway", netiskano, 1967. Film se bavio kolektivi-
ziranim selom Fuentiduena u Valenciji (selom koje je, sluĉajem, kolektivizirao
UGT). Za libertera Dos Passosa, revolucija je bila dominantna tema; no,
antifašistiĉki je rat zaokupljao Hemingwaya. Uloga Dos Passosa uskoro je zaborav-
ljena, zbog ĉinjenice (kako to Watson i Whaley istiĉu) da je "Dos Passos postao
anatema za ljevicu zbog svoje kritike komunistiĉke politike u Španjolskoj".
113
 Ukratko, mnogo je razloga da se povjeruje daj e volju za bor-
bom protiv Franca znatno umanjila, moţda i uništila, politika autori-
tarne centralizacije koju je provodila liberalno-komunistiĉka koalicija, i
to silom, te zamaskirana u propagandu koja se širila medu zapadnim
intelektualcima78 i koja i dalje dominira pisanjem povijesti. U mjeri u
kojoj je to ispravan sud, alternativa koju su predloţili Berneri i lijevi
"ekstremisti" dobiva na uvjerljivosti.
Kao stoje prije zapaţeno, Caballero i anarhistiĉki ministri pri-
hvatili su politiku kontrarevolucije zato što su vjerovali u zapadne de-
mokracije, za koje su bili sigurni da će im prije ili poslije pomoći. Taj je
osjećaj moţda bio razumljiv 1937. Ĉudno je, ipak, da pisanje povijesti u
1960-im godinama odbacuje prijedlog da se Franca napadne s leda
tako što će se revolucionarni rat proširiti na Maroko, na temelju toga da
se to ne bi svidjelo zapadnom kapitalizmu.
Berneri je bio posve u pravu u svojoj vjeri da zapadne demo-
kracije neće uzeti udjela u antifašistiĉkoj borbi u Španjolskoj. Za-
pravo, njihovo ortaštvo u fašistiĉkoj pobuni nije bilo neznatno.
Francuski bankari, koji su općenito bili za Franca, blokirali su oslo-
baĊanje španjolskoga zlata u ime lojalistiĉke vlade, te time sprijeĉili
kupovinu oruţja i, shodno tome, povećali oslanjanje na Sovjetski Sa-
vez.79 Politika "neintervencije", koja je uĉinkovito blokirala zapadnu
pomoć lojalistiĉkoj vladi dok su Hitler i Mussolini zapravo dobivali
rat za Franca, takoĊer je tehniĉki inicirala francuska vlada - premda
pod oĉito snaţnim britanskim utjecajem.80
78
Što se Istoka tiĉe, Rocker (The Tragedy ofSpain, str. 25) tvrdi da "ruski tisak, zbog
lako razumljivih razloga, nikad nije ni rijeĉ rekao o naporima španjolskih radnika i
seljaka u vezi s društvenom rekonstrukcijom". Ne mogu provjeriti toĉnost te tvrdnje, ali
teško da bi bilo iznenaĊujuće daje toĉna.
79
Vidjeti, Patricia A. M. Van der Esch, Prelude to War: The International Repercu-
ssions ofthe Spanish Civil War (1935-1939) (Martinus Nijhoff, Hag, 1951.), str. 47; i
Brenan, op. cit., str. 329, bilj. 1. Konzervativni karakter baskijske vlade takoĊer je
oĉito bio uvelike rezultat francuskoga pritiska. Vidjeti, Broue i Temime, op. cit., str.
172., bilj. 8.
80
Vidjeti, Dante A. Puzzo, Spain and the Great Powers: 1936-1941 (Columbia Uni-
versitv Press, New York, 1962), str. 86 i dalje. Ta knjiga detaljno i vrlo upeĉatljivo
analizira internacionalnu pozadinu graĊanskoga rata.
114
Što se Velike Britanije tiĉe, nada da će ona priskoĉiti u pomoć
Republici uvijek je bila nerealna. Nekoliko dana nakon Francova udara,
urednik za vanjsku politiku Paris-Soira napisao je: "Najmanje ĉetiri
zemlje imaju aktivne interese u bitci - Francuska, koja podupire vladu
u Madridu, Britanija, Njemaĉka i Italija, koje, svaka zasebno,
diskretno ali ipak uĉinkovito pomaţu ovoj ili onoj skupini pobu-
njenika."81 U stvari, britanska potpora Francu bila je vrlo konkretna u
samom poĉetku puĉa. Španjolska je mornarica ostala lojalna Repu-
blici,* i pokušala je sprijeĉiti Franca da brodovima preveze trupe iz
Maroka u Španjolsku. Talijanska i njemaĉka ukljuĉenost u pokušaj da se
ti problemi nadidu dobro je dokumentirana;82 britanska je uloga
privukla manje paţnje, ali moţe se odrediti prema izvještajima iz toga
doba. 11. kolovoza 1936. The New York Times je na prvoj stranici
donio izvještaj o britanskim mornariĉkim akcijama u Gibraltarskom
tjesnacu koji kaţe da "ta akcija pomaţe pobunjenicima da sprijeĉe
napade na Algeciras, gdje su se iskrcavale trupe iz Maroka". (Ne-
koliko dana prije, lojalistiĉki su ratni brodovi bombardirali Algeciras,
oštetivši britanski konzulat.) Popratna depeša s Gibraltara opisuje
situaciju kako se odande ĉinila:
Razljućeni španjolskim frakcijama koje su svojom borbom prijetile
brodovima i neutralnosti gibraltarskog teritorija, Velika je Britanija
praktički blokirala gibraltarsku luku prošle noći velikim ratnim
brodom Queen Elizabeth postavivši ga usred ulaza, stalno reflektorima
osvjetljujući oko sebe.
Mnogi su britanski ratni brodovi danas patrolirali cijelim tjes-
nacem, s namjerom da spriječe upletanje u britanski nadgled nad
ulazom u Sredozemlje, vitalno mjesto na britanskom "uţetu za spaša-
vanje prema Istoku ".
81
Jules Sauenvein, depeša New York Timesu datirana s 26. srpnjem. Citirao, Puzzo, op.
cit., str. 84.
* Preciznije, profrankistiĉki ĉasnici bili su ubijeni, a mornari su ostali lojalni Republici,
u mnogo sluĉaja.
82
Usporediti, primjerice, s, Jackson, op. cit., str. 288-289.
115
 Ta je akcija uslijedila nakon ponovljenih upozorenja španjolske
vlade i jučerašnjega dekreta da više neće biti dopuštena borba u gib-
raltarskoj luci. Britanci su u Gibraltaru postali sve više nervozni
nakon stoje lojalistički bojni brod Jaime Igranatirao Algeciras.
Premda Britanci još odrţavaju svoju neutralnost, patroliranje tjes-
nacom i zatvaranje luke pomoći će pobunjenicima jer lojalistički
ratni brodovi ne mogu pokušati zauzeti Algeciras, koji je sada u rukama
pobunjenika, te posve izolirati pobunjenike od Maroka. Pobunjenici
tako mogu poslati neke trupe, umjesto prema Algecirasu, da krenu
prema Madridu.
U Gibraltar je noćas došao izvještaj da su pobunjenici poslali
transportni brod kroz tjesnac i da su iskrcali još trupa iz Maroka koje će
biti dio kolona što će marširati sjeverno od stoţera u Sevilli.
Bio je to drugi put ove godine daje Britanija upozorila vlast kad je
povjerovala da je njezin nadzor nad Sredozemljem bio ugroţen, no
ostaje da se vidi hoće li se i vlada iz Madrida narugati Britancima
kao i Talijani. Ako to probaju učiniti, britanski topnici na gibral-
tarskoj tvrĎavi imaju ovlasti ispaliti hitce upozorenje. Što će se do-
goditi ako ti hitci budu nepaţljivi, očito je.
Svi Britanci ovdje vladu u Madridu nazivaju "komunistima " i nema
sumnje na čijoj su strani britanske simpatije, osnaţene izjavom
generala Francisca Franca, voĎe pobunjenika, da on osobito ne
suraĎuje s Italijom.
Britanska je vlada naredila Španjolcima ovdje da prestanu kovati
zavjere inače će biti izbačeni, a Britance je zamolila da se "lojalno
suzdrţe svake javne akcije ili svakog javnog nastupa koji bi pokazao
njihovu pristranost ili svrstanost".
Upozorenje je, objavljeno u sluţbenom listu Gibraltar Gazette, pot-
pisao ovdašnji britanski kolonijalni tajnik.
Upozorenje je objavljeno nakon što su izviješća o mogućim pro-
blemima s komunistima ovdje doprla do sluţbenih ušiju i nakon
oštrih prigovora da su španjolski pobunjenici u Gibraltaru. Rečeno je
da pobunjenici ovdje osnivaju stoţer i počinju borbe u La Linei.
116
Ovu sam depešu cijelu naveo budući da priliĉno toĉno iznosi
karakter britanske "neutralnosti" u poĉetnoj fazi rata i nadalje. U svibnju
1938. britanski veleposlanik u Španjolskoj, sir Henry Chilton, "izrazio
je uvjerenje da je Francova pobjeda nuţna za mir u Španjolskoj; da
nema ni najmanje šanse da Italija i/ili Njemaĉka zavladaju Španjolskom;
a da bi prema njegovu uvjerenju ĉak i kad bi bilo moguće da
španjolska vlada pobijedi (u što on nije vjerovao), Francova pobjeda
bila bolja za Veliku Britaniju".83 Churchill, koji je isprava bio silovito
protiv republike, modificirao je svoje mišljenje nešto nakon ugušenja
revolucije u ljeto 1937. Posebno mu se sviĊala nasilna represija prema
anarhistima i militarizaciji84 Republike (koja je nuţna kad je "cijela
struktura civilizacije i društvenoga ţivota uništena", kao rezultat
revolucije, koja je sada sretno pokorena). Ipak njegovi su dobri osjećaji
prema Republici ostali ograniĉeni. U intervjuu 14. kolovoza 1938. on
se ovako izrazio: "Franco je bio u pravu jer je volio svoju zemlju. Isto
tako Franco je branio Europu od komunistiĉke prijetnje - recimo to
tim rijeĉima. Ali ja, ja sam Englez, i draţa mi je pobjeda krive strane.
Draţe mi je da pobijedi druga strana jer Franco moţe narušiti britanske
interese ili im zaprijetiti, a druga strana to ne moţe."85
Nijemci su bili posve svjesni britanskih osjećaja, naravno, i
zbog toga im je silno bilo stalo da odbor koji nadgleda dogovor o
neintervenciji bude radije lociran u Londonu, nego u Parizu. Njemaĉki
ministar vanjskih poslova izrazio je svoje glediše 29. kolovoza
1936. ovako: "Prirodno, moramo raĉunati s raznovrsnim prigovorima u
Londonu što se tiĉe neuspjeha da se nadgleda obaveza neinterven-cije,
ali ne moţemo posve izbjeći te prigovore. Nama svakako odgovara da
se središte sile teţe, koje je nakon svega do sada bilo u Parizu
83
Prema izvještaju Herschela V. Johnsona iz ameriĉke ambasada u Londonu; citirao
Puzzo, op. cit., str. 100.
84
Vidjeti Brouea i Temimea, op. cit., str. 288-289.
85
Citirao Thomas, The Spanish Civil War, str. 531, bilj. 3; Rocker, The Tragedy of
Spain, str. 14. navodi (bez referencije) Churchillov prijedlog petogodišnje "neutralne
diktature" kako bi se "smirila" zemlja, nakon koje bi moţda "mogle oţivjeti parla-
mentarne institucije".
117
zbog francuske inicijative, preseli u London."861 nisu ih razoĉarali. U
studenome, ministar vanjskih poslova, Anthony Eden izjavio je u Do-
njem domu: "Što se tiĉe prekršaja [dogovora o neintervenciji], ţelim
kategoriĉno izjaviti da smatram da za to više treba optuţiti druge
vlade nego li njemaĉku ili talijansku vladu."87 Nije bilo ĉinjeniĉne
osnove za tu izjavu, ali ona odraţava britanska stajališta. Zanimljivo je
daje, prema njemaĉkim izvorima, Engleska u to vrijeme opskrbljivala
Franca municijom upravo preko Gibraltara i da je, istodobno,
Nijemce obavještavala o ruskim isporukama oruţja Republici.88
Britanska je ljevica najvećim dijelom podupirala liberalno-ko-
munistiĉku koaliciju, smatrajući Caballera "infantilnim ljeviĉarom", a
anarhiste općenito strašnima.
Britanska politika blage potpore Francu bit će uspješna u
oĉuvanju britanskih interesa u Španjolskoj, kao što će Nijemci uskoro
otkriti. Nota njemaĉkoga ministra vanjskih poslova u listopadu
1937. ambasadi u nacionalistiĉkoj Španjolskoj ukljuĉivala je i slje-
deće zapaţanje: "Moramo se pomiriti s ĉinjenicom da se Engleska ne
moţe trajno drţati podalje od španjolskoga trţišta kao u prošlosti.
Engleski stari odnosi sa španjolskim rudnicima i generalissimova ţelja,
zasnovana na politiĉkim i ekonomskim motivima, da se sporazumi s
Engleskom na neki naĉin ograniĉava naše šanse da španjolske
sirovine permanentno zadrţimo za sebe."89
Moţe se samo nagaĊati kakav bi bio uĉinak britanske potpore
Republici. Ta bi nas rasprava odvela predaleko, u razmatranje britanske
diplomacije potkraj 1930-ih godina. No, moţda je vrijedno spomenuti
da ministar Rusk i mnogi njegovi znanstveni pristaše navode "analogiju
s Miinchenom" u svojem krajnjem nepoštovanju povijesnih ĉinjenica,
to jest da "zaustavljanje komunizma" nije politika koju je izmislio
1947. George Kennan. To je posebice bila dominantna
86
Puzzo, op. cit., str. 116.
87
Isto., str. 147. Eden misli, naravno, na Sovjetski Savez. Što se tiĉe analize ruske
pomoći Španjolskoj republici, vidjeti, Cattell, op. cit., osmo poglavlje.
88
Puzzo, op. cit, str. 147-148.
89
Isto, str. 212.
118
JL
tema meĊu diplomacijom 1930-ih godina. Godine 1934. Lloyd George
je izjavio da će "uskoro, moţda za godinu dana, moţda za dvije,
konzervativni elementi u ovoj zemlji gledati na Njemaĉku kao bedem
protiv komunizma u Europi... Zato ne ţurimo s osudama Njemaĉke.
Trebamo Njemaĉku doĉekati kao prijatelja."90 U rujnu 1938., spo-
razum u Miinchenu je sklopljen; nedugo nakon toga, i Francuska i
Britanija pozdravile su Njemaĉku kao "svojeg prijatelja". A kao stoje
prije reĉeno (vidjeti bilješku 53), ĉak je i Churchillova uloga u to
doba u odreĊenoj mjeri predmet za razgovor. Naravno, Miinchenski je
sporazum pogrebno zvono za Španjolsku Republiku, baš kao stoje
nuţda da se oslone na Sovjetski Savez znaĉila kraj španjolske revo-
lucije 1937.
Sjedinjene Drţave, poput Francuske, iskazale su manje inicijative
u tim dogaĊajima od Velike Britanije, koja je imala znatnije ekonomske
interese u Španjolskoj i više bila ovisna sila u europskim pitanjima.
Ipak, ni ameriĉko ponašanje ne nadahnjuje ponosom. Tehniĉki
Sjedinjene su se Drţave striktno drţale neutralnosti. Ipak, ako paţljivo
pogledamo, raĊaju se sumnje. Prema informaciji koju je dobio Jackson,
"ameriĉki pukovnik koji je upravljao Telefonskom kompanijom privatne
je linije ustupio madridskim zavjerenicima da mogu razgovarati s
generalima Molom i Francom",91 upravo pred ustanak 17. srpnja. U
kolovozu, ameriĉka je vlada natjerala kompaniju Martin Aircraft da se
ne drţi sporazuma o opskrbi avionima Republike postignutoga prije
puĉa, a isto tako je utjecala na meksiĉku vladu da ne preveze u
Španjolsku ratne sirovine koje je ona kupila u Sjedinjenim
Drţavama.92 Ameriĉki izvoznik oruţja, Robert Ĉuše, inzistirao je na
svojem legalnom pravu da prevozi brodom avionske motore u Repu-
bliku u prosincu 1936., a State Department bio je prisiljen to mu
odobriti. Roosevelt je optuţio Cusea kao nedomoljuba, premda je bio
prisiljen priznati daje zahtjev bio posve legalan. Roosevelt je usporedio
stajalište drugih poslovnih ljudi s Cuseovim stajalištem ovako:
90
Isto, str. 93.
91
Op. cit., str. 248.
92
Puzzo, op. cit., str. 151 i dalje.
119
 Dakle, te su tvrtke poštovale vladin zahtjev. Devedeset posto biznisa
jest časno, mislim etički časno. Uvijek s ponosom ističemo tih deve-
deset posto. A onda jedan čovjek čini ono stoje savršeno legalan, ali
posve nedomoljuban čin. On predstavlja onih deset posto koji ne ţive u
skladu s najboljim standardima. Oprostite zbog moralne prodike, ali to
me duboko kosnulo.93
MeĊu tvrtkama koje su ostale "etiĉki ĉasne" i zbog toga se nisu
pojavile u Rooseveltovu izljevu srdţbe bila je i Texas Company (danas
Texaco), koja je pogazila ugovore sa Španjolskom republikom i
prevozila naftu umjesto toga Francu. (Pet tankera što su bili na otvo-
renom moru u srpnju 1936. skrenuti su Francu, koji je primio naftu u
vrijednosti od šest milijuna dolara na kredit tijekom GraĊanskoga rata.)
Oĉito ni tisak ni ameriĉka vlada nisu mogli otkriti tu ĉinjenicu,
premda je o njoj izvještavano u to doba u lijevim novinama.94 Ima dokaza
o tome da se ameriĉka vlada bojala, baš kao i Churchill i drugi,
opasnih sila na strani Republike. Drţavni tajnik Cordell Huli, pri-
mjerice, obavijestio je Roosevelta 23. srpnja 1936. daje "jedan od
93
Isto, str. 154-155 i bilj. 27
94
Vidjeti, Allen Guttmann, The Wound in the Heart: America and the Spanish Civil
War (Free Press, New York), str. 137-138. Najranija polusluţbena referencija koju
znam jest ona u, Herbert Feis, The Spanish Story (Alfred A. Knopf, New York, 1948.)
gdje su podaci dani u dodatku. Jackson (op. cit., str. 256) spominje tu temu, ali ne
navodi daje Texaco bio pogazio prije potpisani ugovor s Republikom. On izjavljuje da
ameriĉka vlada nije mogla ništa uĉiniti u vezi s tim, budući da se "nafta prema
Ukazu o neutralnosti nije smatrala ratnom sirovinom". On ne istiĉe da su Robert
Ĉuše, iz Martin Companv, i meksiĉka vlada bili pod snaţnim pritiskom da povuku
svoju opskrbu Republike, premda je to, takoĊer, bilo posve legalno. Kao stoje zabi-
ljeţeno, Texas Companv nikad nije dobila etiketu "neetiĉnosti" ili "nedomoljubno-sti",
ti su Rooseveltovi epiteti bili rezervirani za one koji su pokušali pomoći Republici.
Cinik bi mogao jednostavno upitati zašto je nafta bila iskljuĉena iz Ukaza o
neutralnosti u sijeĉnju 1947., imajući u vidu da dok su Njemaĉka i Italija mogle
opskrbljivati Franca oruţjem, nisu mogle udovoljiti njegovim zahtjevima za naftom.
Texas Company je nastavila iskazivati pronacistiĉke simpatije svojega direktora,
kapetana Thorkilda Riebera sve do kolovoza 1940. kad je publicitet poĉeo ugroţavati
posao. Vidjeti, Feis, op. cit., za više detalja. Više o toj temi vidjeti, Richard P. Traina,
American Diplomacy and the Spanish Civil War (Indiana Universitv Press,
Bloomington, 1968.), str. 166 i dalje.
120
najvaţnijih ĉimbenika u toj situaciji ĉinjenica daje [španjolska] vlada
razdijelila velike koliĉine oruţja i municije u ruke neodgovornih ĉlanova
lijevih politiĉkih organizacija".95
Poput Churchilla, mnogi odgovorni Amerikanci poĉeli su mi-
jenjati svoje stajalište prema Republici nakon stoje socijalna revolucija
bila skršena.96 Ipak su odnosi s Francom i dalje bili srdaĉni. Godine
1957. predsjednik Eisenhower ĉestitao je Francu "sretnu godišnjicu"
njegova puĉa,97 a tajnik Rusk dodao je svoje štovanje 1961. godine.
Budući da su ga kritizirali, Ruska je branio ameriĉki ambasador u
Madridu, koji je primijetio daje Španjolska "drţava koja neumoljivo
razumije komunistiĉku prijetnju",98 poput Tajlanda, Juţne Koreje,
Tajvana i drugih odabranih zemlja slobodnoga svijeta.99
U svjetlu takvih ĉinjenica, ĉini mi se da se Jackson nije odnosio
prema povijesnom zapisu ozbiljno kad je odbacio prijedloge španjolske
ljevice kao apsurdne. Vrlo vjerojatno bi Bernerijeva strategija propala,
kao što je propala i strategija liberalno-komunistiĉke koalicije koja
je zavladala republikom. Ali daleko od toga daje bila
95
Puzzo, op. cit., str. 160. On zapaţa: "Vlada u Madridu, u kojoj sjede socijalisti, ko-
munisti i anarhisti, nije bez opasnosti za ameriĉke poslovne interese i u Španjolskoj i u
Juţnoj Americi." (str. 165) Huli je, sluĉajno, pogriješio što se tiĉe zakona španjolske
vlade. Neodgovorni lijevi elementi nisu dobili oruţje, nego su ga morali osvajati, ne bi li
time sprijeĉili brzu Francovu pobjedu.
96
Vidjeti, Jackson, op. cit. str. 458.
97
Vidjeti, Guttmann, op. cit., str. 197. Naravno, ameriĉki je liberalizam uvijek bio
prolojalistiĉki, suprotstavljen i Francu i revoluciji. Stajalište prema revoluciji s ve-
likom toĉnošću naznaĉuje ova usporedba koju navodi Guttmann, str. 165: "Tristo
ljudi okupilo se na Union Squareu da bi ĉulo Listona Oaka [vidjeti bilj. 77] i njegov
ekspoze o ulozi staljinista u Španjolskoj; dvadeset tisuća ih se okupilo u Madison
Square Gardenu da bi pomogli Earlu Browderu i Normanu Thomasu u proslavi
oĉuvanja burţoaske demokracije", u srpnju 1937.
98
Isto, str. 198.
99
Da zakljuĉim ove opaske o meĊunarodnoj reakciji, treba spomenuti daje Vatikan
priznao Francovu vladu de facto u kolovozu 1937., a de jure u svibnju 1938. Odmah
nakon Francove konaĉne pobjede, papa Pio XII izjavio je sljedeće: "Mir i pobjeda u
Španjolskoj volja su Boţja... koja je obraćenicima materijalistiĉkoga ateizma našega
doba dala najveći dokaz da nad svim stvarima stoji vjeĉna vrijednost vjere i duha."
Naravno, mišljenje katoliĉke crkve otada je doţivjelo vaţne pomake - što je nešto
što se ne moţe reći za ameriĉku vladu.
121
besmislena. Mislim da neuspjeh povjesniĉara da je ozbiljnije raz-
motre proizlazi, ponovno, iz elitistiĉkoga naboja koji dominira pisa-
njem povijesti - i, u tom sluĉaju, iz odreĊene sentimentalnosti prema
zapadnim demokracijama.
Studija o kolektivizaciji koju je objavio CNT 1937.10° završava
opisom sela Membrille. "U njegovim jadnim kolibama ţive siromašni
stanovnici siromašne regije; osam tisuća ljudi, ali ulice su poploĉane,
mjesto nema novine, nema kino, kavanu ili knjiţnicu. S druge strane,
ima mnogo crkava koje su spaljene." Odmah nakon Francova puĉa,
zemlja je eksproprirana i ţivot na selu se kolektivizirao. "Hrana, odjeća
i alati dijeljeni su podjednako svima. Novac je nestao, rad je
kolektiviziran, sva su dobra prešla u vlasništvo zajednice, potrošnja je
socijalizirana. Ipak, nije to bila socijalizacija bogatstva, nego siro-
maštva." Rad se nastavio kao i prije. Izabrano vijeće dalo je u duţnost
odborima da organiziraju ţivot u komuni i njezine odnose s izvanjskim
svijetom. Ţivotne potrepštine dijeljene su besplatno, sve dok ih je bilo.
Prihvaćenje velik broj izbjeglica. Otvorena je mala knjiţnica, a i mala
škola dizajna.
Dokument završava ovim rijeĉima:
Svi su stanovnici ţivjeli kao jedna velika obitelj; funkcionari, dele-
gati, sindikalni tajnici, Članovi općinske skupštine, svi izabrani, po-
našali su se kao glave obitelji. Ali bili su nadzirani, jer posebne po-
vlastice ili korupcija nisu se tolerirali. Membrillaje moţda najsiro-
mašnije selo u Španjolskoj, ali i selo s najviše pravde.
Prikaz poput ovoga, svojom skrbi za ljudske odnose i ideal
pravednoga društva, mora se uĉiniti vrlo ĉudnim svijesti sofisticira-
noga intelektualca, te mu se zbog toga i rugaju ili se smatra naivnim ili
iracionalnim. Tek kad se takve predrasude napuste bit će moguće da se
povjesniĉari poduzmu ozbiljnog prouĉavanja narodnoga pokreta koji je
preobrazio republikansku Španjolsku jednom od najznamenitijih
socijalnih revolucija koju biljeţi povijest.
}
Vidjeti bilješku 14.
122
Franz Borkenau, komentirajući demoralizaciju uzrokovanu au-
toritarnom praksom centralne vlade, zapaţa (str. 295) da su "novine
pisali europeizirani urednici, a narodni je pokret neartikuliran do svojih
najdubljih poriva... [koje pokazuju samo] ... djela". Objektivnost
znanosti ostat će privid sve dok ti neartikulirani porivi ostanu izvan
njezina dosega. Što se tiĉe španjolske revolucije, njezinu povijest tek
treba napisati.
Usredotoĉio sam se na jednu temu - interpretaciju socijalne
revolucije u Španjolskoj - u jednom povijesnom djelu, djelu koje je
odliĉan primjer liberalne znanosti. Ĉini mi se da ima više nego do-
voljno dokaza koji pokazuju da su izniman naboj protiv socijalne re-
volucije i odanost vrijednostima i društvenome poretku liberalne bur-
ţoaske demokracije doveli autora do toga da pogrešno interpretira
kljuĉne dogaĊaje i previĊa glavne povijesne struje. Moja namjera nije
bila dovesti u pitanje odanost tim vrijednostima - to je posve druga
stvar. Moja je namjera prije bila pokazati da je ta odanost vodila u
iznenaĊujuću neuspješnost u objektivnosti, pruţajući posebice suptilan i
zanimljiv primjer "kontrarevolucionarne subordinacije".*
Poĉevši ovu raspravu o španjolskoj revoluciji, pozvao sam se
na klasiĉnu lijevu kritiku društvene uloge intelektualaca, marksistiĉku i
sliĉnu, u suvremenom društvu i na rezerve Rose Luxemburg prema
boljševizmu. Zapadni sociolozi ponovljeno su isticali vaţnost te
analize za razvoj dogaĊaja u Sovjetskom Savezu,101 priliĉno opravdano.
* Termin "kontrarevolucionarna subordinacija" posuĊen je od Conora Cruisea O'Bri-
ena, koji je objavio svezak u kojemu se pojavio ĉlanak iz kojega je taj materijal uzet.
Vidjeti poĉetni ulomak izvornika u American Power and the New Mandarins. 101
Vidjeti, primjerice, referencije na Mahajskoga u, Harold D. Lasswell, The World
Revolution ofOur Time: A Frameworkfor Basic Policy Research (Hoover Institute
Studies, Stanford Universitv Press, Palo Alto, California, 1951.); reprintirano, s do-
dacima, u, Harold D. Lasswell i Daniel Lerner, ur., World Revolutionary Elites: Studies
in Coercive Ideological Movements (MIT Press, Cambridge, Mass., 1965.), str. 29-96.
Daniel Bell ima opseţniju raspravu o Mahajskijevoj kritici socijalizma kao ideologije
novoga sistema eksploatacije u kojemu će "intelektualni radnici" dominirati u vrlo
informativnom ogledu koji se izravno tiĉe mnogih tema koje sam ovdje spomenuo:
"Two Roads from Marx: The Themes of Alienation and Exploitation, and Workers'
Control in Socialist Thought", u, The End ofldeology, str. 335-68.
123
Isti sociolozi formuliraju "svjetsku revoluciju epohe" na sljedeći naĉin:
"Glavna je promjena pad biznisa (i prijašnjih društvenih tvorbi), a
uspon intelektualaca i poluintelektualaca koji zapravo imaju
vlast."102 "Ultraljeviĉarski" kritiĉari predvidjeli su u takvom razvoju
dogaĊaja nov napad na ljudsku slobodu i uĉinkovitiji sustav eksploa-
tacije. Zapadni sociolozi vide u usponu intelektualaca na vlast nadu za
humanije društvo koje će bolje funkcionirati, u kojemu će se problemi
rješavati "postupno". Tko je bio oštrijega oka? Barem je ovo jasno:
opasnih tendencija ima u ideologiji socijalne drţave koju zastupa
inteligencija koja tvrdi da ima tehniku i razum potrebne za upravljanje
"postindustrijskim društvom" i da organizira meĊunarodno društvo kojim
dominira ameriĉka supersila. Mnoge od tih opasnosti su otkrivene, na
ĉistoj ideološkoj razini, u prouĉavanju kontrarevolu-cionarne
subordinacije znanosti. Opasnosti postoje i kad je znanstvena tvrdnja
stvarna i kad je laţna. Sve dok tehnika upravljanja i kontrole postoji,
moţe se upotrijebiti da konsolidira vlast onih koji je provode i da poništi
spontan i slobodan eksperiment s novim društvenim oblicima, kao što
moţe ograniĉiti mogućnosti rekonstrukcije društva u interesu onih koji
su sada, u manjoj ili većoj mjeri, razvlašteni. Ako tehnike ne uspiju,
zamijenit će se svim metodama prisile koje moderna tehnologija
pruţa, da se saĉuvaju red i stabilnost.
Da biste shvatili što bi moglo biti ispred, razmotrite predavanja
McGeorgea Bundyja, nedavno odrţana na Harvardu.103 Bundy tvrdi da
se više moći mora koncentrirati u izvršni ogranak vlasti, koji je sada
"opasno slab u odnosu na svoje trenutaĉne zadaće". Da će moćna
izvršna vlast djelovati pravedno i razumno - to, po svoj prilici ne treba
argumentirati. Kao primjer superiorne egzekutive koja bi trebala imati
više moći, Bundy citira Roberta McNamaru. Ništa jasnije ne moţe
otkriti opasnosti uroĊene "novom društvu", nego uloga koju je
McNamarin Pentagon odigrao u prošlih šest godina. Nema
102
Lasswell i Lerner, op. cit., str. 85. U vezi s tim, Lasswellova prognoza sliĉna je
Bellovoj u prije citiranom ogledu.
103
Saţeto u Christian Science Monitoru od 15. oţujka 1968. Nisam vidio tekst te ne
mogu suditi o toĉnosti izvještaja.
124
sumnje da je McNamara uspio uĉiniti iznimno uĉinkovito ono što
uopće nije trebalo uĉiniti. Nema sumnje daje pokazao majstorstvo u
logistici prisile i represije bez presedana, kombinirano sa zadivlju-
jućom nemogućnošću da razumije politiĉke i ljudske ĉimbenike.
Uĉinkovitost Pentagona nije ništa znamenitija od njegovih zamki.104
Kad razum klone, uvijek ima još sile u rezervi. Kad "eksperimenti s
kontrolom materijalnih i ljudskih izvora" propadaju i kad "revolu-
cionarni razvoj" poĉne šepati, jednostavno se otvorenije utjeĉemo
taktici Gestapa koja se otvoreno krije iza fasade "pacifikacije".105 Kad
ameriĉki gradovi eksplodiraju, moţemo oĉekivati isto. Tehnika "og-
raniĉenoga rata" prenosi se glatko u sustav domaće represije - hu-
manije, kako će brzo objasniti, od masakra onih koji nisu bili voljni
doĉekati neizbjeţnu pobjedu rata nad siromaštvom.
Zašto bi liberalni intelektualac bio tako uvjeren u vrline politi-
ĉkoga sustava ĉetverogodišnje diktature? Odgovor se ĉini odveć jasan.
104
Da spomenemo nedavni primjer: 22. sijeĉnja 1968. McNamara je svjedoĉio pred
Senatom vojnog odbora da postoji "dokaz da su poĉetkom 1966. komunistiĉke lokalne i
gerilske sile doţivjele znatno slabljenje. Kao rezultat, došlo je do pada ratne uĉinkovitosti
i morala..." Ofenziva Tet poĉela je tjedan dana nakon tog svjedoĉanstva. Vidjeti, /. F.
Stone s Weekly od 19. veljaĉe 1968., zbog primjerenog komentara.
105
Vidjeti prvo poglavlje izvornoga ogleda, ovdje izostavljen. Stvarnost iza retorike
iscrpno je prikazana. Posebice puno otkriva prikaz Katsuichija Honde, reportera
Asahi Shimbuna, u, Vietnam-A Voicefrom the Villages, 1967.
125
 JEZIK I SLOBODA*

Kada su me pozvali da govorim o temi "Jezik i sloboda" bio

sam i zbunjen i zainteresiran. Većinu svojeg ţivota posvetio sam pro-
uĉavanju jezika. Ne bi trebalo biti teško pronaći teme za raspravu iz
toga podruĉja. A moţe se mnogo toga reći o problemima slobode i
oslobaĊanja koji se postavljaju pred nas i druge polovicom dvadesetog
stoljeća. Ono što zbunjuje u naslovu ovog predavanja jest veznik. Kako
su jezik i sloboda meĊusobno povezani?
Za poĉetak, dopustite mi da nešto kaţem o današnjem pro-
uĉavanju jezika, onako kako gaja shvaćam. Ima mnogo aspekata jezika
i jeziĉne uporabe koji nameću zanimljiva pitanja, no, prema mojoj
procjeni, samo nekoliko njih dovelo je do plodnog teoretskog rada.
Posebno se to odnosi na naše najdublje uvide na podruĉju formalne
gramatiĉke strukture. Osoba koja poznaje jezik usvojila je sustav
pravila i naĉela - "generativnu gramatiku", kako se struĉno kaţe -
koji na poseban naĉin povezuju zvuk i znaĉenje. Ima mnogo dobro
utemeljenih i, prema mojem mišljenju, priliĉno pouĉnih hipoteza o
znaĉaju takvih gramatika za velik broj jezika. Osim toga, obnovljeno je
zanimanje za "univerzalnu gramatiku", koju sada tumaĉe kao teoriju
koja nastoji odrediti opća svojstva onih jezika koje ljudi mogu
normalno nauĉiti. Tu je takoĊer postignut bitan pomak. Ovaj predmet
ima posebnu vaţnost. Sasvim je opravdano na univerzalnu gramatiku
gledati kao na prouĉavanje jedne od bitnih sposobnosti uma. Zbog

Ovaj je ogled predstavljen kao predavanje na simpoziju "Sloboda sveuĉilišta i

društvene znanosti" na Lovola Universitvju u Chicagu, 8.-9. sijeĉnja 1970. Pojavit će
se u zborniku radova sa simpozija koji je uredio Thomas R. Gorman. TakoĊer je
objavljen u Abraxasu, vol. l, br. l (1970.) i u TriQuarterlyju, br. 23-24 (1972.). O
mnogim ovdje spomenutim temama Chomskv je raspravljao i u knjizi Problems of
Knowledge and Freedom, Pantheon Books, New York, 1971.

126 127
toga je krajnje zanimljivo otkriti, a vjerujem kako to ĉinimo, da su
naĉela univerzalne gramatike bogata, apstraktna i restriktivna, i da se
mogu upotrijebiti za naĉelna objašnjenja niza fenomena. Na sada-
šnjem stupnju našeg razumijevanja, ako jezik treba biti odskoĉna
daska za istraţivanje ostalih problema ljudske prirode, onda ćemo
upravo tim aspektima jezika posvetiti pozornost, jer jednostavno samo
te aspekte razmjerno dobro razumijemo. Drugim rijeĉima, pro-
uĉavanje formalnih svojstava jezika na negativan naĉin otkriva nešto od
ljudske prirode: ono vrlo jasno podcrtava ograniĉenja našeg razu-
mijevanja onih osobina uma koje su oĉito svojstvene samo ljudima i
koje spadaju u njihova kulturna postignuća na intiman, premda
priliĉno nejasan, naĉin.
U traţenju poĉetne toĉke, prirodno je obratiti se povijesnom
razdoblju zapadne misli kad je bilo moguće vjerovati daje "misao o
slobodi kao sumi i jezgri filozofije oslobodila ljudski duh u svim nje-
govim odnosima, i.... pruţila mogućnost da se znanost i svi njezini
dijelovi snaţnije preorijentiraju nego bilo koja revolucija to tada".1
Rijeĉ "revolucija" izaziva mnogostruke asocijacije u ovom odlomku, jer
Schelling takoĊer izjavljuje daje "ĉovjek roĊen da djeluje a ne da
spekulira"; i kad napiše "došlo je vrijeme da se plemenitijem ĉo-v-
jeĉanstvu objavi sloboda duha, i da prestane strpljivo podnositi ĉovjeĉje
plaĉljivo ţaljenje za izgubljenim lancima", ĉujemo jeku slobodarske
misli i revolucionarnih djela kasnoga osamnaestog stoljeća. Schelling
piše daje "poĉetak i kraj sve filozofije - Sloboda". Te rijeĉi nose
znaĉenje i upozorenje u vremenu kad se ljudi bore da odbace svoje
lance, da se odupru autoritetu koji je izgubio pravo na zakonitost, da
izgrade humanije i demokratskije društvene ustanove. U takvim
vremenima filozof moţe biti ponukan istraţiti prirodu ljudske
slobode i njezina ograniĉenja, i moţda zakljuĉiti, kao Schelling, daje, što
se tiĉe ljudskoga Ja, "njegova bit sloboda"; a, što se tiĉe filozofije,
"najveće je dostojanstvo filozofije upravo u tome da sve uloţi u
pitanje ljudske slobode".
1
F. W. J. Schelling, Philosophical Inquiries into the Nature of Human Freedom, preveo i
uredio James Gutmann, Open Court Publishing Co., Chicago 1936.
128
Da ponovim, ţivimo u takvom vremenu. Revolucionarni kvasac
buja u takozvanom Trećem svijetu i budi golemu masu iz oba-mrlosti
i prepuštanja tradicionalnom autoritetu. Ima onih koji misle da su i
industrijska društva zrela za revolucionarnu promjenu - i ne
pripisujem to samo predstavnicima Nove ljevice.
Prijetnja revolucionarnom promjenom izaziva represiju i reakciju.
Njezini su znakovi oĉiti u razliĉitim oblicima u Francuskoj, So-
vjetskom Savezu, u Sjedinjenim Drţavama - ništa manje, u gradu
gdje se sastajemo. Stoga je prirodno da, teoretski, uzmemo u obzir pro-
bleme ljudske slobode, i da se sa zanimanjem i ozbiljnom pozornošću
okrenemo mišljenju iz ranijeg razdoblja kad su arhaiĉne društvene
strukture bile podvrgnute kritiĉkoj analizi i slobodnom napadu. Shodno
je i prirodno, tako dugo dok imamo na umu Schellingovo upozorenje
da je ĉovjek roĊen ne samo da spekulira već i da djeluje.
Jedno od najranijih i najznaĉajnijih istraţivanja slobode i ropstva
u osamnaestom stoljeću Rousseauova je "Rasprava o porijeklu i
osnovama nejednakosti meĊu ljudima" (1755.), koja je po mnogo
ĉemu revolucionarni traktat. U njoj on nastoji "izloţiti porijeklo i
napredovanje nejednakosti, uspostavu i zloupotrebu politiĉkih druš-
tava, koliko se takve stvari mogu zakljuĉiti iz ĉovjekove prirode svje-
tlom razuma samog". Njegovi su zakljuĉci bili dovoljno zapanjujući da
su ocjenjivaĉi nagradnog natjeĉaja Akademije u Dijonu, kojima je
zadatak povjeren, odbili saslušati rukopis do kraja.2 U njemu Rou-
sseau propituje zakonitost gotovo svake društvene ustanove kao i po-
jedinaĉni nadzor imovine i bogatstva. To je "prisvajanje prava... koje
se temelji samo na opasnoj zloupotrebi... budući daje steĉeno silom,
sila ga moţe oduzeti bez prava [bogatih] na ţalbu". Ni imovina
steĉena osobnim radom nema "bolju ispravu o vlasništvu". Moţe se
prigovoriti takvim tvrdnjama: "Zar ne znate da mnoštvo vaše braće
umire ili pati zbog nedostatka onog ĉega imate u izobilju, i da vam je
bio potreban brz i jednoglasan pristanak ljudske rase da prisvojite za
sebe bilo što od zajedniĉkih sredstava za ţivot što premašuje vaša
2
R. D. Masters, uvod u njegovo izdanje, Jean-Jacques Rousseau, First and Second
Discours, St. Martin's Press, New York 1964.
129
vlastita?" Protivi se zakonu prirode da "šaĉica ljudi bude prezasićena
viškovima dok izgladnjelom mnoštvu nedostaje nuţno potrebno".
Rousseau tvrdi da je graĊansko društvo jedva nešto više od
zavjere bogatih koja im osigurava otimaĉinu. Hipokritiĉki, bogati
prozivaju svoje susjede da "ustanove propise pravde i mira s kojima
su se svi duţni sloţiti, koji ne prave iznimku ni za koga, i koji na neki
naĉin nadomještaju hirove sudbine tako što moćne i slabe jednako
podvrgavaju zajedniĉkim duţnostima" - takve zakone koji, kako će
Anatole France reći, u svojoj uzvišenosti jednako odriĉu pravo i
bogatima i siromašnima da noću spavaju pod mostom. Takvim su
argumentima zavedeni siromašni i slabi: "Svi su trĉali ususret svojim
lancima misleći da osiguravaju svoju slobodu..." Na taj su naĉin društvo
i zakoni "dali nove lance slabima, a novu snagu bogatima, uništili
prirodnu slobodu za svagda, zauvijek ustanovili zakon vlasništva i
nejednakosti, zamijenili lukavo prisvajanje prava neopozivim pravom,
i za korist nekolicine ambicioznih ljudi odsada pa nadalje podvrgli
cijelu ljudsku rasu radu, podloţnosti i bijedi". Vlade nesporno teţe
arbitrarnoj moći, kao "svojoj korupciji i krajnjoj granici". Taje moć
"nezakonita po svojoj prirodi" pa nove revolucije moraju
potpuno raspustiti vlast ili je dovesti do njezina zakonitog utemelje-
nja... Pobuna koja završi davljenjem ili zbacivanjem sultana s trona
zakoniti je čin kao i onaj prema kojem je on, dan ranije, raspolagao
ţivotima i imovinom svojih podanika. Sila sama gaje drţala, sila ga
sama zbacuje.
Zanimljiv je, s tim u vezi, put kojim Rousseau dolazi do tih za-
kljuĉaka "uz pomoć svjetla razuma samog", poĉinjući sa svojim ide-
jama o ljudskoj prirodi. On ţeli vidjeti ĉovjeka "onakvoga kakvog ga je
priroda oblikovala". Naĉela prirodnog prava i temelji društvenog
postojanja moraju se izvesti iz ljudske prirode.
To isto proučavanje izvornoga čovjeka, njegovih stvarnih potreba i
načela koja upravljaju njegovim duţnostima, takoĎer je jedino dobro
sredstvo kojim se mogu ukloniti gomile teškoća vezanih za porijeklo
130
moralne nejednakosti, stvaran temelj političkog tijela, uzajamna prava
njegovih članova, i tisuće sličnih pitanja vaţnih koliko i loše pro-
tumačenih.
Kako bi odredio prirodu ĉovjeka, Rousseau nastavlja uspore-
Ċivati ĉovjeka sa ţivotinjom. Ĉovjek je "inteligentan, slobodan... je-
dina ţivotinja obdarena razumom". Ţivotinje su "lišene intelekta i
slobode".
U svakoj ţivotinji vidim samo domišljati stroj kojem je priroda dala
osjetila da bi se obnavljao i do neke mjere osigurao od svega što ga
nastoji uništiti ili uznemiriti. Nalazim potpuno iste stvari u ljudskom
stroju, s tom razlikom što priroda sama čini sve u djelovanju zvijeri,
dok čovjek, budući da je slobodan posrednik, sam pridonosi svojim
djelima. Prvi odabire ili odbacuje nagonski, a drugi činom slobode,
tako da zvijer ne moţe odstupiti od pravila koje joj je propisano čak i
kada bi to za nju bilo bolje, a čovjek odstupa od njega često na
vlastitu štetu... ne radi se toliko o razumijevanju zahvaljujući kojem se
čovjek ističe medu ţivotinjama, koliko o tome da je on slobodan
posrednik. Priroda zapovijeda svakoj ţivotinji pa je zato zvijer
poslušna. Čovjek osjeća isti poriv, ali shvaća da slobodno moţe
izabrati ili odbaciti; a duhovnost njegove duše pokazuje se iznad svega u
svijesti o toj slobodi. Fizika nekako objašnjava mehanizam osjetila i
oblikovanje ideja; ali u snazi volje, ili ponajprije izbora, i u osjećanju
te snage nalazimo samo Čiste duhovne čine koje zakoni mehanike ne
objašnjavaju.
Prema tome, bit je ljudske prirode ljudska sloboda i svijest o
toj slobodi. Tako Rousseau moţe reći da su "pravnici, koji su ozbiljno
proglasili da se dijete roba rada kao rob, odluĉili, drugim rijeĉima, da se
ĉovjek ne rada kao ĉovjek".3
3
Usporedi s Proudhonom, stoljeće kasnije: "Nije potrebno više raspravljati da se pokaţe
daje moć negiranja ĉovjekove misli, volje, osobnosti, moć nad ţivotom i smrti, i da
moć da se ĉovjeka uĉini robom znaĉi ubiti ga".
131
 Sofistiĉki politiĉari i intelektualci traţe naĉine da skriju ĉi-
njenicu da je bitno i odreĊujuće svojstvo ĉovjeka njegova sloboda:
"Oni pripisuju ĉovjeku prirodnu naklonost prema potĉinjavanju, ne
razmišljajući o tome da postoji naklonost i prema slobodi, prema
nevinosti i vrlini - njihova se vrijednost osjeća samo tako dugo dok se
uţiva u njima, a ţelja za njima nestaje ĉim ih se izgubi." Suprotno
tome, Rousseau retoriĉki pita, "budući da je sloboda najuzvišenija
ĉovjekova sposobnost, ne degradira li našu prirodu, stavimo li se na
razinu zvjeradi koja robuje nagonima, ĉak vrijeĊamo stvoritelja našega
postojanja, bezrezervno odbacujemo najdragocjeniji od svih njegovih
darova i predamo li se svim zloĉinima koje nam on zabranjuje, da
bismo zadovoljili divljeg ili ludog gospodara" - pitanje je koje su
postavili, sliĉnim rijeĉima, mnogi ameriĉki protivnici zakonskih pri-
jedloga u posljednjih nekoliko godina, i mnogi drugi koji se poĉinju
oporavljati od katastrofe zapadne civilizacije dvadesetog stoljeća, što je
tako tragiĉno potvrdilo Rousseauovu procjenu:
Iz toga su proizišli nacionalni ratovi, bitke, ubojstva i odmazde, što
tjeraju prirodu da zadrhti i šokiraju razum, i sve te grozne predrasude
koje uvrštavaju čast prolijevanja ljudske krvi medu vrline.
Najpristojniji ljudi naučili su smatrati svojom duţnošću da ubiju svojega
bliţnjeg; na tisuće ljudi viĎeno je kako se meĎusobno masakri-ra ne
znajući zašto; više je ubojstava počinjeno u jednom danu borbe i više
strahota u osvajanju jednog grada nego što ih je počinjeno u prirodi
kroz sva stoljeća na cijeloj zemlji.
Dokaz za svoju doktrinu prema kojoj je borba za slobodu bitno
ljudsko svojstvo, prema kojoj se vrijednost slobode osjeća samo tako
dugo dok se u njoj uţiva, Rousseau vidi u "ĉudima koja su ĉinili svi
slobodni ljudi da se zaštite od ugnjetavanja". Istina, oni koji su
napustili ţivot slobodnog ĉovjeka
ne čine drugo već se neprestano razmeću mirom i spokojstvom koje
uţivaju u svojim lancima... Ali kad vidim druge kako ţrtvuju uţitke,
spokojstvo, bogatstvo, moć i sam ţivot da sačuvaju ovo jedino dobro
132
koje toliko preziru oni koji su ga izgubili; kad vidim ţivotinje roĎene u
slobodi kako prezirući ropstvo razbijaju lubanje o rešetke svojega
zatvora; kad vidim gomilu potpuno nagih divljaka kako se rugaju
europskoj sladostrasti i podnose glad, vatru, mač i smrt da sačuvaju
samo svoju neovisnost, osjećam da ne dolikuje robovima umovati o
slobodi.
Sasvim je sliĉne misli izrazio Kant ĉetrdeset godina poslije. On ne
moţe, kaţe, prihvatiti prijedlog da odreĊeni ljudi "nisu zreli za slobodu",
na primjer, kmetovi nekog zemljoposjednika:
Ako se prihvati ta pretpostavka, sloboda nikad neće biti dostignuta; jer
čovjek ne moţe postati zreo za slobodu a da je prije nije stekao;
čovjek mora biti slobodan naučiti kako slobodno i korisno upotrijebiti
svoje moći. Prvi pokušaji sigurno će biti okrutni i dovest će do stanja
bolnijeg i opasnijeg od onog prijašnjeg pod dominacijom ali i zaštitom
vanjskog autoriteta. MeĎutim, razum se moţe postići jedino vlastitim
iskustvima za koja se treba biti slobodan da bi ih se moglo steći...
Prihvatiti načelo daje sloboda bezvrijedna onima koji su pod nečijom
vlašću i da on ima pravo uskratiti im je zauvijek, povreda je prava
samog Boga koji je stvorio čovjeka da bude slobodan*
Zapaţanje je posebno zanimljivo zbog svojega konteksta. Kant je
branio Francusku revoluciju, u vrijeme terora, pred onima koji su
tvrdili da je ona pokazala da su mase nespremne za povlasticu slo-
bode. Kanto va zapaţanja i danas su vaţna. Ni jedna razumna osoba
neće se sloţiti s nasiljem i terorom. Posebice je teror postrevoluci-
onarne drţave, koja je pala u ruke mrke autokracije, više nego jedanput
dostigao neopisive razine divljaštva. Ipak, ni jedna osoba puna
razumijevanja ili humanosti neće prebrzo osuditi nasilje do kojeg ĉesto
dolazi kad se dugoroĉno porobljene mase dignu protiv ugnjetava-ĉa, ili
kad poduzmu prve korake prema slobodi i društvenoj obnovi.
4
Navod iz A. Lehning, ur., Bakunjin, Etatisme et anarchie, E. J. Brill, Leiden 1967.
Uredniĉka bilješka br. 50, iz P. Schrecker, "Kant et la revolution francaise", Revue
philosophique, rujan-prosinac 1939.
133
 Dopustite mi da se vratim Rousseauovoj raspravi protiv zako-
nitosti uspostavljenog autoriteta, bilo onog politiĉke moći ili bogatstva.
IznenaĊuje što njegova rasprava, sve do te toĉke, slijedi poznati
kartezijanski obrazac. Jedino ĉovjek izmiĉe granicama fiziĉkog tu-
maĉenja; s druge strane, zvijer je samo domišljat stroj kojim zapovijeda
zakon prirode. Ĉovjekova sloboda i njegova svijest o toj slobodi
razlikuju ga od zvijeri-stroja. Naĉela mehaniĉkog tumaĉenja ne-
moguće je upotrijebiti za ta ljudska svojstva, premda se mogu uzeti u
obzir za osjećaje i ĉak kombinaciju ideja, prema kojima se "ĉovjek
razlikuje od zvijeri samo u stupnju".
Descartesu i njegovim sljedbenicima, poput Cordemoya, jedini
je siguran znak da drugi organizam ima um, pa zbog toga takoĊer
izmiĉe granicama mehaniĉkog tumaĉenja, njegova upotreba jezika na
normalan, stvaralaĉki, ljudski naĉin, osloboĊen nadzora prepozna-
tljivog podraţaja, nov i inovativan, primjeren situacijama, suvisao i
sposoban raĊati u našim umovima nove misli i ideje.5 Prema kartezi-
jancima introspekcijom postaje oĉito da svaki ĉovjek posjeduje um,
supstanciju ĉiju bit ĉini misao; njegova kreativna upotreba jezika
odraţava tu slobodu misli i razumijevanja. Kada imamo dokaze da
drugi organizam takoĊer upotrebljava jezik na ovaj slobodan i kreativan
naĉin, ponukani smo mu takoĊer pripisati um sliĉan našem. Od sliĉnih
pretpostavki vezanih za suštinske granice mehaniĉkog tumaĉenja,
njegove nesposobnosti da uzme u obzir ĉovjekovu slobodu i njegovu
svijesti o slobodi, Rousseau dalje razvija svoju kritiku autoritarnih
ustanova koje ĉovjeku odriĉu njegovo bitno svojstvo slobode u
razliĉitim stupnjevima.
Kad bismo povezali te spekulacije, mogli bismo stvoriti za-
nimljivu vezu jezika i slobode. Jezik, po svojim bitnim svojstvima i
naĉinu upotrebe, daje osnovni kriterij za odreĊivanje je li drugi orga-
nizam biće s ljudskim umom i ljudskom sposobnošću slobodnog mi-
šljenja i samoizraţavanja, i ima li bitnu ljudsku potrebu za osloboĊe-
5
Raspravljao sam o toj temi u, Cartesians Linguistics, Harper & Row, New York
1966.) i u, Language and Mind, Harcourt Brace Jovanovich, New York, prošireno
izd., 1972.)
134
njem od vanjskih pritisaka represivnog autoriteta. Nadalje, moţemo
pokušati otići dalje od detaljnog istraţivanja jezika i njegove upo-
trebe prema dubljem i odreĊenijem razumijevanju ljudskog uma. Na-
stavljajući tim obrascem, moţemo pokušati prouĉiti ostale aspekte
one ljudske prirode koju, kako Rousseau ispravno primjećuje, mo-
ramo toĉno shvatiti ako ţelimo, teoretski, biti sposobni razviti temelje
razumnog društvenog poretka.
Vratit ću se na taj problem, no prvo bih htio slijediti daljnje
Rousseauovo razmišljanje o tome. Rousseau se razilazi s kartezijan-
skom tradicijom u nekoliko aspekata. On odreĊuje "osebujno svojstvo
ljudske vrste" kao ĉovjekovu "sposobnost vlastitog usavršavanja"
koja, "ovisno o okolnostima, uspješno razvija sve ostale i prebiva u
nama, i u cijeloj vrsti i u pojedincu". Kartezijanci nisu, koliko znam,
raspravljali ni na koji naĉin o sposobnosti vlastita usavršavanja i
usavršavanja ljudske vrste kulturnom razmjenom. No, mislim da se
Rousseauova opaţanja mogu protumaĉiti kao razvijanje kartezijan-
ske tradicije u neistraţenom smjeru, više nego kao njezino nijekanje i
odbacivanje. Nije nekonzistentna zamisao da ograniĉavajuća svojstva
uma leţe u temeljima povijesnog razvoja ljudske prirode koja se razvija
unutar granica što ih ona postavljaju; ili da ta svojstva uma
omogućavaju vlastito usavršavanje; ili da, uz svijest o slobodi, ta bitna
svojstva ljudske prirode daju ĉovjeku mogućnost da stvori društvene
uvjete i oblike kako bi maksimalno povećao mogućnosti za slobodu,
raznolikost i samoispunjenje pojedinca. Da upotrijebimo aritmetiĉku
analogiju, cijeli brojevi ne propuštaju biti beskrajni nizovi uglavnom
zato što do kraja ne iscrpljuju racionalne brojeve. Sliĉno tome,
smatrati da postoje bitna svojstva uma koja ograniĉavaju njegov razvoj
ne znaĉi nijekati ljudsku sposobnost beskrajnog "sa-mousavršavanja".
Ţelim ustvrditi daj e istina upravo obrnuta, da bez sustava formalnih
ograniĉenja nema stvaralaĉkog djelovanja; posebno, kad nedostaju
bitna ograniĉavajuća svojstva uma, postojati moţe samo "oblikovanje
ponašanja", ali ne i stvaralaĉka djela samousa-vršavanja. Nadalje,
Rousseauovo zanimanje za razvojno svojstvo vlastitog usavršavanja
vraća nas, iz druge perspektive, na zanimanje za
135
ljudski jezik, koji je, ĉini se, preduvjet za takav razvoj društva i kul-
ture, za Rousseauovo usavršavanje vrsta, onkraj najrudimentarni)'ih
oblika.
Rousseau smatra da, "premda je organ govora uroĊen ĉovjeku,
sam govor ipak mu nije priroĊen". Da ponovim, ne vidim nesklad
izmeĊu tog opaţanja i tipiĉnog kartezijanskog stajališta da su uroĊene
sposobnosti "na raspolaganju", sposobnosti koje nas vode do stva-
ranja ideja (posebno, uroĊenih ideja) na poseban naĉin u danim uvje-
tima izvanjskog podraţaja, da nam takoĊer daju sposobnost da idemo
dalje u našem razmišljanju bez takvih vanjskih ĉinilaca. Jezik je,
znaĉi, takoĊer priroĊen ĉovjeku, samo na poseban naĉin. To je vaţno i,
vjerujem, priliĉno temeljno uviĊanje jeziĉara racionalista, koje je bilo
zanemareno pod priliĉnim utjecajem empirijske psihologije od
osamnaestog stoljeća naovamo.6
Rousseau u odreĊenoj mjeri raspravlja o porijeklu jezika, premda
priznaje daje bio nesposoban uhvatiti se u koštac s tim problemom na
zadovoljavajući naĉin. Pa tako
ako je ljudima govor bio potreban da bi naučili misliti, imali su još
veću potrebu da doznaju na koji način misliti kako bi otkrili umijeće
govora... Pa se zato teško mogu stvoriti odrţive pretpostavke o tom
umijeću priopćavanja misli i uspostave razmjene meĎu umovima;
uzvišenom umijeću koje je danas vrlo daleko od svojih početaka...
On smatra da "opće ideje mogu pasti na pamet samo uz pomoć
rijeĉi, a razumijevanje ih dohvaća samo s pomoću reĉenica" - to je
ĉinjenica koja onemogućuje ţivotinjama, lišenim razuma, stvaranje
takvih ideja ili postignuće "usavršivosti koja o njima ovisi". On ne
moţe zamisliti sredstva s pomoću kojih su "naši novi gramatiĉari
poĉeli širiti svoje ideje i poopćavati svoje rijeĉi" ili razvijati sredstva
"za izraţavanje svih ĉovjekovih misli": "brojevi, apstraktne rijeĉi,
aoristi i sva glagolska vremena, ĉestice, sintaksa, povezivanje reĉeni-
6
Vidjeti bilješku br. 5, i moju knjigu Aspects of the Theorj of Syntax, MIT Press,
Cambridge Mass., 1969.), prvo poglavlje, osmi odlomak.
136
ca, rasuĊivanje i oblikovanje cjelokupne logike diskursa". On spe-
kulira o kasnijim stadijima usavršavanja vrsta, "kad su se ljudske ideje
poĉele širiti i umnoţavati i kad je meĊu njima uspostavljena bliskija
komunikacija, /i/ kad su traţili brojnije znakove i sveobuhvatniji
jezik". No, on, naţalost, mora napustiti "sljedeći teţak problem: što je
bilo nuţnije nego stvoriti društvo da bi se uspostavio jezik, ili prvo
smisliti jezik da bi se osnovalo društvo?"
Kartezijanci su presjekli gordijski ĉvor postavivši temeljnu
pretpostavku da postoji svojstvo odreĊeno vrstom, druga supstancija
koja sluţi onom što bismo mogli nazvati "stvaralaĉkim naĉelom" uz
bok "mehaniĉkom naĉelu" koje potpuno odreĊuje ponašanje ţivotinja.
Oni nisu morali objasniti porijeklo jezika na putu povijesne
evolucije. Naime, ĉovjeĉja se priroda kvalitativno razlikuje: ne postoji
prijelaz od tijela do razuma. Mogli bismo ponovno protumaĉiti tu ideju
suvremenijim izrazima spekulirajući o tome da su priliĉno nagle i
dramatiĉne mutacije mogle dovesti do novih svojstava inteligencije
koja su, koliko znamo, svojstvena samo ĉovjeku, a od kojih je posje-
dovanje jezika u ljudskom smislu najizrazitiji pokazatelj tih svojstava.7
Ako je to toĉno, barem kao prvo pribliţno utvrĊivanje ĉinjenica, od
prouĉavanja jezika moţe se oĉekivati da ponudi prvu podlogu, ili
moţda obrazac, za istraţivanje ljudske prirode koje bi dalo temelj
mnogo široj teoriji o ljudskoj prirodi.
Da zakljuĉim ova povijesna zapaţanja, volio bih se osvrnuti,
kao što sam već uĉinio u drugim svojim tekstovima,8 na Wilhelma
7
Ne moram dodati da ovo nije prevladavajuće stajalište. Za raspravu vidjeti E. H.
Lenneberg, Biological Foundations of Language, John Wiley & Sons, New York
1967.; moja knjiga Language andMind', E. A. Drewe et. al, "A Comparative Revue of
the Results of Behavioral Research on Man and Monkev", Institute of Psvchiatrv,
London, neobjavljeni rad, 1969.; R H. Lieberman, D.H. Klatt i W. H. Wilson, "Vocal
Tract Limitations on the Vowel Repertoires of Resus Monkevs and Other Nonhuman
Primates", Science, 6. lipnja 1969.; i P. H. Lieberman, "Primate Vocalizations and
Human Linguistic Abilitv", Journal of the Acoustical Society of America, vol. 44, br.
6(1968.)
7
U knjigama gore navedenim i u Current Issues in Linguistic Theory, Humanities
Press, New York 1964.
137
von Humboldta, jednog od najpoticajnijih i najintrigantnijih mislilaca
toga doba. Humboldt je, s jedne strane, bio jedan od najdubo-
koumnijih teoretiĉara opće lingvistike, a s druge, meĊu prvim i snaţnim
zagovaraĉima slobodarskih vrijednosti. Osnovni je pojam njegove
filozofije Bildung, pod ĉime je, kako se J. W. Burrow izrazio, "mislio
na najpuniji, najbogatiji i najskladniji razvoj mogućnosti pojedinca,
zajednice ili ljudske rase".9 Njegova vlastita misao moţe posluţiti za
primjer. Iako on, koliko znam, izriĉito ne povezuje svoje ideje o jeziku
sa svojom slobodarskom društvenom misli, potpuno je jasan njihov
zajedniĉki temelj iz kojeg se razvijaju, pojam ljudske prirode kao
inspiracije. Millov esej O slobodi uzima za epigraf Hum-boldtovo
objašnjenje "vodećeg naĉela" svoje misli: "apsolutna i bitna vaţnost
ljudskog razvoja u svojoj najbogatijoj raznolikosti". Humboldt ovim
rijeĉima zakljuĉuje svoju kritiku autoritarne drţave: "Osjetio sam se
potpuno obodren osjećajem najdubljeg poštovanja prema dostojanstvu
svojstvenom ljudskoj prirodi, i prema slobodi koja jedina dolikuje tom
dostojanstvu." Ukratko, njegovo je poimanje ljudske prirode ovakvo:
Pravi cilj Čovjeka, ili onaj što je propisan vječnim i nepromjenljivim
diktatom razuma, a koji ne sugeriraju nejasne i prolazne ţelje, najviši je
i naj skladniji razvoj njegovih moći sve do pune i postojane cjeline.
Sloboda je prvi i prijeko potreban uvjet koji mogućnost takva razvoja
pretpostavlja; ali osim toga postoji i druga bitna stvar - uistinu, blisko
povezana sa slobodom - a to je raznovrsnost situacija.10
Poput Rousseaua i Kanta, on smatra da
ništa ne potiče tu zrelost za slobodu kao sloboda sama. Tu istinu,
moţda, ne priznaju oni koji su tako često upotrijebili nezrelost kao
9
J. W. Burrow, uvod u njegovo izdanje Wilhelma von Humboldta, The Limits of State
Action, Cambridge Universitv Press, London 1969. iz kojeg je uzeta većina sljedećih
navoda.
10
Usporediti Kantove opaske, gore navedene. Kantov esej izišao je 1793.; Hum-
boldtov je napisan 1791.-92. Pojavili su se dijelovi, ali nije objavljen u cjelosti za
njegova ţivota. Vidi Burrowa, uvod u Humboldta, Limits of State Action.
138
izgovor za trajnu represiju. Ali ona, čini mi se, neupitno proizlazi iz
same čovjekove prirode. Nesposobnost za slobodu moţe proizići samo
iz ţelje za moralnom i intelektualnom moći; jedini način da se usliša
ta ţelja jest da se poveća ta moć; no, da se to učini, preduvjet je
primijeniti moć, a njezina primjena pretpostavlja slobodu koja budi
spontano djelovanje. Jasno je samo to da ne moţemo nazvati davanjem
slobode ako popuštaju okovi koje onaj tko ih nosi ne osjeća kao takve.
Ali ni za jednog čovjeka na zemlji - koliko god ga priroda zapostavila,
koliko god ga okolnosti ponizile - ta istina ne vrijedi za sve okove koji
ga pritišću. Skinimo ih jedne po jedne, kako se osjećaj za slobodu budi
u ljudskom srcu, pa ćemo ubrzati napredak na svakom koraku.
Na one koji to ne shvaćaju "opravdano moţe pasti sumnja da
ne razumiju ljudsku prirodu i da ljude ţele pretvoriti u strojeve".
U osnovi ĉovjek je kreativno, pronicavo, samousavršavajuće
biće: "istraţivati i stvarati - to su središta oko kojih se, manje više,
vrte ljudske teţnje". No, sloboda misli i prosvjećivanja nije samo za
elitu. Još jedanput na tragu Rousseaua, Humboldt izjavljuje: "Ima neĉeg
poniţavajućeg za ljudsku prirodu u ideji da se bilo kojem ĉovjeku odbija
pravo da bude ĉovjek." Nadalje je optimistiĉan u vezi s uĉinkom
"slobode i prosvjećenja na proširivanje svih znanstvenih spoznaja".
No, "cijela moralna kultura rada se samo i neposredno iz unutarnjeg
ţivota duše, i moţe se javiti samo u ljudskoj prirodi, i nikad ne moţe
biti izazvana vanjskim i umjetnim lukavštinama". "Njegovanje
razumijevanja, kao i bilo koje ljudske sposobnosti, postiţe se vlastitim
djelovanjem, vlastitom domišljatošću, ili vlastitim metodama
upotrebe tuĊih otkrića..." Zato obrazovanje mora osigurati mogućnosti
za samoispunjenje; u najboljem sluĉaju ono moţe pojedincu osigurati
bogatu i izazovnu okolinu daje istraţuje na svoj naĉin. Ĉak se ni jezik,
strogo govoreći, ne moţe poduĉavati, nego samo "u umu probuditi:
moguće je samo dati nit duţ koje će se sam razvijati". Mislim da bi
Humboldt našao mnogo srodnosti s Deweyevim razmišljanjem o
obrazovanju. A takoĊer bi mogao smatrati vrijednim
139
nedavno revolucionarno širenje takvih ideja, na primjer, radikalnih
katolika Juţne Amerike koji se bave "buĊenjem svijesti", misleći na
"preobraţaj pasivnih, iskorištavanih niţih klasa u svjesne i kritiĉne
gospodare vlastitih sudbina",11 kao što to ĉine i ostali revolucionari
Trećeg svijeta. On bi se, siguran sam, sloţio s njihovom kritikom
škola koje se
više bave prijenosom znanja nego stvaranjem kritičkog duha. S druš-
tvenoga stajališta, obrazovni su sustavi usmjereni tako da odrţe po-
stojeće društvene i ekonomske strukture, umjesto da ih preoblikuju.12
No, Humboldtova briga za spontanost ide puno dalje od obra-
zovne prakse u uţem smislu. On takoĊer dotiĉe pitanje rada i isko-
rištavanja. Upravo navedena zapaţanja o njegovanju razumijevanja s
pomoću spontanog djelovanja ovako se nastavljaju:
... čovjek ono što posjeduje nikad ne smatra toliko svojim, koliko ono
što radi; a teţak koji njeguje vrt moţda je u istinskijem smislu njegov
vlasnik od ravnodušnog pohotljivca koji uţiva u njegovim plodovima...
U tom smislu,™ čini se da bi se svi seljaci i zanatlije mogli uzdignuti do
umjetnika; naime, oni koji vole svoj rad zbog njega samog, poboljšavaju
ga vlastitim gipkim duhom i domišljatom vještinom, i stoga njeguju
svoj intelekt, oplemenjuju svoju osobnost i uzdiţu i pročišćavaju
svoje uţitke. Čovječanstvo će se na taj način oplemenjivati onim istim
stvarima koje sada, premda lijepe po sebi, tako često sluţe da ga
ponize... Ali ipak, sloboda je nesumnjivo nuţan uvjet, bez kojeg čak i
traganje najsrodnije pojedinoj ljudskoj prirodi ne moţe uspješno
proizvesti tako ljekovite učinke. Ništa što se ne rodi
11
Thomas G. Sanders, "The Church in Latin America", Forreign Affairs, vol. 48., br.
2(1970.)
12
Isto, za izvor kaţu da su ideje Paula Freirea. Sliĉne kritike su raširene u stu-
dentskom pokretu na Zapadu. Vidjeti, naprimjer, Mitchell Cohen i Dennis Hale, ur.,
The New Student Left, rev. izd., Beacon Press, Boston 1967.), treće poglavlje.
13
Naime, da ĉovjek "postiţe samo najzrelije i najotmjenije ispunjenje svojih aktivnosti,
kad je naĉin njegova ţivota usklaĊen s njegovom osobnošću" - to jest, kad njegovo
djelovanje teĉe iz njegovih unutarnjih poriva.
140
iz ljudskog slobodnog izbora, ili stoje samo ishod uputa ipoduke, ne
prodire u samo njegovo biće, nego ostaje strano njegovoj pravoj prirodi;
on takvo što ne obavlja pravom ljudskom energijom, već samo
mehaničkom točnošću.
Ako se ĉovjek ponaša ĉisto mehaniĉki, reagirajući na izvanjske
zapovijedi ili upute, a ne onako kako odreĊuju njegova vlastita zain-
teresiranost, energija i moć, "moţemo se diviti onome što ĉini, ali
preziremo ono što jest".14
Na takvim zamislima Humboldt temelji svoje ideje o ulozi
drţave koja nastoji "ĉovjeka uĉiniti instrumentom da bi sluţio nje-
zinim arbitrarnim ciljevima, previĊajući njegove namjere". Njegova je
doktrina klasiĉno liberalna, snaţno suprotstavljena svim i najmanjim
oblicima miješanja drţave u osobni ili društveni ţivot.
Pišući 1790-ih godina, Humboldt nije imao ideju o oblicima
koje će poprimiti industrijski kapitalizam. Zato se previše niti ne bavi
opasnostima privatne moći.
Ali kad razmislimo (još razlikujući teoriju od prakse) da je utjecaj
privatne osobe podloţan umanjivanju i nestanku zbog rivalstva, rasi-
panja bogatstva, čak i smrti; i da ni jedna od tih slučajnosti nije
primjenjiva na drţavu; još nam ostaje načelo da se ona ne smije
miješati ni u što što nije povezano isključivo sa sigurnošću...
On govori o osnovnoj jednakosti uvjeta privatnih graĊana, i,
naravno, nema zamisao o tome kako će se pojam "privatna osoba" po-
novno tumaĉiti u doba korporacijskog kapitalizma. On ne sluti da će se
"demokracija s motom o jednakosti svih graĎana pred zakonom i
liberalizam sa svojim/?ravom čovjeka na vlastitu osobnost nasukati na
stvarnost kapitalistiĉke ekonomije".15 On ne sluti da će, u grabeţljivoj
14
Drugi navod je iz Humboldtovih komentara na francuski Ustav, 1791. - dijelovi
prevedeni u, Marianne Cowan, Humanist Without Portfolio: An Anthology,Wayr\G
State Universitv Press, Detroit 1963.
15
Rudolf Rocker, "Anarchism and Anarcho-svndicalism", u Paul Eltzbacher, Anar-
chism, Freedom Press, London 1960. U svojoj knjizi Nationalism and Culture,
Freedom Press, London 1937. Rocker opisuje Humboldta kao "najistaknutijeg pred-
141
kapitalistiĉkoj privredi, drţavna intervencija biti apsolutna nuţnost da
bi se saĉuvalo ljudsko postojanje i sprijeĉilo uništenje fiziĉkog
okoliša - to govorim optimistiĉno. Kako je Karl Polanyi istaknuo,
samoregulirajuće trţište "ne bi moglo ni u koje vrijeme postojati a da ne
razori ljudsku i prirodnu srţ društva; ono bi fiziĉki uništilo ĉovjeka i
pretvorilo njegovo okruţenje u divljinu".16 Humboldt ne sluti
posljedice potrošaĉkog karaktera rada, doktrinu (prema Polanyijevim
rijeĉima) prema kojoj "nije na robi da odluĉuje gdje će biti ponuĊena na
prodaju, u koju svrhu će biti upotrijebljena, po kojoj će cijeni
prijeći iz ruke u ruku, i na koji će naĉin biti konzumirana ili uništena".
Ali u ovom sluĉaju roba je ljudski ţivot pa je društvena zaštita zato
minimalna nuţnost potrebna da se obuzda nerazumno i razarajuće
djelovanje klasiĉnog slobodnog trţišta. Humboldt takoĊer nije razumio
da kapitalistiĉki gospodarski odnosi stalno ponavljaju onu vrstu
vezanosti za koju je već 1767. Simon Linguet izjavio daje ĉak gora od
ropstva.
Nemogućnost da ţive na bilo koji drugi način tjera naše zemljoradnike
da obraduju zemlju čije plodove neće jesti, i naše zidare da grade
zgrade u kojima neće ţivjeti. Potreba ih vuče na one trţnice gdje
čekaju gospodare koji će im se smilovati i kupiti ih. Potreba ih goni da
se spuste na koljena pred bogatašem kako bi dobili od njega dozvolu da
ga obogate... Kakav učinkovit dobitak mu je donijelo ukinuće ropstva?...
Kaţete, on je slobodan. Ah! To je njegova nesreća. Rob je bio
dragocjen svojem gospodaru zbog novca koji ga je koštao. Ali
obrtnik ne košta ništa bogatog gramzivca koji ga zapošljava... Ti Iju-
stavnika u Njemaĉkoj" doktrine prirodnih prava i suprotstavljanja autoritarnoj
drţavi. Rousseaua smatra preteĉom autoritarne doktrine, ali razmatra samo Društveni
ugovor, a ne daleko slobodarskiju Raspravu o porijeklu i osnovama nejednakosti
meĎu ljudima. Burrow primjećuje da Humboldtov esej anticipira "veći dio politiĉke
teorije populista, anarhista i sindikalista devetnaestog stoljeća" i biljeţi naznake
ranog Marxa. TakoĊer vidjeti moju knjigu Cartesian Linguistics, bilj. 51, za neke
komentare.
16
Karl Polanvi, The Great Transformation: The Political and Economic Origins of
Our Time, Beacon Press, Boston 1957.
142
di, kaţu, nemaju gospodara - oni imaju jednog, najstrašnijeg, naj-
bahatijeg od svih gospodara, a to je nuţda. To ih svodi na najokrutniju
ovisnost. 17
Ako ima neĉeg poniţavajućeg za ljudsku prirodu u ideji ve-
zanosti, onda se mora ĉekati na novu emancipaciju, Fourierovu "treću i
posljednju emancipatorsku povijesnu fazu", koja će pretvoriti
proletarijat u slobodne ljude odbacujući potrošaĉki karakter rada, pre-
kidajući nadniĉko ropstvo i podvrgavajući trgovaĉke, industrijske i
novĉane ustanove demokratskom nadzoru.18
Moţda bi Humboldt mogao prihvatiti te zakljuĉke. On pri-
hvaća daje miješanje drţave u društveni ţivot zakonito ako bi "slo-
boda uništila same uvjete bez kojih bi ne samo sloboda, nego i samo
postojanje bilo nezamislivo" - što su upravo okolnosti koje se javljaju u
nesputanom kapitalistiĉkom gospodarstvu. U svakom sluĉaju,
njegova kritika birokracije i autokratske drţave rjeĉito je upozorenje na
najzlosretnije aspekte suvremene povijesti, a temelj njegove kritike
moţe se primijeniti na širi krug institucija prisile nego stoje to
mogao zamisliti.
Premda iskazuje klasiĉnu liberalnu doktrinu, Humboldt nije
primitivni individualist rousseauovskog stila. Rousseau veliĉa divljaka
koji "ţivi u sebi"; on nema koristi od "društvenog ĉovjeka, koji
uvijek ţivi izvan sebe, /koji/ zna kako ţivjeti samo u mišljenje dru-
gih... iz /ĉijih/ prosudbi... iskljuĉivo crpi osjećaj o vlastitom postoja-
nju".19 Humboldtova je vizija potpuno drukĉija:
...sav smisao zamisli i tvrdnji izloţenih u ovom ogledu moţe se svesti
zapravo na to da, i kad se strgnu svi lanci u ljudskom društvu, treba
17
Navod Paula Matticka, "Worker's Control", u Priscilla Long, ur., The New Left,
Porter Sargent, Boston 1969., str. 377.
18
Navedeno u Martin Buber, Paths in Utopia, Beacon Press, Boston 1958., str. 19.
19
Ipak Rousseau se, kao ĉovjek koji je izgubio svoju "izvornu jednostavnost" pa ne
moţe više "raditi bez zakona i šefova", posvećuje "poštivanju svetih veza" njegova
društva i "savjesnom slušanju zakona i ljudi koji su njihovi autori i izvršitelji", isto-
vremeno prezirući "ustrojstvo koje se moţe odrţavati samo uz pomoć tako mnogo
poštovanih ljudi... i iz kojeg, usprkos svoj brizi, uvijek proizlazi više stvarne nesreće
nego oĉitih prednosti".
143
 pokušati istodobno uspostaviti što je više moguće novih društvenih
veza. Izdvojen čovjek nije u stanju razvijati se bolje od onog
okovanog.
On se zato nada zajednici slobodnog udruţivanja bez prisile dr-
ţave ili drugih autoritarnih institucija, u kojoj slobodni ljudi mogu
stvarati i istraţivati, te ostvarivati najviši razvojni stupanj svojih moći -
daleko ispred svojeg vremena, on predstavlja anarhistiĉku viziju
koja je svojstvena, moţda, sljedećem stupnju industrijskog društva.
Moţemo se, moţda, nadati danu kada će se te raznolike niti povezati u
sklopu slobodarskog socijalizma, društvenog oblika koji jedva da
danas postoji iako se njegovi elementi mogu osjetiti: u jamstvu prava
pojedinca koje je dosegnulo svoj najviši oblik - premda još tragiĉno
loš — u zapadnim demokracijama; u izraelskim kibucima\ u pokusima s
radniĉkim savjetima u Jugoslaviji; u nastojanju da se probudi narodna
svijest i doĊe do novog ukljuĉivanja u društveni proces koji je
osnovni element revolucija u Trećem svijetu, a koji istovremeno
nemirno supostoji s neobranjivom autoritarnom praksom.
Sliĉno shvaćanje ljudske prirode u pozadini je Humboldtova
rada na jeziku. Jezik je proces slobodnog stvaranja; njegovi su zakoni i
naĉela odreĊeni, ali naĉin na koji se naĉela stvaranja upotrebljavaju
slobodan je i bezgraniĉno promjenljiv. Ĉak i tumaĉenje i upotreba
rijeĉi ukljuĉuje proces slobodnog stvaranja. Normalna upotreba jezika i
njegovo usvajanje ovisi o, kako to Humboldt naziva, utvrĊenom
obliku jezika, sustavu stvaralaĉkih procesa koji potjeĉu iz prirode
ljudskog uma i njegovih ograniĉenja ali koji ne odreĊuju slobodno
stvaranje normalne inteligencije ili, na višoj i originalnijoj razini,
većeg pisca ili mislioca. S jedne strane, Humboldt je platonist koji
uporno tvrdi daje uĉenje svojevrsno sjećanje u kojem um, stimuliran
iskustvom, crpi iz vlastitih unutarnjih izvora i slijedi stazu koju sam
odreĊuje; on je takoĊer romantiĉar prilagoĊen kulturnoj raznolikosti i
beskrajnim mogućnostima za duhovne doprinose stvaralaĉkog duha. U
tome nema više proturjeĉja nego u tvrdnjama teorije estetike prema
kojima su pojedinaĉna djela duha sapeta naĉelom i pravilom. Nor-
malna, stvaralaĉka upotreba jezika, koja je kartezijanskom raciona-
144
listu najbolji pokazatelj postojanja drugog uma, pretpostavlja sustav
onih pravila i stvaralaĉkih naĉela koja su gramatiĉari racionalisti na-
stojali, donekle uspješno, odrediti i razjasniti.
Mnogi današnji kritiĉari, koji naslućuju - zapravo, pretposta-
vljaju - nedosljednost u vjerovanju da se slobodno stvaranje zbiva u
sustavu ograniĉenja i vodećih naĉela, priliĉno griješe; osim, naravno,
ako ne govore o "proturjeĉju" u labavom i metaforiĉkom Schellingo-vu
smislu, kad on piše da će "bez proturjeĉja nuţnosti i slobode ne samo
filozofija, nego i svaka plemenitija ambicija duha potonuti u smrt koja
je ĉudna onim znanostima u kojima to proturjeĉje nema nikakvu
funkciju". Bez te napetosti izmeĊu nuţnosti i slobode, pravila i izbora,
uopće ne moţe biti stvaranja, komunikacije, bitnog djelovanja.
Nisam donekle podrobno raspravljao o tim tradicionalnim idejama
zbog interesa za starine, nego zato što mislim da su vrijedne i u biti
toĉne, i zato što pokazuju na put koji nam moţe koristiti. Vizija
budućeg društva i jasna procjena vrijednosti znaĉaja toga budućeg
društva mora nadahnuti društveno djelovanje. Te procjene moraju
proizlaziti iz odreĊenog poimanja ljudske prirode. Moţemo traţiti is-
kustvene osnove istraţujući ljudsku prirodu kako nam se ona otkriva u
ljudskom ponašanju i ljudskim tvorevinama, materijalnim, intelek-
tualnim i društvenim. Moţda smo dosegnuli toĉku povijesti u kojoj je
moguće ozbiljno razmišljati o društvu u-kojem slobodno stvorene
društvene veze zamjenjuju lance autokratskih ustanova, onako kako ih
je izrazio Humboldt u svojim zapaţanjima koja sam naveo i koje su
potpuno razraĊene u tradiciji slobodarskog socijalizma u godinama
nakon njega.
Grabeţljivi kapitalizam stvorio je sloţen industrijski sustav i
naprednu tehnologiju; on je dopuštao znatno širenje demokratske
prakse i njegovao odreĊene liberalne vrijednosti, ali unutar granica
koje su sada pod pritiskom i koje se moraju prevladati. To nije pogodan
sustav za polovicu dvadesetog stoljeća. Nesposoban je odgovoriti na
ljudske potrebe koje se mogu izraziti samo zajedništvom, a njegov
pojam konkurentnog ĉovjeka, koji traga samo za uvećanjem bogatstva
i moći, koji se podvrgava trţišnim odnosima, iskorištavanju i
145
izvanjskom autoritetu, neĉovjeĉan je i netolerantan u najdubljem smislu.
Autokratska drţava nije prihvatljiv nadomjestak; niti se moţe
militantni drţavni kapitalizam koji se razvija u Sjedinjenim Drţavama,
ili birokratizirana, centralizirana socijalna drţava, prihvatiti kao cilj
ljudskog'postojanja. Jedino je opravdanje represivnih institucija
materijalni i kulturni*manjak. Ali takve ustanove u pojedinim su povi-
jesnim razdobljima proizvodile i ĉinile trajnim taj manjak i ĉak ugro-
ţavale ljudski opstanak. Suvremena znanost i tehnologija mogu oslo-
boditi ljude potrebe za specijaliziranim, zaglupljujućim radom. One
mogu, u naĉelu, stvoriti osnovu za razuman društveni poredak koji se
temelji na slobodnom udruţivanju i demokratskom nadzoru, ako imamo
volju da ga stvorimo.
Vizij a budućeg društvenog poretka temelj i se na pojmu ljudske
prirode. Ako su ljudi doista bezgraniĉno prilagodljiva, potpuno po-
vodljiva bića, bez uroĊene strukture uma i bez stvarnih potreba kul-
turnog i društvenog značaja, onda su podobni da im drţavni autoritet,
korporativni upravitelj, tehnokrat ili centralni komitet "oblikuje po-
našanje". Oni s nešto povjerenja u ljudsku vrstu nadaju se da to nije
tako pa će nastojati odrediti stvarna ljudska svojstva koja daju okvir za
intelektualni razvoj, rast moralne svijesti, kulturna dostignuća i
sudjelovanje u slobodnoj zajednici. Klasiĉna je tradicija na djelomice
analogan naĉin govorila o umjetniĉkom duhu koji djeluje unutar
okvira pravila donekle ga izazivajući. Ovdje se dotiĉemo slabo
razumljivih'stvari. Ĉini mi se da se moramo odvojiti, oštro i radikalno
od većeg dijela današnjih društvenih i behavioristiĉkih znanosti ako
ţelimo krenuti prema dubljem razumijevanju tih pitanja.
TakoĊer mislim da tradicija koju sam ukratko izloţio ima što
ponuditi. Kao što sam već primijetio, oni koji su se bavili ljudskom
osebujnošću i ljudskim mogućnostima stalno su se okretali bavljenju
osobinama jezika. Smatram da prouĉavanje jezika moţe omogućiti
razumijevanje ponašanja voĊenog pravilima i mogućnosti slobodnog i
stvaralaĉkog djelovanja unutar okvira sustava pravila koja barem
djelomice odraţavaju stvarna svojstva ljudske mentalne organizira-
nosti. Ĉini mi se poštenim smatrati suvremeni studij jezika svo-
146
jevrsnim povratkom na humboldtsku koncepciju jeziĉne forme: na
sustav generativnih procesa ukorijenjenih u unutarnjim potrebama
uma ali koji dopuštaju, kako Humboldt kaţe, beskonaĉnu upotrebu
konaĉnih sredstava. Jezik ne moţemo opisati kao sustav organizacije
ponašanja. U stvari, da bismo razumjeli kako upotrebljavati jezik,
moramo otkriti apstraktni Humboldtov jeziĉni oblik - njegovu gener-
ativnu gramatiku, govoreći suvremeno. Uĉiti jezik znaĉi za sebe
izgraditi taj apstraktni sustav, naravno, nesvjesno. Jezikoslovac i psi-
holog mogu nastaviti prouĉavati upotrebu i usvajanje jezika samo ako
imaju na raspolaganju neka svojstva sustava kojim vlada osoba koja
poznaje jezik. Osim toga, ĉini mi se da moţe biti dobro podupirati
iskustvenu tvrdnju da takav sustav moţe usvojiti, pod odreĊenim
okolnostima, samo um obdaren odreĊenim svojstvima ĉije detalje
sada moţemo pokušati opisati. Tako dugo dok se ograniĉavamo, što se
pojmova tiĉe, na prouĉavanje ponašanja, njegove organizacije, njegova
razvoja u meĊudjelovanju s okolinom, suĊeno nam je da
promašimo ta svojstva jezika i uma. Ostali aspekti ljudske psihologije i
kulture mogli bi se, u naĉelu, prouĉavati na taj naĉin.
Razumljivo, mogli bismo na taj naĉin razviti društvenu znanost
koja se temelji na iskustveno dobro utemeljenim pravilima koja se
tiĉu ljudske prirode. Kao što s ponešto uspjeha prouĉavamo niz ljudima
dokuĉivih jezika, mogli bismo takoĊer pokušati prouĉiti oblike
umjetniĉkog izraţavanja ili znanstvene spoznaje dostupne ljudima, a
moţda i niz etiĉkih sustava i društvenih struktura u kojima ljudi mogu
ţivjeti i djelovati s obzirom na njihove stvarne mogućnosti i potrebe.
Moţda moţemo ići dalje i osmisliti koncepciju društvene organizacije
koja bi - u odreĊenim uvjetima materijalne i duhovne kulture - na
najbolji naĉin ohrabrila i zadovoljila osnovnu ljudsku potrebu - ako
takva postoji - za spontanom inicijativom, stvaralaĉkim radom, soli-
darnošću, potragom za društvenom pravdom.
Ne ţelim pretjerati, kao što nesumnjivo jesam, s ulogom pro-
uĉavanja jezika. Jezik je proizvod ljudske inteligencije koji je zasada
najdostupniji istraţivanju. Bogata tradicija smatrala je jezik zrcalom
uma. Sigurno da donekle ima istine i korisnog uvida u toj ideji.
147
 Nisam manje zbunjen temom "jezik i sloboda" nego na poĉetku -
i nimalo manje zainteresiran. U ovim spekulativnim i nabaĉenim
opaskama postoje tako velike pukotine da se moţemo upitati što bi
ostalo, kad bismo odstranili metaforu i neprovjereno nagaĊanje. Raz-
borito je shvatiti, a vjerujem da to moramo, da smo malo napredovali u
svojem znanju o ljudima i društvu, ili ĉak u jasnom izraţavanju
problema koji bi se mogli ozbiljno izuĉavati. Ali, mislim da postoji
nekoliko vrlo ĉvrstih uporišta. Volim vjerovati da intenzivno prou-
ĉavanje jednog vida ljudske psihologije - ljudskog jezika - moţe pri-
donijeti humanistiĉkoj društvenoj znanosti koja će takoĊer sluţiti kao
instrument društvenog djelovanja. Nepotrebno je reći da moramo
naglasiti da društveno djelovanje ne moţe ĉekati na ĉvrsto uteme-
ljenu teoriju o ljudskoj prirodi i društvu, niti se valjanost ovog potonjeg
moţe odrediti našim nadama i moralnim prosudbama. Oboje -
spekulacija i djelovanje - moraju napredovati najbolje što mogu, na-
dajući se danu kad će teorijsko istraţivanje osigurati ĉvrsti oslonac
neprestanoj, ĉesto okrutnoj, ali nikad beznadnoj borbi za slobodu i
društvenu pravdu.

148
PROPAGANDNI MODEL*

Masovni mediji sluţe kao sustav za prenošenje poruka i sim-

bola općoj populaciji. Njihova je uloga da zabavljaju, informiraju i
indoktriniraju pojedince vrijednostima, vjerovanjima i pravilima po-
našanja, koja će ih uklopiti u institucionalne strukture šireg društva. U
svijetu koncentriranog bogatstva i velikih sukoba klasnih interesa,
potrebna je sustavna propaganda kako bi se ispunila ta zadaća.
U zemljama gdje su poluge moći u rukama drţavne birokracije,
monopolistiĉki nadzor medija, ĉesto nadopunjen sluţbenom cenzurom,
jasno pokazuje da mediji sluţe ciljevima dominantne elite. Puno je
teţe uoĉiti propagandni sustav na djelu u privatnim medijima gdje
nema formalne cenzure. To je posebno vidljivo ondje gdje se mediji
aktivno natjeĉu, gdje periodiĉki napadaju i razotkrivaju pro-
tuzakonitosti vlasti i korporacija, i gdje se nametljivo predstavljaju
kao glasnogovornici slobode govora i općih interesa zajednice. Ono
što nije oĉito (i što nije raspravljeno u medijima) jest ograniĉena
priroda takvih kritika, kao i velika nejednakost u upravljanju novĉanim
sredstvima i njezin uĉinak, kako na pristup sustavu privatnih medija,
tako i na njihovo ponašanje i rad.
Propagandni se model usredotoĉuje na tu nejednakost u bogatstvu
i moći i na njezine višeslojne uĉinke na interese i mogućnosti
masovnih medija. On slijedi puteve pomoću kojih su novac i moć u
stanju odabirati vijesti podobne za tisak, marginalizirati nesuglasice, i
dopustiti drţavnoj upravi i dominantnim privatnim interesima da
proslijede svoje poruke publici. Osnovni sastojci našeg propa-
gandnog modela, ili zbirke "filtara" vijesti, razvrstani su u sljedeća
poglavlja: 1. veliĉina, koncentrirano vlasništvo, bogatstvo vlasnika, i

* Iz, Manufacturing Consent, Echvard S. Herman i N. Chomsky, Pantheon Books,

NewYork^ 2002., str.
153
dobitna orijentacija dominantnih tvrtki masovnih medija; 2. marketing
kao glavni izvor prihoda masovnih medija; 3. oslanjanje medija na
informacije koje dobivaju od vlasti, poslovnog svijeta i "struĉnjaka",
koje financiraju i podrţavaju ti primarni izvori i predstavnici moći; 4.
"protuzraĉna artiljerija" kao sredstvo discipliniranja medija i 5.
"antikomunizam" kao nacionalna religija i kontrolni mehanizam. Ti
elementi djeluju jedni na druge i osnaţuju se. Vijesti kao sirovi
materijal moraju proći niz uzastopnih filtara iza kojih ostaje samo
proĉišćeni talog pogodan za objavljivanje.
Filtri odreĊuju pretpostavke diskursa i interpretacije, definiraju
što uopće ima vrijednost vijesti, i objašnjavaju temelje i širinu zahvata
u propagandnim akcijama.
Dominacija elite nad medijima i marginalizacija disidenata, što
proizlazi iz djelovanja ovih filtara, dogaĊa se tako prirodno da su
medijski ljudi, ĉesto radeći spremno i s punim integritetom, u stanju
uvjeriti sebe sami da vijesti biraju i tumaĉe "objektivno" i profesio-
nalno. Unutar granica odreĊenih filtrima oni ĉesto jesu objektivni;
ograniĉenja su tako snaţna i tako temeljito ugraĊena u sustav da se
druge osnove pri izboru vijesti teško mogu zamisliti. U procjenjivanju
vrijednosti vijesti o zahtjevu vlasti za hitno otpremanje MIG-ova u
Nikaragvu 5. studenoga 1984., mediji ne prestaju odvagivati izmeĊu
pristranosti, kao sastavnog dijela prioriteta koji ima materijal dobiven
od vlasti iz prve ruke, i mogućnosti da vlast moţda manipulira
vijestima,1 namećući vlastiti izbor i namjerno skrećući po-
1
Predstavnici medija tvrde d a j e ono što vlada kaţe "vrijedno vijesti" samo po sebi.
Ako se, ipak, vladine tvrdnje prenesu bez konteksta ili procjene i bez obzira na vla-
dinu moguću manipulacijsku nakanu, sami mediji ĉine sebe "upravljanima". Njihova
je objektivnost "nominalna", a ne suštinska.
Poĉetkom listopada 1968. medijima su "kapale" predstavke koje su indicirale d a j e
Reaganova administracija provodila namjernu kampanju dezinformacija da bi utjecala
na dogaĊaje u Libiji. Masovni mediji, koji su prihvaćali taj materijal bez pitanja,
izrazili su veliku ispravnu ljutnju što su bili zavedeni. Da bi apsurd bio veći, pet godina
prije tisak je objavio da CIA vodi "dezinformacijski program zamišljen da u nepriliku
dovede Gadaflja i njegovu vladu", uz teroristiĉke akcije kojima bi ga svrgnula ili ĉak
moţda ubila (Newsweek, 3. kolovoza 1981.; P. Edward Haley, Qaddafl and the United
States since J969., Praeger, New York, 1984., str. 272). Ali lekciju
154
zornost s ostalih materijala.2 Potreban je makro i mikro (vijest po vijest) f
•
pregled postupaka medija da bi se uoĉio uzorak manipulacije i da bi
se uoĉila sustavna pristranost.
PreĊimo na podrobnije ispitivanje glavnih sastavnica propa-
gandnoga modela koje ćemo primijeniti i preispitati u sljedećim
poglavljima. t
1.1. VELIĈINA, VLASNIŠTVO I DOBITNA ORIJENTACIJA
MASOVNIH MEDIJA
f
Prvi filtar
U svojoj analizi razvoja medija u Velikoj Britaniji, James Cu-
l
rran i Jean Seaton, opisuju kako se u prvoj polovici devetnaestog
stoljeća pojavio radikalni tisak koji je utjecao na nacionalnu radniĉku i
klasu. Taj alternativni tisak bio je uspješan u jaĉanju klasne svijesti:
ujedinio je radnike jer je podupirao alternativni vrijednosni sustav i
pogled na svijet, i jer je "promicao veće zajedniĉko povjerenje, stalno
istiĉući potencijalnu moć radnih ljudi da utjeĉu na društvene
promjene pomoću snage 'kombinacije' i organiziranog djelovanja".3
Vladajuće elite smatrale su to glavnom prijetnjom. Jedan je ĉlan par-
nisu nauĉili. Zapravo, masovne medije svakodnevno nasamaruju, ali rijetko doţivl-
javaju poniţenje da vladini dokumenti otkriju njihovu nasamarenost. Što se tiĉe
Libije, mediji su se sloţili sa svakom propagandnom varkom, od 1981. i "udarnih
ĉeta" do bombi u berlinskoj diskoteci, progutali su svaku neuvjerljivu tvrdnju, i nisu
pristali retroaktivno priznati pogrešku, a oĉito su nesposobni uĉiti od sukcesivnog
ulijetanja u zamku - što sugerira da je rijeĉ o voljnoj pogrešci. Vidjeti, Noam
Chomskv, Pirates and Emperors (Pirati i carevi), Claremont, New York, 1986., treće
poglavlje. Kao što ovom knjigom pokazujemo, serije vladinih laţi, koje su sukce-
sivno izlagane, nikad, ĉini se, nisu pobudile skepsu u medijima kad je rijeĉ o sljedećoj
vladinoj tvrdnji.
2
Za opis vladine strategije skretanja pozornosti s nikaragvanskih izbora izmišljenom
priĉom o MIG-u i sluţenja medija u tom vladinom programu, vidjeti treće poglavlje
naslovljeno "Kriza s MIG-om tijekom nikaragvanskoga izbornog tjedna".
3
James Curran i Jean Seaton, fower Without Responsibility: The Press and Broad-
casting in Britain, 2. izdanje, Methuen, London, 1985., str. 24.
155
lamenta tvrdio da radniĉke novine "potpaljuju strasti i bude njihovu
sebiĉnost tako što usporeĊuju svoje sadašnje uvjete s onim budućima za
koje se bore - uvjetima nespojivim s ljudskom prirodom i s onim
nepromjenljivim zakonima koje je Providnost ustanovila za ureĊenje
civilnog društva."4 To je rezultiralo pokušajem da se ušutkaju radniĉki
mediji podizanjem optuţbi i sudskim progonima, traţenjem skupih
ugovora osiguranja kao uvjeta za tiskanje, i nametanjem raznih
daţbina koje su izmišljene da istjeraju sa scene radikalne medije
povišenjem njihovih troškova. Ta sredstva prisile nisu bila uĉin-
kovita, pa su ih do polovice stoljeća napustili u korist liberalnog sta-
jališta prema kojem će trţište nametnuti odgovornost.
Curran i Seaton pokazuju d a j e trţište uspješno postiglo ono
što nije uspjelo drţavnoj intervenciji. Nakon ukidanja kaznenih daţbina
izmeĊu 1853. i 1869., pojavio se novi lokalni dnevni tisak, ali više ni
jedan novi lokalni radniĉki dnevnik nije osnovan do kraja devetnaestog
stoljeća. Curran i Seaton biljeţe:
Zaista, pomrčina nacionalnog radikalnog tiska bila je tako potpuna
da, kad se iz radničkog pokreta rodila Radnička stranka u prvom de-
setljeću dvadesetoga stoljeća, ona nije dobila ekskluzivnu potporu ni
jednih nacionalnih dnevnih ili tjednih novina.5
Jedan od glavnih razloga tome bilo je širenje novinskoga po-
duzetništva, što je povećalo kapitalne troškove od polovice devet-
naestog stoljeća nadalje, a koje se temeljilo na tehnološkim pobolj-
šanjima i povećanom naglasku vlasnika na širenje kruga publike.
Razvoju slobodnog trţišta pridruţila se "industrijalizacija tiska".
Ukupni troškovi osnivanja profitabilnoga nacionalnog tjednika 1837.
bili su ispod tisuću funti, a prag isplativosti bila je prodaja od šest
tisuća dvjesto primjeraka. Do 1867. godine oĉekivani troškovi pokre-
tanja novog londonskog dnevnika bili su pedest tisuća funta. The
Sunday Express, pokrenut 1918., potrošio je više od dva milijuna
4
Navedeno u istome, str. 23.
5 10
Isto, str. 34.
156
funta prije nego što je postao rentabilan s nakladom većom od
l
dvjesto pedeset tisuća primjeraka.6
Sliĉni su se procesi dogaĊali u Sjedinjenim Drţavama gdje je "U
1851. cijena pokretanja novina u New Yorku bila šezdeset devet
tisuća dolara; St. Louis Democrat 1872. postigao je na draţbi cijenu
od 456.000 dolara; gradski listovi su se 1920. prodavali za šest do
osamnaest milijuna dolara.7 Troškovi samog pogona ĉak i vrlo malih
novina desetljećima su iznosili stotine tisuća dolara; 1945. moglo se
r
reći d aj e "tiskati ĉak i male novine velik posao... to više nije zanat
koji moţemo olako shvatiti ĉak i kad imamo priliĉno novca - a uopće
ga se ne prihvaćamo ako novca nemamo mnogo."8
Tako se prvi filtar - ograniĉavanje potrebom velikih ulaganja u
vlasništvo nad medijima s imalo znatnijim utjecajem - mogao pri-
mjenjivati prije jednog stoljeća ili više, a s vremenom je postao sve
uĉinkovitiji.9 Godine 1986. bilo je oko tisuću i pol dnevnih novina,
jedanaest tisuća ĉasopisa, devet tisuća radio postaja i tisuću petsto
televizijskih postaja, dvije tisuće nakladniĉkih kuća i sedam filmskih
studija u Sjedinjenim Drţavama - sve u svemu više od dvadeset pet
tisuća medijskih kuća. Ali veliki dio meĊu njima, koji se bave
objavljivanjem vijesti, bio je vrlo malen i na lokalnoj razini, ovisan o
velikim nacionalnim kompanijama i novinskim servisima koji sluţe
svima samo ne lokalnim vijestima. Mnogo više njih u zajedniĉkom je
vlasništvu koje katkad obuhvaća gotovo sve medijske oblike.10
6
Isto, str. 38-39.
7
Alfred McClung Lee, The Daily Newspaper in America, Macmillan, New York,
1937., str. 166, 173.
8
Earl Vance, "Freedom of the Press for Whom", Virginia Quarterly Review, ljeto
1945., navedeno u, Survival of a Free, Competitive Press: The Small Newspaper:
Democracy's Grass Roots, Izvještaj predsjedavajućega, Senatski odbor za mali obrt,
80. kongres, prva sesija, 1947., str. 54.
9
Imajte na umu da govorimo o medijima sa znatnim dosegom — masovnim medijima.
Uvijek je bilo moguće osnovati novine s malom tiraţom i šapirografirane ili fo-
tokopirane listove koji bi se slali malom broju zainteresirane publike. No, ĉak i male
novine u Sjedinjenim Drţavama danas tipiĉno preţivljavaju samo od doprinosa bogatih
financijskih dobrih vila.
1987. je tvrtka Times-Mirror, primjerice, bila vlasnik novina u Los Angelesu,
157
 Ben Bagdikian istiĉe ĉinjenicu da unatoĉ velikom broju medija,
dvadeset devet najvećih medijskih sustava drţi više od polovice
movinskih izdanja i većinu prodaje i publike ĉasopisa, elektroniĉkih
medija, knjiga i filmova. On tvrdi da oni "tvore novo privatno mi-
nistarstvo informacija i kulture" koje moţe uspostaviti nacionalni
program.11
Zapravo, sugerirajući neovisnost medija o korporacijskoj i
drţavnoj vlasti, a što vjerujemo da j e nespojivo sa strukturalnim ĉi-
njenicama (kao što ćemo opisati), Bagdikian takoĊer moţda umanjuje
stupanj stvarne koncentracije u proizvodnji vijesti. Odavno se zna da
su mediji razvrstani u slojeve, a najviši sloj - mjeren ugledom,
novcem i utjecajem - ukljuĉuje izmeĊu deset i dvadeset ĉetiri sustava.12
Taj najviši sloj, zajedno s vlastima i novinskim servisima, odreĊuje
odabir vijesti i opskrbljuje niţe medijske slojeve, a to znaĉi široku
javnost, većinom nacionalnih i meĊunarodnih vijesti.13 Nakon
Baltimoreu, Denveru i Hartfordu, u Connecticutu, tiskala je knjige i dopunske
ĉasopise, posjedovala nekoliko kablovskih sustava i sedam televizijskih postaja.
11
Ben Bagdikian, The Media Monopoly, 2. izdanje, Beacon Press, Boston, 1987., str. xvi.
12
David L. Paletz i Robert M. Entman, Media. Po\ver. Politics, Free Press, New
York, 1981., str. 7; Stephen Hess, The Government/Press Connection: Press Offlcers
and Their Offices, Brooking, 1984., Washington, str. 99-100.
13
Ĉetiri glavne zapadne novinske agencije - Associated Press, United Press Inter-
national, Reuters i Agence-France-Presse - cirkuliraju danas svijetom nekih osamdeset
posto meĊunarodnih vijesti. AP je u vlasti novina; UPI je privatna agencija; Reuters
je uglavnom bio pod vlašću britanskih medija dok 1984. nije postao javna ustanova,
ali nadzor su zadrţali izvorni vlasnici osim što su neka manja glasaĉka prava dali
novim dioniĉarima; Agence-France-Presse je pod francuskom vladom. Kao stoje
Jonathan Fenby istaknuo, novinske agencije "postoje da bi sluţile trţištu" i na prvom su
im mjestu, sukladno tome, "bogata medijska trţišta Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava,
zapadne Europe i Japana, te poslovnih zajednica..." Gorljivo se meĊusobno bore, ali AP
i UPI "prava su ameriĉka poduzeća koja djeluju meĊunarodno... Bez svoje domaće baze
AP i UPI ne bi mogle djelovati kao meĊunarodne agencije. Uz to, one moraju biti
ameriĉke organizacije, potĉinjene ameriĉkom pritisku i ameriĉkim zahtjevima." (The
International News Services, Schocken, New York, 1986., str. 7, 9, 73-74). Vidjeti
isto tako, Anthony Smith, The Geopolitics of Information: How Western Culture
'l! Dominates the World, Oxford Universitiv Press, New York,1980., 3. poglavlje.
158
Drugoga svjetskog rata uspon televizije i nacionalne mreţe toga
l
vaţnog medija znatno je pojaĉao centralizaciju na najvišoj razini.
Predtelevizijsko trţište vijestima bilo je lokalno, iako jev snaţno ovisilo o
gornjim slojevima i uskom krugu izvora domaćih i meĊunarodnih
vijesti; mreţe osiguravaju domaće i meĊunarodne vijesti iz triju
nacionalnih izvora, a televizija je sada glavni izvor vijesti za jav-
nost.14 No, razvoj kablovske televizije doveo je do rascjepkanosti
televizijske publike i do polagane erozije u udjelu na trţištu i u moći
medijskih mreţa.
Tablica 1-1 iznosi neke osnovne financijske podatke o dvadeset
ĉetiri medijska diva (ili o njihovim nadzornim vlasniĉkim kom-
panijama) koji ĉine najviši sloj medijskih kompanija u SAD-u.15 Ova
kompilacija ukljuĉuje: 1. tri televizijske mreţe: ABC (putem svoje
vlasniĉke tvrtke Capital Cities), CBS, i NBC (putem svojeg krajnjeg
vlasnika General Electrica /GE/); 2. vodeća novinska carstva: New
York Times, Washington Post, Los Angeles Times (Times-Mirror),
Wall Street Journal (Dow Jones), Knight-Ridder, Gannett, Hearst,
Scripps-Howard, Newhouse (Advance Publication), i Tribune
Company; 3. glavne informativne ĉasopise i one s općim temama:
Time, Newsweek (u sklopu Washington Posta), Reader s Digest, TV
Guide (Triangle) i U.S.News & World Reporf, 4. glavnog nakladnika
knjiga (McGraw-Hill) i 5. ostale velike i sve vaţnije kablovske te-
levizijske sustave: Murdoch, Turner, Cox, General Corps., Taft,
14
Ĉetrnaesti godišnji Roperov pregled, "Public Attitudes toward Television and
Other Media in a Time of Change" (Javna stajališta o televiziji i drugim medijima u
doba promjene), svibanj 1985., indicira d a j e 1984. šezdeset ĉetiri posto uzorka
spomenulo televiziju kao mjesto "na kojemu obiĉno dobiju većinu vijesti o onome što
se danas dogaĊa u svijetu..." (str. 3). Ĉesto se spominje da same televizijske mreţe
ovise o prestiţu novina, novinskih agencija i vlade u svojem izboru vijesti. Njihovu se
ulogu kao onih koji stvaraju vijesti lako moţe preuveliĉati.
15
Ĉlanovi samoga vrha oznaĉuju se velikim brojem publike, vaţnošću u uspostavi
standarda u izradi vijesti, te aktivom i profitom. Posljednja polovica od naših dvadeset
ĉetiri ukljuĉuje i odreĊenu koliĉinu proizvoljnosti izbora, premda je broj publike i dalje
naše glavno mjerilo. Tu spada i McGraw-Hill zbog svoje snage u prodaji knjiga i
ĉasopisa politiĉkoga sadrţaja i dosega.
159
 TABLICA 1 - 1
— - podaci nisu dostupni
Financijski podaci za dvadeset i ĉetiri velike medijske korporacije
(ili njihove vlasniĉke tvrtke) Prosinac 1986. — svi iznosi u tablici izraţeni su u milijunima dolara

Kompanija Ukupna Brutto dobit Neto dobit Ukupan 1 - podaci za ukupnu imovinu uzeti iz podataka o ukupnom bogatstvu
imovina prihod obitelji Newhouse za 1985. iz ĉasopisa Forbes\ ukupan prihod odnosi se
samo na medijsku prodaju, objavljeno u Advertising Ageu od 29. lipnja
Advance Publications 2.500 '«.. __ 2.200 1987.
(Nevvhouse) 1

Capital Cities/ABC
CBS
Cox Communications
5.191
3.370
1.111
688
470
170
448
370
87
4.124
4.754
743
2 - Cox Communications bio je u javnom vlasništvu do 1985. kada se spojio s
Cox Enterprises, drugom kompanijom obitelji Cox. Ovdje izneseni
podaci odnose se na kraj godine 1984., posljednje godine u javnom
vlasništvu i javnog objavljivanja bitnih financijskih podataka
\
li
l
2 3 — podaci kompilirani u ĉlanku Williama Barretta "Bogati graĊani" iz
Dow Jones & Co. 1.236 331 183 1.135 ĉasopisa Forbes od 14. prosinca 1987.
Gannett 3.365 540 276 2.801
General Electric (NBC) 34,591 3.689 2.492 36.725 4 - ovi su podaci izraţeni u australskim dolarima i odnose se na 30. lipnja
1986.; toga dana teĉaj australskog dolara bio je 68% ameriĉkog dolara
Hearst 3 4.040 — 215 (1983.) 2.100 (1983.) 5 - podaci za 1985., objavljeni u Ne\v York Timesu od 9. veljaĉe 1986.

Knight-Riddcr 1 .947 267 140 1.911 6 - ukupan prihod samo od medijske prodaje, objavljeno u Advertising Ageu
McGraw-Hil1 1.463 296 154 1.577 od 29. lipnja 1987.
News Coip. 8.460 377 170 3.822 7 - Storer je potpao pod nadzor tvrtke Kohlberg Kravi s Roberts & Co. s
(Murdoch)4 Wall Streeta 1985.; ovi podaci odnose se na prosinac 1984., posljednje
Nevv York Times 1 .405 256 132 1.565 razdoblje Storerove samostalnosti i javno dostupnih informacija
Reader's Digest 5 «. 75-110 — 1.400 (1985.)
8 - ukupan prihod samo od medijske prodaje; podaci iz Advertising Agea od
(1985.)
29. lipnja 1987.
Scripps-Hovvard 6 — — — 1.062
Storer 7 1.242 68 (-17) 537 9 - ukupna imovina u razdoblju 1984.785.; podaci iz ĉlanka "Mort
Taft 1.257 (-11) (-53) 500 Zuckerman, novi medijski mogul" objavljenog u ĉasopisu Fortune 14.
Time, Inc. 4.230 626 376 3.762 listopada 1985.; ukupan prihod iz Advertising Agea od 29. lipnja 1987.
Times-Mirror 2.929 680 408 2.948
Triangle 8 — — — 730
Tribune Co. 2.589 523 293 2.030
Turner Broadcasting 1.904 (-185) (-187) 570

U.S. Ncws & World 200+ — — 140

Report 9
Washington Post 1.145 205 100 1.215 t
Westinghouse 8.482 801 670 10.731 -
160
161

!
 Storer,16 i Group W (Westinghouse). Mnogi od tih sustava istiĉu se na
više polja i samo su proizvoljno svrstani u odreĊenu kategoriju (Time,
Inc. vrlo je vaţan kao kablovska televizija, a i kao ĉasopis; Mc-Graw-
Hill veliki je izdavaĉ ĉasopisa; Tribune Company je postala velika
televizijska i novinska sila; Hearst je vaţan na polju ĉasopisa i novina;
a Murdoch ima znatan udio u vlasništvu novina te televizije i filmske
industrije).
Te su dvadeset ĉetiri kompanije velike, profitabilne korporacije
koje su u vlasništvu i pod nadzorom priliĉno bogatih ljudi. Vidljivo je iz
tablice 1-1 da sve najveće kompanije ĉiji su podaci dostupni, osim
jedne, imaju imovinu veću od milijarde dolara, i medijan (srednja
stavka po mjestu) jest 2,6 milijardi dolara. Iz tablice je takoĊer vidljivo
da otprilike tri ĉetvrtine tih medijskih divova ima ĉistu dobit više od
sto milijuna dolara i medijan od sto osamdeset tri milijuna dolara.
Mnoge velike medijske kompanije u potpunosti su uklopljene u
trţište, a i druge osjećaju veliki pritisak dioniĉara, direktora i bankara
da se usredotoĉe na dobit. Taj se pritisak pojaĉao posljednjih godina
kada su medijske dionice postale najtraţenije na trţištu i kad su
sadašnji ili potencijalni vlasnici novinske i televizijske imovine
shvatili da je moguće iskoristiti povećani krug publike i prihod od
marketinga za ulaganje u višestruko povećane vrijednosti medijskih
franšiza - i veliko bogatstvo.17 To je potaknulo ukljuĉivanje speku-
16
Kao stoje napomenuto u tabeli 1-1, bilješka 7, Storer je došao pod privremeni
nadzor zaštitarske tvrtke Kohlberg Kravis Roberts &Co 1985. Budući daje njegova
konaĉna sudbina bila nejasna u doba kad sam ovo pisao i budući da financijski podaci
nisu više bili dostupni nakon 1984., ostavili smo Storera u tabeli i na popisu ovdje,
unatoĉ nesigurnom statusu.
17
John Kluge, preuzevši 1984. Metromedia system većinskim otkupom vrijednim 1,1
milijardu dolara, prodao je razne dijelove toga sistema 1985. i 1986. za 5,5 milijardi
dolara, uz osobni profit od nekih tri milijarde (Gary Hector, "Are Shareholders Cheated
by LBOs?", Fortune, 17. sijeĉnja 1987., str. 100). Postaja KDLA-TV, u Los Angelesu,
koju je kupila menadţerska autsajderska skupina većinskim otkupom 1983. za 245
milijuna dolara, prodana je Tribune Companv za 510 milijuna dolara dvije godine
poslije (Richard Stevenson, "Tribune in TV Deal for $510 Million", New York
Times, 7. svibnja 1985.). Vidjeti takoĊer, "The Media Magnates: Why Huge
Fortunes Roll Off the Presses", Fortune, 12. listopada 1987.
162
lanata i pojaĉalo pritisak i iskušenje da se intenzivnije usredotoĉe na
profitabilnost. Obiteljski vlasnici izraţenije su se podijelili na one
koji ţele iskoristiti prednost novih prilika i na one koji ţele nastaviti
obiteljski nadzor, pa je njihovo razilaţenje ĉesto ubrzalo krizu i dovelo
do konaĉne prodaje obiteljskog udjela.18
Taj trend jaĉe integracije medija u trţišni sustav dobio je za-
mah kad su ublaţeni propisi koji su ograniĉavali koncentraciju medija,
mješovito vlasništvo i nadzor nemedijskih kompanija.19 TakoĊer su
napuštena ograniĉenja -. koja su ionako bila slaba - radijskoga i
televizijskog reklamiranja, emitiranja zabavnih emisija koje prikazuju
teška ozljeĊivanja, prijetnji "doktrinom ispravnosti", pa su tako
otvorena vrata neograniĉenoj komercijalnoj uporabi valova.20
18
Razlaz medu nasljednicima Jamesa E. Scrippsa rezultirao je na kraju prodajom
Detroit Evening Nevvsa. Prema novinskom ĉlanku, "Daniel Marentette, ĉlan obitelji
Scripps i, kako se sam opisuje, "ljutiti dioniĉar", kaţe da ĉlanovi obitelji ţele veću
zaradu za uloţeni novac. "Veći dobitak imamo ulaţući u newyorški kontrolni paket",
kaţe gospodin Marentette, koji se bavi prodajom trkaćih konja" (Damon Darlin,
"Takeover Rumors Hit Detroit News Parent", Wall Street Journal, 18. srpnja, 1985.).
Obiteljski ogranak Bingham doveo je do prodaje Louisville Courier-Journala;
newhavenske novine obitelji Jackson prodane su nakon godina prepirki a "prodajna je
cijena" od 185 milijuna dolara sluţila samo kao potencijalna vrijednost obiteljskih
ulaganja u druge obiteljske novine" (Geraldine Fabrikant, "Newspapers Properties,
Hotter Than Ever", New York Times, 17. kolovoza 1986.).
19
Reaganova administracija pojaĉala je nadzor nad postojećim vlasnicima televi-
zijskih licencija tako što je povisila rok s tri na pet godina i obnovu FCC-a (Federal
Communications Comission) uĉinila zapravo automatskom. FCC je isto tako uvelike
olakšao spekulacije i trgovinu televizijskim vlasništvom promjenom zakona koji je
smanjio potreban vlasniĉki rok prije prodaje novokupljenoga vlasništa s tri na jednu
godinu.
Za Reaganova doba FCC i Ministarstvo pravosuĊa takoĊer su odbili ponude za inte-
gracije i preuzimanje koje bi znatno uvećale koncentraciju moći (GE-RCA) ili medijsku
koncentraciju (Capital Cities-ABC). Nadalje, od 2. travnja 1985. vlasnici medija mogli
su imati dvanaest televizijskih postaja, sve dok je njihovo ukupno gledateljstvo
prelazilo dvadeset pet posto domaćinstava s televizorom na drţavnoj razini; i mogli su
isto tako imati dvanaest AM i FM radijskih postaja, jer je 1953. "zakon 7-7-7"
zamijenjen "zakonom 12-12-12". Vidjeti, Herbert H. Howard, "Group and Cross-
Media Ownership of Television Stations: 1985" (National Association of Broadcasters,
Washington, 1985.).
20
To je potvrdio predsjedavajući FCC-a u Reaganovo doba, Mark Fowler, na temelju
163 ,
 Veća profitabilnost medija u dereguliranim okolnostima po-
većala je broj preuzimanja kompanija i prijetnji preuzimanja, pa su
ĉak i divovi kao CBS i Time, Inc. izravno napadnuti ili im je prijetio
napad. To je natjeralo uprave medijskih divova da se više zaduţe i da se
agresivnije i jasnije usredotoĉe na profitabilnost kako bi umirili
vlasnike i uĉinili njihovu imovinu manje privlaĉnom ljudima iz-
vana.21 Izgubili su nešto od ograniĉene samostalnosti u korist bankara,
institucionalnih ulagaĉa i velikih pojedinaĉnih ulagaĉa, koje su morali
salijetati kao moguće "bijele vitezove".22
Dok se dionicama većine velikih medijskih tvrtki trguje na
trţištu vrijednosnica, oko dvije trećine ovih kompanija ĉvrsto drţe ili
toga da se trţišne mogućnosti otvaraju i da javnost treba slobodno birati. Na kritiku
Freda Friendlvja daj e uklonio odrţanje javnoga interesa, Fowler je odgovorio da
Friendly "ne vjeruje da javnost moţe sama odluĉivati putem trţišnih mehanizama. Ja
vjerujem u to." (Jeanne Saddler, "Clear Channel: Broadcast Takeovers Meet Less FCC
Static, and Critics Are Upset", Wall Street Journal, 2. lipnja, 1985.). Medu drugim
problemima, Fowler zanemaruje Ĉinjenicu da prava sloboda izbora ukljuĉuje
sposobnost da se biraju opcije koje moţda i ne nudi oligarhijski monopol prodajući
auditorij oglašivaĉima.
21
CBS je povećao svoj dug za otprilike milijardu dolara 1985. da bi financirao
kupovinu 21 posto vlastitih dionica, kako bi sprijeĉio preuzimanje koje je pokušao
Ted Turner. Wall Street Journal je zapisao: "S dugom od 60 posto kapitala, mora
odrţati oglašivanje u mjeri kojom će otplatiti dugove i kamate" (Peter Barnes, "CBS
Profit Hinges'on Better TV Ratings", 6. lipnja, 1986.). Usporenim rastom prihoda od
oglašavanja, CBS je otpustio šesto zaposlenika, stoje najveći rez od gubitka duhanskih
oglašivaĉa 1971. (Peter Barnes, "CBS Will Ĉut up to 600 Posts in Broad-
casting", Wall Street Journal, 1. srpnja 1986.). U lipnju 1986., Time, Inc., upustio se u
program da vrati u svoje vlasništvo deset milijuna dionica ili 16 posto ukupnoga
broja dionica, po oĉekivanoj cijeni od nekih devetsto milijuna dolara, opet da bi
smanjio prijetnju neprijateljskoga preuzimanja (Laura Landro, "Time Will Buy as
Much as 16% of Its Common", Wall Street Journal, 20. lipnja, 1986.).
22
Na prijetnje CBS-u Jesseja Helmsa i Turnera, Laurence Tisch, iz Loews Corpo-
rationa, povećao je svoj ulog u CBS-u, već na 11,7 posto. U kolovozu 1986., Loew-sov
udio se povisio na 24,9 posto, a Tisch je dobio poziciju virtualnoga nadzora. U
kombinaciji s Williamom Palevjem, koji je vlasnik 8,1 posto dionica, maknuli su
glavnog izvršnoga direktora CBS-a i njegovu je ulogu, privremeno, preuzeo Tisch
(Peter Barnes, "Loews Increases Its Štake in CBS to Almost 25%", Wall Street
Journal, 12. kolovoza, 1986.).
164
l
4
još nadziru ĉlanovi osnivaĉke obitelji koji zadrţavaju velike pakete
dionica. Ta se situacija mijenja kako se obiteljsko vlasništvo rasipa na .
veći broj nasljednika, a povoljne trţišne prilike za prodaju medijske
imovine postaju još bolje, no postojanost obiteljskog nadzora oĉita
je iz podataka prikazanih u tablici 1-2. Nemjerljivo bogatstvo obitelji
l
koje nadziru najjaĉe medijske tvrtke takoĊer se moţe oĉitati iz te
tablice. Za sedam primjera od dvadeset ĉetiri, trţišna vrijednost
medijske imovine koju su posjedovale nadzorne obitelji sredinom
1980-ih prelazila je milijardu dolara a medijan je bio blizu pola mili-
jarde dolara.23 Te nadzorne grupe oĉito imaju velik interes zadrţati
postojeće stanje zahvaljujući svojem bogatstvu i strateškom poloţaju u
jednoj od vaţnih društvenih institucija. One iskazuju moć svojega
strateškog poloţaja već time što odreĊuju opće smjernice kompanije i
biraju upravu.24
Nadzorne grupe medijskih divova u bliskim su odnosima s
glavninom korporacijske zajednice putem upravnih odbora direktora i
društvenih veza. U sluĉaju NBC-a i Group W televizijskih i kablovskih
sustava, njihove vlasniĉke tvrtke GE i Westinghouse i same spadaju
u glavne korporacijske divove, ĉijim upravnim odborima direktora
vladaju uprave korporacija i banaka. Mnoge druge velike medijske
tvrtke imaju upravne odbore sastavljene uglavnom od vlastitih ljudi,
što je opće svojstvo relativno malih kompanija kojima dominiraju
vlasnici. Što je tvrtka veća i što su joj dionice više distribuirane, to je
veći broj i omjer vanjskih direktora. Sastav vanjskih
l
23
Brojka bi bila osam ako bismo ukljuĉili vlasništvo Lile Wallace, koja je umrla
1984., ostavivši iza sebe kontrolni paket dionica u Reader's Digestu na brigu izvr-
šiteljima oporuke.
l
24
Kao što smo u uvodu zapazili, neokonzervativci govore redovito o dominaciji
"liberala" nad medijima, pretpostavljajući ili tvrdeći da podreĊeni vladaju, a ne ljudi
koji imaju vlast ili nadzor nad medijima. Podaci, koji pokazuju bogatstvo vlasnika
medija, oni vole zanemariti. No, ponekad neokonzervativci postanu "populisti" i -
dok ih financiraju Mobil Oil Corporation i Richard Mellon Scaife - prave se da govore
u ime "masa" nasuprot bogate elite koja dominira medijima. Za daljnje informacije
vidjeti, recenziju Edwarda S. Hermana knjige The Špirit of Democratic
Capitalism, pod naslovom "Michael Novak's Promised Land: Unfettered Corporate
Capitalism", Monthly Revie\v, listopad 1983.
165
 TABLICA l -2 - svi iznosi u tablici izraţeni su u milijunima dolara

Bogatstvo nadzornih grupa dvadeset ĉetiriju velikih medijskih korporacija (ili

Izvori:
njihovih vlasniĉkih kompanija)
P - iz izvještaja opunomoćenika i procjene vrijednosti dionica u veljaĉi 1986.
Kompanija Nadzorna obitelj ili Postotak vlasništva s Vrijednost kontrolnog
F - iz godišnje procjene holdinga vrlo bogatih ĉasopisa Forbes
grupa pravom glasa koji drţi paketa dionica
nadzorna grupa 1 - ovi holdinzi ukljuĉuju 8,1 posto Williama Paleva i 12,2 posto Laurence
Advance Publications obitelj Nevvhouse nadzor 2.200 (F)
Tischa preko holdinga Loewsa. Kasnije iste godine Loews je povećao
Capital Cities sluţbenici i direktori 20,7 (Warren Buffett 711 (P) svoj ulog na 24,9 posto, a Laurence Tisch je brzo nakon toga postao
17,8) generalni direktor.
CBS sluţbenici i direktori 20,6 (1) 551 (P)
Cox obitelj Cox 36 1.900 (F) 2 - ovu je cijenu platio Zuckerman kad je 1984. kupio U.S. News. Vidi ĉlanak
Communications Gwena Kinkeada "Mort Zuckerman, novi medijski mogul", ĉasopis
Dow Jones £ Co. obitelji Bancroft-Cox 54 1.500 ((P) Fortune, 14. listopada 1985, str. 196
Gannett sluţbenici i direktori 1,9 95 (P)
General Electric sluţbenici i direktori ispod 1 171 (P)
Hearst obitelj Hearst 33 1.500 (F)
Knight-Ridder obitelji Knight i Ridder 18 447 (P)
direktora medijskih divova vrlo je sliĉan onome u velikim nemedij-
McGraw-Hili obitelj McGraw cea 20 450 (F) skim korporacijama. Tablica 1-3 pokazuje da aktivni korporacijski
Nevvs Corp. obitelj Mtirdoch 49 300 (F) direktori i bankari zajedno ĉine nešto više od polovice svih vanjskih
New York Times obitelj Sulzberger 80 450 (F) direktora deset medijskih divova; a umirovljeni pravnici i korporacijski
Reader's Digest Wallace estate kojim nema podataka nema podataka bankari (ima ih devet od njih trinaest u rubrici "umirovljeni")
upravljaju povjerenici;
bez osobnih korisnika povećavaju ukupan broj na oko dvije trećine u skupini vanjskih di-
rektora. Ovih devedeset pet vanjskih direktora takoĊer drţe direk-
Scripps-Howard nasljednici Scrippsa nema podataka 1.400 (F) torska mjesta u još trideset šest banaka i dvjesto pedeset pet ostalih
Storer sluţbenici i direktori 8,4 143 (P) kompanija (uz mjesta u medijskoj kompaniji i u svojoj primarnoj
Taft sluţbenici i direktori 4,8 37 (P) tvrtki).25
Times-Mirror Chandlers 35 1.200 (P) Osim ovih upravljaĉkih veza, velike medijske kompanije posluju
Triangle Annenbergs nadzor 1.600 (F)
s komercijalnim i investicijskim bankama od kojih dobivaju kredite i
Tribune Co. nasljednici McCormicka 16,6 273 (P)
zajmove, primaju savjete i usluge pri prodaji dionica i emisiji
Titroer Broadcasting Turner 80 222 (P) obveznica i u povoljnim prilikama za kupovinu te pri prijetnji preu-
U.S. Nevvs & World Zuckerman nadzor 176 (2) zimanjem tvrtke. Banke i ostali institucijski ulagaĉi takoĊer su veliki
Report
Washington Post obitelj Granam 50+ 350 (F) 25
Sliĉni rezultati mogu se naći u, Peter Dreier, "The Position of the Press in the U. S.
Westinghouse sluţbenici i direktori ispod 1 42 (P)
Power Structure", Social Problems, veljaĉa 1982., str. 298-310.

166 167
 posjednici medijskih dionica. Ranih 1980-ih takve su institucije Knight-Riddera, šest posto Time, Inĉa. i 2,8 posto Westinghousea.26
drţale ĉetrdeset ĉetiri posto dionica novina u javnom vlasništvu i tri- Toliki udjeli, pojedinaĉno i zajedno, ne osiguravaju kontrolu, ali takvi
deset pet posto dionica elektroniĉkih medijskih kompanija u javnom veliki ulagaĉi mogu natjerati druge da ih ĉuju, a njihovi potezi mogu
vlasništvu.26 Ti su ulagaĉi ĉesto meĊu najvećim dioniĉarima pojedi- utjecati na dobrobit kompanija i njihove uprave.27 Ako uprava ne
naĉnih kompanija. Na primjer, 1980./81. sustav investicijske kom-
panije Capital Group drţao je 7,1 posto dionica ABC-a, 6,6 posto
djeluje tako da osigura dobitak dioniĉarima, institucijski ulagaĉi bit će
skloni prodati dionice (sniţavajući im cijenu), ili će suosjećajno
slušati ljude izvana kako razmišljaju o preuzimanju kompanije. Ti
il
ulagaĉi ĉine snagu koja pomaţe kompanijama tiskovnih medija da se
TABLICA 1 - 3 ĉvrsto drţe trţišnih (profitabilnih) ciljeva.
Takva je raznolikost i zemljopisna raširenost velikih medijskih
Pripadnost vanjskih direktora deset velikih medijskih kompanija (ili kompanija. Mnoge od njih su se proširile s odreĊenih medijskih po-
njihovih vlasnika) 1986.* druĉja djelatnosti na druga, koja su obećavala rast. Mnoge starije me-
l dijske kompanije koje preteţito izdaju novine, u strahu od moći tele-
Primarna pripadnost Broj Postotak
vizije i njezina utjecaja na marketinški prihod, prebacile su se što su
Direktor korporacije 39 41,1 brţe mogle na elektroniĉke medije i kablovsku televiziju. Time, Inc.
Odvjetnik 8 8,4 takoĊer je uĉinio veliki korak u proširivanju djelatnosti na kablovsku
Umirovljenik (bivši direktor korporacije ili bankar) 13(9) 13,7 (9,5) televiziju koja danas ĉini više od pola njegove dobiti. Samo je mala
manjina od dvadeset ĉetiri najveća medijska diva ostala u jednoj
Bankar 8 8,4
medijskoj djelatnosti.28
Savjetnik 4 4,2
Velike medijske kompanije takoĊer su proširile svoju djelatnost
Nedobitna organizacija 15 15,8
izvan medijskog podruĉja, a nemedijske kompanije snaţno su
Ostali 8 8,4
prisutne u masovnim medijima. Najvaţniji su primjeri te situacije
Ukupno 95 100,0
General Electric koji posjeduje RCA a RCA posjeduje mreţu NBC, i
Westinghouse koji posjeduje velike televizijske postaje, kablovsku
Ostali odnosi mreţu i mreţu radio postaja. General Electric i Westinghouse goleme su
Ostala direktorska mjesta (bankovna direktorska mjesta) 255 (36) multinacionalne kompanije raznovrsnih djelatnosti duboko upletene u
Bivši vladini duţnosnici 15 kontroverznu proizvodnju oruţja i nuklearne energije. Moţemo se
Ĉlan Vijeća za odnose s inozemstvom 20 prisjetiti da su od 1965. do 1967. nastojanja International
26
* - Dow Jones & Co; Washington Post; New York Times; Tirne, Inc.; CBS; Times- Isto, str. 458-460.
27
Vidjeti, Edward S. Herman, Corporate Control, Corporate Power, Cambridge
Mirror; Capital Cities; General Electric; Gannett; i Knight-Ridder. University Press, New York, 1981., str. 26-54.
28
Za više informacija o interesima petnaest glavnih novinskih kompanija na drugim
medijskim podruĉjima i o kontrolnom popisu vodećih tvrtki u šarolikoj medijskoj
26
Benjamin Compaine i dr., Anatomy ofthe Communications Industry: Who Owns the industriji, vidjeti, Compaine, Anatomy ofthe Communications Industry, tabele 2.19 i
Media?, Knowledge Industrv Publications, White Plains, New York, 1982., str. 463. 8.l, str. 11 i452-453.
168 169
Telephone and Telegrapha (ITT) da dobije ABC bila sprijeĉena ve-
likom povikom koja se usredotoĉila na opasnost u sluĉaju da se do-
pusti velikoj multinacionalnoj korporaciji s raširenim stranim ula-
ganjima i poslovnim aktivnostima da kontrolira veliko medijsko
trţište.29 Postojao je strah da bi ITT "mogao ugroziti neovisnost
ABC-a u izvještavanju o politiĉkim dogaĊajima u zemljama u kojima
ITT ima svoj interes".30 Ispravnost odluke koja je sprijeĉila tu
kupovinu opravdana je kasnijim otkrićima o ITT-ovom politiĉkom
potkupljivanju i umiješanosti u pokušaje svrgavanja ĉileanske vlasti. S
druge strane, RCA-u i Westinghouseu dopuštena je kontrola nad
medijskim kompanijama mnogo prije sluĉaja s ITT-om, usprkos tome
što se neke primjedbe, kao u sluĉaju ITT-a, mogu upotrijebiti i u
ovom. General Electric je snaţnija kompanija od ITT-a, puno većeg
meĊunarodnog utjecaja, duboko umiješana u posao s nuklearnom en-
ergijom, i daleko vaţnija od ITT-a u proizvodnji oruţja. Ona je visoko
centralizirana i priliĉno tajnovita organizacija, ali s velikim utjecajem na
"politiĉko" odluĉivanje.31 General Electric je sudjelovao u financiranju
American Enterprise Institutea, desno orijentiranog trusta mozgova koji
podupire intelektualce koji znaju kako uspješno prenijeti poslovne
poruke. Daje General Electric imao ABC, bio bi u mnogo boljem
poloţaju da osigura potrebnu pozornost zdravim stavovima.32 Izostanak
povike oko preuzimanja RCA-a i NBC-a bio je djelomice posljedica
ĉinjenice što je RCA-ova kontrola nad NBC-jem došla do samog
poĉetka razdvajanja, a takoĊer je odraţavala "pro-biznisku" i laissez-
faire atmosferu Reaganova doba.
29
Integraciju je odobrio FCC, ali ju je sprijeĉila intervencija Ministarstva pravosuĊa.
Vidjeti, "A broken engagement for ITT and ABC", Business Week, 6. sijeĉnja 1967.
30
Isto.
31
O obimnim i djelotvornim lobiranjima GE-a, vidjeti, Thomas B. Edsall, "Bringing
Good Things to GE: Firm's Political Savvy Scores in Washington", Washington
Post, 13. travnja 1985.
32
Širom prepriĉavana šala A. J. Lieblinga - da ste, ako ne volite ono što piše u vašim
novinama, savršeno slobodni osnovati ili kupiti vlastite novine - istiĉe nemoć
pojedinca. U povoljnoj politiĉkoj klimi kakvu je osigurala Reaganova administracija,
divovska korporacija koja ne voli ono što mediji donose kao vijest moţe kupiti
vlastite medije, kao na primjer GE.
170
Nemedijski udjeli u većini medijskih divova nisu veliki i, osim
l
General Electrica i Westinghousea, oni ĉine samo malen dio njihova
ukupnog prihoda. No, njihova multinacionalna rasprostranjenost je
vaţnija. Televizijske mreţe, televizijska udruţenja, veliki informativni
ĉasopisi i filmski studiji imaju razvijene poslove u inozemstvu koji
ĉine znatan dio njihova prihoda od prodaje i rada vanjskih
kćerinskih tvrtki. Reader 'Digest izlazi na sedamnaest jezika i prodaje
se u više od sto šezdeset zemalja. Prvo sjedište carstva Murdoch bilo
f?
je u Australiji, a nadzorna vlasniĉka kompanija još je australska
korporacija; njegovo širenje na Sjedinjene Drţave financirano je
zaradom australskih i britanskih kćerinskih tvrtki.33
Ovisnost medijskih kompanija o vlasti i spone s njom ĉine drugi
vaţan strukturalni odnos. Sve radijske i televizijske kompanije i
mreţe moraju traţiti od vlasti licencije i franšize i tako postaju predmet
stalne vladine kontrole i pritiska. Ta tehniĉki legalna ovisnost
upotrebljava se kao toljaga za discipliniranje medija, a medijska politika
koja preĉesto odluta izvan ustanovljenog smjera moţe izazvati tu
prijetnju.34 Mediji se štite od takvih sluĉajnosti lobiranjem i ostalim
politiĉkim sredstvima, njegovanjem politiĉkih odnosa i paţnjom u
voĊenju poslovne politike. Politiĉke spone medija vrlo su doj-
mljive. Tablica 1-3 pokazuje da su petnaest od devedeset pet vanjskih
direktora deset medijskih divova bivši vladini duţnosnici, a Peter
Dreier iznosi sliĉne podatke u svojoj studiji o velikim novinskim
kućama.35 Na televiziji je razmjena osoblja izmeĊu naredbodavaca i
33
Allan Sloan, "Understanding Murdoch - The Numbers Aren't What Really
Matters", Forbes, 10. oţujka 1986., stranica 114ff.
34
O kampanji Nixona i Agnewa da zastraše medije javnim napadima i prijetnjama,
vidjeti, Marilvn Lashner, The Chilling Effect on TVNews, Praeger, New York, 1984.
Lasnerova je zakljuĉila d a j e pokušaj Bijele kuće za vlasti Nixona da ušutka medije
"spretno uspio, barem što se tiĉe televizije..." (str. 167). Vidjeti takoĊer, Fred
Powledge, The Engineering of Restraint: The Nixon Administration and the Press,
Public Affairs Press, Washington, 1971., i, William E. Porter, Assault on the Media:
The Nixon Years, University of Michigan Press, Ann Arbor, 1976.
35
Od 290 direktora iz njegova uzorka velikih novina, trideset šest su imali visoke
poloţaje - prije ili trenutaĉno - u federalnoj vladi (Dreier, "The Position of the
Press", str. 303.)
171
 I
tvrtki naredboprimaca bila znatna u godinama kada se uspostavljala
oligopolistiĉna struktura medija i mreţa.36
Veliki mediji ovise i o drţavnoj vlasti zbog njezine potpore
općoj poslovnoj politici. Sve su poslovne tvrtke zainteresirane za
daţbine na poslovanje, za visinu kamata, radnu politiku i primjenu ili
neprimjerni zakona protiv trustova. General Electric i Westinghouse
ovise o drţavnoj potpori njihovim istraţivanjima i razvoju vezanim za
nuklearnu energiju i vojsku, a i o stvaranju pogodne klime za njihovu
trgovinu u inozemstvu. Reader s Digest, Time, Newsweek i prodavaĉi
filmskih i televizijskih prikazivaĉkih prava takoĊer ovise o
diplomatskoj potpori svojim pravima da prodru u strane kulture
ameriĉkim propagandnim i vrijednosnim porukama i tumaĉenjima
aktualnih dogaĊaja. Medijski divovi, reklamne agencije i velike mul-
tinacionalne korporacije imaju zajedniĉki i bliski interes u pogodnoj
klimi za ulaganja u Trećem svijetu, a njihove meĊupovezanosti i
odnosi s vladom u voĊenju poslovne politike su simbiotski.37 Sve u
svemu, dominantne medijske tvrtke znaĉe priliĉno veliko poslovanje;
njih nadziru vrlo imućni ljudi ili uprava koja je podvrgnuta oštrim
pritiscima vlasnika ili drugih trţišno orijentiranih snaga;38 one
36
Jedna je studija pokazala daje od šezdeset pet povjerenika FCC-a i visoko pozi-
cioniranoga osoblja koji su napustili FCC izmeĊu 1945. i 1970. dvanaest njih došlo iz
privatnoga sektora za komunikacije prije nego što su se zaposlili u FCC-u, a
trideset ĉetiri ih je otišlo u privatne tvrtke nakon što su napustili povjerenstvo (Roger
Noll i dr., Economic Aspects of Television Regulation, Brookings, Washington,
1973., str. 123.).
37
"Simbiotski uspon ameriĉke televizije i globalnoga pothvata uĉinio ih je tako
povezanima da se o njima ne moţe niti razmišljati zasebno. Oni su u biti isti
fenomen. Prethodili su im vojni savjetnici, lobisti, prodavaĉi opreme, struĉnjaci za
reklamu, trgovaĉki eksperti, prodavaĉi televizijskih filmova kao pomoćni posrednici,
globalizacijski je potvat prodro naveliko u nesocijalistiĉki svijet. Televizija je samo
njegov najvidljiviji dio." (Erik Barnouw, The Sponsor, Oxford Universitv Press,
New York, 1978., str. 158. Da biste stekli bolju sliku vidjeti, Herbert I. Schiller,
Communication and Cultural Domination, International Arts and Sciences Press,
White, Plains, N.Y., 1976., posebice treće i ĉetvrto poglavlje.)
38
Zar nije moguće da će vlasnike medija, ako gledatelji "zahtijevaju" programski
sadrţaj koji se vlasnicima ne sviĊa, natjecateljska atmosfera i trka za dobiti natjerati da
ponude takve programe? U tome ima nešto istine i to bi, zajedno s ograniĉenom
172
su usko povezane i imaju vaţne zajedniĉke interese s ostalim velikim
korporacijama, bankama i vladom. To je prvi snaţan filtar koji utjeĉe
na izbor vijest
1.2. MARKETINŠKA DOZVOLA ZA POSLOVANJE
Drugi filtar
Zalaţući se polovicom devetnaestog stoljeća za slobodno
trţište kao sredstva nadzora nad disidentskim mišljenjem, britanski
ministar financija sir George Lewis rekao je da će trţište podupirati
one propise "koji uţivaju naklonost marketinške javnosti".39 Marketing
je zaista sluţio kao moćan mehanizam za slabljenje tiska radniĉke
klase. Curran i Seaton pridaju razvoju marketinga status usporediv s
povećanjem kapitalnih troškova kao vaţnoga ĉimbenika koji trţištu
pomaţe u postignuću onoga što drţavni porezi i pritisci ne uspijevaju,
pokazujući da su ti "oglašivaĉi na taj naĉin odonda stekli de facto
licencnu moć i bez njihove podrške novine se nisu mogle ekonomski
odrţati".40
Prije nego stoje marketing postao izraţen, cijena novina morala
je pokriti troškove poslovanja. S rastom marketinga novine koje su
privlaĉile oglase mogle su podnijeti cijenu primjerka daleko ispod
troškova proizvodnje. To je stavilo listove bez oglasa u vrlo nepovoljan
poloţaj: njihove bi cijene bile više i tako bi snizile prodaju, a imali
bi i manje novca za ulaganja u poboljšanje proĊe novina (veće
reportaţe, primamljiv format, propaganda itd.). Zbog toga, sustav
utemeljen na marketingu nastojat će izbaciti s trţišta ili gurnuti
ustranu medijske kompanije koje ovise samo o prihodu od prodaje.
autonomijom medijskoga osoblja, moglo pomoći da se objasne "iznenaĊenja" koja
povremeno iskrsnu u masovnim medijima. Jedno je ograniĉenje snage javnosti ipak to
da milijuni potrošaĉa nemaju mogućnost da se predbiljeţe za proizvode koji im nisu
ponuĊeni. Sljedeći je problem da interese vlasnika pojaĉava raznolikost drugih filtara o
kojima ćemo raspravljati nadalje u tekstu.
39
Navedeno u, Curran i Seaton, Power Without Responsibility, str. 31.
40
Isto, str. 41.
173
Marketingom slobodno trţište ne stvara nepristran sustav u kojem je
presudna odluka krajnjeg kupca. Odluke oglašivača utjeĉu na uspjeh i
preţivljavanje medija.41 Mediji temeljeni na marketingu dobivaju
oglašivaĉku potporu koja im osigurava trţišnu cijenu, a to im dopušta da
posegnu za podruĉjem svojih suparnika bez marketinga (ili onih u
nepovoljnijem poloţaju kod oglašivaĉa) i tako ih oslabe.42 Ĉak i u
sluĉaju da mediji temeljeni na marketingu posluţuju bogatu publiku
("visoko na društvenoj ljestvici"), oni s lakoćom pokupe i veći dio
"nisko rangirane" publike pa njihovi suparnici gube udio u trţištu i
tako bivaju istjerani ili marginalizirani.
Zapravo, marketing igra moćnu ulogu u povećanju koncentracije
ĉak i meĊu suparnicima koji se usredotoĉuju jednakom energijom na
potragu za marketinškom zaradom. Trţišni udio i marketinška ţestina
nekih novina ili televizije priskrbljuju im dodatan prihod potreban za
djelotvornije natjecanje - agresivniju propagandu, kupovinu reportaţa
i emisija veće proĊe - a suparnike u nepovoljnijem poloţaju
prisiljavaju na povećanje troškova, koje ne mogu podnijeti, kako bi
zaustavili ubrzani proces gubitka udjela u trţištu (i zaradi). Trvenje je
ĉesto kobno i pomaţe u rasvjetljavanju smrti mnogih vi-soko
nakladnih listova i ĉasopisa i smanjenju broja novina.43
41
"... proizvoĊaĉi koji upoznavaju patrone [oglašivaĉe] s najvećim mogućnostima da
ostvare profit od javnosti, primit će potporu, dok će oni koji se na toj razini ne mogu
natjecati, propasti." (Joseph Turow, Media Industries: The Production ofNevvs and
Entertainment, Longman, New York, 1984., str. 52.
42
Nekomercijalna je televizija isto tako velika šteta zbog istoga razloga i trebat će
javnu pripomoć da bi bila sposobna za konkurenciju. Budući da javna televizija nema
bogataška ugraĊena ograniĉenja vlasništva i potrebu da zadovolji oglašivaĉe, ona
predstavlja prijetnju uskoj eliti koja kontrolira masovne medije. Zato se konzer-vativci
bore da odrţe javnu televiziju na kratkoj uzici, godišnjim odlukama o fondovima i to
vrlo niskim fondovima (vidjeti, Barnouw, The Sponsor, str. 179-182). Druga je
opcija, koja se provodila u Carter-Reaganovo doba, bila daje se prisili ukidanjem
fondova na kornereijalizaciju.
43
Bagdikian, Media Monopoly, str. 118-126. "Dominantne novine na kraju se bogate",
kaţe predsjedavajući Gannetta, Allen H. Neuharth. "Slabe novine umiru." (Joseph B.
White, "Knight-Ridder's No-Lose Plan Backfires", Wall Street Journal, 4. sijeĉnja
1988.)
174
Od pojave novinskog marketinga, radikalni listovi i listovi rad-
niĉke klase našli su se u vrlo nepovoljnom poloţaju. Njihovi su ĉitatelji
skromnog imovinskog stanja, a to je ĉimbenik koji uvijek utjeĉe na
interes oglašivaĉa. Jedan je marketinški direktor 1856. izjavio da su
neki dnevnici slabo sredstvo jer "njihovi ĉitatelji nisu kupci, a novac
potrošen na njih baĉen je novac".44 Zbog istih razloga socijalno- \
demokratski tisak u Velikoj Britaniji platio je nakon Drugoga svjet-
skog rata visoku cijenu kad su Daily Herald, News Chronicle i Sun-
day Citizen propali ili su ih progutali sustavi establišmenta izmeĊu
1960. i 1967. unatoĉ ukupnom prosjeĉnom broju od 9,3 milijuna
ĉitatelja na dan. James Curran istiĉe d a j e s 4,7 milijuna ĉitatelja u
svojoj posljednjoj godini "Daily Herald imao gotovo dvostruko više
ĉitatelja od The Timesa, Financial Timesa i Guardiana zajedno".
Štoviše, izvještaji su pokazali da su njegovi ĉitatelji "više cijenili svoj
list od redovnih ĉitatelja bilo kojih drugih popularnih novina", a
"takoĊer su, premda preteţno iz radniĉke klase, ĉitali više ĉlanaka u
svojem listu od ĉitatelja ostalih popularnih listova...".45 Smrt Heralda,
News Chroniclea i Sunday Citizena bila je u velikoj mjeri posljedica
brzog gušenja u nedostatku marketinške potpore. Herald, uz 8,1 posto
od domaće dnevne prodaje, dobivao je 3,5 posto ĉistog prihoda od
marketinga; Sunday Citizen imao je jednu desetinu ĉistog marketin-
škog prihoda Sunday Timesa ijednu sedminu marketinškoga prihoda
Observera (na svakih tisuću primjeraka). Curran uvjerljivo dokazuje da
je gubitak tih troje novina bitno pridonio zalasku Radniĉke stranke, a
u sluĉaju Heralda pogotovo jer je odstranjena institucija masovne
cirkulacije koja je osiguravala "alternativni okvir za analizu i
razumijevanje suprotstavljen dominantnim sustavima predstavljanja u
elektronskim medijima i u tisku glavne struje".46 Masovni pokret bez
potpore ijednog vaţnog medija i ţrtva aktivnog neprijateljstva većine
tiska, pati od ozbiljne slabosti i bori se s nadmoćnijima.
44
Navedeno u, Curran i Seaton, Povver Without Responsibility, str. 43.
45
"Advertasing and the Press", u, James Curran, ur., The British Press: A Manifesta,
Macmillan, London, 1978, str. 252-255. 'J
46
Isto, str. 254.
175
 Uspješni mediji danas su potpuno prilagoĊeni presudnoj vaţ-
nosti "kvalitete" publike: CBS s ponosom govori svojim dioniĉarima
da, uz "trajna nastojanja da maksimalno poveća publiku", razvija novo
"oruĊe prodaje" pomoću kojeg prilazi oglašivaĉima: "Profil ko-
risniĉke publike (Client Audience Profile) pomoći će oglašivaĉima
da poboljšaju uĉinkovitost rasporeda emitiranja na televizijskoj mreţi
tako što će procijeniti segmente publike s obzirom na koliĉinu upo-
trebe reklamiranih proizvoda i usluga."47 Ukratko, masovni mediji su
zainteresirani da privuku publiku velike kupovne moći a ne publiku
per se; bogata publika je ta koja danas pali interes oglašivaĉa isto kao u
devetnaestom stoljeću. Ideja da traganje za širom publikom ĉini
masovne medije "demokratskima" pati od poĉetne slabosti, jer je
njezin politiĉki parnjak izborni sustav koji se mjeri zaradom!
Moć oglašivaĉa nad televizijskim programom proizlazi iz jed-
nostavne ĉinjenice da oni kupuju i plaćaju emisije - oni su "pok-
rovitelji" koji medijima pribavljaju novĉanu potporu. S obzirom na
to, mediji se natjeĉu za njihovo pokroviteljstvo, osposobljuju posebnu
ekipu ljudi koji privlaĉe oglašivaĉe kojima moraju objasniti da
njihove emisije sluţe potrebama oglašivaĉa. Odluke tih pokrovitelja
bitno utjeĉu na dobrobit medija, a pokrovitelji postaju, kako ih je
William Evan nazvao, "normativne referentne organizacije"48 ĉije za-
htjeve i potrebe mediji moraju zadovoljiti ako ţele uspjeti.49
Za televizijsku mreţu povećanje ili smanjenje gledanosti za
jedan posto, prema Nielsenovu naĉinu mjerenja, znaĉi promjenu u
47
1984 CBS Annual Report, str. 13. To je daljnja rafiniranost u mjerenju "uĉinkovitosti"
u "prenošenju javnosti". Što se tiĉe ĉasopisa, standardno je mjerilo CPM, ili "troškovi
za tisuću primjeraka", oglašivaĉu koji treba doprijeti do kupaca punom, crno-
bijelom stranicom reklame. CBS-ov CAP u posljednje vrijeme identificira posebne
karakteristike publike kojoj prenosi vijesti. Prodajući se oglašivaĉima, Soap Opera
Digest kaţe: "Vi sigurno ţelite znati stoje naš prvi miljokaz: danas Soap Opera
Digest kupuju ţene dobi od 18-49 godina što je najniţi CPM u odnosu na sve ostale
ţenske ĉasopise." (navedeno u Turow, Media Industries, str. 55).
48
William Evan, Organization Theory, Wiley, New York, 1976., str. 123.
49
Turow tvrdi da "kontinuirana interakcija proizvoĊaĉa i primarnih patrona igra
dominantnu ulogu u postavljanju općih granica za svakodnevnu proizvoĊaĉku ak-
tivnost". (Media Industries, str. 51)
176
marketinškom prihodu od osamdeset do sto milijima dolara godišnje s
nekim varijacijama ovisno o mjeri "kvalitete" publike. Stoga je interes
za publiku i njezino bogatstvo ekstremno velik pa u trţišnom sustavu
postoji velika sklonost da takve okolnosti duboko utjeĉu na poslovnu
politiku. To je djelomiĉno razlog institucionalnim pritiscima da se
maksimalno usredotoĉe na donju toĉku, a djelomice stvar trajne
interakcije medijskih organizacija i pokrovitelja koji ih opskrbljuju
dolarima prihoda. Kao što je Grant Tinker, nekadašnji glavni ĉovjek
televizije NBC primijetio, televizija "je medij koji podupire
marketing, a emisije će se mijenjati u mjeri u kojoj će postojati opasnost
da potpora nestane."50
Mediji radniĉke klase i oni radikalni takoĊer su ţrtve politiĉke
diskriminacije oglašivaĉa. Politiĉka diskriminacija ugraĊena je u
marketinšku namjenu s naglaskom na publiku koja ima novac za
trošenje. Ali mnoge tvrtke uvijek će odbiti potpomoći ideološke
neprijatelje i one za koje smatraju da štete njihovim interesima, pa
sluĉajevi otvorene diskriminacije pojaĉavaju snagu izbornog sustava
koji odmjerava prema visini prihoda. Javna televizijska postaja
WNET izgubila je 1985. kapital korporacije Gulf i Western budući
da je emitirala dokumentarnu emisiju "Glad za zaradom" ĉiji je
sadrţaj kritiĉan prema poslovanju multinacionalnih korporacija u
Trećem svijetu. Ĉak su prije emitiranja emisije, predviĊajući nega-
tivnu reakciju korporacije, duţnosnici postaje rekli: "Uĉinili smo sve
što smo mogli da spasimo emisiju" (prema izvoru iz postaje).51
Izvršni upravitelj Gulf i Westerna poţalio se postaji da je emisija
"zagriţeno antiposlovna ako ne i antiameriĉka", i da se postaja, emi- f
tirajući tu emisiju, ne ponaša kao "prijatelj" korporacije. Londonski i
Economist kaţe da "većina ljudi vjeruje da WNET ne bi ponovno
uĉinio istu grešku".51
50
Navedeno u, Todd Gitlin, Inside Prime Time, Pantheon, New York, 1983., str. 253.
51
Pat Aufderheide, "What Makes Public TV Public?", The Progressive, sijeĉanj 1988.
52
"Castor oil of Camelot?", 5. prosinca, 1987. Za daljnje podatke o takvim interven-
cijama vidjeti, Harry Hammitt, "Advertising Pressures on Media", Freedom of
Information Center Report br. 367 (School of Journalism, Universitv of Missouri at
Columbia, veljaĉa 1977.). Vidjeti i, James Aronson, Deadline far the Media, Bobbs-
Merrill, New York, 1972., str. 261-263.
177
l r
Osim diskriminacije neprijateljskih medijskih institucija, ogla-
šivaĉi takoĊer selektivno izabiru emisije prema vlastitim naĉelima.
Uz rijetke iznimke oni su kulturno i politiĉki konzervativni.53 Veliki
korporativni oglašivaĉi rijetko će na televiziji sponozorirati emisije
koje ozbiljno kritiziraju djelatnost korporacija, kao stoje uništavanje
okoliša, djelatnost vojno-industrijskog kompleksa, ili korporacijska
podrška tiraniji Trećim svijetom i njegovu iskorištavanju. Erik Bar-
nouw opširno izvještava o sudbini dokumentarne serije o ekološkim
problemima koju je predloţio NBC u doba velikoga zanimanja za ta
pitanja. Barnouw kaţe daje, premda su u to vrijeme mnoge velike
kompanije trošile novac na reklamu i ostalu propagandu u vezi s pro-
blemima okoliša, dokumentarna serija propala po ţelji sponzora. Pro-
blem je bio u naglašenoj nepristranosti serije koja je sugerirala korpo-
racijski i sistemski neuspjeh, dok su korporacije "tvrdile suprotno".54
Televizija je s vremenom nauĉila da takve emisije nemaju
proĊu i da ih mora proizvoditi uz novĉane gubitke a, osim toga, one
mogu povrijediti moćne oglašivaĉe.55 Tako izgubljeni prihod raste
podizanjem cijene reklamnih spotova; a rastućim trţišnim pritiskom
na financijsko poslovanje i smanjenjem zakonskih ograniĉenja,
medijski sustav utemeljen na marketingu postupno će povećati mi-
nutaţu reklamiranja, i marginalizirati ili sasvim eliminirati emisije s
temama od javnog interesa.56
53
Prema instrukcijama Procter & Gamblea svojoj propagandnoj agenciji, "Neće biti
materijala o bilo kojem našem programu koji bi na bilo koji naĉin širio poimanje
biznisa kao hladnog, okrutnog, s manjkom svakog osjećaja ili duhovne motivacije."
Menadţer korporacijskih komunikacija za General Electric je rekao: "Inzistiramo na
programskom okolišu koji osnaţuje korporacijske poruke." (navedeno u Bagdikian,
Media Monopoly, str. 160.) Moţemo se prisjetiti da GE danas posjeduje NBC-TV.
54
Barnouw, The Sponsor, str. 135.
55
Oglašivaĉi bi se isto tako mogli naljutiti zbog napada na sebe ili na njihove
proizvode. O tendenciji medija da izbjegnu kritiku reklamiranih proizvoda ĉak i kad je
to vrlo vaţno za dobrobit potrošaĉa [to jest, posljedice pušenja, npr.] vidjeti,
Bagdikian, Media Monopoly, str. 168-173.
56
To je teško statistiĉki dokazati, ima li se u vidu mali broj podataka koje daje FCC
godinama. Dugoroĉni trend što se tiĉe doba dana za oglašavanje ili za program dra-
matiĉno je razotkriven ĉinjenicom daje 1929. National Association of Broadcasting
178
,
Oglašivaĉi će, uglavnom, ţeljeti izbjeći sloţene emisije i #
emisije s uznemirujućim nesuglasicama koje utjeĉu na "kupovno ras-
poloţenje". Oni traţe emisije koje lako zabavljaju i tako se uklapaju u
duh osnovne svrhe kupovine emisija - širenje prodajne poruke. Tako se,
s vremenom, umjesto emisija poput "Prodaje Pentagona", prirodno
razvija trţište koje traţi sponzorske dolare pa nudi emisije poput
"Pogleda na Škotsku iz ptiĉje perspektive", "Arizone Barryja
Goldwatera", "Rasprava o hotelima" i emisije "Gospodin Rooney
ide na objed" - CBS-ove emisija o tome "kako Amerikanci jedu kad
objeduju vani, kamo idu i zašto".57 Iznimni su sluĉajevi kada su kom-
panije voljne sponzorirati ozbiljne emisije, stoje neki put posljedica
nedavnih neugodnosti zbog kojih traţe naĉin kako popraviti odnose s
javnošću.58 Ali ĉak i u tim sluĉajevima kompanije obiĉno neće ţeljeti
sponzorirati detaljna ispitivanja osjetljivih tema i tema koje dovode do
razmimoilaţenja - one više vole emisije o antiĉkoj Grĉkoj, baletu, o
kulturnoj i nacionalnoj povijesti i nostalgiji. Barnouw istiĉe zanimljiv
kontrast: komercijalno-televizijska drama "gotovo se posve bavi onim
ovdje i sada, budući daje proizvedena marketinškim novcem", dok je na
javnoj televiziji kultura "poĉela znaĉiti 'druge kulture'... Iskljuĉena je
ameriĉka civilizacija onoga ovdje i sada."59
(Drţavna udruga za emitiranje programa) prihvatila kao standard komercijalne
prakse na radiju sljedeće: "Komercijalni oglasi... ne smiju se emitirati izmeĊu sedam i
jedanaest sati poslije podne." William Paley svjedoĉio je pred Senatskim savjetom za
trgovinu 1930. daj e samo dvadeset dva posto CBS-ova vremena bilo namijenjeno
komercijalno sponzoriranim programima, dok je sedamdeset osam posto trpi-lo; i
zapazio je d aj e oglašivanje uzelo samo "sedam desetina postotka ukupnoga
vremena emitiranja" (navedeno u Public Service Responsibility of Broadcast Li-
censees, FCC, Washington, GPO, 7. oţujka 1946., str. 42. Frank Wolf kaţe referirajući
se na javni program: "To da se takav program uopće prikazuje na komercijalnoj
televiziji moţda je rezultat FCC-ovih regulacija." (Television ProgrammingforNews and
Public Affairs, Praeger, New York, 1972., str. 138; vidjeti i str. 99-139.
57
Barnouw, The Sponsor, str. 134.
58
Što se tiĉe Alcoina postantitrustnog sponzorstva Edwarda R. Murrowa i ITT-ova
sponzoriranja "The Big Blue Marble" nakon skandala poĉetkom sedamdesetih godina,
vidjeti, Barnouw, The Sponsor, isto. str. 51-52, 84-86. Barnouw pokazuje daje mreţa
vijesti ITT-a bila strogo ograniĉena tijekom razdoblja kad je ITT bio sponzoriran.
59
Barnouw, The Sponsor, str. 150.
179

Televizijske postaje i mreţe takoĊer nastoje zadrţati razinu
"protoka" gledateljstva, tj. nastoje zadrţati ljude da prate program iz
emisije u emisiju, tako da se odrţi koliĉina oglasa i prihod. Emitiranje
programskih stanki dokumentarno-kulturnog sadrţaja, zbog kojih
ljudi gase tu postaju, skupo je i s vremenom ga "slobodan" (to jest,
na marketingu utemeljen) komercijalni sustav nastoji izbaciti. Takvi
dokumentarno-kulturno-kritiĉki sadrţaji biti će istjerani i iz sporednih
medijskih segmenata jer i te kompanije nastoje privući oglašivaĉe,
premda će uvijek biti nekih kulturno-politiĉkih emisija koje će se
truditi da postoje ili da preţive uz medije glavne struje.
1. 3. IZVORI VIJESTI MASOVNIH MEDIJA
Treći filtar
Masovni mediji uvuĉeni su ekonomskom nuţdom i zajedniĉkim
interesom u simbiotski odnos sa snaţnim izvorima informacija.
Medijima je potreban stalan, siguran dotok vijesti iz prve ruke. Oni
imaju dnevnu potrebu za novostima jer redovito moraju emitirati vi-
jesti. Ne mogu dopustiti da šalju izvjestitelje i kamere na sva mjesta
gdje bi moglo nešto vaţno iskrsnuti. Ekonomiĉnost im diktira da
koncentriraju svoje troškove ondje gdje se ĉesto nešto vaţno zbiva,
gdje postoji obilje vaţnih glasina, gdje tajne cure i gdje se redovito
odrţavaju konferencije za tisak. Bijela kuća, Pentagon, Ministarstvo
vanjskih poslova u Washingtonu središnja su ĉvorišta takvih ak-
tivnosti. Na lokalnoj razini, gradsko poglavarstvo i policija su redovita
izvjestiteljska "lovna podruĉja". Korporacije i trgovaĉke grupacije
takoĊer su redoviti i sigurni opskrbitelji priĉama vrijednima objavljivanja.
Te birokracije ĉesto izbacuju velike koliĉine materijala potrebnoga
novinarskim organizacijama kao pouzdan i redovit protok informacija.
Mark Fishman to naziva "naĉelom birokratskog srodstva: samo druge
birokracije mogu zadovoljiti potrebe novinarske birokracije".60
60
Mark Fishman, Manufacturing the News, University of Texas Press, Austin, 1980., str.
143.
180
l
Vlast i korporacijski izvori takoĊer imaju veliku vrijednost jer su
priznati i vjerodostojni zbog svoga statusa i ugleda. A to je masovnim
medijima vaţno. Fishman kaţe:
Novinari su skloni vjerovati da su birokratski izvještaji istiniti jer i sami
podrţavaju normativni sustav ovlaštenih znalaca u društvu. i Oni se drţe
stajališta da duţnosnici moraju znati ono što su duţni znati... Posebice
će novinari prihvatiti tvrdnje duţnosnika o svojoj upućenosti ne samo
kao tvrdnje, nego kao vjerodostojno i ovlašteno znanje. To dovodi do
moralne podjele rada: duţnosnici imaju i daju činjenice, novinari ih samo
pribavljaju.61
Drugi razlog zašto se pridaje teţina sluţbenim izvorima jest
taj što masovni mediji tvrde za sebe da su "objektivni" širiteIji no-
vosti. Djelomice da zadrţe sliku objektivnosti, ali i zato da se zaštite od
kritika za pristranost i od prijetnji optuţbama zbog klevete, potreban im
je materijal za koji se moţe pretpostaviti da je toĉan.62 Isto tako tu je
djelomice i pitanje troškova: preuzimanje informacija od izvora za
koje se pretpostavlja da su vjerodostojni smanjuje troškove
istraţivanja, dok materijal pristigao iz izvora koji to nisu prima facie, ili
koji će izazvati kritike i prijetnje, zahtijeva paţljivu provjeru i skupo
istraţivanje.
Rad velikih vladinih i korporacijskih birokracija, koje su
glavni izvori vijesti, što se tiĉe javnog informiranja neizmjeran je i
osigurava poseban pristup medijima. Pentagon, primjerice, ima servis za
javno informiranje koji ima tisuće zaposlenih, koji troši stotine
milijuna dolara godišnje i zasjenjuje ne samo novĉana sredstva iz-
dvojena za javno informiranje bilo kojeg pojedinca ili grupe dru-
gaĉijeg mišljenja, nego gomile takvih grupa. Godine 1979. i 1980., u
doba kratkoga razdoblja relativne otvorenosti (odonda prekinute),
zrakoplovstvo Sjedinjenih Drţava objavilo je da opseg njihova
javnog informiranja ukljuĉuje sljedeće:
61
Isto, str. 144-45.
62
Gaye Tuchman, "Objectivity as Strategic Ritual: An Examination of Newsmen's
Notions of Objectivity", American Journal ofSociology 77, br. 2, 1972., str. 662-664.
181
 140 novina, 690.000 primjeraka tjedno
časopis Airman s mjesečnom nakladom od 125.000
34 radijske i 17 televizijske postaje, uglavnom prekomorske
45.000 obavijesti iz glavnih stoţera i jedinica
615.000 domaćih vijesti
6.600 intervjua u medijima
3.200 tiskovnih konferencija
500 orijentacijskih letova za medije
50 sastanaka s uredništvima
11.000 govora.™
Sve to ulazi u široko podruĉje rada zrakoplovstva na javnom
informiranju. Pišući 1970. senator J. W. Fulbright otkrio je daje sluţba
javnog informiranja u zrakoplovstvu 1968. imala 1305 zaposlenih s
punim radnim vremenom, osim onih tisuća ljudi kojima je to "dodatan
posao".64 Zrakoplovstvo je u to vrijeme nudilo tjedni servis priloga za
televiziju i gotovu reportaţu triput tjedno koje je slalo na adrese 1139
radijskih postaja; takoĊer je proizvelo 148 filmova od kojih su 24 bila
za javno prikazivanje.65 Nemamo razloga vjerovati da se rad na javnom
informiranju u zrakoplovstvu smanjio od 1960. naovamo.66
Zapamtite da se radi samo o zrakoplovstvu. Postoje tri druge
grane s velikim programima, a postoji i poseban sveobuhvatan pro-
gram javnog informiranja zamjenika ministra obrane za odnose s jav-
nošću u Pentagonu. Godine 1971. izvještaj \\ArmedForces Journalu
otkrio je da Pentagon izdaje ukupno 371 ĉasopis što godišnje stoji
oko pedeset sedam milijuna dolara, a taj je posao šesnaest puta veći
od najvećeg domaćeg nakladnika. U izvještaju za 1982. Air Force
63
United States Air Force, "Fact Sheet: The United States Air Forse Information
Program", oţujak 1979.; "News Realises: 600,000 in a Year", Air Force Times, 28.
travnja 1980.
64
J. W. Fulbright, The Pentagon Propaganda Machine, H. Liveright, New York,
1970., str. 88.
65
Isto, str. 90.
66
Izvještaj Associated Pressa, "Newspapers Mustered as Air Force Defends B1B",
objavljen u IVashington Postu 3. travnja 1987., daje naslutiti da su ameriĉke zraĉne
snage imale 1987. godine 277 novina, za usporedbu sa 140 novina 1979.
182
Journal International naznaĉio je daje Pentagon objavio 1203 peri-
odiĉna izdanja.67 Da shvatimo odnose, moţemo razmotriti opseg rada na
javnom informiranju American Friends Service Committeeja (AF-SC) i
National Council of the Churches of Christ (NCC), dviju meĊu
najvećim neprofitnim organizacijama koje nude dosljedan izazov sta-
jalištima Pentagona. Budţet glavnog ureda informacijskog servisa
AFSC-a je 1984. na 1985. godinu bio ispod petsto tisuća dolara s je-
danaest zaposlenih.68 Izdaje dvjesto tiskovina na godinu, a isto tako
upriliĉi trideset tiskovnih konferencija te snimi jedan film i odrţi dva do
tri predavanja s dijapozitivima na godinu. Medijima ne nudi filmske
priloge, fotografije ili snimljene govorne emisije. NCC-ov Ured za
informiranje ima godišnji budţet od oko tristo pedeset tisuća dolara,
godišnje objavljuje oko sto informacija i odrţi ĉetiri tiskovne
konferencije.69 Odnos broja informacija i tiskovnih konferencija zra-
koplovstva prema AFSC-u i NCC-u zajedno jest sto pedeset prema
jedan (ili dvije tisuće dvjesto prema jedan ako raĉunamo emitiranje , ± . .. - >...
domaćih vijesti zrakoplovstva), odnosno devedeset ĉetiri prema jedan.
Ako ubrojimo i ostale servise razlika se znatno povećava.
Samo korporacije imaju novĉana sredstva za proizvodnju javnih
informacija i propagande na razini Pentagona i ostalih vladinih tijela.
AFSC i NCC ne mogu ponoviti Mobil Oilovu multimilijunsku
67
"DOD kills 205 Periodicals; Still Publishes 1,203 Others", Armed Forces Journal
International, kolovoz 1982., str. 16.
68
Njegovih devet regionalnih ureda isto su obavljali neke poslove javnog informacijskog
servisa, ali osoblje i fondovi nisu odgovarajući za tu ulogu. Manji su od središnjega
ureda.
Budţet AFSC-ova glavnog ureda informacijskoga servisa otprilike je jednak ugovoru
State Departmenta i IBC-a (International Business Communicationas) za lobi-ranje za
'kontraše' (419 000 dolara). To je samo jedan od dvadeset pet ugovora koje je GAO
istraţio i ĉijim novcem je "ured za juţnoameriĉku dipolomaciju financirao pojedince
koji su istraţivali Srednju Ameriku i novine koje su pisale o Srednjoj Americi,
rekao je sluţbenik GAO-a koji je bio ukljuĉen u provjeru" (Rita Beamish, "Pro-contra
Contracts are Probed", Philadelphia Inquirer, 22. srpnja 1987., str. 4A).
69
Informacijski servis NCC-a koncentriran je u Uredu za informacije, ali jedan dio
osoblja disperziran je za obavljanje komunikacijske uloge po organizacijama koje
proizvode okruţnice s dnevnim vijestima, ĉasopise te video vrpce i filmske trake.
183

dolarsku kupovinu novinskoga prostora i njezina ostala ulaganja kojima
njegova stajališta postaju jasna.70 Radi se o stotinama, moţda ĉak i
tisućama pojedinaĉnih korporacija s budţetima za javno informiranje
i lobiranje većim od onih AFSC-a i NCC-a. Korporacijska zajednica
kao što je Trgovaĉka komora Sjedinjenih Drţava imala je 1983.
budţet za istraţivanja, komunikacije i politiĉke aktivnosti od šezdeset
pet milijuna dolara.71 Do 1980. Komora je izdavala poslovni ĉasopis
(Nations Business} u nakladi od 1,3 milijuna primjeraka i tjedne
novine s 740.000 pretplatnika, a radila je tjedne panel-emisije koje je
odašiljala na ĉetiristo radijskih postaja, kao i vlastite tjedne panel-
diskusije koje je preuzimalo sto dvadeset osam komercijalnih
televizijskih postaja.72
Osim Trgovaĉke komore postoje tisuće drţavnih i lokalnih tr-
govaĉkih komora i društava koji se takoĊer bave odnosima s javnošću i
lobiranjem. Zajednica lobistiĉke mreţe korporacijskih i trgovaĉkih
društava ĉini "mreţu od više od sto pedeset tisuća profesionalaca",73 a
njezina novĉana sredstva ovise o dohotku i zaradi korporacija i o
zaštitnoj vrijednosti izdataka za odnose s javnošću i lobiranje. Kor-
poracijske brutto dobiti iznosile su 1985. 295,5 milijardi dolara. Kad
korporacijsku zajednicu potrese politiĉko okruţenje, kao što se do-
godilo 1970-ih, ona se oĉito ima ĉime suprotstaviti prijetnjama. Troš-
kovi imidţa i propagande korporacijskih i trgovaĉkih društava po-
rasli su sa tristo pet 1975. na šesto pedeset milijuna dolara 1980.
70
Godine 1980. Mobil Oil imao je budţet za odnose s javnošću od dvadeset jednog
milijuna dolara, a u uredu za javne odnose bilo je zaposleno sedamdeset troje ljudi.
IzmeĊu 1976. i 1981. proizveo je najmanje tucet televizijskih specijalnih izvještaja o
pitanjima poput cijene benzina, s unajmljenim televizijskim novinarima koji su in-
tervjuirali Mobilove izvršne sluţbenike i druge struĉnjake, koji su ĉesto bili prikazivani
na televiziji, ĉesto bez naznake da ih sponzorira Mobil. Vidjeti, A. Kent
MacDougall, Ninety Seconds To Teli It Ali, Dow Jones-Irwin, Homewood, Illinois,
1981., str. 117-120.
71
John S. Saloma III, Ominous Politics: The New Conservative Labyrinth, Hill &
Wang, NewYork, 1984., str. 79.
72
MacDougall, Ninety Seconds, str. 116-117.
73
Thomas B. Edsall, The Ne\v Politics oflnequality, Norton, New York, 1984., str 110.
184
l •l
godine,74 a porasli su i troškovi za kampanje izravne pošte putem di-
i
vidende i ostalih financijskih nositelja pošte, za rasparĉavanje eduka-
tivnih filmova, brošura i pamfleta, te izdaci za inicijative i referen-
dume, lobiranje i priloge za intelektualne usluge. Ukupni izdaci kor-
t
!
poracijskih i trgovaĉkih društava za politiĉki marketing i osnovne in-
vesticije procijenjeni su na milijardu dolara na godinu do 1978., a do
i
1984. porasli su na 1,6 milijardi dolara.75
Da bi uĉvrstili svoj nadmoćan poloţaj izvora informacija, vlada i
promotori poslovnih vijesti silno se trude olakšati posao medijskim
organizacijama. Oni im osiguravaju prostor, unaprijed opskrbljuju
novinare kopijama govora i izvještajima, planiraju tiskovne
konferencije usklaĊene s krajnjim rokom za objavljivanje vijesti,76
pišu dokumente na prihvatljivom jeziku za novinare; paţljivo orga-
niziraju tiskovne konferencije i sjednice "pogodne za fotografira-
i
nje".77 Sluţbenici zaduţeni za informiranje moraju "biti susretljivi
prema potrebama novinara i pruţiti im materijal koji je njihova agencija
proizvela po vlastitoj mjeri".78
Shodno tome, velike birokracije moćnih novĉano podupiru
masovne medije i tako osiguravaju poseban pristup zahvaljujući svojim
zaslugama u smanjivanju medijskih troškova za pribavljanje materijala
iz prve ruke i proizvodnju vijesti. Veliki entiteti, koji osiguravaju
novĉanu pomoć tako postaju "rutinski" izvori informacija s
povlaštenim pristupom na ulazu. Nerutinski izvori moraju se boriti za
ulaz, a vratari ih mogu ignorirati prema vlastitoj proizvoljnoj od-
74
Peggy Dardenne, "Corporate Advertising", Public Relations Journal, studeni
1982., str. 36.
75
S. Prakash Sethi, Handbook ofAdvocacy Advertising: Strategies and Applications,
Ballinger, Cambridge, Massachussets, 1987., str. 22. Vidjeti i, Edsall, New Politics,
3. poglavlje, "The Politicization of the Business Communitv"; i Saloma, Ominous
Politics, 6. poglavlje, "The Corporations: Making Our Voices Heard".
76
14. travnja 1986., ameriĉko bombardiranje Libije prva je vojna akcija tempirana
da privuĉe paţnju u udarnim vijestima u devetnaest sati. Vidjeti, Chomskv, Pirates
& Emperors, str. 147.
77
Što se tiĉe majstorskoga stila kojim je Reaganova administracija manipulirala
tiskom, vidjeti, "Standups", The New Yorker, 2. prosinca, 1985., str. 81ff.
78
Fishman, Manufacturing the News, str. 153.
185

luci. Moramo takoĊer reći da, što se tiĉe dareţljivosti Pentagona i
Ureda za odnose s javnošću Ministarstva vanjskih poslova,79 novĉani
prilozi idu na raĉun poreznih obveznika tako da graĊanstvo plaća
vlastitu izloţenost propagandi u interesu moćnih grupa kao što su
vojni dobavljaĉi i ostali sponzori drţavnog terorizma.
Zbog svojih usluga, stalnih kontakata na svojem podruĉju i za-
jedniĉke meĊuovisnosti, moćnici mogu upotrijebiti osobne odnose,
! prijetnje i nagrade da bi dodatno utjecali na medije i na njih odrţavali
l medija priĉama koje katkad sluţe da se medijima proturi odreĊeno
svoj pritisak. Mediji se mogu osjetiti obvezanima objaviti krajnje
l sumnjive priĉe i zatomiti kritiĉnost da ne bi povrijedili i poremetili
i prisne odnose sa svojim izvorima.80 Vrlo je teško nazvati lašcima au-
toritete o kojima ovise dnevne novosti i onda kad govore grube laţi.
Novinari mogu izbjegavati kritiĉke izvore ne samo zbog njihova
manjeg utjecaja i većih troškova, vezanih za graĊenje njihove vjero-
dostojnosti, nego i zbog toga što glavni izvori mogu biti uvijeĊeni te
ĉak ugroziti medije koji se tim izvorima koriste.
Moćni izvori mogu upotrijebiti svoj ugled i svoju vaţnost za
medije da bi uskratili kritiĉarima pristup medijima: primjerice,
Ministarstvo obrane odbilo je sudjelovati u raspravi o obrani na
i je jedan od najboljih naĉina kontrole nad informacijama zapljusnuti
Nacionalnom javnom radiju ako u njoj budu sudjelovali struĉnjaci iz
Centra za informacije o obrani; Elliott Abrams odbio je pojaviti se u
programu o ljudskim pravima u Srednjoj Americi u Kennedyjevoj
školi za drţavnu upravu na harvardskom sveuĉilištu, osim ako bivši
veleposlanik Robert White bude iskljuĉen kao sudionik;81 Claire
79
Vidjeti bilješku 69.
80
16. sijeĉnja 1986. American Friends Service Committee izdao je izvještaj, koji se
zasnivao na proširenom ispitivanju Zakona o slobodi informacija, koji je pokazao da se
dogodio 381 morski nuklearni incident ili nesreća s nuklearnim oruţjem u razdoblju
od 1965.-l977., što je brojka mnogo veća nego što se prije tvrdilo. Masovni mediji
nisu o toj vrućoj temi pisali izravno, nego kroz filtar mornariĉkoga odgovora, koji je
umanjio vaţnost novih otkrića i eliminirao ili otklonio u pozadinu puni raspon AFSC-
ovih ĉinjenica i interpretaciju znaĉenja onoga što su otkrili. Tipiĉan naslov: "Navy
Lists Nuclear Mishaps: None ot 630 Imperilled Public, Service Says" (Mornarica
popisuje nuklearne nezgode: nijedna od 630 nezgoda nije ugrozila javnost, kaţe
sluţba), Washington Post, 16. sijeĉnja 1986.
81
Profesor s Harvarda koji je vodio program, Harvev Mansfield, izjavio je d aj e
186
l
Sterling odbila je sudjelovati u emisijama na televizijskoj mreţi o
Bugarskoj vezi u kojima bi sudjelovali i njezini kritiĉari.82 U posljednja
dva sluĉaja vlast i poznati struĉnjaci bili su uspješni u monopolizaciji
nastupa prijetnjama prisile.
Moţda još vaţnije, moćni izvori redovito iskorištavaju medijsku
rutinu i ovisnost kako bi njima "upravljali" i naveli ih da slijede
posebne sadrţaje i uvjete.83 Dio tog djelovanja ĉini preplavljivanje
stajalište i odreĊeni pogled (npr. kad je Nikaragva nezakonito opskr-
bljivala oruţjem salvadorske pobunjenike), a drugi put da pripomognu
u izgonu nepoţeljne priĉe s naslovnica ili u njezinu potpunom
protjerivanju iz medija (navodna isporuka MIG-ova Nikaragvi u tjednu
nikaragvanskih izbora 1984.). Tu strategiju moţemo pratiti unatrag
barem do Komiteta za javno informiranje, osnovanog da koordinira
propagandu tijekom Prvoga svjetskog rata, koji je "1917.II8. otkrio da
informativne kanale 'ĉinjenicama' ili onim što je dobilo status sluţbene
informacije".84
Odnos moći i osiguravanja izvora proteţe se, osim na sluţbene i
korporacijske dnevne porcije novosti, i na dobavljanje "struĉnjaka".
Dominacija sluţbenih izvora slabi postojanjem visoko cijenjenih ne-
sluţbenih izvora koji imaju drukĉija, vrlo vjerodostojna stajališta.
Ovaj se problem ublaţava "kooptiranjem struĉnjaka"85 - to jest,
njihovim zapošljavanjem kao savjetnika, financiranjem njihovih
poziv Whiteu bio u svakom sluĉaju pogreška jer je on "predstavnik ĉiste ljevice",
dok je forum trebao razviti raspravu "IzmeĊu liberala i konzervativaca" (Harvard
Crimson, 14. svibnja, 1986.).
82
Vidjeti, Edward S. Herman i Frank Brodhead, The Rise and Fali ofthe Bulgarian
Connection, Sheridan Square Publication, New York, 1986., str. 123-124.
83
Mark Hertsgaard, "How Reagan Seduced Us: Inside the President's Propaganda
Factorv", Village Voice, 18. rujna, 1984.; vidjeti i, "Standups", navedeno u bilješci 77.
84
Stephen L. Vaughn, Holding Fast the Inner Lines, Universitv of North Carolina
Press, Chapel Hill, 1980., str. 194.
85
Bruce Owen i Ronald Braeutigam, The Regulation Game: Strategic U se ofthe
Administrative Process, Ballinger, Cambridge, Mass., 1978., str. 7.
187
L
istraţivanja, organiziranjem trustova mozgova koji će ih neposredno
zaposliti i pomoći im širiti njihove poruke. Na taj se naĉin strukturi-ra
pristranost, a dobavljanje struĉnjaka moţe se usmjeriti prema ţelji
vlasti i "trţišta".86 Kao što je Henry Kissinger istaknuo, u ovo "doba
struĉnjaka" "sastav" struĉnjaka ĉine "oni koje zanima mišljenje ve-
ćine; elaboracija i konsenzus na visokoj razini na kraju su ih uĉinili
struĉnjacima".87 Zbog toga je prikladno stoje došlo do tog restruktu-
riranja kako bi stajališta većine (a to su ona koja odgovaraju intere-
sima elite) mogla i dalje prevladavati.
Proces stvaranje potrebnog korpusa struĉnjaka izveden je na-
mjerno i u velikom opsegu. Godine 1972. sudac Lewis Powell (kasnije
promaknut u Vrhovnog suca) napisao je predstavku ameriĉkoj
Trgovaĉkoj komori poţurujući je da "kupi najbolje predavaĉe u zemlji
da bi prouĉavanja korporacija dobila na uvjerljivosti i da bi ojaĉali
glas poslovnog svijeta meĊu studentima."88 Kad ih kupite postajete
sigurni - prema rijeĉima dr. Edwina Feulnera iz Heritage Foundationa
- da će podruĉje politike odnosa s javnošću "biti duboko uklopljeno u
akademska prouĉavanja" koja vode do pravih zakljuĉaka. Uporabivši
analogiju s prodajom zubne paste Procter & Gamble, Feulner je
objasnio d a j e "oni prodaju i preprodaju svaki dan stalno odrţavajući
taj proizvod u mislima kupaca". Uloţenim trudom u prodaju, uz širenje
pravilnih ideja putem "tisuća novina", moguće je odrţati raspravu "u
okviru pravog pogleda na stvar."89
U skladu s tom formulom, tijekom sedamdesetih i poĉetkom
osamdesetih godina stvorenje niz novih institucija, a i stare su se ak-
tivirale da bi reklamirale stajališta korporacija. Doveli su stotine inte-
lektualaca i financirali njihov rad, a njihovi rezultati su razraĊenim
propagandnim metodama razaslani medijima.90 Korporacijsko fi-
X6
Vidjeti Edward S. Herman, "The Institutionalization of Bias in Economics",
Media, Culture and Society, srpanj 1982., str. 275-291.
87
Henry Kissinger, American Foreign Policv, Norton, New York, 1969., str. 28.
88
Navedeno u, Alex Carev, "Managing Public Opinion: The Corporate Offensive",
Universitv of New South Wales, 1986., šapirografirano, str. 32.
89
Isto, str. 46-47, citiraju Feulnerova predavanja odrţana 1978. i 1985.
90
Što se tiĉe dobre rasprave o mnogim takvim organizacijama i njihovoj svrsi, nji-
188
nanciranje i jasna ideološka svrha ukupnog truda nisu imali zamjetne
posljedice što se tiĉe vjerodostojnosti tako angaţiranih intelektualaca;
sasvim suprotno, financiranje i forsiranje njihovih ideja katapulti-ralo
ih je u tisak.
Za ilustraciju kako su financirani struĉnjaci osvojili prostor u 'Jj.
medijima, tablica 1-4 opisuje "struĉnjake" za terorizam i pitanja obrane
koji su sudjelovali u emisiji "McNeil-Lehrer News Hour" tijekom
jedne godine sredinom osamdesetih. Vidljivo je da su, osim novinara,
većinom sudionici (njih pedeset ĉetiri posto) bili sadašnji ili bivši
drţavni duţnosnici, a daje druga po veliĉini kategorija sudionika (15,7
posto) bila iz konzervativnih trustova mozgova. Najveći broj
sudionika druge kategorije došao je iz georgetownskog Centra za
strateške i meĊunarodne studije (CSIS), organizacije koju financiraju
konzervativne ustanove i korporacije i koja osigurava razmjenu osoblja
izmeĊu Ministarstva vanjskih poslova i CIA-e i te nominalno privatne
organizacije.91 Takvim temama, kao što je terorizam i "Bugarska
veza", CSIS je zauzeo prostor u medijima koji bi inaĉe zauzeli
nezavisni glasovi.92
Masovni mediji imaju i svoje "struĉnjake" koji redovito po-
navljaju sluţbeni stav. John Barron i Claire Sterling domaći su auto-
riteti za KGB i terorizam, a Readers Digest financira, objavljuje i re-
klamira njihov rad; sovjetski prebjeg Arkadij Ševĉenko postao je
struĉnjak za sovjetsko naoruţanje i špijunaţu zato što su Time, ABC-
TV i New York Times odluĉili da ga objavljuju (unatoĉ njegovim
lošim preporukama).93 Dajući takvim isporuĉiteljima poţeljnog
hovu financiranju, njihovoj mreţi i programima, vidjeti, Saloma, Ominous Politics, 4.,
6., i 9. poglavlje.
91
Vidjeti, Herman i Brodhead, Bulgarian Connection, str. 259; Fred Landis, "Ge-
orgetown's Ivory Tower for Old Spooks", Inquiry, 30. rujna 1979., str. 7-9.
92
CSIS-ov struĉnjak za terorizam, Robert Kupperman, vjerojatno je bio najviše korišten
sudionik u radijskim i televizijskim razgovorima o terorizmu u posljednjih nekoliko
godina.
93
O Sterlingovoj kvalifikaciji struĉnjaka, vidjeti Herman i Brodhead, Bulgarian
Connection, str. 125-146; o Ševĉenku vidjeti, Edward J. Epstein, "The Invention of
Arkady Shevchenko, Supermole: The Spy Who Ĉame In to Be Sold", New Republic,
15.-22. srpnja, 1985.
189
 l
TABLICA l - 4
Struĉnjaci za terorizam i obranu, sudionici u bivši komunisti meĊusobno natjecali u priĉama o neizbjeţnosti sov-
emisiji "Me Neil ~~ Lehrer News Hour", od jetske invazije i u ostalim sablasnim priĉama.94 Shvatili su da javno
14. sijeĉnja 1985. do 27. sijeĉnja 1986. objavljivanje djeluje na dotjerivanje njihovih izvještaja u skladu s
prevladavajućim oĉekivanjima. Stalni priljev bivših radikala s margina
Vrsta s t r u ĉ n j a k a Broj Postotak Broj bez Postotak bez u medijsku ţiţu otkriva nam postojanu metodu za pronalaţenje
novinara novinara
struĉnjaka koji govore upravo isto što i establišment.95
Drţavni s l u ţb en ic i 24 20 24 27

Bivši drţavni sluţbenici 24 20 24 27^

l .4. "PROTUZRAĈNA ARTILJERIJA" I UTJERIVAO
Četvrti filtar
Konzervativni trust 14 11,7 14 15.7
mozgova "Protuzraĉna artiljerija" odnosi se na negativan odgovor na
medijske tvrdnje ili emisiju. Moţe imati oblik pisma, telegrama, tele-
Sveuĉilišni predavaĉi 12 10 12 13,5
94
Vidjeti, David Caute, The Great Fear: The Anti-Communist Purge under Truman
Novinari 3! 25,8 - - and Eisenhower, (Simon & Schuster, New York, 1978.), str. 114-138, koji istiĉe
Savjetnici 3 2,5 3 3,4 vaţnost laţljiva informatora. Ta makartijevska patologija replicirala se u knjizi
Roberta Leikena iz 1982. o "sovjetskom hegemonizmu" - što je standardna maoi-
Sluţbenici stranih vlada 5 4,2 5 5,6 stiĉka fraza — koja povezuje sovjetsku strategiju preuzimanja zapadne polutke po-
moću Kube i sandinista te gerilskih pokreta drugdje po svijetu (Leiken, Soviet
Ostali 7 5,8 7 7,8 Strategv in Latin America, Praeger, New York, 1982.).
95
Tada i danas, bivši disidenti portretiraju se kao posebno vrijedni struĉnjaci zbog
Ukupno 120 100 89 100 navodne autentiĉnosti. Ĉinjenica da su njihove tvrdnje ĉesto laţne nije problematiĉna jer
masovni mediji odbijaju to istaknuti. Tako su povjerovali Jeanu Lacoutureu i njegovoj
kritici Crvenih Kmera budući daje rekao daje njihov bivši simpatizer - a to nije bila
mišljenja mogućnost ĉestog pojavljivanja, mediji im osiguravaju status i samo laţ, jer je bio Sihanukov simpatizer, nego apsurd, jer se o Crvenim Kmerima
ĉine ih oĉitim kandidatima za davanje mišljenja i analize. ništa nije znalo. David Horowitz tome je pridonio kao uroĊeni domoljub koji je tvrdio
da je uz protestante protiv rata u Vijetnamu, "poĉeo na nov naĉin cijeniti strane tirane
Druga skupina struĉnjaka, ĉije isticanje uglavnom sluţi vlastima, poput Kim II Sunga iz Sjeverne Koreje" (Peter Collier i David Horowitz,
ĉine bivši radikali koji su se "prosvijetlili". Motivi koji su natjerali te "Confessions of Two New-Left Radicals: Why We Voted for Reagan", Washington
pojedince da zamijene bogove, od Staljina (ili Maoa) do Re-agana i Post National Weekly Edition, 8. travnja 1985.). Robert Leiken postao je snaţniji kao
slobodnog poduzetništva, razliĉiti su, ali za etablirane medije, razlog kritiĉar sandinista kao navodni bivši aktivist u mirovnom pokretu i isprva pristaša
sandinista. Sve su te tvrdnje izmišljotine, ali taje ĉinjenica prošla nezapaţeno u
promjene jednostavno je u tome što su bivši radikali napokon masovnim medijima. O Leikenovim tvrdnjama i "posebnoj snazi" njegovih
III spoznali svoje greške. U zemlji ĉije graĊanstvo cijeni priznavanje antisandinistiĉkih spisa nastalih zbog njegova navodnog preobraćenja iz
grijeha i pokajanje, ljudi koji okreću kapute tvore vaţnu vrstu "oboţavatelja sandinista", vidjeti, Michael Massing, "Contra Aides", Mother Jones,
pokajnika. Zanimljivo je promatrati kako bivši grešnici, ĉije je pri- listopad, 1987. Odbacujući ta pretvaranja, Massing priznaje Leikenu daje "bio aktivan
u proturatnom pokretu", ali to priliĉno zavodi na krivi put. Aktivisti u bostonskom
jašnje djelovanje malo koga zanimalo ili su ih masovni mediji podvr-

i
podruĉju, na kojemu je prema svojim tvrdnjama bio proturatni organizator, ne sjećaju se
gavali ruglu, odjednom postaju poznati i autentiĉni struĉnjaci. daje Leiken sudjelovao u akcijama prije 1970. - a onda bi se ĉak i McGe-orge Bundy
Moţemo se prisjetiti kako su se za vrijeme McCarthyja prebjezi i mogao opisati kao aktivistiĉki voda.

190 191
fonskog poziva, peticije, sudskog progona, govora i prijedloga za-
kona Kongresu i ostalih oblika prituţbi, prijetnji i kaznenog djelo-
vanja. Moţe se organizirati iz središta ili lokalno, ili se moţe sastojati
od sasvim neovisnog djelovanja pojedinaca.
Ako se radi o široko poduzetom napadu ili napadu pojedinaca ili
grupa znatnih novĉanih mogućnosti, to za medije moţe biti neugodno i
skupo. Pozicije se moraju braniti u organizaciji ili izvan nje, katkad
pred zakonodavnim tijelima a i pred sudom. Oglašivaĉi mogu povući
svoje pokroviteljstvo. Televizijski marketing odnosi se uglavnom na
robu široke potrošnje koja je podloţna organiziranom bojkotu. U
godinama makartizma mnogi oglašivaĉi i radijske i televizijske postaje
uspješno su ušutkani, a njihovi zaposlenici stavljeni na crne liste
prijetnjama bojkotom osvjedoĉenih lovaca na Crvene. Oglašivaĉi još
izbjegavaju uvrijediti one koji bi mogli odvratiti protuzraĉ-nom
artiljerijom, a njihov zahtjev za podobnim emisijama stalan je oblik
medijskog okruţenja.96 Ako bi neke ĉinjenice, stavovi ili emisije mogli
izazvati napad, sama ta mogućnost djeluje destimulirajuće.
Mogućnost izazivanja artiljerijskog napada, a posebno onog
skupog i prijetećeg, vezana je za moć. Pojaĉani ozbiljni napadi usko
su vezani s rastom negodovanja poslovnog svijeta protiv medijske
kritike i korporacijske ofanzive sedamdesetih i osamdesetih godina.
Napad moćnika moţe biti neposredan ili posredan. Onaj neposredan
ukljuĉuje pisma ili telefonske pozive iz Bijele kuće Danu Ratheru ili
Williamu Paleyju; ili pozive iz FCC-a televizijskim mreţama u kojima
traţe dokumente koje su rabili u emisiji, ili pozive Ijutitih sluţbenika
reklamnih agencija ili korporacijskih sponzora medijskim
duţnosnicima od kojih traţe programski termin za odgovor ili prijete
odmazdom.97 Moćnici mogu posredno djelovati na medije ţaleći se
njihovim dioniĉarima, zaposlenicima i sliĉno, ili tako da instituciona-
liziraju marketing, što djeluje jednako, a i tako što će financirati
l 99
96
Vidjeti bilješku 53.
97
Vidjeti, "The Business Campaign Against 'Trial by TV", Business Week, 22. lipnja
1980., str. 77-79; William H. Miller, "Fighting TV Hatchet Jobs", Industry Week,
t
12. sijeĉnja 1981., str. 61-64.
192
desno orijentirano praćenje programa ili trust mozgova da napadnu
medije. TakoĊer mogu financijski poduprijeti politiĉke kampanje i tako
ojaĉati konzervativne politiĉare koji će neposrednije sluţiti interesima
privatne moći u zauzdavanju bilo kakvog skretanja u medijima.
Uza sva ostala politiĉka ulaganja sedamdesetih i osamdesetih
godina, korporacijska je zajednica sponzorirala i razvoj institucija
kao što su American Legal Foundation (Ameriĉka pravna zaklada),
Capital Legal Foundation (Glavna pravna zaklada), Media Institute
(Institut za medije), Center for Media and Public Affairs (Centar za
medije i javna pitanja) i Accuracy in Media (AIM, Organizacija za
toĉnost u medijima). Moţemo smatrati da su te institucije nastale
kako bi inscenirale napade. Drugi i stariji stroj za protuzraĉni napad
na širem planu je Freedom House. Ameriĉka pravna zaklada, osno-
vana 1980., specijalizirala se za prituţbe glede "doktrine ispravnosti" i
za tuţbe zbog klevete kako bi pomogla "ţrtvama medija". Glavna
pravna zaklada, konstituirana 1977., bila je scaifeovsko sredstvo
Westmorelandu u njegovoj tuţbi zbog klevete vrijednoj sto dvadeset
milijuna dolara protiv CBS-a.98 f
Innstitut za medije, organiziran 1972. koji financiraju bogati t
korporacijski pokrovitelji, sponzorira projekte monitoringa, konfe-
rencija i medijskih studija. Ne usredotoĉuje se toliko na propuste
medija u vanjskoj politici koliko na medijsko predstavljanje tema
vezanih za ekonomiju i poslovnu zajednicu, no njegov je interes puno
širi. Glavna je tema njegovih sponzoriranih studija i konferencija
propust medija da toĉno prikaţu poslovni svijet i da daju odgovarajuću
teţinu njegovim stajalištima," a potpisuje radove kao stoje izlaganje
Johna Corryja o navodnoj Ijeviĉarskoj pristranosti masovnih
medija.100 Predsjednik vijeća upravitelja instituta 1985. bio je Steven
98
Vidjeti, Valter Schneir i Mirian Schneir, "Bevond Westmoreland: The Right's
Attack on the Press", The Nation, 30. oţujka 1985.
Reklama koju je širom distribuirala United Technologies Corporation, naslovljena
"Hohštapleri i klaunovi na T V", bazira se na studiji Instituta za medije naslovljenoj
Crooks, Conmen and Clovvns: Businessmen in TVEntertainment, koja tvrdi da tele-
vizijski zabavni programi loše tretiraju poslovne ljude.
100
John Corry, TVNews and the Dominant Culture, Media Institute, Washington, 1986.
193
V. Seekins, najbolji zaposlenik za odnose s javnošću u Ameriĉkoj
medicinskoj udruzi; predsjednik u Drţavnom savjetodavnom tijelu
bio je Herbert Schmertz iz Mobil Oila.
Centar za medije i javna pitanja koji vode Linda i Robert Lichter,
osnovan je sredinom osamdesetih kao "neprofitan, nestranaĉki" istra-
ţivaĉki institut s toplom podrškom Patricka Buchanana, Faith Whittle-
sey i Ronalda Reagana osobno, koji su shvatili potrebu za objektivnim
i poštenim tiskom. Njihova organizacija za nadzor medija i istraţivaĉki
rad nastavila je s njihovim prijašnjim nastojanjima da pokaţu liberalnu
pristranost i antiposlovno raspoloţenje masovnih medija.101
AIM (Organizacija za toĉnost u medijima) je osnovan 1969., a
sedamdesetih se osobito proširio. Njegov godišnji prihod narastao je s
5.000 dolara 1971. godine na 1,5 milijuna dolara poĉetkom osam-
desetih godina, a financirale su ga uglavnom velike korporacije, bogati
nasljednici i zaklade korporacijskih sustava. Najmanje osam zasebnih
naftnih kompanija financirale su AIM poĉetkom osamdesetih godina, a
široka je reprezentacija sponzora iz korporacijske zajednice
impresivna.102 Uloga je AIM-a stalno napadati medije i provoditi pritisak
na njih kako bi slijedili interese korporacija i ĉvrstu, desno orijentiranu
vanjsku plitiku. AIM prisiljava medije da se s više ţara pridruţe
kolima orkestra Crvene opasnosti te ih napada zbog navodnih
nedostataka kad god se ne prilagode smjernicama vanjske politike.
Prijeti medijima problemima (i povećanim troškovima) ako prekrše
desno orijentirane standarde.103
101
Vidjeti, S. Robert Lichter, Stanlev Rothman i Linda Lichter, The Media Elite,
Adler & Adler, Bethesda, Md., 1986. Dobra je rasprava o Lichterovu novom centru u,
Alexander Cockburn, "Ashes and Diamonds", In These Times, 8.-21. lipnja 1987.
102
Louis Wolf, "Accuracv in Media Rewrites News and Historv", Covert Action
Information Bulletin, proljeće 1984., str. 26-29.
103
AIM-ov utjecaj teško je procijeniti, ali mora se priznati samo kao dio veće udruţene
desniĉarske kampanje. Financirali su ga ĉlanovi konzervativnoga labirinta kao što su
AEI, Hoover, Institut za suvremene studije i drugi (vidjeti, Saloma, Ominous Politics,
posebice 2., 3. i 6. poglavlje) i odigrao je svoju osobitu ulogu. Direktor AIM-a, Reed
Irvine, ĉesto sudjeluje u televizijskim razgovorima, a njegova pisma uredniku i
njegovi komentari redovito se objavljuju u masovnim medijima. Mediji se osjećaju
obveznima osigurati pomne odgovore na njegove detaljne napade na nji-
194
Freedom House, koji datira iz ranih ĉetrdesetih, imao je ĉvrste
j
odnose s AIM-om, Svjetskom antikomunistiĉkom ligom (WorldAnti-
communist League), Organizacijom meĊunarodnoga otpora (Resis-
tance International) i ameriĉkim drţavnim tijelima kao što su Radio
Slobodna Europa i CIA, pa je dugo sluţio zapravo kao propagandna
ruka drţave i meĊunarodne desnice. Poslao je promatraĉe na rodezij-ske
izbore koje je namjestio lan Smith 1979. i zakljuĉio da su bili
"pošteni", dok je izbore 1980., na kojima je pobijedio Mugabe pod
britanskim nadzorom ocijenio sumnjivima. Njegovi promatraĉi takoĊer
su zakljuĉili da su izbori u Salvadoru 1982. bili odliĉni.104 Potrošio je
znatna sredstva kritizirajući medije zbog nedovoljnog slaganja s
ameriĉkim vanjsko-politiĉkim pothvatima i zbog pretjerano oštre kritike
satelitskih drţava SAD-a. Njegova najpoznatija publikacija te vrste
bila je Velika priča Petera Braestrupa u kojoj se tvrdilo d a j e
medijski negativno prikazivanje ofanzive Tet pridonijelo gubitku rata.
Taj je rad travestija struĉnosti, ali interesantnija je od toga njegova
premisa: masovni mediji ne samo da moraju podupirati bilo koji
nacionalni vanjski pothvat, nego to moraju ĉiniti s oduševljenjem, s
obzirom na to daje takav pothvat sam po sebi plemenit. Kada je Re-
aganova administracija 1982. imala problema s obuzdava njem medijskih
izvještaja o sustavnom ubijanju civila koje je provodila salva-dorska
vojska, Freedom House je iznio optuţbu za "neuravnoteţenost" u
medijskim izvještajima iz El Salvadora.105
hove vijesti i dokumentarce, a Korporacija za javni program ĉak je novĉano poduprla
njegov grupni odgovor na PBS-ovu seriju o Vijetnamu. Njegova sposobnost da natjera
izdavaĉa New York Timesa da se s njim susretne osobno jedanput na godinu -prvi cilj
svakoga lobista- dojmljivo je svjedoĉanstvo utjecaja. O njegovu doprinosu odlasku
Ravmonda Bonnera iz Timesa, vidjeti, Wolf, "Accuracv in Media Rewrites News and
Historv", str. 32-33.
104
Što se tiĉe analize utjecaja promatraĉa Freedom Housa, vidjeti, Edvvard S. Herman i
Frank Brodhead, Demonstration Elections: U.S. - Staged Elections in the
Dominican Republic, Vietnam, and El Salvador, South End Press, Boston, 1984., ap-
pendix l, "Freedom House Observers in Zimbabwe Rhodesia and El Salvador". 105 S.
Bruce McColm, "El Salvador: Peaceful Revolution or Armed Struggle?", Per-spectives
on Freedom l, Freedom House, New York, 1982.; James Nelson Goodsell, "Freedom
House Labels US Reports on Salvador Biased", Christian Science Monitor, 13. veljaĉe
1982.
195
L
 Premda su pod stalnim napadom protuzraĉnih topova, mediji se
prema njima dobro odnose. Daju im paţnju punu poštovanja te rijetko
spominju i analiziraju njihovu propagandistiĉku ulogu i veze sa širim
korporacijskim planovima. Ĉesto objavljuju proteste glavara AIM-a
Reeda Irvinea a topovima desniĉarske mreţe, kao što su oni Michaela
Ledeena koji redovito napadaju "liberalne medije",106 daju kolumne u
rasprodanim izdanjima, osiguravaju naklone recenzente i redovno
sudjelovanje njihovih struĉnjaka u govornim emisijama. To pokazuje
snagu sponzora a i dobro ušanĉenu poziciju desnoga krila u samim
masovnim medijima.107
IzvoĊaĉi artiljerijskih napada jaĉaju se meĊusobno i osnaţuju
vladavinu politiĉkog autoriteta u ureĊivanju vijesti. Drţava je glavni
napadaĉ koji redovito juriša, prijeti i "ispravlja" medije, obuzdava bilo
kakva skretanja s ustaljenog puta. UreĊivanje vijesti samo po sebi
proizvodi napad. U doba svoje vladavine, gospodin se Reagan po-
javljivao na televiziji da bi šarmirao milijune od kojih su mnogi psovali
medije kada su se oni usudili kritizirati "velikog komunikato-ra".108
1.5. ANTIKOMUNIZAM KAO NADZORNI MEHANIZAM
Posljednji je filtar ideologija antikomunizma. Komunizam kao
najveće zlo uvijek je bio sablast koja progoni vlasnike budući da
ugroţava same korijene njihova klasnog poloţaja i superiornoga sta-
tusa. Sovjetska, kineska i kubanska revolucija predstavljale su trau-
106
Sto se tiĉe rasprave o Ledeenovim gledištima o medijima, vidjeti, Herman i
Brodhead, Bulgarian Connection, str. 166-170.
107
MeĊu prinosnicima AIM-a bili su i Reader's Digest Association i DeWitt Wallace
Fund, Walter Annenberg, sir James Goldsmith (vlasnik francuskoga L 'Expressd) i E. W.
Scripps II, predsjednik odbora za novinsko-televizijsko-radijski sustav.
108
George Skelton, izvjestitelj iz Bijele kuće za Los Angeles Times, zapazio je o Re-
aganovim greškama u vezi s ĉinjenicama, "Pišete priĉu jedanput, dvaput, i pristigne
vam mnogo pošte u kojoj piše: 'Napiknuli ste se na momka, pa i vi iz tiska griješite.' I
urednici na to reagiraju, pa tako uskoro više nema priĉa. Zastrašeni smo." (navedeno u,
Hertsgaard, "How Reagan Seduced Us").
196
mu za zapadne elite, a stalni sukobi i pljuvanje po komunistiĉkim dr-
j
ţavama, koje je dobivalo velik publicitet, pridonijelo je tome da opo-
zicija komunizmu bude prvo naĉelo zapadne ideologije i politike. Ta
ideologija pomaţe u mobiliziranju naroda protiv neprijatelja, a s ob-
zirom na to daje koncepcija nejasna moţe se upotrijebiti protiv sva-
koga tko zagovara politiku ugroţavanja interesa vlasništva ili podrţava
nagodbu s komunistiĉkim drţavama i radikalizmom. Stoga, ta
ideologija pomaţe u razbijanju ljeviĉara i radniĉkih pokreta te sluţi
kao mehanizam politiĉkog nadzora. Ako je pobjeda komunizma najgori
zamislivi ishod, onda je podrška fašizmu u svijetu opravdana kao
manje zlo. Opozicija socijalnim demokratima jer su preblagi prema
komunistima kojima "idu naruku", opravdana je sliĉnim razlozima.
Domaće liberale, ĉesto optuţene za prokomunistiĉko stajalište ili
za nedovoljan antikomunizam, stalno drţe u defenzivi u kulturnom
okruţenju u kojem je antikomunizam prevladavajuća religija. Ako bi bi
dopustili komunizmu ili neĉemu što se moţe oznaĉiti tim pojmom, da
trijumfira dok su oni na sluţbi, politiĉka bi cijena bila visoka. Većina
ljudi ionako drţi svoju religioznost unutar zidova privatnosti, ali svi su
oni pod velikim pritiskom da javno pokazuju svoja antikomunistiĉka
uvjerenja. To je razlog stoje njihovo ponašanje vrlo sliĉno onom
reakcionarnom. Njihova povremena podrška socijalnim demokratima
ĉesto se slama zbog nedovoljne oštrine samih demokrata prema vlastitim
radikalima ili prema popularnim grupacijama koje se javljaju u
općenito marginaliziranim dijelovima. Za kratkog trajanja svojega
mandata u Dominikanskoj Republici, Juan Bosch je napao korupciju
u vojsci i drţavnoj vlasti, poĉeo je program zemljišne reforme,
pokrenuo veliki projekt masovnog obrazovanja stanovništva, provodio
iznimno otvorenu vlast i sustav djelotvornih graĊanskih sloboda. Ta je
politika ugroţavala moćne domaće ustaljene interese, pa se
Sjedinjene Drţave nisu slagale s njegovom neovisnošću i s
proširenjem graĊanskih sloboda na komuniste i radikale, jer je to
odvodilo demokraciju i pluralizam predaleko. Kennedy je bio "krajnje
razoĉaran" Boschovom vladavinom, a Ministarstvo vanjskih
197

poslova "brzo se namrgodilo na prvog demokratski izabranog do-
minikanskog predsjednika u posljednjih trideset godina". Ĉinjenica
daje vojska zbacila Boscha nakon devet mjeseci vlasti imala je u naj-
manju ruku prešutnu podršku Sjedinjenih Drţava.109 Nakon dvije godine
Johnsonova je administracija, za razliku od Kennedyjeve, osvojila
Dominikansku Republiku da bi se osigurala da Bosch neće
ponovno doći na vlast.
Kennedyjevi su liberali bili 1964. oduševljeni vojnim udarom i
smjenjivanjem populistiĉke vlade u Brazilu.110 Najveći porast neofa-
šistiĉkih drţava dogodio se u doba Kennedyjeve i Johnsonove vlada-
vine. U sluĉajevima podrivanja vlasti u Gvatemali 1947.-l954. i vojnih
napada na Nikaragvu 198 L-1987. tvrdnje o vezama s komunistima i o
opasnosti od komunizma uzrok su što su mnogi liberali podrţali
kontrarevolucionarnu intervenciju, a ostali bili ušutkani strahom od
sramote da ne budu optuţeni za nevjernost domaćoj religiji.
Treba istaknuti da se, kad se podraţi antikomunistiĉka gor-
ljivost, obustavlja potraţnja za ozbiljnim dokazima koji potkrepljuju
tvrdnje o "komunistiĉkim" zloupotrebama i šarlatani mogu posluţiti
kao izvori dokaznog materijala. Prebjezi, informatori i ostali odabrani
oportunisti pojavljuju se na glavnoj pozornici kao "struĉnjaci", gdje
ostaju ĉak i kad ih razobliĉe kao krajnje nepouzdane, ako ne i kao
oĉite lašce. Pascal Dehvit i Jean-Michel Dewaele takoĊer istiĉu kako i u
Francuskoj ideolozi antikomunizma "mogu ĉiniti i reći bilo što".111
Analizirajući novi status Annie Kriegel i Pierrea Daixa, dvoje bivših
strastvenih staljinista koji sada uţivaju u sveopćem i nekritiĉkom pri-
jemu u Francuskoj,112 Dehvit i Dewaele biljeţe:
109
Piero Gleijeses, The Dominican Crisis, Johns Hopkins Universitv Press, Bal-
timore, 1978., str. 95-99.
110
Jan K. Black, United States Penetration of Brazil, Universitiv of Pennsylvania
Press, Philadelphia, 1977., str. 39-56.
111
"The Stalinist of Anti-Communism", u, Ralph Miliband, John Saville i Marcel
Liebman, Socialist Register, 1984: The Uses ofAnticommunism, Merlin Press, London,
1984., str. 337.
112
Daix se 1949. pozvao na Staljinove logore kao na "jedno od najslavnijih postignuća
Sovjetskoga Saveza" koje "posve dokida ekspoloataciju ĉovjeka po ĉovjeku"
198
\
Ako analiziramo njihovo pisanje moţemo pronaći sve klasične reakcije
ljudi razočaranih u ljubavi. AH nikome ne pada na pamet da ih
kritizira zbog njihove prošlosti, premda ih je ona zauvijek obiljeţila.
Oni se mogu i preobratiti, ali se ne mijenjaju... nitko ne opaţa posto-
janosti iako su blistavo jasne. Njihovi najbolji prodavači dokazuju,
zahvaljujući podršci najblaţih i lijenih kritičara kojima se samo
moţete nadati, da se publiku moţe prevariti. Nitko ne razotkriva ili ne
primijećuje aroganciju dvoje dojučerašnjih zagovornika, a današnjih
oštrih kritičara; nitko ne mari što ne daju nikakve dokaze i što
prostački napadaju umjesto da analiziraju. Njihov izokrenut
hiperstaljinizam - koji preuzima uobičajen oblik potpunog maniheiz-ma
- rehabilitiranje samo zato što je usmjeren protiv komunizma.
Histerija se nije promijenila, nego je naišla na bolju dobrodošlicu u u
svojem sadašnjem ruhu.m
Antikomunistiĉki nadzorni mehanizam prodire kroz sustav i
postiţe bitan utjecaj na masovne medije. U normalnim vremenima,
kao i u razdobljima Crvene opasnosti, problemi teţe da budu definirani
u uvjetima svijeta raspolućenog na komunistiĉke i antikomunistiĉke
snage, uz dobitke i gubitke na objema stranama, navijajući za "našu
stranu", što se smatra potpuno legitimnim novinarskim
ponašanjem. Masovni su mediji ti koji su ustanovili, stvorili i gurnuli u
središte javne pozornosti Joea McCarthyja, Arkadija Ševĉenka,
Claire Sterling i Roberta Leikena ili jednu Annie Kriegel i Pierrea
Daixa. Ideologija i religija antikomunizma moćan je filtar.
(navedeno u Miliband i dr., Socialist Register, str. 337). Kriegel, bivši tvrdokorni ko-
munistiĉki partijski funkcionar, autor je knjige iz 1982. koja objašnjava daje KGB bio
organizirao masakre u Sabri i Šatili, koristeći se njemaĉkim teroristima zdruţenima s
PLO-om i uz prešutni dogovor s CIA-om, kako bi optuţili Izrael daje dio sovjetskoga
programa meĊunarodnoga terorizma. Za više podataka o tome, vidjeti, Noam Chomskv,
Fateful Triangle, South End Press, Boston, 1983., str. 291-292, 374-375. 113 Socialist
Register, str. 345.
199
!l
l .6. DVOLIĈNOST I PROPAGANDNE KAMPANJE
Pet filtara suţava krug onih vijesti koje prolaze kroz vrata, a
ĉak oštrije ograniĉava one koji mogu postati "velika vijest", pod
iji vrgnuta stalnim novinarskim kampanjama. Vijesti iz najviših izvora
same po sebi prolaze kroz jedan snaţan filtar, pa im masovni mediji
t spremno izlaze ususret. Poruke disidenata i o disidentima i slabima,
l neorganiziranim grupacijama i pojedincima domaćim i stranim, već
su u startu u nepovoljnijem poloţaju što se tiĉe vjerodostojnosti i
troškova, te su ĉesto u neskladu s ideologijom ili interesima vratara i
ostalih moćnih strana koje utjeĉu na proces filtracije.114
Tako će, na primjer, vijesti o muĉenju politiĉkih zatvorenika i o
napadu na sindikate u Turskoj u medijima objaviti samo borci za
ljudska prava i grupe koje imaju malen politiĉki utjecaj. Drţavna
vlast Sjedinjenih Drţava davala je podršku turskom Izvanrednom
stanju od njegova poĉetka 1980., a ameriĉka poslovna zajednica su-
sretljiva je prema reţimima koji propovijedaju gorljivi antikomu-
nizam, ohrabruju strana ulaganja, guše sindikate i lojalno podrţavaju
vanjsku politiku Sjedinjenih Drţava (to je skup vrlina koje su ĉesto
usko povezane). Mediji koji odluĉe prikazati tursko nasilje prema
vlastitim graĊanima moraju posebno platiti da naĊu i provjere izvore
informacija; izazivaju napad vlasti, poslovnoga svijeta i organiziranih
desniĉarskih protuzraĉnih topova, a zajednica korporacija (zajedno s
oglašivaĉima) na njih gleda s neodobravanjem zato što udovoljavaju
donkihotskom interesu i kriţarskom ratovanju. Usamljeni su u svojem
zanimanju za ţrtve koje su sa stajališta dominantnih ameriĉkih
interesa bezvrijedne.115
114
Kad se disidenti spremaju da denunciraju sluţbene neprijatelje, moraju, naravno,
proći kroz filtrirajući sustav masovnih medija, onako kao što su to bivši komunisti
opisali u "Anticommunism as a Control Mechanism" (str. 29).
115
Vidjeti drugo poglavlje, "Worthy and Unworthy Victims" (Vrijedne i bezvrijedne
ţrtve). U turskom je sluĉaju zanimljivo odbijanje zapadne štampe da objavi napade
turske vlade na novine, ukljuĉujući i ameriĉke novinare u toj zemlji. UPI-jeva je re-
portera Ismeta Imseta, kojega je pretukla turska policija i zatvorila pod izmišljenim
optuţbama, UPI upozorio da ne objavljuje optuţbe protiv sebe, a na kraju gaje UPI
otpustio zbog toga što je kritizirao njihovo kompromiserstvo u tom sluĉaju. Vidjeti,
Chris Chistiansen, "Keeping In With The Generals", New Statesman, 4. sijeĉnja 1985.
200
Reaganova administracija i poslovna elita smatrala je pleme-
nitim prosvjed zbog politiĉkih zatvorenika i kršenja prava sindikata u
Poljskoj 1981., ne sluĉajno, šansom za stjecanje politiĉkih bodova.
Mnogi medijski voĊe i udruţeni kolumnisti osjećali su isto. Tako su se
informacije i ĉvrsti stavovi o povredi ljudskih prava u Poljskoj mogli
dobiti iz sluţbenih izvora u Washingtonu, a oslanjanje na poljske
disidente nije izazvalo paljbu ameriĉkih vlasti ili protuzraĉnih topova.
Te su ţrtve šefovi filtara općenito smatrali vrijednima. Nikada
masovni mediji nisu objasnili zašto je Andrej Saharov vrijedan, a Jo-se
Luis Massera iz Urugvaja bezvrijedan - paţnja i sveopća dvoliĉnost
dogaĊa se "prirodno" kao posljedica djelovanja filtara, no rezultat je
isti kao daje komesar poduĉio medije: "Usredotoĉite se na ţrtve
neprijateljskih sila, a zaboravite na ţrtve prijatelja."116
116
Vjerujemo da ista dihotomija vrijedi i u domaćoj sferi. Primjerice, i britanski i
ameriĉki analitiĉari zapazili su periodiĉnu paţnju - ali i indignaciju - masovnih
medija prema "prevarantima socijalne skrbi" te usporedno neisticanje i dobroćudan
odnos prema mnogo vaţnijoj laţi i poslovnim i bogataškim poreznim prevarama.
Masovni mediji isto tako silno oklijevaju ispitati strukturne uzroke nejednakosti i
siromaštva. Peter Golding i Sue Middleton su, nakon opseţne rasprave o dugogo-
dišnjoj "kriminalizaciji siromaštva" i neprestanim napadima na kradljivce socijalne
skrbi u Britaniji, istaknuli daje izigrati poreznike, ĉak naprotiv, "prihvatljivo, pa i
pohvalno" u tisku te da onaj tko izigra poreznike "nije samo ţrtva nego i junak".
Zapazili su i to d a j e "najviše ostvarenje kapitalizma sa socijalnom drţavom" to što
ĉini uzroke i stanje sirmaštva gotovo nedvidljivima (Images of Welfare: Press and
Public Attitudes to Poverty, Martin Robertson, Oxford, 1982., str. 66-67, 98-100,
186, 193).
U poglavlju naslovljenom "Zasluţno bogat", A. J. Liebling je istaknuo da je i u
Sjedinjenim Drţavama, "kriţarski rat protiv siromašnih, omiljeni rat izdavaĉa no-
vina", i da "ni jedan pojam nije tako općenito podrţavan kao pojam 'nezasluţno
siromašnih'" (The Press, Balantine, New York, 1964., str. 78-79). Liebling detaljno
opisuje razne napore medija da podrţe smanjenje troškova socijalne skrbi i poreza za
socijalnu skrb tako što "kaţu da oni [siromašni] prikrivaju imovinu ili loš karakter ili
oboje" (str. 79). Te strategije ne samo da odvraćaju pozornost, nego pomaţu i da se
zaposlena radniĉka klasa odijeli od nezaposlenih i marginaliziranih i uĉini im iznimno
neugodnim sudjelovati u poniţavajućem sustavu ţicanja. Vidjeti, Peter Golding i Sue
Middleton, "Attidutes to Claimants: A Culture of Contempt", u, Images ofWelfare, str.
169ff. Izmišljene anegdote predsjednika Reagana o onima koji varaju socijalnu skrb i
njegova potpuna šutnja u vezi s golemim varanjem njegovih sponzora, uklapa se u
dugu tradiciju ciniĉne i bezdušne pohlepe.
201
r
Izvještaji o maltretiranju vrijednih ţrtava ne samo da prolaze
kroz filtre, nego mogu postati temelj kontinuiranih propagandnih
kampanja. Ako vlast ili zajednica korporacija i mediji smatraju priĉu
korisnom i dramatiĉnom, snaţno se bacaju na nju te je rabe da bi
prosvijetlili publiku. To se dogodilo, na primjer, kad su Sovjeti srušili
korejski avion KAL 007 poĉetkom rujna 1983., što je omogućilo
široku kampanju ocrnjivanja sluţbenog neprijatelja i znatno pomoglo
Reaganovoj administraciji u vezi s planovima naoruţavanja. Kako
je Bernard Gwertzman 31. kolovoza 1984. samodopadno primijetio u
New York Timesu ameriĉki su duţnosnici "izjavili da su svjetske
kritike na raĉun sovjetskog odnosa prema krizi ojaĉale Sjedinjene
Drţave u odnosima s Moskvom". U oštrom kontrastu tome, izraelsko
rušenje libijskoga putniĉkog aviona u veljaĉi 1973. nije na Zapadu
izazvalo glasan prosvjed ni optuţbe za "hladnokrvno ubojstvo",117 i
bojkot. New York Times je tu razliku u ponašanju precizno objasnio
razlozima korisnosti: "Ogorĉenom raspravom o osuĊivanju rušenja
libijskoga aviona na Sinajskom poluotoku prošloga tjedna ne postiţe se
nikakav koristan cilj."118 Postojala je vrlo "korisna svrha" pri
usredotoĉavanju na sovjetski ĉin pa je uslijedila široka propagandna
kampanja.119
Propagandne kampanje općenito su posve prilagoĊene intere-
sima elite. Crvena opasnost iz 1919./20. godine dobro je posluţila u
gušenju sindikalnog poleta koji je uslijedio nakon Prvoga svjetskog
rata u ĉeliĉnoj i ostalim industrijama. Truman-McCarthyjeva kam-
panja straha od Crvenih potpomogla je da se uvede hladni rat i trajna
117
Što se tiĉe rasprave o tom podvojenom tretmanu, vidjeti, Edward S. Herman,
"Gatekeeper versus Propaganda Models: A Critical American Perspective", u, Peter
Golding, Graham Murdock i Philip Schlesinger, ur., Communicating Politics,
Holmes & Meier, New York, 1986., str. 182-194.
118
Uvodnik, 1. oţujka 1973. Sovjeti oĉito nisu znali da pucaju u civilni avion, ali to su
prikrili ameriĉki duţnosnici, pa je laţna optuţba za rušenje civilnoga aviona osigurala
osnovu za iznimno oštru kritiku Sovjeta za barbarsko ponašanje. Izraelci su otvoreno
priznali da su znali da gaĊaju civilni avion, ali to u ovom sluĉaju nije zanimalo Zapad.
119
The New York Times Index, primjerice, ima sedam punih stranica citata samo o in-
cidentu s KAL-om 007 u rujnu 1983.
202
ratna ekonomija, a posluţila je i da se oslabi progresivna koalicija iz
godina New Deala. Stalno fokusiranje na teţak poloţaj sovjetskih
disidenata, na ubijanje neprijatelja u Kambodţi i na Bugarsku vezu
pripomoglo je slabljenju vijetnamskog sindroma, opravdalo je golemo
nagomilavanje oruţja i agresivniju vanjsku politiku, a skrenulo je
pozornost s preraspodjele dohotka višim slojevima, koja je bila srţ
Reaganova domaćeg gospodarskog programa.120 Nedavni propagandni
napadi dezinformacijama na Nikaragvu bili su nuţni da bi odvratili
pogled s okrutnosti rata u El Salvadoru i opravdali eskalirajuće
ameriĉko ulaganje u kontrarevoluciju u Srednjoj Americi.
Obrnuto, propagandne kampanje neće se pokrenuti ondje gdje
ţrtve, iako masovne, trajne i dramatiĉne, ne poloţe ispit korisnosti
interesima elite. Zbog toga, dok je usredotoĉenje na Kambodţu u doba
Pola Pota (i kasnije) bilo izvanredno korisno, jer je ona pala u ruke
komunistima pa su se mogle nauĉiti korisne lekcije prikazivanjem
njihovih ţrtava, brojne ţrtve ameriĉkog bombardiran]a prije komu-
nistiĉkog prevrata, vrlo su savjesno ignorirane u ameriĉkim elitnim
izdanjima. Nakon što su Vijetnamci istjerali Pola Pota, Sjedinjene
Drţave mirno su prebacile svoju potporu tim banditima "gorima od
Hitlera", uz tek koju popratnu vijest, što je samo još prilagodba drţavnom
politiĉkom programu. Pridavati paţnju masakrima u Indoneziji
1965./1966. ili ţrtvama indonezijske invazije na Istoĉni Timor od
1975. nadalje, izrazito bi bilo nekorisno kao temelj za medijske kam-
panje, zbog toga što je Indonezija saveznik Sjedinjenih Drţava i klijent
s otvorenim vratima za zapadna ulaganja i zato što, u sluĉaju
Istoĉnog Timora, Sjedinjene Drţave snose glavnu odgovornost za
pokolje. Isto vrijedi za ţrtve drţavnog terora u Ĉileu i Gvatemali,
ameriĉkim klijentima ĉije je osnovne institucionalne strukture i sustav
drţavnog terora, postavila i podrţavala uz znatnu pomoć ameriĉka
120
Patriotske orgije, poput onih tijekom Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984.,
svemirski letovi i "Libertv Weekend", imaju sliĉnu ulogu u tome da "nas sve povezu".
Vidjeti, Elavne Rapping, The Looking Glass World ofNonflction TV, South End Press,
Boston, 1987., peto poglavlje, "National Rituals".
203
sila i koje ostaju ameriĉke satelitske drţave. Propagandne kampanje u
korist tih ţrtava došle bi u sukob s drţavno-poslovno-vojnim in-
teresima i, prema našem modelu, ne bi mogle proći sustav filtara.121
Propagandne kampanje mora pokrenuti drţava ili jedna ili više
najjaĉih medijskih kuća. Drţava je pokrenula i forsirala kampanje
kojima se diskretiditirala nikaragvanska vlast, kampanje koje su po-
dupirale salvadorske izbore kao vjeţbe ozakonjivanja demokracije, i
iskoristile sovjetsko rušenje korejskog aviona KAL 007 kao sredstvo da
se pokrene javna potpora povećanju naoruţanja. Kampanju za
objavljivanje izvještaja o zloĉinima Pola Pota i o navodnoj zavjeri
KGB-a da ubije papu pokrenuo je Reader's Digest, uz snaţnu pot-
poru NBC-TV-a, New York Timesa i ostalih velikih medijskih kom-
panija.122 Neke su kampanje pokrenuli drţava i mediji zajedno; sve
one zahtijevaju suradnju masovnih medija. Tajna nedirigirane politike
u medijskim propagandnim kampanjama leţi u višestrukom sustavu
filtara o kojem smo prije raspravljali: masovni će mediji dopustiti da
priĉa koja šteti krupnim interesima, brzo usahne ako i ispliva na
površinu.123
Za korisne će priĉe proces pokrenuti urednik, uz pomoć dr-
ţavnog curenja informacija, tiskovnih konferencija, bijelih knjiga, i
tako dalje, ili će jedan ili više masovnih medija pokrenuti lavinu
ĉlanaka kao što je Barronov i Paulov ĉlanak "Ubojstvo pitome zemlje"
(Kambodţe), ili ĉlanak Claire Sterling "Urota za ubojstvo pape", oba
objavljena u Reader's Digestu. Ako se drugim velikim medijima svidi
priĉa, oni će je popratiti svojom verzijom, pa će stvar, već zbog
121
U sluĉaju kad dolazi do ozbiljne podjele elite, u masovnim će medijima biti
dopuštena drugaĉija mišljenja, a inflacija tvrdnji i suspenzija kritiĉkoga prosuĊivanja
bit će podvrgnute odreĊenom ograniĉenju.
122
Uloga vlade u tim sluĉajevima ne moţe se posve umanjiti, imajući u vidu bliske
odnose Reader's Digesta s CIA-om i ĉinjenicu d a j e Paul Henze, jedan od glavnih
izvora i pokretaĉa u kampanji protiv Bugarske veze, dugo bio CIA-in sluţbenik. U
vezi s CIA-om i Reader's Digestom vidjeti, Epstein, "The Invention of Arkady Shev-
chenko", str. 40-41.
123
Afera "Watergate" i, novija, kasnoreaganovska raskrinkavanja iranske "contra-
gate" afere, afere su ovdje navedene kao protuprimjeri.
204
poznatosti teme, postati vrijedna objavljivanja. Ako su ĉlanci na-
pisani sigurnim, uvjerljivim stilom, nisu podvrgnuti kritici ili dru-
gaĉijim tumaĉenjima u masovnim medijima, te imaju zapovjednu
potporu autoritativnih osoba iako bez stvarnih dokaza; propagandne
teme postaju istinite. To ĉak u većoj mjeri iskljuĉuje drugaĉija sta-
jališta, jer su ona sada u sukobu s već uspostavljenim općim uvjere-
njem. To zauzvrat otvara daljnje mogućnosti da se tvrdnje preuveli-
ĉavaju, a što se moţe uĉiniti bez straha od ozbiljnih posljedica. Sliĉne
lude tvrdnje, suprotne sluţbenim stajalištima, izazvat će snaţan napad,
a vlast i trţište nadzirat će takav inflatorni proces. Takve zaštite ne
postoje kod tvrdnji koje podupire sustav; protuzraĉni će napad
natjerati medije na veću histeriju kad se suoĉe s neprijateljskim zlom.
Mediji ne samo da obustavljaju kritiĉke procjene i istraţivaĉki ţar,
nego se natjeĉu kako dobiti podršku za novouspostavljenu istinu.
Teme i ĉinjenice - ĉak i paţljive i dobro dokumentirane analize - koje su
nespojive s već uspostavljenom temom, potiskuju se ili ignoriraju. Ako
se tema uruši pod vlastitim teretom laţi, masovni mediji će tiho skupiti
svoje krpice i prijeći na drugu temu.124
Upotrebljavajući propagandni model nećemo samo predvidjeti
definiranje vrijednosti temeljene na korisnosti, i dvoliĉnu pozornost
osnovanu na istim mjerilima, nego ćemo takoĊer oĉekivati da se priĉe o
vrijednim i nevrijednim ţrtvama (ili neprijateljskim i prijateljskim
zemljama) razlikuju kvalitetom. Naime, oĉekivat ćemo snaţnu i
nekritiĉnu uporabu sluţbenih izvora Sjedinjenih Drţava i o njima
ovisnih reţima, kada se radi o vlastitim zloporabama i o zloporabama
1
nama prijateljskih drţava, dok će se izbjeglice i ostali disidentski izvori
rabiti kad se radi o neprijateljima.125 Nekritiĉki ćemo prihvaćati
124
Ovo se jasno odnosi na sluĉaj navodne Bugarske veze u zavjeri protiv pape.
125
Već smo primijetili daje New York Times redovno ovisio o indonezijskim duţnos-
nicima u "prezentiranju ĉinjenica" o istoĉnome Timoru, u koji je Indonezija upala, a
ignorirao je izbjeglice, crkvene izvore itd. Suprotno su pak, izbjeglice, a ne sluţbeni
drţavni predstavnici, bili glavni izvor Timesova izvještavanja o poslijeratnim doga-
Ċajima u Vijetnamu i u Kambodţi (The Washington Connection and Third World
Fascism, South End Press, Boston, 1979.).
205
 f
odreĊene pretpostavke kad ćemo se baviti sami sobom ili svojim pri- biljno zanemarene, da se s bezvrijednim ţrtvama postupa pretjerano i
jateljima, kao primjerice kad naša vlastita drţava i njezini vode traţe nekritiĉno velikodušno,128 da liberalna, oglasivaĉka (ako već ne i sub-
mir i demokraciju, protive se terorizmu i govore istinu, dok sve to verzivna) odbojnost medija prema vlastima objašnjava naše
nećemo primjenjivati u sluĉaju neprijateljskih drţava. Oĉekivat ćemo poteškoće u dobivanju podrške za najnoviju nacionalnu pustolovinu u
razliĉita mjerila vrednovanja, tako da ono stoje pokvareno u sluĉaju kontrarevolucionarnoj intervenciji.
neprijateljskih drţava, bude predstavljeno kao sluĉajna, manje vaţna Da zakljuĉimo, propagandni pristup medijima navješćuje su-
ĉinjenica u vlastitom primjeru i u primjeru naših prijatelja.126 Što će biti stavnu i vrlo ispolitiziranu dvoliĉnost u medijskoj pokrivenosti do-
aktualno u bavljenju jednim sluĉajem, neće biti aktualno u raspravi o gaĊaja koja se temelji na korisnosti koju ima za vaţne domaće in-
drugom.127 TakoĊer oĉekujemo snaţan istraţivaĉki ţar u potrazi za terese moći. To je uoĉljivo u dvoliĉnom izboru vijesti i u njihovu
neprijateljskom pokvarenošću i odgovornošću visokih duţnosnika za opsegu i kvaliteti. U poglavljima koja slijede vidjet ćemo kako je ta
zloupotrebe u neprijateljskoj zemlji, ali takoĊer slabe korake u dvoliĉnost u masovnim medijima velika i sustavna pojava: ne samo
ispitivanju istih stvari u vlastitoj zemlji i prijateljskim zemljama. da su odluke da li da se nešto javno objavi shvatljive s obzirom na
Kvaliteta medijske pokrivenosti dogaĊaja takoĊer bi se morala korist sustava, nego se i pristup poţeljnim i nezgodnim materijalima
izvoditi neposrednije i jednostavnije što se tiĉe rasporeda u programu, (raspored, ton, kontekst, širina pristupa) razlikuje u naĉinima na koji
najavi, upotrebi rjeĉnika i ostalih naĉina koji izazivaju interes i sluţe politiĉkim ciljevima.
agresivnost. U komentatorskim kolumnama morali bismo predvidjeti
ĉvrsta ograniĉenja u lepezi dopuštenih izraza u iznošenja stajališta.
Naša je hipoteza da ćemo vrijedne ţrtve predstaviti naglašeno i dra-
matiĉno, da ćemo ih predstaviti humano te da će njihova viktimizaci-ja
biti podrobno predstavljena i kontekstualizirana, a to će izazvati
ĉitatelj ev interes i suosjećajnost.
Za razliku od toga, nevrijedne će ţrtve zasluţiti vrlo malo de-
talja, minimalnu humanizaciju i premalo konteksta za izazivanje in-
teresa i bijesa.
No, zbog snage elitnih izvora, napadaĉkog stroja i antikomu-
nistiĉke ideologije, unaprijed ćemo galamiti da su dostojne ţrtve oz-
126
Tako su, kad je CIA naredila nikaragvanskim kontrašima da napadnu tako "meke
mete" poput farmerskih kooperativa, uz eksplicitno dopuštenje State Departmenta,
medijski komentatori, ukljuĉujući mirovnjake, ili pljeskali ili nudili filozofske ra- 128
sprave o tome jesu li takve mete legitimne, imajući u vidu da ih brane slabo naoruţane Klasiĉne su po svojoj drskosti tvrdnje Michaela Ledeena da se: 1) Gadafljevoj rijeĉi
milicije. Teroristiĉki napadi na izraelske kibuce, koje su takoĊer branili naoruţani više vjeruje u masovnim medijima nego ameriĉkoj vladi; i 2) "Razmjerno mala kršenja
naseljenici, promatraju se ponešto drugaĉije. Detaljnije, u, Noam Chomskv, The ljudskih prava manjina u prijateljskoj zemlji (posebice ako njome upravlja desniĉarska
Culture ofTerrorism, South End Press, Boston, 1988. autoritarna vlast) privlaĉi mnogo više paţnje i oštrije kritike nego daleko teţi grijesi
127
Razliĉita uporaba programa i odrednica moţe se jasnije razluĉiti u tretmanu izbora u zemalja koje su neprijateljske raspoloţene prema nama..." (Grave New World, Oxford
Trećem svijetu koje podupire ili im se opire vlada Sjedinjenih Drţava. University Press, New York, 1985., str. 131.

206 207
 DEMOKRACIJA I MEDIJF

Pod naslovom "Brazilski biskupi podrţavaju plan demokrati-

zacije medija" juţnoameriĉki crkveni ĉasopis opisuje prijedlog o kojem
se raspravljalo u parlamentu, a prema kojemu bi se "brazilski snaţni i
vrlo brojni mediji otvorili sudjelovanju graĊana". "Brazilski katoliĉki
biskupi meĊu glavnim su zagovaraĉima /tog/... zakonskog prijedloga
demokratizacije sredstava javnog priopćavanja u zemlji", nastavlja
izvještaj i primjećuje d a j e "brazilska televizija u rukama pet velikih
mreţa /dok/... osam velikih multinacionalnih korporacija i raznih
drţavnih poduzeća drţi većinu svih reklama u medijima". Prijedlog
"predviĊa stvaranje Nacionalnog vijeća za komunikacije, ĉiji bi
ĉlanovi bili predstavnici graĊana i vlade, a /koji/ će provoditi de-
mokratsku politiku komunikacija i dodjeljivati dozvole za radijsku i
televizijsku djelatnost". "Brazilska Konferencija katoliĉkih biskupa
nekoliko je puta isticala vaţnost komunikacijskih medija i zahtijevala

•5!
participaciju graĊana. Izabrala je komunikacije i kao temu svoje
korizmene kampanje 1989.", godišnje "kampanje na razini ţupa koja se
bavila nekim socijalnim pitanjima" koju je pokrenula Biskupska
konferencija.1
Ozbiljno se raspravlja u mnogim dijelovima svijeta o pitanjima
koja su pokrenuli brazilski biskupi. Upravo se radi na tim projektima u
nekoliko latinoameriĉkih zemalja i drugdje. Raspravlja se i o "Novom
svjetskom informacijskom poretku" koji bi proširio pristup medijima i
ohrabrio alternative globalnom medijskom sustavu kojim dominiraju
zapadne industrijske sile. Istraţivanje UNESCO-a o takvim
mogućnostima izazvalo je krajnje neprijateljsku reakciju u
4
* Iz, Noam Chomsky, Neccessary Illusions, Pluto, London, 1989. 1 Jose
Pedro S. Martins, Latinamerica Press, Lima, 17. oţujka 1988.

l 209
Sjedinjenim Drţavama.2 Ondje su se, navodno, zabrinuli za slobodu
tiska. Neka od pitanja koja bih u nastavku ţelio postaviti glase: koli
ko je ozbiljna ta zabrinutost i koji joj je stvarni sadrţaj? Daljnja pita
nja koja su u pozadini tiĉu se demokratske komunikacijske politike:
i|jjjj| kakva bi ona mogla biti, je li to ono što ţelimo, i, ako je tako, je li ona
dostiţna? I, općenito, kojoj to vrsti demokratskog ureĊenja teţimo?
Pojam "demokratizacija medija" nema stvarno znaĉenja u sklopu
politiĉkoga diskursa u Sjedinjenim Drţavama. Zapravo, taj izraz ima
paradoksalan ili ĉak blago subverzivan prizvuk. GraĊansko su-
djelovanje smatralo bi se narušavanjem slobode tiska, udarcem protiv
neovisnosti medija koji bi iskrivio njihov zadatak da informiraju
javnost bez straha ili pristranosti. Ta reakcija zasluţuje nešto paţnje. U
njezinoj su pozadini razmišljanja o tome kako mediji stvarno djeluju i
kako trebaju djelovati u našim demokratskim sustavima, kao i
odreĊena implicitna poimanja o prirodi demokracije. Razmotrimo ta
pitanja.
Uobiĉajena predodţba o radu medija, kakvu je dao sudac
Gurfein u odluci prema kojoj su odbaĉena vladina nastojanja da za-
brani objavljivanje Pentagon Papersa, jest da imamo "svadljiv tisak,
jogunast,.sveprisutan tisak", i da te narodne tribune "moraju trpjeti
oni na vlasti da bi saĉuvali vaţnije vrednote poput slobode izra-
ţavanja i prava ljudi da budu obaviješteni". Komentirajući tu odluku
Anthony Lewis iz New York Timesa primjećuje da mediji nisu uvijek
bili tako neovisni, budni i drski prema vlastima kao što su danas, te da
su u doba Vijetnama i Watergatea nauĉili iskazivati "moć da ruju po
ţivotu naše nacije otkrivajući sve što su smatrali da treba otkriti", bez
obzira na vanjske pritiske, ili zahtjeve drţave ili privatne moći. To
takoĊer spada u uobiĉajeno vjerovanje.3
U ovom se razdoblju mnogo raspravlja o medijima, no ne bavi
se problemom "demokratizacije medija" niti njihovim oslobaĊanjem
2 tih posebnih interesa pa tako potkopavaju
Vidjeti, Philip Lee, ur., Communication for Ali, Orbis, 1985.; William Preston,
Edward S. Herman i Herbert Schiller, Hope and Folly: the United States and UNESCO,
1945-1985, University of Minnesota, u pripremi.
3
"Freedom of the Press - Anthony Lewis distinguishes between Britain and
America", London Review ofBooks, 26. studenoga 1987.
210
od pritisaka drţave i privatne moći. Naprotiv, tema je rasprave nisu li
mediji prekoraĉili vlastite granice izbjegavajući te pritiske i time ĉak
ugrozili opstojnost demokratskih institucija u svojem svadljivom i
neodgovornom inatu vlastima. Studija Trilateralne komisije iz 1975. o
"mogućnosti vladanja demokracijama" zakljuĉila je da su mediji
postali "vaţan nov izvor nacionalne moći", jedan od aspekata
"prekomjernosti demokracije" koji pridonosi "smanjenju autoriteta
vlade" kod kuće u Americi i posljediĉno "padu utjecaja demokracije u
drugim ţeljama". Taje opća "kriza demokracije", prema komisiji,
posljedica nastojanja prethodno zanemarenih dijelova stanovništva da
se organiziraju i nametnu svoje zahtjeve, pa je tako došlo do pre-
velikoga tereta koji prijeĉi ispravno funkcioniranje demokratskog
procesa. U prijašnjim vremenima "Truman je mogao vladati zemljom u
suradnji s relativno malim brojem odvjetnika i bankara s Wall
Streeta", zapazio je ameriĉki rapporteur Samuel Huntington sa
sveuĉilišta Harvard. U tom razdoblju nije bilo krize demokracije, ona se
razvila 1960-ih godina kada je poprimila ozbiljne razmjere. Studija zato
poziva na više "umjerenosti u demokraciji" da bi se stišala njezina
neumjerenost i prevladala kriza.4
Jednostavno reĉeno, ako demokracija ţeli opstati, javnost se
l
mora svesti na svoju tradicionalnu apatiju i poslušnost i istjerati iz
arene politiĉkih rasprava i politiĉkoga djelovanja.
Studija Trilateralne komisije zrcali shvaćanja i vrijednosti libe-
ralnih elita Sjedinjenih Drţava, Europe i Japana, ukljuĉujući i vodeće
liĉnosti Carterove administracije. Stajalište je desnice da demokraciju
ugroţavaju organizirana nastojanja oznaĉena kao "posebni interesi", a
to je pojam iz suvremenog politiĉkog govora koji se odnosi na radnike,
farmere, ţene, mlade, stare, hendikepirane, etniĉke manjine i tako dalje -
ukratko, na veći dio stanovništvo. Tijekom ameriĉkih predsjedniĉkih
kampanja 1980-ih godina demokrate su optuţivali da su instrument
4
M. P. Crozier, S. J. Huntington i J. Watanuki, The Crisis ofDemocracy: Report on
the Governability of Democracies to the Trilateral Commission, New York
University, 1975.
211
 "nacionalni interes" za koji se prešutno podrazumijevalo da ga pred-
l
•.]!!'!
stavlja jedan sektor društva napadno izostavljen s liste posebnih in-
teresa: korporacije, financijske institucije i ostala poslovna elita.
Optuţba da demokrati predstavljaju posebne interese ne odgovara
ĉinjenicama. Upravo suprotno, oni predstavljaju ostale elemente
l "nacionalnog interesa", te su vrlo malo prigovarali zbog skretanja
udesno elitnih skupina u poslijevijetnamskom razdoblju i zbog gašenja
ograniĉenih drţavnih programa za zaštitu siromašnih i uskraćenih,
zatim zbog prebacivanja novĉanih sredstava bogatima, pretvaranja
drţave, ĉak više nego prije, u drţavu blagostanja za povlaštene i
polaganog proširenja drţavnih ovlasti i zaštićenoga drţavnog
ekonomskog sektora putem vojnog sustava - što je naĉin da se javnost
primora da subvencionira industriju visoke tehnologije i osigura
drţavno zajamĉeno trţište za proizvodnju viška proizvoda. Sa zao-
kretom u desno povezana je i "aktivnija" vanjska politika kako bi
prevratima, meĊunarodnim terorizmom i agresijom proširila moć
Sjedinjenih Drţava: to je Reaganova doktrina koju mediji nazivaju
energiĉnom obranom demokracije širom svijeta, ponekad kritizirajući
reaganovce zbog pretjerivanja u tom plemenitom cilju. Općenito,
demokratska opozicija ponudila je kvalificiranu podršku tim pro-
gramima Reaganove administracije, koji su, zapravo, uglavnom bili
razrada inicijativa iz Carterova doba, a, kao što ankete jasno pokazuju,
stanovništvo im se, uz rijetke iznimke, snaţno opiralo.5
Napadajući novinare na Demokratskoj konvenciji u srpnju
1988. zbog stalnog prozivanja Michaela Dukakisa kao "preliberal-
nog" da pobijedi na izborima, nevladina organizacija za praćenje
medija Nepristranost i toĉnost u izvještavanju - FAIR /Fairness and
Accuracy In Reporting/ citirala je anketu New York Timesa/CBS-a iz
5
Vidjeti moju knjigu, Turning the Tide, South End, 1985., peto poglavlje i On Power
andldeology, South End, 1987. peto predavanje. Što se tiĉe detaljnijega pregleda tih
pitanja, vidjeti, Thomas Ferguson i Joel Rogers, Right Turn, Hill & Wang, 1986. Što se
tiĉe saţetka o posljedicama u Americi, vidjeti, Emma Rothschild, "The Real Reagan
Economv" i "The Reagan Economic Legacv", New York Revievv of Books, 30. lipnja,
21. srpnja 1988.
212
uli«
prosinca 1987. koja je, od pedeset posto stanovništva koji su za pro-
l
mjene, pokazala nadmoćnu narodnu potporu vladinim jamstvima za
punu zaposlenost, medicinsku i cjelodnevnu skrb, te smanjenje vojnih
troškova u omjeru tri naprama jedan za maloprije navedena jamstva.
No, izbor demokrata Reaganova stila za potpredsjednika izmamio je
samo pohvalu medija za pragmatizam demokrata zato što su odoljeli
ekstremistima lijevoga krila koji su traţili politiku koju podupire
većina stanovništva. Stajališta naroda zapravo su se nastavila kretati
u smjeru neke vrste newdealovskoga liberalizma tijekom 1980-ih
godina, dok je rijeĉ "liberalno" postala neizgovorljiva rijeĉ u politiĉkoj
retorici. Ankete pokazuju da gotovo polovica stanovništva vjeruje da
je ameriĉki Ustav - sveti dokument - izvor Mantove izreke "svatko
prema svojim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama", i
taj se dojam ĉini doista toĉnim.6
Ne smije nas zavesti Reaganova premoćna izborna pobjeda.
Reagan je dobio manje od trećine glasova biraĉkog tijela; od onih
koji su glasali, sigurna većina se nadala da njegovi zakonodavni pro-
grami neće stupiti na snagu, dok polovica stanovništva i dalje vjeruje
da vladu vodi "nekoliko velikih interesa koji vode brigu samo o
sebi".7 Imajući u vidu izbor izmeĊu reganovskog programa be-
zobzirnog keynesovskoga rasta udruţenog sa šovinistiĉkim maha-
njem zastavama s jedne strane, i demokratske alternative fiskalnoga
konzervativizma i stajališta "mi odobravamo vaše ciljeve ali se bojimo
da će cijena biti previsoka" s druge strane, oni koji su se ipak
potrudili glasati odluĉili su se za prvo - što previše ne iznenaĊuje.
Elitne skupine imaju zadaću navući ozbiljno lice i dizati u nebesa
blistave uspjehe našeg sustava: "uzora demokracije i društva koje
iznimno dobro udovoljava potrebama svojih graĊana", kako obja-
vljuju Henry Kissinger i Cyrus Vance skicirajući "Dvostranaĉke ciljeve
vanjske politike" u doba nakon Reagana. No, na stranu obrazo-
6
FAIR, Priopćenje za tisak od 19. srpnja 1988. Anketa o Ustavu, Boston Globe
Magazine, 13. rujna 1987., citirao Julius Lobel, u, Julius Lobel, ur., A Less than Per-fect
Union, Monthly Review, 1988., str. 3.
7
Anketa Ne\v York Timesa i CBS-a; Adam Clymer, NYT, 19. studenoga 1985.
213
 vane elite, ĉini se da većina populacije smatra vladu instrumentom
moći izvan svojega utjecaja i nadzora; i ako njihovo iskustvo nije do-
voljno, pogled na neke usporedne statistiĉke podatke pokazat će kako
najbogatije društvo jedinstvenih prednosti na svijetu veliĉanstveno
"udovoljava potrebama svojih graĊana".8
Prema Reaganovu fenomenu, zapravo, moţemo naslutiti pravac
kojim se kreće kapitalistiĉka demokracija, uz progresivnu eliminaciju
radniĉkih sindikata, nezavisnih medija, politiĉkih udruga i, općenito,
oblika društvenoga organiziranja koji se miješaju u prevlast
koncentrirane privatne moći nad drţavom. Moţda je većina ljudi izvan
Sjedinjenih Drţava doţivljavala Reagana kao "bizarnog kaubojskog
voĊu" koji se u nastupu "ludila", izmeĊu ostalih pothvata, prihvatio
organizacije "bande koljaĉa" zbog napada na Nikaragvu (prema
rijeĉima uvodniĉara torontskog Globe and Maild)? no ameriĉka ga
je javnost doţivljavala samo kao simbol nacionalnog jedinstva, nešto
poput zastave ili engleske kraljice. Kraljica otvara zasjedanje
Parlamenta ĉitanjem politiĉkog programa, no nitko ne pita vjeruje li u
njega ili razumije li ga. Sukladno tome, javno se mnijenje, ĉini se, nije
zabrinjavalo zbog dokaza, koji je teško skriti, daje predsjednik Reagan
imao samo mutnu predodţbu o politici koju su vodili u njegovo ime,
ili daje redovito izlazio pred javnost, kad ga njegov tim nije dovoljno
pripremio, s tako ĉudnim izjavama da bi bilo krajnje neugodno da su ga
shvatili ozbiljno.10 Proces spreĉavanja javnosti da se miješa u vaţna
pitanja ide korak dalje kada joj izbori ne omogućuju ĉak ni to da bira
izmeĊu nekoliko programa, nego se svode samo na proceduru izbora
simboliĉne figure. Zato je intere-
8
Kissinger i Vance, Foreign Affairs, ljeto 1988. Kao jedan primjer, meĊu dvadeset
industrijaliziranih zemalja Sjedinjene Drţave su na dvadesetom mjestu u smrtnosti
djece, s brojkom koja nadmašuje Istoĉnu Njemaĉku, Irsku, Španjolsku, itd., Wall
Street Journal, 19. listopada 1988. Što se tiĉe podataka o sve većem siromaštvu,
posebice za vrijeme Reaganove vlasti, vidjeti, Fred R. Harris i Roger Wilkins, ur.,
QuietRiots, Pantheon, 1988.
9
Globe andMail, 5., 18. i 28. oţujka 1986.
10
Za uzorak vidjeti, Mark Green i Gail MacColl, Reagan s Reign ofError, Pantheon,
1987.
214
santno što su Sjedinjene Drţave praktiĉki djelovale osam godina bez
nosioca izvršne vlasti.
Vratimo se medijima koji su optuţeni da raspiruju prijeteću
vatru "pretjerane demokracije". Trilateralna je komisija zakljuĉila da
"širi interesi društva i vlade" zahtijevaju da se, ako novinari ne na-
metnu "standarde profesionalizma", kao "alternativa nameće vladina
regulativa" s ciljem da se "ponovno uspostavi ravnoteţa izmeĊu
vlasti i medija". Izraţavajući sliĉnu zabrinutost izvršni direktor Free-
dom Housea Leonard Sussman se pita: "Moraju li slobodne institucije
biti uništene samo zbog slobode koju imaju?" A John Roche,
"deţurni" utjecajni intelektualac u doba Johnsonove vladavine, od-
govorio je tako stoje traţio od Kongresa da provede istragu o "djelo-
vanju tih privatnih vlada" koje su tako naveliko izobliĉile izvještaje u
svojoj "misiji protiv Johnsona", premda se bojao da će se Kongres
previše "bojati medija" da bi poduzeo taj hitan zadatak.11
Sussman i Roche su komentirali dvotomnu studiju Petera
Braestrupa, koju je sponzorirao Freedom House, o medijskom
praćenju ofanzive Tet iz 1968. godine.12 Taje studija naveliko hvaljena
kao kamen meĊaš jer je nudila konaĉan dokaz o neodgovornosti tog
4
"vaţnog novog izvora nacionalne moći". Roche ju je opisao kao
"jedno od glavnih djela istraţivaĉkog novinarstva i prvorazredan t
znanstveni rad u posljednjih ĉetvrt stoljeća", kao "preciznu studiju o
medijskoj nesposobnosti, ako ne i medijskoj zlonamjernosti". Navodi se
d aje to klasiĉno djelo moderne znanosti pokazalo da su mediji,
svojim neznalaĉkim i pristranim izvještavanjem, u kojemu se zrcali
"kontrakultura" šezdesetih godina, izgubili rat u Vijetnamu i tako na-
škodili procesu demokracije i slobode za koji su se Sjedinjene Drţave
uzalud borile. U studiji se Freedom Housea zakljuĉuje da su ti neu-
spjesi odraz "površnoga novinarskog stila - koji je poslovodstvo po-
ticalo ili mu popuštalo - stila koji je postao tako popularan od kraja
šezdesetih naovamo". To novo novinarstvo prati "neodgovorna spremnost
da se traţi sukobe, da se o vladi ili vlasti općenito misli najgore,
11
John P. Roche, Washington Star, "6. listopada 1977.
12
Peter Braestrup, BigStory, Westview, 1977.
215
i da se na toj osnovi sudionike u bilo kojem pothvatu dijeli na "dobre"
i "loše". U "loše" sudionike općenito su se ubrajale ameriĉke snage u
Vijetnamu, "vojno-industrijski kompleks", CI A i ameriĉka vlada
općenito; a "dobri" su, u oĉima medija, bili po svoj prilici komunisti
koje su, kako se tvrdi u studiji, previše ustrajno hvalili i štitili. Studija
predviĊa "nastavak tog neodgovornog stila s uvijek mraĉnom
mogućnošću da će, ako poslovodstvo ništa ne poduzme, tada ĉimbenici
izvana - sudovi, Federalna komisija za komunikacije ili Kongres -
nastojati primijeniti svoj pravni lijek".
Danas je općeprihvaćena istina da smo "skloni kaţnjavati sebe,
kao Amerikance, zbog razliĉitih aspekata vlastite politike i akcija s
kojima se ne slaţemo" i daj e, kao što je to pokazalo vijetnamske
iskustvo, "gotovo neizbjeţno da takvim širokim izvještavanjem pot-
kopamo podršku ratnim naporima", posebice "ĉesto krvavim prizorima
televizijskih reportaţa" (rekao je to, Landrum Bolling na konferenciji
koju je vodio o temi postoji li uopće "naĉin da se uspostavi nekakva
ravnoteţa izmeĊu prednosti kojima raspolaţe totalitarna vlast, zbog
svoje sposobnosti da nadzire ili prikrije nepoţeljne vijesti iz rata, i
nedostataka slobodnoga društva jer dopušta da se o ratnim zbivanjim
otvoreno izvještava").13 Afera Watergate, u kojoj je istraţivaĉko
novinarstvo "pomoglo prisliti predsjednika da odstupi s poloţaja"
(Anthony Lewis), pojaĉala je te zloguke slike nadolazećeg uništenja
demokracije uz pomoć slobodnih, nezavisnih i neprijateljskih medija,
kao i skandal Irangate. Glasna obrana slobode tiska, kao ona suca
Gurfeina i Anthonyja Lewisa, odgovor je na pokušaje nadzora nad
medijskim neumjerenostima i da im se nametnu standardi odgovornosti.
Dvije se vrste pitanja javljaju u vezi s tim ţuĉnim raspravama o
medijima i demokraciji: pitanje u vezi s ĉinjenicima i pitanje u vezi s
vrednotama. Temeljno je pitanje ĉinjenica jesu li mediji, moţda zbog
pretjerane gorljivosti, zaista usvojili neprijateljsko stajalište;
posebice, potkopavaju li obranu slobode u ratno doba i ugroţavaju li
13
Landrum Bolling, ur., Reporters under Fire: U.S. Media Coverage ofConflicts in
Lebanon and Central America, Westview, 1985., str. 2-3, 35.
216
slobodne institucije "kaţnjavajući nas" i one na vlasti. Ako je tako,
moţemo pitati bi li bilo ispravno nametnuti neka vanjska ograniĉenja da
bismo bili sigurni da će se oni ponašati u granicama odgovornosti, ili
bismo trebali usvojiti naĉelo Justicea Holmesa: "najbolja je provjera
istine prihvatiti da mišljenje ima moć nametnuti se u trţišnom
natjecanju" pomoću "slobodne trgovine idejama".14
Pitanje ĉinjenica rijetko se postavlja; sluĉaj se smatra dokazanim.
Neki, ipak, smatraju da su ĉinjeniĉne pretpostavke jednostavno
pogrešne. Poĉevši s najraširenijim optuţbama razmotrimo djelovanje
slobodnog trţišta ideja. U svojoj studiji o poticanju javnog mišljenja da
bi se promicala drţavna moć, Benjamin Ginsberg tvrdi da su
zapadne vlade iskoristile trţišne mehanizme da bi upravljale javnim
mišljenjem i osjećajima. "Trţište ideja", uspostavljeno tijekom de-
vetnaestog i dvadesetog stoljeća, djelotvorno širi uvjerenja i ideje
viših klasa dok istodobno potkopava ideološku i kulturološku neovisnost
niţih klasa. Stvaranjem toga trţišta zapadne su vlade iskovale čvrste i
trajne veze izmeĎu društveno ekonomsko g poloţaja i ideološke moći i
tako dopustile višim klasama da iskoriste svaki od tih elemenata da se
učvrste... Posebno u Sjedinjenim Drţavama sposobnost više i više
srednje klase da dominiraju trţištem ideja općenito je omogućila tim
slojevima da oblikuju percepciju cijeloga društva o političkoj
stvarnosti i rasponu realnih političkih i društvenih mogućnosti. Dok
zapadnjaci obično izjednačavaju trţište sa slobodom mišljenja,
skrivena ruka trţišta moţe biti gotovo isto tako moćan instrument
nadzora kao i čelična ruka drţave.15
14
Justice Holmes, koji izlaţe drugaĉije mišljenje u, Abrams v. United States, 1919.
15
Benjamin Ginsberg, The Captive Public, Basic Books, 1986., str. 86, 89. Gins-
bergova studija manjkava je u dokazima i logiĉnom zakljuĉivanju: primjerice, nje-
govo uvjerenje daje proturjeĉno istodobno vjerovati da "ratovi zvijezda" "ne mogu
obraniti Sjedinjene Drţave od nuklearnoga napada" i da bi to moglo "povećati vjero-
jatnost da će do takvoga napada doći", dio je njegove tvrdnje da se "liberalne politiĉke
snage" motiviraju "politiĉkim interesima" u obrani svojih ciljeva; ali tu nema
kontradikcije, bez obzira na vrijednost njegova zakljuĉka o liberalnim politiĉkim
snagama. On isto tako vjeruje u to da "studentski demonstranti i sliĉni... nemaju
1-217 - •• .' ' '• • • ,'
 Ginsbergov zakljuĉak sadrţava nešto poĉetne uvjerljivosti u
pretpostavkama, koje nisu posebno sporne, o djelovanju kontroliranog
slobodnog trţišta. Velike korporacije onaj su dio medija koji moţe
privući znatnu gledanost i usko su povezane s još većim kon-
glomeratima. Kao i u drugim poslovnim djelatnostima, one prodaju
odreĊen proizvod kupcima. Njihovo su trţište oglašivaĉi a "proizvod" su
publika, po mogućnosti bogatija publika koja će povećavati cijenu
oglašivanja.16 Prije više od stoljeća britanski su liberali primijetili da će
trţište promicati one ĉasopise "koji uţivaju naklonost oglasivaĉke
publike"; a danas Paul Johnson, komentirajući gašenje jednoga novog
Ijeviĉarskog ĉasopisa, neukusno zapaţa daje ĉasopis zasluţio svoju
sudbinu: "Trţište je na poĉetku izreklo ispravnu osudu odbivši uloţiti
sav potreban kapital", a sigurno je da ni jedna desno orijentirana
osoba neće posumnjati u to da trţište ne predstavlja volju javnosti.17
Ukratko, vodeći mediji - osobito oni elitni koji odreĊuju agen-du
a ostali je uglavnom slijede - korporacije su koje "prodaju"
povlaštenu publiku drugim poslovnim sferama. Teško da bi nas trebalo
iznenaditi to što slika svijeta koji oni predstavljaju zrcali poglede i
interese prodavaĉa, kupaca i samog proizvoda. Koncentracija vlas-
ništva nad medijima velika je i stalno raste.18 Štoviše, oni na ru-
kovodećim mjestima u medijima ili oni koji steknu u njima status
problema osigurati povoljan publicitet sebi i svojim ciljevima", posebice prosvjedni-ci
protiv rata u Vijetnamu, a nekritiĉki prihvaća, osim ostalih neodrţivih postavki,
poznate tvrdnje o "neprijateljskom drţanju medija tijekom šezdesetih i sedamdesetih
godina".
16
Nešto drugaĉije, V. O. Key zapaţa da "su novinski izdavaĉi u biti ljudi koji prodaju
prazan novinski prostor oglašivaĉima". Citirao Jerome A. Barron, "Acces to the
Press - a New First Amendment Right", Harvard La\v Review, vol 80, 1967.; iz
Key, Public Opinion and American Democracy.
17
Sir George Lewis, navedeno u, James Curran i Jean Seaton, Power without Res-
ponsibility, Methuen, 1985., str. 31; Paul Johnson, Spectator, 28. studenoga 1987.
18
Panel rasprava o kritici medija koju svake godine organizira Ĉari Jensen, koji bira
"deset najĉešće cenzuriranih ĉlanaka" godine, dodjeljuje prvu nagradu za 1987. godinu
studiji o tim pitanjima Bena Bagdikiana, ne pozivajući se, naravno, na doslovnu
cenzuru, nego na medijsko izbjegavanje ili izvrtanje kritiĉkih tema.
218
,
komentatora, pripadaju istoj povlaštenoj eliti pa od njih moţemo oĉe-
kivati da dijele shvaćanja, teţnje i stajališta svojih kolega i tako iskazuju
interes vlastite klase. Kad ulaze u sustav, novinari će se teško probiti ako
se ne prilagode tim ideološkim pritiscima uglavnom tako što će usvojiti
II te vrijednosti; nije lako reći jedno a vjerovati u nešto drugo, pa će one
koji se ne uspiju prilagoditi, izbaciti poznati mehanizmi.
Utjecaj oglašivaĉa ponekad je mnogo izravniji. "Projekti koji ne
odgovaraju korporacijskom sponzorstvu osuĊeni su na propast još na
samom poĉetku", primjećuje londonski Economist i biljeţi da "su
postaje nauĉile biti dobrohotne prema najosjetljivijim sklonostima
korporacija". Ĉasopis navodi sluĉaj javne televizijske postaje WNET
koja je "izgubila potporu svoje korporacije Gulf-Western, zato što je
prikazala dokumentarni film 'Glad za profitom' o golemim površinama
zemljišta koje su multinacionalne kompanije kupovale u trećem
svijetu". To "nije prijateljski potez", napisao je postaji Gulfov izvršni
direktor, dodajući da je dokumentarni film bio "silno antibizniski pa
ĉak moţda i antiameriĉki". "Većina ljudi vjeruje da WNET danas ne bi
uĉinio istu pogrešku", zakljuĉio je Economist,19 A ne bi ni drugi. Samo
neizravno upozorenje je dovoljno.
Mnogi drugi ĉimbenici tjeraju medije da se pokore potrebama
drţavno-korporacijskoga lanca.20 Suprotstavljati se moći skupo je i
teško; nametnuti su visoki standardi dokaza i argumenata, a kritiĉku
analizu, naravno, dobrodošlicom ne doĉekuju oni koji su u poloţaju da
snaţno reagiraju i odluĉuju o repertoaru nagrada i kazni. Pristajanje na
"rodoljubni program", s druge strane, ne nameće takvu cijenu. Za
optuţbe protiv sluţbenih neprijatelja takoreći nisu potrebni dokazi;
osim toga nisu podloţne ispravkama, koje se odmah odbacuju pod
izlikom da je rijeĉ o obrani kriminalaca ili o tome da se od šume ne
vidi drveće. Sustav se s ogorĉenjem štiti od izazova prava na prije-
varu u sluţbi moći, a sama ideja da se ideološki sustav podvrgne
19
Economist, 5. prosinca 1987.
20
Za detaljniju studiju o tim pitanjima vidjeti, Edward S. Herman i Noam Chomskv,
l
Manufacturing Consent: the Political Economy ofthe Mass Media\ Pantheon, 1988.,
prvo poglavlje.
219
l it i1
objektivnom preispitivanju dovodi do nerazumijevanja ili bijesa, što se
ĉesto prikriva drugaĉijim izrazima. Onaj tko ameriĉkoj vladi pripisuje
najbolje namjere a istodobno ne priznaje njezine propuste i ne-
umjesnosti, ne treba dokazivati takvo svoje stajalište, kao kad se pitamo
zašto nam "stalno izmiĉe uspjeh" na Bliskom Istoku i u Srednjoj
Americi, zašto "nacija tako velikog bogatstva, moći i dobrih namjera
/ne moţe/ brţe i djelotvornije postići svoje ciljeve" (Landrum Bo-
lling).21 Mjerila se radikalno mijenjaju kad shvatimo da "dobre na-
mjere" nisu svojstvene drţavama i da Sjedinjene Drţave, kao svaka
prijašnja i sadašnja drţava, slijede politiku koja je odraz interesa onih
koji drţe pod nadzorom drţavu zahvaljujući svojoj unutarnjoj moći,
što je opće poznata i teško izraziva ĉinjenica u dominantnom diskur-su,
koliko god to bilo iznenaĊujuće.
Nisu potrebni dokazi da se osudi Sovjetski Savez zbog agresije
na Afganistan i zbog podrţavanja represije u Poljskoj; sasvim je
druga stvar agresija Sjedinjenih Drţava na Indokinu ili njihov dugo-
godišnji napor da sprijeĉe politiĉko rješenje arapsko-ţidovskoga su-
koba, stoje lako dokumentirati ali nije dobrodošlo pa je zato i nepo-
stojeće. Nisu potrebni argumenti za osudu Irana ili Libije zbog dr-
ţavnoga terorizma; rasprava o istaknutoj - a moţda i dominantnoj -
ulozi Sjedinjenih Drţava i njezinih satelita u organizaciji i voĊenju te
kuge suvremenog doba izaziva samo jezu i prezir prema takvom gle-
dištu; dokazi koji to potkrepljuju, koliko god bili uvjerljivi, odbacuju se
kao nevaţni. Samorazumljivo je da mediji i intelektualni ĉasopisi ili
hvale vladu Sjedinjenih Drţava, jer se posvećuje borbi za demokraciju
u Nikaragvi, ili je kritiziraju zbog sredstava koje je upotrijebila da bi
postigla taj hvalevrijedan cilj, ne nudeći dokaze daje to zaista cilj
politike. Izazov pretpostavljenom rodoljublju praktiĉno je nezamisliv
na razini dominatnoga diskursa i, ako je dopušteno reći, bio bi
odbaĉen kao vrsta ideološkoga fanatizma, apsurd, ĉak i kad bi bio
potkrijepljen ĉvrstim dokazima - što nije teţak zadatak u ovom
sluĉaju.
21
Bolling, op. cit., str. 8.
220
Razmatrajući sluĉaj po sluĉaj shvaćamo daj e prilagoĊavanje
lak put do povlastica i ugleda; neslaganje nosi sa sobom osobnu ci-
jenu koja moţe biti visoka ĉak i u društvu koje nema takva sredstva
nadzora kao što su odredi smrti, psihijatrijski zatvori ili logori za is-
trjebljivanje. Sama struktura medija takva je da potiĉe na svrstavanje uz
etabliranu doktrinu. U trominutnom razmaku izmeĊu reklama, ili u
sedamsto rijeĉi, nemoguće je predstaviti nova mišljenja ili iznenaĊujuće
zakljuĉke s nuţnim uvjerljivim argumentima i dokazima. Bljuvanje
dobrodošlih poboţnosti ne suoĉava se s takvim problemom.
Prirodno je oĉekivati, na temelju neprijepornih pretpostavki, da
će vodeći mediji i druge ideološke institucije općenito oslikavati
poglede i interese etablirane moći. Mnogobrojni analitiĉari dokazuju
da su ta oĉekivanja ispunjena. Edward Herman i ja objavili smo
obimnu dokumentaciju, odvojeno i zajedniĉki, da bismo objasnili
kako mediji djeluju, a ona se oštro razlikuje od uobiĉajene verzije.22
Prema tom "propagandnom modelu" - koji je vjerodostojan zbog upravo
spomenutih razloga - mediji sluţe interesima drţave i korporacijske
moći, koji su usko povezani, tako što svoje izvještaje i analize pišu tako
da podupiru ustanovljene povlastice te time ograniĉavaju raspravu i
debatu. Prouĉili smo široku lepezu primjera, pa i one koji omogućuju
najstroţu provjeru propagandnoga modela, naime, i sluĉajeve koje
kritiĉari navodnih medijskih ekscesa protiv establiš-menta nude kao
svoj najĉvršći oslonac: izvještavanje o ratu u Indokini, o aferi Watergate
i ostalim dogaĊajima iz razdoblja u kojemu su mediji navodno
prevladali konformizam prošlosti i prihvatili kriţarsku ulogu. Da bismo
model podvrgnuli nepristranoj provjeri sustavno
n
Herman i Chomsky, Manufacturing Consent; Chomsky, The Culture ofTerrorism
(South End, 1988.). Vidjeti i dvotomnu knjigu Political Economy of Human Rights,
(South End, 1979.), prošireno izdanje ranije studije tisak koje je sprijeĉio konglo-
merat koji je bio vlasnik izdavaĉa; vidjeti autorov predgovor za detaljnije podatke o
tome. Vidjeti isto tako i, Herman, The Real Terror Network (South End, 1982.); moju
knjigu Pirates and Emperors (Claremont, 1986.; Amana, 1988.); i mnoga druga djela
tijekom prošlih dvadeset godina. Isto tako, Jarnes Aronson, The Press and the Cold
War (Beacon, 1970.); Michael Parenti, Inventing Reality (St.Martin's, 1986.).
221
smo birali primjere koji se mogu što bolje meĊusobno usporediti:
zlodjela koja se mogu pripisati sluţbenim neprijateljima nasuprot
onima za koja odgovornost snose Sjedinjene Drţave i njezini sateliti;
dobra djela, posebno izbore koje su vodili sluţbeni neprijatelji, na-
suprot izborima u zemljama satelitima Sjedinjenih Drţava. Primije-
njene su i druge metode kojima je potrebna daljnja provjera.
Do sada postoje tisuće stranica dokaza koji potkrepljuju za-
kljuĉke propagandnog modela. Prema mjerilima društvenih znanosti
on je već ĉvrsto potvrĊen, a neka njegova predviĊanja ĉesto su znatno
nadmašena. Ako i postoji ozbiljan izazov tom zakljuĉku, meni je
nepoznat. Priroda argumenata koji su izloţeni protiv njega, u rijetkim
prilikama kada se o toj temi uopće moţe raspravljati u javnosti, su-
gerira daje model doista izdrţljiv. Visoko cijenjena studija Freedom
Housea, za koju se smatra da je pruţila konaĉan dokaz o nepri-
jateljskom karakteru medija i njihovoj prijetnji demokraciji, ne moţe
izdrţati ozbiljnu analizu, a, kad se isprave bezbrojne pogreške i
pogrešna tumaĉenja, svodi se na puki prigovor da su mediji prepe-
simistiĉni u svojoj borbi za pravedan cilj; ne znam nijednu drugu
studiju koja bi u analizi otišla korak dalje.
Postoje zasigurno i drugi ĉimbenici koji utjeĉu na rad druš-
tvenih institucija tako sloţenih kao što su mediji, a mogu se naći iz-
nimke od općeg uzorka koji propagandni model predviĊa. Svejedno,
vjerujem da se pokazalo da daje priliĉno toĉnu prvu procjenu koja je
obuhvatila bitna svojstva medija i općenito dominantne intelektualne
kulture.
Model je jedno predvidio: da će biti djelotvorno iskljuĉen iz
rasprave zato što preispituje ĉinjeniĉnu pretpostavku koja je najpod-
loţnija interesima uspostavljene moći - naime, da su mediji moţda
previše neprijateljski ustrojeni i zagriţljivi. Koliko god model bio
ĉvrsto potvrĊen, postaje nedopustiv i, prema vlastitim predviĊanjima,
mora ostati izvan spektra rasprava o medijima. Taj je zakljuĉak
takoĊer ĉvrsto potvrĊen u praksi. Model ima i priliĉno zbunjujuću
osobinu. Jednostavno, on je valjan ili nije valjan. Ako ne valja, mo-
ţemo ga odbaciti; ako valja on će biti odbaĉen. Kao i u sluĉaju dok-
222
trine iz osamnaestoga stoljeća o optuţbama protiv pobunjenika, istina
nije obrana; upravo suprotno, ona povećava veliĉinu zloĉina do-
voĊenjem vlasti u pitanje.
Ako su zakljuĉci propagandnoga modela ispravni, tada se kritika
medija, zbog njihova neprijateljskoga stajališta, moţe razumjeti jedino
kao potreba da se mediji ne bi trebali baviti rasponom rasprave o
taktiĉkim pitanjima unutar dominantnih elita, nego moraju sluţiti
samo onim segmentima koji u odreĊenom trenutku vode drţavu i to s
doliĉnim entuzijazmom i optimizmom što se tiĉe ciljeva - plemenitih po
odreĊenju - kojima se bavi drţavna moć. Ni Georga Onvella ne bi
iznenadilo da je to smisao kritike medija organizacije koja se naziva
"Freedom House".23
Novinari se ĉesto drţe visokih mjerila profesionalizma u svojem
poslu, iskazujući hrabrost, integritet i poduzetnost, a to se tiĉe i
mnogih koji izvještavaju za medije na koje se u prvom redu odnose
predviĊanja propagandnoga modela. To nije proturjeĉno. Ovdje se ne
radi o iskrenosti iskazanih stajališta ili o integritetu onih koji tragaju
za ĉinjenicama, nego prije o izboru tema i isticanju odreĊenih pitanja,
o širini dopuštenoga iskazivanja mišljenja, o neupitnim pret-
23
O ulozi Freedom Housea kao uistinu produţene propagandne ruke vlade i interna-
cionalnoga desnoga krila, vidjeti, Edward S. Herman i Frank Brodhead, Demon-
stration Elections (South End, 1984., Dodatak I) i Manufacturing Consent. Prema
bilješci sluţbenika NSC-a, Waltera Ravmonda, Freedom House je jedan od primalaca
novca propagandnog aparata Reaganove administracije (vidjeti bilj. 45), što je
optuţba koju je Sussman, govoreći u ime Freedom House, porekao. Vidjeti, Robert
Parry i Peter Kornbluh, "Iran-Contra's Untold Story", Foreign Policy, jesen 1988.; i
korespondenciju u zimskom broju 1988.-l989. Da bi pokazao nepristranost i bona
fides Freedom Housea, Sussman izjavljuje: "Navodili smo ţalosno stanje ljudskih
prava pod sandinistima, kao što smo pisali o kršenju ljudskih prava u mnogim drugim
zemljama, poput Ĉilea i Paragvaja." Nikaragva, Ĉile i Paragvaj tri su juţno-ameriĉke
zemlje koje Reaganova administracija sluţbeno optuţuje za kršenje ljudskih prava, a
Freedom House odabire upravo ta tri primjera, što ne bi trebalo iznenaditi svakoga tko
je upoznat s praksom te organizacije. Sussman, ipak, ne izabire El Salvador i
Gvatemalu, u kojima kršenje ljudskih prava naveliko nadilazi ono medu sandinistima,
premda ih Reaganova administracija ne navodi, koja za njih u najvećoj mjeri snosi
odgovornost. Zaprepašćuje ĉinjenica da se Freedom House shvaća ozbiljno unatoĉ
ovim podacima.
223

postavkama koje rukovode izvještavanjem i komentarom te o općem
okviru koji je nametnut da bi se izrazio odreĊeni pogled na svijet.
Zbog toga se ne moramo baviti izjavama kao što je ova koja je
ukrašavala naslovnicu New Republica u vrijeme izraelske invazije na
Libanon: "Većina onog što ste proĉitali u novinama i ĉasopisima o
ratu u Libanonu - a ĉak i više od onog što ste vidjeli i ĉuli na tele-
viziji -jednostavno nije istina."24 Takav istup moţe se samo dodati
nesretnim arhivima obrane grozota koje su poĉinile druge omiljene
drţave.
Iznijet ću primjere koji će ilustrirati djelovanje propagandnoga
modela, uz pretpostavku daje osnovni sluĉaj već pouzdano potkrijepljen
opseţnom gradom u tisku. Ovaj je rad izazvao mnogo pogrda i izvrtanja
(neke od njih smo Herman i ja prikazali u knjizi Proizvodnja pristanka, a
neke na drugim mjestima), zbunjenosti i nerazumijevanja. No, koliko
mi je poznato, nema ozbiljnoga truda da se odgovori na te i sliĉne
kritike. Upravo suprotno, one se jednostavno odbacuju u skladu s
predviĊanjima propagandnoga modela. Tipiĉno, rasprava o djelovanju
medija u sklopu dominantne struje ukljuĉuje kritiku neprijateljskog
stajališta medija i odgovora njihovih branitelja, ali ne i kritiku medija
zato što djeluju u skladu s predviĊanjima propagandnoga modela ili
zbog uoĉavanja da to moţe biti moguće opredjeljenje. Što se tiĉe rata u
Indokini, na primjer, ameriĉka javna televizija prikazala je
retrospektivnu seriju 1985. nakon koje su uslijedili napad desno
orijentirane organizacije za praćenje medija Toĉnost u medijima
(Accuracy in Media) i rasprava ograniĉena na kritiku navodnih
neprijateljskih ispada u seriji i njezinih branitelja. Nitko nije postavljao
pitanje je li serija u skladu s oĉekivanjima propagandnoga modela - što
i jest bio sluĉaj. Prije spomenuta studija o medijskom praćenju sukoba
u trećem svijetu slijedi sliĉan, priliĉno dosljedan uzorak, iako javnost
smatra medije odveć konformistiĉkima.25
24
Martin Peretz, New Republic, 2. kolovoza 1982. Vidjeti moju knjigu Fateful
Triangle, South End, 1983., što se tiĉe ozbiljnijih dokumenata.
25
Bolling, op. cit. Vidjeti, Manufacturing Consent što se tiĉe televizijske retrospektive
vijetnamskoga rata. O javnim stajalištima o medijima kao stajalištima koja
224
11 • * .— ' m
^™ .»
Mediji rado objavljuju osude svojega "zapanjujućeg pomanj-
kanja osjećaja za ravnoteţu ili smisla za praviĉno izvještavanje" i op-
tuţbe za "zlo i opasnosti današnjega svojeglavog tiska".26 Ali samo, kao
u ovom sluĉaju, kad kritiĉar osuĊuje "medijsku elitu" jer "robuje
liberalnim pogledima na politiku i ljudsku prirodu" i zato što "većina
liberala ima oĉitih poteškoća s uporabom rijeĉi diktatura ĉak i za
prikaz najgnusnijih Ijeviĉarskih diktatura"; naravno da nikad nećete
naići na opis Fidela Castra kao diktatora u tisku dominantne struje
koji je uvijek tako blag prema komunizmu i sklon mazohizmu.27 Za
,f
takve se pogrde ne oĉekuju ni najniţi kriteriji dokazivosti; ta se pogrda
poziva samo jedanput na nešto što bi sasvim razumljivo mogla biti
istina, a to je maglovita aluzija na navodno laţne podatke New York
Times a "da bi se prikrio pad kamata za vrijeme prvog mandata Ronalda
Reagana", kao da se o tome već nije naširoko izvještavalo. Takve
optuţbe ĉesto su dobrodošle, prvo, zato stoje odgovor jednostavan ili
suvišan i, drugo, zato što rasprava o toj temi pomaţe da se uĉvrsti
uvjerenje da su mediji ili nezavisni i objektivni, s visokim mjerilima
profesionalnoga integriteta i otvorenosti prema svim razumnin
stajalištima, ili da su skloni pomodnom Ijeviĉarskom ismijavanju vlasti.
Oba su zakljuĉka prihvatljiva za etabliranu moć i
nisu dovoljno kritiĉna prema vladi i koja lako padaju pod utjecaj moći, vidjeti, Mark
Hertsgaard, On Bended Knee, Farrar Straus Giroux, 1988., str. 84-85.
26
Bivši glavni urednik Timea, Timothy Foote, koji tvrdi da će "svaki paţljivi ĉitatelj" tih
novina znati da su njihove predrasude katkad "tako oĉite poput lica Mount
Rushmorea" (recenzija knjige Williama Rushera, The Corning Battlefor the Media,
WP Weekly, 27. lipnja 1988.). Rusher optuţuje "medijsku elitu" da svojim liberalnim
pristranostima iskrivljuje vijesti. Kritiĉar David Shaw iz Los Angeles Timesa, u svojoj
,l
recenziji iste knjige u New York Times Book Reviewu, odgovara podjednako
konvencionalnim stajalištem da "novinari vole dovoditi status quo u pitanje" i da su
oni "kritiĉari, cjepidlake, nezadovoljnici" koji "se tuţe zbog svega".
27
Što se tiĉe detaljnije analize medijskoga izvještavanja o Kubi, vidjeti, Tony Platt, ur.,
Tropical Gulag, Global Options, 1987. Wayne Smith, bivši direktor Sekcije za
ameriĉke interese u Havani i vodeći struĉnjak za Kubu, prikazuje tu studiju kao
studiju koja nudi "veliĉanstvenu" potvrdu "prevladavajućega negativnog" prikazi-
vanja Kube u medijima, u skladu s "verzijom Ministarstva vanjskih poslova", i
navodi dodatne primjere "manjka ravnoteţe" i odbijanja da prikaţu vaţne dokaze
l
koji pobijaju reaganovske optuţbe; SocialJustice, ljeto 1988.
225
povlastice - ĉak i za same medijske elite koje se ne protive posve op-
tuţbi da su moţda pretjerale u svojim svadljivim i tvrdoglavim iza-
zovima pravovjernom mišljenju i moći. Širina rasprave pokazuje ono
što bi i propagandni model predvidio: osudu "liberalne pristranosti" i
obranu od te optuţbe, ali ne i razaznavanje mogućnosti da "liberalna
pristranost" moţe jednostavno biti odraz jedne varijante uskogrudne
drţavno-korporacijske ideologije - što ona vidljivo jest - i posebno
korisne varijante koja u sebi nosi poruku: do ovdje, ali ne i dalje.
T kultura poima demokraciju drugaĉije od brazilskih biskupa. Za
Vratimo se prijedlozima brazilskih biskupa: jedan od razloga
zašto bi se ĉinili suvišni ili pogrešni u našem politiĉkom kontekstu
jest taj što se za medije pretpostavlja da sluţe javnom dobru, na-
ravno, ako ne pretjeruju u svojoj neovisnosti o vlasti. Tako oni ispu-
njavaju svoju pravu društvenu ulogu, kao što je to objasnio Powell,
sudac Vrhovnog suda, rijeĉima koje je pak citirao Anthony Lewis u
svojoj obrani slobode tiska: "Ni jedan pojedinac ne moţe za sebe
pribaviti informaciju koja bi ga razumno oslobodila politiĉke odgo-
vornosti... Omogućujući javnosti da zahtijeva znaĉajan nadzor nad
politiĉkim procesom, tisak ima kljuĉnu ulogu u provedbi društvene
svrhe Prvoga amandmana."
Alternativno gledište, za koje vjerujem da vrijedi, jest da mediji
stvarno sluţe "društvenoj svrsi", ali posve drugaĉijoj svrsi. Rijeĉ je o
društvenoj svrsi koja se ostvarivala drţavnom naobrazbom kako ju je
zamislio James Mili u poĉecima uspostave ovog sustava: "uĉiti
ljude da se ĉasno veţu za svoju vladu" i općenito za sporazume
društvenoga, gospodarskog i politiĉkog poretka.28 Daleko od toga da
mediji pridonose "krizi demokracije" koje se boji liberalni establi-
šment, mediji su budni ĉuvari povlastica od opasnosti javnoga shva-
ćanja i sudjelovanja. Ako su ovi zakljuĉci ispravni, prvi prigovor de-
mokratizaciji medija temelji se na ĉinjeniĉnoj i analitiĉkoj pogrešci.
Drugi je prigovor ĉvršći i opravdaniji: poziv na demokratizaciju
medija mogao bi prikriti vrlo neţeljene napore da se ograniĉi in-
telektualna neovisnost poznatim javnim pritiscima, naime onom
vrstom pitanja koja su poznata u politiĉkoj teoriji. Problem se ne
!
Citirao Ginsberg u, Captive Mind, str. 34.
226
moţe lako odbaciti, premda nije uroĊen demokratizaciji medija.29
Ĉini mi se daje temeljni problem nešto drugo. Naša politiĉka
njih demokracija znaĉi da graĊanima treba omogućiti da doĊu do
informacija, da sudjeluju u istraţivanju, raspravi i oblikovanju
politike te da politiĉkim djelovanjem pokreću svoje programe. Mi
demokraciju shvaćamo nešto uţe: graĊanin je potrošaĉ, promatraĉ
ali ne i sudionik. Javnost ima pravo ratificirati politiku koja se stvara
negdje drugdje, ali ako se te granice prekoraĉe, onda nemamo
demokraciju, nego "krizu demokracije" koju moramo nekako riješiti.
To se poimanje temelji na doktrinama koje su postavili Oĉevi
utemeljitelji. Povjesniĉar Joyce Appleby piše da su federalisti oĉekivali
"da će nove ameriĉke politiĉke institucije nastaviti djelovati prema
starim pretpostavkama o politiĉki aktivnoj eliti i pokornom,
poslušnom biraĉkom tijelu", a "George Washington se nadao da će
njegov golem ugled navesti to veliko, trijezno, zdravorazumsko
graĊanstvo, kojem se politiĉari uvijek obraćaju, da shvati opasnosti od
samoniklih društava".30 Unatoĉ izbornom porazu njihovo je vi-
29
Odbojnost prema demokraciji ponekad ide u takvu krajnost da se drţavni nadzor
smatra jedinom zamislivom alternativom dominaciji koncentrirane privatne moći. Ĉini
se daje ta prešutna pretpostavka navela Nicholasa Lemanna (New Republic, 9. sijeĉnja
1989.) na tvrdnju da u našoj knjizi Manufacturing Consent, Herman i ja, branimo "više
drţavnoga nadzora" nad medijima, zasnivajući tu tvrdnju na našoj izjavi da "dugoroĉno
gledano, demokratski politiĉki poredak zahtijeva širi nadzor nad medijima i lakši
pristup medijima" te iste javnosti (str. 307). Ta citirana izjava uslijedila je nakon
kritiĉkoga pregleda nekih mogućih modaliteta, ukljuĉujući i prolife-raciju televizijskih
kanala dostupnih javnosti što su "oslabili moć mreţe oligopolije" "te postoji mogućnost
da utjeĉu na pojaĉani pristup lokalnih skupina", "lokalnih neprofitnih radijskih i
televizijskih postaja", s pomoću radijskih postaja kojima bi vlasnici bile "društvene
institucije" (jedna mala kooperativa u Francuskoj navodi se kao r primjer), ili bi ih
novĉano podupirali slušatelji u lokalnim zajednicama i tako dalje. Takve opcije doista
stavljaju korporacijsku oligopoliju pred izazov ali i vladavinu bogatih općenito. Zbog
toga, moţe ih tumaĉiti kao "drţavni nadzor" samo onaj tko smatra daje nezamislivo da
opća javnost ima, ili treba, imati pristup medijima kao korak prema oblikovanju
vlastitih interesa.
30
Applebv, Capitalism and a New Social Order, (NYU, 1984., str. 73). O apsurdnom
kultu Georgea Washingtona koji proistjeĉe iz napora da se "njeguje ideološka lojal-
227

Ċenje prevagnulo, premda u drugaĉijem obliku u doba oblikovanja
industrijskog kapitalizma. John Jay, predsjednik Kontinentalnoga
kongresa i prvi predsjednik Vrhovnog suda Sjedinjenih Drţava, iz-
razio je to u jednoj od, kako je rekao njegov ţivotopisac, svojih naj-
draţih izreka: "Ljudi koji posjeduju zemlju moraju njome i vladati." I
ne moraju biti prenjeţni u naĉinu vladanja. Aludirajući na sve veće
nezadovoljstvo, guverner Morris napisao je u poruci Johnu Jayu
1783. da se, premda "je moguće da će doći do velikih trzavica", ne
mora stvarno zabrinuti: "Narod je dobro pripremljen" pa vlast moţe
pribjeći uporabi "sile bez koje je vlast samo ime... Zato što su iscr-
pljeni ratom, u njihovo popuštanje moţemo se pouzdati apsolutnom
sigurnošću, a vi i ja, moj prijatelju, znamo iz iskustva da se, kad se
nekoliko razumnih i mudrih ljudi udruţi i proglasi sebe vlašću, ona
nekolicina koja drugaĉije misli, moţe pomoću moćnoga argumenta
kakav je uţe lako uvjeriti da griješi." Pod "narodom" je, kako pov-
jesniĉar Ustava Richard Morris primjećuje, "mislio na malu nacio-
nalistiĉku elitu koju zbog opreza nije htio imenovati" - na bogate bi-
jelce zbog kojih je ustavni poredak i ustanovljen. "Golem egzodus
lojalista i crnaca" u Kanadu i drugamo djelomice odraţava njihovo
poimanje takve zbilju.31
nost graĊanstva" i tako stvori osjećaj o "odrţivom nacionalnom jedinstvu" vidjeti,
Lawrence J. Friedman, Inventors ofthe Promised Land (Knopf, 1975. drugo poglavlje).
Washington je bio "savršen ĉovjek" "neusporedive perfekcije", koji se izdignuo "ponad
razine ĉovjeĉjega roda" itd. Taj "kimilsungsizam" ustrajanje medu intelektualcima,
primjerice kada je rijeĉ o FDR-u i njegovoj "veliĉini", "visosti" itd., u New York
Revievv of Books (vidjeti Fateful Triangle, str. 175, zbog nekih gotovo nevjerojatnih
navoda) i u kultu o Camelotu. Katkad neki strani voda biva podignut na istu
poluboţansku razinu i opisuje se kao "prometejski lik" s "kolosalnom tjelesnom
snagom" i "nevjerojatnim moćima", kao stoje bio sluĉaj u nešto apsurdni-jim
trenucima Staljinova doba ili kad je Martin Peretz ispisivao akolade izraelskoj
predsjednici vlade Goldi Meir iz kojih su upravo navedeni citati i preuzeti (New
Republican, 10. kolovoza 1987.).
31
Frank Monaghan, John Jay (Bobbs-Merrill, 1935.); Richard B. Morris, The
Forging ofthe Union (Harper & Row, 1987., str. 46-47, 173, bilj. br. 12). Vidjeti Po-
litical Economy of Human Rights, II, bilj. 41, o bijegu izbjeglica nakon ameriĉke
revolucije, ukljuĉujući ljude koji su na brodovima bjeţali u strahu od moţda najbogatije
zemlje na svijetu da bi patili i umrli u Novoj Škotskoj usred zime; broj bjegu-
228
ir
J
Na drugom mjestu Morris zapaţa da je u postrevolucionarnom
društvu "zapravo postojala politiĉka demokracija kojom je manipulirala
elita", a u drţavama je, gdje se ĉinilo da prevladava "demokracija
jednakosti" (kao u Virdţiniji), u stvari "implicitno bila prihvaćena
dominacija aristokracije". Isto vrijedi za dominaciju rastuće klase
poslovnih ljudi u kasnijim razdobljima, što se smatralom odrazom
pobjede narodne demokracije.32
Geslo Johna Jaya zapravo je naĉelo na kojem se utemeljila i
odrţala Republika, a po samoj svojoj prirodi kapitalistiĉka demokracija
ne moţe odlutati daleko od tog uzorka zbog razloga koji se lako mogu
shvatiti.33
Na domaćem terenu to naĉelo zahtijeva da se politika zauzvrat
svede na meĊudjelovanje skupina ulagaĉa koji se natjeĉu za nadzor
nad drţavom u skladu s onim što Thomas Ferguson naziva "investi-
cijskom teorijom politike", koja, kako on uvjerljivo tvrdi, objašnjava
velik dio politiĉke povijesti Sjedinjenih Drţava.34 Što se tiĉe zemalja
ovisnih o nama, vrijedi isto temeljno naĉelo prema kojemu se de-
mokracija ostvaruje samo onda kad je društvo pod nadzorom lokalnih
oligarhija, poslovnih elemenata povezanih s ameriĉkim ulagaĉima,
vojske pod našim nadzorom i struĉnjaka kojima moţemo vjerovati da f
će slijediti naredbe i sluţiti interesima moći i povlastica Sjedinjenih
Drţava. Ako bi došlo do kakve prijetnje naroda njihovoj vlasti,
Sjedinjene Drţave imaju pravo pribjeći nasilju da bi "vratile demo- 1
kraciju" - da usvojimo izraz koji se uobiĉajeno rabio za Reaganovu
doktrinu u Nikaragvi. Mediji suprotstavljaju "demokrate" "komunis-
tima", pri ĉemu prvi sluţe interesima ameriĉke moći, a drugi se u tajnim
strateškim dokumentima optuţuju da boluju od zarazne bolesti
nazvane "ultranacionalizmom", što dovoljno objašnjava da su prijet-
naca moţe se usporediti s brojem izbjeglica iz uništenoga Vijetnama. Što se tiĉe
procjena, ukljuĉujući i osamdeset do sto tisuća lojalista, vidjeti, Morris, str. 13, 17.
32
The American Revolution Reconsidered, Harper & Row 1967., str, 57-58.
33
Vidjeti, Joshua Cohen i Joel Rogers, On Democracy (Penguin, 1983.), kao vrlo lu-
cidnu analizu.
34
Zbog rasprave i daljnjih referencija vidjeti, Turning the Tide, bilj. 232.
229
 nja našim interesima "nacionalistiĉki reţimi" koji odgovaraju na pri-
tiske iznutra za povećanjem ţivotnog standarda i za provedbom socijalne
reforme, a nedovoljno vode raĉuna o potrebama ameriĉkih ulagaĉa.
Mediji samo slijede pravila igre kada stavljaju u opreku "ţu-
tokljune demokracije" Srednje Amerike, pod vojnim i poslovnim
nadzorom, i "komunistiĉku Nikaragvu". I mi moţemo shvatiti zašto
su 1987. prešutjeli anketu u Salvadoru koja je otkrila da samo deset
posto stanovništva "vjeruje da sada u zemlji traje proces demokracije i
slobode". Neprosvijećeni Salvadorci bez sumnje ne razumiju naše
poimanje demokracije. A isto vrijedi i za urednike honduraškog
vodećeg ĉasopisa El Tiempo. Oni vide u svojoj zemlji "demokraciju"
l koja nudi "nezaposlenost i represiju" kao karikaturu demokratskog
procesa pa pišu kako ne moţe biti demokracije u zemlji pod "oku-
pacijom sjevernoameriĉkih trupa i kontraša", u kojoj su "odbaĉeni
ţivotni nacionalni interesi zbog interesa stranaca", dok se represija i
nezakonita hapšenja nastavljaju a vojni odredi smrti prijeteći vrebaju iz
prikrajka.35
U skladu s prevladavajućim mišljenjem u Sjedinjenim Drţavama,
nema narušavanja demokracije ako samo nekoliko korporacija
nadzire informacijski sustav: zapravo, to je bit demokracije. U Analima
američke Akademije političkih i društvenih znanosti vodeća figura
industrije javnih odnosa, Edward Bernays, objašnjava daje "sama bit
demokratskog procesa" "sloboda uvjeravanja i predlaganja", što on
naziva "tehnikom pristanka". "VoĊa", on nastavlja, "ĉesto ne moţe
ĉekati da ljudi usuglase svoja stajališta... Demokratski voĊe moraju
odigrati svoju ulogu u... tehnici... pristanka zbog ostvarenja društveno
korisnih ciljeva i vrednota", primjenjujući pri tome "znanstvena naĉela i
provjerene postupke da bi se pridobili ljudi da podupiru ideje i
programe"; i premda ostaje neizgovoreno, oĉito je
35
Uvodni ĉlanak, El Tiempo, 5. i 10. svibnja; prevedeno u Hondupress (Managva), 18.
svibnja 1988., u listu honduraških izbjeglica koji se boje vratiti u "ţutokljunašku
demokraciju" zbog prijetnji ubojstvom i nestankom. Za više o anketama u Salvadoru
vidjeti, Culture ofTerrorism, str. 102. U medijima nisam naišao na referencije, premda ih
se redovito hvali zbog tog plemenitog eksperimenta provedbe demokracije pod
ameriĉkim patronatom.
230
dovoljno da oni koji nadziru novĉana sredstva budu u stanju ocijeniti
što je "društveno korisno", izvabiti pristanak putem medija i ost-
varivati politiku putem drţavnih mehanizama. Ako je sloboda uvje-
ravanja sluĉajno u rukama nekolicine, moramo shvatiti d a j e takva
priroda slobodnoga društva. Industrija odnosa s javnošću troši golema
sredstva da bi "obrazovala ameriĉki narod da shvati što su to
ekonomske ĉinjenice ţivota" kako bi osigurala pogodnu klimu za
poslovanje. Njezin je zadatak nadzirati "javno mnijenje" koje je "je-
dina ozbiljna opasnost kompaniji", primjetio je jedan od direktora
AT&T prije osam godina.36
Sliĉne ideje uobiĉajene su u cijelom politiĉkom spektru. Prvak
ameriĉkoga novinarstva, Walter Lippmann, rekao je da su "revolucija" u
"provedbi demokracije" i "proizvodnja pristanka" postale "samosvjesno
umijeće i redovito sredstvo narodne vladavine". Radi se o prirodnom
razvoju dogaĊaja kada "opći interesi znaĉajno i potpuno . zaobiĊu
javno mnijenje koje moţe usmjeravati samo posebno pripremljena
klasa ĉiji osobni interesi nadilaze lokalne interese". Napisao je to ubrzo
nakon Prvoga svjetskog rata, kad je liberalna intelektualna zajednica
bila silno impresionirana svojim uspjehom u ulozi "vjernih i korisnih
tumaĉa onoga što se ĉinilo jednim od najvećih pothvata koji je jedan
ameriĉki predsjednik ikad poduzeo" (New Republič). Pothvat je bilo
:*»'
objašnjenje koje je Woodrow Wilson dao za svoj izborni mandat, "mir
M."
bez pobjede", to jest priliku da se postigne pobjeda bez mira, uz
podršku liberalnih intelektualaca koji su se kasnije hvalili da su
\
"nametnuli svoju volju neprijateljski naklonjenoj ili ravnodušnoj
većini", rabeći takva sredstva poput propagandnih izmišljotina o
okrutnosti 'Švaba' i sliĉnih stvari.
Petnaest godina poslije Harold Lasswell je objasnio u Enciklo-
pediji društvenih znanosti da ne smijemo podleći "demokratskom
dogmatizmu prema kojemu su ljudi najbolji suci svojih interesa".
36
Alex Carev, "Reshaping the Truth", Meanjin Quarterly (Australija, 35.4, 1976.;
Gabriel Kolko, Main Currents in American History (Pantheon, 1984., str. 284). Za
.1
l
detaljniju informaciju vidjeti, Alex Carev, "Managing Public Opinion: The Corporate
Offensive", rukopisno, University of New South Wales, 1986.
231
Oni to nisu; najbolji su suci elite kojima se, zbog toga, moraju osi-
gurati sredstva da nametnu svoju volju u ime općeg dobra. Kad im
društveni sporazumi odriĉu pravo na nuţnu silu kojom postiţu
poslušnost, duţni su okrenuti se "posve novoj tehnici nadzora,
uglavnom pomoću propagande" zahvaljujući "neznanju i predrasu-
dama. .. masa". Istih je godina Reinhold Niebuhr tvrdio daje "razumnost
na strani hladnih promatraĉa", dok "proletarijat" ne slijedi razum,
nego vjeru, koja se zasniva na kljuĉnom elementu "nuţne iluzije".
Lišena takve iluzije prosjeĉna će se osoba prepustiti "inerciji". Zatim je
u svojoj marksistiĉkoj fazi Niebuhr zahtijevao da oni kojima se
obraćao - vjerojatno hladni promatraĉi - prepoznaju "glupost
prosjeĉnoga ĉovjeka" i omoguće "emocionalno uvjerljiva po-
jednostavljenja" potrebna da se proletarijat odrţi na putu stvaranja
novog društva; njegova se temeljna shvaćanja nisu bitno promijenila
kad je postao "sluţbeni teolog establišmenta" (Richard Rovere), koji
nudi savjete onima koji se "suoĉavaju s odgovornostima moći".37
Nakon Drugoga svjetskog rata, kad se neupućena javnost vratila
svojem tromom pacifizmu, a elita shvatila potrebu da se pokrene zbog
novog globalnog sukoba, povjesniĉar Thomas Bailey je primijetio da
su "naši drţavnici prisiljeni prijevarom osvijestiti mase, do te mjere
kratkovidne da uglavnom ne vide opasnost dok im ne doĊe do grla,
kratkovidne da shvate svoje dugoroĉne interese. Prijevara naroda mogla
bi zapravo postati sve nuţnija, osim ako nismo pripravni dati našim
vodama u Washingtonu odriješene ruke." U doba obnove novoga
kriţarskog pohoda 1981., Samuel Huntington je, komentirajući isti
problem, istaknuo da "ćete moţda morati podvaliti /intervenciju ili
sliĉnu vojnu akciju/ tako da stvorite laţni dojam d a j e Sovjetski
Savez taj protiv koga se borite. To ĉine Sjedinjene Drţave još
^ Što se referenci]a tiĉe, vidjeti moju knjigu Towards a New Cold War (Pantheon,
1982. prvo poglavlje). Niebuhr, Moral Man and Immoral Society (Scribners, 1952., str.
21, 221-223; reprint izdanja iz 1932.); isto tako i Richard Fox, Reinhold Niebuhr
(Pantheon, 1985., str. 138-139). Više o njegovim idejama i njihovu prihvaćanju, vidjeti
moju recenziju nekoliko Niebuhrovih knjiga i knjiga o njemu u Grand Streetu, zima
1987.
232
od Trumanove doktrine naovamo" - stoje oštroumno opaţanje koje
razjašnjava jednu od osnovih uloga hladnog rata.38
Na drugoj strani spektra, prezir konzervativaca prema demo-
kraciji jezgrovito je objasnio sir Lewis Namier napisavši da "u masi ne
postoji slobodna volja mišljenja i djelovanja, ništa više nego stoje ima
u kruţenju planeta, seobi ptica ili zaranjanju ĉopora leminga u
more".39 Došlo bi do prave propasti kad bi se masama dopustilo da
uĊu u arenu u kojoj se donose vaţne odluke.
Neki su zadivljujuće izravni u svojoj obrani doktrine: na primjer,
nizozemski ministar obrane piše da se, "svatko tko se suprotstavlja
proizvodnji pristanka, istodobno opire svakom obliku djelotvornog
autoriteta".40 Svaki bi komesar na to kimnuo glavom s poštovanjem i
razumijevanjem.
U svojem je korijenu to logika Velikoga inkvizitora koji je Iju-
tito napadao Krista jer je nudio ljudima slobodu i time ih osudio na
bijedu. Crkva mora ispraviti loše Kristovo djelo nudeći bijednoj masi
ĉovjeĉanstva najpoţeljniji i najpotrebniji dar: apsolutnu pokornost.
1
Ona mora "poraziti slobodu" da bi "ljude uĉinila sretnima" i omo-
gućila posvemašnje "zajedništvo u bogoštovlju" za ĉim masa ţudno
traga. U suvremenom svjetovnom dobu to znaĉi štovati drţavnu re-
ligiju, koja u zapadnim demokracijama utjelovljuje doktrinu pokor-
nosti gospodarima sustava javnih subvencija i privatne dobiti, što se
naziva slobodnim poduzetništvom. Narod se, zbog vlastita dobra,
mora drţati u neznanju, svesti na uporno ponavljanje iste pjesme. I
kao što Veliki inkvizitor rabi snagu ĉuda, misterija i autoriteta da bi
"osvojio i zauvijek zarobio svijest tih nemoćnih buntovnika u ime
njihove sreće" i da bi im odrekao slobodu izbora, koje se oni tako
38
Bailev, citirao Jesse Lemisch, On Active Service in War and Peace: Politics and
Ideologv in the American Historical Profession (New Hogtown Press, Toronto,
1975.). Huntington, International Security, ljeto 1981.
39
England in the Age of the American Revolution, (Macmillan, 1961., str. 40); citirao
Francis Jennings, Empire of Fortune (Norton, 1988, str. 471).
40
Ministar obrane Frits Boikestein, NRC Handelsblad, 11. listopada 1988. On je ko-
mentirao (ogorĉeno) predavanje koje sam ja o toj temi odrţao kao predavaĉ u Leidenu
1977., potom pretiskano u knjizi Towards a New Cold War, prvo poglavlje.
233
 r J.
boje i koju preziru, tako i "hladni promatraĉi" moraju stvoriti "nuţne
iluzije" i "emocionalno uvjerljiva pojednostavljenja" koji će drţati
neobrazovane i glupave mase discipliniranima i zadovoljnima.41
Unatoĉ otvorenom priznanju nuţnosti da se javnost zavodi, bilo
bi pogrešno pretpostaviti da su provodioci tog umijeća stvarno
upleteni u svjesnu prevaru; rijetki dostignu razinu profinjenosti
Velikog inkvizitora ili odrţe zadugo takvu pronicavost. Naprotiv, kako
intelektualci slijede svoje kruto i zahtjevno zanimanje, oni spremno
usvajaju vjerovanja koja sluţe institucionalnim potrebama; oni koji to
ne uĉine, morat će potraţiti zaposlenje na drugom mjestu.
Predsjednik uprave moţe iskreno vjerovati d a j e svaki trenutak nje-
gova ţivota posvećen sluţenju ljudskim potrebama. Kad bi djelovao u
skladu s tim zabludama, umjesto što slijedi dobit i dionice, više ne bi
bio predsjednik uprave. Moguće je da su najneĉovjeĉnija ĉudovišta,
ĉak i Himmleri i Mengelei, doista sebe uvjerili da sudjeluju u
plemenitom i hrabrom ĉinu. Ali, psihologija voda nas trenutaĉno i ne
zanima. Ono što zasluţuje paţnju institucionalni su ĉimbenici koji
ograniĉavaju njihovo djelovanje i njihova uvjerenja.
Prema širokom spektru ustaljenoga mišljenja, ĉinjenica da se
glas naroda ĉuje u demokratskim društvima, smatra se problemom
flMj koji se mora riješiti jamstvom da će glas naroda izgovarati prave rijeĉi
- ono što se od njega oĉekuje. Vlada opće uvjerenje da voĊe nadziru
nas a ne mi njih. Ako stanovništvo izmakne kontroli, a propaganda je
nedjelotvorna, drţava je prisiljena tajno djelovati, poduzimati skrivene
radnje i voditi tajne ratove; opseg prikrivenoga djelovanja ĉesto je
dobar pokazatelj narodnoga disidenstva, što je bio sluĉaj u
Reaganovo doba. U toj skupini samozvanih "konzervativa-ca",
privrţenost nesputanoj izvršnoj moć i prezir prema demokraciji
dostigli su neslućene visine. A i propagandne kampanje kojima su
meta bili mediji i široka javnost: na primjer, otvaranje vladinog Ureda za
hispanoameriĉku sluţbenu diplomaciju koji se bavio takvim pro-
jektima kao što je Operacija istina, koju je jedan visoki vladin duţ-
41
Fjodor Mihajloviĉ Dostojevski, Braća Karamazovi, (engl. izd. Random House,
1950.)
234
nosnik opisao kao "veliku psihološku operaciju kakvu vojska vodi da bi
utjecala na stanovništvo na osporavanom ili neprijateljskom teri-
toriju".42 Ti izrazi sjajno izraţavaju stajalište o zabludjeloj javnosti: to
je neprijateljski teritorij koji se mora osvojiti i podjarmiti.
•l l
U zemljama pod ameriĉkim utjecajem, Sjedinjene se Drţave
ĉesto moraju okrenuti nasilju da bi "vratile demokraciju". Kod kuće
su potrebna suptilnija sredstva: proizvodnja pristanka, zavaravanje
tupavih masa "nuţnim iluzijama", tajne operacije za koje se mediji i f
Kongres prave da ih ne vide do trenutka kad sve postaje preoĉito da bi
'*
se moglo zataškati. Tada prelazimo u fazu nadzora štete da bismo bili
sigurni daje paţnja javnosti skrenula na pregorljive rodoljube ili na
karakterne mane voĊa koji su se udaljili od naših plemenitih obveza,
ali ne i na institucionalne ĉimbenike koji odreĊuju ustrajan i bitan
sadrţaj tih obveza. Zadatak je slobodnoga tiska u takvim okolnostima 4
ozbiljno shvatiti procese i prikazati ih kao pohvalu ispravnosti naših
samokorigirajućih institucija, koje one paţljivo štite od pomnog
ispitivanja javnosti.
Općenito, mediji i obrazovane klase moraju ispuniti svoju
"društvenu svrhu" obavljajući nuţne zadatke u skladu s prevladava-
jućim poimanjem demokracije.
.
i
4
«'*
4
1
42
Alfonso Chardv, Miami Herald, 19. srpnja 1987. Odjeljenje State Departmenta za
javnu diplomaciju djelovalo je po direktivama CIA-e i NSC-a da bi organiziralo potporu
kontrašima te zaplašilo medije i Kongres te njima manipuliralo. O tim aktivnostima,
koje je generalni nadzornik GAO-a u rujnu 1987. proglasio nelegalnima, vidjeti sluţbeni
izvještaj, State Department andIntelligence Community Involvement in Domestic
Activities Related to the Iran/Contra Affair, Komitet za vanjske poslove Donjega doma,
7. rujna 1988.; Parry i Kornbluh, citirali. TakoĊer u, Culture of Terrorism, deseto
poglavlje koje se odnosi na Chardvjevo mišljenje izraţeno u dvama vaţnim premda
općenito zanemarenim ĉlancima u Miami Heraldu.
235
CILJEVI I VIZIJE*

Kad govorim o ciljevima i vizijama mislim više na praktiĉnu

nego na naĉelnu razliku meĊu njima. U ljudskom je djelovanju uo-
biĉajeno praktiĉna perspektiva najvaţnija. Takvo naše teoretsko razu-
fmijevanje preslabo je i bez teţine.
Pod vizijama razumijevam predodţbu o budućem društvu koja
udahnjuje ţivot našem današnjem djelovanje, o društvu u kojemu bi
pristojno ljudsko biće poţeljelo ţivjeti. Pod ciljevima mislim na os-
tvarive izbore i zadaće koje ćemo svakako slijediti voĊeni vizijom,
moţda dalekom i maglovitom.
Poticajna vizija mora poĉivati na nekoj koncepciji ljudske
prirode, na onome što je dobro za ljude, na njihovim potrebama i
pravima, na aspektima njihove prirode koje treba njegovati, bodriti i
omogućiti im da napreduju za njihovo dobro i dobro ostalih. Pojam
ljudske prirode koji je u potki naših vizija, obiĉno je prešutan i nepot-
pun, ali uvijek prisutan, moţda implicitno, bilo da se odluĉimo ništa ne
mijenjati i obraĊivati naš vrt takav kakav jest, ili raditi na malim ili
revolucionarnim promjenama.
Barem je toliko toĉno o ljudima koji sebe smatraju zastupnicima
morala a ne ĉudovištima - o ljudima koji vode brigu o posljedicama
svojega djelovanja ili nedjelovanja.
Naše je poznavanje i razumijevanje takvih pitanja površno; kao u
gotovo svakom segmentu ljudskog ţivota, polazimo od intuicije i
iskustva, nada i strahova kao osnovice. Ciljevi ukljuĉuju teške odluke s
vrlo ozbiljnim posljedicama po ĉovjeka. Usvajamo ih na temelju
nepotpunih dokaza i ograniĉenog razumijevanja, i premda bi nam
naše vizije mogle i trebale biti vodiĉ, one su to u najboljem sluĉaju
* Iz, Noam Chomsky, Perspectives on Power, Black Rose Books, Montreal, New
York, London, 1997.

237
 samo djelomice. One nisu ni jasne ni ĉvrste, barem što se tiĉe ljudi
kojima je stalo do posljedica svojih ĉina. Tankoćutni će se ljudi potruditi
da jasnije artikuliraju svoje pokretaĉke vizije te da ih kritiĉki
l
procijene na temelju razuma i iskustva. Zasad je zbilja priliĉno siro-
mašna i nema znakova promjene. Lako je skovati krilatice, ali one ne
pomaţu mnogo kad j e o stvarnim odlukama rijeĉ.
Ciljevi nasuprot vizija
Moţe nam se ĉiniti da su ciljevi i vizije u sukobu, što ĉesto i
jesu. Kao što znamo iz vlastita iskustva, to nije proturjeĉno. Dopustite
mi da iznesem vlastiti sluĉaj da bih objasnio na što mislim.
Moje su osobne vizije uglavnom vizije tradicionalnih anarhi-
i sta, to jest, izviru iz prosvjetiteljstva i klasiĉnog liberalizma. Prije ne-
j'lli1 go što nastavim, moram razjasniti što pod tim razumijevam. Ne mis-
« l i m na verziju klasiĉnog liberalizma rekonstruiranu zbog ideoloških
potreba, nego na izvorni liberalizam prije nego što se razbio o hridi rastućeg
industrijskog kapitalizma, kako je to, priliĉno toĉno prema mojem
mišljenju, izrekao RudolfRocker u svojem djelu o anarhosiri-dikalizmu
prije šezdeset godina.1
l Kako se drţavni kapitalizam razvijao do modernog doba, go
leme institucije privatne tiranije, koje su otprilike najbliţe totalitar-
|, nom idealu od svega što je ĉovjek dosad stvorio, sve su više osvajale
l ekonomske, politiĉke i ideološke sustave. Politiĉki ekonomist Robert
I
Brady napisao je prije pola stoljeća: "Sve poslovne odluke u korpo
raciji nameću se odozgo. U spoju te moći koja odreĊuje poslovnu po-
litiku i njezine provedbe, sva vlast ide s vrha prema dolje, a sva od
govornost s dna prema vrhu. Rijeĉ je, naravno, o inverziji 'demokrat
skog' nadzora; on slijedi strukturne uvjete diktatorske vlasti." "Ono
što se u politiĉkim krugovima naziva zakonodavna, izvršna i sudbe
na vlast" skupljeno je u "rukama nadzora" koje su "što se kreiranja
1
Rocker, Anarchosyndicalism, Secker & Warburg, 1938.; "Anarhizam i anarhosin-
dikalizam", dodani ogled u, P. Eltzbacher, Freedompress, 1960.
238
l
l
politike i njezine provedbe tiĉe, na vrhu piramide s koje manipuliraju
bez vaţnije provjere u bazi". Kako se privatna moć "razvija i širi", tako
se pretvara u "snagu zajednice politiĉki sve jaĉe i svjesnije", sve
posvećenije "propagandnom programu" kojim "nastoji preobratiti
javnost na stajališta piramide nadzora". Taj projekt, vaţan već u doba
kojim se Brady bavio, dosegnuo je zastrašujuće razmjere nekoliko
godina poslije kad je ameriĉki poslovni svijet nastojao suzbiti
društvena demokratska gibanja poslijeratnog svijeta što su dotakla i
Sjedinjene Drţave te osvojiti ono štu su njegovi vode nazvali "vjeĉnom
4. i
bitkom za ljudske duše" uz pomoć golemih potencijala industrije javnih
odnosa, industrije zabave, udruţenih medija i svega onoga što bi
i
"piramide nadzora" mogle iskoristiti iz socijalnog i ekonomskog
sustava. To su presudno vaţne znaĉajke suvremenog svijeta a
dramatiĉno su iznesene u nekoliko temeljitih studija.2
Mi
"Bankarske institucije i dioniĉarska društva", na koje je Tho- *f•
mas Jefferson upozoravao u svojim kasnijim godinama - predvi-
Ċajući da će se, ako ne budu zauzdani, pretvoriti u oblik apsolutizma
koji će uništiti nadu u demokratsku revoluciju - do danas su više
nego potvrdili njegove najstrašnije slutnje. U velikoj su mjeri postali
.1
4
neobjašnjivo sve imuniji na narodno upletanje i javni nadzor dok su
osvajali i širili snaţnu kontrolu nad globalnim poretkom. Oni unutar ' l
hijerarhijske zapovjedne strukture primaju naredbe odozgo i šalju ih
prema dolje. Oni izvana mogu se pokušati staviti na raspolaganje f
sustavu moći i, osim toga, nemaju nikakve veze s njim (osim, ako
mogu, kupujući ono što on nudi). Svijet je sloţeniji od bilo kojeg
ft
2
Brady, Business as a System ofPower, Columbia, 1943. Što se tiĉe korporacijske
propagande, pogledati posebice pionirsko djelo Alexa Careyja, oglede skupljene u
njegovoj knjizi Taking the Risk out of Democracy (UNSW, 1995.); a o poslijeratnoj
*'
Americi, Elizabeth Fones-Wolf, Selling Free Enterprise: the Business Assault on
Lahor and Liberalism, 1945-1960, (University of Illinois Press, 1995.), prvu ame-
riĉku akademsku studiju o općoj temi. Vidjeti takoĊer, William Puette, Through
Jaundiced Eyes: Ho\v the Media View Organized Labor, Cornell University Press,
1992.; William Solomon i Robert McChesnev, ur., New Perspectives in U.S. Commu-
nication History, Minnesota, 1993.; McChesnev, Telecommunications, Mass Media &
Democracy, Oxford, 1993.
239
 jednostavnog prikaza, a Bradyjev je prikaz priliĉno toĉan, ĉak toĉniji
danas nego u svoje doba.
Trebamo dodati da izvanredna moć koju korporacije i finan-
cijske institucije imaju nije rezultat popularnih poteza. Nju su lukavo
osmislili sudovi i odvjetnici tijekom stvaranja razvojne faze koja
sluţi interesima privatne moći i proširili su je tjerajući jednu drţavu
protiv druge u njihovu traţenju posebnih povlastica za velike pri-
vatne institucije. To je glavni razlog zašto današnji Kongres, neo-
biĉno poslovan, nastoji prenijeti federalnu vlast na drţave, da bi lakše
prijetio i manipulirao. Govorim o Sjedinjenim Drţavama u kojima je
proces dobro prouĉen na fakultetima. Drţat ću se tog sluĉaja, no koliko
znam, i drugdje je isto.
Skloni smo misliti o nastalim strukturama moći kao o nepro-
mjenjivima, takoreći o dijelu prirode. One su sve samo ne to. Ti su
oblici privatne tiranije stekli oblik sliĉan njihovu današnjem obliku te
prava besmrtnih osoba, tek poĉetkom stoljeća. Pravo i zakonska
teorija koji stoje iza njih imaju korijen u istom duhovnom tlu iz kojega
su izrasla dva glavna oblika totalitarizma dvadesetoga stoljeća, fašizam i
boljševizam. Ne smijemo smatrati tu sklonost u ljudskom djelovanju
trajnijom od njezine nedostojne braće.3
Uobiĉajena je praksa ograniĉiti izraze kao "totalitarizam" i
"diktatura" na politiĉku vlast. Brady odskaĉe po tome što se ne drţi te
prirodne konvencije koja pomaţe da sklonimo središta odluĉivanja od
oĉiju javnosti. Naime, taj se trud oĉekuje u društvima koja se
temelje na nezakonitoj vlasti - to jest, u svakom današnjem društvu.
Upravo zbog toga, primjerice, procjene osobnih karakteristika i pro-
pusta, maglovite i neodreĊene kulturne prakse te sliĉnoga, imaju
prednost pred prouĉavanjem strukture i funkcioniranja moćnih insti-
tucija.
Kad govorim o klasiĉnom liberalizmu mislim na ideje koje je u
priliĉnoj mjeri otplavila plima drţavne kapitalistiĉke autokracije.
3
Posebice je prosvjetljujući što se te teme tiĉe rad harvardskog povjesniĉara prava
Mortona Horowitza, ukljuĉujući The Transformation of American Law, 1870-1960,
drugi svezak, Oxford, 1992.
li
240
Te su ideje preţivjele (ili su nanovo smišljene) u razliĉitim oblicima u
kulturi otpora novim oblicima tlaĉenja i sluţe kao poticajna vizija u
borbi naroda koja je bitno proširila okvir slobode, pravde i prava.
Slobodarske lijeve struje takoĊer su preuzele te ideje, prilagodile ih i
razvile. Prema anarhistiĉkoj viziji svaka struktura hijerarhije i vlasti
nosi teţak teret opravdanja, bilo daje rijeĉ o osobnim odnosima bilo o
širem društvenom sustavu. Ako ne moţe nositi taj teret - a neki put
moţe - tada je nelegitimna i treba je uništiti. Kada se pošteno pos-
tavimo i otvoreno suprotstavimo, teško podnosi taj izazov. Za prave
libertere tu ima mnogo posla.
Drţavna vlast i privatna tiranija najvaţniji su primjeri u širem
smislu, ali problemi nastaju u uţem sklopu: u odnosima roditelja i
djece, nastavnika i uĉenika, muškaraca i ţena, onih koji sada ţive i
budućih generacija koje će se morati nositi s rezultatima naših djela,
jednom rijeĉju posvuda. Osobito anarhistiĉka vizija, u gotovo svakoj
varijanti, nastoji svrgnuti drţavnu vlast. Osobno dijelim tu viziju,
iako je ona suprotna mojim ciljevima. Odatle tenzija o kojoj sam
govorio.
Moji su kratkoroĉni ciljevi obraniti i ĉak ojaĉati elemente
drţavne vlasti koji su upravo danas, iako temeljno nelegitimni, nuţni da
bi sprijeĉili predane pokušaje da se postignuti napredak u proširivanju
demokracije i ljudskih prava "zakotrlja unatrag". Drţavna je vlast
danas, ne zato što proturjeĉi slobodarskoj viziji, nego upravo
suprotno, zato što daje (slabu) zaštitu nekim oblicima te vizije, oštro
napadana u više demokratskim društvima. Vlade imaju kobnu manu:
suprotno privatnim tiranijama, institucije drţavne vlasti i moći
pruţaju prezrenoj javnosti, makar ograniĉenu, mogućnost da igra neku
ulogu u upravljanju vlastitim poslovima. Za gospodare koji danas
osjećaju, s odreĊenim opravdanjem, da promjene u meĊunarodnom
ekonomskom i politiĉkom poretku otvaraju mogućnost da se stvori
svojevrsna "utopija za gospodare" uz zloguke izglede za većinu, taje
mana nedopustiva. Nepotrebno je ovdje objasniti na što mislim.
i
i
,_ Posljedice su preoĉite, od kuloara moći do ulice, provincije i zatvora,
ĉak i u bogatim društvima. Zbog razloga koji zasluţuju pozornost, a

241
koji su izvan podruĉja ovog razmatranja, kampanja nazadovanja, koju
trenutaĉno predvode dominantni sektori društva u kojima su na-
padane vrijednosti ostvarene u gotovo najnaprednijem obliku, do-
gaĊa se upravo u anglosaksonskom svijetu; nemalo ironiĉno ali ni
proturjeĉno.
Dobro je imati na umu da se ispunjenje utopijskoga sna slavi
kao neposredno predstojeća budućnost već od poĉetka devetnaestoga
stoljeća (kratko ću se vratiti na taj period). 1880-ih godina revolu-
cionarni socijalistiĉki umjetnik William Morris mogao je napisati:
Znam daje danas prihvaćeno mišljenje daje sustav natjecanja ili
sustav "Vrag je posljednji na potezu", posljednji ekonomski sustav
koji će svijet doţivjeti; to jest daje savršen i daje stoga u njemu po-
stignuta dovršenost te daje nesumnjivo hrabro suprotstavljati mu se, a
to stajalište podupiru, kako mije rečeno, i najučeniji ljudi.
TakoĊer je dodao da "ako je povijest doista pri kraju, kao što to
sigurno tvrde, onda će civilizacija umrijeti", ali povijest govori da nije
tako. Nada d a j e "savršenost" na vidiku procvjetala je opet u 1920-
ima. Uz snaţnu podršku liberalne javnosti općenito, i naravno
poslovnoga svijeta, "Crvena panika" Woodrowa Wilsona uspješno je
potkopala sindikate i nezavisne mislioce i pomogla uspostaviti doba
dominacije kapitala za koje se oĉekivalo da će biti trajno. U doba
snaţnog razvoja automobilske industrije, zbog propasti sindikata,
radnici su bili slabi i s vrlo malo nade. Slamanje sindikata i radniĉkih
prava, ĉesto nasilno, šokiralo je ĉak i britanski desniĉarski tisak.
Australski posjetilac, preneraţen slabošću sindikata, 1928. je zapazio:
"Radniĉka organizacija postoji iskljuĉivo zahvaljujući toleranciji
poslodavaca... Ona nema nikakvu stvarnu ulogu u odluĉivanju o
uvjetima rada u industriji". Ponovno, sljedećih je nekoliko godina
pokazalo da su nade bile preuranjene. Ali ti opetovani snovi stvorili su
obrazac koji "piramide nadzora" i njihovi politiĉki zastupnici nastoje
danas obnoviti.4
4
Gary Zabel, ur., Ari and Society: Lectures and Essays by William Morris, George's
Hill, Boston, 1993. Hugh Grant Adams, citiran u, Ronald Edsforth, Class Conflict
242
Mislim da u današnjem svijetu cilj predanih anarhista treba biti
braniti neke institucije drţave od napada i istovremeno ih pokušati
i
otvoriti u većoj mjeri sudjelovanju javnosti - i konaĉno ih, u mnogo
slobodnijem društvu, uz postignute primjerene okolnosti, uništiti.
Ispravno ili pogrešno, što je stvar nesigurne procjene, to sta-
jalište ne potkopava oĉit sukob ciljeva i vizija. Taj je sukob normalno
obiljeţje svakodnevice koju nekako pokušavamo ţivjeti i kojoj ne
moţemo pobjeći.
"Humanistička koncepcija"
S ovim na umu ţelio bih se osvrnuti na šire pitanje vizija. Ono je
osobito prikladno danas kada su sve snaţniji pokušaji da se izo- l
krenu, potkopaju i unište dostignuća postignuta dugotrajnom i ĉesto
ogorĉenom narodnom borbom. To je pitanje povijesno vaţno i ĉesto je
zastrto iskrivljavanjem i obmanom u kampanjama koje "navode
javnost da misli poput piramide nadzora". Teško bi se mogao naći
bolji trenutak za ideale i vizije, koji su stvarani, preobliĉavani i ĉesto
pretvarani u svoju suprotnost tijekom razvoja industrijskog društva
do današnjeg stupnja u kojemu su izraţeni napadi na demokraciju,
"
ljudska prava pa ĉak i trţište, dok pobjedu tih vrijednosti slave upravo
oni koji predvode napad na njih - to je proces koji će cijeniti oni koji
su u poštenijim vremenima poznavali ono što se nazivalo propagandom.
Radi se o trenutku u ljudskom djelovanju koji je zanimljiv
intelektualno koliko je s humanog stajališta zloguk.
Poĉet ću s oslikavanjem stajališta što su ga uobliĉila dvojica
vodećih mislilaca dvadesetoga stoljeća, Bertrand Russell i John
Dewey, koji su se razilazili u mnogim stvarima ali su dijelili viziju
koju je Russell nazvao "humanistiĉkom koncepcijom", ili, da navedemo
Deweya, vjerovanjem da "konaĉna svrha" proizvodnje nije pro-
izvodnja dobara, nego proizvodnja "slobodnih ljudskih bića meĊu-
and Cultural Consensus, Rutgers University Press, 1987., str. 29. Vidjeti i, Patricia
Cayo Sexton, The War on Lahor and the Left, Westview, 1991.
243
 sobno povezanih u uvjetima jednakosti". Cilj je obrazovanja, kako je to
f! Russell postavio, "dati stvarima onu vrijednost koja će se razlikovati od
dominacije", pomoći stvoriti "mudre graĊane u slobodnoj zajednici" u
kojoj će sloboda i "stvaralaštvo pojedinca" cvjetati i u kojoj će radnici
biti gospodari vlastite sudbine a ne sredstva za proizvodnju.
Nelegitimne strukture prisile moraju se razotkriti; posebice
dominacija "poslovanja zbog privatnog profita ostvarena privatnim
nadzorom bankarstva, zemljišta, industrije, ojaĉanog nadzorom tiska,
novinara i drugih sredstava reklame i propagande" (Dewey). Ako se to
ne uĉini, nastavlja Dewey, razgovor o demokraciji uvelike postaje
bespredmetan. Politika će ostati "sjena krupnog kapitala nad druš-
tvom, /a/ slabljenje sjene neće promijeniti ono bitno". Demokratski
oblici neće imati stvaran sadrţaj i ljudi neće raditi "slobodno i razu-
mno, nego samo radi koristi od rada", a to je uvjet koji je "nelibe-
ralan i nemoralan". U skladu s tim, industriju treba promijeniti "od
feudalnog u demokratski društveni poredak" utemeljen na radniĉkoj
kontroli, slobodnom udruţivanju i federalnoj organizaciji u skladu sa
školom mišljenja koja ukljuĉuje uz mnoge anarhiste, socijalizam gil-da
G. D. H. Colea i takve lijeve marksiste kao što su Anton Panne-koek,
Rosa Luxemburg, Paul Mattick i drugi. Russellova su stajališta bila
priliĉno sliĉna.5
Problemi demokracije bili su u primarnom ţarištu Deweyjeva
promišljanja i neposrednog zauzimanja. Bio je dio ameriĉke glavne
struje mišljenja koliko je, prema izreci, "i pita od jabuka ameriĉka".
Zato je zanimljivo da ideje, koje je ne tako davno izraţavao, veći dio
intelektualnoga kruga danas smatra stranima ili ih, još gore, utjecajni
krugovi prokazuju ĉak kao "antiameriĉke".
Posljednji je izraz svojstveno zanimljiv jer mnogo toga otkriva,
kao i njegova nedavna uporaba. Oĉekivali bismo takve pojmove u
totalitarnim društvima. Tako su u doba staljinizma disidente i kritiĉare
osuĊivali kao "antisovjete", stoje bio neoprostiv zloĉin; brazil-
5
Vidjeti Russellova predavanja, Problems ofKnowledge and Freedom, Harper &
Row, 1971. O Deweyju, pogledati posebice, Robert Westbrook, John Dewey and
American Democracy, Cornell University Press, 1991.
244
ski neonacistiĉki generali i ostali njima sliĉni rabili su sliĉne poj-
move. Njihova je uporaba u mnogo slobodnijim društvima, u kojima je
podvrgavanje moći dobrovoljno a ne prisilno, karakteristiĉnija pojava.
U bilo kojoj društvenoj sredini koja zadrţava makar i sjećanje na
demokratsku kulturu, takva bi shvaćanja izazvala samo podsmijeh.
Zamislite reakciju na ulicama Milana ili Osla na knjige s naslovom
Antitalijanizam ili Antinorveštvo, koje bi denuncirale stvarna ili
izmišljena djela onih koji ne iskazuju doliĉno poštovanje prema
doktrinama svjetovne vjere. U angloameriĉkim društvima, ukljuĉujući i
Australiju, primijetio sam da se takvi postupci tretiraju s ozbiljnošću i
pošto vanjenfu uglednim krugovima, što je jedan od znakova sigurnog
propadanja uobiĉajenih demokratskih vrijednosti.
Ideje, koje su u ne tako dalekoj prošlosti izrazile istaknute osobe
kao što su Russell i Dewey, ukorijenjene su u prosvjetiteljstvu i
klasiĉnom liberalizmu, te zadrţavaju svoje revolucionarno obiljeţje: u
obrazovanju, na radnom mjestu i u svakom drugom djelokrugu
ţivota. Da se primijene, pomogle bi oĉistiti put prema slobodnom
razvoju ljudskih bića ĉiji sustav vrijednosti nije akumulacija i domi-
nacija, nego nezavisnost uma i djelovanja, slobodno povezivanje na
temelju jednakosti i suradnje u ostvarenju zajedniĉkih ciljeva. Takvi bi
ljudi dijelili prezir Adama Smitha prema "zlim" i "podlim nasto-
janjima" "gospodara ljudi" i njihovoj "opakoj maksimi": "Sve za
nas, ništa za druge", tim vodećim naĉelima koja nas uĉe oboţavati i
poštovati, dok se tradicionalne vrijednosti urušavaju pod stalnim na-
padima. Spremno bi shvatili stoje vodilo pretkapitalistiĉki lik poput
Adama Smitha da upozori na teške posljedice podjele rada i da f
i
djelomice temelji svoju sve jaĉu obranu trţišta na vjerovanju da će se u
uvjetima savršene slobode javiti prirodna sklonost prema jed- t
nakosti, ta oĉita teţnja osnovnih moralnih temelja.
"Humanistiĉka koncepcija", koju su iznijeli Russell i Dewey u
mnogo civiliziranijem vremenu, a koja je bliska slobodarskoj ljevici,
radikalno je u neskladu s vodećim tokovima suvremene misli - s
vodećim idejama totalitarnog poretka Lenjina i Trockog, i sa zapad-
l
nim drţavnim kapitalistiĉkim industrijskim društvima. Nasreću,
245
L*
jedan se od tih sustava srušio, ali drugi maršira unatrag u ono što bi
moglo biti vrlo ruţna budućnost.
"Novi duh vremena"
Vaţno je shvatiti koliko je oštar i dramatiĉan sudar vrijednosti te
humanistiĉke koncepcije i onoga što danas prevladava: ideala koje je
radniĉki tisak sredinom devetnaestoga stoljeća prokazao kao "novi duh
vremena - stekni bogatstvo, zaboravi na sve osim na sebe", odnosno
Smithovu "opaku maksimu", poniţavajuću i sramotnu dok- f trinu koju ni
jedna pristojna osoba ne moţe tolerirati. Vaţno je pratiti evoluciju
vrijednosti od pretkapitalistiĉke osobe kao što je Smith, s njegovim
naglaskom na suosjećajnost, na ostvarenje cilja slobode putem
jednakosti, i na temeljno ljudsko pravo na stvaralaĉki i zadovoljavajući
rad, do onih vrijednosti koje slave "novi duh vremena" i ĉesto sramotno
prizivaju Smithovo ime. Stavimo na stranu vulgarne postupke koji
redovito unakazuju ideloške institucije. Umjesto toga uzmite u obzir
nekoga koga moţete smatrati ozbiljnim, na primjer nobelovca
ekonomista Jamesa Buchanana koji kaţe da je "idealno društvo anarhija
u kojoj ni jedan ĉovjek ili grupa ljudi ni na što ne prisiljava drugoga".
On nam nudi sljedeće objašnjenje, izreĉeno autoritativno, kao ĉinjenicu:
Svakome je idealna situacija ona koja mu dopušta punu slobodu [
djelovanja i koja obuzdava ponašanje drugih tako da ih prisili da se j
priklone njegovim ţeljama. To znači da svaka osoba teţi ovladati f
svijetom robova.6
To je misao koju bi Adam Smith smatrao patološkom, takoĊer i
Wilhelm von Humboldt, John Stuart Mili, ili bilo tko imalo blizak
klasiĉnoj liberalnoj tradiciji - no, to je vaš najdraţi san, ako niste
primijetili.
6 7
Buchanan, The Limits ofLiberty: Between Anarchy andLeviathan, Chicago, 1975., str.
92
246
Intrigantna je ilustracija stanja duhovne kulture i njezinih glavnih
vrijednosti komentar o teškim problemima s kojima se susrećemo u
duhovnoj izgradnji naroda istoĉne Europe, sada napokon osloboĊenih,
pa moţemo proširiti na njih brigu punu ljubavi koju nesebiĉno
darujemo našim ostalim štićenicima već nekoliko stotina godina.
Njezine su posljedice priliĉno oĉite u dugom nizu odaja strave po ci-
jelom svijetu, no zaĉudo - i na sreću - one ne poduĉavaju o vrije-
dnostima naše civilizacije i o naĉelima koja vode njihove plemenite
voĊe; samo "antiamerikanci" i njihov soj mogli bi biti tako ludi da
kaţu da dosljedni povijesni izvještaji zasluţuju poprijeki pogled.
Sada imamo nove mogućnosti za naše dobroĉinstvo. Moţemo po-
moći ljudima osloboĊenima komunistiĉke tiranije da dosegnu, ili se
barem pribliţe, blaţenom stanju Bengalaca, Haićana, Brazilaca,
Gvatemalaca, Filipinaca, domorodaĉkih naroda posvuda, afriĉkih
robova, i tako dalje, i tako dalje.
Potkraj 1994. u New York limesu je izlazio niz ĉlanaka o tome
kako ide našim uĉenicima. Ĉlanak o Istoĉnoj Njemaĉkoj poĉinje na-
vodom svećenika koji je bio voĊa narodnih prosvjeda protiv komu-
nistiĉkog reţima. On opisuje svoju sve veću brigu za ono što se dogaĊa
u njegovu društvu: "Brutalno nadmetanje i pohlepa za novcem
uništavaju naš osjećaj zajedništva. Gotovo svatko osjeća dozu straha ili
depresije ili nesigurnosti", dok svladava naše lekcije zaostalim
narodima svijeta. No njihova reakcija nama nije pouĉna.7
Primjer svima na ponos jest Poljska u kojoj je "kapitalizam
milostiviji", kako Jane Perlez izvještava pod naslovom "Brze i spore
prometne trake na cesti kapitalizma": neki Poljaci shvaćaju, ali ostali
sporo uĉe.8
Perlezova daje primjere i za jedne i za druge. Bistar uĉenik
vlasnik je male tvornice, što je "uspješan primjer" onog najboljeg u 1
suvremenoj kapitalistiĉkoj Poljskoj. Zahvaljujući beskamatnim vla-
dinim kreditima u ovom društvu cvjetajućeg slobodnog trţišta, njegova
4
tvornica proizvodi "glamurozne haljine optoĉene biserima" i
Stephen Kinzer, Newyork Times, 14. listopada, 1994.
8
New York Times, 7. listopada 1994.
247
 "komplicirane vjenĉanice" koje prodaje uglavnom imućnim Nijem-
ifj cima, ali i bogatim Poljacima. Istodobno, Svjetska banka izvještava
da se siromaštvo više nego udvostruĉilo od uvoĊenja reformi, realne
plaće pale su za trideset posto, a oĉekuje se da će se do kraja 1994.
poljsko gospodarstvo oporaviti do devedeset postotaka bruto do-
maćeg proizvoda ostvarenog prije 1989. No, "kapitalizam je mi-
lostiviji": gladni narod moţe cijeniti "znakove iznenadane po-
trošnje", moţe se diviti vjenĉanicama u izlozima otmjenih dućana,
"automobilima strane proizvodnje s poljskim tablicama" kako tutnje
cestom od Varšave do Berlina i "skorojevićkama s mobitelima u torbici
vrijednima tisuću tristo dolara".
"Ljude treba nauĉiti da shvate da se moraju sami boriti i da se ne
mogu osloniti na druge" - objašnjava savjetnica za zapošljavanje iz
Ĉeške Republike. Zabrinuta zbog "stvaranja ušanĉene potklase", ona
drţi predavanja na kojima poduĉava pravilnom stajalištu ljude
kojima su "vrijednosti jednakosti usaĊene u mozak" u danima kada je
"ponosni slogan glasio: 'Ja sam rudar, tko je bolji?'". Bistri uĉenici sada
znaju odgovor na to pitanje: bivša nomenklatura, bogatija od vlastitih
najrazuzdani]ih snova otkad je postala zastupnik stranog poduzetništva
koje joj daje prednost zbog njezine vještine i iskustva; bankari
uzdignuti u poslu sustavom "mreţe poznanstava"; poljske ţene koje
uţivaju u divotama trošenja; proizvoĊaĉi otmjenih haljina koje
podupire vlada u izvozu drugim bogatašicama. Ukratko, prava vrsta
ljudi.
To su uspjesi ameriĉkih vrijednosti. Zatim, postoje i neuspjesi,
još u sporoj traci. Perlezova odabire za primjer ĉetrdesetogodišnjeg
rudara koji "sjedi u svojoj dnevnoj sobi obloţenoj drvom i uţiva u
plodovima svog rada u komunizmu - u televizoru, udobnom
pokućstvu, sjajnoj suvremenoj kuhinji", a koji je danas nezaposlen
nakon dvadeset sedam godina provedenih u rudnicima te razmišlja o
mi ţivotu prije 1989. Te su godine "bile sjajne", kaţe, a "ţivot je bio
siguran i udoban". Slab uĉenik misli da su nove vrijednosti "ne-
dokuĉive" i ne moţe razumjeti "zašto je kod kuće, bez posla, i ovisi o
socijalnoj pomoći"; brine se o desetoro djece i ne zna tu vještinu
kojom će "steći bogatstvo i zaboraviti na sve osim na sebe".
248
Prema tome, razumljivo je da Poljska treba naći svoje mjesto
na polici s ostalim trofejima i tako nadahnjivati još veći ponos i sa-
mohvalu.
Regija je prepuna slabih uĉenika, a taj problem istraţuju u
"globalnom izvještaju" u Christian Science Monitoru dopisnici iz
bivšeg komunistiĉkog svijeta. Jedan se poduzetnik poţalio da je
"ponudio svojem kolegi Ukrajincu sto dolara na mjesec za pomoć u
uzgoju ruţa na privatnom zemljištu" (u prijevodu: da radi za njega). "U
usporedbi s ĉetiri dolara koje je ĉovjek zaraĊivao u kolhozu, to je bilo
pravo bogatstvo. Ali ponudu je odbio." Bistar uĉenik pripisuje
nerazumnost "odreĊenom mentalitetu" koji vegetira i nakon pobjede
slobode: "On misli - njet, ne ţelim napustiti kolektiv i biti tvoj rob."
Ameriĉki su radnici dugo bili zaraţeni istom nevoljkošću da postanu
neĉiji robovi, sve dok nisu primjereno odgojeni. Vratit ću se na to.
Stanari stambene zgrade u Varšavi pate od iste boljke. Ne ţele
odstupiti svoje stanove industrijalcu koji polaţe pravo na vlasništvo
zgrade još od prije Drugoga svjetskog rata, i pita: "Zašto bi se ljudi
okoristili neĉim na što nemaju pravo?" Došlo je do "bitnog reform-
skog napretka" u prevladavanju takvih natraţnjaĉkih sklonosti, kako
piše u izvještaju, premda "je još prisutna velika nespremnost da se
dopusti strancima da kupuju i prodaju zemljište". Koordinator agro-
nomske inicijative u Ukrajini, koju sponzoriraju Sjedinjene Drţave,
objašnjava: "Nikad neće sto posto zemljišta biti u privatnim rukama.
Oni nikad nisu imali demokraciju." Istina, antidemokratske strasti se
nisu tako razmahale kao u Vijetnamu gdje je dekretom iz veljaĉe
1995. "vraćen sat unatrag": "U ĉast Marxu dekret nastoji pomoći Vi-
jetnamcima tako što će izmusti rentu od nekolicine povlaštenih koji
imaju zemljišnu dozvolu" što im je izdana u nastojanju da se privuku
strana ulaganja. Daje barem stranim investitorima i tankom sloju do-
maće elite dopušteno da pokupuju zemlju, domaće stanovništvo bi
radilo za njih (ako bi bili sretne ruke) i imalo bi napokon slobodu i
"demokraciju" poput one u Srednjoj Americi, na Filipinima i u drugim
davno osloboĊenim rajevima.9
' Justine Burke, i dr. ur., Christian Science Monitor, 26. srpnja 1995.
249

Kubanci su odavno odgajani za istu vrstu natraţnjaštva. U vri-
jeme Panameriĉkih igara odrţanih u Sjedinjenim Drţavama kulminiralo
je nasilje kad kubanski atletiĉari nisu htjeli podleći jakoj propagandnoj
kampanji koja ih je trebala nagovoriti da prebjegnu, i koja im je
nudila obilate novĉane ponude da postanu profesionalci; oni su osjećali
obvezu prema svojoj zemlji i svojem narodu, kako su izjavili
novinarima. Bijes je imao malo ograda prema razornom utjecaju ko-
munistiĉkog ispiranja mozga i marksistiĉke doktrine.
Nasreću, Amerikanci su zaštićeni od ĉinjenice da, iako u uvjetima
siromaštva nametnutog ameriĉkim ekonomskim ratom, Kubanci i dalje
odbijaju uzeti dolare za domaću uporabu, kako izvještavaju
posjetioci, i ne ţele biti "vaši robovi". Teško da će Amerikanci biti
upoznati s rezultatima Gallupove ankete iz 1994., koja se smatra prvim
nezavisnim znanstvenim izvještajem objavljenim u tisku na špa-
njolskom jeziku u Miamiju, ali ne i drugdje: osamdeset osam posto ih
je izjavilo da su "ponosni što su Kubanci", a pedeset osam posto da
"uspjesi revolucije nadmašuju njezine promašaje", šezdeset devet
posto reklo je za sebe da su "revolucionari" (ali samo dvadeset jedan
posto da su "komunisti" ili "socijalisti"), sedamdeset šest postoje iz-
11
javilo da su "zadovoljni svojim ţivotom", a tri posto je reklo da su
"politiĉki problemi" kljuĉni problemi s kojima se zemlja suoĉava.
lJ
Da su takve komunistiĉke strahote poznate, moţda bi trebalo
baciti atomsku bombu na Havanu, umjesto pokušati ubiti glaĊu i
boleštinama što je moguće više ljudi da bi se uspostavila "de-
mokracija". To je postalo novom izlikom da se steţe vrat Kubi nakon
pada Berlinskog zida, budući da ideološke institucije nisu izgubile
korak mijenjajući brzinu. Kuba nije više agent Kremlja, koji se
okrenuo preuzimanju Latinske Amerike i osvajanju Sjedinjenih Dr-
ţava koji se tresu od uţasa. Laţi stare trideset godina mogu se mirno
odloţiti: strah i ekonomski rat uvijek su bili sredstvo za uvoĊenje
demokracije u revidiranoj standardnoj verziji. Stoga moramo pooštriti
embargo koji je "doveo do povećanja gladi, bolesti, smrti i do jedne od
najvećih svjetskih neuroloških epidemija prošlog stoljeća", prema
pisanju zdravstvenih struĉnjaka u ameriĉkim medicinskim Ĉasopisi-
250
i J
J
ma u listopadu 1994. Jedan od autora kaţe: "Ĉinjenica je da ubijamo
ljude", odriĉući im hranu i lijekove i opremu za vlastitu proizvodnju
medicinskih proizvoda.
Clintonov "Dokument o kubanskoj demokraciji" - koji je
predsjednik Bush prvo odbio potpisati jer je oĉito kršio meĊunarodno
pravo, a zatim gaje ipak potpisao kad gaje Clinton zaskoĉio s boka u
predizbornoj kampanji - prekinuo je trgovinu svojih podruţnica u
inozemstvu, koja se sastojala od devedeset posto trgovine hranom,
lijekovima i medicinskom opremom. Taj prinos demokraciji potpo-
mogao je snaţnom propadanju kubanskih zdravstvenih standarda,
povećanju smrtnosti i "najalarmantnijoj krizi javnog zdravstva na
Kubi u suvremenom dobu" te pojavi neurološke bolesti koja je
posljednji put zabiljeţena u tropskim zarobljeniĉkim logorima u ju-
goistoĉnoj Aziji tijekom Drugoga svjetskoga rata, prema pisanju
bivšeg ravnatelja odjela za neuroepidemiologiju Nacionalnoga instituta
za zdravstvo, autora jednog od ĉlanaka. Da bi objasnio posljedice,
profesor medicine na Kolumbijskom sveuĉilištu navodi sluĉaj
švedskog sustava proĉišćavanja vode koji je Kuba nabavila za proi-
zvodnju cjepiva i koji su morali zatvoriti, jer su neke njegove di-
jelove proizvodile tvrtke u ameriĉkom vlasništvu, tako daje cjepivo za
spašavanje ţivota uskraćeno zato da se uspostavi "demokracija" meĊu
preţivjelima.10
Vaţni su uspjesi u "ubijanju ljudi" i njihovoj patnji. Zapravo,
Castrova je Kuba bila predmet zanimanja ne zbog vojne prijetnje,
povrede ljudskih prava ili diktature, nego prije zbog razloga duboko
ukorijenjenih u ameriĉkoj povijesti. Dvadesetih godina devetnaestoga
stoljeća, dok se ţurno osvajao kontinent - politiĉko i ekonomsko
vodstvo smatralo je Kubu svojom sljedećom nagradom. Ona je
"predmet iznimne transcendentne vaţnosti za trgovaĉke i politiĉke
interese našega Saveza", savjetovao je autor monroeovske doktrine
10
Poli, Maria Lopez Vigil, Envio (Jezuitske sveuĉilište Srednje Amerike u Mana-gvi),
lipanj 1995. Colum Lynch, Boston Globe, 15. rujna 1994.; ĉini se jedini izvještaj u
sluţbenom tisku. Vidjeti i, Alexander Cockburn, Nation, 7. studenoga 1994.
251

John Quincy Adams, sloţivši se s Jeffersonom i ostalima da Španjolska
moţe drţati vlast sve dok ne oslabi britanska prijetnja i Kuba ne padne
u ruke Sjedinjenih Drţava po "zakonu politiĉke... gravitacije" kao
"zrelo voće", što se i dogodilo stoljeće prije. Do polovice dvadesetog
stoljeća zrelo su voće, izmeĊu ostalih, visoko cijenili ameriĉki
poljoprivredni i kockarski interesi. Castrovu otmicu toga ameriĉkog
posjeda nisu lako prihvatili. Još gore, postojala je opasnost od "domino
efekta" u razvoju dogaĊaja jer je Kuba mogla postati uzor napaćenim
narodima drugdje - npr. imala je najuspješniju zdravstvenu zaštitu u
Latinskoj Americi. Postojao je strah da Kuba moţe biti jedna od
"pokvarenih jabuka" koja "kvari baĉvu", "virus" koji bi mogao "za-
raziti" druge - prema struĉnim izrazima planera koje ne zabrinjavaju
zloĉini, nego posljedice ovoga primjera.
No, ugledni se ljudi ne bave takvim stvarima ni osnovnim ĉi-
njenicama kampanje za vraćanje "zrelog voća" zakonitom vlasniku od
1959. pa sve do danas. Malo je Amerikanaca upoznato sa subverzivnim
pisanjem medicinskih ĉasopisa u listopadu 1994. ili ĉinjenicom daje
istog mjeseca Generalna skupština Ujedinjenih Naroda izglasala
rezoluciju kojom poziva na prekid nezakonitog embarga, s
rezultatom glasanja sto jedan prema dva, u kojem se Sjedinjene
Drţave mogu osloniti samo na Izrael, a napustili su ih ĉak i Albanija,
Rumunjska i Paragvaj, koji su se nakratko prijašnjih godina pridruţili
Washingtonu u njegovu kriţarskom ratu za demokraciju.
Standardna priĉa kaţe da se Istoĉna Europa, napokon oslobo-
Ċena, moţe pridruţiti bogatim zapadnim društvima. Moţda, ali se
pitamo zašto se to nije dogodilo u prošloj polovici tisućljeća kada se
većina Istoĉne Europe, nastavivši i u ovom stoljeću, polako primicala
, Zapadu postajući tako njegovim pravim "trećim svijetom". Druga je
1 zamisliva mogućnost da će se prijašnji status quo manje-više
obnoviti: dijelovi komunistiĉkog carstva, koji su pripadali in-
i dustrijskom Zapadu - zapadna Poljska, Ĉeška i neki drugi - postupno
će mu se pridruţiti, dok će se ostali vratiti neĉemu sliĉnom pri-
jašnjem stanju i biti servis bogatog industrijskog svijeta koji to nije
postao samo zbog svojih jedinstvenih vrlina. Winston Churchill je
252
J
primijetio u dokumentu koji je podastro svojim kolegama u vladi si-
jeĉnja 1914.:
Nismo mladi ljudi nevine prošlosti / oskudnog naslijeĎa. Mi smo pri-
grabili... sveukupno nerazmjeran dio svjetskog bogatstva i trgovine.
Imamo sve što ţelimo od teritorija i naš zahtjev da nas puste da ne-
smetano uţivamo u golemom i sjajnom imetku, uglavnom steĉenom
nasiljem, zadrţanom ponajviše silom, često se čini manje razumnim
drugima nego nama.
Posve je sigurno d a j e takva iskrenost rijetka u bogatim kru-
govima, iako bi taj odlomak bio prihvatljiv i bez Churchillovih is-
taknutih izraza. On je objavio taj dokument 1920-ih godina u The
World Crisisu, ali su istaknuti izrazi izbaĉeni.11
TakoĊer je pouĉno prouĉiti okvir u kojem je oslikana propast
komunizma. Nikad nismo sumnjali u to da je komunizam bio
ĉudovište, a što je anarhistima bilo oĉito od samog poĉetka, ljudima
nezavisnog uma, kao primjerice Russellu i Deweyu, te lijevim mark-
sistima - i doista su to mnogi od njih prorekli još onda. Niti moţe
pad tiranije biti išta drugo do prilika za radovanje svakome tko cijeni
slobodu i ljudsko dostojanstvo. Ali razmotrimo uţe pitanje: standardni
dokaz da je dirigirana ekonomija katastrofalan promašaj, što
pokazuje nadmoć kapitalizma -jednostavno usporedite Zapadnu
Njemaĉku, Francusku, Englesku i Sjedinjene Drţave sa Sovjetskim
Savezom i njegovim satelitima. Q.E.D.* Argument je jedva nešto više od
intelektualnog refleksa, tako oĉito neosporan da prolazi nezapaţeno,
kao pretpostavka svih daljnjih ispitivanja.
To je interesantan argument, široko primjenjiv. Istom logikom
moţemo, na primjer, opisati veliki promašaj djeĉjih vrtića u
Cambridgeu u Massachusettsu i sjajan uspjeh MIT-a:** jednostavno
pitajte koliko dobro djeca prvog razreda razumiju kvantnu fiziku u
usporedbi s doktorom znanosti s MIT-a. Q.E.D.
11
Clive Ponting, Churchill, Sinclair-Stevenson, 1994., str. 132. *
Quod erat demonstrandum, lat. što treba dokazati, prev. '*
Massachusetts Institute of Technology, prev.
253
L
 &f*nt
Nekomu tko istiĉe taj argument mogli bismo ponuditi psihi-
jatrijsko lijeĉenje. Zabluda je jednostavno oĉita. Da provedemo zdravu
procjenu trebali bismo usporediti djecu koja završavaju s djeĉjim
vrtićem u Cambridgeu s djecom koja tek ulaze u sistem na istoj razini.
Ista elementarna razumnost nalaţe da, kako bismo procijenili sovjetsku
dirigiranu ekonomiju u usporedbi s kapitalistiĉkom alernati-vom,
moramo usporediti istoĉnoeuropske zemlje s njima sliĉnim^ u trenutku
kad je "eksperiment" s dva razvojna modela poĉeo. Oĉito ne sa
Zapadom; moramo se vratiti pola tisućljeća unatrag da pronaĊemo
razdoblje kad je Zapad bio sliĉan Istoĉnoj Europi. Primjerena
usporedba bila bi ona Rusije i Brazila, ili Bugarske i Gvatemale, iako bi
to bilo nepošteno prema komunistiĉkom modelu koji nikad nije imao
ni izdaleka ništa sliĉno prednostima zemalja satelita Sjedinjenih Drţava.
Ako se upustimo u hladnu usporedbu, zakljuĉit ćemo daje
komunistiĉki ekonomski model zaista bio katastrofalan, a zapadni
ĉak i više. Bez obzira na detalje i sloţenost problema, osnovni su za-
kjuĉci priliĉno ĉvrsti.
Izazovno je prouĉiti kako se ta osnovna stajališta ne mogu
shvatiti te promotriti reakciju na pokušaje da ih se prouĉi, što takoĊer
nije jasno. Vjeţba nudi nekoliko korisnih lekcija o ideološkim sus-
tavima slobodnih društava.12
Ono što se sada dogaĊa u većem dijelu Istoĉne Europe dje-
lomice je ponavljanje opće povijesti svjetskih regija koje su svedene
na ulogu servisa, u kojoj mnoge ostaju, uz iznimke koje su pouĉne.
To se poklapa s dugom, zanimljivom i vaţnom linijom povijesti
samih industrijskih društava. Suvremena Amerika je "stvorena uz
radniĉke prosvjede", istiĉe David Montgomery, povjesniĉar radniĉke
klase s yaleškog sveuĉilišta, uz proteste koji su bili snaţni i otvoreni, i
uz "ţestoka hrvanja". Neke su pobjede teško osvojene i protkane
prisilnom prilagodbom "najnedemokratski]oj Americi", posebno
1920-ih, primjećuje on, kad je izgledalo da se "kuća rada srušila".
12
Za usporedbu vidjeti moju knjigu Year 501, (Godina 501., South End, 1993.) i
World Orders, Old and New (Stari i novi svjetski poredak, Columbia, 1994.).
Preskoĉit ću reakcije, premda su jednako zanimljive.
254
.,X»k Mfc*-»ff,..C M
Glas radnog naroda bio je jasno i ţivo izraţen u radniĉkom
tisku i lokalnom tisku koji je cvjetao od polovice devetnaestoga sto-
ljeća do Drugoga svjetskog rata i kasnije, dok ga nije na kraju uništila
drţavna i privatna moć. Još nedavnih 1950-ih godina osamsto je rad-
niĉkih novina stizalo do dvadeset do trideset milijuna ljudi koji su
tragali za naĉinom na koji će - njihovim rijeĉima reĉeno - voditi
udruţeni napad protiv "prodaje ameriĉkog naroda u korist krupnog
kapitala", razotkriti rasnu mrţnju i "sve vrste antidemokratskog go-
vora i djelovanja" te osigurati "protuotrov za najjaĉe otrove kontroli-
ranog tiska", komercijalnih medija kojima je zadatak "proklinjati
radnike u svakoj prilici a istovremeno vagati svaku rijeĉ kad su u pi-
tanju grijesi bankovnih i industrijskih magnata koji stvarno kontroliraju
drţavu".13
Glasovi otpora
Narodni pokreti otpora drţavnoj kapitalistiĉkoj autokraciji i
njezinim rjeĉitim glasovima, imaju nas mnogo toga nauĉiti o ciljevima
i vizijama obiĉnih ljudi, njihovim shvaćanjima i teţnjama. Prvu
veliku studiju radniĉkog tiska s polovice devetnaestoga stoljeća (koliko
znam dosad jedinu) objavio je Norman Ware prije sedamdeset
godina. Danas je to prosvjetljujuće štivo, ili bilo bi d a j e poznato.
Ware se usredotoĉuje na ĉasopise koje su osnovali i vodili obrtnici i
"tvorniĉke cure" industrijskih gradova kraj Bostona, te "Atene Ame-
rike" i doma najvaţnijih fakulteta. Gradovi su još ondje, uglavnom
demoralizirani i propali, ali ništa više od poticajnih vizija onih ljudi
koji su ih izgradili i poloţili temelje ameriĉkom bogatstvu i moći.
Ĉasopisi otkrivaju kako su strani i netolerantni bili sustavi vri-
jednosti, koje je zahtijevala privatna moć, prema radništvu koje je
11
Montgomerv, The Fali ofthe House ofLabor (Vale, 1987.), str. 7; Jon Bekken, u,
Solomon i McChesnev, navedeno u toj knjizi; citirano u Fones-Wolf. O sliĉnim do-
gaĊajima u Engleskoj koju godinu poslije, vidjeti, Edward S. Herman i N. Chomskv,
Manufacturing Consent, Pantheon, 1988., poglavlje 1-2.
255
T!
tvrdoglavo odbijalo odreći se normalnih ljudskih osjećaja. "Nov duh
vremena" koji su oni oštro osuĊivali, bio je "odvratan zapanjujuće
velikom dijelu prijašnje ameriĉke zajednice", pisao je Ware. Prvotni je
razlog bio "pad industrijskog radnika kao osobe", "psihološka
promjena", "gubitak ĉasti i neovisnosti", demokratskih prava i sloboda,
jer su drţava i privatna moć nametali vrijednosti industrijskog
kapitalizma, silom kad je trebalo.
Radnici su ţalili zbog "degradacije i gubitka samopoštovanja
koje je uĉinilo izuĉene i nekvalificirane radnike ponosom svijeta",
zbog pada kulture, vještine, umijeća i jednostavnog ljudskog do-
stojanstva kad su bili podvrgnuti onome što su nazivali "nadniĉko
ropstvo", a koje se nije mnogo razlikovalo od imovinskog ropstva
juţnjaĉkih plantaţa, budući da su bili prisiljeni prodati sebe a ne svoje
proizvode te tako postali "sluţinĉad" i "ponizni podanici" "despota".
Opisali su propast "duha slobodne prakse", radne ljude svedene na
"stanje potĉinjenosti" u kojem "vide bogatu aristokraciju kako se
nadvija nad nama kao moćna lavina što prijeti uništenjem svakom
ĉovjeku ako se drzne posumnjati u njihovo pravo da podjarmljuju i
tlaĉe siromašne i nesretne". Teško da nisu bili svjesni materijalnih
uvjeta kod kuće ili u obliţnjem Bostonu gdje je prosjeĉni ţivot Iraca
1849. bio ĉetrnaest godina.
Posebno dramatiĉno i vaţno za tadašnji napad na demokraciju i
ljudska prava bilo je naglo propadanje visoke kulture. "Tvorniĉke
cure" s farmi Massachusettsa navikle su se provoditi vrijeme ĉitajući
klasike i suvremenu literaturu, a samostalni obrtnici, kad su imali
nešto novca, platili bi djeĉaku da im ĉita dok oni rade. Nije bio lak
zadatak izbaciti takve misli narodu iz glave, pa danas cijenjeni ko-
mentator moţe s podsmijehom odbaciti ideje o demokratizaciji inter-
neta kojom će i manje povlašteni dobiti pristup:
Čovjek bi pomislio, kako stvari danas stoje, da siromašni mogu dobiti
gotovo sve ţeljene informacije i u mnogim se slučajevima čak opiru
nastojanjima škola, knjiţnica i informativnih medija da ih još bolje
informiraju. Zaista, taj otpor često pomaţe u objašnjenju zašto
su siromašni.
256
< I objašnjenju zašto, bez ikakve sumnje, imaju defektne gene.
To su zapaţanje smatrali tako dubokoumnim da su ga izdavaĉi is
taknuli u posebnom okviru.14
Radniĉki je tisak osudio i one koje je nazvao "kupljenim sve-
ćenstvom" medija, sveuĉilišta i intelektualne klase, apologete moći
jer su nastojali opravdati despotizam koji je pojaĉavao stisak i ţelio
usaditi njegove poniţavajuće vrijednosti. "Oni koji rade u tvornicama
moraju ih posjedovati", pisali su radnici bez potpore radikalnih
intelektualaca. Tako bi mogli svladati "monarhijska naĉela" koja su
puštala korijenje "u demokratsko tlo". Godinama poslije to je postao
borbeni pokliĉ organiziranom radniĉkom pokretu, ĉak i njegovom
konzervativnijem dijelu. U govoru okupljenima na pikniku radniĉkog
sindikata, a koji je kasnije naširoko kruţio, Henry Demarest Lloyd je
izjavio d a j e "misija radniĉkog pokreta osloboditi ljudski rod pra-
znovjerja i grijeha trţišta te ga osloboditi siromaštva koje je plod tih
grijeha. Taj se cilj moţe postići primjenom naĉela demokratske politike u
ekonomiji." "Ljudi koji rade moraju odrediti satnicu, uvjete za-
pošljavanja i razdiobu proizvoda", iznio je u, kako je to David Mont-
gomery nazvao, "budnici na konvenciji Ameriĉke federacije rada*
1893". Sami radnici, nastavio je Lloyd, "moraju birati industrijske
vode, birati ih da sluţe a ne da gospodare. Opće je dobro da se koor-
diniranim radom sviju mora upravljati... To je demokracija."15
Te su ideje, naravno, poznate slobodarskoj ljevici, a radikalno su
protivne doktrini dominantnih sustava moći, bilo da ih se zove "lijevim",
"desnim" ili "centrom", tim besmislenim izrazima današnjeg diskursa.
One su tek nedavno potisnute, ne prvi put, ali mogu se ponovno javiti,
kao i ĉesto prije.
Takve bi vrijednosti bile razumljive i utemeljiteljima klasiĉnoga
liberalizma. Kao nekoć u Engleskoj, reakcije radnika u industrijskim
gradovima Nove Engleske pokazuju oštrinu Adama Smitha u
" George Melloan, Wall Street Journal, 16. svibnja 1994.
' AFL - American Federation of Labour, prev.
15
Ware, The Industrial Work 1840-1860, Ivan Dee, Chicago 1990., pretisak izdanja
iz 1924.; Montgomerv, Citizen Worker, Cambridge 1993.
257
i
u
kritici podjele rada. Usvajajući standardne prosvjetiteljske ideje o
; Poĉetkom devetnaestoga stoljeća Ricardo i ostali klasiĉni eko-
slobodi i stvaralaštvu, Smith je shvatio da "su shvaćanja većeg dijela
ljudi nuţno rezultat njihova svakodnevna posla". Zbog toga:
Čovjek, koji troši ţivot na nekoliko jednostavnih radnji, čiji je učinak,
vjerojatno, uvijek isti ili gotovo isti, nema priliku iskazati svoje
shvaćanje... i uglavnom postaje glup i neupućen koliko je to moguće
ljudskom biću biti... Ali u svakom naprednom i civiliziranom društvu to
je stanje u koje zaposleni siromasi, a to je velik dio ljudi, moraju
nuţno zapasti, osim ako vlasti ne poduzmu korake da to spriječe.
Što se mora uĉiniti da bi se sprijeĉilo razorno djelovanje
ekonomskog pritiska - kako je to osjećao Adam Smith. Ako obrtnik
napravi prekrasan predmet na zapovijed, napisao je Wilhelm von
i mnogo jeftinijim proizvodima britanske industrije koju su podigla i
Humboldt u svom klasiĉnom djelu koje je nadahnulo Milla, "mo-
ţemo se diviti tomu što je napravio, ali preziremo ono što on jest":
nije slobodno ljudsko biće, nego obiĉno sredstvo u tuĊim rukama.
Zbog sliĉnih razloga, "teţak koji uzgaja vrt njegov je vlasnik u isti-
nitijem smislu od onog tromog pohotljivca koji uţiva u njegovim
plodovima". Pravi konzervativci shvaćali su da će zakoni trţišta
uništiti ono stoje vrijedno u ljudskom ţivotu ako ih oštro ne obuzdaju.
Alexis de Tocqueville, bio je na tragu Smitha i von Humboldta, kad
je prije stotinu godina retoriĉki upitao što "se moţe oĉekivati od
ĉovjeka koji je proveo dvadeset godina svojega ţivota izraĊujući
glavice ĉavala?" "Vještina napreduje, zanatlija zaostaje", komentirao je.
Kao i Smith, cijenio je izjednaĉenost uvjeta prepoznajući u njoj
temelj ameriĉke demokracije, i upozorio na to da bi, ako "stalna ne-
ujednaĉenost uvjeta" ikad bude uspostavljena, "proizvoĊaĉka ari-
stokracija, koja raste pred našim oĉima", i koja je "jedna od naj-
nesmiljenijih ikad postojećih na svijetu", mogla izmaknuti kontroli
ispisujući time kraj demokracije. Jefferson je isto tako smatrao os-
novnim pravilom da "rašireno siromaštvo i koncentrirano bogatstvo ne
mogu ići ruku pod ruku u demokraciji".16
16
Što se tiĉe von Humboldta, vidjeti moju knjigu Cartesian Linguistics (Harper and
Row, 1966.), ĉlanak "Language and Freedom" iz 1969., pretiskan u For Reasons of
258
nomisti dignuli su na razinu predmeta oboţavanja destruktivne i ne-
humane zakone trţišta, koje su osnivaĉi klasiĉnoga liberalizma pro-
kleli; njihovu svetost uspostavili su sigurnošću "zakona gravitacije"
kao svoj prinos ratu klasa koji se vodio u Engleskoj u doba industri-
jalizacije - ta se doktrina, sada uskrsla kao "vjeĉna borba za ljudski
um", provodi obnovljenom ţestinom i okrutnošću.
Trebamo zapaziti da su u stvarnom svijetu na te kopije New-
tonovih zakona pazili u praksi kao i danas. Rijetke studije povje-
sniĉara ekonomije o toj temi procjenjuju da bi gotovo polovica in-
dustrije Nove Engleske bila zatvorena da se gospodarstvo otvorilo
podrţavala obilna drţavna sredstva. Uvelike je isto i danas, kao što
će brzo otkriti oni koji razmaknu retoriĉku maglu i pogledaju u zbilju
"ekonomskog liberalizma" i "poduzetniĉkih vrijednosti" koje potiĉe.
John Dewey i Bertrand Russell nasljednici su te tradicije u
dvadesetom stoljeću koja proizlazi iz prosvjetiteljstva i klasiĉnoga li-
beralizma, najţešće se zaljubivši, ĉini mi se, u nadahnuti izvještaj o
borbi, organizaciji i stajalištima zaposlenih muškaraca i ţena koji su
nastojali obraniti i proširiti podruĉje slobode i pravde usprkos novom
despotizmu privatne moći koji je drţava podupirala.
Jedno od osnovnih pitanja formulirao je Thomas Jefferson u
svojim kasnijim godinama kada je uoĉio rast nove "proizvoĊaĉke
aristokracije" koja je uzbunila de Tocquevillea. Zabrinut za sudbinu
demokratskog eksperimenta, on je opisao razliku izmeĊu "aristokrata" i
"demokrata". "Aristokrati" su "oni koji se boje i ne vjeruju ljudima, ţele
iscrpsti svu snagu iz njih i dati je u ruke viših klasa." Za razliku od
njih, demokrati se "poistovjećuju s ljudima, imaju u njih povjerenje,
štuju ih i smatraju poštenima i pouzdanima... skladištem
State (Pantheon, 1973.) i James Peck, ur., The Chomsky Reader (Pantheon, 1987.).
Isto tako, Problems ofKnowledge and Freedom. Što se tiĉe Smitha, vidjeti, Patricia
Werhane, Adam Smith and His Legacy for Modem Capitalism (Oxford, 1991.) i
Year 501. Što se tiĉe De Tocquevillea i Jeffersona,vidjeti, John Manlev, "American
Liberalism and the Democratic Dream", Policy Studies Revie\v 10.sijeĉnja, 1990.; "The
American Dream", Nature, Society and Thought 1. travnja, 1988.
259
javnog interesa", iako ne uvijek "najmudrijim". Aristokrati njegova
vremena bili su zastupnici rastuće kapitalistiĉke drţave, na koju je
Jefferson gledao sa strahom, prepoznajući oĉito proturjeĉje izmeĊu
demokracije i kapitalizma - ili toĉnije, "stvarno postojećeg kapitalizma"
ĉvrsto vezanog za drţavnu moć.
Jeffersonov prikaz "aristokracije" razradio je Bakunjin koji je
predvidio da će "nova klasa" intelektualaca slijediti jedan od dva
Usporedna puta. Oni bi mogli iskoristiti narodnu borbu da bi preuzeli
drţavnu moć u svoje ruke, i tako postali "Crvena birokracija" koja će
nametnuti najokrutniji i najopakiji reţim u povijesti. Ili bi mogli
shvatiti daje moć negdje drugdje i ponuditi se kao "kupljeno svećen-
stvo" da bi sluţili pravim gospodarima kao menadţeri ili apologeti
koji "tuku narod narodnim štapom" u demokracijama drţavnog ka-
pitalizma.
To je vjerojatno jedno od rijetkih proroĉanstava u društvenim
znanostima koje se tako dramatiĉno ostvarilo. Ono samo zbog toga
l
zasluţuje poĉasno mjesto u slavnom kanonu, premda ćemo morati
dugo na to ĉekati.
Gruba ljubav
Mislim da postoji strašna sliĉnost izmeĊu današnjih dana i
dana kad su tadašnju ideologiju - koja se sada naziva "neolibera-
lizam" ili "ekonomski racionalizam" - oblikovali Ricardo, Malthus i
drugi. Njihov je zadatak bio pokazati ljudima da nemaju nikakva prava,
suprotno onome u što budalasto vjeruju. Zaista, "znanost" je to
dokazala. Teška intelektualna pogreška pretkapitalistiĉke kulture bilo je
vjerovanje u to da narod ima mjesto i pravo na njega u društvu,
moţda trulo mjesto, ali ipak nekakvo mjesto. Nova je znanost po-
kazala daje "pravo na ţivot" bila ĉista zabluda. Moralo se paţljivo
objasniti zavedenim ljudima da nemaju prava, osim prava da iskušaju
sreću na trţištu. Osoba kojoj nedostaje slobodni kapital i koja ne
moţe preţivjeti na trţištu rada, "ne moţe zahtijevati pravo ni na naj-
l *
manju koliĉinu hrane i, zapravo, nema što raditi ondje gdje jest",
j
260
objavio je Malthus u svojem utjecajnom spisu. "Veliko je zlo" i
povreda "prirodne slobode" zavesti siromašne da povjeruju da imaju
druga prava, smatrao je Ricardo, razbješnjen tim napadom na naĉela
ekonomske znanosti i elementarne razumnosti, i na moralna naĉela
koja nisu manje uzvišena. Poruka je jednostavna. Imate slobodan izbor:
trţište rada, zatvorsko popravilište, smrt ili otići nekamo drugdje - što
je izbor koji je bio moguć kad su bili otvoreni široki prostori
zahvaljujući istrebljivanju i progonu starosjedilaĉkog stanovništva
prema ne baš trţišnim naĉelima.
Nitko nije nadmašio utemeljitelje znanosti u njihovoj odanosti
"ljudskoj sreći", pa su ĉak zagovarali odreĊeno proširenje povlastica u
tu svrhu: "zaista, ne svih ljudi, nego onih za koje se pretpostavlja da
nemaju nikakav interesa dokinuti pravo na vlasništvo", objasnio je
Ricardo dodajući da će još veće restrikcije biti pogodne ako se
pokaţe da će "ograniĉavanje izbornog prava na najmanju mjeru"
osigurati više "sigurnosti u dobar izbor predstavnika". Postoji bogato
svjedoĉanstvo o sliĉnim razmišljanjima sve do današnjih dana.17
Korisno je zapamtiti što se dogodilo kad su zakoni ekonom-
skog racionalizma uobliĉeni i nametnuti - na poznati dvojni naĉin:
trţišna disciplina za slabe, ali pomoć drţave dadilje, kad je potrebno, da
zaštiti bogate i povlaštene. Do 1830-ih godina pobjeda nove ideologije
bila je vaţna, a potpunije je uspostavljena nekoliko godina poslije.
Ipak, postojao je mali problem. Ljudi, ĉini se, nisu mogli sebi utuviti u
glavu da nemaju prava sama po sebi. Budalastima i neupućenima,
teško im je bilo shvatiti jednostavnu istinu da nemaju pravo ţivjeti, pa
su reagirali na sve moguće nerazumne naĉine. Neko je vrijeme
britanska vojska trošila veliku energiju u gušenju pobuna. Kasnije su
se stvari zlokobno okrenule. Ljudi su se poĉeli organizirati. Ĉ
artistiĉki pokret i kasnije radniĉki pokret postali su vaţna sila. U tom
ĉasu gospodari su se ponešto prestrašili shvaćajući da im mi moţemo
odbiti pravo na ţivot, ali oni nama mogu odbiti pravo na vladanje.
Nešto se moralo uĉiniti.
l7
Rajani Kanth, Political Economy and Laissez-faire, Rowman i Littlefield, 1986.;
vidjeti i World Orders.
261
 l
Nasreću, postojalo je rješenje. "Znanost", koja je nešto savi-
tljivija od Newtonove, poĉela se mijenjati. Polovicom stoljeća znatno
su je preoblikovali John Stuart Mili i takve snaţne osobnosti kao stoje
Nassau stariji, svojedobno stup ortodoksije. Dogodilo se da su naĉela
gravitacije sada ukljuĉivala tragove onog što je polako postala
kapitalistiĉka socijalna drţava, s nekom vrstom društvenoga ugovora,
uspostavljena dugom i teškom borbom, punom mnogih obrata, ali i
vaţnih uspjeha.
Sada pokušavaju okrenuti povijest tako da se vrati u sretne
dane kada su nakratko vladali principi ekonomske racionalnosti,
ozbiljno pokazujući da ljudi nemaju prava osim onog na trţištu rada. S
obzirom na to da danas nalog da se "ode nekamo drugdje" ne fun-
kcionira, prilike su suţene na zatvorsko popravilište ili gladovanje,
kao stvar prirodnog zakona koji otkriva da svaki pokušaj da se siro-
mašnima pomogne samo škodi - naravno, siromašnima; bogatima se
pritom ĉudesno pomaţe, kao kad drţavna moć intervenira da isplati
jamĉevinu investitorima nakon propasti snaţno podrţavanoga mek-
siĉkog "ekonomskog ĉuda", ili da spasi propale banke i industriju, ili
kad zaprijeĉi Japanu pristup ameriĉkom trţištu da bi omogućila do-
maćim korporacijama da obnove industriju ĉelika, automobila i ele-
ktronike 1980-ih (usred impresivne retorike o slobodnim trţištima
iznimno protekcionistiĉke vlasti poslijeratnog doba i njihovih po-
moćnika). I još mnogo toga; to je samo puka glazura na kolaĉu. Ali
ostatak je predmet ţeljeznih naĉela ekonomskog racionalizma, koji
danas oni koji dijele povlastice katkad nazivaju "gruba ljubav".
Naţalost, to nije šala. Zapravo, šala je jedva moguća. Moţemo se
prisjetiti komentara Marka Twaina punog oĉaja, iz njegovih (dugo
zanemarivanih) antiimperijalistiĉkih eseja, o svojoj nesposobnosti da
satiriĉno opiše jednog od obljubljenih heroja pokolja nad Filipincima:
"Nijedna satira o Funstonu ne moţe dosegnuti savršenstvo zbog toga
što Funston sam zauzima taj vrhunac... /on je/ utjelovljenje satire".
Ono o ĉemu su laskavo izvještavale naslovne stranice novina
izazvalo bi porugu i uţas u društvu stvarno slobodne i demokratske
262
intelektualne kulture. Pogledajte samo jedan primjer. Razmotrite
gospodarski kapital najbogatije drţave na svijetu: grada New Yorka.
Njegov gradonaĉelnik Rudolph Giuliani napokon je rašĉistio svoju
fiskalnu politiku ukljuĉivši radikalno smanjenje poreznog opterećenja:
smanjenje poreza imućnima ("sve gradonaĉelnikovo rezanje poreza
pogoduje poslovanju", zabiljeţio je New York Times sitnim slo-vima) i
povećanje poreza siromašnima (prikriveno povišenjem cijene
prijevoznih karata za školarce i zaposlene, višom školarinom u grad-
skim školama, itd). Povezano s oštrim rezanjem drţavnih fondova za
javne potrebe, ova bi politika trebala pomoći siromašnima da odu
nekamo drugdje, objasnio je gradonaĉelnik. Te bi im mjere trebale
"omogućiti slobodno kretanje drţavom", objašnjeno je u izvještaju u
Timesu pod naslovom "Giuliani vidi u smanjenju sredstava za socijalnu
pomoć šansu za pomak".18
Ukratko, oni koji su ovisni o sustavu socijalne pomoći i javnim
sluţbama, konaĉno su osloboĊeni svojih okova baš kao što su uteme-
ljitelji doktrine klasiĉnoga liberalizma savjetovali u svojim strogo izve-
denim teoremima. A sve je to, kao što nanovo uspostavljena znanost
dokazuje, u njihovu korist. Dok se divimo utjelovljenju nametnute
konstrukcije racionalizma, suosjećanje za siromašne tjera suze na oĉi.
Gdje će osloboĊene mase krenuti? Moţda ufavele u pred-
graĊima, da bi bili "slobodni" nekako pronaći svoj put natrag da bi
mogli raditi prljave poslove za one koji su ovlašteni da uţivaju u naj-
bogatijem gradu na svijetu, u kojem je nejednakost veća od one u
Gvatemali, a ĉetrdeset posto djece je ispod granice siromaštva, prije
nego što se uspostave nove mjere "grube ljubavi".
Osjećajne duše koje ne mogu shvatiti prednosti kojima su siro-
mašni obasuti, morale bi barem biti u stanju shvatiti da nema alternative.
"Sljedećih bi nekoliko godina moglo pokazati da New York jednostavno
nije dovoljno bogat i ekonomski vitalan da omogući obiman javni
sektor, stvoren T a 4oba nakon velike depresije" - poduĉava nas struĉno
mišljenje na još jadnoj naslovnici Times a.
'* David Firestone, New York Times, 29. travnja; rezanje poreza, Steven Lee Myers,
New York Times, 28. travnja 1995.
263
 Gubitak ekonomske vitalnosti dovoljno je stvaran i djelomiĉno je "Gruba ljubav" doista je pravi izraz: ljubav za bogate i povla-
posljedica programa "urbanog razvoja" koji je eliminirao cvjeta-juću štene, grubost prema svakomu drugom.
proizvoĊaĉku osnovu u korist širenja financijskog sektora. Bogatstvo Kampanja za sniţenje cijena drţavnom intervencijom na soci-
grada druga je stvar. Struĉno je mišljenje, na koje se Times oslonio, jalnom, ekonomskom, politiĉkom i ideološkom planu iskorištava prilike
izvještaj ulagaĉima investicijske tvrtke J. R Morgan, pete komercijalne nastale bitnim premještanjem moći u ruke gospodara u posljednjih
banke na listi Petsto uspješnih za 1995., koja je 1994. imala dobit od dvadeset godina. Intelektualna razina prevladavajućeg diskursa nije ni
jedva 1,2 milijarde ameriĉkih dolara. To nije bila dobra godina za J. R prezira vrijedna, a moralna je groteskna. Ali procjena oĉekivanja koja
Morgana, u usporedbi sa "zapanjujućim" povećanjem profita od stoje iza njih nije nerealna. Takva je situacija, ĉini mi se, u kojoj smo
pedeset ĉetiri posto za petsto najboljih sa samo 2,6 postotnim danas kad razmatramo ciljeve i vizije.
povećanjem zaposlenosti i 8,2 posto prihoda od prodaje, "u jednoj od Kao i uvijek u prošlosti moţete odabrati da budete demokrat u
najprofitabilnijih godina uopće za ameriĉki biznis", kako je Fortune jeffersonovskom smislu ili aristokrat. Izaberete li aristokratski put, on
ushićeno izvijestio. Poslovni tisak hvalio je još jednu "uspješnu vam nudi bogate nagrade, uzevši u obzir poloţaj bogatstva, povlastica
godinu za ameriĉke korporacijske profite" dok "se ĉini daje i moći te svrhu kojoj prirodno teţi. Drugi je put put borbe, ĉesto
bogatstvo ameriĉkih kućanstava doista smanjeno" u ovoj ĉetvrtoj poraza, ali i nagrada koje su nezamislive onima koji podlijeţu
uzastopnoj godini dvocifrenog rasta profita i ĉetrnaestoj uzastopnoj "novom duhu vremena: stekni bogatstvo, zaboravi na sve osim na
godini opadanja realnih plaća. Petsto najuspješnijih ameriĉkih samoga sebe".
korporacija postiglo je nove vrhunce "ekonomske moći" s ukupnim Današnji svijet daleko je od svijeta Thomasa Jeffersona i ra-
prihodima blizu dvije trećine brutto domaćeg proizvoda što je mnogo dnika s polovice devetnaestoga stoljeća. Izbori koje nudi, meĊutim,
više od njemaĉkog ili britanskog, a da se ne govori o njihovoj moći nad nisu se promijenili ni u kojem temeljnom pogledu.
globalnom ekonomijom - to je impresivna koncentracija moći
neodgovornih privatnih tiranija i još jedan udarac demokraciji i trţištu.19
Ţivimo u "teškim vremenima" i svi trebamo stegnuti pojas;
tako glasi ta mantra. U stvarnosti zemlja je preplavljena kapitalom i
"sve većim profitima" koji "preplavljuju blagajne korporacijske
Amerike", uzbuĊeno je objavljivao ĉasopis Business Week ĉak prije
nego što je stigla velika vijest o rekordnom posljednjem tromjeseĉju
1994., koje je donijelo "fenomenalan 71 postotni rast profita" za de-
vetsto kompanija u Business Weekovu "popisu rezultata korporacija". I
kad su, sve u svemu, vremena tako teška, ima li drugog izbora nego
"pruţiti šansu za pomak" novoosloboĊenim masama?20
19
Fortune, 1. i 15. svibnja; Business Week, 6. oţujka 1995.
20
Business Week, 30. sijeĉnja i 15. svibnja 1995.

264 265
 SILA I MIŠLJENJE*

U svojoj analizi škotske duhovne tradicije George Davie iden-

tificira kao njezinu središnju temu priznanje temeljne uloge "prirodnih
vjerovanja ili naĉela zdravog razuma, poput vjerovanja u neovisan
izvanjski svijet, vjerovanja u uzroĉnost, vjerovanja u idealna mjerila i
vjerovanja u sebstvo savjesti kao dio odvojen od ostaloga". Katkad se
smatra da ta naĉela imaju znaĉaj propisa; premda nikad posve
opravdano, ona osiguravaju temelj mišljenju i shvaćanju. Neki su
smatrali da ona sadrţavaju "neumanjiv element misterija", istiĉe
Davie, dok su se drugi nadali da su ih racionalno utemeljili. O tome
porota još vijeća.
Takve ideje moţemo naći u mislilaca sedamanestoga stoljeća
koji su odgovorili na skepsu tog doba spoznajom da ne postoje si-
gurni temelji znanja, nego ipak imamo naĉina da doĊemo do pouz-
danog razumijevanja svijeta, da ga poboljšamo i promijenimo - to je u
biti stajalište današnjih znanstvenika. Sliĉno tome, razumna se osoba u
svojem obiĉnom ţivotu oslanja na prirodna uvjerenja zdravog
razuma istodobno shvaćajući da ona mogu biti uskogrudna ili
pogrešna i nadajući se da ih moţe poboljšati ili izmijeniti kako razu-
mijevanje raste.
Davie pripisuje Davidu Humeu daje škotskoj filozofiji priskrbio
upravo tu ulogu i, općenito, da ju je nauĉio postavljati prava pitanja.
Jedna je zagonetka koju je Hume postavio posebno danas umjesna.
Razmatrajući prva naĉela vlasti Hume nije našao "ništa što više
iznenaĊuje" od "lakoće kojom nekolicina vlada nad većinom; i slijepe
poslušnosti kojom ljudi napuštaju vlastita ĉuvstva i ţudnje u ime

* Z Magazine, srpanj/kolovoz 1991. Ovaj je ogled prepravljena verzija zakljuĉka iz

knjige Deterring Democracy Noama Chomskoga koja je i sama izbor prepravljenih
verzija ĉlanaka objavljenih u Z-u.

266 267
ĉuvstava i ţudnji svojih gospodara. Kad istraţujemo na koji je naĉin to
ĉudo izvedeno, otkrit ćemo da, budući d a j e sila uvijek na strani onih
nad kojima se vlada, vladarima ne preostaje ništa kao potpora doli
mišljenje. Zbog toga se vlast temelji samo na mišljenju; a to geslo
vrijedi za najdespotskiju i najmilitantniju vlast kao i za najslobodniju i
najnarodskiju."
Hume je bio oštrouman promatraĉ, a njegov paradoks vlasti
umnogome je toĉan. Njegovo zapaţanje objašnjava zašto su elite tako
predane indoktrinaciji i nadzoru misli, stoje glavna i uglavnom
zapostavljena tema suvremene povijesti. "Javnost se mora staviti na
njezino mjesto", pisao je Walter Lippmann, da bismo mogli "ţivjeti
osloboĊeni toptanja i meketanja zbunjenog stada", ĉija je "uloga" da
bude "zainteresiran promatraĉ akcije", a ne sudionik. I, ako drţavi
nedostaje snage za prisilu a glas naroda se moţe ĉuti, nuţno je osi-
gurati da taj glas govori pravu stvar, što ugledni intelektualci savjetuju
godinama.
Humeovo zapaţanje potiĉe mnoga pitanja. Jedan je nejasan
detalj predodţba d aj e sila na strani onih nad kojima se vlada. Zbilja je
mnogo mraĉnija. Dobar dio ljudske povijesti podupire suprotnu tezu
koju su iznijeli stoljeće prije zagovaratelji vladavine parlamenta nad
kraljem, ili još znaĉajnije, nad narodom: "moć maĉa jest, i uvijek je bila,
temelj svih prava na vlast". Sila takoĊer ima istanĉanije naĉine, tu je
niz mjera prikrivenog nasilja koje se inaĉe veţu za odbijanje
poslušnosti. Usprkos tome Humeov paradoks je stvaran. Ĉak se i
despotska vladavina obiĉno zasniva na odreĊenoj mjeri suglasnosti, a
odstupanje od prava znak je slobodnijih društava - stoje ĉinjenica koja
traţi analizu.
Grublja strana
Sudbina narodnih pokreta prošlog desetljeća osvjetljava
grublju stranu istine. U sovjetskim zemljama satelitima vladari su
vladali silom a ne mišljenjem. Kad se sila povukla krhke tiranije su
ubrzo propale, najvećim dijelom uz malo krvoprolića. Ti su znaĉajni
268
l
• uspjesi izmamili nešto euforije o moći "ljubavi, snošljivosti, nenasi-
• lja, ljudskog duha i opraštanja", kojom je Vaclav Havel objasnio l
neuspjeh policije i vojske da slome ĉešku pobunu. Misao je utješna ali
nestvarna, što otkriva i najpovršniji pogled na povijest. Kljuĉni ĉimbenik
nije neki novi oblik ljubavi i nenasilja; ovdje se ne radi o utiranju novih
puteva. Prije se radi o povlaĉenju sovjetske sile i propasti struktura prisile
temeljenih na njoj. Oni koji vjeruju u drugo mogu se obratiti za vodstvo
duhu nadbiskupa Romera i bezbroj drugih koji su se pokušali ljudskim
duhom suprotstaviti okrutnom teroru.
Nedavni dogaĊaji u istoĉnoj i srednjoj Europi oštar su otklon od
povijesnoga pravila. U cijeloj su suvremenoj povijesti narodne snage
potaknute radikalnim demokratskim idealima nastojale pobijediti
autokratsku vladavinu. Katkad su mogle proširiti podruĉje slobode i pravde
prije nego što su upokorene. Ĉesto su jednostavno pregaţene. No teško je
zamisliti drugaĉiji sluĉaj da se etablirana moć jednostavno povuĉe
suoĉena s narodnim izazovom. Nije manje /adivljujuće ni ponašanje
vladajuće supersile koja ne samo da nije silom prijeĉila takav razvoj
dogaĊaja kao u prošlosti, nego g a j e i ohrabrivala usporedno s vaţnim
unutarnjim promjenama. ' Dramatiĉno opreĉan sluĉaj Srednje Amerike
oslikava povijesno pravilo gdje je svaki napor naroda da zbaci okrutnu
tiraniju oligarhije ili vojske doĉekan ubilaĉkom silom koju podupire ili
izravno organizira vladar te polutke. Prije deset godina bilo je znakova
nade da će doći kraj mraĉnom dobu terora i bijede s pojavom skupina koje
su se oslanjale na vlastite snage, sindikata, seljaĉkih udruţenja,
kršćanskih zajednica i ostalih narodnih organizacija koje su mogle
voditi u demokraciju i društvenu preobrazbu. Taje mogućnost izmamila
tvrd odgovor Sjedinjenih Drţava i njezinih satelita, koje su u t cijelosti
podrţali njezini europski saveznici, pohodom krvoprolića, f torture i
općeg barbarstva što je iza sebe ostavio društva "pogoĊena terorom i
panikom", "kolektivnom zastrašenošću i općim strahom" i "pounutrenim
prihvaćanjem terora", prema rijeĉima salvadorske kršćanske organizacije
za ljudska prava. Rana nastojanja u Nikaragvi
269
 da se novĉana sredstva usmjere prema siromašnoj većini nagnala su
Washington u gospodarski i ideološki rat, otvoreni teror kako bi
kaznio te prijestupe uništavajući gospodarstvo i društveni ţivot.
Prosvijetljeno zapadno mišljenje smatra takve posljedice us-
pjehom sve dok je izazivanje moći i povlastica sprijeĉeno a mete su
pravilno izabrane: ubijanje istaknutih svećenika u oĉima javnosti nije
pametno, no ubijanje seljaĉkih aktivista i sindikalnih voda poštena je
igra - i, naravno, ubijanje seljaka, Indijanaca, studenata i općenito
ostalih iz niţe klase. Ubrzo nakon ubojstva isusovaĉkih svećenika u
Salvadoru u studenome 1989., eterom se pronijela priĉa dopisnika
Associated Pressa, Douglasa Granta Minea, naslovljena "Drugi šal-
vadorski masakr - ali obiĉnoga puka", u kojoj je izvijestio kako su
vojnici ušli u radniĉku ĉetvrt, uhitili šestoro ljudi, poredali ih uza zid i
ubili, a meĊu njima i ĉetrnaestgodišnjeg djeĉaka, kao dodatak. Oni
"nisu bili svećenici ili promicatelji ljudskih prava", pisao je Mine,
"tako daje njihova smrt prošla uglavnom nezapaţeno" - kao i njegova
priĉa koja je zaboravljena.
"Istog tjedna kad su ubijeni isusovci", piše dopisnik iz Srednje
Amerike Alan Nairn, "najmanje dvadeset osam drugih civila ubijeno je
na sliĉan naĉin. Medu njima bio je ĉelnik vodoprivrednog sindikata,
voditeljica organizacije sveuĉilišnih ţena, devet ĉlanova indijanske
poljodjelske kooperative, deset studenata... Uostalom, ozbiljna istraga
salvadorskih ubojstava vodi izravno do kućnih vrata Wash-ingtona."
Sve "apsolutno prikladno" i zato nevrijedno spomena ili zabrinutosti.
Priĉa se tako nastavlja, jezovit tjedan za tjednom.
Usporedba sovjetskih i ameriĉkih interesa opće je mjesto izvan
kulturno uskraćenih dijelova Zapada, kao što pokazuju raniji ĉlanci
u ĉasopisu Z. Gvatemalski novinar Julio Godoy, koji je pobjegao kad su
sjedište njegovih novina La Epoca drţavni teroristi digli u zrak (ta
operacija nije izazvala interes u Sjedinjenim Drţavama, o njoj nisu
izvještavali premda je bila dobro poznata), piše da stanovnici istoĉne
Europe "na neki naĉin imaju više sreće od onih u Srednjoj Americi":
"dok vlast u Pragu, koju je postavila Moskva, degradira i poniţava
reformatore, gvatemalska ih vlast, koju je postavio
270
lU
Washington, ubija. I još to ĉini u pravom genocidu koji je odnio više od
sto pedeset tisuća ţrtava... /kako to Amnesty International naziva/
Vladinim programom politiĉkog ubojstva'." On navodi da je to
"glavno objašnjenje za neustrašiv znaĉaj nedavne studentske pobune u
Pragu: ĉehoslovaĉka vojska ne puca da ubije... U Gvatemali se, da ne
spominjemo Salvador, nasumiĉnim terorom koriste da odvrate
sindikate i seljaĉka udruţenja od traganja za vlastitim putem" - i da
osiguraju da tisak bude suglasan ili će nestati, tako da se zapadni li-
berali ne moraju brinuti o cenzuri u "ţutokljunim demokracijama"
kojima plješću.
Godoy navodi rijeĉi europskog diplomata koji kaţe, "sve dok
Amerikanci ne promijene svoje stajalište prema tom podruĉju, nema
mjesta istini ili nadi". Sigurno nema prostora ni nenasilju i ljubavi.
Potrebno je dugo tragati da se naiĊe na takve bjelodane istine u
ameriĉkim izvještajima, ili na Zapadu općenito, koji mnogo više vole
uglavnom besmislene (premda samolaskajuće) usporedbe izmeĊu
istoĉne i zapadne Europe. Niti je uţasna katastrofa kapitalizma tijekom
prošlih nekoliko godina glavna tema današnjih rasprava, katastrofa
koja je dramatiĉna u Latinskoj Americi i ostalim interesnim
podruĉjima industrijskoga zapada, u "internom trećem svijetu"
Sjedinjenih Drţava i "izvezenim sirotinjskim ĉetvrtima" Europe.
Niti je vjerojatno da ćemo naići na mnogo paţnje posvećene ĉinjenici,
koju se teško moţe zaobići, da priĉe o gospodarskom uspjehu
ukljuĉuju koordinaciju drţave i fmancijsko-industrijskih kon-
glomerata, što je drugi znak pada kapitalizma u posljednjih šezdeset
godina. Jedino se treći svijet mora podvrgnuti razornim silama slo-
bodnoga trţišta kapitalizma, da bi ga moćni djelotvornije opljaĉkali i
iskoristili.
Srednja Amerika predstavlja povijesno pravilo, a ne istoĉna
Europa. Humeovo zapaţanje zahtijeva tu ispravku. Kad to shvatimo, i
dalje je istinito i vaţno da se vlast tipiĉno temelji na pokornosti bez
obzira na silu, ĉak i kad je ona dostupna kao krajnje sredstvo.
271
 Zbunjeno stado i njegovi pastiri
Danas je Humeovo zapaţanje oţivljeno i razraĊeno, ali tu je i
kljuĉna novina: nadzor nad mišljenjem vaţniji je vlastima koje su
slobodne i narodne, nego despotskim i vojnim drţavama. Logika je
jednostavna. Despotska drţava moţe silom nadzirati svoje domaće
neprijatelje, no kad drţava izgubi to oruţje, druga su sredstva potrebna
da se sprijeĉi neuka masa da se miješa u javne poslove koji je se ne
tiĉu. Te vaţne znaĉajke suvremene politiĉke i duhovne kulture zasluţuju
pomniji pogled.
Problem da se "javnost stavi na svoje mjesto" došao je u prvi
plan, kako je jedan povjesniĉar naziva, "prvom velikom provalom
demokratske misli u povijesti", engleskom revolucijom u sedamna-
| ij|j estom stoljeću. To sveopće buĊenje stanovništva iznijelo je na vidje
lo problem: kako obuzdati prijetnju.
l Ugledni su ljudi smatrali neumjerenima slobodarske ideje
radikalnih demokrata. Oni su bili za opće obrazovanje, zajamĉenu
zdravstvenu skrb i demokratizaciju pravnog sustava, što je netko
opisao kao priĉu o lisici i siromašnim ljudima guskama: "ona im ĉe
rupa perje i njima se hrani". Oni su razvili vrstu "teologije osloboĊe
nja" koja je, kako je jedan kritiĉar znakovito primijetio, propovi
jedala "buntovniĉku doktrinu narodu" i išla za tim da "digne pros
taĉku gomilu... protiv ponajboljih ljudi u kraljevstvu, da ih privuĉe u
udruţenja i saveze... protiv sve vlastele, gospode, ministara, odvjet
nika, bogatih i miroljubivih ljudi" (povjesniĉar Clement Walker).
Posebno zastrašujući bili su putujući radnici i propovjednici koji su
pozivali na slobodu i demokraciju, agitatori koji su poticali prostaĉku
gomilu i tiskari koji su izbacivali pamflete u kojima su sumnjiĉili
vlast i njezine tajne. "Nema vlasti bez tajni", upozorio je Walker,
tajni koje se moraju "skriti" od obiĉnoga puka: "Neznanje i divljenje
proizašlo iz neznanja roditelji su graĊanske odanosti i poslušnosti",
misao je koju ponavlja Dostojevskijev Veliki inkvizitor. Radikalni
demokrati su "bacili sve tajne i zagonetke vlasti... pred svjetinu (kao
bisere pred svinje)", nastavlja on, i "uĉinili ljude tako znatiţeljnima i
272
ir
bezobraznima da nikad neće biti dovoljno ponizni da bi se pokorili
graĊanskoj vlasti". Drugi je komentator znakovito primijetio da je
opasno "imati ljude koji su svjesni svoje snage". Svjetina nije ţeljela da
nad njom vlada kralj ili parlament, nego "ljudi poput nas, koji znaju
naše potrebe". Njihovi su pamfleti nadalje objasnili: "Nikad svijet
neće biti dobar dok nam vitezovi i gospoda, izabrani samo da nas
straše i tlaĉe, odreĊuju zakone a ne poznaju ljudske rane."
Te su ideje posve prirodno zapanjile ponajbolje ljude. Bili su
voljni osigurati ljudima njihova prava, ali u razumnoj mjeri i prema
naĉelu: "Kad spominjemo ljude onda ne mislimo na smušene i zbr-
kane ljude". Nakon poraza demokrata, John Locke je komentirao da se
"nadniĉarima i trgovcima, usidjelicama i mljekaricama" mora reći u što
da vjeruju: "Većinom nisu u stanju nešto znati i zbog toga moraju
vjerovati."
Poput Johna Miltona i drugih graĊanskih slobodara toga vre-
mena, i Locke je strogo ograniĉeno shvaćao slobodu izraţavanja.
Njegov je Temeljni ustav drţave Karoline zatvarao one koji "na svojem
vjerskom sastanku govore bilo što protiv vlasti, guvernera ili o
drţavnim pitanjima". Ustav je jamĉio slobodu "vjerskoga mišljenja"
ali ne i politiĉkog. Leonard Levy primjećuje da "Locke ne bi ljudima
dopustio ĉak ni raspravljati o javnim pitanjima". Ustav je, nadalje,
predvidio da su "svaki komentar i tumaĉenje nekog dijela toga ustava
ili nekog dijela obiĉajnog ili statutarnog prava obiju Karolina
bezuvjetno zabranjeni". Kao razlog zašto bi parlament trebao ukinuti
cenzuru 1694., Locke nije ponudio obranu slobode izraţavanja ili
mišljenja, nego samo razmatranja o korisnosti ili šteti cenzure kad je
rijeĉ o trgovaĉkim interesima. Budući daje opasnost od demokracije
prevladana a slobodarska se svjetina raspršila, dopušteno je ukidanje
cenzure u Engleskoj jer "su oni koji oblikuju mišljenje... cenzurirali
sami sebe. U tisak nije išlo ništa što je zastrašivalo bogataše", obja-
Snjava Christopher Hill. U drţavi kapitalistiĉke demokracije, poput
Sjedinjenih Drţava, koja dobro funkcionira, ono što bi moglo plašiti
bogataše uglavnom se drţi podalje od oĉiju javnosti - katkad s
priliĉno zapanjujućim uspjehom.
273
 Takve ideje imaju snaţan odjek i danas, ukljuĉujući i Locke-
ovu krutu doktrinu prema kojoj je obiĉnim ljudima osporeno pravo da
makar raspravljaju o javnim poslovima. Ta doktrina ostaje temeljno
naĉelo suvremenih demokratskih drţava, sada se provodi raznim sred-
stvima da bi zaštitila djelovanje drţave od javnog preispitivanja:
klasifikacijom dokumenata uglavnom prema laţnom izgovoru o na-
cionalnoj sigurnosti, tajnim operacijam i ostalim mjerama kojima se
prijeĉi prostaĉkoj gomili ulazak u politiĉku arenu. Takva sredstva do-
bivaju na snazi u reţimima reakcionarnih drţavnika poput Reagana i
Thatcherice. Iste ideje tvore osnovnu profesionalnu zadaću i odgovornost
intelektualne zajednice: oblikovati percipiranu povijesnu graĊu i sliku
današnjeg svijeta prema interesima moćnih i tako osigurati da se
javnost drţi svojeg mjesta i svoje uloge, prikladno zbunjena.
Pristaše parlamenta i vojske protiv naroda 1650-ih lako su
dokazali da se svjetini ne moţe vjerovati. To su dokazivali svojim još
postojećim monarhistiĉkim sentimentima i nevoljkošću da predaju
svoje poslove u ruke gospode i vojske koji predstavljaju "istinski
narod", na što ljudi u svojoj gluposti nisu pristali. Masa je "prevrtljiva
gomila", "zvijer u ljudskoj spodobi". Ispravno je svladati ih, kao što
je ispravno "spasiti ţivot ludoj ili rastresenoj osobi ĉak prćtiv
njezine volje". Ako su ljudi tako "izopaĉeni i pokvareni" da "vlast i
povjerenje daju grešnim i nedostojnim ljudima, time su svoju moć
izgubili u korist onih koji su dobri, premda je takvih malo".
Dobri i rijetki mogu biti gospoda ili industrijalci, ili avangardna
partija i centralni komitet, ili intelektualci dokazani kao "struĉnjaci"
zato što izraţavaju opću jednodušnost moćnih (da parafraziramo jednu
od misli Henryja Kissingera). Oni rukovode poslovnim carstvima,
ideološkim institucijama i politiĉkim strukturama, ili im sluţe na
razliĉitim razinama. Njihova je zadaća voditi zbunjeno stado i drţati
prevrtljivu gomilu u stanju podrazumijevajuće podloţnosti, i na taj naĉin
prijeĉiti zastrašujuću mogućnost slobode i samoodreĊenja.
Sliĉne su ideje smišljene kad su se španjolski istraţivaĉi upustili
u "najveći genocid u ljudskoj povijesti", kako je to nazvao Cve-tan
Todorov, nakon što su "otkrili Ameriku" prije pet stotina godina.
274
Oni su opravdavali svoja djela terora i ugnjetavanja time da domoroci
nisu "sposobni sami vladati ništa više od luĊaka ili ĉak divljih zvijeri i
ţivotinja, vidjevši da njihova hrana nije prihvatljiva i ništa bolj a od
hrane divljih zvijeri", a njihova je glupost "mnogo veća od <ljcĉje i
one luĊaka u drugim zemljama" (prema profesoru i teologu Franciscu
de Vitoriji, "jednom od vrhunaca španjolskog humanizma šesnaestog
stoljeća"). Zbog toga je opravdana intervencija "da bi se t tvarila
prava na pokroviteljstvo", objašnjava Todorov, saţimajući osnovnu
misao de Vitorije.
Kada su nekoliko godina poslije engleski barbari preuzeli za-
daću, naravno da su usvojili isto stajalište kroteći vukove u ljudskom
obliĉju, kako je George Washington opisao prepreke koje su stajale
na putu napretka civilizacije pa ih se moralo ukloniti za vlastito dobro.
Engleski su kolonisti na isti naĉin postupili prema keltskim "di-
vljacima" kad je, na primjer, lord Cumberland, poznat kao "krvolok", r
tavio pustoš u škotskim sjevernim gorovitim brdima prije nego što je
nastavio sa svojim poslom u Sjevernoj Americi.
Sto pedeset godina poslije njihovi su potomci oĉistili Sjevernu
Ameriku od njezine domaće snijeti, sveli broj luĊaka s deset milijuna
na dvjesto tisuća, prema nekim nedavnim procjenama, i okrenuli se
Filipinima da bi civilizirali divlje zvijeri. Indijski borci, kojima je
predsjednik McKinley povjerio zadatak da "pokrste" i "duhovno
okrijepe" ta nesretna stvorenja, oĉistili su osloboĊene otoke od stotina
tisuća domorodaca ubrzavajući njihov uspon na nebo. TakoĊer su
spašavali "zavedena stvorenja" od njihove izopaĉenosti "uništavajući
domoroce na engleski naĉin", kako je New York opisao njihovu bolnu
duţnost, dodajući da moramo preuzeti "ono malo uprljane slave Sto je
ima u sveopćem klanju, dok ne nauĉe poštovati naše oruţje", i tada
moramo krenuti dalje "na puno teţi zadatak da ih pridobijemo tia
poštuju naše namjere".
Tako je uglavnom povijest tekla, dok je kuga europske civi-
lizacije pustošila većinu svijeta.
Na domaćoj bojišnici trajni je problem uobliĉio politiĉki mi-
slilac iz sedamnaestoga stoljeća, Marchamont Nedham. On je pisao
275
da bi prijedlozi radikalnih demokrata rezultirali time što bi "neuke
l
osobe, bez znanja i imetka, došle na vlast". Uz danu slobodu "samou-
vjerena gomila" izabrala bi "najprostije ljude' koji bi bili zaoku-
pljeni "muţnjom i škopljenjem bogataških novĉanika" i tako krenuli
"putem spremnim za svaki razvrat, nevolju, ĉistu anarhiju i pomut-
nju". Ta su stajališta uobiĉajena u suvremenim politiĉkim i intelektu-
alnim raspravama; još i više kako su narodne borbe kroz stoljeća ost-
varivale uspjeh u provoĊenju prijedloga radikalnih demokrata pa su se
morala rabiti sve razraĊeni]'a sredstva da se smanji njihov stvaran
sadrţaj.
Takvi su se problemi redovito javljali u razdobljima meteţa i
društvenog sukoba. Nakon ameriĉke revolucije pobunjeni i samostalni
poljodjelci silom su morali nauĉiti da ideali s pamfleta iz 1776. neće
biti ozbiljno shvaćeni. Obiĉan puk neće predstavljati seljaci poput
njih, koji poznaju ljudske rane, nego gospoda, trgovci, odvjetnici i oni
koji imaju moć ili sluţe privatnoj moći. Jefferson i Madison su
li
vjerovali da moć treba biti u rukama "prirodne aristokracije", tumaĉi
Edmund Morgan, "ljudi kao što su oni" koji će braniti prava
vlasništva od Hamiltonove "papirnate aristokracije" i siromašnih; oni
su "smatrali da robovi, siromasi, bijedni radnici predstavljaju uvijek
prisutnu opasnost za slobodu i vlasništvo". Vladajuća je doktrina, koju
su izrazili Oĉevi utemeljitelji, da "ljudi koji posjeduju zemlju moraju
njome i vladati" (John Jay). Pojava korporacija u devetnaestom
stoljeću i zakonskih struktura koje su sluţile tome da im omoguće
dominaciju nad privatnim i javnim ţivotom, omogućila je pobjedu
federalistiĉkih protivnika narodne demokracije u novom i moćnom
obliku.
Nerijetko su revolucionarne borbe huškale kandidate za vlast
jedne protiv drugih, premda su bili jedinstveni u suprotstavljanju
radikalnim demokratskim teţnjama obiĉnoga puka. Lenjin i Trocki
su, ubrzo nakon osvajanja drţavne vlasti 1917., krenuli u svrgavanje
organa narodnoga nadzora, ukljuĉujući i tvorniĉka vijeća i sovjete, te su
na taj naĉin odvratili i prevladali socijalistiĉke teţnje. Lenjin kao
pravovjerni marksist nije smatrao socijalizam odrţivim izborom u toj
276
i/adnoj i nerazvijenoj zemlji; do posljednjega trenutka za njega je
vrijedila "elementarna istina marksizma da pobjeda socijalizma za-
htijeva udruţene napore radnika u brojnim naprednim zemljama",
osebno u Njemaĉkoj. U svojem, kako mi se uvijek ĉinilo, najboljem idu,
George Orwell je opisao sliĉan razvoj dogaĊaja u Španjolskoj u l ojoj
su fašisti, komunisti i liberalna demokracija bili ujedinjeni u
Miprotstavljanju slobodarskoj revoluciji koja je preplavila velik dio
/cmlje, upuštajući se u sukob zbog plijena samo ondje gdje su narodne
snage bile dovoljno potisnute. Ima mnogo primjera na koje je ĉeto
utjecalo nasilje velike sile.
To posebice vrijedi za treći svijet. Zapadne elite neprestano su
. abrinute za to da bi narodne organizacije mogle postaviti temelje
mišićnoj demokraciji i društvenoj preobrazbi i tako ugroziti
i
iskljuĉive povlastice povlaštenih. Oni, koji nastoje "podignuti na
noge lupešku gomilu" i "privući ih u udruţenja i saveze" protiv "po
najboljih ljudi", moraju se onemogućiti ili ukloniti. Ne iznenaĊuje
to je nadbiskup Romero morao biti smaknut odmah nakon naloga
predsjednika Ĉartera da se obustavi vojna pomoć vladajućoj hunti
koja će je, upozorio je, upotrijebiti "za zaoštravanje nepravde i repre-
ij e nad narodnim organizacijama" koje se bore "za poštovanje svo
jih osnovnih ljudskih prava". '. ••
l Prijetnja narodnog organiziranja povlasticama stvarna je sama
po sebi. Još gore, "truleţ se moţe proširiti", prema rjeĉniku politiĉkih
elita; moţe doći do pokaznog uĉinka nezavisnog razvoja u obliku ko
ji vodi brigu o narodnim ranama. Nedostupni dokumenti pa ĉak i ja
l vni izvještaji otkrivaju daj e glavna briga sjevernoameriĉkih planera
bila bojazan da će se "virus" proširiti i zaraziti ostala podruĉja.
Ta briga ne utire nove puteve. Europski su se drţavnici pribo-
javali da bi ameriĉka revolucija mogla "dati novu snagu apostolima
ustanka" (Metternich) i proširiti "zarazu i navalu opakih naĉela" kao
što su "pogubne doktrine republikanizma i narodnog samoupra-
vljanja", upozorio je jedan carski diplomat. Stoljeće kasnije podjela
uloga bila je obratna. Robert Lansing, ministar vanjskih poslova
predsjednika Woodrowa Wilsona, bojao se da će, ako se boljševiĉka
277
bolest proširi, "neuka i nesposobna masa ĉovjeĉanstva dominirati
svijetom"; boljševici se, nastavio je, obraćaju "proletarijatu svih ze-
malja, neukima i mentalno zaostalima, koji su, prema svojem broju,
pozvani da postanu gospodari... stoje vrlo stvarna opasnost s obzirom na
proces društvenih nemira po cijelom svijetu". Ponovno je demokracija
uţasna prijetnja. Kad su se vojnici i radniĉki savjeti nakratko pojavili u
Njemaĉkoj, Wilson se pobojao da će oni dati povoda opasnim mislima
meĊu "ameriĉkim crnim /vojnicima/ na povratku kući". On je ĉuo da
crnaĉke pralje već zahtijevaju veću nadnicu od postojeće govoreći
"novac je isto toliko moj koliko i vaš". Wilson se i/meĊu ostaloga
bojao da će se poslovni ljudi moţda morati prilagoditi da prime radnike
u svoje upravne odbore, ako se ne uništi boljševiĉki virus.
S tim uţasnim posljedicama na pameti, zapadna bi invazija na
Sovjetski Savez bila opravdana obrambenim razlozima zbog "izazova
revolucije... samom opstanku kapitalistiĉkog poretka" (John Lewis
Gaddis). Bilo je sasvim prirodno da se obrana Sjedinjenih Drţava
proširi s napada na Sovjetski Savez i na Wilsonovu Crvenu prijetnju
kod kuće. Kako je Lansing objasnio, mora se upotrijebiti sila da bi
sprijeĉila 'VoĊe boljševizma i anarhije" da nastave s "organiziranjem ili
propovijedanjem protiv vlasti u Sjedinjenim Drţavama"; vlast ne smije
dopustiti "tim fanaticima da uţivaju u slobodi koju sada nastoje uništiti".
Represija, kojom je poĉela Wilsonova administracija, uspješno je
potkopala demokratsku politiku, sindikate, slobodu tiska i nezavisnu
misao u interesu korporacijske moći i drţavne vlasti koje su
predstavljale svoje interese, a sve uz opći pristanak medija i elite, u
samoobrani od "neuke i mentalno zaostale" većine. Potpuno ista priĉa
ponovila se nakon Drugoga svjetskog rata, opet pod izgovorom sovjetske
prijetnje, a u zbilji da se obnovi pokornost vladarima.
Kad su politiĉki ţivot i nezavisna misao oţivjeli 1960-ih godina,
ponovno se javio problem a i odgovor je bio isti. Trilateralna
komisija, okupivši zajedno liberalnu elitu Europe, Japana i Sje-
dinjenih Drţava, upozorila je na prijeteću "krizu demokracije" jer jedio
javnosti traţio da uĊe u politiĉku arenu. Ovaj "višak demokraci-
278
ic" predstavljao je prijetnju nesmetanoj vladavini povlaštenih elita -sto
se naziva "demokracijom" u politiĉkoj teologiji. Problem je bio
uobiĉajen: svjetina je pokušavala upravljati vlastitim poslovima dobivši
nadzor nad vlastitim zajednicama i objavljujući svoje politiĉke
/ahtjeve. Bilo je organiziranih nastojanja meĊu mladim ljudima, et-
niĉkim manjinama, ţenama, socijalnim aktivistima i drugima, koji su
bili ohrabreni borbom za slobodu i nezavisnost neprosvijećenih masa na
drugim mjestima. Traţi se više "umjerenosti u demokraciji", za-
kljuĉila je Komisija, moţda povratak u dane kad je "Truman bio u
stanju vladati zemljom u suradnji s relativno malim brojem odvjetnika i
bankara s Wall Streeta", kao što je tumaĉio ameriĉki izvjestitelj.
Bojazan koju su iskazivali ponajbolji ljudi u 17. stoljeću postala je
glavna tema intelektualnih rasprava, korporacijske prakse i
akademskih krugova društvenih znanosti. Tu je bojazan izrazio utje-
cajni moralist i savjetnik za vanjske poslove, Reinhold Niebuhr, kojeg
su oboţavali George Kennan, kennedyjevski intelektualci i mnogi
drugi. On je pisao da "razboritost pripada nepristranim proma-
traĉima" dok obiĉna osoba ne slijedi razum nego vjeru. Objasnio je da
nepristrani promatraĉi moraju prepoznati "glupost prosjeĉnog ĉovjeka"
i pobrinuti se za "nuţne iluzije" i "emocionalno snaţna poje-
dnostavljenja" koja će odrţavati naivne budale na pravom putu. Kao i
1650. i sada je nuţno zaštititi "luĊake ili zbunjene osobe", neuku
svjetinu, od vlastitih "pokvarenih i podmitljivih" procjena, isto kao
sto ne dopuštamo djetetu prijeći ulicu bez nadzora.
U skladu s prevladavajućim poimanjem, nema narušavanja
demokracije ako samo nekoliko korporacija nadzire informacijski
sustav: zapravo, to je srţ demokracije. Vodeća figura industrije za
odnose s javnošću, Edward Bernays, objasnio je daje "sama bit de-
mokratskog razvoja" "slobodno uvjeravanje i predlaganje", što on
naziva "stvaranjem pristanka". Ako je sloboda uvjeravanja sluĉajno
koncentrirana u samo nekoliko ruku, moramo shvatiti da je to priroda
slobodnog društva.
Bernays je izrazio poantu u priruĉniku za odnose s javnošću iz
1928.: "Svjesno i pametno postupanje s organiziranim obiĉajima i
279
mišljenjima mase vaţan je element demokratskog društva... Mudre
manjine moraju iskorištavati promidţbu stalno i sustavno." Imajući
beskrajnu i presudnu moć poslovna zajednica Sjedinjenih Drţava vi-
soke klasne svijesti sposobna je te pouke djelotvorno upotrijebiti.
Bernaysovu obranu propagande citira Thomas McCann, voditelj
sluţbe za odnose s javnošću kompanije United Fruit, za koga je Ber-
nays osigurao jedinice za vezu 1954. pripremajući teren za zbacivanje
gvatemalske demokracije, što je veliki trijumf poslovne promidţbe
uz dobrovoljnu poslušnost medija.
Mudre su manjine odavno shvatile da je to njihova uloga.
Walter Lippmann opisao je "revoluciju" u "demokratskoj praksi"
"proizvodnje pristanka" kao "samosvjesno umijeće i redovan organ
narodne vlasti". To je prirodan tok stvari kad se ne moţe vjerovati
javnom mišljenju: "U nedostatku institucija i obrazovanja, s pomoću
kojih okolina tako uspješno doznaje da ĉinjenice javnog ţivota vrlo
oštro odskaĉu od egocentriĉnog mišljenja, zajedniĉki interesi u pot-
punosti i naveliko izmiĉu javnom mišljenju, a njime moţe rukovoditi
samo specijalizirana klasa ĉiji osobni interesi nadaleko nadilaze lokalne"
pa je zbog toga sposobna shvatiti "ĉinjenice". To su ponajbolji ljudi
koji su sami sposobni rukovoditi društvom i gospodarstvom.
Iz toga slijedi da moramo jasno razlikovati dvije politiĉke
uloge, nastavlja Lippmann s objašnjenjem. Prva je uloga dodijeljena
specijaliziranoj klasi, "upućenim ljudima", "odgovornim ljudima",
koji imaju pristup informacijama i pogodbama. Idealno je kad su
posebno obrazovani za javnu sluţbu i kad vladaju mjerilima za
rješavanje društvenih problema: "Onoliko koliko ta mjerila mogu
postati toĉna i objektivna, politiĉka se odluka" koja je njihov teren,
"stvarno dovodi u vezu s interesima ljudi". "Javni ljudi", nadalje, trebaju
"predvoditi mišljenje" i preuzeti odgovornost za "oblikovanje
zdravog javnog mišljenja". "Oni pokreću, oni rukovode, oni odre-
Ċuju", i zato moraju biti zaštićeni od "neukih, nametljivih nestruĉnjaka",
opće javnosti koja je nesposobna rješavati "bit problema". Mjerilo
koje primjenjujemo na vlast jest uspjeh kojim ona zadovoljava
materijalne i kulturne potrebe, a ne "odgovara li na egocentriĉna
280
mišljenja koja sluĉajno plutaju ljudskim mozgovima". Kad ovlada
mjerilima politiĉkog odluĉivanja, specijalizirana će klasa, zaštićena
od javnog zanovijetanja, sluţiti javnom interesu - "nacionalnom in-
teresu" u mreţama zagonetnih niti društvenih znanosti i politiĉkih
objašnjenja.
Druga je uloga, "zadaća javnosti", mnogo ograniĉenija. Nije
na javnosti, zapaţa Lippmann, da "prosuĊuje o bitnim stvarima" nekog
problema ili da nudi analizu ili rješenja, nego da samo tu i tamo stavi
"svoju snagu na raspolaganje" jednoj ili drugoj skupini "odgovornih
ljudi". Javnost "ne razmišlja, istraţuje, izmišlja, uvjerava, ugovara ili
odluĉuje". "Javnost djeluje samo svrstavajući se kao pristaša uz nekog
tko ima izvršnu vlast", kad on o problemu razmisli trijezno i
nepristrano. To je razlog što se "javnost mora staviti na svoje
mjesto". Zbunjeno stado, topćući i mekećući, "ima svoju ulogu": biti
"zainteresirani promatraĉ akcije" a ne sudionik. Sudjelovanje je
duţnost "odgovornih ljudi".
Te ideje, koje Lippmannovi nakladnici opisuju kao naprednu
"politiĉku filozofiju liberalne demokracije", nepogrešivo nalikuju
Lenjinovu shvaćanju avangardne partije koja vodi mase u bolji ţivot
koji one nisu u stanju same osmisliti ili izgraditi. Zapravo se prijelaz s
jedne pozicije na drugu, s Lenjinova entuzijazma na "slavljenje
Amerike", pokazao kroz godine sasvim laganim. To ne iznenaĊuje s
obzirom na to da su doktrine u svojem korijenu istovjetne. Kritiĉna je
razlika u procjeni izgleda za dolazak na vlast: iskorištavanjem
masovne narodne borbe ili sluţenjem trenutaĉnim gospodarima.
Dovoljno jasna, neizgovorena pretpostavka u pozadini je pri-
jedloga Lippmanna i drugih: specijaliziranoj se klasi nudi mogućnost
da rukovodi javnim poslovima jer je podreĊena onima koji imaju
stvarnu moć - u našim društvima to su dominantni poslovni interesi -
stoje kljuĉna ĉinjenica koju izabranici zanemaruju u svojoj samohvali.
Lippmannova razmišljanja o tim stvarima datiraju iz vremena
netom nakon Prvoga svjetskog rata kad je liberalna intelektualna za-
jednica bila impresionirama svojim uspjehom "vjernih i korisnih tu-
i maĉa, kako se ĉini, jednog od najvećih pothvata koji je ikad poduzeo
281
jedan ameriĉki predsjednik" (New Republic). Pothvat se odnosi na
tumaĉenje Woodrowa Wilsona svojeg izbornog mandata za "mir bez
pobjede" kao prilike da traga za pobjedom bez mira uz pomoć libe-
ralnih intelektualaca koji su se kasnije hvalili da su "nametnuli svoju
volju nesklonoj ili nezainteresiranoj većini" uz pomoć propagandnih
podvala o zvjerstvima njemaĉkih vojnika i ostalim sredstvima. Oni su
sluţili, ĉesto nesmotreno, kao instrumenti britanskog Ministarstva
informiranja koje je u potaji odredilo svoju zadaću da "usmjerava
misao većine svijeta".
Petnaest godina poslije utjecajni politiĉki znanstvenik Harold
Lasswell objasnio je u Enciklopediji društvenih znanosti da se voĊe
društva, kad elitama nedostaje nuţna sila da iznude poslušnost,
okreću "potpuno novoj tehnici nadzora, uglavnom uz pomoć pro-
midţbe". Dodao je uobiĉajeno opravdanje: moramo shvatiti "neukost i
glupost... masa" i ne smijemo podleći "demokratskom dogmatizmu
prema kojemu su ljudi najbolji poznavatelji svojih interesa". Oni to
nisu i zato ih moramo nadzirati za njihovo dobro. Isto naĉelo vodi
poslovnu zajednicu. Drugi su razvili sliĉne ideje i proveli ih u praksi u
ideološkim institucijama: školama, sveuĉilištima, narodnim medijima,
elitnim ĉasopisima i tako dalje. Izazov takvim idejama potiĉe
uznemirenje, katkad i bijes, kao kad su studenti 1960-ih, umjesto da se
jednostavno poklone autoritetu, poĉeli postavljati previše pitanja i
istraţivati ponad za njih postavljenih granica. Izgovor da se ljudima
napuĉe bedemi zbog juriša barbara, što je sada popularan stav, nije
ništa više od komiĉne prijevare.
Doktrine Lippmanna, Lasswella i drugih potpuno su prirodne u
društvu u kojemu je moć usko koncentrirana, ali u kojem postoje
formalni mehanizmi s pomoću kojih obiĉni ljudi smiju, teoretski,
imati neku ulogu u oblikovanju svojih poslova - to je prijetnja koja se
jednostavno mora sprijeĉiti.
Tehnike proizvodnje pristanka dovedene su do savršenstva u
Sjedinjenim Drţavama, koje su razvijenije poslovno društvo od svojih
saveznika i koje je na vaţne naĉine slobodnije od drugih, pa su
neuke i glupe mase tim opasnije. No, iste se brige javljaju u Europi,
282
kao i u prošlosti, produbljene ĉinjenicom da europska raznolikost
drţavnog kapitalizma još nije napredovala kao u Sjedinjenim Drţavama
u uklanjanju radniĉkih sindikata i ostalih zapreka vladavini ponajboljih
muškaraca (povremeno i ţena), da bi se politika ograniĉila samo na
frakcije stranke poslovnih ljudi. Potpuno shvaćen, osnovni je
problem što, kad drţava izgubi sposobnost da silom nadzire
stanovništvo, povlašteni dijelovi moraju iznaći druge naĉine koji će
omogućiti da se lupeška gomila makne iz javne arene. A nevaţne
nacije moraju se podvrgnuti istoj praksi kao i nevaţni ljudi. Liberalni
glasnici smatraju da drugi moraju biti slobodni i nezavisni ali ne i
slobodni da biraju na naĉin koji mi smatramo nemudrim ili suprotnim
našim interesima, što je bliski parnjak našem većinskom shvaćanju
demokracije kao oblika nadzora nad stanovništvom.
Djelotvoran sustav indoktrinacije ima razliĉite zadaće, od kojih
su neke priliĉno osjetljive. Jedna od njegovih meta su glupe i neuke
mase. One moraju ostati takve, zabavljene emocionalno snaţnim
pojednostavljenjima, gurnute ustranu i izdvojene. Idealno bi bilo da
svaka osoba bude sama pred televizijskim ekranom i gleda sport,
sapunice ili komedije, lišena organizacijskih struktura koje
dozvoljavaju pojedincima bez sredstava da meĊusobno otkrivaju što
misle i u što vjeruju i da izloţe vlastite brige i programe te da djeluju
da bi ih ostvarili. Tada im se moţe dopustiti, ĉak ih ohrabriti, da
odobre odluke boljih od sebe na periodiĉnim izborima. Lupeška gomila
je prava meta masovnih medija, a javni je obrazovni sustav usmjeren na
poslušnost i uvjeţbavanje potrebnih vještina u koje spada i vještina
ponavljanja rodoljubnih krilatica u povremenim prilikama.
Kako bi podloţnost postala pouzdano obiljeţje, mora se ukopati
u svakom podruĉju. Javnost mora biti promatraĉ, ne sudionik,
potrošaĉ ideologije i proizvoda. Eduardo Galeano piše da se "većina
mora prepustiti potrošnji mašte. Tlapnje o bogatstvu prodaju se siro-
mašnima, tlapnje o slobodi ugnjetavanima, snovi o pobjedi poraţe-
nima, a o moći slabima." Ništa manje nije dovoljno.
Problem indoktrinacije nešto je drugaĉiji za one od kojih se
oĉekuje da sudjeluju u donošenju ozbiljnih odluka i u nadzoru: oni-
283
ma koji vode biznis, drţavu i kulturu i upravljaju općim sektorima.
Oni moraju usvojiti vrednote sustava i dijeliti nuţne iluzije koje
dopuštaju tom sustavu da djeluje u interesu koncentrirane moći i
povlastice, ili da u najmanju ruku budu dovoljno ciniĉni da hine da
djeluju u to ime, što je umijeće kojim mnogi ne mogu ovladati. No,
takoĊer moraju donekle imati sposobnost da shvate realnost svijeta,
ili će u suprotnom biti nesposobni djelotvorno provoditi svoje za-
daće. Elitni mediji i obrazovni sustavi moraju odreĊivati smjer kroz te
dileme, što nije lak zadatak, jer je okuţen unutarnjim suprotnostima.
Interesantno je promatrati kako ih rješavaju, ali to nije svrha ovoga
teksta.
Za domaće bojno polje potrebne su razne tehnike proizvodnje
pristanka, ureĊene za ciljanu publiku i prema njezinu mjestu na
ljestvici vaţnosti. Za one na najniţoj razini i za nevaţne narode u
inozemstvu, na raspolaganju je drugo sredstvo koje je vodeći ame-
riĉki sociolog s razmeĊe stoljeća, Franklin Henry Giddings, nazvao
"pristankom bez pristanka": "ako u kasnijim godinama /kolonizirani/
uvide i priznaju d a j e osporavani odnos bio od najvećeg interesa,
smijemo opravdano smatrati d a j e autoritet nametnut uz pristanak
onih kojima se vlada", isto kao kada roditelj disciplinira nerazumno
dijete. Giddings je mislio na "zavedena stvorenja" koja smo nevoljko
poklali na Filipinima za njihovo vlastito dobro. No, pouka vrijedi
općenito.
Kao što je zabiljeţeno, boljševiĉki prizvuci oĉiti su posvuda.
Sustavi se u kljuĉnim stvarima ne razlikuju ali imaju i zapanjujuće
sliĉnosti. Lippmannova "specijalizirana klasa" i Bernaysova "mudra
manjina", prema liberalnoj demokratskoj teoriji oni koji trebaju upra-
vljati javnim i privatnim poslovima, odgovaraju lenjmistiĉkoj avan-
gardi revolucionarnih intelektualaca. "Proizvodnja pristanka" je pak,
koju zastupaju Lippmann, Bernays, Niebuhr, Lasswell i drugi, agit-
prop njihove lenjinistiĉke kopije. Drţeći se scenarija, koji je Bakunjin
prije više od stoljeća iznio u glavnim crtama, svjetovno svećenstvo u
oba glavna hijerarhijska sustava prisile smatra mase glupima i nes-
posobnima, zbunjenim stadom koje se mora voditi u bolji svijet -
284
svijet koji ćemo mi, pametna manjina, izgraditi za njih tako što ćemo
sami preuzeti vlast, prema lenj mistiĉkom obrascu, ili tako što ćemo
sluţiti vlasnicima i upraviteljima drţavnih kapitalistiĉkih sustava ako
bude nemoguće iskoristiti narodnu revoluciju za osvajanje zapovjednih
visina.
Uglavnom je, kako je Bakunjin predvidio davno prije, lenjini-
stiĉka "crvena birokracija" odmah krenula svrgnuti organ narodnog
nadzora, posebice svaku institucionalnu strukturu koja bi mogla osi-
gurati radnom narodu kao proizvoĊaĉima ili graĊanima nešto utjecaja
nad vlastitim poslovima.
Ne iznenaĊuje stoje trenutaĉno uništavanje poĉetnih socijali-
stiĉkih teţnji, koje su se pojavile u vrijeme vrenja narodne borbe
1917., zorno prikazano u dva svjetska najveća propagandna sustava
kao pobjeda socijalizma. Za boljševike cilj te farse bio je izvući bilo
kakvu korist iz moralnog ugleda socijalizma; za Zapad svrha je bila
oklevetati socijalizam i sustavom vlasništva i upravljaĉkog nadzora
ušanĉiti sve vidove gospodarskog, politiĉkog i društvenog ţivota.
Pad lenj mistiĉkog sustava ne moţe se pravilno nazvati pobjedom so-
cijalizma, ništa više no što bi se pad Hitlera i Mussolinija mogao
opisati istim rijeĉima; ali, kao u tim ranijim sluĉajevima, on ruši
prepreku ostvarenju slobodarskih socijalistiĉkih ideala narodnih
pokreta koji su razbijeni 1917. u Rusiji, u Njemaĉkoj ubrzo nakon
toga, u Španjolskoj 1936., i drugdje, ĉesto s lenj mistiĉkom avangar-
dom koja predvodi na putu kroćenja lupeške gomile svojim slobo-
darsko socijalistiĉkim i radikalno demokratskim nadanjima.
U nedostatku sile
Hume je postavio svoj paradoks i za despotska i za slobodnija
društva. Drugi je sluĉaj daleko vaţniji. Kako društveni svijet postaje
sve slobodniji i raznoliki)i, zadatak poticanja na poslušnost postaje
sve sloţeniji a problem razmrsivanja mehanizama indoktrinacije sve
izazovniji. No, nastranu intelektualni interesi, sluĉaj slobodnih
društava za nas je vaţniji jer tu govorimo o sebi i moţemo djelovati
285

na temelju onog što znamo. Samo zbog tog će razloga dominantna
kultura uvijek nastojati iskazati ljudske preokupacije usmjeravajući ih
na neprimjerenosti i zloupotrebe drugih. Kada planovi Sjedinjenih
Drţava krenu lošim smjerom u nekom zakutku Trećeg svijeta,
posvećujemo pozornost greškama i posebnim problemima tih kultura i
njihovih društvenih poremećaja - a ne našima. Slava, bogatstvo i
ugled oĉekuju one koji razotkrivaju zloĉine drţavnih neprijatelja: oni
koji se poduzmu mnogo vaţnije zadaće i okrenu zrcalo prema
vlastitim društvima mogu oĉekivati posve drugaĉiji postupak. George
Onvell poznat je po svojim knjigama Ţivotinjska farma i 1984. koje se
usredotoĉuju na drţavnog neprijatelja. Daje postavio zanimljivije i
vaţnije pitanje nadzora misli u relativno slobodnim demokratskim
društvima, to ne bi naišlo na odobravanje, i umjesto radosnog klicanja
suoĉio bi se s tihim otporom ili prijekorom. Svejedno se okrenimo
vaţnijim i neprihvatlj i vij im pitanjima.
Zadrţimo se na vlastima koje su slobodnije i narodskije: zašto se
oni kojima se vlada pokoravaju kad je sila na njihovoj strani? Prvo,
moramo razmotriti vaţnije pitanje: do koje je mjere sila na strani
onih kojima se vlada? Ovdje je potreban oprez. Društva za sebe misle
da su slobodna i demokratska ako je drţavna moć prisile ograniĉena.
Sjedinjene Drţave odskaĉu u tom pogledu: moţda više nego igdje
drugdje na svijetu graĊani su osloboĊeni drţavne prisile, barem oni
graĊani koji su relativno povlašteni i prave boje koţe, što se odnosi
na znatan dio stanovništva.
Obiĉna je šuplja fraza da drţava predstavlja samo jednu kariku u
lancu moći. Nadzor nad ulaganjem, proizvodnjom, trgovinom, fi-
nancijama, radnim uvjetima i ostalim kljuĉnim oblicima društvene
politike u privatnim je rukama. Nespremnost prilagoĊavanju toj strukturi
autoriteta i dominacije ima svoju cijenu koja se proteţe od drţavne sile
do oskudice i borbe; ĉak i pojedinac nezavisnog uma ne moţe
pogriješiti usporeĊujući je s prednostima, ma kako mršavim, koje idu uz
poslušnost. Na taj su naĉin razumne mogućnosti usko ograniĉene.
Sliĉni ĉimbenici oĉito ograniĉavaju širinu ideja i mišljenja. Jasno
izraţavanje oblikuje ista privatna moć koja nadzire gospodarstvo.
286
ir
Nad njim dominiraju glavne korporacije koje prodaju publiku
oglašivaĉima i koje, naravno, odraţavaju interese vlasnika i njihova
trţišta. Sposobnost jasnog uobliĉavanja i izraţavanja svojih pogleda,
preokupacija i interesa - ili ĉak njihova otkrivanja - na taj je naĉin
takoĊer ĉvrsto sapeta.
Nijekanje tih šupljih fraza o djelotvornoj moći u srcu je strukture
nuţnih iluzija. Zato se medijski kritiĉar, u osvrtu na knjigu o tisku u
New York Timesu, bez argumenata poziva na "tradicionalnu
dţefersonovsku ulogu" tiska "kao protuteţe moći vlasti". Fraza
uĉahuruje tri kljuĉne pretpostavke, jednu povijesnu, jednu opisnu,
jednu ideološku. Povijesna je tvrdnja d a j e Jefferson bio uvjereni
branitelj slobode tiska, stoje pogrešno. Druga je tvrdnja da tisak za-
pravo funkcionira kao protuteţa vlasti a ne kao njezin vjerni sluga,
stoje ovdje predstavljeno kao doktrina pa tako izbjegava bilo kakvu
nuţnost suoĉavanja s bogatim nizom detaljnih dokaza koji odbacuju tu
dogmu. Ideološko je naĉelo da bi dţefersonovsko slobodarstvo
(shvaćeno apstraktno, osim svojeg ostvarenja u praksi) zahtijevalo da
tisak bude protuteţa moći vlasti. To nije toĉno. Slobodarsko je shva-
ćanje da tisak mora biti nezavisan i zato protuteţa usredotoĉenoj
moći bilo kojeg oblika. U Jeffersonovo su doba snage koje su dobile
veliku vaţnost bile drţava, crkva i feudalne strukture. Nedugo nakon
toga, novi oblici usredotoĉene moći izronili su iz svijeta korporacij-
skog kapitalizma. Dţefersonovac bi stoga smatrao da tisak mora biti
protuteţa drţavnoj ili korporacijskoj moći, kritiĉan prema toj
drţavno-korporacijskoj sprezi. No pokretanje tog pitanja vodi nas u
zabran.
Osim općih ograniĉenja izbora i uobliĉenog mišljenja svoj-
stvenog usredotoĉenoj moći, ona takoĊer odreĊuje tijesne granice
djelovanju vlasti. Sjedinjene Drţave u tom smislu opet nisu obiĉne
meĊu industrijskim demokracijama, premda je pribliţavanje ostalih
ameriĉkom uzorku oĉigledno. Sjedinjene su Drţave došle do kraja
što se tiĉe zaštite od drţavne prisile a i siromašnog politiĉkog ţivota. U
biti, postoji jedna politiĉka stranka, poslovna stranka, s dvije frakcije.
Promjenjivost koalicija ulagaĉa vrijedi za veći dio politiĉke
287
povijesti. Sindikati ili druge narodne organizacije koje bi mogle
ponuditi širokoj javnosti naĉin kako da igra neku ulogu kojom bi
utjecala na izbor programa i politike, jedva da djeluju izvan najuţeg
okvira. Ideološki sustav omeĊen je suglasnošću privilegiranih. Izbori su
uglavnom obrednog oblika. U izborima za Kongres gotovo svi
duţnosnici bivaju izabrani, stoje odraz ispraznosti politiĉkog sustava i
mogućnosti koje on nudi. Jedva da postoji privid da u predizbornoj
predsjedniĉkoj utrci odluĉuju bitne teme. Izneseni programi nisu
ništa više od sredstva za prikupljanje glasova, a kandidati
prilagoĊavaju poruke svojoj publici u skladu sa savjetima svojih tak-
tiĉara za odnose s javnošću. Politiĉki komentatori odmjeravaju-takva
pitanja kao, primjerice, hoće li Reagan zapamtiti svoj tekst, hoće li
Mondale izgledati prezlovoljno, ili hoće li Dukakis izbjeći prljavštine
koje će na njega hitnuti pisci govora Georgea Busha. Na izborima
1984. dvije politiĉke frakcije praktiĉno su zamijenile tradicionalne
politike tako što su se Republikanci predstavili kao stranka kejn-
zovskog rasta i drţavne intervencije u gospodarstvu, a Demokrati
kao branitelji fiskalnog konzervativizma - što jedva da je itko za-
pazio. Polovica se stanovništva ne zamara pritisnuti dugme, a oni koji to
ipak uĉine svjesno glasuju protiv vlastitih interesa.
Javnosti je zajamĉena prilika da potvrdi odluke donesene
negdje drugdje, u skladu s preporukama Lipprnanna i ostalih
demokratskih teoretiĉara. Ona moţe birati izmeĊu osoba gurnutih u
igru simboliĉne politike koju samo najnaivniji shvaćaju vrlo ozbiljno.
Kada to uĉini, oni kultiviraniji joj se podsmjehuju. Kritiziranje pred-
sjednika Busha zbog njegova traţenja "da se poveća prihod od
poreza" nakon što je pobijedio na izborima ĉvrstim i rjeĉitim obećanjem
kako neće povećati poreze, "politiĉki je niski udarac", objašnjava
harvardski politolog i medijski struĉnjak Marty Linsky pod naslovom
"Izborna obećanja - dana da bi se kršila". Kad je Bush pobijedio na
izborima zavodeći javnost pjevom "ĉitajte mi s usana -nema novih
poreza", on je samo izrazio svoj "pogled na svijet", izjavljujući "svoja
nade". Oni koji su mislili da obećaje da neće biti novog oporezivanja
ne razumiju da su "izbori i vlast razliĉite igre u
288
kojima se igra razliĉitim ciljevima i pravilima". Linsky ispravno *
primijećuje da je "svrha izbora pobijediti" i tako izraţava cinizam
kultiviranih; a "svrha je vladanja ĉiniti najbolje za zemlju", dodaje,
mehaniĉki ponavljajući nuţne iluzije kako nalaţe ĉast.
Ĉak i kada se unutar politiĉkog sustava pojave pitanja, kon-
centracija efektivne moći ograniĉava prijetnju. Pitanje je uglavnom
akademsko u Sjedinjenim Drţavama zbog podreĊenosti politiĉkog i
ideološkog sustava poslovnim interesima, no u demokracijama na
jugu, gdje suprotstavljene ideje i pristupi dopiru do politiĉke arene,
situacija je drugaĉija. Kao stoje već poznato, politika vlade koja nije
dobrodošla privatnoj moći izaziva bijeg kapitala, povlaĉenje ulaganja
i propadanje društva sve dok prijetnja privilegijama ne nestane i dok se
ne obnovi poslovno povjerenje; te ţivotne ĉinjenice presudno utjeĉu na
politiĉki sustav (s vojnim snagama u pripravi ako stvari skliznu iz ruku
a koje podupire ili primjenjuje sjevernoameriĉki silnik). Objasnimo do
kraja osnovno stajalište: ako bogati i moćni nisu zadovoljni, svi će
patiti, jer oni nadziru osnovne društvene poluge, odreĊuju što će se
proizvoditi i što trošiti i koje će mrvice procuriti do njihovih
podanika. Stoga je glavni cilj beskućnika s ceste jamĉiti da bogati ţive
sretno u svojim gospodskim kućama. Taj kljuĉni ĉimbenik, zajedno s
jednostavnim nadzorom sredstava, oštro ograniĉava silu na strani onih
kojima se vlada i slabi Humeov paradoks u dobro organiziranoj
kapitalistiĉkoj demokraciji u kojoj je široka javnost razbijena i
izdvojena.
Razumijevanje tih temeljnih uvjeta - prešutno ili otvoreno -
dugo je sluţilo kao vodiĉ politike. Jednom kad se rasprše ili razbiju
narodne organizacije, a moć odluĉivanja ĉvrsto je u rukama vlasnika i
upravitelja, demokratski su oblici sasvim prihvatljivi, ĉak poţeljni
kao sredstvo ozakonjenja vladavine elite u "demokraciji" kojom
upravlja poslovni svijet. Tog su se uzorka pridrţavali planeri Sjedi-
njenih Drţava pri obnavi industrijskih društava nakon Drugoga svjetskog
rata, a u Trećem svijetu on je uobiĉajen, premda je osiguravanje
stabilnosti poţeljne vrste u njemu mnogo teţe, osim uz upotrebu
drţavnog terora. Jednom kad se ĉvrsto uspostavi djelotvoran dru-
289
 •l
l
štveni poredak, pojedinac, koji za sebe mora naći (razmjerno odvo-
jeno) mjesto u njemu da bi preţivio, nastojat će misliti svoje, usvojiti
njegove pretpostavke o neizbjeţnosti odreĊenih oblika autoriteta, i,
općenito, prilagoditi se njegovim ciljevima. Cijena drugaĉijeg puta ili
izazivanja moći visoka je, nedostaju sredstva, a izgledi su
ograniĉeni. Ti ĉimbenici djeluju u robovskim i feudalnim društvima -
ĉija je djelotvornost propisno zadivila teoretiĉare protupobune. U
slobodnim društvima oni se drugaĉije oĉituju. Ako njihova moć da
oblikuju ponašanje poĉinje slabiti, moraju se potraţiti druga sredstva da
se ukroti lupeška gomila.
Kad je sila na strani gospodara, oni se mogu osloniti na raz-
mjerno gruba sredstva da proizvedu pristanak i ne moraju se pretje-
rano brinuti o razmišljanjima stada. No ipak, ĉak je i nasilna drţava
terora suoĉena s Humeovim problemom. Oblici drţavnog terorizma
koje su Sjedinjene Drţave smislile za svoje satelite obiĉno ukljuĉuju
barem gestu "osvajanja srdaca i uma", premda struĉnjaci upozoravaju
na pretjeranu sentimentalnost u ovom sluĉaju tvrdeći da su "sve
dileme praktiĉne i neutralne u etiĉkom smislu kao zakoni fizike".
Nacistiĉka Njemaĉka dijelila je iste poglede, kao što Albert Speer
iznosi u svojem ţivotopisu, a isto vrijedi i za staljinistiĉku Rusiju.
Raspravljajući o ovom sluĉaju Alexander Gerschenkron primjećuje:
"Kako god snaţnu vojsku i sveprisutnu tajnu policiju takva vlast
moţe imati na raspolaganju, bilo bi naivno vjerovati da ti instrumenti
fiziĉkog ugnjetavanja mogu biti dovoljni. Takva se vlast moţe
odrţati na poloţaju samo ako uspije natjerati ljude da povjeruju da
ona ima vaţnu društvenu ulogu koja se ne moţe ispuniti bez nje.
Industrijalizacija je omogućila takvu ulogu sovjetskoj vlasti... /koja/ je
uspjela ono što ni jedna vlast, oslonjena na pristanak onih kojima
vlada, nije uspjela... No, paradoksalno, takva je politika istodobno
osigurala širok pristanak ljudi. Ako sve graĊanske snage sudjeluju u
procesu industrijalizacije i ako se ta industrijalizacija moţe opravdati
obećanjem sreće i obilja za buduće naraštaje i, što je još vaţnije, pri-
jetnjom vojne agresije izvana, diktatorska vlast neće naići na široki
izazov svojoj moći".
290
Taje teza dobila svoju potvrdu u brzoj propasti sovjetskoga
sustava kad je njegova nesposobnost da krene prema naprednijem
stupnju industrijskog i tehnološkog razvoja postala oĉigledna.
Pragmatično mjerilo
Vaţno je biti svjestan duboke predanosti zapadnog mišljenja
suzbijanju slobode i demokracije, silom ako treba. Kako bismo ra-
zumjeli vlastitu kulturu, moramo shvatiti daje obrana terora jasna,
otvorena i naĉelna u cijelom politiĉkom spektru. Suvišno je podsjetiti na
razmišljanja Jeane Kirkpatrick, Georgea Willa i sliĉnih. No, malo se
toga mijenja kako idemo prema "lijevom establišmentu", da posudim
izraz Charlesa Williama Maynesa, nakladnika Foreign Poli-cvja, u
odi ameriĉkom pohodu "'širenja demokracije". Pogledajte
politiĉkog komentatora Michaela Kinsleyja koji predstavlja "ljevicu" u
komentarima glavne struje i u televizijskim raspravama. Kad je
Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Drţava javno potvrdilo
svoju podršku teroristiĉkim napadima na zemljoradniĉke kooperative u
Nikaragvi, Kinsley je pisao da ne smijemo biti brzopleti u osudi
takve sluţbene politike. Priznao je da takve meĊunarodne teroristiĉke
operacije bez sumnje uzrokuju "golemu patnju graĊana". No, ako one
uspiju "potkopati moral i povjerenje u vlast", tada mogu biti "savr-
šeno opravdane". Politika je "razumna" ako "analiza izdataka i dobi-
taka" pokaţe da "koliĉina krvi i jada koja će u nju biti utoĉena" donosi
"demokraciju", u uobiĉajenom smislu o kojem smo već raspravili.
Kao glasnogovornik lijevoga establišmenta, Kinsley ustrajava
na tome da teror mora udovoljavati pragmatiĉnom mjerilu; nasilje se ne
smije upotrijebiti radi njega samog zato što nas to zabavlja. Tu
ĉovjeĉniju postavku spremno mogu prihvatiti Saddam Hussein, Abu
Nidal i otmiĉari Hezbolaha, koji vjerojatno takoĊer misle daje teror
besmislen ako ne sluţi njihovim nakanama. Te nam ĉinjenice po-
maţu da smjestimo prosvijetljeno zapadno mišljenje u meĊunarodni
spektar.
291
T
Tako obrazloţena rasprava o opravdanosti terora nije nimalo
neobiĉna pa zbog toga ne nailazi na reakciju uglednih krugova, kao
što nema ni rijeĉi komentara meĊu lijevo-liberalnim suradnicima i
ĉitaocima kada list New Republic, koji su dugo smatrali svjetionikom
ameriĉkog liberalizma, brani vojnu pomoć "fašistima latinskog stila...
bez obzira na broj ubijenih", jer "postoje viši ameriĉki prioriteti od
ljudskih prava Salvadoraca".
Poštovanje "zdrave djelotvornosti" terora, da posudim izraz
Johna Quincyja Adamsa, uobiĉajena je osobina prosvijetljene za-
padne misli. Ono je jamĉilo osnovni okvir propagandnog pohoda
meĊunarodnog terorizma 1980-ih. Naravno, terorizam usmjeren protiv
nas i naših prijatelja oštro se proziva kao povratak na barbarstvo. No,
mnogo ekstremniji terorizam, kad ga provodimo mi i naši agenti,
smatra se konstruktivnim ili u najgorem sluĉaju beznaĉajnim, ako
udovoljava pragmatiĉnom mjerilu. Ĉak i silan pohod meĊunarodnog
terorizma koji je pokrenula Kennedyjeva administracija protiv Kube,
koji je nadmašio sve što se ikad pripisivalo drţavnim neprijateljima, ne
postoji u uglednom akademskom diskursu ili dominantnim medijima. U
svojoj uzornoj i mnogo poštovanoj uĉenoj studiji o meĊunarodnom
terorizmu Walter Laquer odabire Kubu, uz mnogo aluzija ali jedva
nešto laţnih dokaza, kao sponzora kriminala, dok istodobno pohod
meĊunarodnog terorizma protiv Kube ne zasluţuje doslovce ni rijeĉi;
zapravo Kuba je svrstana u društva "osloboĊena terora".
Vodeće je naĉelo jasno i izravno: njihov teror je teror i naj-
krhkiji dokaz je dovoljan da ga se optuţi i da se traţi odmazda
graĊana, pasivnih promatraĉa koji se sluĉajno naĊu na putu; naš teror,
kad je daleko ekstremniji, predstavlja samo drţavniĉku mudrost i zato
ne postaje predmet rasprave o kugi suvremenog doba. Praksa je,
prema već raspravljenim naĉelima, razumljiva.
Prema velikim masakrima postupa se prema istom mjerilu: njihovi
su zloĉin, naši drţavniĉka mudrost ili razumljiva greška. U studiji o
moći i ideologiji Sjedinjenih Drţava od prije deset godina Edward S.
Herman i ja istraţili smo brojne primjere dviju vrsta okrutnosti,
"dobroćudnih i konstruktivnih krvoprolića" koja su pri-
292
hvatljiva ili ĉak imaju prednost za dominantne interese, i "zli-
kovaĉkih krvoprolića" koja ĉine drţavni neprijatelji. Reakcija slijedi
isti uzorak kao i odnos prema terorizmu. Prva se prešućuju, odbacuju,
katkad su ĉak dobrodošla; druga izazivaju snaţan bijes, a ĉesto i
veliku prijevaru i izmišljotine ako se smatra da raspoloţivi dokazi ne
odgovaraju potrebama doktrine.
Takva sredstva, kao što je masovno umiranje od gladi, uvijek
su smatrana opravdanim, ako udovoljavaju pragmatiĉnom mjerilu.
Kao direktor humanitarnog programa za dobavljanje hrane izglad-
njelim Europljanima nakon Drugoga svjetskog rata, Herbert Hoover je
savjetovao predsjedniku Wilsonu da "odrţava tanku liniju hrane" koja
će jamĉiti vladavinu antiboljševiĉkih elemenata. Kao odgovor na
glasine o "ozbiljnoj pobuni za Prvi svibnja" u Austriji, Hoover je javno
upozorio da će bilo koja takva akcija ugroziti oskudno opskrbljivanje
grada hranom. Hrana je povuĉena iz Madţarske pod komunistiĉkom
vlašću Bele Kuna, uz obećanje da će se opskrba nastaviti kada on
bude maknut s poloţaja u korist vlasti prihvatljive Sjedinjenim
Drţavama. Gospodarska blokada, uz rumunjski vojni pritisak, nagnala
je Kuna da odstupi s vlasti i pobjegne u Moskvu. Poduprta
francuskim i britanskim snagama, rumunjska vojska udruţila se s
madţarskim kontrarevolucionarima u upravljanju odreĊenom
koliĉinom Bijelog terora i instaliranju desniĉarske diktature pod
iidmiralom Horthyjem, koji je suraĊivao s Hitlerom na sljedećem
stupnju klanja boljševiĉke zvijeri. Medu ostalim primjerima vrije-
dnim spomena, prijetnja glaĊu bila je upotrijebljena 1948. kod
kupovine kritiĉnih talijanskih izbora i 1990. kao pomoć pri posta-
vljanju na vlast ameriĉkih klijenata u Nikaragvi.
Pregled rasprava o Srednjoj Americi u proteklom desetljeću
otkriva odluĉujuću ulogu pragmatiĉnog mjerila. Gvatemala nikad nije
bila predmet rasprave, jer je masovno klanje i ugnjetavanje bilo
djelotvorno. U poĉetku je crkva stvarala nešto problema, ali, kako
komentira Kenneth Freed u Los Angeles Timesu, kada je " ĉetrnaest
svećenika i stotine crkvenih zaposlenika ubijeno u vojnom pohodu
za uništenje crkvene potpore društvenim poboljšanjima kao što su
293
veće nadnice i prestanak iskorištavanja Indijanaca", crkvu su zapla-
šili i ona je "praktiĉki zašutjela". "Fiziĉko je zastrašivanje prestalo"
nakon što je zadovoljeno pragmatiĉno mjerilo. Teror je ponovno
porastao jer su Sjedinjene Drţave uzgajale ono što se voli nazivati
"demokracijom". "Ţrtve su", zapaţa europski diplomat, "gotovo uvijek
ljudi ĉiji su pogledi i djela usmjereni na pomoć drugima da se oslobode
ograniĉenja koja su postavili oni koji imaju politiĉku ili gospodarsku
moć", kao što "lijeĉnika koji se trudi poboljšati zdravlje djece" zbog
toga "smatraju napadaĉem na uspostavljeni poredak". Ĉinilo se da
snage sigurnosti "ţutokljune demokracije", udruţene s odredima
smrti, dovoljno dobro vladaju situacijom te stoga nije bilo razloga za
prekomjernu zabrinutost u Sjedinjenim Drţavama pa je zbog toga i
nije bilo.
Tijekom cijelog tog mraĉnog desetljeća divljaštva i ugnjeta-
vanja liberalni humanisti predstavljali su se kao kritiĉari zemalja te-
rora, koje su se odrţavale uz pomoć nasilja Sjedinjenih Drţava u Srednjoj
Americi. No, to je samo fasada, kao što moţemo vidjeti iz praktiĉno
jednodušnih zahtjeva uglednih krugova da se Nikaragva mora vratiti u
prijašnje stanje "na srednjoameriĉki naĉin" odredima smrti, i da
Sjedinjene Drţave i njezini ubojiti klijenti moraju nametnuti "re-
gionalne standarde" Salvadora i Gvatemale odlutalim sandinistima.
Ako se vratimo na Humeova naĉela vladanja, jasno je da ona
moraju biti proĉišćena. Istina, kad nedostaje sila a uobiĉajene kazne
nisu dovoljne, nuţno je pribjeći proizvodnji pristanka. Narodi zapadnih
demokracija - ili barem oni koji se mogu braniti - izvan su granica.
Ostali predstavljaju opravdane objekte ugnjetavanja a u Trećem
svijetu sveopći je teror primjeren, premda liberalna savjest dodaje da
mora biti djelotvoran. Drţavnik će, za razliku od ideološkog fanatika,
shvatiti da se sredstva nasilja moraju upotrijebiti odmjereno i
paţljivo, upravo dovoljno da se postignu ţeljeni ciljevi.
Opseg sredstava
Pragmatiĉno mjerilo nalaţe daje nasilje u redu samo onda kada
se lupeška gomila ne moţe drugaĉije nadzirati. Ĉesto postoje dru-
294
J
l i naĉini. Jedan struĉnjak za protupobunu iz korporacije RAND bio je
zadivljen "razmjernom poslušnošću siromašnijih seljaka i ĉvrstim
autoritetom zemljoposjednika u 'feudalnim' podruĉjima... /u kojima/ je
zemljoposjednik imao znaĉajan utjecaj na ponašanje svojih zaku-paca a
takoĊer je mogao spremno obeshrabriti ponašanje koje nije bilo usklaĊeno
s njegovim interesima". Ĉvršće su mjere potrebne samo onda kad je
poslušnost uzdrmana, moţda pod utjecajem nametljivih 1 svećenika.
Jedna od mogućnosti bez otvorenog nasilja jest legalna repre-, šija.
Sjedinjene Drţave bile su spremne dopustiti društvenu demokraciju u
Kostariki. Glavni razlog dobrohotnog nehaja bio je što je radništvo bilo
potisnuto a pravima ulagaĉa dana je sva moguća zaštita. i Utemeljitelj
demokracije u Kostariki, Jose Figueres, bio je lakomi l pristaša
ameriĉkih korporacija i CIA-e, a Ministarstvo vanjskih f poslova
smatralo ga je "najboljom marketinškom agencijom koju je i kompanija
United Fruit mogla naći u Latinskoj Americi". No, vodeći ! lik
srednjoameriĉke demokracije 1980-ih godina izgubio je naklonost pa ga je
Free Press morao posve cenzurirati zbog njegova kritiĉkog stava prema
ratu Sjedinjenih Drţava protiv Nikaragve i zbog odluke \Vashingtona da i
Kostariku obnovi na ţeljeni "srednjoameriĉki naĉin". Ĉak su i
pretjerani uvodnik i podugaĉki nekrolog u New York Timesu, koji je slavio
tog "borca za demokraciju" kad je umro u lipnju 1990., pazili da izbjegnu
ta nezgodna zastranjivanja.
Prijašnjih godina, kad se bolje ponašao, Figueres je shvatio da
Komunistiĉka stranka Kostarike, posebno jaka meĊu plantaţnim radnicima,
nameće neprihvatljive izazove. Zato je uhitio njezine voĊe, proglasio
stranku nezakonitom i obuzdao njezine ĉlanove. Drţao se takve politike
tijekom 1960-ih, a drţavna je vlast zabranila nastojanja da se osnuje bilo
kakva radniĉka stranka. Figueres je iskreno objasnio i te akcije: bio je to
"znak slabosti. Priznajem to, kada se razmjerno slab ĉovjek naĊe pred
neprijateljskom silom, potrebna je srĉanost da ! se to prizna." Ovi su
koraci na Zapadu prihvaćeni jer su bili u skladu ; s liberalnim
shvaćanjem demokracije i, zaista, bili su praktiĉni predu-s_ vjct da
Sjedinjene Drţave dopuste "kostarikansku iznimku".
I - . - - •
295
 Neki put, ipak, dozvoljena represija nije dovoljna; narodni je
neprijatelj prejak. Zvona sigurno zvone na uzbunu ako on ugrozi nadzor
poslovnog svijeta, zemljoposjedniĉke elite i vojnih elemenata, koji
vode dovoljno raĉuna o interesima Sjedinjenih Drţava, nad politiĉkim
sustavom. Znakovi takvih iskrivljavanja traţe stroţe mjere, kao u
Srednjoj Americi cijelog prošlog desetljeća. Otac Ignacio Martin-
Baro, jedan od isusovaĉkih svećenika ubijenih u studenome 1989. i
poznati salvadorski socijalni psiholog, ocrtao je širi okvir u govoru
koji je odrţao u Kaliforniji s temom "Psihološke posljedice politiĉkog
terorizma" nekoliko mjeseci prije nego stoje ubijen. On je istaknuo
nekoliko vaţnih toĉaka. Prvo, uvelike je najvaţniji oblik terorizma
drţavni terorizam, to jest, "teroriziranje cjelokupnog stanovništva
sustavnim djelovanjem drţavnih snaga". Drugo, takav terorizam bitan
je dio "društveno-politiĉkog projekta koji je nametnula drţava",
osmišljenog za potrebe povlaštenih. Da bi se primijenio, cijelu naciju
mora "terorizirati internalizirani strah". Treće, društveno-politiĉki
projekt i drţavni terorizam koji pomaţe da se on primijeni nisu
specifiĉni za Salvador, nego su uobiĉajen oblik ponašanja u
podruĉjima interesa Sjedinjenih Drţava u Trećem svijetu. Razlozi su
duboko ukorijenjeni u zapadnoj kulturi, zapadnim institucijama i u
osmišljavanju politike te su u potpunom skladu s vrijednostima
prosvijetljenog mišljenja. No, pragmatiĉno mjerilo obuzdava teror.
Zbog toga je, zapaţa Martin-Baro, "snaţan pohod politiĉkog
terorizma" u Salvadoru jenjao kad su "ljudi bili tako ustrašeni, oduzeti da
nije bilo tolike potrebe za izvanrednim dogaĊajima".
U spisu o masovnim medijima i javnom mišljenju u Salvadoru,
koji je trebao iznijeti najednom meĊunarodnom kongresu u prosincu
1989., mjesec dana nakon umorstva, Martin-Baro je pisao daje ameriĉki
projekt protupobune "istaknuo samo formalnu dimenziju demokracije" i
da se masovni mediji moraju shvatiti kao mehanizam "psihološkog
ratovanja". Za male nezavisne ĉasopise u Salvadoru, gla-vnostrujaške
i poslovno orijentirane, ali ipak previše nedisciplinirane prema
mišljenju vladara, pobrinule su se jedno desetljeće prije snage
sigurnosti na uobiĉajen djelotvoran naĉin - otmicom, ubojstvom i
296
fiziĉkim uništenjem. To su dogaĊaji koje ovdje smatraju prenevaţni-
ma ĉak i za objavljivanje. Što se tiĉe javnog mišljenja, neproĉitan
spis Martin-Bara iznosi studiju koja pokazuje da se meĊu radnicima,
niţom srednjom klasom i siromašnima manje od dvadeset posto njih
osjeća slobodnima javno izraţavati svoje mišljenje, a kod bogatih ta se
brojka penje na ĉetrdeset posto - što je još jedan danak zdravoj
djelotvornosti terora i još jedan rezultat kojim se "svi Amerikanci
mogu ponositi", da posudimo rijeĉi samohvale Georgea Schultza,
zbog naših dostignuća u Salvadoru.
Kad je Antonio Gramsci utamniĉen nakon što su fašisti pre-
uzeli vlast u Italiji, vlada je zakljuĉila njegov sluĉaj rijeĉima: "Mo-
ramo zaustaviti taj mozak da ne bi djelovao sljedećih dvadeset godina."
Naši sadašnji ljubimci stvar manje prepuštaju sluĉaju: mozgovi
moraju biti zaustavljeni zauvijek i slaţemo se da je njihova razmi-
šljanja o stvarima kao stoje drţavni terorizam bolje i ne ĉuti.
Rezultati ameriĉkog vojnog preodgajanja oĉituju se u višku
dokaza koje su skupile skupine za ljudska prava i salvadorska crkva. Te
je dokaze veleĉasni Danici Santiago, katoliĉki svećenik koji djeluje u
Salvadoru, slikovito prikazao u isusovaĉkom ĉasopisu America. On
iznosi priĉu seljanke koja je, vrativši se kući jednog dana, zatekla svoju
majku, sestru i troje djece kako sjede oko stola, odrubljenih glava, svaka
je glava paţljivo postavljena na stol ispred tijela i ruku kojima pripada
"kao da svako tijelo miluje vlastitu glavu". Ubojicama iz salvadorske
Nacionalne garde bilo je teško odrţati glavu osam-naestmjeseĉnog
djeteta na mjestu pa su ĉavlima pribili djetetove ruke na nju. Veliki
plastiĉni bokal pun krvi ukusno je izloţen na sredini stola.
Veleĉasni Santiago piše da su mrtvaĉki prizori o kojima izvje-
štava osmislile vojne snage zbog zastrašivanja. "Ljude ne samo što u
Salvadoru ubijaju odredi smrti - njima odrubljuju glave koje zatim
nabodene na šiljke istoĉkavaju krajolik. Ljudima ne samo da Fi-
nancijska policija vadi utrobu, nego im odrezanim genitalijama na-
puni usta. Nacionalna garda ne samo što siluje salvadorske ţene, već
im izvaĊene maternice prevlaci preko lica. Nije dovoljno ubiti djecu;
297
oni ih vuku preko bodljikave ţice dok im meso ne spadne s kostiju, a
njihovi su roditelji primorani to promatrati." "U Salvadoru je estetika
terora religiozna." Namjera je jamĉiti da su pojedinci potpuno pod-
loţni interesima Domovine, zbog ĉega vladajuća stranka ARENA,
ĉiji ĉlanovi (ukljuĉujući i predsjednika Cristianija) krvlju priseţu na
vjernost "doţivotnom voĊi" Robertu d'Aubuissonu, odrede smrti
katkad naziva "Vojskom narodnog spasa".
Duţnosnici ameriĉke vlade neprestano se tuţe da su latin-
skoameriĉke zemlje nedovoljno represivne, preotvorene i previše
posvećene graĊanskim slobodama, nesklone nametnuti dovoljno
ograniĉenja protoku i širenju informacija, i, općenito, protivne prik-
loniti se društvenim i politiĉkim mjerilima Sjedinjenih Drţava, pa
tako omogućavaju uvjete u kojima otpadništvo moţe cvasti i doprijeti
do široke javnosti.
Kod kuće ĉak i najmanje skupine mogu biti podvrgnute oštroj
represiji, ako je doseg njihova utjecaja ocijenjen prevelikim. Za vri-
jeme kampanje koju je poduzela nacionalna politiĉka policija protiv
Crnih pantera - što je ukljuĉivalo ubojstva, izazivanje pobuna u getima i
niz drugih sredstava - FBI je procijenio da "ĉlanove ĉvrste jezgre"
ciljanih organizacija ĉini samo njih osam stotina, ali je znakovito dodao
da "nedavna anketa pokazuje da otprilike dvadeset pet posto crnog
stanovništva gaji veliko poštovanje prema /stranci Crnih pantera/,
ukljuĉujući i ĉetrdeset tri posto crnaca mlaĊih od dvadeset jedne
godine". Drţavne agencije zaduţene za represiju nastavile su s po-
hodom nasilja i raskola da bi zajamĉile da se Pantere neće uspjeti or-
ganizirati u stvarnu društvenu ili politiĉku snagu - i to s velikim uspje-
hom jer je organizacija desetkovana, a njezini su ostaci nastavili sa
samouništavanjem. Djelovanje FBI-a istih je godina, ciljajući na cijelu
Novu ljevicu, bilo motivirano sliĉnom zabrinutošću. Isti interni
obavještajni dokument upozorava da "pokret buntovne mladeţi poznat
pod nazivom 'Nova ljevica', u koji je ukljuĉen znatan broj studenata i
koji na njih utjeĉe, ima ozbiljan uĉinak na suvremeno društvo i nosi
veliku mogućnost za ozbiljan interni sukob". Nova ljevica ima
"revolucionarne namjere" a "poistovjećuje se s marksizmom-lenjini-
298
•/mom". Pokušala se "uvući u radništvo i radikalizirati ga" te je, nakon
sto nije uspjela "zavesti masovne medije i preuzeti nadzor nad nji-
ma", ustanovila "široku mreţu podzemnih publikacija koje imaju
dvostruku svrhu unutarnje komunikacijske mreţe i vanjskog pro-
midţbenog organa". Stoga predstavlja prijetnju "graĊanskom dijelu
našega društva" i zato je drţavni sigurnosni aparat mora obuzdati.
Mnogo toga moţemo nauĉiti ako obratimo pozornost na ra-
spon izbora. Da se zadrţimo samo na Juţnoj Americi, pogledajte
uloţene napore da se zbaci Allendeov reţim u Ĉileu. Radilo se o dvije
usporedne operacije. Staza II, tvrda linija, išla je za vojnim
udarom. To je otkrio ambasador Edward Korry, Kennedyjev liberal, ĉiji
je zadatak bio primijeniti Stazu I, meku liniju; prema Korryjevim
rijeĉima treba "uĉiniti sve što je u našoj moći da osudimo Ĉile i Ĉi-
leance na krajnju oskudicu i bijedu, što je odavna smišljena politika da
se pospješi loša strana komunistiĉkog društva u Ĉileu". Meka linija
bila je nastavak dugoroĉnih napora CIA-e da nadzire ĉileansku
demokraciju. Jedan su pokazatelj njezine razine izbori iz 1964. na
kojima je CIA potrošila dvostruko više po ĉileanskom glasaĉu da za-
ustavi Allendea od sveukupnog troška po glasaĉu za obje stranke u
Sjedinjenim Drţavama na izborima iste godine. Sliĉno je bilo i u
sluĉaju Kube kad je Eisenhowerova administracija planirala izravni
napad, dok je potpredsjednik Nixon, drţeći se meke linije na tajnom
sastanku u lipnju 1960., izrazio svoju zabrinutost jer se, prema izvje-
štaju CIA-e, "gospodarska situacija na Kubi nije bitno pogoršala od
zbacivanja Batiste", pa je zahtijevao posebne mjere za "veći gospo-
darski pritisak na Kubu".
Evo drugog pouĉnog sluĉaja iz 1949. kada je CIA pronašla
"dva podruĉja nestabilnosti" u Latinskoj Americi: Boliviju i Gvate-
malu. Eisenhowerova administracija poduzela je tvrdu liniju da zbaci
kapitalistiĉku demokraciju u Gvatemali, ali je izabrala meku u Boliviji
zbog revolucije, koja je uţivala podršku Komunistiĉke stranke i
radikalnih rudara kositra, provela eksproprijaciju i ĉak pokrenula
"Indijance na farmama i u rudnicima" te konferenciju za mir, upozorio
je desno orijentirani nadbiskup. Bijela kuća je zakljuĉila d a j e
299
 :
najbolji plan poduprijeti najmanje radikalne elemente s nadom da će
l pješne intervencije u Kennedyjevo doba da se sprijeĉe demokratski
pritisak Sjedinjenih Drţava udruţen s dominacijom nad trgovinom
kositra biti dovoljan da se nadzire neţeljen razvoj. Ministar vanjskih
poslova Sjedinjenih Drţava, John Foster Dulles, posebno je naglasio
d a j e to najbolji naĉin da se suzbije "komunistiĉka zaraza u Juţnoj
Americi". Slijedeći uobiĉajene politiĉke smjernice, Sjedinjene su
Drţave preuzele nadzor nad bolivijskom vojskom opskrbivši je su-
vremenim naoruţanjem i šaljući stotine ĉasnika u "školu drţavnog
udara" u Panamu i drugdje. Bolivija je ubrzo postala predmet utjecaja i
nadzora Sjedinjenih Drţava. Do 1953. Vijeće za nacionalnu sigurnost
primijetilo je poboljšanje "klime za privatno ulaganje" ukljuĉujući i
"sporazum prema kojemu privatno ameriĉko poduzeće smije
iskorištavati dva naftna podruĉja".
Do vojnog udara došlo je 1964. Udar iz 1980. izveden je u/
pomoć Klausa Barbieja, koji je poslan u Boliviju kada ga Francuska
više nije mogla štititi, a gdje je radio pod ameriĉkim nadzorom na
suzbijanju antifašistiĉkog otpora, isto ono stoje radio pod nacistima.
Prema nedavnoj studiji UNICEF-a jedno od troje bolivijske djece
umire u prvoj godini ţivota, tako da Bolivija ima najniţu stopu rasta
stanovništva u Juţnoj Americi uz istodobno najvišu stopu poroĊaja.
FAO procjenjuje da prosjeĉni Bolivijac troši sedamdeset osam posto
potrebnog dnevnog kalorijskog i proteinskog minimuma, a više od
polovice bolivijske je djece pothranjeno. Od gospodarski aktivnog
stanovništva dvadeset pet posto je nezaposleno a daljnjih ĉetrdeset
posto radi u "nesluţbenom sektoru" (npr. krijumĉarenju i uzgoju droga).
Situaciju u Gvatemali već smo prikazali.
Nekoliko toĉaka zasluţuje pozornost. Prvo, posljedice su tvrde
linije u Gvatemali i meke u Boliviji sliĉne. Drugo, odluke obiju politika
uspjele su u svojoj glavnoj namjeri: zaustaviti "komunistiĉki virus",
prijetnju "ultranacionalizma". Treće, obje se politike oĉito smatra
potpuno ispravnima, kao što moţemo vidjeti u bolivijskom sluĉaju
gdje je sasvim izostao svaki interes za ono što se odonda dogaĊa (osim
za moguće troškove Sjedinjenih Drţava za odrţanje "reketa" nad
trgovinom drogom); a u gvatemalskom sluĉaju zbog us-
300
izbori, zbog izravnog sudjelovanja Sjedinjenih Drţava u ubilaĉkim
pohodima protupobune pod Lyndonom Johnsonom, stalne opskrbe
Gvatemale oruţjem potkraj 1970-ih (suprotno izmišljenim tvrdnjama)
i zbog oslanjanja na našu izraelsku plaćeniĉku drţavu u popunjavanju
pukotina kada kongresna ograniĉenja napokon stupe na snagu,
oduševljene podrške krvološtvima koja naveliko prelaze ĉak i /aĉudnu
gvatemalsku mjeru tijekom 1980-ih, i zbog pljeska "ţutokljunim
demokracijama" koje vladajuća vojska sada dopušta kao sredstvo za
iznuĊivanje novca od Kongresa. Moţemo reći da su lo "prljave
epizode" i "grube pogreške" (koje su ispunile svoju glavnu zadaću),
ali ništa više (Stephen Kinzer). Ĉetvrto, i meku i tvrdu liniju prihvatili
su isti ljudi istodobno otkrivajući da se radi o taktici, a ne o
udaljavanju od zajedniĉkih naĉela. Sve to daje nam uvid u prirodu
politike i politiĉku kulturu u kojoj se oblikuje.
Neukroćena svjetina
Humeov paradoks vlasti javlja se samo onda kad pretpostavimo
d aj e kljuĉni element osnovne ljudske prirode ono što Bakunjin
naziva "nagonom za slobodom". Humea iznenaĊuje izostanak pona-
šanja prema tom nagonu. Isti izostanak inspirirao je Rousseauovu
poznatu tuţbalicu prema kojoj su ljudi roĊeni slobodni, ali su posvuda u
lancima, zavedeni iluzijama o graĊanskom društvu koje je stvoreno
za bogate da im jamĉi pljaĉku. Neki mogu prihvatiti tu pretpostavku
kao jedno od "prirodnih vjerovanja" koje upravlja njihovim
ponašanjem i njihovim mislima. Bilo je nastojanja da se nagon za
slobodom ugradi u stvarnu teoriju o ljudskoj prirodi. Ona su za-
nimljiva, ali ni izdaleka ne odgovaraju ĉinjenicama. Kao i sva naĉela
/dravog razuma, to vjerovanje ostaje regulativno naĉelo koje pri-
hvaćamo ili odbacujemo prema vjeri. Mogućnost za koju se odluĉimo
ima širok utjecaj na nas same i sve ostale.
Oni koji prihvate naĉelo zdravog razuma d a j e sloboda naše
prirodno pravo i sušta potreba sloţit će se s Bertrandom Russellom
301
da je anarhizam "krajnji ideal kojem se društvo treba pribliţiti".
Strukture hijerarhije i dominacije u osnovi su nelegitimne. One se
mogu braniti samo na temelju krajnje potrebe, stoje argument koji
rijetko preţivi provjeru. Kako je Russell nastavio prije sedamdeset
godina, "stare veze autoriteta" ne vrijede mnogo. Potrebni su razlozi
zbog kojih će ljudi odustati od svojih prava, "a ponuĊeni su razlozi
suprotstavljeni razlozi, uvjerljivi samo onima koji imaju sebiĉan interes
da ih se uvjeri". "Stanje pobune", nastavio je, "postoji u ţenama prema
muškarcima, u potlaĉenim nacijama prema svojim tlaĉiteljima, i iznad
svega, u radništvu prema kapitalu. To je stanje puno opasnosti, kao što
pokazuje sva dosadašnja povijest, no ipak i puno nadanja."
Russell je trag navike podloţnosti otkrio u djelomice prisilnoj
obrazovnoj praksi. Njegovi pogledi podsjećaju na mislioce sedam-
naestoga i osamnaestoga stoljeća koji su smatrali da um ne smijemo
puniti znanjem "izvana, kao posudu", nego ga moramo "potpaliti i
probuditi". "Dozrijevanje znanja /nalikuje/ na dozrijevanje voća; koliko
god vanjski uzroci mogu donekle sudjelovati, unutarnja snaga i
krepost stabala moraju dovesti do zrenja sokova i njihove pune zre-
losti." Sliĉna su shvaćanja u potki prosvjetiteljske misli o politiĉkoj i
duhovnoj slobodi, i o otuĊenom radu koji pretvara radnika u instru-
ment tuĊih ciljeva umjesto u biće koje ostvaruje svoje unutarnje
potrebe - što je osnovno naĉelo klasiĉne liberalne misli, premda
odavno zaboravljene zbog svojih revolucionarnih implikacija. Te ideje i
vrijednosti saĉuvale su svoju moć i valjanost iako su daleko od
ostvarenja bilo gdje. Tako dugo dok je tako, slobodarske revolucije
osamnaestoga stoljeća ostaju daleko od ostvarenja, samo vizija
budućnosti.
Netko moţe smatrati da je to prirodno vjerovanje potvrĊeno
ĉinjenicom da, usprkos svim naporima da bude zaustavljena, svjetina
nastavlja borbu za svoja osnovna ljudska prava. A s vremenom, neki
su se slobodarski ideali djelomice ostvarili ili su ĉak postali svako-
dnevica. Mnoge neobuzdane ideje radikalnih demokrata sedamna-
estoga stoljeća, na primjer, danas izgledaju pitome, premda ostali
rani uvidi premašuju naš današnji moralni i intelektualni doseg.
302
Borba za slobodu govora zanimljiv je sluĉaj, i kljuĉan, jer leţi
l
u srcu cijelog niza sloboda i prava. Središnje je pitanje suvremenog
doba kada, ako ikad, drţava smije zabraniti sadrţaj obavijesti. Kao
što smo ranije ustanovili, ĉak i oni koje smatramo vodećim slobo
darima, prihvatili su ograniĉene i ublaţene stavove o tom problemu.
| Kritiĉni je element pobunjeniĉka kleveta, zamisao da drţava moţe
f biti nezakonito napadnuta govorom, što je "znak zatvorenih društava
po cijelom svijetu", primjećuje povjesniĉar prava Harry Kalven.
Društvo koje dopušta zakone o pobunjeniĉkoj kleveti nije slobodno
društvo, bez obzira na sve ostale njegove vrline. U Engleskoj potkraj
sedamnaestoga stoljeća ljude su kastrirali, vadili im utrobu, ĉetvorili
ih i odsijecali im glave zbog zloĉina. Tijekom osamnaestoga stoljeća
postojala je opća suglasnost da se uspostavljeni autoritet moţe odrţati
samo ako se ušutka prevratniĉka rasprava, a "svaka prijetnja, stvarna
\ ili zamišljena, dobrom ugledu vlasti" mora biti silom zabranjena
(Leonard Levy). "Privatne osobe nisu suci svojim nadreĊenima...
J /jer/ to bi pobrkalo svako vladanje", napisao je jedan urednik. Istina
| nije bila dobra obrana: istinite optuţbe ĉak su kaţnjivije od laţnih,
i jer one još više nastoje dovesti vlast na zao glas.
l Odnos prema otpadniĉkom mišljenju sluĉajno slijedi sliĉan
f obrazac u našem slobodarskijem dobu. Laţne i besmislene optuţbe
j nisu stvaran problem: društvo se mora zaštititi od nesavjesnih kri-
! tiĉara koji otkrivaju neţeljene istine.
| Doktrina pobunjeniĉke klevete takoĊer se primjenjivala u
; ameriĉkim kolonijama. Neodobravanje otpadništva u revolu-
j cionarnom razdoblju opće je poznato. Vodeći ameriĉki slobodar
Thomas Jefferson sloţio se s tim daje kazna ispravna za "izdajicu u
mislima ali ne na djelima", i odobrio zatvaranje politiĉkih osum
njiĉenika. On i ostali Utemeljitelji slagali su se da su "izdajniĉke ili
neuljudne rijeĉi" protiv autoriteta nacionalne drţave ili bilo koje od
njezinih sastavnih drţava kaţnjive. "Za vrijeme revolucije", zapaţa
Leonard Levy, "Jefferson, kao i Washington, Adamsi u mnoţini i
raine, vjerovali su da se ne mogu dopustiti ozbiljne razlike u poli
tiĉkim stajalištima o nezavisnosti, da nije prihvatljiva alternativa
303
podloţnosti domoljublju. Svugdje je postojala neograniĉena sloboda za
l
njezino veliĉanje a nikakva za njezino kritiziranje." Na poĉetku
revolucije Kontinentalni kongres traţio je od drţava da donesu zakon
koji će sprijeĉiti ljude da budu "prevareni i uvuĉeni u pogrešno
mišljenje". Tek kad su kasnih 1790-ih dţefersonovci i sami postali
predmet represivnih mjera, razvili su jezgru slobodarskije misli za
samozaštitu - no obrnutog smjera kad su sami osvojili vlast.
Sve do Prvoga svjetskog rata postojala je slabašna osnova za
slobodu govora u Sjedinjenim Drţavama, a tek je 1964. Vrhovni sud
skinuo zakon o pobunjeniĉkoj kleveti. Sud je napokon 1969. zaštitio
govor, osim "huškanja na neposredno nezakonito djelovanje". Dva
stoljeća nakon revolucije sud je napokon usvojio stajalište koje je
1776. zastupao Jeremy Bentham, a koji je tvrdio da slobodna vlast
mora dopustiti "nezadovoljnicima" da "izraze svoje osjećaje, usu-
glase svoje planove i bave se svakom vrstom suprotstavljanja osim
pobunom prije nego što izvršna vlast moţe zakonito opravdati svoju
intervenciju". Godine 1969. odluka Vrhovnog suda oblikovala je slo-
bodarsko mjerilo koje je, vjerujem, jedinstveno u svijetu. U Kanadi,
na primjer, još zatvaraju ljude zbog širenja "laţnih vijesti", što je
zloĉinom proglašeno 1275. da bi se zaštitio kralj.
U Europi je situacija još primitivnija. Francuska je oĉit sluĉaj
zbog dramatiĉne razlike izmeĊu govora punog samohvale i repre-
sivne prakse tako uobiĉajene da prolazi nezamijećeno. Engleska ima
samo ograniĉenu zaštitu slobode govora pa ĉak dopušta takvu sramotu
kao što je zakon o bogohuljenju. Posebno je vrijedna spomena
reakcija na Salmana Rushdieja, najdramatiĉnija u samozvanih "kon-
zervativaca". Rushdie je bio sudski optuţen za pobunjeniĉku klevetu i
bogohuljenje, ali Vrhovni je sud presudio da se zakon o bogohu-
ljenju proteţe samo na kršćanstvo, ne i na islam, i da samo verbalni
napad "na Njezino Veliĉanstvo ili na vladu Njezina Veliĉanstva ili
neku drugu drţavnu instituciju" vrijedi kao pobunjeniĉka kleveta.
Tako je sud podrţao fundamentalnu doktrinu ajatolaha Homeinija,
Staljina, Goebbelsa i ostalih protivnika slobode, potvrdivši da en-
gleski zakon štiti samo domaću moć od kritike. Bez sumnje, mnogi
304
bi se sloţili s Conorom Cruiseom O'Brienom kad je, kao ministar
pošta i telegrafa u Irskoj, dopunio vladin zakon o emitiranju koji je
dopustio vlasti da zabrani emitiranje svega što bi, prema ocjeni mi-
nistra, "nastojalo potkopati autoritet drţave".
TakoĊer moramo imati na umu da pravo na slobodu govora u
* Sjedinjenim Drţavama nije ustanovljeno Prvim amandmanom
Ustava, nego samo zahvaljujući dugotrajnim predanim naporima rad-
niĉkog pokreta, pokreta za ljudska prava i antiratnog pokreta 1960-ih
godina i drugih narodnih snaga. James Madison je istaknuo da "pa-
pirnata prepreka" nikad neće biti dovoljna da sprijeĉi tiraniju. Prava
*: se ne postiţu rijeĉima, nego se osvajaju i zadrţavaju borbom.
Vrijedno je spomenuti i to da se pobjede za prava govora ĉesto
dobivaju u obrani najopakijih i najuţasnijih stajališta. Vrhovni sud je
1969. odluĉio braniti Ku Klux Klan od progona nakon skupa zaku-
kuljenih osoba, s puškama i gorućim kriţem, na kojem se pozivalo na
"spaljivanje crnĉuga" i "slanje Ţidova natrag u Izrael". Što se tiĉe slo-
bode izraţavanja postoje u osnovi dva stajališta: ţilavo braniti poglede
koje mrzite, ili ih odbaciti prema staljinistiĉko/fašistiĉkim mjerilima.
Je li nagon za slobodom stvaran ili nije, ne znamo. Ako jest,
povijest nas uĉi da moţe biti zatomljen, ali da tek mora biti satrven.
Ĉesto je nevjerojatna hrabrost i predanost ljudi koji se bore za slobodu,
te njihova spremnost da se suprotstave krajnjem drţavnom teroru i
nasilju. Godinama polako raste spoznaja i postiţu se ciljevi koje su u
prijašnjim vremenima smatrali utopijskim ili su o njima rijetko ra-
zmišljali. Okorjeli optimist moţe pokazati na to svjedoĉanstvo i
izraziti nadu da će u novom desetljeću, a uskoro i u novom stoljeću,
ĉovjeĉanstvo moţda biti sposobno prevladati neke od svojih dru-
štvenih boleština; drugi mogu izvući drugaĉiju pouku iz nedavne
povijesti. Teško je naći racionalnu osnovu kao potvrdu jedne ili druge
mogućnosti. Kao u sluĉaju mnogih prirodnih vjerovanja koja nas
vode kroz ţivot, ne moţemo uĉiniti bolje nego izabrati prema svojoj
intuiciji i svojim nadanjima.
Posljedice takvog izbora nisu nejasne. Negiranjem nagona za
slobodom samo ćemo dokazati da su ljudska bića smrtna mutacija,
305
l
L _ _
evolucijski ćorsokak: njegujući ga, ako je stvaran, moţemo pronaći
putove s pomoću kojih ćemo se nositi sa strašnim ljudskim tragedijama i
problemima koji su po opsegu grozni.

306
 • r* ^mf^f^f

PREDGOVOR KNJIZI DANIELA GUERINA ANARHIZAM*

Francuski pisac, naklonjen anarhizmu, napisao je 1890-ih godina

da "anarhizam ima široka leĊa, kao list papira sve podnosi" -
ukljuĉujući, primijetio je, i one koji postupaju tako da ni "smrtni ne-
prijatelj anarhizma ne bi uĉinio bolje".1 Raznorodna je anarhistiĉka

i misao i raznoliko je anarhistiĉke djelovanje. Uzaludno bi bilo po-

kušati zaokruţiti sve te proturjeĉne teţnje u neku opću teoriju ili ide-
ologiju. Ĉak ako i pokušamo izluĉiti iz povijesti slobodarske misli
ţivu, razvojnu tradiciju, kao što Daniel Guerin ĉini u ovom djelu,
ostaje teško formulirati njezinu doktrinu kao posebnu i odreĊenu
teoriju o društvu i društvenoj promjeni. Povjesniĉar anarhizma
Rudolf Rocker, koji predstavlja sustavnu koncepciju razvoja
anarhistiĉke misli u duhu anarhosindikalizma, usporedivu s Gueri-
novim djelom, dobro postavlja stvar kad piše
da anarhizam nije čvrst, u sebe zatvoren društveni sustav, nego prije
jasan smjer u povijesnom razvoju čovječanstva koji, nasuprot in
telektualnom tutorstvu svih klerikalnih i vladinih institucija, teţi za
nesputanim razvojem svih pojedinačnih i društvenih snaga. Štoviše,
sloboda je samo relativan a ne apsolutan pojam, zato što se stalno
nastoji uvećati i utjecati na sve širi krug na najrazličitije načine. Za
anarhista sloboda nije samo apstraktan filozofski pojam, nego ţivot
na, stvarna mogućnost svakog ljudskog bića da u potpunosti razvije
* sve moći, sposobnosti i talente što ih mu je priroda podarila, a koje
će moći upotrijebiti za društvenu korist. Što manje crkveno ili poli
tičko skrbništvo utječe na prirodan čovjekov razvoj, to će se

' Iz, Daniel Guerin, Anarchism: From Theory to Practice, Monthly Review Press,
New York i London, 1970.
1
Octave Mirbeau, navedeno u, James Joll, The Anarchists, Boston, 1964.

311
 djelotvornije i skladnije razviti ljudska osobnost i to će više postati
mjera intelektualne kulture društva u kojoj se razvija.2
Moţemo se pitati koja je korist od prouĉavanja "jasnog smjera u
povijesnom razvoju ĉovjeĉanstva" koji ne artikulira specifiĉnu i
detaljnu teoriju o društvu. I zaista, mnogi kritiĉari odbacuju anarhizam
kao utopijski, bezobliĉan, primitivan ili na neki drugi naĉin ne-
podudaran sa zbiljom sloţenoga društva. Moţemo, meĊutim, ustvrditi i
drugaĉije: da nas na svakom povijesnom stupnju mora zaokupiti
teţnja da ogolimo one oblike autoriteta i opresije koji su preţivjeli
razdoblje u kojem su moţda bili opravdani zbog potrebe za sigur-
nošću, opstankom ili ekonomskim razvojem, ali koji sada uvećavaju
više nego što ublaţavaju materijalni i kulturni nedostatak.
Ako je tako, neće postojati doktrina o društvenoj promjeni ve-
zana za sadašnji ili budući trenutak, a ni nuţno posebna i nepro-
mjenjiva koncepcija ciljeva kojima bi društvena promjena trebala
teţiti. Doista, naše razumijevanje ljudske prirode ili opsega odrţivih
društvenih oblika tako je nepotpuno da na svaku dalekoseţnu dok-
trinu moramo gledati s velikom dozom skepse, upravo onolikom kolika
postoji kad ĉujemo da "ljudska priroda" ili "zahtjevi za djelo-
tvornošću" ili "sloţenost modernog ţivota" traţe ovaj ili onaj oblik
ugnjetavanja i autokratske vladavine.
Usprkos tome, trenutaĉno postoje svi razlozi da ojaĉamo, onoliko
koliko nam naše shvaćanje dopušta, to stalno nagnuće u povijesnom
razvoju ljudskog roda, primjereno zahtjevima trenutka. Za Rockera
"problem našeg doba jest osloboĊenje ĉovjeka od prokletstva
ekonomske eksploatacije i politiĉkog i socijalnog porobljavanja"; a
metoda nije osvojiti i provoditi drţavnu vlast ili spreĉavati
parlamentarizam, nego "obnoviti ekonomski ţivot naroda iz temelja i
izgraditi ga u duhu socijalizma":
Jedino su sami proizvoĎači sposobni za taj zadatak, s obzirom na to
da jedino oni stvaraju društvene vrijednosti iz kojih moţe izrasti no-
2
Anarcho-syndicalism, London, 1938.
312
va budućnost. Njihov zadatak mora biti osloboditi rad svih okova
koje mu je nametnula ekonomska eksploatacija, osloboditi društvo
svih institucija i postupaka političke moći, i otvoriti put savezu slo-
bodnih grupa muškaraca i ţena temeljenih na kooperativnom radu i
planskom upravljanju u interesu zajednice. Svrha je modernog
anarhosindikalizma pripremiti napaćene mase u gradu i na selu za taj
vaţan cilj i povezati ih kao militantnu snagu. U tome je sav njegov
smisao.
Kao socijalist, Rocker pretpostavlja "daje stvarno, konaĉno i
potpuno osloboĊenje radnika jedino moguće pod uvjetom da rad-
ništvo u cijelosti prisvoji kapital, a to znaĉi sirovine i sva sredstva za
rad, ukljuĉujući i zemlju" (Bakunjin). Kao anarhosindikalist on na-
dalje ustrajava na tome da radniĉke organizacije stvaraju "ne samo
ideje, nego i same ĉinjenice budućnosti" (Bakunjin) u predrevoluci-
onarnom razdoblju, da utjelovljuju u sebi strukturu budućeg društva -
na kraju on oĉekuje društvenu revoluciju koja će demontirati drţavni
aparat i izvlastiti izvlastitelje. "Umjesto uprave postavljamo
industrijsku organizaciju":
Anarhosindikalisti su uvjereni da se uredbama i zakonima vlasti ne
moţe uspostaviti socijalistički ekonomski sustav. Njega moţe stvoriti
samo solidarna suradnja radnika koji će svoje ruke i svoju pamet
upregnuti u sve grane proizvodnje; a to znači da će sami proizvoĎači
preuzeti upravu u svim tvornicama tako da posebne grupacije, tvornice
i industrijske grane budu nezavisni članovi općeg ekonomskog
organizma koji će sustavno nastaviti proizvodnju i raspodjelu pro-
izvoda u interesu zajednice na temelju slobodnih meĎusobnih spo-
razuma.
Engels je u pismu iz 1883. izrazio neslaganje s tom zamisli:
Anarhisti izokreću stvar. Izjavljuju da proleterska revolucija mora
početi odbacivanjem političke organizacije drţave... Ali, uništiti je u
313
 *tom trenutku značilo bi uništiti jedino sredstvo kojim pobjednički
proletarijat moţe obraniti novoosvojenu vlast, obuzdati svoje kapi-
talističke protivnike i iznijeti ekonomsku revoluciju društva bez koje bi
pobjeda morala završiti u novom porazu i masovnom pokolju radnika
sličnom onome nakon Pariške komune.
Nasuprot tome anarhisti, a narjeĉitije Bakunjin, upozorili su
na opasnosti od "crvene birokracije" koja će se pokazati kao "naj-
podlija i najstrašnija laţ što ju je stvorilo naše stoljeće". Anarho-
sindikalist Fernand Pelloutier postavlja pitanje: "Mora li ĉak i prije-
lazna faza, kojoj se nuţno i sudbonosno moramo pokoriti, biti kolek-
tivistiĉki zatvor? Zar se ona ne moţe sastojati od slobodne organi-
zacije ograniĉene iskljuĉivo potrebama proizvodnje i potrošnje, uz
nestanak svih politiĉkih institucija?"
Ne hinim da znam odgovor na to pitanje. No, ĉini se priliĉno
jasno da, ako ne postoji bilo kakav pozitivan odgovor, šanse za pravu
demokratsku revoluciju, koja bi ostvarila humanistiĉke ideale ljevice,
nisu velike. Martin Buber saţeo je problem napisavši: "Ne moţemo
po prirodi stvari oĉekivati da se drvce pretvoreno u toljagu razlista."
Pitanje osvajanja ili uništenja drţavne vlasti, primarno je pitanje,
koje je Bakunjin vidio kao pitanje koje ga razlikuje od Marxa.3
Problem se ponavljao u ovom ili onom obliku u sljedećem stoljeću,
razdvajajući "slobodarske" od "autoritarnih" socijalista. Kad bismo
traţili dominantnu ideju u anarhistiĉkoj tradiciji koja bi definirala
"slobodarskog socijalista", to bi, vjerujem, trebala biti ona
Bakunjinova kada je, pišući o Pariškoj komuni, sebe opisao ovako:
Ja sam fanatični zaljubljenik u slobodu, budući daje smatram jedin-
stvenim uvjetom pod kojim se razum, dostojanstvo i ljudska sreća
mogu razvijati i rasti; ne u onu formalnu slobodu koju dopušta,
odvaguje i regulira Drţava, ta vječna laţ koja u stvarnosti ne pred-
3
Što se tiĉe podataka o utjecaju Pariške komune na tu raspru vidjeti komentare
Daniela Guerina u njegovoj odliĉnoj povijesnoj antologiji anarhistiĉkoga pokreta, Ni
Dieu ni Maitre.
314
stavlja ništa do povlasticu nekih utemeljenu na ropstvu sviju ostalih; ne u
onu individualističku, sebičnu, škrtu i nazovi slobodu koju hvale do neba
škola Jean-Jacquesa Rousseaua i ostale škole graĎanskog liberalizma,
koja se bavi toboţnjim pravima svih ljudi a predstavlja je Drţava koja
ograničava prava svakoga - u tu ideju koja nuţno f, svodi prava svakoga
na ništicu. Ne, ja mislim na jedinu vrstu slo-r bode koja je vrijedna tog
imena, na slobodu koja znači puni razvitak svih materijalnih,
intelektualnih i moralnih snaga prikrivenih u svakoj osobi; na slobodu
koja ne priznaje ograničenja osim onih koje nameću zakoni naše prirode, a
koja ne moţemo smatrati ograničenjima s obzirom na to da nam ih nije
nametnuo neki zakonodavac izvan ili iznad nas, nego su nam ona
priroĎena i svojstvena, i tvore same temelje našega materijalnog,
intelektualnog i moralnog bića - ona nas ne ograničavaju nego tvore
stvarne i neposredne uvjete naše slobode*
Ove ideje izviru iz prosvjetiteljstva; njihov korijenje u Rou-
sseauovoj Raspravi o nejednakosti, Humboldtovim Granicama dr-
ţavnoga djelovanja, Kantovom ustrajavanju u obrani Francuske re-
volucije, na tome daje sloboda preduvjet da bi sloboda sazrela, a ne
dar koji se dobije nakon ostvarene zrelosti. S razvitkom industrijskog
kapitalizma, tog novog i neoĉekivanog sustava nepravde, slobodarski
je socijalizam saĉuvao i proširio radikalnu humanistiĉku poruku
prosvjetiteljstva i klasiĉne liberalne ideale pretvorivši ih u ideologiju
kako bi podrţao nadolazeći društveni poredak.
Zapravo su kapitalistiĉki društveni odnosi neprihvatljivi zbog
iste pretpostavke koja je navela klasiĉni liberalizam da se suprotstavi
intervenciji drţave u društvenom ţivotu. Na primjer, Humboldt, u
djelu koje je anticipiralo Milla i vjerojatno ga nadahnulo, prigovara
drţavnom djelovanju jer drţava nastoji "uĉiniti ĉovjeka instrumen-
tom koji će sluţiti njezinim samovoljnim ciljevima ne obazirući se na
njegove osobne namjere". Humboldt ĉvrsto stoji na tome da "ništa Sto
se ne rada iz ĉovjekova slobodnog izbora... ne postaje dijelom
1
"La Commune de Pariš et la Notion de PEtat", u Ni Dieu ni Maitre.
315
njegova stvarnog bića nego ostaje strano njegovoj pravoj prirodi; on to
ne ĉini punom snagom, nego samo mehaniĉkom toĉnošću." D
uvjetima slobode "svi se zemljoradnici i obrtnici mogu uzdići do
umjetnika; a to znaĉi da ljudi koji vole svoj posao zbog njega samog,
unapreĊuju ga vlastitim podatnim duhom i stvaralaĉkom sposo-
bnošću, i time izobraţuju intelekt, oplemenjuju karakter, uveliĉavaju i
dotjeruju svoja zadovoljstva". Kada ĉovjek samo reagira na vanjske
zahtjeve i autoritet, "moţemo se diviti onome što ĉini, ali prezirem o
ono što jest". Humboldt, osim toga, nije primitivni induvidualist. On
ovako sabire svoje vodeće ideje: "Nakon što rastrgnu sve okove u
ljudskom društvu, pokušat će naći što više novih društvenih veza.
Izoliran ĉovjek ništa se više ne moţe razvijati od onoga u okovima."
To klasiĉno djelo slobodne misli, dovršeno 1792., u svojoj je bi t i
duboko, iako prerano, antikapitalistiĉko. Njegove ideje moraju izbli-
jedjeti do neprepoznatljivosti kako bi se pretvorile u ideologiju in-
dustrijskog kapitalizma.
Vizija društva u kojem su društveni okovi zamijenjeni
društvenim sponama a rad je slobodan pothvat, sugerira ranog Marx;i u
njegovoj raspravi o "otuĊenju rada kad je rad tuĊ radniku... kad nije dio
njegove prirode... /tako da/ se radnik ne ostvaruje, nego sebe radom
poništava... fiziĉki se iscrpljuje i mentalno slabi". Taj otuĊeni rad
"vraća neke radnike natrag u barbarsku vrstu rada, a druge pretvara u
strojeve", i tako lišava ĉovjeka "osobina njegove vrste, osobine da
slobodno svjesno djeluje" i "stvaralaĉki ţivi". Istina je da se klasiĉna
slobodarska misao suprotstavlja drţavnom posredovanju u ţivotu
društva, što je posljedica dubljeg shvaćanja ljudske prirode i njezine
potrebe za slobodom, razliĉitošću i slobodnim udruţivanjem. Na
temelju istih shvaćanja duţni smo kapitalistiĉke odnose u
proizvodnji, nadniĉko ropstvo, otuĊeni rad, nadmetanje, ideologiju
"posesivnog individualizma" smatrati iz temelja nehumanima. Slo-
bodarski socijalizam ispravno je smatrati nasljednikom liberalnih
ideala prosvjetiteljstva.
Rudolf Rocker opisuje moderni anarhizam kao "stjecište dviju
velikih struja koje su tijekom i nakon Francuske revolucije pronašle
316
L.ivO karakteristiĉan izraz u intelektualnom ţivotu Europe: to su so-
ijalizam i liberalizam". Klasiĉni liberalni ideali razbili su se o -
tvarnost kapitalistiĉkoga ekonomskog poretka. Anarhizam je nuţno
tntikapitalistiĉki jer se "suprotstavlja iskorištavanju ĉovjeka po ĉo-
vjeku". Anarhizam se suprotstavlja i "vladanju ĉovjeka nad ĉo-
vjekom". On tvrdi da će "socijalizam biti slobodan ili ga neće biti. l
J takvom je shvaćanju pravo i duboko opravdanje za postojanja anar-
hizma." S te toĉke gledišta anarhizam moţemo smatrati slobodarskim
krilom socijalizma. U tom je duhu Danici Guerin pristupio prouĉa-
vanju anarhizma u ovom i ostalim djelima.5
Guerin citira Adolpha Fischera koji je rekao da je "svaki anarhist
socijalist, ali svaki socijalist nije nuţno anarhist". Sliĉno i Ba-ki'iijin
u svojem "anarhistiĉkom manifestu" iz 1865., programu svo-ic zamisli
o meĊunarodnom revolucionarnom bratstvu, uspostavlja naĉelo da
svaki ĉlan za poĉetak mora biti socijalist.
Svaki dosljedan anarhist mora se suprotstaviti privatnom vlati ištvu
nad sredstvima za proizvodnju i nadniĉkom ropstvu, koji su astavni dio
tog sustava, jer su nespojivi s naĉelom da rad mora biti slobodan i pod
nadzorom proizvoĊaĉa. Kao stoje Mara rekao, socijalisti predviĊaju
društvo u kojem neće rad "postati samo sredstvo ţivota, nego i njegova
najviša potreba", a što nije moguće kad radnika f icra vanjski autoritet ili
nuţda, a ne unutarnji poriv. Dosljedan anarhist mora se suprotstaviti ne
samo otuĊenom radu, nego i zatupljujućoj speci-jalizaciji rada do koje
dolazi kad sredstva za povećanje proizvodnje
svedu radnika na krhotinu ljudskog bića, degradiraju ga na dio stroja,
pretvore njegov rad u takvo mućenje da se gubi njegov osnovni
smisao; otuĎe od njega intelektualne mogućnosti radnog procesa
razmjerno opsegu primjene znanosti u njemu kao neovisne snage...6
' Vidjeti njegovo djelo, Jeunesse du socialisme libertaire, Pariz, 1959., i, Pour un
\\urxismeLibertaire, Pariz, 1969.
Mara, Kapital, Naveo Robert Tucker, koji je ispravno istaknuo da Mara vidi revo-
lucionara više kao "frustriranoga proizvoĊaĉa", nego "nezadovoljnoga potrošaĉa".
(The Maman Revolutionarj Idea, New York, 1969.) Taje radikalnija kritika kapici
istiĉkih proizvodnih odnosa izravni izdanak prosvjetiteljske slobodarske misli.
317

Privatno je vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, prema
Proudhonovoj ĉesto citiranoj frazi, ĉisti oblik "kraĊe"; to je "eksplo-
atacija jakih nad slabima".
U svojem neizbjeţnom napadu na pravo na privatno vlasništvo
nad sredstvima za proizvodnju, anarhist staje na stranu onih koji se
bore da ostvare "treću i posljednju povijesnu fazu osloboĊenja"; u
prvoj fazi kmetovi nastaju od robova, u drugoj nadniĉari od kmetova,
a treća faza dokida proletarijat u posljednjem ĉinu osloboĊenja i
stvara slobodna i dobrovoljna udruţenja proizvoĊaĉa (Fourier,
1848.).7 Paţljivi promatraĉ, De Tocqueville, isto tako je shvatio 1848. što
predstavlja neizbjeţnu opasnost za "civilizaciju":
Lako je bilo braniti, ili barem ne napadati, pravo vlasništva dok je
ono bilo izvor i temelj mnogih drugih prava; tada je to pravo pred
stavljalo obranu društva, a sva ostala bila su mu vanjski štit; ono
nije bilo prvo na udaru, a nije bilo ni ozbiljnog pokušaja napada. No
danas, kada pravo vlasništva smatraju posljednjim još neuništc-nim
ostatkom aristokratskoga svijeta, jedinom preostalom povlasticom u
društvu jednakih, danas je to nešto drugo. Pogledajte što se dogaĎa
u srcima radništva, iako priznajem da su zasad još mirna. Istina je
da su manje uspaljena političkim strastima nego prije, ali zar ne
vidite da su njihove strasti postale socijalne a ne političke? Zar ne
vidite da se malo po malo ideje i razmišljanja šire medu njima ne samo
zato da uklone te i te zakone, to ministarstvo i tu upravu, nego da
razbiju same temelje društva?*
Pariški su radnici 1870. prekinuli šutnju i nastavili
ukidati vlasništvo, osnovu civilizacije! Da, gospodo, komuna je na-
kanila ukinuti klasno vlasništvo koje rad mnogih pretvara u bogatstvo
nekolicine. Namjeravala je izvlastiti izvlastitelje. Htjela je učiniti osobno
vlasništvo zbiljom tako da preoblikuje sredstva za proizvod-
7
Navedeno u, Buber, Paths in Utopia, 1945.; Boston, 1958.
8
Navedeno u, J. Hampden Jackson, Marx, Proudhon, and European Socialism, New
York, 1962.
318
J
nju, zemlju i kapital, sada uglavnom sredstvo podjarmljivanja i ek-
sploatacije rada, u instrument slobodnog i udruţenog rada.
Komuna je, naravno, ugušena u krvi. Priroda "civilizacije",
koju su se pariški radnici trudili nadvladati napadajući "same temelje
društva", razotkrila se ponovno kad su trupe versajske vlade osvo-lile i
preotele Pariz njegovu stanovništvu. Kao stoje Mara napisao s
gorĉinom ali toĉno:
Civilizacija i pravda burţoaskog poretka iskazuje se u svom sabla
snom svjetlu uvijek kad se robovi i kulučari tog poretka dignu protiv
svojih gospodara. Tada ta civilizacija i pravda nastupaju kao
f neprikriveno divljaštvo i bezakonita osveta... paklenska djela vojske
odraţavaju uroĎeni duh te civilizacije čiji su oni plaćeni osvetnici...
\ Burţoazija cijelog svijeta, koja spokojno promatra opći masakr
, nakon bitke, previja se od straha nad oskvrnućem cigle i ţbuke?
Unatoĉ ţestokom slamanju Komune, Bakunjin je napisao da
1
Pariz ulazi u novo doba, "doba konaĉnog i potpunog osloboĊenja
ii i rodnih masa i njihove buduće prave solidarnosti, preko drţavnih
rranica i unatoĉ njima... sljedeća revolucija, internacionalna i soli
darna, bit će uskrsnuće Pariza" - revolucija koju svijet još išĉekuje.
Dosljedan će anarhist biti socijalist, ali socijalist posebne vrste.
On se neće samo suprotstaviti otuĊenom i odveć specijaliziranom
radu te nastojati da cjelokupno radništvo prisvoji kapital, nego će za
htijevati da prisvajanje bude izravno, a ne da ga izvede neka izabrana
snaga u ime proletarijata. Ukratko, on će se suprotstaviti tome
da vlada organizira proizvodnju. To je drţavni socijalizam, vlast
drţavnih činovnika nad proizvodnjom, vlast upravitelja, znanstvenika,
trgovačkih činovnika... Cilj je radničke klase osloboditi se
izrabljivanja. Taj se cilj ne postiţe i ne moţe se postići tako da
burţoaziju nadomjesti nova rukovodeća i upravljačka klasa. Postiţe se
jedino tako da sami radnici upravljaju proizvodnjom.
l * Marx, The Civil War in France (GraĊanski rat u Francuskoj); 1871.; N.Y., 1940.
i 319
fl'l
Ta su zapaţanja preuzeta iz teksta "Pet teza o klasnoj borbi"
lijevoga marksista Antona Pannekoeka, istaknutog teoretiĉara pokreta
komunistiĉkih savjeta. Zapravo, tu se stapa radikalni marksizam s
anarhistiĉkom strujom.
Za ilustraciju, razmotrite sljedeće tumaĉenje "revolucionarnog
socijalizma":
Revolucionarni socijalist poriče da drţavno vlasništvo moţe voditi
bilo kamo drugdje do li u birokratski despotizam. Vidjeli smo zašto
drţava ne moţe demokratski nadzirati industriju. Industriju mogu
demokratski posjedovati i nadzirati jedino radnici koji biraju
neposredno iz vlastitih redova industrijske izvršne komitete. Socija-
lizam će zapravo biti industrijski sustav; njegovi će birači biti oni iz
industrije. Tako će nositelji društvenih aktivnosti i industrije imati
neposredne zastupnike u lokalnim i središnjim vijećima društvene
uprave. Na taj će se način ovlasti takvih zastupnika izdići u odnosu
na one koji rade i dobro poznaju potrebe zajednice. Kad se središnji
industrijski izvršni komitet sastane, on će predstavljati svaki stupanj
društvene djelatnosti. Tako će kapitalističku političku i geografsku
drţavu zamijeniti socijalistički industrijski izvršni komitet. Prijelaz iz
jednog u drugi društveni sustav predstavljat će društvenu revoluciju.
Politička je drţava kroz povijest značila upravljati ljudima pomoću
vladajućih klasa; socijalistička republika sastojat će se od upravljanja
industrijom u ime cijele zajednice. Prva je podrazumijevala
ekonomsko i političko podjarmljivanje mnogih; druga će dati
ekonomsku slobodu svima — to će biti prava demokracija.
Te su misli uzete iz djela Drţava, porijeklo i uloga Williama
Paula, napisanog 1917.10 - neposredno prije Lenjinove Drţave i revo-
lucije, moţda njegova najslobodarski]ega djela. Paul je bio ĉlan
Marksistiĉko-de Leonistiĉke socijalistiĉke radniĉke partije, da bi kasnije
bio jedan od utemeljitelja Britanske komunistiĉke partije."
10
Socialist Labour Press, Glasgow, nedatirano.
11
O tome pogledati, Walter Kendall, The Revolutionarj Movement in Britain,
London, 1969.
320
Njegova kritika drţavnog socijalizma sliĉi slobodarskoj doktrini
anarhista u svojoj postavci koja kaţe da društvena revolucija mora
/amijeniti drţavno vlasništvo i drţavnu upravu industrijskom orga-
nizacijom društva izravnom radniĉkom kontrolom budući da drţavno
vlasništvo i drţavna uprava vode u birokratski despotizam. Moţemo
citirati mnoge sliĉne navode.
Mnogo je vaţnije da su te ideje ostvarene u spontanoj revolu-
cionarnoj akciji, na primjer u Njemaĉkoj i Italiji nakon Prvoga svjet-
skog rata, i u Španjolskoj (posebice u industrijskoj Barceloni) 1936.
Moglo bi se tvrditi da su neki oblici komunistiĉkih savjeta prirodan
oblik revolucionarnog socijalizma u industrijskom društvu. To odra-
ţava intuitivno shvaćanje daje demokracija uglavnom varka kada je
rijeĉ o tome da bilo koji oblik autokratske elite, bili to vlasnici, up-
ravitelji i tehnokrati, "avangardna" partija ili drţavna birokracija,
kontrolira industrijski sustav. Pod takvim uvjetima autoritarne domi-
nacije, ne mogu se ostvariti klasiĉni liberalni ideali koje su razvili
Mara i Bakunjin i svi pravi revolucionari; ĉovjek neće biti slobodan do
kraja razviti svoje potencijale, a proizvoĊaĉ će ostati "krhotina
ljudskog bića", degradiran na oruĊe u proizvodnom procesu voĊenom
odozgo.
Ideje slobodarskog socijalizma, u ovom znaĉenju, bile su po-
tisnute u industrijskim društvima prošlih pola stoljeća. Dominirale su
ideologije drţavnog socijalizma ili drţavnog kapitalizma (u
Sjedinjenim Drţavama sve naglašenije militantnog znaĉaja, zbog jasnih
razloga12). Ali u posljednjih nekoliko godina dolazi do oţivljavanja.
Citirane teze Antona Pannekoeka uzeo sam iz nedavnog tiskanoga
pamfleta jedne radikalne francuske radniĉke grupe (In-formations
Correspondance Ouvriere). Citat Williama Paula o revolucionarnom
socijalizmu pojavio se u predavanja Waltera Kendalla koje je odrţao na
Nacionalnoj konferenciji o radniĉkoj kontroli u Sheffieldu, u
Engleskoj, u oţujku 1969. Pokret za radniĉku kontrolu postao je vaţna
snaga u Engleskoj posljednjih godina. Organizirali
u
Vrlo dobru raspravu o tome naći ćete u, Michael Kidron, Western Capitalism Since Ihc
War, London, 1968.
321
su nekoliko konferencija, tiskali mnoge vaţne brošure, a medu svojim
aktivnim pristašama imaju i predstavnike nekih od najmoćnijih
sindikata. Sindikat udruţenih strojara i Ijevaoniĉara (The Amalga-
mated Engineering and Foundryworkers Union) usvojio je, kao svoje
sluţbeno stajalište, program nacionalizacije baziĉne industrije pod
"radniĉkim nadzorom na svim razinama".13 Na europskom se kontinentu
dogaĊa sliĉno. Svibanj 1968. pojaĉao je, naravno, zanimanje za
komunistiĉke savjete i srodne ideje u Francuskoj i Njemaĉkoj, kao
što je već bio sluĉaj u Engleskoj.
S obzirom na opći konzervativni pogled našeg visoko ideolo-
giziranog društva, ne iznenaĊuje daje Sjedinjene Drţave uglavnom
mimoišao takav razvoj dogaĊaja, ali i to se moţe promijeniti. Erozija
hladnoratovske mitologije barem ĉini mogućim da se ta'pitanja po-
stave u širim društvenim krugovima. Ako se sadašnjem valu represije
uspije oprijeti, ako ljevica uspije prevladati svoje samoubilaĉke
sklonosti i izgradi se na dostignućima posljednjeg desetljeća, tada će
problem kako organizirati industrijsko društvo na pravi demokratski
naĉin, uz demokratski nadzor na radnom mjestu i u zajednici, postati
najvaţnije intelektualno pitanje za one koji osjećaju probleme suvre-
menog društva, a kako će se masovni pokret za slobodarski socijal-
izam razvijati, tako će ideje prelaziti u djelo.
U svom manifestu Bakunjin je 1865. godine prorekao da će
sastavni dio društvene revolucije biti "onaj pametan i stvarno ple-
menit dio omladine koji, premda roĊenjem pripada povlaštenim
klasama, u svojim velikodušnim uvjerenjima i ţarkim aspiracijama,
usvaja ideale naroda". Moguće je u pobuni studentskog pokreta
1960-ih prepoznati poĉetke ispunjenja tog proroĉanstva.
Danici Guerin latio se, kako to opisuje na drugom mjestu,
"procesa rehabilitacije" anarhizma. On uvjerljivo zakljuĉuje, da su
13
Vidjeti, Hugh Scanlon, "The Way Forward for Workers' Control", Institut za radniĉki
nadzor, Goldsmith Street 91, Nottingham, Engleska. Serija pamfleta br. l, 1968.
Scanlon je predsjednik AEF-a, drugog sindikata po veliĉini u Britaniji. Institut je
osnovan kao rezultat šeste konferencije o radniĉkome nadzoru u oţujku 1968. i sluţio
je kao središte za širenje informacija i podupiranje istraţivanja.
322
"konstruktivne ideje anarhizma saĉuvale ţivotnost, da one mogu, kad se
paţljivo preispitaju i istraţe, pomoći suvremenoj socijalistiĉkoj misli
da pokuša krenuti novim smjerom... /i/... pridonese obogaćivanju
marksizma".14 Sa "širokih leĊa" anarhizma on je odabrao za pomno
preispitivanje one ideje i akcije koje moţemo opisati kao slobodarsko
socijalistiĉke.To je prirodno i jasno. Taj okvir odgovara vodećim
anarhistiĉkim zagovornicima i masovnim akcijama proţetima
anarhistiĉkim sentimentom i idealima. Guerin se ne bavi samo
anarhistiĉkom misli, nego i spontanim akcijama narodnih snaga koje
zapravo stvaraju nove društvene oblike tijekom revolucionarne
borbe. On se bavi društvenim i intelektualnim stvaralaštvom. On
takoĊer nastoji izvući pouke iz konstruktivnih dostignuća prošlih lekcija
koje će obogatiti teoriju društvenoga osloboĊenja. Za one koji ne
ţele samo razumjeti svijet, nego ga i mijenjati, to je pravi put za
prouĉavanje povijesti anarhizma.
Guerin kaţe za anarhizam devetnaestog stoljeća d aj e samo
doktrina, dok je dvadeseto stoljeće za anarhiste vrijeme "revolu-
cionarne prakse".15 Ovo djelo zrcali tu ocjenu. Njegovo tumaĉenje
anarhizma svjesno pokazuje prema budućnost. Arthur Rosenberg je
jednom rekao daje za narodne revolucije tipiĉno da ţele nadomjestiti
"vladavinu sile feudalne ili centralizirane uprave" nekim oblikom
komunalnog sustava koji "podrazumijeva uništenje i nestanak starog
oblika drţave". Takav sustav bit će ili socijalistiĉki ili "ekstremni
oblik demokracije... /stoje/... preduvjet za socijalizam utoliko što
socijalizam moţe biti ostvaren jedino u svijetu najveće moguće osobne
slobode". Rekao je daje taj ideal bio blizak i Marxu i anarhistima.16
Ta prirodna borba za osloboĊenje odbrojava dane prevladavajućoj
sklonosti prema centralizaciji ekonomskog i politiĉkog ţivota. Prije
stotinu godina Mara je napisao da su radnici Pariza "osjećali da
postoji samo jedna alternativa - komuna ili carstvo - kako se god
nazvala".
M
Uvod u knjizi M Dieu ni Maitre.
15
Isto.
"AHistoryofBolshevism, 1932. (NewYork, 1965.)
323
 Carstvo ih je ekonomski uništilo haračeći javno dobro, bodreći fi-
nancijske prevare naveliko, podupirući umjetno ubrzavanje centra-
lizacije kapitala i istodobno izvlašćivanje vlastite vrste. Carstvo ih je
politički zatiralo, moralno šokiralo svojim orgijama, uvrijedilo
njihovo volterstvo prepustivši školovanje njihove djece redovnicima
neznalicama, uzbunilo je njihov nacionalni osjećaj pripadnosti
Francuskoj strmoglavivši ih u rat koji je ostavio iza sebe samo jedan
ekvivalent svojim ruševinama — nestanak carstva.17
Jadno Drugo carstvo "bilo je jedini oblik moguće vlasti u doba
kad je burţoazija već izgubila, a radniĉka klasa još nije stekla,
sposobnost da vodi narod".
Nije teško preformulirati ta zapaţanja tako da pogoduju im-
perijalnim sustavima iz 1970. Problem "osloboĊenja ĉovjeka od pro-
kletstva ekonomske eksploatacije i politiĉkog i socijalnog ropstva"
ostaje problem našega doba. Dok je tako, doktrina i revolucionarna
praksa slobodarskog socijalizma sluţit će kao nadahnuće i nit vodilja.
17
GraĎanski rat u Francuskoj.
324
NOVI RADIKALIZAM*
PITANJE: Vjerujete li da će se ponovna radikalizacija dobrog dijela
ameriĉke intelektualne zajednice i studentskoga tijela, koja se do-
godila šezdesetih, nastaviti i u sedamdesetim godinama? Je li vas ta
ponovna radikalizacija iznenadila kao mnoge ljude, ili ste je na neki
naĉin predvidjeli? Vidite li bilo kakve prepreke njezinu daljnjem
razvoju?
CHOMSKY: Ponovna radikalizacija 1960-ih stvarno me priliĉno iz-
nenadila, tako da zbog toga, izmeĊu ostalog, imam malo povjerenja u
vlastite procjene skore budućnosti. Uporno sam podcjenjivao, da
navedem samo jedan primjer, potencijalnu snagu otpora ratu u In-
i
dokini. Prije pet godina nikako nisam vjerovao u to da je moguće da
generacija mladih hrabro odbije sudjelovati u tom jadnom ratu i tako
potkopa nade ameriĉke izvršne vlasti da moţe voditi kolonijalni rat
redovnom vojskom i daje moţe vratiti na tradicionalni imperijalni
obrazac koji je sada u toku (postoje drugi faktori tog taktiĉkog po-
maka, no to bi nas predaleko odvelo). TakoĊer uopće nisam predvidio
da će se konzervativni ideološki konsenzus tako bitno urušiti,
velikim dijelom zahvaljujući studentskom aktivizmu. Što se tiĉe
budućnosti, nesklon sam nagaĊanju. Takozvani pokret nije razvio sa-
monosive organizacijske oblike, ili jasnu intelektualnu viziju punu
razumijevanja, ili raspoloţenje meĊu velikim brojem uglavnom
mladih ljudi koji se osjećaju njegovim dijelom ili mu barem rubno
pripadaju. Smatrao sam daje nedavni "kompendij" Mitcha Good-
mana1 dobro razumio tu ĉudnu kombinaciju bezobliĉnosti i vitalno-
* Ovaj je razgovor izvorno objavljen pod naslovom "Urednik intervjuira Noama
Chomskoga" u, Modem Occasions, 1:3, proljeće 1971., str. 317-327. 1 Mitchell
Goodman, ur., The Movement toward a New America: The Beginnings of a long
Revolution, Knopf,1970.
325
sti, zbrke i nadanja. Teško mi je povjerovati da će studenti, koji su
aktivno sudjelovali u pokretu, spremno kliznuti natrag u poslušnost
1950-ih, premda će, naravno, biti stalnih nastojanja da se obnovi
ravnodušni konsenzus, s marginalnim nedjelotvornim neslaganjem, a
što toliko odgovara vodama ameriĉkoga i meĊunarodnog društva.
Ĉini se da su se mnogi ameriĉki intelektualci u stanju pomiriti s
ameriĉkom tehnologijom koja sustavno razara seljaĉka društva
Indokine, isto kao što su njihovi prethodnici našli naĉin da prihvate
Staljinove ĉistke, ili Hirošimu, ili Nagasaki. To mnogo manje vrijedi za
mlade iz šezdesetih, svaka im ĉast, pa slutim da će se Vijetnam -ta
klaonica, prijevara, srameţljivo neslaganje, prezira vrijedna apolo-
getika - dokazati kao formativno iskustvo s dugoroĉnim posljedicama.
Tu i tamo njihovo se gnušanje oĉituje kao otpor tehnologiji i
znanosti, ĉak i razumnosti. No, uglavnom je, barem koliko znam,
ono potaknulo razumijevanje dubine ustrajne predanosti koja će biti
nuţna ako ţelimo spasiti Indokinu od uništenja, i prihvaćanje opsega
kulturnih i institucionalnih promjena koje je potrebno provesti u
Sjedinjenim Drţavama ako ţelimo ostala društva, koja traţe neovisnost,
spasiti sliĉne sudbine. Suoĉeni s opseţnošću tih zadataka, mnogi se
okreću osobnim problemima, stoje korak koji se ĉesto pogrešno tumaĉi
kao apatija. Ne radi se o apatiji pedesetih godina, a koliĉina
suosjećanja s onima koji imaju aktivniju ulogu i potencijalne podrške
ostaje. Osobno sam zadivljen velikim brojem mladih ljudi koji se
jposvećuju dugoroĉnom naporu da radikalno preoblikuju ameriĉko
društvo. Njihovi napori da se ukljuĉe u zajednicu organizirajući
radikalne, profesionalne skupine i tome sliĉno, moţe imati dugoroĉno
znaĉenje. Mnogo od toga ne postaje udarna vijest (osim povremeno
nakon policijske i sudske represije, kao u Seattleu, Philadelphiji ili
upravo ovdje, u Cambridgeu, u nekoliko posljednjih mjeseci), nego
umjesto toga sam odgovor na stalne grozote u širem društvu. Mislim
d a j e vaţno da takve skupine odrţe bliske odnose s kretanjima na
sveuĉilištima. One mogu iskoristiti neke od problema (ako ţelite,
suprotnosti) koji su uroĊeni suvremenom drţavnom kapitalizmu. Ako
sveuĉilišta osiguraju znanje i vještine te izvjeţbanu ljudsku snagu
326
potrebnu za odrţanje naprednog industrijskog društva, znatan dio
mladih proći će kroz njih, a ona će morati zadrţati odreĊen stupanj
slobode i otvorenosti. No, ako bude tako, sigurno će se razviti ra-
dikalna svijest kao prirodna posljedica nepristranog studiranja i mi-
šljenja osloboĊenog mitologije i ideološke luĊaĉke košulje. Dog-
matizam i uspjeh nespojivi su na duge staze i premda će neki mladi
ljudi jednostavno prihvatiti ono što im se kaţe, a drugi biti navedeni da
se posvete "tome stvaranju" kao najvišem ţivotnom cilju, moţemo
predvidjeti da će biti i slobodnih, suosjećajnih i nezavisnih umova
koji će se uhvatiti u koštac s prevladavajućim ortodoksijama i traţiti
naĉin kako da pretvore svijest o društvenoj nepravdi u neki oblik
djelovanja. U suvremenom industrijskom društvu postojat će potreba
za relativno slobodnim i otvorenim središtima studiranja i mišljenja
koja će, zauzvrat, neprekidno biti izazov iracionalnosti, autokratskim
strukturama, prijevari i nepravdi. Radikalni ili reformistiĉki društveni
pokret moći će iz tih središta crpiti sudionike i ideje, "radikalizirajući"
ih mogućnostima smislene društvene akcije. Nijedan pokret za
društvenu promjenu ne moţe se nadati uspjehu ako ne usvoji
najnaprednija duhovna i tehniĉka postignuća, i ako nije utemeljen na
onim slojevima društva koji su produktivni i kreativni na svakom
podruĉju. Posebno je vaţno pitanje hoće li inteligencija svoju ulogu
vidjeti u upravljanju društvom ili će se prije vidjeti u ulozi radne
snage. Obećanja prošlih revolucija iznevjerena su djelomice zbog
spremnosti inteligencije da se pridruţi ili da sluţi novoj vladajućoj
klasi, a to je proces koji se moţe usporediti s dobrovoljnim
pokoravanjem drţavi i privatnoj moći u zapadnim drţavnim ka-
pitalistiĉkim društvima. Budući da veći sastavni dio proizvodnog rada u
industrijskom društvu ĉine vješti izuĉeni radnici, mogu se razviti nove
mogućnosti za pojavu masovnog revolucionarnog pokreta koji neće
biti iznevjeren odvajanjem napredne inteligencije od radništva kako
bi pomogla u nadzoru, neposredno ili ideološkim instrumentima koje
sama oblikuje. Barem se tako moţemo nadati. Shodno tome, kako su
mnogi tvrdili, studentski radikalizam širom svijeta moţe biti poĉetni
stadij takvog razvoja dogaĊaja - preuranjeni
327
udarac radne snage budućnosti, kako je negdje rekao Norman Birn-
baum. Bilo kakav uspjeh bez sumnje će izazvati represivan odgovor
dominantnih autokratskih institucija. Ali za intelektualnu zajednicu i
studente, relativno povlaštene i brojne u suvremenom industrijskom
društvu, postoje druge i neposrednije prepreke radikalizaciji koje mi
nalikuju na moguću posljedicu poštenja i suosjećajnosti. Jer, stalna
"konformistiĉka podloţnost onima na vlasti" (precizan izraz Hansa
Morgenthaua) donosi mršavu osobnu korist. Upravo suprotno, vrlo je
izazovno potpuno uroniti u uzbudljiv intelektualni rad - znam to iz
vlastitoga iskustva - no, nasreću, to postaje vrlo teško kad se neki
ozbiljni i poštovani ljudi hrabro i s uvjerenjem posvete borbi za
poštene i vrlo vaţne ideale. Ako se ikad ta borba pretvori u masovni
pokret potlaĉenih i iskorištavanih, moţe se pojaĉati poriv da mu se
pridruţimo, jer on proizlazi iz moralne potrebe i ţelje za samoispu-
njenjem u pristojnom i humanom društvu. Moţda to što govorim navodi
na pogrešan put, s obzirom na to da gledam na te probleme sa
stajališta odreĊenoga tipa akademskog intelektualca. Zato mi dopustite
da posve jasno objasnim ovaj faktor koji moţe iskriviti pogled. Što se
mene tiĉe, ne bih ništa više volio do baviti se ĉisto intelektualnim
problemima koji me vrlo zanimaju. Iako je nemoguće previdjeti
prigovore studenata i mnogih drugih da to nije smislen rad, intuitivno
to ne mogu prihvatiti. Postoje mnogi izazovni i vaţni poslovi, premda
sam skeptiĉan mogu li se osnovni problemi ĉovjeka i društva temeljito
prouĉiti tako da to barem nalikuje na znanstveno istraţivanje, s
obzirom na postojeće nedostatke u našem razumijevanju ili na dublja
ograniĉenja ljudske inteligencije. Te me osobne sklonosti i uvjerenja
navode, moţda, da podcijenim potencijale aktivizma pa ĉak i
društvene kritike i analize, a takoĊer i da bez sumnje neprikladno
ograniĉim svoj osobni angaţman. Sigurno me to navodi da
podcijenim osjećaj otuĊenosti, ĉak oĉaja, koji su stvaran izraz onoga na
što se mnogi kritiĉari društva pozivaju kao na proletarizacija inte-
lektualaca. Mnogi mladi radikalni aktivisti skloni su donekle pre-
zirati "radikalizam savjesti" koji se iskazuje u brizi za patnje drugih: na
primjer Vijetnamaca, potlaĉenih manjina, iskorištavanih radnika.
328
Oni tvrde, moţda opravdano, da će se ozbiljna i stalna predanost ra-
dikalnoj društvenoj promjeni razviti općenito samo kao odgovor na
"vlastitu potlaĉenost" - ĉesto kastinsku a ne klasnu potlaĉenost, kod
ţena, studenata u autoritarnim školama, ţrtava represivnog ţivotnog
stila i kulturnih obrazaca, i tako dalje. Koliko mogu vidjeti, dobar
dio toga kastinskog tlaĉenja moţe se u naĉelu riješiti, a da ne doĊe do
promjene u raspodjeli moći u industrijskom društvu drţavnog
kapitalizma. Kao svjestan sustav iskorištavanja, kapitalizam nema
unutarnju potrebu za rasizmom i seksizmom te bi trebao biti sasvim
spreman tolerirati podjelu svih pojedinaca na meĊusobno promje-
njive dijelove proizvodnog procesa ili odgovarajuće jedinice osobne
potrošnje, bez zlonamjernog razlikovanja prema rasi, ili spolu, ili et-
niĉkoj pripadnosti. U drugom sluĉaju, vjerojatno isto vrijedi za eko-
lošku krizu. Korporacije se nesumnjivo mogu podmititi javnim sub-
vencijama ili višim cijenama kako bi ograniĉile zagaĊivanje, a takoĊer
mogu svoju brigu za okoliš preokrenuti u svoju korist proizvodnjom
novih artikala. Prije mnogo godina kompanija Ford Motor
bezuspješno je pokušala "prodavati sigurnost". Briga za okoliš do 1
ida je mogla stvoriti potencijalno trţište za nove potrepštine i prigodu za
brzo zastarjevanje s obzirom na to da tehnologija svojim razvojem prati
zagaĊivanje. Ne pokušavam umanjiti vaţnost pitanja koja nemaju
neposredne veze sa strukturom autokratskih institucija ili obrascem
društvenog nadzora. Naprotiv, sigurno ne postoji hitniji /adatak,
gledano kratkoroĉno, od spreĉavanja ameriĉkog terora da razbije
društva Indokine, iako nema sumnje da ameriĉki kapitalizam moţe
lako preţivjeti gubitak (za svoj vlastiti narod) neokolonijalnog sustava
jugoistoĉne Azije. No, radikalni pokret, koji teţi temeljnoj
institucionalnoj promjeni, podruštvljavanju i demokratizaciji
središnjih industrijskih, financijskih i trgovinskih institucija suvre-
menog društva, morat će se usredotoĉiti na drugaĉija pitanja. Takav
pokret izgleda još daleko.
PITANJE: Mislite li daje moguće da iz novog radikalizma proiziĊe
jedan organizirani pokret (moţda kao politiĉka stranka) naoruţan
329
jasnom teorijom i strategijom prilagoĊenom ameriĉkim uvjetima? Je li
sada, prema vašem mišljenju, potreban i poţeljan takav organizirani
pokret? Ako je vaš odgovor pozitivan, koji bi ideološki i praktiĉni
politiĉki uzorak predloţili tom obnovljenom pokušaju da se
organizira ljevica da bi bila djelotvorna na nacionalnoj sceni?
CHOMSKY: Prije pet godina smatrao bih takav razvoj praktiĉki
nemogućim. Sada više nisam tako pesimistiĉan. Postoje mnogi
nagovještaji bitne promjene općeg raspoloţenja u vezi s pitanjima
industrijskoga društva. Teško je povjerovati da bi bilo koji ameriĉki
sociolog ozbiljno rekao da su temeljni problemi industrijske revo-
lucije sada riješeni i da pobjeda demokratske društvene evolucije na
Zapadu signalizira kraj domaće politike intelektualcima kojima su
potrebne ideologije i utopije kao motivacija za društvenu akciju
(Seymour Martin Lipset, 1960.). Nesumnjivo da mnogi smatraju
analizu Hansa Morgenthaua ponešto pretjeranom kada tvrdi da nema
mogućnosti razumnog rješenja za osnovne probleme suvremenoj.'
ameriĉkog društva u sadašnjim okvirima raspodjele moći - što prak-
tiĉno znaĉi poziv na revoluciju, ako nije samo izraz beznadnog
oĉajanja. No, to stajalište u svakom sluĉaju nije više tako daleko od
prevladavajuće struje mišljenja kao stoje bilo u razdoblju slavljenja
dostignuća i obećanja kapitalistiĉke socijalne drţave prije samo nekoliko
godina. Promjena se ne odnosi samo na intelektualce. Primijetio sam
vrlo oĉit pomak u istom smjeru u mnogim drugim slojevima
stanovništva uz pomoć vlastitog iskustva u razgovorima i druţenjima.
Na primjer, u bilo kojem industrijskom predgraĊu Bostona smatrali su
me 1965. opasnim ekstremistom jer sam govorio da Sjedinjene
Drţave nemaju pravo bombardirati Sjeverni Vijetnam. U istom gradu
1969. govorio sam pred publikom moţda deset puta brojnijom o
problemima suvremenog ameriĉkog društva nakon ĉega je uslijedila
priliĉno ţiva diskusija o osnovnim problemima kapitalizma i o prilici
da radnici i zajednica nadziru industriju - a to su bile nezamislive
ideje nekoliko godina prije. Bilo je rasprave, ali ne i slaganja (osim vrlo
snaţnog u vezi s ratom u Indokini). Slaganje će
330
uskoro biti moguće. Da spomenem drugi sluĉaj, umiješanost studenata
u nastojanja pokreta "Rudara za demokraciju" i sliĉne primjere u
cijeloj zemlji - koji nije naširoko publiciran u tisku - ohrabrujući su
znakovi. Ili, pogledajte nedavno osnovanu Alijansu rada i sveuĉilišta.
Premda ĉovjek o tome ne bi doznao ĉitajući vijesti napisane sitnim
slovima na radijskim i televizijskim stranicama u New York Timesu, u
skupini osnivaĉa vaţni su radniĉki vode (primjerice Le-onard
Woodcock iz UAW-a*) te predsjednik Nacionalnog studentskog
udruţenja, a i mnogi studenti i profesori s razliĉitih strana zemlje koji
godinama djeluju u mirovnom pokretu i ostalim domaćim pitanjima.
Georgeu Waldu pripada velika zasluga jer je dao poticaj takvom
razvoju dogaĊaja koji bi, prema mojem mišljenju, mogao biti vrlo
vaţan. Uglavnom su slabo izvještavali o protivljenju radniĉke klase
ratu. Na primjer, voĊa UAW-a dao je ozbiljne sluţbene izjave koje
takoreći nisu bile niti spomenute u tisku, a referendumi i ankete
(primjerice u Dearbornu 1966., u Detroitu 1970.) navijestili su znatno,
uglavnom neartikulirano, antiratno raspoloţenje. Kolikogod kritiĉni
bili prema sindikatima, oni su najdemokratskije institucije u
Sjedinjenim Drţavama koje mogu vratiti poloţaj vodeće snage u borbi
za društvenu promjenu i pristojan ţivot. Udruţivanje s lijevim
sveuĉilišnim skupinama, sa studentima i predavaĉima, moglo bi, du-
goroĉno gledano, biti vaţno. Razumljivo, radniĉka stranka, ili nešto
sliĉno, moţe se pojaviti u nekoj fazi, posebno ako se kriza inflacije i
recesije pokaţe nerješivom. Reformistiĉka masovna stranka mogla bi
biti vrlo vaţna u Sjedinjenim Drţavama u prijetnji skretanjem prema
onom što je Bertram Gross nedavno nazvao "prijateljskim fašizmom" i
u obrani demokratskih prava i najosnovnijih potreba siromašnih i
eksploatiranih. Ona bi mogla pripomoći i u stvaranju uvjeta /a silno
potrebne razgovore o mitologiji ameriĉkoga drţavnog kapitalizma,
koji su rijetko voĊeni u nekoliko prošlih desetljeća. Nedavnom i
snaţnom izazovu mitu o ameriĉkoj meĊunarodnoj dobrohotnosti, koji
su paţljivo pothranjivali apologeti drţavne moći u hla-
' UAW (United Automobile Workers), prev.
331
dnoratovskim godinama, mogao bi se pridruţiti ozbiljan sveobu-
hvatan izazov zahtjevima za legitimnošću privatnih carstava koja do-
miniraju domaćom i svjetskom ekonomijom te izazov drţavnoj iz-
vršnoj vlasti koja uglavnom sluţi njihovim interesima. Mnogi radi-
kali strahuju da bi jaĉanje masovne reformistiĉke stranke radnih ljudi i
najsiromašnijih moglo odvratiti nastojanja u vezi s radikalnijom
društvenom promjenom, no, osobno ne prihvaćam te primjedbe.
Naprotiv, ĉini mi se da bi ona mogla ponuditi nove ciljeve edukacij-
skim i organizacijskim nastojanjima radikalnijeg znaĉaja, što bi bilo
dobro. Sve su to nagaĊanja, naravno, no ĉine mi se bliţa stvarnosti
nego prije nekoliko godina. Da neposrednije odgovorim na vaše pi-
tanje, moţda se ne ĉini nestvarnim oĉekivati masovan politiĉki pokret
koji će se posvetiti silno potrebnim antiimperijalistiĉkim i antiratnim
reformama, koji će voditi brigu o zajamĉenim osnovnim zdravstvenim
standardima, o plaćama, obrazovanju, sigurnosti na radu i o radnim
uvjetima, i koji će pobijediti propadanje u gradu i seosku bijedu. S tim
u vezi, moglo bi se razviti šarenilo radikalnijih pokreta koji bi se bavili
mogućnošću da se ogoli sustav privatne i drţavne moći i da se
demokratiziraju osnovne društvene i gospodarske institucije,
osnivanjem kooperativa, zajednica i radniĉkoga nadzora, i koji bi
sve to organizirali i time eksperimentirali. Mrzio bih vidjeti ljevicu
predobro organiziranu u toj fazi (za to nema straha u bilo kojem
sluĉaju), premda se moţemo nadati da će razorne frakcijske svaĊe
biti prevladane u korist suosjećajnoga i bratskoga neslaganja i, ondje
gdje je to moguće, suradnje meĊu onima s priliĉno razliĉitim idejama
o tim stvarima koje su, nakraju, priliĉno mutne i slabo razumljive.
PITANJE: l u Americi i u svijetu Nova ljevica (kako je nešto slobo-
dnije nazivaju) ĉesto pokazuje sklonost prema klasiĉnoj anarhistiĉkoj
tradiciji. Odobravate li to? Ako da, na koje se konkretne naĉine mogu
anarhistiĉke teţnje ostvariti u današnjim centraliziranim ekonomijama
u kakvima ţivimo sada na Zapadu?
CHOMSKY: Prema mojem mišljenju, anarhosindikalistiĉki, općenito,
slobodarski socijalistiĉki ideali potpuno su u skladu s napre-
332
diiim industrijskim društvom. Više doista nema stvarne potrebe rabiti
_l
ljudska bića kao sredstva za proizvodnju. Kako sindikalisti istiĉu <>d
poĉetka stoljeća, ĉak i ako priznamo da su rukovodeće sposobnosti
"specijalistiĉke" i više od neposredne mjerodavnosti radne M i age
(koliko to odgovara istini s obzirom na materijalne i kulturne uvjete koje
razumna uporaba suvremene tehnologije moţe osigurati, drugo je
pitanje), nema razloga da rukovodioci budu na raspolagan j u
privatnom kapitalu a ne radnoj snazi i zajednici. Jedan vaţan
dokument iz 1912. velškog rudarskog pokreta istaknuo je da su "ljudi
koji rade u rudniku sigurno mjerodavni izabrati /rukovodioce/ jed-iuko
kao dioniĉari koji moţda nikad nisu vidjeli ugljenokop. Imati
glasaĉko pravo pri odreĊivanju tko će biti tvoj poslovoĊa, ruko-
voditelj, inspektor itd., znaĉi imati glasaĉko pravo pri odreĊivanju
uvjeta koji će vladati tvojim radnim vijekom." Ĉesto se dokazuje da jr
centralizacija planiranja i nadzora tehnološki imperativ. Još nisam
vidio smislen argument za to. Zapravo je teško shvatiti zašto se ista
tehnologija, koja dopušta centralizirano odluĉivanje, ne bi isto tako
mogla prilagoditi oslobaĊanju radnika od zatupljujućeg rada i zašto
»m ne bi osigurala neposredne informacije potrebne za demokratsko
donošenje razumnih odluka. U svakoj instituciji - tvornici, sveuĉi-li
tu, zdravstvenom centru ili bilo gdje - postoji raznovrsnost intere-vi,
koji se moraju iznijeti pri odluĉivanju, interesa same radne snage,
/ajednice kojoj pripada, korisnika njezinih proizvoda ili usluga, in-
stitucija koje se natjeĉu za ista novĉana sredstva. Ti se interesi treba-iu
neposredno predstaviti u demokratskim strukturama koje pre-
mještaju i ukidaju privatno vlasništvo nad sredstavima za proizvodnju
ili resursima, stoje anakronizam bez legitimnosti. Centralizirana
birokratska drţava nudi malo, ako išta, poboljšanja, koliko mogu vi-
djeti, pod vlašću korporacijske oligarhije koja je slabo ograniĉena
parlamentarnim institucijama, a sama posjeduje središta proizvodnje,
financija i informacija. Nova ljevica je ponovno probudila interes za
industrijsku demokraciju, radniĉki nadzor, mogućnosti slobodnog
udruţivanja proizvoĊaĉa, a pridonijela je i obnavljanju brige za ljudske
potrebe koje se društveno i kolektivno iskazuju, umjesto ruţnog
333
i sada destruktivnog "posesivnog individualizma" anakronog dru-
štvenog poretka; općenito, pridonijela je obnavljanju skrbi za oslo
boĊenje od dominacije drţave ili privatne moći. Mislim daje u toni
smislu dala svoj doprinos. Ne tvrdim d aj e Nova ljevica dala neki
novi teoretski doprinos na tom planu. Naprotiv, jedva smo obnovili
stupanj razumijevanja postignut u vrijeme velike propasti zapadnog
radikalizma nakon Prvoga svjetskog rata. No, sasvim je sigurno
ponovno potaknula zanimanje za ta pitanja, više svojim općim raspo-
loţenjem i duhom nego analitiĉkim radom. Kapitalizam (kao i dr-
ţavno-kapitalistiĉke i drţavno-socijalistiĉke vrste autokracije koje su
se razvile u industrijskim društvima) zahtijeva, radi djelotvornog
funkcioniranja u interesu svojih voda, poslušno i pokorno stanov-
ništvo, isto kao što imperijalistiĉka drţava traţi pasivnost i neznanje
svojeg stanovništva. Izazivajući autoritarne obrasce mišljenja i po-
našanja, i naglašavajući osnovnu ljudsku potrebu za slobodnim stvara-
laĉkim radom i demokratskim sudjelovanjem u rukovoĊenju na
svakom podruĉju ţivota, Nova ljevica prijeti potkopavanjem tih au-
tokratskih struktura. Ako se to i dogaĊa na neodreĊen i ĉesto kaotiĉan
naĉin, neorganizirano i bez ideološke podloge, ipak su promjene u
mentalitetu i shvaćanju, a i u ponašanju, dovoljno vidljive pa svakako
daju nadu. Ipak razumijem daje moje shvaćanje Nove ljevice priliĉno
razliĉito od mnogih drugih tumaĉa; mogu samo reći da mi mnoga od tih
tumaĉenja izgledaju iskrivljena i pogrešna. To me podsjetilo da
moram reći nešto u vezi s borbom protiv "kastinskog ugnjetavanja",
Premda u naĉelu, kako mi se ĉini, ona nije antikapitalistiĉka, svejedno,
poriv za osloboĊenjem ne moţe se samo tako obuzdati, a moţe izravno
dovesti do znaĉajnog izazova autoritarnim institucijama, centraliziranom
nadzoru i nasilnim industrijskim i kulturnim obrascima.
PITANJE: Koje su, prema vašem mišljenju, moguće posljedice
novog radikalizma u kulturi? Postavljajući to pitanje, imam na umu
sveuĉilišni sustav ove zemlje te knjiţevnost, umjetnost i huma-
nistiĉke discipline kao što su povijest, sociologija i psihologija.
CHOMSKY: Što se tiĉe sveuĉilišta, mislim da su posljedice novoga
radikalizma općenito vrlo pozitivne. Sveuĉilišta su se otvorila kao
334
nikad prije u mojem ţivotu novim idejama i nezavisnom mišljenju 1
izvan prirodnih znanosti. U godinama hegemonije hladnoratovske
ideologije i glorifikacije liberalnoga drţavnog kapitalizma, sveuĉilišta
su postala dobrovoljni sluge drţave i privatne moći, ne samo na
ideološkom planu, nego i u neposrednom doprinosu društvenom
upravljanju, takozvanoj protupobuni (tj. tehnikama za suzbijanje
narodnih pokreta), militarizaciji ameriĉkog društva (široko raspro-
stranjenoj pod Kennedyjevom upravom, kako je Seymour Melman ^
istaknuo), i tome sliĉno. Studentski radikalizam probudio je zakašnjeli
ali vrlo zdrav izazov takvoj podloţnosti. Politizacija sveuĉilišta tih
godina bila je tako duboka da stvarno nije bila ni primijećena, isto kao
što riba ne primjećuje da pliva u moru - a što bi to drugo bilo? Takva
nesposobnost da se shvati vlastito ideološko svrstavanje i krajnja je
granica podreĊenosti prevladavajućoj ideologiji. No, to je l stvar
prošlosti, pa sumnjam da će napori da se ponovno uspostavi
konformizam prošle generacije biti uspješni na sveuĉilištima, osim t
ako se ne pribjegne otvorenoj sili. Kad smo već kod toga, mislim da
moramo biti svjesni opasnosti od nove politizacije sveuĉilišta koju bi
iznutra mogle izvesti militantne frakcije. Opasnost je neznatna i
pretjerano je preuveliĉana, zbog politiĉkih razloga, istiĉu, ali je ipak ne
smijemo previdjeti. Trebamo sveuĉilišta odrţati što je moguće više
slobodnima i otvorenima, s tim da stalno imamo na umu da su glavne
snage, koje prijete slobodi i otvorenosti, snaţne institucije, drţavne i
privatne, koje dominiraju u vanjskom društvu, a njihovi su predstavnici
i glasnogovornici na samom sveuĉilištu. Ĉini mi se da su humanistiĉke
discipline ojaĉale nedavnim izazovima ortodoksiji u povijesnim i
društvenim znanostima i da su prilike povoljne za stvaran napredak
na tim podruĉjima. No, to zahtijeva teţak i uporan rad. Beskrajna je
moć propagandnoga aparata drţave i privatnih institucija. Uzmite za
primjer vijetnamski rat. Premda je drţavna i/vršna vlast gubila
argument za argumentom, svejedno je uspjela nametnuti općoj
raspravi okvire sluţbene fantazije. Većina kritiĉara i/ prevladavajuće
struje mišljenja šutke prihvaća tvrdnju prema kojoj je Sjeverni Vijetnam
pokrenuo rat protiv Juţnog Vijetnama, Laosa
335
 t :
najboljem su smislu ĉista znanost. Ĉinjenica je da znanstvenici, ĉak i 1
VAŢNOST ANARHOSINDIKALIZMA*
kao organizirana skupina, mogu imati premalen utjecaj na obrasce
drţavnog ulaganja i potpore koji su usko vezani za probleme ruko-
voĊenja ekonomijom i za globalnu moć. Radikalno organiziranje zna-
nstvenika i inţenjera moţda je moguće, no njegova će vaţnost biti

i
neposredno ovisna o pojavljivanju masovnoga narodnog pokreta kojem
mogu koristiti i u koji se mogu uklopiti kao vaţan sastavni element.
PITANJE: Profesore Chomsky, moţda bismo mogli poĉeti tako da
pokušamo definirati što se ne misli pod pojmom anarhizma - rijeĉ
anarhija, na kraju krajeva, potjeĉe iz grĉkoga jezika i doslovce znaĉi
/'bezvlašće". Dakle, vjerojatno ljudi, koji govore o anarhiji ili anar-
hizmu kao sustavu politiĉke filozofije, ne misle da će, primjerice prvoga
sijeĉnja sljedeće godine, odjednom nestati vlast, kako je sada
shvaćamo: ne bi postojala policija, prometni propisi, zakoni, poreznici,
pošta i tako dalje. To vjerojatno znaĉi nešto više od toga.
CHOMSKY: Pa, kaţem da, na neka od tih pitanja, a ne, na ostala. To
vrlo lako moţe znaĉiti drţavu bez policajaca, ali ne i bez prometnih
propisa. Zapravo, rekao bih za poĉetak da izraz anarhizam u svojoj
uporabi pokriva širok raspon politiĉkih ideja, ali o njemu bih više
volio misliti kao što misli slobodarska ljevica - s tog gledišta anar-
hizam se moţe shvatiti kao vrsta dobrovoljnoga socijalizma - to jest
kao slobodarski socijalist, ili anarhosindikalist, ili komunistiĉki anarhist
u tradiciji, recimo, Bakunjina, Kropotkina i ostalih. Oni su imali na
umu vrlo organiziran oblik društva, ali takvog društva koje je or-
gnnizirano na osnovi organskih jedinica, organskih zajednica. Općenito
govoreći, pod tim su razumijevali radno mjesto i susjedstvo, a od te
dvije osnovne jedinice moţe se federalnim sporazumima izvesti
visoko integrirana vrsta društvene organizacije koja moţe, ovisno o
cilju, biti nacionalna ili internacionalna. Te odluke mogu se donositi
na vrlo širokom podruĉju, ali ih donose delegati koji su uvijek dio
organske zajednice iz koje dolaze, u koju se vraćaju, i u kojoj zapravo
ţive.

' Objavljeni transkript intervjua Petera Java s Noamom Chomskim koji je emitiran na
programu London Weekend TV-a 25. srpnja 1976.

338 339
PITANJE: Dakle, to nije društvo u kojem, doslovno govoreći, nema
vlasti, nego društvo u kojem primarni izvor vlasti dolazi takoreći s
dna, a ne s vrha nadolje. Naprotiv, o zastupniĉkoj demokraciji, kakvu
imamo u Sjedinjenim Drţavama i u Velikoj Britaniji, trebamo misliti
kao o vlasti s vrha nadolje, premda biraĉi na kraju odluĉuju.
CHOMSKY: Zastupniĉku demokraciju, recimo, Sjedinjenih Drţava i
Velike Britanije, anarhist ove škole trebao bi kritizirati zbog dvaju
razloga. U prvom redu zato što je monopol moći centraliziran u
drţavi i, drugo i odluĉno, zato što je zastupniĉka demokracija
ograniĉena na politiĉku sferu a za ekonomskom ne poseţe ozbiljno.
Anarhisti ove tradicije uvijek su smatrali daje demokratski nadzor
nad vlastitim proizvodnim ţivotom u srţi svake ozbiljne ljudske
emancipacije ili, zbog toga, svake znaĉajne demokratske prakse. To
jest, tako dugo dok su pojedinci prisiljeni ponuditi sebe na trţištu
onima koji su ih voljni unajmiti, tako dugo dok se njihova uloga u
proizvodnji svodi na pomoćno sredstvo, postoje izvanredni elementi
prisile i tlaĉenja, što ĉini razgovor o demokraciji vrlo ograniĉenim pa
ĉak i besmislenim.
PITANJE: Povijesno govoreći, je li bilo ikakvih trajnih primjera
društava koja su se u većoj mjeri pribliţila anarhistiĉkom idealu?
CHOMSKV: Postoje mala društva, mala po broju, koja su, mislim, to
sasvim dobro uĉinila, a postoji i nekoliko primjera slobodarskih
revolucija širokih razmjera koje su po svojoj strukturi uglavnom bile
anarhistiĉke. Što se tiĉe prvih, malih društava kroz duţe vremensko
razdoblje, osobno mislim da su vjerojatno najdramatiĉniji primjer
izraelski kibuci, koji su zadugo bili stvarno graĊeni na anarhistiĉkim
naĉelima, to jest, samoupravljanju, neposrednom radniĉkom nad-
zoru, zdruţivanju poljoprivrede, industrije, usluţnih djelatnosti, osob-
nom sudjelovanju u samoupravljanju. Bili su izvanredno uspješni,
gotovo prema svim mjerilima.
PITANJE: No, oni su vjerojatno bili i još su, u okvirima konven-
cionalne drţave koja jamĉi osnovnu stabilnost.
340
J
CHOMSKV: Pa, nisu to uvijek bili. Zapravo, njihova je povijest priliĉno
zanimljiva. Oni su u okviru konvencionalne drţave od 1948. Prije toga
bili su u okviru kolonijalne enklave pa su, zapravo, postojali kao
podzemno, široko kooperacijsko društvo koje stvarno nije bilo dio
sustava britanskog mandata, nego je djelovalo izvan njega. Do
odreĊene su mjere preţivjeli stvaranje drţave, iako su se, naravno, u
nju ukljuĉili i, prema mojem mišljenju, izgubili priliĉnu koliĉinu svojih
slobodarskih socijalistiĉkih znaĉajki u tom procesu i u drugim
procesima koji su jedinstveni u povijesti te regije, a u što ne moramo
ulaziti.
Ipak, kao djelatne slobodarske socijalistiĉke institucije, mislim
da su zanimljiv uzorak, vrlo vaţan za napredna industrijska
društva, za razliku od nekih drugih primjera iz prošlosti. Dobar pri-
mjer anarhistiĉke revolucije vrlo velikih razmjera - koliko znam,
zapravo najbolji primjer -jest Španjolska revolucija iz 1936., u
sklopu koje je, u većini republikanske Španjolske, djelovala priliĉno
nadahnuta anarhistiĉka revolucija, ukljuĉujući industriju i poljo-
privredu, na širokim podruĉjima, a razvijala se tako daje to izvana
izgledalo spontano. Premda ćete, zapravo, ako pogledate njezine ko-
rijene, otkriti da se temeljila na trima generacijama pokusa, misli i
rada, stoje proširilo anarhistiĉke ideje na velike dijelove stanovništva u
tom uglavnom, iako ne sasvim, predindustrijskom društvu.
I to je, ponovno, i prema ljudskom i prema bilo kojem ekonom-
skom mjerilu, bilo priliĉno uspješno. To znaĉi, proizvodnja se djelo-
tvorno nastavila, radnici su na farmama i u tvornicama dokazivali da su
priliĉno sposobni voditi svoje poslove bez prisile odozgo, suprotno
onome u što su mnogi socijalisti, komunisti, liberali i drugi ţeljeli
vjerovati. Zapravo, ne moţemo reći što bi se dogodilo. Taje
anarhistiĉka revolucija jednostavno silom uništena, ali mislim daje, u
kratkom vremenu u kojem je ţivjela, bila vrlo uspješna i, kao što
rekoh, na mnogo je naĉina bila vrlo nadahnjujuće svjedoĉanstvo o
sposobnosti siromašnih radnih ljudi da organiziraju i vode vlastite
poslove krajnje uspješno, bez prisile i nadzora. U pojedinostima
341
moţemo preispitivati koliko je španjolsko iskustvo vaţno napred-
nom industrijskom društvu.
PITANJE: Sasvim je jasno d a j e temeljna ideja anarhizma primat
pojedinca - ne nuţno odvojenog, nego s drugim pojedincima - i os-
tvarenje njegove slobode. To donekle nalikuje na osnivaĉke ideje
Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava. Što je to u ameriĉkom iskustvu uĉinilo
da sloboda, primjenjivana u toj tradiciji, postane sumnjiva i zaista
otrcana fraza prema mišljenju anarhista i slobodarskih socijalistiĉkih
mislilaca kao što ste vi?
CHOMSKV: Dopustite mi samo da kaţem da se ne smatram anar-
histiĉkim misliocem. Ja sam, recimo, derivirani suputnik (anarhizma).
Anarhistiĉki mislioci uvijek su se vrlo povoljno odnosili prema
ameriĉkom iskustvu i idealu dţefersonovske demokracije. Znate,
danas anarhistiĉki mislioci ĉesto ponavljaju Jeffersonovu zamisao da je
najbolja vlast ona koja najmanje vlada, ili Thoreauov dodatak tome daje
najbolja ona vlada koja uopće ne vlada.
No, ideal se dţefersonovske demokracije - stavimo nastranu
ĉinjenicu da se radilo o robovskom društvu - razvio u osnovi u pred-
kapitalistiĉkom sustavu, to jest, u društvu u kojem nije postojao mo-
nopolistiĉki nadzor, nisu postojala vaţna središta privatne moći. Za-
pravo je zapanjujuće vratiti se unatrag i danas ĉitati neke od klasiĉnih
slobodarskih tekstova. Ako, recimo, ĉitate kritiku drţave Wilhelma
von Humboldta iz 1792., vaţan klasiĉan slobodarski tekst koji je si-
gurno nadahnuo Milla, ustanovit ćete da uopće ne govori o potrebi
otpora privatnoj koncentraciji moći, nego prije o potrebi otpora po-
sezanjima prisilne drţavne moći. A upravo to ćemo naći u ranoj ame-
riĉkoj tradiciji. Razlog je tome stoj e to bila jedina postojeća vrsta
moći. Naime, Humboldt prihvaća kao gotovu ĉinjenicu da su poje-
dinci pribliţno jednaki po svojoj privatnoj moći i da jedina stvarna
neravnoteţa moći leţi u centraliziranoj autoritarnoj drţavi, a slobodu
pojedinca mora se podrţavati protiv upletanja - Drţave ili Crkve.
Prema njegovu mišljenju tome se ĉovjek mora oduprijeti.
Kad govori, na primjer, o potrebi nadzora nad vlastitim stvara-
laĉkim ţivotom, kada osuĊuje otuĊenje rada koje proizlazi iz prisile
342
ili ĉak iz toga što netko daje upute u radu ili ga vodi, on izlaţe anti-
etatistiĉku ili antiteokratsku ideologiju. No, ista se naĉela mogu vrlo
dobro primijeniti na kapitalistiĉko industrijsko društvo koje se kasnije
pojavilo. Sklon sam misliti da bi Humboldt, daje bio dosljedan,
t završio kao slobodarski socijalist.
PITANJE: Zar ti prethodnici ne dokazuju da postoji nešto inherentno
predindustrijske u primjenjivosti slobodarskih ideja - da one nuţno
i pretpostavljaju priliĉno ruralno društvo u kojemu su tehnologija i
proizvodnja dosta jednostavne i u kojemu je ekonomska organizacija
maloga opsega i ograniĉena?
CHOMSKY: Dopustite mi da to razdvojim na dva pitanja: prvo, što su
anarhisti mislili o tome, i, drugo, što ja mislim o ĉemu se tu radi. Što
se tiĉe reakcija anarhista, postoje dvije. Jedna anarhistiĉka tradicija -
mogli bismo reći daje, recimo, Kropotkin njezin predstavnik - ima
mnoge znaĉajke koje ste opisali. S druge strane, postoji druga
anarhistiĉka tradicija koja se razvila u anarhosindikalizam, koji je
jednostavno smatrao anarhistiĉke ideje pogodnim naĉinom za organi-
ziranje vrlo sloţenoga, naprednog industrijskog društva. Ta se tendencija
u anarhizmu spaja ili interakcijski povezuje sa šarenilom marksizma
lijevoga krila, one vrste koju pronalazimo, recimo, kod takozvanih
radniĉkih savjeta koji su izrasli iz tradicije Rose Luxemburg, a koje su
kasnije predstavljali marksistiĉki teoretiĉari kao Anton Pannekoek,
koji je razvio cjelovitu teoriju radniĉkih savjeta u industriji i koji je i
sam, znanstvenik i astronom, dio industrijskog svijeta. Dakle, koje je
od ova dva stajališta toĉno? Mislim, je li nuţno da anarhistiĉke
koncepcije budu dio predindustrijske faze ljudskoga društva, ili je
anarhizam racionalan naĉin organizacije vrlo naprednog industrijskog
društva? Osobno vjerujem u drugo, to jest, mislim da
industrijalizacija i tehnološki razvoj šire mogućnosti samoupravljanja
na širokom planu, što jednostavno nije bilo moguće u prijašnjem
razdoblju i da je upravo to razuman put za napredno i sloţeno indus-
trijsko društvo, put kojim radnici vrlo lako mogu postati gospodari
svojega rada, primjerice, u upravljanju radionicom i nadzorom nad
njom, a takoĊer se mogu naći u poloţaju da donose velike, bitne od-
343
luke u vezi s ekonomskom strukturom, socijalnim institucijama, pla-
niranjem, regionalno i šire. Danas im institucije ne dopuštaju nadzor
nad nuţnim informacijama i adekvatno školovanje kako bi razumjeli
materiju. Velik dio se moţe automatizirati. Većina posla potrebnog za
odrţavanje pristojnog ţivotnog standarda moţe se povjeriti strojevima,
barem naĉelno, što bi znaĉilo da ljudi mogu biti slobodni baviti se
nekim kreativnim poslom, a što nije bilo objektivno moguće u ranijim
fazama industrijske revolucije.
PITANJE: Ţelio bih odmah nastaviti s pitanjem o ekonomiji u anar-
histiĉkom društvu, ali moţete li nam detaljnije prikazati politiĉko
ustrojstvo anarhistiĉkog društva kako ga vi vidite u suvremenim uvje-
tima? Primjerice, bi li postojale politiĉke stranke? Koji bi ostaci
drţavnog upravljanja zapravo opstali?
CHOMSKV: Opisat ću vam ono što mislim da bi, u grubim crtama,
bilo opće prihvatljivo rješenje, za koje mislim daje u osnovi toĉno.
Poĉevši s dvama naĉinima organizacije i nadzora na radnom mjestu i
u zajednici, moţemo zamisliti mreţu radniĉkih savjeta a na višoj
razini zastupanje na razini tvornica ili industrijskih grana, ili struka, i
tako sve do općih skupština radniĉkih savjeta koje mogu biti re-
gionalne, nacionalne i meĊunarodne po svojim znaĉajkama. A s drugog
gledišta, moţemo zamisliti sustav upravljanja koji ukljuĉuje
lokalne skupštine - opet, regionalno ujedinjene, koje bi se bavile re-
gionalnim pitanjima, strukovnim pitanjima, industrijom, trgovinom i
tako dalje, isto tako na nacionalnoj ili višoj razini.
Kako bi se to toĉno razvijalo, kako bi se oni meĊusobno odnosili i
jesu li potrebna oba naĉina ili samo jedan, to su pitanja o kojima su
anarhistiĉki teoretiĉari raspravljali i iznosili mnoge prijedloge, no
nisam siguran da se u vezi s tim mogu opredijeliti. To su pitanja koja
se moraju razraditi.
PITANJE: Ali, ne bi bilo, na primjer, neposrednih izbora i orga-
niziranih politiĉkih stranaka sjedne strane obale do druge. Jer, kad bi
ih bilo, time bi se vjerojatno stvorio neki središnji autoritet koji bi bio
neprijateljski prema ideji anarhizma.
344
CHOMSKV: Ne, ideja je anarhizma da ovlaštenja autoriteta budu
minimalna i da sudionici na bilo kojoj razini upravljanja budu ne-
posredno odgovorni organskoj zajednici u kojoj ţive. Zapravo, naj-
bolja bi situacija bila da sudjelovanje na nekoj razini upravljanja bude
privremeno i, ĉak tijekom svojega trajanja, samo djelomiĉno; to
znaĉi, ĉlanovi radniĉkog savjeta u nekom razdoblju stvarno funkci-
oniraju tako da donose odluke, za što drugi ljudi nemaju vremena, i
istodobno rade svoj posao koji je sastavni dio radnog mjesta ili bliţe
zajednice kojoj pripadaju.
Što se tiĉe politiĉkih stranaka, mislim da anarhistiĉke društvo
ne bi smjelo silom sprjeĉavati njihovo pojavljivanje. Zapravo, anar-
hizam se uvijek temeljio na ideji da bi ga bilo koja vrsta prokrus-
tovske postelje, bilo koji sustav normi koji se nameće, ograniĉio te
podcijenio njegovu energiju i vitalnost društvenoga ţivota, a da se
svakojake vrste novih mogućnosti dobrovoljne organizacije mogu
razvijati na višoj razini materijalne i duhovne kulture. No, mislim da je
pošteno reći da će, s obzirom na to da još postoji potreba za politiĉkim
strankama, anarhistiĉka organizacija društva tu pogriješiti. To jest,
mislim da bi frakcije, sukobi, razlike interesa, ideja i izbora, što bi
trebalo pozdraviti i podrţati, trebale biti izraţene na svakoj od razina
gdje postoji neposredno sudjelovanje u samoupravljanju, u
ekonomskim i socijalnim pitanjima. Stvarno ne vidim razloga zašto bi
se sve te frakcije morale podijeliti na dvije, tri ili bezbroj stranaka.
Mislim da se sloţenost ljudskih interesa i ţivota ne daju uklopiti u taj
kalup. Stranke u osnovi predstavljaju klasne interese, a klase bi bile
eliminirane ili bi transcendirale u takvom društvu.
PITANJE: I posljednje pitanje o politiĉkoj organizaciji. Ne postoji li
opasnost u toj vrsti hijerarhijskog poretka skupština i nazovi vlada-juće
strukture, bez neposrednih izbora, da se središnje tijelo, ili tijelo koje je
u odreĊenom smislu na vrhu piramide, silno udalji od ljudi u bazi? I s
obzirom na to da će morati imati nešto moći ako se namjerava baviti,
na primjer, meĊunarodnim poslovima, a moţda će trebati imati
nadzor nad oruţanim snagama i sliĉnim stvarima, ne bi li bilo manje
demokratski odgovorno od postojećeg reţima?
345

»r
CHOMSKY: Vrlo je vaţno svojstvo svakog slobodarskog društva da
sprjeĉava razvoj u smjeru koji ste opisali, a koji je moguć, i da institucije
budu osmišljene tako da ga sprijeĉe. Mislim daje to posve moguće.
Osobno sam potpuno uvjeren da sudjelovanje u upravljanju nije posao s
punim radnim vremenom. To je moguće u jednom nerazumnom
društvu u kojem se javljaju svakakve vrste problema zbog nerazumne
prirode institucija. Ali u naprednom, djelotvornom industrijskom
društvu, organiziranom na slobodarski naĉin, mislim da izvršno
odluĉivanje u predstavniĉkim tijelima iziskuje samo djelomiĉno
radno vrijeme, i da se na tim poslovima trebaju smjenjivati ljudi iz
cijele zajednice i, još k tome, da ga trebaju obavljati ljudi koji cijelo to
vrijeme ne prekidaju vlastiti posao.
Moţe biti daje upravljanje jednakovrijedno, recimo, proizvodnji
ĉelika. Ako se to pokaţe toĉnim - a mislim daje to pitanje iskustva
koje se mora dokazati a ne izvlaĉiti napamet - ali, ako se to pokaţe
toĉnim, tada mi se ĉini posve prirodnim sugerirati da se upravljanje
industrijski organizira, kao jedna grana industrije, s vlastitim
radniĉkim sindikatima, vlastitim samoupravljanjem i sudjelovanjem u
širim skupštinama.
Mogu reći da se to u radniĉkim savjetima koji su se tu i tamo
spontano razvili - na primjer, u madţarskoj revoluciji 1956. - to
stvarno i dogodilo. Postojao je, koliko se sjećam, radniĉki savjet
drţavnih zaposlenika koji su bili organizirani na industrijski naĉin
kao još jedna industrijska grana. To je sasvim moguće i to bi trebala ili
mogla biti prepreka stvaranju nepristupaĉne birokracije koja
provodi prisilu, a od koje anarhisti, naravno, strahuju.
PITANJE: Ako pretpostavite da će i dalje postojati potreba za samo-
obranom na priliĉno sofisticiranoj razini, iz vašeg opisa ne vidim
kako bismo postigli da taj sustav zastupniĉkih savjeta s djelomiĉnim
radnim vremenom, na razliĉitim razinama odozdo prema gore, djelot-
vorno nadzire organizaciju koja je tako moćna i nuţno tehniĉki usa-
vršena kao, na primjer, Pentagon.
CHOMSKY: Prvo, trebamo biti nešto jasniji u terminologiji. Govorite
o Pentagonu, kao što se obiĉno ĉini, kao o organizaciji zaduţenoj
346
l
za obranu. Godine 1947.? kada je donesen Zakon o nacionalnoj si-
gurnosti, bivše Ministarstvo rata - ameriĉko ministarstvo za poslove
vezane za rat koje se do tada pošteno nazivalo Ministarstvom rata -
promijenilo je svoj naziv u Ministarstvo obrane. Tada sam bio student
i nisam se smatrao vrlo mudrim, ali znao sam, kao i svi drugi, daje to
znaĉilo da se bilo koja mjera obrane u kojoj je ameriĉka vojska
sudjelovala u prošlosti - a djelomiĉno je to bilo tako - sada prekida. S
obzirom na to da je ministarstvo nazvano Ministarstvom obrane, to
je znaĉilo da će postati ministarstvom agresije i ništa drugo.
PITANJE: Prema naĉelu da nikad ne vjeruješ niĉemu dok se sluţ-
beno ne opovrgne.
; CHOMSKY: Toĉno. Pod pretpostavkom daje Orwell u bitnom shvatio
prirodu moderne drţave. A o tome se upravo radi. Naime, Pentagon ni
u kojem sluĉaju nije ministarstvo za obranu. Nikad nije branio Sjedinjene
Drţave ni od koga. Sluţio je samo za provedbu agresije. Isto tako
mislim da bi ameriĉkom narodu bilo mnogo bolje bez Pentagona.
Sigurno ga ne trebaju za obranu. Njegova intervencija u
meĊunarodnim pitanjima nikad nije bila - pa, znate, nikad je jaka rijeĉ,
ali mislim da biste se namuĉili da naĊete neki primjer - dakle, sigurno
nije bilo njegovo karakteristiĉno stajalište da podupire slo-1 bodu, ili
samostalnost, ili da brani ljude, i tako dalje. To nije uloga i velike
vojne organizacije koju nadzire Ministarstvo obrane. Upravo suprotno,
njegova su dva zadatka priliĉno antidruštvena.
Prvi je da saĉuva meĊunarodni sustav u kojemu ono što se naziva
ameriĉkim interesom - a to prvenstveno znaĉi poslovni interes - moţe
uspijevati. I, drugo, ima unutarnji ekonomski zadatak. Naime, Pentagon
je primarni keynesovski mehanizam pomoću kojeg vlast intervenira
da bi odrţala ono što se komiĉno naziva zdravljem ekonomije uz
poticanje proizvodnje, a to znaĉi proizvodnje otpada.
Obje ove uloge sluţe odreĊenim interesima, zapravo, domi-
nantnim interesima, dominantnim klasnim interesima u ameriĉkom
društvu. No, ne mislim da one u bilo kojem smislu sluţe javnom in-
teresu, pa mislim da će ovaj sustav proizvodnje otpada i destrukcije
347
i

biti u osnovi srušen u slobodarskom društvu. No, ne bismo smjeli
biti prebrzi u vezi s tim. Ako moţete zamisliti, recimo, društvenu re-
voluciju u Sjedinjenim Drţavama - to je priliĉno daleko, rekao bih,
ali da se to dogodi, teško je zamisliti da bi postojao bilo kakav oz-
biljan neprijatelj izvana koji bi mogao ugroziti tu društvenu revoluciju
- ne bi nas napali Meksiko ili Kuba, na primjer. Mislim da ameriĉkoj
revoluciji ne bi bila potrebna obrana od agresije. S druge strane, da se
slobodarska društvena revolucija dogodi u, recimo, zapadnoj Europi,
tada bi, mislim, problem obrane bio vrlo ozbiljan.
PITANJE: Kanio sam reći, sigurno nije svojstveno anarhistiĉkoj ideji
da nema samoobrane, jer su anarhistiĉki eksperimenti, kakvi su
zabiljeţeni, uništeni izvana.
CHOMSKV: Ah, ali mislim da se na ta pitanja ne moţe odgovoriti
općenito. Mora se odgovoriti potanko, ovisno o pojedinaĉnim povi-
jesnim i objektivnim uvjetima.
PITANJE: Jednostavno, ponešto mije teško shvatiti vaš opis pravog
demokratskog nadzora nad organizacijom te vrste, jer mi je teško za-
misliti generale kako nadziru sami sebe na naĉin s kojim biste se
sloţili.
CHOMSKV: Zato stvarno ţelim istaknuti sloţenost tog problema.
On ovisi o zemlji i o društvu o kojem govorite. U Sjedinjenim Drţa-
vama javlja se jedna vrsta problema. Da doĊe do slobodarske druš-
tvene revolucije u Europi, tada mislim da bi problemi koje ste istaknuli
bili vrlo ozbiljni, jer bi postojao ozbiljan problem obrane. Naime,
pretpostavljam da bi se, kad bi u zapadnoj Europi slobodarski soci-
jalizam dostigao odreĊeni stupanj, javila neposredna vojna prijetnja i
iz Sovjetskog Saveza i od Sjedinjenih Drţava. Pa bi bio problem
kako to neutralizirati. To je problem s kojim se suoĉila Španjolska
revolucija. Došlo je do neposredne vojne intervencije fašista, komu-
nista i liberalnih demokracija u pozadini, a pitanje kako se obraniti
od napada na takvoj razini vrlo je ozbiljno.
No, mislim da moramo postaviti pitanje jesu li centralizirane,
stajaće vojske s preventivnim sredstvima visoke tehnologije naj-
348
l
djelotvorniji naĉin da to uĉinimo. A to je, bez sumnje, oĉito. Na pri-
mjer, ne mislim da bi centralizirana vojska zapadne Europe sama od-
vratila ruski ili ameriĉki napad na slobodarski socijalizam - vrstu
napada koji bih, iskreno govoreći, oĉekivao na nekoj razini: moţda
ne vojnoj, ali barem na ekonomskoj razini.
PITANJE: Niti bi, s druge strane, gomila seljaka vilama i štihaĉama...
CHOMSKY: Ne govorimo d seljacima. Govorimo o vrlo sofisticira-
nom, visoko urbanom industrijskom društvu. Ĉini mi se da bi nje-
i'ov najbolji naĉin obrane bio politiĉki apel radniĉkoj klasi u zemljama
koje sudjeluju u napadu. No, opet, ne ţelim brbljati. Moţda bi
i bili potrebni tenkovi, moţda bi bila potrebna vojska. A kad bi bilo
tako, mislim da moţemo biti vrlo sigurni da bi to pridonijelo mogućem
neuspjehu ili u najmanju ruku slabljenju revolucionarne snage -upravo
zbog razloga koje ste spomenuli. Naime, mislim daje vrlo
* teško zamisliti kako bi djelotvorna centralizirana vojska, uz upotrebu
tenkova, aviona, strateškoga oruţja i ostaloga, mogla funkcionirati.
Ako je to potrebno za oĉuvanje revolucionarnih struktura, onda
mislim da ih ne trebamo oĉuvati.
PITANJE: Ako je temeljna obrana politiĉke naravi, ili je odreĊuju
politiĉke i ekonomske organizacije, moţda bismo mogli razmotriti
malo više detalja. U jednom od svojih ogleda pisali ste da bi "u pris-
tojnom društvu svatko trebao imati mogućnost da naĊe zanimljiv
posao i svakoj bi osobi bila dostupna mogućnost da razvije svoje
sposobnosti na najbolji mogući naĉin". Tada ste nastavili s pitanjem:
"Što bi još bilo posebno potrebno - nebitna nagrada u obliku bogatstva i
moći? Samo ako pretpostavimo da primjena neĉijeg talenta u
/animljivom i društveno korisnom poslu nije dovoljna nagrada sama po
sebi." Mislim da takva vrsta razmišljanja utjeĉe na mnoge ljude. ' Ali
ipak smatram da trebamo objasniti zašto bi se posao koji bi ljudi
smatrali zanimljivim, izazovnim i svrhovitim, uopće blisko podudarao
s poslom koji se stvarno mora obaviti, ako podrţavamo bilo što sliĉno
standardu ţivljenja koji ljudi zahtijevaju i na koji su navikli.
349
CHOMSKY: Postoji odreĊena koliĉina posla koja se mora uraditi
ţelimo li zadrţati taj standard ţivljenja. Otvoreno je pitanje koliko
teţak mora biti taj posao. Podsjetimo se da se ni znanost ni tehnologija ni
intelekt ne bave preispitivanjem tog pitanja, niti prevladavanjem
teškog i samouništavajućeg značaja nuţnog posla u društvu. Razlog
tome je što se uvijek pretpostavljalo da postoji znatan broj nadniĉkih
robova koji će to uĉiniti jednostavno zato da u suprotnome ne bi
gladovali. MeĊutim, ako se ljudska pamet okrene pitanju kako uĉiniti
nuţan društveni posao po sebi sadrţajnim, nije nam poznato kakav će
biti odgovor. Moja je pretpostavka da se priliĉan dio moţe uĉiniti
prihvatljivim. Pogrešno je misliti daje ĉak i teţak fiziĉki posao nuţno
tegoban. Mnogi ga ljudi, ukljuĉujući i mene, rade zbog opuštanja.
Na primjer, nedavno mi je palo na pamet da zasadim trideset ĉetiri
stabla na livadi iza kuće Drţavnog povjerenstva za oĉuvanje
okoliša, a to je znaĉilo da moram iskopati trideset ĉetiri rupe u
pijesku. Znate, za mene je, s obzirom na to kako uglavnom
provodim svoje vrijeme, to priliĉno teţak posao, no moram priznati da
sam u njemu uţivao. Ne bih uţivao da sam imao radnu normu, da sam
imao nadglednika, da mi je nareĊeno da ga napravim za odreĊeno
vrijeme, i tako dalje. S druge strane, ako se radi o zadatku iz
interesa, dobro, to se moţe uĉiniti. I to bez ikakve tehnologije, bez
ikakva razmišljanja o tome kako obaviti posao i tako dalje.
PITANJE: Reći ću vam da postoji opasnost daje ovakvo stajalište
priliĉno romantiĉna zabluda kojom se zabavlja samo mala skupina
ljudi, profesora, moţda i novinara i tako dalje, koji su sluĉajno u vrlo
povlaštenom poloţaju jer su plaćeni raditi ono što bi inaĉe voljeli
raditi.
CHOMSKY: Zbog toga sam poĉeo s velikim "ako". Kaţem da se prvo
moramo zapitati do koje mjere nuţan društveni posao - naime, onaj
koji je potreban da bi se odrţao ţeljeni ţivotni standard - treba biti
tegoban ili nepoţeljan. Mislim da odgovor glasi: mnogo manje nego
stoje to danas sluĉaj. No, pretpostavimo da ipak do neke mjere ostaje
tegoban. U tom sluĉaju odgovor je sasvim jednostavan: taj se
350
posao mora ravnopravno podijeliti meĊu ljudima koji su ga sposobni
J
obaviti.
PITANJE: I svatko provodi odreĊeni broj mjeseci godišnje radeći u
proizvodnji automobila i odreĊeni broj mjeseci skupljajući smeće i...
CHOMSKY: Ako se dogodi da su to zadaci za koje će ljudi stvarno
misliti da u njima ne nalaze vlastito ispunjenje. Usput budi reĉeno,
ne vjerujem sasvim u to. Dok promatram ljude kako rade, recimo
zanatlije, primjerice automehaniĉare, mislim da se mogu osjetiti
ponosnima na taj posao. Mislim da ta vrsta ponosa zbog dobro obav-
ljenog posla, zbog dobro obavljenog sloţenog posla, koji zahtijeva
razmišljanje i inteligenciju, pogotovo kad je ĉovjek ukljuĉen u ruko-
voĊenje poduzećem, u odluĉivanje kako će posao biti organiziran,
ĉemu sluţi, koja mu je svrha, kako će teći i tako dalje - uvjeren sam
da sva ta aktivnost moţe donijeti zadovoljstvo i nagradu budući da
ona zahtijeva vještine, vrstu vještina u kojima će ljudi uţivati.
MeĊutim, sada razmišljam hipotetiĉki. Pretpostavimo da se dogodi da
postoji neki dio preostaloga posla koji stvarno nitko ne ţeli raditi, bez
obzira na to o kojem je poslu rijeĉ - u redu, tada kaţem da se taj
preostali posao mora jednakomjerno podijeliti, a osim toga, ljudi će se
slobodno koristiti svojim talentom kako naĊu za shodno.
PITANJE: Recimo, profesore, d a j e taj dio preostaloga posla vrlo
velik, kao što bi neki rekli da jest, da on pokriva devedeset posto
proizvodnje onoga što svi ţele imati - tada bi organizacija njegove
raspodjele, pod uvjetom da svi pomalo rade na mrskim poslovima,
postala vrlo nedjelotvorna. Jer, napokon, morate biti obuĉeni i oprem-
ljeni ĉak i za mrske poslove, a uĉinkovitost cjelokupne ekonomije bi
trpjela, i zbog toga bi ţivotni standard, koji o njemu ovisi, pao.
CHOMSKY: To je stvarno sasvim hipotetiĉno. Ne vjerujem da su
brojke ni pribliţno takve. Ĉini se, kad bi se ljudska pamet posvetila
tome da propituje kako se tehnologija moţe kreirati tako da odgovori
na potrebe ĉovjeka proizvoĊaĉa umjesto obrnuto (tj. sada se pitamo kako
se ljudsko biće sa svojim posebnim svojstvima moţe uklo-
351
 l
l
piti u tehnološki sustav stvoren za druge svrhe, naime, za proizvodnju štiti onime što se proizvede ili to konzumirati. I to da društvo, orga-
okrenutu zaradi), uvjeren sam, kada bi se tako postupalo, otkrili bismo nizirano tako da pruţi svakome maksimum mogućnosti za ostvarenje
da stvarno nepoţeljnog posla ima mnogo manje nego što navodite. svojih hobija, što se u biti svodi na rad koji je sam sebi svrhom, nalazi
No, kako bilo, zapamtite da imamo dvije mogućnosti. Jedna je da taj svoj logiĉan vrhunac u samostanu, u kojem vrsta posla, naime molitva,
posao ravnopravno podijelimo, a druga je da stvorimo društvene jest posao za vlastito obogaćivanje radnika i u kojemu se ne proizvodi
institucije koje bi primorale skupinu ljudi da obavi taj posao pod ništa što bi bilo kome koristilo i u kojemu se ili ţivi na niskom
prijetnjom gladi. To su dvije mogućnosti. ţivotnom standardu ili se, zapravo, gladuje.
PITANJE: Ne bi ih primorale, nego bi oni mogli pristati da to rade CHOMSKY: Tu ima nekoliko ĉinjeniĉnih pretpostavki u kojima se
dobrovoljno jer bi bili zadovoljavajuće plaćeni. ne slaţem s vama. Uvjeren sam da posao ĉini djelomice smislenim
njegova svrhovitost, ĉinjenica da se njegovi proizvodi rabe. Posao
CHOMSKV: Ali, vidite, podrazumijevam da svatko stvarno dobiva
zanatlije djelomiĉno je vaţan samom zanatliji, zato što u njega ugra-
jednaku naknadu. Ne zaboravite da sada ne govorimo o društvu u
Ċuje svoju pamet i vještinu, ali djelomice i zato što je taj posao ko-
kojem su ljudi, koji obavljaju teške poslove, plaćeni znatno više od
ristan, a rekao bih da isto vrijedi i za znanstvenike. Naime, ĉinjenica da
onih koji obavljaju poslove prema vlastitom izboru - sasvim obrnuto.
vrsta posla kojim se bavite moţe dovesti do neĉega (a to je vaţno za
Sukladno tome kako funkcionira naše društvo, onako kako svako
znanost), moţe koristiti neĉemu drugom, vrlo je vaţna i nema veze
klasno društvo funkcionira, ljudi koji obavljaju neţeljene poslove
s finoćom i ljepotom onoga što moţete postići. Mislim da se to odnosi
najslabije su plaćeni. S obzirom na to da se taj posao ipak obavlja, na
na svako polje ljudskog nastojanja. Štoviše, ako pogledamo dobar dio
neki ga naĉin izbacujemo iz naših misli, jer se podrazumijeva da će
ljudske povijesti, ustanovit ćemo da su ljudi u velikoj mjeri postizali
uvijek postojati brojna klasa ljudi koja nadzire samo jedan vid
odreĊeni stupanj zadovoljstva, ĉesto mnogo zadovoljstva, u
proizvodnje, naime, svoj rad, koji mora prodavati, te će tako morati
proizvodnom i stvaralaĉkom poslu kojim su se bavili. TakoĊer mislim
obavljati taj posao jer nema neki drugi, a za njega će biti vrlo malo
da su industrijalizacijom te mogućnosti silno povećane. Zašto? Upravo
plaćena. Prihvaćam ispravku. Zamislimo tri vrste društva: jedno, ovo
zato što većinu najbesmislenijeg muĉenja mogu preuzeti strojevi, a to
sadašnje, u kojem neţeljeni posao obavljaju nadniĉarski robovi. Za-
znaĉi da će djelokrug stvaralaĉkog posla biti znatno proširen. Govorite o
mislimo drugi sustav u kojem bi se neţeljeni posao raspodijelio nakon
dobrovoljnom poslu kao hobiju. Ne vjerujem u to. Mislim da slobodno
što bi se uz najveći trud uĉinio smislenim. Te zamislimo treći sustav u
odabran posao moţe biti koristan, smislen, dobro uraĊen. Kao i
kojemu bi neţeljeni posao bio posebno dobro plaćen tako da bi ga
mnogi drugi, navodite dilemu izmeĊu ţelje za zadovoljstvom na
pojedinci dobrovoljno izabrali. Ĉini mi se da su posljednja dva sustava u
poslu i ţelje za stvaranjem stvari korisnih društvu. No, nije tako oĉito
skladu sa, općenito govoreći, anarhistiĉkim naĉelima. Zaloţio bih se za
da uopće postoji dilema ili bilo kakvo proturjeĉje. Uopće nije jasno,
drugi prije nego za treći sustav, premda su oba priliĉno daleko od
zapravo, smatram daje pogrešno misliti daje doprinos povećanju
današnje društvene organizacije ili bilo koje njezine tendencije.
uţitka i zadovoljstva na poslu obrnuto proporcionalan doprinosu
PITANJE: Da preoblikujem pitanje. Ĉini se da postoji osnovni izbor, vrijednosti proizvoda.
ma koliko prikriven bio, izmeĊu toga organizirate li posao radi
PITANJE: Ne obrnuto proporcionalan, no moţda to i nema veze.
zadovoljstva koje pruţa ljudima koji ga obavljaju, ili ga organizirate na
Naime, pogledajte vrlo jednostavnu stvar, npr. prodavanje sladoleda
osnovi vrijednosti onog što se proizvodi za ljude koji će se kori-
352 353
na plaţi tijekom praznika. Radi se o usluzi društvu: ljudi bez sumnje
ţele sladoled, vruće im je. S druge strane, teško je vidjeti gdje je tu
obrtnikova radost ili veliki smisao društvene vrline ili plemenitosti u
izvoĊenju te zadaće. Zašto bi itko obavljao tu zadaću, ako nije za nju
nagraĊen.
CHOMSKY: Moram reći da sam vidio neke vrlo vesele prodavaĉe
sladoleda.
PITANJE: Naravno, oni zaraĊuju mnogo novaca.
CHOMSKV: ... kojima se sluĉajno sviĊa ideja da djeci pruţaju sladoled,
što meni izgleda savršeno razuman naĉin kako provesti vrijeme ako to
usporedimo s tisućama drugih zanimanja koja mogu zamisliti.
Sjetite se da ĉovjek ima zanimanje, a meni se ĉini da većina
zanimanja koja postoje (pogotovo ona koja zovemo usluţnim djelat-
nostima, tj. koja ukljuĉuju odnose s ljudskim bićima) donose unu-
tarnje zadovoljstvo i, povezano s tim, nagradu u radu s ljudskim bi-
ćima. To vrijedi za poduĉavanje, to vrijedi i za prodaju sladoleda.
Slaţem se da prodaja sladoleda ne zahtijeva predanost ili inteligenciju
kao što to zahtijeva poduĉavanje, i moţda će zbog toga biti manje
poţeljno zanimanje. Ako bude tako, morat će se raspodijeliti.
MeĊutim, nama svojstvena pretpostavka da zadovoljstvo i ponos
poslom nisu povezani ili su negativno povezani s vrijednošću
njegova rezultata, ima veze s osobitom fazom u povijesti društva,
naime s kapitalizmom u kojem su ljudska bića samo oruĊe za proiz-
vodnju. To je nedvojbeno toĉno. Na primjer, ako proĉitate brojne raz-
govore koje su vodili industrijski psiholozi s radnicima koji rade na
tekućoj vrpci, otkrit ćete da je jedna od stvari na koju se stalno ţale
ĉinjenica da svoj posao jednostavno ne mogu dobro obavljati jer te-
kuća vrpca juri tako brzo da ne mogu obaviti posao kako treba. Slu-
ĉajno sam nedavno u nekom gerontološkom ĉasopisu proĉitao studiju o
dugovjeĉnosti u kojoj su pokušali otkriti ĉimbenike pomoću kojih
moţete predvidjeti dugovjeĉnost - znate, pušenje i alkohol, genetski
ĉimbenici - sve su promatrali. Zapravo se pokazalo d a j e najvaţniji
navještalac, najuspješniji prorok, zadovoljstvo na poslu.
354
PITANJE: Ljudi s dobrim poslom ţive duţe.
CHOMSKY: Ljudi koji su zadovoljni svojim poslom. Mislim da to
ima mnogo smisla, znate, jer na poslu provodite svoj ţivot, to je mjesto
vaših stvaralaĉkih aktivnosti. A što vas ĉini zadovoljnim poslom?
Mislim da mnoge stvari vode tome, a spoznaja da ĉinite nešto korisno
za zajednicu ima vaţnu ulogu. Mnogi, koji su zadovoljni svojim
poslom, ljudi su koji osjećaju daje vaţno to što ĉine. To mogu biti
uĉitelji, lijeĉnici, to mogu biti znanstvenici, zanatlije, poljoprivrednici.
Naime, mislim daje osjećaj da radite nešto vaţno, nešto vrije-fdno,
nešto što koristi onima s kojima ste društveno povezani, vrlo vaţan
ĉinilac osobnog zadovoljstva.
A najvaţnije od svega jest ponos i samoispunjenje što se javlja
nakon dobro obavljena posla -jednostavno uporabom vlastite
vještine. Eto, ne vidim kako to moţe na bilo koji naĉin štetiti, zapravo
mislim da moţe poboljšati vrijednost proizvoda.
No, zamislimo da ipak donekle šteti. U redu, u tom sluĉaju
društvo, zajednica, mora odluĉiti kako napraviti kompromis. Svaki je
pojedinac na kraju krajeva i proizvoĊaĉ i korisnik, a to znaĉi da
svaki pojedinac mora sudjelovati u tim društveno uvjetovanim kom-
promisima - ako stvarno ima kompromisa. I opet mislim da je priroda
kompromisa uveliko pretjerana zbog iskrivljavajuće prizme
stvarno prisilnog i osobno razarajućeg sustava u kojem ţivimo.
PITANJE: U redu, kaţete da se zajednica mora odluĉiti na kompro-
mise, a komunistiĉka teorija, naravno, to osigurava svojim cjelokupnim
razmišljanjem o drţavnom planiranju, odluĉivanju o investicijama,
usmjeravanju investicija i tako dalje. U anarhistiĉkom društvu, ĉini
se, nema ţelje za stvaranjem takve koliĉine drţavne nadgradnje
potrebne za planiranje, odluĉivanje o investicijama, za odluĉivanje o
davanju prioriteta onome ĉime se ljudi ţele koristiti, ili o davanju
prioriteta poslovima koje ljudi ţele obavljati.
i
J
CHOMSKV: S tim se ne slaţem. Ĉini mi se da anarhistiĉke ili, što se
toga tiĉe, lijeve marksistiĉke strukture, temeljene na sustavima
radniĉkih savjeta i federacija, osiguravaju razine odluĉivanja na ko-
355
'l '¥f
jima se odluĉuje o drţavnom planu. Sliĉno tome, društva drţavnih
socijalista takoĊer osiguravaju razinu odluĉivanja, recimo, narod, na
kojoj se mogu donositi drţavni planovi. U tom smislu nema razlike.
Razlika mora biti vezana za sudjelovanje u tim odlukama i nadzor
nad tim odlukama. Sa stajališta anarhista i lijevih marksista, a pod
lijevim marksistima razumijevam pristalice radniĉkih savjeta ili ko-
munistiĉkih savjeta, te odluke donosi obaviještena radniĉka klasa
putem svojih skupština i izravnih predstavnika koji s njima ţive i
rade. U sustavima drţavnoga socijalizma nacionalni plan donosi dr-
ţavna birokracija koja za sebe skuplja sve vaţne informacije, donosi
odluke, nudi ih javnosti i kaţe: "Moţete izabrati mene ili njega, ali
svi smo mi dio te iste udaljene birokracije." To su polovi, to su polarne
suprotnosti u socijalistiĉkoj tradiciji.
PITANJE: Zapravo, vrlo je vaţna uloga drţave pa ĉak i drţavnih
sluţbenika, birokracije, radi se samo o razlici u nadzoru nad njom.
CHOMSKV: Pa, vidite, stvarno ne vjerujem daje potrebna posebna
birokracija za ostvarivanje vladinih odluka.
PITANJE: Potrebne su razne ekspertize.
CHOMSKV: O, da, ali uzmimo za primjer ekspertizu o gospodar-
skom planiranju, jer je sigurno da bi u svakom sloţenom industrij-
skom društvu bila potrebna skupina struĉnjaka ĉiji bi zadatak bio
izraditi planove i izloţiti njihove posljedice, objasniti ljudima, koji
moraju odluĉiti, da će, ako se odluĉe za ovo, posljedica biti ta zato što
to pokazuje taj programski obrazac, i tako dalje. No, radi se o tome da ti
sustavi planiranja sami po sebi ĉine industriju, pa će imati svoje
radniĉke savjete i bit će dio cjelokupnoga sustava savjeta, a razlika je u
tome što ti sustavi planiranja ne donose odluke. Oni izra-. duju
planove isto kao što proizvoĊaĉi automobila izraĊuju automobile.
Planovi su tada na raspolaganju radniĉkim savjetima i skupštinama
savjeta isto kao što su automobili na raspolaganju za voţnju. Za to je,
naravno, potrebna obaviještena i školovana radniĉka klasa. I to je
upravo ono što smo sposobni postići u naprednim industrijskim
društvima.
356
PITANJE: Koliko uspješnost slobodarskoga socijalizma ili anarhi-I
t
/ma stvarno ovisi o temeljitoj promjeni ĉovjekove prirode, njegove
motivacije, altruizma a i njegova znanja i kultiviranosti?
CHOMSKV: Mislim da ne samo da ovisi o tome, nego je, zapravo, ijeli
smisao slobodarskog socijalizma da tome doprinese. Pridonijet l će
duhovnom preoblikovanju, toĉnije, onoj vrsti snaţnog preoblikovanja
naĉina na koji ljudi razumiju sebe i svoju sposobnost da djeluju,
odluĉuju, stvaraju, proizvode, propituju - toĉnije, onakvom du-*
hovnom preoblikovanju koje su društveni mislioci od lijevo-mark-'
sistiĉke tradicije, recimo, od Rose Luxemburg, preko anarhosindi-
kalista, uvijek isticali. S jedne strane, potrebna je duhovna transformacija.
S druge strane, njegova je svrha stvaranje institucija koje će pridonijeti
tom preoblikovanju prirode posla, prirode stvaralaĉkog l djelovanja,
društvenih veza meĊu ljudima, i s pomoću toga meĊudjelovanja
pridonijet će stvaranju institucija koje će dopustiti novim f aspektima
ljudske prirode da cvjetaju. A nakon toga pridonijet će iz-| graĊivanju još
slobodarski]ih institucija kojima će ta osloboĊena Ijud-I ska bića moći
pridonositi. Tako ja razumijem evoluciju socijalizma.
| PITANJE: Na kraju, profesore Chomsky, što mislite o šansama za
ostvarenje takvih društava u vodećim industrijskim zemljama Zapada u
sljedećih ĉetvrt stoljeća?
l CHOMSKY: Ne mislim da sam dovoljno mudar ili dovoljno upućen i
da bih mogao predviĊati, a osim toga mislim da su predviĊanja o tako
slabo razumljivim stvarima vjerojatno općenito više odraz osobe, nego
procjene. No, mislim da moţemo reći barem ovo: postoje oĉita kretanja
u industrijskom kapitalizmu prema koncentraciji moći u uskim
ekonomskim carstvima i prema onome što se sve više pretvara u
totalitarnu drţavu. To su kretanja koja traju već duţe vrijeme, i ne
vidim ništa što ih stvarno moţe sprijeĉiti. Mislim da će se ta kretanja
nastaviti. Ona su dio stagnacije i propadanja kapitalistiĉkih institucija.
Ĉini mi se da će razvoj prema drţavnom totalitarizmu i eko-
nomskoj koncentraciji moći - naravno, to je povezano - dovesti do
! 357
preokreta, do teţnji za osobnim osloboĊenjem i do organizacijskih
teţnji za društvenim osloboĊenjem. To će poprimiti svakovrsne oblike.
Po cijeloj Europi, u ovom ili onom obliku, postoje zahtjevi ?a onim
što se katkad naziva radniĉkim sudjelovanjem ili suodluĉi-vanjem, ili,
katkad, radniĉkim nadzorom. No, većina tih teţnji je minimalna.
Mislim da navode na krivi put - da zapravo ĉak mogu potkopati
nastojanja radniĉke klase da se oslobodi. Ali, djelomice, orm su
rezultat snaţne intuicije i shvaćanja da prisila i represija, bilo privatne
ekonomske moći ili drţavne birokracije, u svakom sluĉaju nisu nuţan
oblik ljudskoga ţivota. I što duţe ta koncentracija moći i autoriteta
traje, to ćemo više biti svjedoci odbojnosti prema njima i nastojanja da
ih se organizirano zbaci. Prije ili poslije, to će im uspjeti
i terskom) marksizmu. Marksizam takoĊer pokriva priliĉno širok spektar i
358
ANARHIZAM*
BLACK ROSE: U vašem ĉlanku "Bilješke o anarhizmu" bili ste pri-
liĉno nakloni anarhizmu. Govorite o "procesu rehabilitacije" Danie-la
Guerina, koji je uveo anarhizam u dvadeseto stoljeće. Shvaćate li
anarhizam zaista tako vaţnim za društvene probleme u naprednim
kapitalistiĉkim zemljama?
CHOMSKY: Pa, kao što dobro znate, anarhizam pokriva širok spektar.
Mislim d aj e vrijedan upravo taj odreĊeni pravac koji je Guerin
izdvojio i prouĉavao. On se priliĉno pribliţava slobodarskom (liber-
postoji toĉka u kojoj se neki oblici anarhizma i neki oblici marksizma
pribliţavaju, kao primjerice, ljudi poput Karla Korscha koji je bio vrlo
sklon španjolskom anarhistiĉkom pokretu premda je sam bio
svojevrsni ortodoksni marksist. Iz tog skupa ideja, anarho-
sindikalistiĉkih i slobodarsko socijalistiĉkih ideja, ĉini mi se da po-
stoji vrlo primjenjiv... Zapravo, mislim da su to upravo prave ideje za
napredno tehnološko društvo, društvo koje... Ĉini mi se da anarhizam
u tom smislu predlaţe odreĊena naĉela organizacije koja su krajnje
realistiĉna: predlaţe vrstu prirodne evolucije s dovoljno visokom
tehnološkom i komunikacijskom razinom i eliminacijom teškog ali
nuţnog rada. Pod tim uvjetima ĉini mi se sasvim moguće, zapravo
bitno, ići prema tim društvenim oblicima koji su vrlo prikladni za
napredno industrijsko društvo.
* Sijeĉanj 1974.; iz, C. P. Otero, ur., Language and Politics (Black Rose Books,
1988.), str. 166-196. Intervju vodili David Dobereiner, John Hess i Doug Richardson za
prvo izdanje ĉasopisa Black Rose. TakoĊer je bio prisutan Tom Woodhull (iz
situacionistiĉke skupine Negations) ĉija su pitanja posebno istaknuta.
359

+
BLACK ROSE: U tom kontekstu, a) što mislite o Marxovoj analizi
klasa, i b) koja je društvena ekonomska skupina u ovoj zemlji, prema
vašem mišljenju, najvaţnija za radikalnu transformaciju?
CHOMSKV: Pa, mislim daje opća ideja analize klasa prijeko potrebna.
Jesu li baš Marxove formulacije bile povijesno toĉne i jesu li danas
prihvatljive, o tome se moţe razgovarati. Sklon sam sloţiti se s
Bakunjinovom kritikom Manta da bi zamisao o "diktaturi proletarijata" u
djelomice poljoprivrednom društvu predstavljala vrlo represivan i
razoran sustav jer, zapravo... Ne kaţem da su boljševici uveli diktaturu
proletarijata, oni to nisu, ali su uveli njezinu odreĊenu iskrivljenu
verziju, što opravdava tu analizu i sliĉne komentare. Uopće ne
sumnjam u potrebu shvaćanja d aj e analiza klasa prijeko potrebna za
razumijevanje društvenih procesa. l
BLACK ROSE: S ĉime se Bakunjin slagao.
CHOMSKV: Toĉno. Moţe se raditi o razliĉitim tumaĉenjima, ali ne
razumijem kako se ijedan socijalist, ili bilo koji sociolog, ne bi s tim
sloţio. Što se tiĉe današnjeg društva, izgleda mi da ugrubo moţemo
prepoznati klasu radnika proizvoĊaĉa koja sada ukljuĉuje priliĉno
šaren spektar od fiziĉkih radnika, preko tehniĉara, znanstvenika, do
tvoraca duhovne kulture.
BLACK ROSE: Mislite, proizvoĊaĉa materijalnih dobara?
CHOMSKT: Ne, ne nuţno. Naime, umjetnici su produktivni u tom
smislu jer stvaraju našu materijalnu i duhovnu kulture.
BLACK ROSE: Profesori...
CHOMSKT: Neki od njih. Tu i tamo. Oni bi to naĉelno mogli biti. Kao
i na svakom drugom podruĉju. Umjetnici bi, na primjer, mogli crtati
plakate za drţavu i sliĉno. No, to mi se ĉini vrlo široka vrsta klase, ali
to je klasa produktivnih ljudi i mislim da bi ona trebala imati istu
ulogu kao Marxov proletarijat. To jest, ona bi ukljuĉivala sve. Ona bi
neposredno nadzirala vlastiti produktivni rad, a i njegove uvjete,
raspodjelu i tako dalje.
360
BLACK ROSE: Znači, proletarijat, kako ga Marx definira kao indus-
trijske radnike, nije tako vaţan jer ĉini manjinu.
CHOMSKY: Ako mislite na proletarijat kao na radnike u plavim kutama,
onda je to, naravno, u tom širem smislu, dio radniĉke klase koji nestaje.
Iskreno, sumnjam da se Marx ne bi s tim sloţio. Kako ja tumaĉim
Marxa, ono što je on smatrao bitnim za pojam proletera, to je proizvodni
rad, a u razliĉitim društvima razliĉiti ljudi moraju sudjelovati u
proizvodnom radu.
BLACK ROSE: Čini mi se d aj e Sweezy istaknuo da odreĊeni dijelovi
radniĉke klase imaju više moći jer se ono što proizvode ĉini vaţnijim.
CHOMSKY: To je gotovo tehniĉko pitanje. Morate dobro razvidjeti što
je vaţnije u odreĊenoj tvornici, inţenjer koji odluĉuje o uporabi
strojeva ili ĉovjek koji stoji za tekućom vrpcom i zavrće vijke.
Nemam primjedbi na to. Siguran sam da se to mijenja. Mislim da na
tehniĉkoj razini ne moţemo govoriti općenito. To ovisi o industriji.
Uzmite za primjer laboratorij koji je sigurno dio društvenoga pro-
izvodnog aparata i što se ideja tiĉe, u njemu su struĉnjaci sigurno
bitni. Ne vidim ni jednu bitnu razliku meĊu njima što se tiĉe udjela u
proizvodnji. Nijedan ne moţe bez onoga drugog.
BLACK ROSE: Kako tumaĉite radikaliziranje klase proletera: ma-
terijalnom oskudicom ili mnogo više psihološkim oblicima otuĊenja?
Teško bi se moglo tvrditi daje većina profesora na MIT-u u materijalnoj
oskudici, no, ipak mnogi od njih pate zbog strašnog psihološkog otuĊenja
ili iskorijenjenosti.
CHOMSKY: Ne, zapravo profesori s MIT-a i sliĉni ĉine sam vrh po
zaradama. Ali, uvijek je bila istina... Ni za Engelsa ne moţete reći
d a j e bio u materijalnoj oskudici. Ne nalazim ništa ĉudno u tome.
Mislim da su mnogi ljudi zabrinuti za stanje drugih ljudi. To se moţe
mijenjati, ali ne oĉekujem da profesori s MIT-a kao klasa budu udarna
snaga revolucije.
361
 r
! "
funkcioniranju ovog društva, primjerice, svojom pasivnošću. Dopuštam
mu da tako nastavi. S obzirom na sve ovo, ĉim ne djelujete krajnjim
mjerama da biste zaustavili te stvari, vi im pridonosite pasivnošću,
poslušnošću ili neĉim sliĉnim. Ne vidim razlog da se ne osjećam
krivim zbog toga ili da ne pozivam na krivnju koju moramo
podijeliti s drugim ljudima poput mene, ili studentima, ili fakultetom,
ili bilo koji drugim ljudima kojima se obraćam. Mislim daje to sasvim
valjano. Ne vidim ni jedan razlog da se odbije pravi i toĉan odgovor
na te uvjete nejednakosti i potlaĉenosti. Istodobno, ne vidim smisao u
odlaganju krivice i u saţaljevanju zbog vlastite krivice ili ĉega
sliĉnog. Trebamo iskoristiti ovaj savršeno valjan emocionalni
odgovor kao temelj za promjenu svojeg obrasca djelovanja, uzimajući
u obzir te probleme. Zbog toga na jednom polu vidim mnogo
vrijednosti koju vi ne odobravate. Na drugom polu, sasvim sam
uvjeren da će im se, ako će revolucionarni pokret imati ikakvu vri-
jednost za veliku masu stanovništva, morati otvoriti nove mogućnosti, a
mogućnost da ţivite u društvu u kojem niste ugnjetavaĉ moţe biti,
mogla bi biti, vrlo oslobaĊajuća. Morala bi biti. TakoĊer mi se ĉini,
na primjer, da se vratim na ono o ĉemu smo prije razgovarali, daje
mogućnost ţivljenja u društvu u kojemu se ljudska bit ne definira
pretpostavkom da morate biti svojevrstan ekonomski ĉovjek koji
maksimalizira proizvodnju i proizvodi na zahtjev, da su to vrlo oslo-
badajuće mogućnosti, i za bogate i za siromašne, za povlaštene i za
nepovlaštene. I na ovom suprotnom polu, ĉini mi se da ima mnogo
vrijednoga u onome što kaţete. No, ĉini mi se istinitim da postoji
objektivna ĉinjenica u našem društvu da ljudi poput, recimo, mene, na
mnogo naĉina pridonose postojanosti ugnjetavaĉkih i rušilaĉkih
institucija, a ne vidim razlog zašto bismo za tu ĉinjenicu bili slijepi.
Zbog toga se ne zaklinjem u siromaštvo jer mislim da to ne bi nimalo
pomoglo. Pa ipak, svjestan sam toga i reagiram na tu osviještenost, te
mislim da je sasvim u redu ako jedan dio te osviještenosti budi
svojevrstan osjećaj krivnje.
BLACK ROSE: Zar nije toĉno da ljevica, posebno u ovoj zemlji,
nikad nije došla do toga?
364
CHOMSKT: Ono što mi se najmanje svidjelo kod Nove ljevice nije
poigravanje osjećajem krivnje, što sam smatrao opravdanim i po
štenim, nego ono što sam već spomenuo, a to je nastojanje da se
laţno prikazuju ĉlanovima radniĉke klase i govore u okvirima vri
jednosti za koje se pretpostavlja da im manjkaju, umjesto da govore
o potrebi za slobodom ili o neĉemu u tom smislu. Smatrao sam to
potpuno laţnim. ,
BLACK ROSE: Ĉini mi se da djelovanje prema naĉelima i tome
sliĉnom nije posve isto kao djelovanje koje ima polazište u poigra-
vanju osjećajem psihološke ţrtvene krivnje. U većini vaših napisa
ĉesto istiĉete moralna naĉela i djelovanje u skladu s njima. Kako za-
mišljate da se naĉela i moralna osjetljivost mogu obnoviti u ciniĉnom
društvu indoktrinirane mase, okrenutom potrošnji, kao što je naše?
CHOMSKV: Mislim da se naĉela ovog društva okrenutog potrošnji
itd., moraju suoĉiti s boljim naĉelima koja će ljudima biti privlaĉni-ja.
Jednostavno, ljudi imaju drukĉije potrebe. Ljudi u svakodnevnom
ţivotu ne pretjeruju s potrošnjom. Naime, nije istina da, recimo, u
obitelji svatko pokušava pojesti najviše što moţe na uštrb ostalih
ĉlanova. Sluţbene su vrijednosti društva vrlo daleko od našeg stvarnog
ţivota s drugim ljudima. Taj prijepor mora biti savršeno jasan. Zatim,
nuţno je napadati, aktivno kritizirati sluţbene vrijednosti,
djelomice pokazujući da su one stvarno daleko od naĉina na koji
djelujete kao ljudsko biće i na koji ţelite djelovati. To je, naravno,
samo dio priĉe.
BLACK ROSE: Je li to moguće pokazati pomoću logiĉnih argumenata
ili moţda mislite da ih je, s obzirom na naĉin na koji su te vrijednosti
usaĊene, gotovo nemoguće promijeniti?
CHOMSKT: Postoji oĉita razlika izmeĊu vrijednosti prema kojima
ljudi stvarno ţive, koje mogu birati, i vrijednosti prema kojima ih
uĉe ţivjeti. Mislim daje vaţno to istaknuti na svaki mogući naĉin.
No, ideja maksimalnog povećanja potrošnje samo je jedan od aspe-
kata toga vrijednosnog sustava. Drugi je aspekt ideja poslušnosti
365

proizvoĊaĉa, koja je vjerojatno najvaţnija. Ideja da se proizvodnja, u
najširem smislu, mora organizirati prema mjerilima hijerarhijskog i
autokratskog sustava takoĊer je bitan dio vladajuće ideologije, pa
kritika te ideologije seţe puno dalje od logiĉnih argumenata. Upravo na
toj toĉki radikali ţele graditi alternativu. I to na svakoj razini. Mislim
da se isto moţe reći o potrošaĉkim udruţenjima ili drugim
nastojanjima da se izgradi solidarnost meĊu ljudima na bilo koji
naĉin. Sve te stvari nisu prava alternativa logiĉnom argumentu. One ga
nadopunjuju. Prije svega, one akcijom i organizacijom pokazuju da su
logiĉni argumenti toĉni i da se raskorak izmeĊu sluţbenih vrijednosti i
onih ljudskih moţe prevladati. Tako to ide ruku pod ruku. S druge
strane, istina je da, u najmanju ruku, ako se ikad domognemo
pravednoga društva, stvari kao stoje moj standard ţivljenja moţda
neće biti moguće. S obzirom na to, ĉini mi se da će na neki naĉin velik
dio stanovništva ţivjeti u materijalnoj oskudici. Mislim da tako mora
biti. Smatram da ne smijemo previdjeti tu ĉinjenicu i praviti se da će
svi imati više.
BLACK ROSE: Smatrate ekonomsku demokraciju osnovom za to,
jer ste u svojem ĉlanku o anarhizmu povezali anarhizam s anarho-
sindikalizmom. Niste govorili, na primjer, o anarhokomunizmu. U
posljednje smo vrijeme prouĉavali Reicha pa nam nije izgledalo da je
dovoljna jedino ekonomska demokracija. Premda je to nuţan, ali ne
dovoljan, uvjet. Reich je tvrdio da ljudi u svojoj strukturi liĉnosti nose
velik dio autoritarnog, autokratskog društva i da je to vrlo teško
istisnuti. Kako se to uklapa u ono što bismo mi trebali uĉiniti s našom
"propagandom", ako ţelimo savjetovati ili tome sliĉno, i kako se to
uklapa u pitanje radniĉkih savjeta ili u nešto mnogo šire?
CHOMSKV: U prvom redu, nisam dobar u dijeljenju savjeta. Naime, da
vam mogu dati savjet i sam bih tako postupio. Tako da ne znam što
uĉiniti. No, mislim da ste općenito u pravu. Ne bih ţelio reći da su
propaganda ili pokušaji stvaranja radniĉkih savjeta jedini cilj agitacije
socijalista. No, ne smatram presudnim za ljude da budu u stanju...
Mislim d a j e glavni oblik autoritarizma koji spominjete pou-
366
v
nutren, interioriziran, a upravo je glavni oblik toga autoritarizam rada.
U tom smislu mislim da imam osobnu privilegiju. Stvar je u tome da
ljudi poput mene zaista ostvaruju radniĉki nadzor. Mi stvarno
beskrajno nadziremo vlastiti rad. Nema puno ograniĉenja u tome.
Moţemo odluĉiti kada ćemo raditi, zašto radimo, kako radimo, što
radimo. Što se tiĉe odgovornosti, sami je namećemo. Ona moţe biti
vrlo velika ali je vlastita. I, ako netko ţeli odustati, moţe. Ništa se
neće dogoditi.
SITUACIONIST: Kao vi? Mislite li na sve u proizvodnji znanja?
CHOMSKV: Ne na sve. Ovo je elitna institucija. Mislim na profesore
koji su je na neki naĉin stvorili na MIT-u. Ne mislim da se takva
povlastica mora smanjiti, mislim da mora postati opća. Ali moţe se
dogoditi da će se neke od materijalnih stvari koje s njom idu morati
smanjiti u vrlo pravednom društvu.
BLACK ROSE: Ipak ne govorite o povratku oskudici?
CHOMSKV: Ne mislim ni na kakav povratak oskudici. Smatram da su
ljudi mojega ţivotnog standarda vjerojatno strašno rastrošni ako
pogledamo koje mogućnosti imaju. Moţda imam krivo. Moţe biti da
postoje još neiskorištene proizvodne mogućnosti koje će se pokazati
u nekom drugom društvu. Ne znam. Osobno sam sumnjiĉav. Ipak,
mislim da bismo ja i drugi imali raznorazne koristi od te redukcije.
Pogledajte, na primjer, oĉitu stvar. Gotovo mi je fiziĉki nemoguće ići
na posao bez automobila. Trebalo bi mi oko dva sata do posla zbog
udaljenosti mjesta koje sam izabrao za ţivot. To nije potrebno. Mogu
se pronaći vrlo trivijalne, razumne alternative. Na primjer, postoji
ţeljezniĉka pruga na milju od moje kuće pa se moţe postaviti vlak.
Na taj je naĉin jednostavno moguće moj materijalni standard
reducirati jednom ekonomskom mjerom, a to je da idem vlakom u grad,
no moja osobna udobnost silno bi porasla. Tako da u tom smislu ne
mislim tvrditi da sniţavanje materijalne razine nuţno znaĉi manju
fiziĉku udobnost - posve suprotno od bilo kojih ideoloških ili
psiholoških ĉimbenika, to moţe znaĉiti veću fiziĉku udobnost.
367
BLACK ROSE: Ĉini mi se da nas to što govorite vraća na maloprije
povuĉenu opreku izmeĊu mazohistiĉkoga karaktera i osobe sklone
zadovoljstvima. Mislim da se ne radi o tome daje oboje dobro, nego da
se struktura liĉnosti fiksira za jedan ili drugi pol. Drugim rijeĉima, Reich
tvrdi da će mazohistiĉki karakter uloţiti svu svoju energiju u tu svoju
stranu i izraziti je politiĉkim radom. Dok će se onaj tko je okrenut
ţivotu i razvoju vlastite seksualnosti, vlastitih moći, okrenuti na
suprotnu stranu, ali će zadrţati moralnu osjetljivost. Ĉini se da je
Nova ljevica posjedovala upravo tu mazohistiĉku sklonost^ Ona se
izraţavala praznim rijeĉima i imala sklonosti prema autoritarnom
organiziranju.
CHOMSKY: Vi to nazivate mazohizmom? Mislite li pritom na grupu
Weatherman?
BLACK ROSE: Upravo na grupu Weatherman.
CHOMSKY: Nisam to tako shvatio. Naime, nije mi to bilo blisko i
nisam se slagao s tim, no ljudi koje sam poznavao u najmanju su ,
ruku, ĉini se, imali vrlo razliĉit naĉin razmišljanja, razmišljanje koje
sam smatrao pogrešnim ali razliĉitim. Ĉinilo mi se da govore da se
radniĉkoj klasi moţete pribliţiti na njihov naĉin, a to je nasiljem i
destrukcijom. Ĉak se sjećam da su mi sveuĉilišni intelektualci, dakle
ljudi poput mene, rekli da, ako se zaista ozbiljno ţeliš suprotstaviti
ratu, moraš otići u bar na Trećoj aveniji i potući se zbog bilo ĉega s
momkom koji sjedi do tebe. I tek nakon što se malo pohrvate, on te
poĉinje ozbiljno shvaćati i tada poĉinješ razgovarati o ratu. Rekli su mi
to tim rijeĉima i mislim daje to bila srţ ideologije grupe Weather-man,
barem kako sam je ja razumio, a to je krajnje...
SITUACIONIST: Ali to je upravo problem s Novom ljevicom: uvijek
nastoji biti netko drugi, nastoji uvesti neku skupinu u maticu ameriĉkog
ţivota. Ta etika kršćanskog sluţenja.
CHOMSKV: Iz onog što mogu vidjeti u aktivnostima u vezi s graĊan-
skim pravima poĉetkom šezdesetih godina, pokušavali su pomoći u
samoorganizaciji siromašnih i potlaĉenih ljudi, a to zasluţuje sve
moje simpatije.
368
SITUACIONIST: Ali s kojim ciljem?
CHOMSKY: S ciljem koji će sami izabrati kad budu u mogućnosti
birati. Znate, aktivist koji dolazi izvana moţe isto tako imati vlastite
ideje, ali njegova glavna ideja mora biti da oni sami biraju. I da
usporeĊuju...
SITUACIONIST: Ali oni će postati posve kršćanski...
CHOMSKV: Zašto? Jednom kada se odluĉe uspostaviti seoske ko-
operative ili kada shvate da mogu organizirati vlastite sindikate i
boriti se za svoja prava i tako dalje, zašto bi se ponašali kršćanski?
Ako budu, tada je to dio njihova kulturnog i inog pristanka te ih ne
ţelim prisiljavati na nešto drugo. No, u tome je vaţno da vanjski aktivist,
kao i borac za graĊanska prava, ĉini dobro kada se pokušava
uklopiti što više u te borbe, kada pati s tim ljudima, radi s njima, po-
maţe koliko moţe, ulaţe sve svoje sposobnosti tamo gdje koriste, ali
ne pokušava nametnuti nikakva rješenja.
' BLACK ROSE: Jedna je od privlaĉnosti Nove ljevice na poĉetku bila
njezina obiljeţenost uţitkom, mnogim zanimljivim i zabavnim ak-
tivnostima.
SITUACIONIST: O, da? Pa ja sam išao sa sastanka na sastanak bez
uţitka.
CHOMSKY: To mi više liĉi na kasne šezdesete. To je vrijedilo za
1967. ili 1968. kada je svatko morao biti sliĉniji ortodoksnom mark-
sistu-lenjinistu nego momku koji sjedi do njega pa su se tada do-
gaĊale svakojake ĉudne stvari.
BLACK ROSE: Upravo kada su se poĉele stvarati fine ideološke ra-
zlike javilo se takvo ponašanje, takvo stajalište. Kad su ljudi poĉeli
drţati sebe praviĉnima i poĉeli za sebe misliti da ĉine onih dva posto
skupine koji su ispravni, tada sam osjetio da takva stajališta prodiru i
u Novu ljevicu.
CHOMSKY: Vidite, mislim da to ima veze s vašim stajalištem.
Naime, ono što je raniji pokret mogao postići bilo je odreĊeno goto-
369
vo ugraĊenim ograniĉenjima koja su uvjetovale vrlo snaţne institu-
cionalne ĉinjenice ovog društva, a koje nisu mogle biti prevladane
takvim pokretom. Ĉini mi se da kad je Nova ljevica krenula protiv
njih, kad se dignula protiv ostvarivanja onoga što smo i svi mi ĉinili, sa
svim tim nećemo postići više od toga nego da organiziramo neke ljude
u bolji sindikat od onog u kojem su inaĉe mogli biti, ili da mogu glasati
ondje gdje prije nisu mogli, tako da mogu glasati za Hum-phreyja
ili neku drugu prokletu stvar. Kad su ta ostvarenja poĉela propadati,
tada se, mislim, Nova ljevica poĉela raspadati nastojeći naći mesijansko
rješenje, uglavnom, u marksizmu-lenjinizmu. Tako da se donekle
slaţem s onim što kaţete o institucionalnim strukturama koje su bile
prekrute, preĉvrsto ukopane, a da bi ih bilo koje prijašnje aktivnosti
mogle više protresti, stoje, sasvim razumljivo, vodilo u...
BLACK ROSE: Pokojni George Lichtheim jednom je rekao: "Povijest
marksizma prevaţna je a da bude ostavljena postlenjmistiĉkim
sektama, tim sitnim, Ijutitim stvorenjima koja se meĊusobno utapaju u
kapljici vode." To posebno vrijedi za ameriĉku ljevicu. Ali, istodobno se
ĉini daje lenjinizam svojevrstan dosljedni nastavak odreĊenih aspekata
Marxovih spisa, barem javnih spisa, i uvijek se opisuje kao
"marksizam na djelu". Dakle, kako razlikujete marksizam od lenji-
nizma, i gdje je Lenjin skrenuo s puta?
CHOMSKY: Dakle, prije svega, mislim da postoje vrlo razliĉiti pravci
lenjiniţma. Imamo Lenjina iz 1917., Lenjina iz Aprilskih teza i
Drţave i revolucije. Zatim, imamo Lenjina koji je preuzeo vlast i
ponašao se neprepoznatljivo, koliko mogu vidjeti kad ga usporedim s,
recimo, doktrinama iz Drţave i revolucije. Marksistu, moţda i
samom Lenjinu da se osvrnuo unatrag, to ne bi bilo teško objasniti.
Velika je razlika izmeĊu slobodarskih doktrina osobe koja se nastoji
povezati s masovnim narodnim pokretom radi preuzimanja vlasti i
autoritarnosti osobe koja je preuzela vlast pa je nastoji uĉvrstiti. Zato ne
mislim daje teško objasniti taj prijelaz. Kad govorite o Lenjinu,
zapitao bih o kojem Lenjinu govorite. Naravno, to vrijedi i za Manta.
Postoje konkurentni pravci kod Marxa. No, mislim daje karakter-
370
istiĉno i ţalosno daje lekcija, koju smo nauĉili od Marxa i Lenjina iz
njihova kasnijega razdoblja, ona autoritarna. Naime, ustrajao je
autoritarni Lenjin, onaj Lenjin koji se usredotoĉio na osvajanje
drţavne moći uz pomoć avangardne partije i na uništenje svih na-
rodnih tijela koja su bila u interesu mase. To je Lenjin koji je postao
poznat kasnijim generacijama. Ponavljam, to ne iznenaĊuje jer je le-
njinizam stvarno bio takav u praksi. Mislim daje golema tragedija
za socijalistiĉki pokret u cjelini da rusku revoluciju identificiramo
kao socijalistiĉku. Vidite, u tome je sam Lenjin bio u nedoumici. Nikad
je nije smatrao socijalistiĉkom. On je rekao /daje to bio/ svojevrsni
drţavni kapitalizam jer, vjerojatno ne moţete imati socijalizam u
zemlji kao stoje Rusija, i tako dalje. On je svakojako govorio, no u
osnovi je to ono što je govorio, i to je toĉno. Naravno, odreĊeni su
partijski ideolozi i razni njihovi slugani u takozvanom socijalistiĉkom
pokretu, zbog vlastitih ciljeva, morali smatrati ono s ĉim su se pove-
zivali neĉim boljim od drţavnog kapitalizma, premda se, naravno,
radilo samo o tome. I na taj su naĉin tada uklopili cijelu socijalistiĉku
tradiciju u krajnje reakcionarnu strukturu te je, zapravo, uništili.
BLACK ROSE: Kad govorimo o stvaranju pokreta u ovoj drţavi po-
vezanoga s poimanjima utjelovljenima u slobodarskom socijalizmu,
mislite li da je korisno nastaviti rabiti rijeĉ anarhizam? Mislite li da
on ima povijesnu vrijednost, ili mislite da bismo morali biti odreĊeniji
i govoriti o komunizmu radniĉkih savjeta ili o liberterskom
socijalizmu?
CHOMSKY: Mislim da ima vrijednost. Mislim daje to vaţan dio ci-
jeloga širokog anarhistiĉkog pokreta. Mislim na njegove razliĉite so-
cijalistiĉke inaĉice, na anarhokomunizam ili na anarhosindikalizam,
koji su se bavili organizacijom u sloţenom društvu temeljenom na
jednakosti i solidarnosti. Postoji drugi anarhistiĉki pravac koji ne
pridaje vaţnost pojmovima kao što su jednakost, solidarnost i tako
dalje. To je desno krilo anarhizma; i to je krajnji oblik autoritarizma,
kako ja to vidim. Savršeno je oĉito da ćete prema formulacijama nekog
kao stoje, recimo, Murray Rothbard, dobiti takvu nejednakost u
371
moći da bi to bilo isto kao da ţivite pod Dţingis Kanom ili nekim
sliĉnim. Premda bi, tehniĉki, svi bili slobodni, bili bi slobodni i sklapati
ugovore s osobom koja ima svu moć, koja posjeduje policiju itd., ili
bi mogli to ne ĉiniti. Takvu stvar, prema mojem mišljenju, treba
uzeti s rezervom. No, ne vidim ni jedan razlog zašto bismo napustili
ideju anarhizma samo zato što se neki njegov ĉudni rubni izdanak
takoĊer njome koristi.
BLACK ROSE: Upravo kao što vi ne biste napustili marksizam.
CHOMSKV: Da, kao što ne bih napustio marksizam. Na kraju, ne
zanima nas stvarati junake i poistovjećivati se s njima, nego pronalaziti
ono stoje vrijedno u razliĉitim idejama, poimanjima i akcijama
prošlosti, a što nam danas moţe koristiti.
BLACK ROSE: Da se vratimo lenjinizmu. Stoje, na primjer, s Vijet-
namom, ili s Kinom, ili s pokretima trećeg svijeta općenito? Medu
anarhistima postoji stvarno neslaganje u vezi s pitanjem NLF-a (Na-
tional Liberation Front) i u vezi s vrijednostima tih pokreta općenito.
SITUACIONIST: Mogu li postaviti pitanje malo drukĉije? Biste li
primijenili istu paradigmu za, recimo, odgovor zapadnoeuropske i,
donekle, ameriĉke komunistiĉke stranke, i za naĉin kako su u odre
Ċenoj mjeri idealizirali boljševiĉku revoluciju kao svoj uzorak ili kao
dokaz za ono što govore? Mislite li da moţete to isto primijeniti i na
"trećesvjetska strujanja" u Novoj ljevici? / gledajte, ovo je, znate, priliĉno trulo. Ali je takoĊer kazao da ljudi na
CHOMSKV: Mislim da je to isto, osim što je manje opasno jer...
Manje je opasno samo zbog sluĉajnih razloga, naime, jer je uĉinak na
zapadnu socijalistiĉku ideologiju mnogo slabiji, djelomice zato što
ga više nema a prije je postojao u većoj mjeri. U tom je smislu
manje opasno. No, u osnovi, radi se o istoj pogrešci. Recimo, vrlo
sliĉnoj pogrešci. Revolucionarne pokrete Trećeg svijeta ne bih smatrao
ni u kojem smislu socijalistiĉkima. Još stvarno mislim da se moramo
odnositi prema njima naklono i uzeti ih u obranu, no to je drugi
problem. Pratio sam stajalište Solidarnosti u vezi s NLF-om i to je
nešto s ĉime se vrlo ozbiljno nisam slagao. Zapravo, listom sam
372
se slagao sa svim ostalim. Bili su savršeno u pravu i savršeno ne-
vaţni istiĉući da Sjeverni Vijetnam nije slobodarsko socijalistiĉko
društvo. Naime, oni to i ne tvrde, to nije istina, to ne moţe biti istina.
Mislim da su takoĊer savršeno u pravu kada kaţu da moramo kritizirati
to društvo. Ipak, prema mojem mišljenju, ne dok padaju bombe.
Bilo je mnogo pogrešnih poteza, recimo, u Engleskoj 1943. No, ne
mislim da je to bilo mjesto i vrijeme da se oni istaknu, posebno ako ste
ţivjeli u nacistiĉkoj Njemaĉkoj. A to se ovdje dogaĊa. Zapad stvarno
pokušava razbiti te pokrete i mislim da su svi, ovdje i u Engleskoj,
odgovorni za to. Vidite, londonska Solidarnost na odreĊeni je naĉin
tome pridonijela ne sprijeĉivši britansku vladu da ne pomaţe u rušenju
vijetnamske nezavisnosti. I zato mislim da su u vrlo slabom poloţaju
kad kritiziraju Sjeverni Vijetnam da nije socijalistiĉki, premda je takva
kritika na mjestu.
SITUACIONIST: U redu. Slaţem se s tim. Većim dijelom. Osim što se
ĉini d a j e ljevica općenito, antiratni pokret, predstavio ili uspio
prikazati NLF i Sjeverni Vijetnam kao da stvaraju revoluciju, soci-
jalistiĉku revoluciju. Tako su doveli do situacije sliĉne onoj nakon
boljševiĉke revolucije, koja je dovela do podrške socijalizmu u nekoj
zemlji itd.
CHOMSKV: Vidite, mislim daje pravilno stajalište prema boljše-
viĉkoj revoluciji bilo stajalište Bertranda Russella. On je rekao: po-
Zapadu govore daje ruska revolucija ugnjetaĉka dok istodobno rade u
njezinu korist podrţavajući kontrarevoluciju, stoje groteskno.
SITUACIONIST: U smislu da... ako nastojite biti moralni, izgleda
d a j e zaista teško drţati više od jedne ideje u glavi istovremeno...
ako namjeravate natjerati ljude u ludilo kako bi nešto uĉinili, morate to
usmjeriti prema tome; u osnovi postoji teţnja prema manihejstvu, zar
ne?
CHOMSKV: Ali mislim da to nema nikakve veze sa suprotstavlja-
njem ameriĉkom ratovanju. Mislim da se radi o drugaĉijoj dimenziji.
373
 .
Vidite, uvijek mi se ĉinilo pogrešnim što antiratni pokret misli da
mora biti za NLF ili za Sjeverni Vijetnam i tome sliĉno. Uvijek smo
morali biti za to da zapadni imperijalizam makne odatle svoje okr-
vavljene ruke. Nakon toga, to postaje njihov problem. Mislim daje u
pitanju sloţen problem. Ako stvarno razmotrimo Sjeverni Vijetnam ili,
recimo, Pathet Lao u Laosu, o kojem sam pokušao nešto nauĉiti, prije
svega se radi o izgraĊivanju društva jednakosti; radi se o društvu koje se
mnogo posvećuje društvenoj dobrobiti. Ono ima svojevrsnu verziju
lokalne demokracije. Teško je znati o kojoj se verziji radi, ali ipak radi
se o nekakvoj demokraciji. Na lokalnoj razini postoji neka vrsta
sudjelovanja u planiranju i tome sliĉno. No, sve je to ugraĊeno u
fantastiĉno autoritarnu strukturu. Znate, s potpunim nadzorom
odozgo, sa zanemarivom slobodofti u pristupu informacijama, ili u to
sumnjam jer ne mogu biti siguran. A elementi demokracije ili narodnog
nadzora koji postoje, vjerojatno su oni koji djeluju posredstvom
aparata komunistiĉke partije. To je škakljivo samo po sebi. Vidite,
struktura komunistiĉke partije širi se od centralnog komiteta nadolje
preko ćelija i tvornica, i iz malo toga mogu zakljuĉiti da vjerojatno
postoji svojevrstan protok nadzora i tome sliĉno posredstvom tih
struktura, no, naravno, to je vrlo daleko od radniĉkog nadzora. Osim
toga, mislim da moramo razumjeti o ĉemu se radi u tim društvima,
moramo imati razumijevanja za ono dobro, kritizirati ono loše, nuditi
alternative, itd. Zapravo me zanimalo vidjeti koliko su oni otvoreni
prema tome. Na primjer, intervjuirao sam Pham Van Donga, koji je
proĉitao Američku moć i nove mandarine u francuskom prijevodu,
a njegova je prva primjedba bila daje to previše anarhistiĉke... Malo
smo raspravljali o tome... Siguran sam da ga nisam uvjerio, a nije ni
on mene. Premda je odmah zapazio da se radi o anarhistiĉkoj kritici
komunizma, izmeĊu ostalog, znate, smatram da ako uopće imate
imalo poštovanja prema tim ljudima, bit ćete sasvim jednostavni i
jasni u svojoj kritici te ćete nastojati ući u raspravu s njima ako je to
moguće.
SITUACIONIST: Mislim da ste moţda namjerno igrali protiv sebe,
zato što, znate, i kapitalisti i drţavni kapitalisti u svojoj globalnoj
374
igri šaha nastoje predstaviti svijet u kojem postoje samo dvije mo-
gućnosti, ne postoji treća sila. To su uĉinili u španjolskom graĊan-
skom ratu. Uĉinili su to i u Madţarskoj. Mislim da postoji nevjerojatna
sliĉnost u naĉinu kako su to predstavili Amerikanci: "Ti ljudi ţele
kapitalizam", a kako Rusija: "Ti ljudi ţele fašistiĉku kontrarevoluciju."
Nijedni ni drugi nisu dopustili da se pojavi drugi glas i kaţe: "Ne,
oni ne ţele ni jedno ni drugo, oni ţele nešto što nije ni kapitalizam
kakav mi poznajemo, ni socijalizam kakav znamo." Drugim rijeĉima, to
iskljuĉuje treći put. Propust ameriĉke Nove ljevice da se identificira
kao pokret koji kaţe: "Ne, mi ne ţelimo ono što imaju u •Rusiji",
svaki put kad netko kaţe: "Pa, zašto se ne preselite u Rusiju?",
jedna je od najštetnijih stvari koju moţete uĉiniti. Razlog zašto nismo
doprli do više "obiĉnih" Amerikanaca u koje je ugraĊen golem
antikomunistiĉki strah, velikim dijelom je taj što nismo jasno odredili
za što smo, pa su mnogi ljudi, i moji roditelji meĊu njima, stvarno
mislili da smo svjesno, ili nenamjerno zbog naivnosti, igrali na ruku
drugoj sili.
CHOMSKY: O tome dobivam pisma cijelo vrijeme. Jedno imam upravo
ovdje, da vidim mogu li ga naći... Evo, proĉitajte ovo, to je tipiĉan
odgovor te vrste. Ono kaţe: "Jeste li uĉlanjeni komunist ili samo
simpatizer?", i tome sliĉno. Ili, "Kako moţete reći sve one ruţne
stvari o predsjedniku Nixonu ako niste..." No, premda mislim daje
vaše mišljenje toĉno, ono, kao kritika, nije osnovano. Jer mnogi su
ljudi, pa tako i ja, ĉinili velike napore u vezi s tim. Vrlo je teško razbiti
zadanu ideološku pretpostavku da ste ili za nas ili za Ruse. Bez
obzira na to kako to kaţete, bez obzira na to koliko se trudite,
svejedno je mnogim ljudima vrlo teško shvatiti da postoji druga
mogućnost, ĉak i kad stalno govorite da postoji, i tako dalje. Moţda se
moglo više uĉiniti u, ali...
SITUACIONIST: Jeste li ikad jasno spomenuli savjete?
BLACK ROSE: Naravno, u Bilješkama o anarhizmu.
CHOMSKV: Naravno, i u Američkoj moći i novim mandarinima jedna
od velikih rasprava ticala se španjolskog anarhizma; zapravo je
375
jedna od glavnih stvari koju sam pokušao u toj knjizi reći bila da su
boljševizam i ameriĉki liberalizam u osnovi izraţavanje iste stvari.
To je bilo pomalo apstraktno pa mislim da mnogi ljudi nisu znali o
ĉemu stvarno govorim, a, vjerojatno, to nisam niti dobro izveo, i tako
dalje, pa se sasvim slaţem s tim, no, znate, u tome sam bio sasvim
sam. Mnogo je ljudi pokušalo tako nešto uĉiniti. Ali vrlo je teško
probiti se kad je prevladavajuća pretpostavka da ste ili komunist, to
jest, ruski apologet, ili podupirete ameriĉki imperijalizam. Vidite,
mislim da bi kritika bila utemeljenija kad bi rekla da Nova ljevica na
neki naĉin idealizira Kubu i Kinu, i posebno Vijetnam, stoje stvarno
bilo smiješno. Gledao sam ljude kad su se vraćali iz Vijetnama i go-
vorili da su Vijetnamci puni ljubavi, i sliĉne stvari, stoje glupo. Štogod
oni ĉinili, moţe biti osnovano ili ne, no sigurno nije to.
BLACK ROSE: Uvijek ste tvrdili, ĉak i u vašoj posljednjoj knjizi,
d aje NLF samostalan, da nije lutka na koncu Kine, ili Sovjetskoga
Saveza, ili bilo koga drugoga. Prošle ste godine uvjeravali daje spo-
razum koji je Kissinger potpisao, zapravo program "neprijatelja".
Ako uzmemo u obzir Kissingerove skitnje po svijetu i ono što svi
govore o rješenju koje su iskonstruirale supersile i pritisak Kine i
Rusije na Demokratsku Republiku Vijetnam da sprijeĉi svaku ofan-
zivu NLF-a, je li nakon ofenzive Tet još moguće govoriti daje NLF
nezavisna snaga i da Demokratska Republika Vijetnam nije ovisna o
Kini ili o Sovjetskom Savezu?
CHOMSKY: Ne mislim da su Kissingerova bjelosvjetska putovanja ili
njegovi globalni planovi imali ikakav stvaran utjecaj na dogaĊaje u
Vijetnamu. Mislim daje on htio imati utjecaj zbog nekoliko razloga.
Prvo, zato što ni Rusi ni Kinezi nisu nikad bili oduševljeni vijet-
namskim komunizmom, pa nisu trebali Kissingera da im smanji odu-
ševljenje više nego što bi to, u prvom redu, i sami uĉinili.
BLACK ROSE: Što mislite zašto?
CHOMSKV: Što se Kine tiĉe, djelomice zato što mislim da Kina ne
ţeli vidjeti na svojim granicama nezavisna i snaţna društva. A
376
Indokina pod komunistima, u kojoj dominiraju Vijetnamci, bila bi
snaţna i vrlo samostalna sila od koje Kina ne bi imala nikakve koristi,
a i išla bi svojim putem. A Kinezima to nije u interesu. Isti je razlog
zašto je Staljin bio protiv grĉkih komunista - nije ţelio vidjeti
balkansku komunistiĉku federaciju. U biti, radi se o politici velikih
sila. Nije bilo vaţno radi li se o komunistima, fašistima ili kome već.
Oni bi bili jaki, nezavisni, imali bi podršku naroda, i tako dalje. Što se
Rusa tiĉe, mislim da su prestrašeni djelomice zbog slobodarskih
elemenata u indokineskom komunizmu koji egzistiraju zajedno s au-
toritarnošću. Naime, upravo takve stvari jako plaše Ruse, kao što ih ti
elementi plaše u kineskom komunizmu, i to s razlogom. Još nešto,
Rusi su veliki rasisti, pa mislim da je tu upleteno i mnogo rasne
mrţnje i tome sliĉno. No, glavna je stvar, što se Rusa tiĉe, stoje nji-
hova vanjska politika uvijek nastojala postići ono što oni nazivaju
"detantom", a to znaĉi podloţnost Sjedinjenim Drţavama. Oni, koliko
mogu shvatiti, ţele biti prihvaćeni u ameriĉkom sustavu kao svojevrstan
mlaĊi partner: rade svoj posao, mi im ne smetamo, itd. Zbog toga je
podrška vijetnamskom nacionalizmu nedosljedna. Nisu to mogli
odbiti jer bi tada izgubili steĉenu meĊunarodnu vjerodostojnost ili
pak vjerodostojnost u trećem svijetu, a to im je takoĊer vaţno radi
utjecaja i moći. No, svejedno, mislim daje to osnovni vid njihove
politike i ne treba ih dugo nagovorati da tako nastave. Ali, mislim da
imaju tek marginalan utjecaj na dogaĊaje u Indokini, jednostavno zato
što ondje nemaju mnogo utjecaja. Ipak, smatram da ima mnogo smisla
i da imate pravo kad pitate je li NLF prestao biti nezavisna /snaga/ u
vrijeme Teta. Ali ne mislim da to ima ikakve veze s Kinom ili
Rusijom. To jedino ima veze s uspjehom ameriĉke ofanzive.
Smatram da su ih Sjedinjene Drţave stvarno uspjele u velikoj mjeri
samljeti. Ameriĉki rat bio je stvarno protiv Juţnog Vijetnama, ostalo
je bilo samo usput. A taj je rat bio donekle uspješan. Naime, priliĉno
je uništio to društvo, a s obzirom na to daje NLF bio društvena
snaga ukorijenjena u tom društvu, uništavajući to društvo
Sjedinjene su Drţave potkopale i taj pokret. Mislim daje to bio
djelomiĉan razlog za rat, prisiliti NLF da postane ovisan o
377
izvanjskim snagama, tako da ne moţe biti autentiĉan juţno vijetnamski
pokret. Zbog istog su razloga Sjedinjene Drţave pokušale natjerati
Kinu u zagrljaj Rusima.
BLACK ROSE: Što mislite kako je donesena ta odluka?
CHOMSKY: Mislite na Sjedinjene Drţave?
BLACK ROSE: Da, što se tiĉe strategije: "Ono što ţelimo jest prisiliti
NLF da se blisko poveţe sa sjeverom kako bismo ga diskreditirali".
CHOMSKV: To je teško reći. Mislim da su osjetljiviji ljudi bili svjesni
toga i onoga što su ĉinili. Obiĉno je piskaralo to jednostavno uĉinilo
refleksno. Vjerojatno je povjerovalo vlastitoj propagandi. Naime,
propaganda je od poĉetka bila: to su agenti sjevera. Tako su
bundyjevski tipovi vjerojatno u to povjerovali i nastavili tako raditi.
No, neki su ljudi morali znati što se dogaĊa i više od onog što je
izišlo na vidjelo. Pogledajte, na primjer, ĉovjeka kao što je Robert
Perlman, ĉovjek koji je vodio mirovne programe, pravi tehnokrat,
pravi brutalni tehnokrat, no, rekao je vrlo otvoreno: "Pogledajte, ni
jedan od naših programa nije posve djelotvoran, ali morali smo ih
iscrpsti do kraja", ili nešto sliĉno tome... I to je to.
BLACK ROSE: Koliko utjecaja su na politiku imali ljudi kao Ithiel
de Sola Pool, koji je iznosio sliĉne tvrdnje - o uništenju krajolika,
masovnom bombardiranju, zasićenosti kemikalijama?
CHOMSKV: To je teško znati. Pretpostavljam da su svi ti ljudi kao
Pool, Samuel Huntington i ostali bili stvarno samo periferni ideolozi;
ljudi koji su ispitivali što se dogodilo i pokušali to uljepšati.
BLACK ROSE: Na primjer, uloga istraţivaĉkog instituta, poput Centra
za meĊunarodne studije, jesu li oni uglavnom ideolozi za uljepšavanje
ili imaju stvaran utjecaj na politiku?
CHOMSKV: Ponavljam, teško je procijeniti, no ne mogu vjerovati
da su ti ljudi ikad imali ikakve veze s bilo ĉime. Oni su to ţeljeli, no
sumnjam da su uspjeli. Mislim da Huntington ne razumije ni danas
zašto su ljudi tako bijesni na ono o ĉemu je pisao. Ja ga, na primjer,
378
kao njegov najveći kritiĉar, nisam ĉak niti kritizirao. Samo sam rekao:
"Pogledajte što ĉovjek govori", i citirao dugaĉke odlomke. A on ne
razumije i kaţe: "Pa što? Ĉemu ta guţva, što tu ne valja?"
BLACK ROSE: Postojala je uska povezanost sveuĉilišta s vojskom. S
Harvarda su odvukli Kissingera, a tu je bilo i Udruţenje za vanjske
poslove kojem su pripadali mnogi sveuĉilišni ljudi i iz kojeg su mnogi
suraĊivali s vladom. Djeluje li Nixon neovisno o liberalnoj
inteligenciji sjeveroistoka, ili ih odbacuje?
CHOMSKV: Ne, mislim da postoji neki sustav filtra, premda vrlo
velik dio liberalne inteligencije stvarno ţeli raditi za vladu. Oni su
zaista u osnovi boljševici. No, naravno, uĊu samo oni s primjerenim
uvjerenjima i ideologijom. Kad Kennedy traţi povjesniĉara koji će
slaviti njegovu administraciju, odabrat će Arthura Schlesingera a ne
Barringtona Moorea. To je zato što on govori prave stvari, vjeruje u
prave stvari, znate, o tome se radi. Ista je stvar ovdje; ako ĉovjek kao
Kissinger ţeli osvojiti moć, predloţiti će vanjsku politiku koja je pri-
hvatljiva voĊama društva, a tada će oni uĉiniti tako da se ĉini kako on
odluĉuje. Moţete otkriti koliko on stvarno odreĊuje politiku ako se
zapitate što bi se dogodilo d a j e Kissinger dao prijedlog koji bi bio
suprotan interesima ameriĉke vladajuće klase. Predavao bi povijest na
sveuĉilištu u Georgiji ili tome sliĉno.
BLACK ROSE: On izgleda kao lukavi tehnokrat, kao ĉovjek koji se
uvijek slaţe.
CHOMSKY: On uspijeva izloţiti i obrazloţiti politiku koja je u ve-
likom interesu vadajućih klasnih grupa pa se one njime zauzvrat koriste
kao svojim manipulatorom.
BLACK ROSE: Tada se postavlja pitanje kako nastaje politika.
Vijetnam i Watergate su mnogo toga iznijeli na vidjelo, te kauboj-
sko-jenkijevske stvari i sliĉno. Što mislite kako se donose odluke?
Naime, jasno je da se donose da bi ojaĉale kapitalistiĉki sustav, no,
izgleda da postoji i konkurencija pa ne mogu prihvatiti mehaniĉko
lenjinistiĉko stajalište prema kojemu je drţava jedino izvršni komitet
kapitalistiĉke klase.
379
CHOMSKV: Pa, mislim da ima neĉeg u tome.
BLACK ROSE: Da, ima nešto istine, no ipak je prisutno veliko pro-
tivljenje.
CHOMSKY: Da, zato što u samoj vladajućoj klasi postoje unutarnji
sukobi, a radi se i o svojevrsnoj posvuda prisutnoj dinamici. To je
ona dinamika zbog koje su ţeljeznice preuzele MeĊudrţavnu trgo-
vinsku komisiju (ICC). Ti će elementi vladajuće klase, koja je posebno
zainteresirana za ovu ili onu sferu vladine djelatnosti, nastojati
dominirati nad njima. Ono što ĉine moţe biti u sukobu s klasnim in-
teresima drugih, no drugima nije toliko stalo, to im nije glavno, pa to
zato propuštaju. Smatram da isto vrijedi i za vanjsku politiku. Postoje
neki elementi vladajuće klase, mislim na korporacijske odvjetnike, koji
rade s multinacionalnim korporacijama i tako predstavljaju opći interes
u slobodnoj, meĊunarodnoj, globalnoj ekonomiji i sliĉno. To su ljudi
koji će nastojati i uspjeti preuzeti pozicije u sustavu vanjske politike s
kojih se donose odluke, upravo onako kako će ţeljeznice pokušati
preuzeti ICC, ili kako će bilo koja društveno korisna sluţba pokušati
preuzeti vladajuću strukturu koja njima upravlja. To, naravno, znaĉi da
će ĉesto raditi stvari štetne za druge elemente korporacijskoga sustava
koji o tome i ne vodi toliko raĉuna i koji će samo uzgred trpjeti.
Katkad to moţe dovesti do stvarnoga sukoba, ozbiljnoga sukoba. No,
ipak, unatoĉ svim tim kvalifikacijama, ĉini se da nije nepošteno govoriti
o drţavnoj egzekutivi kao o grani vladajuće klase koja upravlja ovom
posebnom centraliziranom strukturom.
BLACK ROSE: Mislio sam daje to vaţno jer, ako shvaćate drţavu
samo kao organ klase, onda diktatura proletarijata kao klasnog or-
gana postaje ostvariva, no ako je shvaćate tako, posebno u suvre-
menom društvu u kojemu vlast ĉini trideset posto ekonomije, u kojemu
je ona najveći poslodavac i korporacija, tada je nešto drugaĉije i
drţava je mnogo više od izvršnog komiteta vladajuće klase. Zapravo,
ona ima svoje vlastite interese.
CHOMSKY: Mislim da shvaćate da ona stvarno ima vlastite neo-
visne interese, što do odreĊene mjere moţete vidjeti u odreĊenim
380
smjerovima kojima ide drţavni kapitalizam. Dio poticaja milita-
rizaciji drţavnog kapitalizma ima veze s posebnim interesima koji
su se razvili u samom tom sektoru, pa je na taj naĉin stekao veliku
moć odluĉivanja. S tim u vezi, mislim daje netko poput Seymoura
Melmana na tragu neĉega vaţnog, premda ne prihvaćam potpuno
njegovu analizu. Mislim da nekamo smjera kada kaţe da postoji
djelomice nezavisan rukovodeći sustav unutar strukture Pentagona
koji ima na raspolaganju nevjerojatna novĉana sredstva. I premda,
naravno, stvarna vladajuća klasa moţe taj sustav likvidirati u svakom
trenutku jednostavno tako da povuĉe novac, svejedno se to ne do-
gaĊa zato što su meĊusobno tako isprepleteni, i tako dalje.
BLACK ROSE: Mnogo se govori o vojnom udaru, fašizmu itd... Ĉini se
da vojska, premda ima silno ĉvrste veze u vojnoj industriji itd., moţe
imati vlastite interese, ideološke i tome sliĉno, koji se poklapaju s nekim
segmentima vadajuće kase. No, otkad smo vidjeli fašizam na djelu,
moţemo posumnjati da u vojsci postoje neovisni elementi koji mogu biti
dominantni, a koji zapravo nisu nuţno poslovni elementi.
CHOMSKY: Oni to mogu biti, ali mislim da povijest priliĉno dobro
potkrepljuje stajalište d a j e fašizam posljednje utoĉište vladajuće
klase kad više ne moţe na neki drugi naĉin zadrţati povlastice. Zato
ne bih oĉekivao takav razvoj dogaĊaja u Sjedinjenim Drţavama,
barem ne uskoro.
SITUACIONIST: Vidite li opasnost u mogućnosti da se fašizam
olako shvati? Naime, cjelokupna je Reichova psihologija mase bila
pokušaj da se pokaţe lenjinistima, koji su se u to vrijeme vrzmali
naokolo, da proizvesti fašizam pod tim uvjetima uopće nije teško. I da
to ima veze i sa strukturom liĉnosti, strukturom autoritarne liĉnosti, s
ljudima koji su od rane mladosti odgojeni u patrijarhalnim
obiteljima, s crkvom, znate, s cijelim kompleksom institucija koje
prethode ţivotu odrasla ĉovjeka. I s ljudskom sviješću, proraĉunatim
motivima, rentabilnim ĉovjekom i ljudskom podsvijesti. Naime, ako je
fašizam u najuţem, reduciranom smislu bio isplativ, u što se onda
uklapaju marširajuće bande i cijela ta maĉistiĉka privlaĉnost što je
381
dovodila ljude do zajedniĉkog orgazma na nurnberškim paradama?
Oĉito se radilo o neĉem mnogo dubljem u ljudskoj psihi.
CHOMSKY: Da, slaţem se, no ti isti faktori strukture liĉnosti,
obiteljske strukture i tako dalje, postojali su i u razdobljima prije pojave
fašizma. Mislim daje pravilno reći kako su to faktori koje lako
iskorištava fašistiĉka organizacija, ili takozvana komunistiĉka orga-
nizacija, ili bilo koja druga organizacija koja moţe mobilizirati mase.
Zapravo, u odreĊenoj je mjeri cijela ta tajanstvenost oko Kennedyja na
niţoj razini nalikovala upravo tome, a ti elementi postoje i u New
Dealu i tako dalje. No, pitanje je kada će se vladajuća klasa uteći
takvim metodama, kada će pokušati zazvati autoritarizam u obitelji i u
liĉnosti. Mislim da je posve toĉno reći da će to uĉiniti kad to
postane posljednje utoĉište za oĉuvanje njezinih povlastica. Smatram da
za to postoji dobar razlog koji ima veze s prirodom kapitalizma.
Zaista mislim da se ne radi o kapitalizmu, nego samo o nekoj nje-
govoj varijanti. No, ako mislite o idealnom obliku, kojem se donekle
pribliţavamo, kapitalizam je u osnovi sustav u kojem je sve na prodaju
i u kojem što više novca imate to više moţete dobiti. A to se
posebno odnosi na slobodu. Sloboda je samo roba na prodaju i, ako ste
bogati, moţete je imati mnogo. To se oĉituje na sve moguće naĉine.
To se oĉituje ako imate problema sa zakonom, recimo, ili se pokazuje
u bilo kojem vidu ţivota. Zbog toga ima mnogo smisla, ako
prihvatite kapitalistiĉki sustav, nastojati gomilati imovinu ne samo
zato što ţelite materijalnu dobit, nego zato što vam ona jamĉi slobodu,
zato što vam omogućuje da gomilate tu robu. Zbog toga to znaĉi da,
mimo puke materijalne dobiti pa ĉak i potrebe za slobodom, na te
potrebe donekle odgovarate ako imate dovoljno bogatstva i moći da
ih kupite na svojevrsnom slobodnom trţištu. A to znaĉi da ćete otkriti
da će obrana slobodnih institucija biti u rukama onih kojima one
koriste, naime, bogatih i moćnih. Oni tu robu mogu steći pa zbog
toga ţele da ona postoji, primjerice, slobodni tisak i sve ostalo. No, to
je samo donekle toĉno. Ako se ikad dogodi da te slobodne institucije
napadnu njihove povlastice, naravno, pravila igre se mijenjaju, kao
stoje sluĉaj, na primjer, s Ĉileom. Oĉekujem da
382
kapitalistiĉka klasa brani takozvanu slobodu tiska i slobodu pravnog
sustava zato što je njihov korisnik, no samo do trenutka kada se pojavi
namjera da se povlastice preraspodijele.
BLACK ROSE: Mislim da se tu javlja pitanje kakvo bi trebalo biti
stajalište anarhista prema tranzicijskom obliku i do koje mjere se tre-
bamo upletati u politiku, zbog toga stoje vrlo zamršeno u ovoj zemlji
uoĉiti razliku izmeĊu prave decentralizacije moći, koju bismo mi po
svoj prilici poduprli, i decentralizacije moći koja bi cijelu strukturu
uĉinila joć moćnijom i djelotvornijom u represiji.
CHOMSKY: Da, to je vrlo ozbiljno pitanje s kojim se treba suoĉiti
na svakom koraku. Pogledajte pitanje opoziva predsjednika, to je
pravi primjer.
BLACK ROSE: Točno.
CHOMSKV: Vrlo sam sumnjiĉav prema radikalnom upletanju u bilo
što vezano za taj opoziv. Ĉini mi se da to pridonosi mistifikaciji uloge
predsjednika. Istodobno mislim da se moţe ustvrditi daje Nixon va-
ralica, lopov i tome sliĉno, pa hajdmo ga izbaciti. Ali da ljevica pri-
l donese vjerovanju da bi to osiguralo bilo kakve promjene, to bi
znaĉilo da samo pojaĉavaju uvjerenje d aje predsjednik svojevrsni
bog ili kralj, tako da ono što moramo uĉiniti jest uvesti dobrog boga u
tu priĉu. Neke stvari, koje su izišle na vidjelo, stvarno su loše. Na
primjer, dobio sam podatke od Emergency Civil Liberties Commi-
tteeja, a to je stvarno poštena skupina ljudi, ljudi koji se bave svim
teškim sluĉajevima koje ACLU (American Civil Liberties Union) ne
ţeli taknuti. Ali, oni su izdali ovu peticiju, a ja obiĉno potpisujem
sve što se pojavi, no, ova je bila tako loša daje nisam mogao pot-
pisati. U njoj je reĉeno da moramo opozvati predsjednika jer je to
jedini naĉin da ponovno uspostavimo dostojanstvo predsjedniĉkog
poloţaja i izgradimo naš nacionalni ponos, što je ciljalo na najgoru
vrstu uvjerenja, znate, a to su upravo razlozi zbog kojih se inteligentna
korporacijska elita u prvom redi i ţeli riješiti Nixona - jer je on sve to
oslabio. Teško je poštovati predsjednika ako je zaposlen
383
potkradanjem sviju da bi nešto izgradio u San Clementeu. Oni ţele da
taj momak ode jer udara u srţ ideologije.
BLACK ROSE: Kako gledate na proces decentralizacije? Imate li
scenarij za nju, je li apokaliptiĉna ili postupna? Teĉe li u fazama?
CHOMSKV: Pa, nemam mnogo smisla za apokalipsu. Naĉelno, mislim
daje dobro što nekako morate izgraditi organizaciju budućnosti u
sadašnjem društvu. Ljudi moraju imati predodţbu kako će voditi
svoju zajednicu, ili industriju, ili bilo što, i moraju se boriti za to koliko
god mogu. Istodobno, pretpostavljam da će vladajuća klasa u
jednom trenutku jednostavno odvratiti silom i zato moramo imati
obranu od te sile, a to vjerojatno znaĉi ţestoku revoluciju. I ne bih se
iznenadio ako to bude neizbjeţno u nekoj fazi samo zato da se
odvrati sila koja će ostati u rukama povlaštenih a koji će, kao u Ĉileu ili
negdje drugdje, pokušati napasti svaku slobodnu instituciju kad im
ova bude poĉela oduzimati povlastice.
BLACK ROSE: Uvrstili ste poglavlje "O granicama graĊanskoga
neposluha" u svoju posljednju knjigu Zbog drţavnih razloga. Znaĉi da
smatrate da ćemo svakako morati prevladati taj problem.
CHOMSKV: O, da, radi se zapravo o Berriganima. Mislim da je
stvarno vaţno ono što ĉine, zbog ĉega ih jako poštujem, no to ima
vrlo malo vaţnosti za društvo. Korisno je u sluĉajevima, kao što je
vijetnamski rat, kada postoji rubni klasni interes vladajuće klase koji će
biti proveden ako troškovi kod kuće ne budu previsoki i ako velik dio
stanovništva uvidi da to nije dobro. U takvoj kombinaciji okolnosti
graĊanski neposluh moţe biti djelotvoran. I moţe biti naĉin da se
mobilizira veliki dio stanovništva, koje shvaća daje loše povisiti
troškove, sve do trenutka kad rukovodeći ljudi odluĉe to prekinuti. A
to je korisno i vaţno i, znate, hrabro uĉiniti, i ja sam za to, no to
nema nikakve veze s društvenom promjenom, koliko mogu vidjeti.
BLACK ROSE: Ţelite li predloţiti neki organizacijski oblik ili ko-
mentirati koje bi se vrste strategija mogle djelotvorno suprotstaviti
policijskoj drţavi moderne tehnologije koja je do sada odolijevala
svim napadima?
384
CHOMSKV: To će biti vrlo vaţno. Tehnike praćenja, nadzora i sve
takve stvari koje se razvijaju vrlo su ozbiljno pitanje. Mislim da
moramo organizirati ljude u zajednicama da skinu televizijske kamere i
organizirati struĉnjake da to pokušaju prekinuti. To je vrlo ozbiljno.
Netko mi je nedavno govorio o ĉlanku u National Reviewu, ne znam
jeste li ga proĉitali, ja nisam, no, netko mi je govorio o autoru ĉlanka,
nekom Milesu Copelandu koji je bio, a moţda još jest, u CIA-i. Ĉlanak
je govorio o praćenju i njegovoj proširenosti. Oĉito, James Buckley je
uveo svojevrstan zakon koji kaţe da mora postojati posebna kategorija
ljudi kojima je dopušteno skupljati sve obavještajne informacije iz svih
izvora i, s obzirom na to da su vrlo ugledni, moţemo biti sigurni da neće
uĉiniti ništa loše s njima.
BLACK ROSE: IznenaĊujuće je da su se graĊani vrlo slabo oduprli
tome.
CHOMSKY: Toga nisu ni jako svjesni. Zapravo, osviještenost se javlja
na ĉudnim mjestima. Mnogi lijevo orijentirani ĉasopisi sada dobivaju
pisma zatvorenika, stvarno zanimljiva pisma o dogaĊajima u zatvorima.
Pa, znate, to su upravo mjesta na kojima se ponajprije oĉekuju takve
stvari, u potpuno nadziranim institucijama kao što su zatvori i škole.
Upravo ondje prvo vidite promjenu ponašanja... drogu...
BLACK ROSE: Elektrode u mozgu...
CHOMSKY: Psihokirurgiju... Sluĉajno ćemo u petak imati ovdje veliki
sastanak na kojem ćemo barem pokušati doći do nekih informacija o
takvim stvarima i na kojem ćemo vidjeti postoji li nešto što tehniĉki
orijentirani ljudi mogu uĉiniti, kao uslugu, za obranu zajednica od takve
vrste nametanja i djelovanja. To je konkretan korak u kojem mislim
da moţete nazrijeti kako se neposredan interes zajednice povezuje s
neposrednim interesom struĉnjaka s MIT-a. To je jedna od mnogi
sliĉnih stvari.
BLACK ROSE: Ĉujem da MIT besplatno opskrbljuje jedno od stam-
benih naselja projektom kablovske televizije. Ne mogu dokuĉiti zašto
idu tako daleko s velikodušnošću. Kruţila je priĉa da kablovska tele-
vizija ima dvosmjernu sposobnost djelovanja.
385

CHOMSKY: Ona ima mogućnost nadzora koji se ne moţe nadgledati.
Ona dopušta mnogo selektivnije emitiranje što se propagande tiĉe.
Moţe davati jednu vrstu emisija za stambene ĉetvrti, drugu za
prigradska naselja i na taj naĉin specijalizirati i poboljšati propa-
gandni dotok.
BLACK ROSE: Poznato mije daje mnogo ljeviĉara zainteresiranih
za medije mislilo da kablovska televizija pruţa velike šanse. No, bilo
bi tako lakomo...
CHOMSKY: Prema mojem mišljenju, iz cijele je te situacije proi-
zišlo to da je takozvani slobodan pristup ili otvoreni pristup prepoznat
kao iluzionistiĉki trik sektora za odnose s javnošću kablovskih kor-
poracija da bi stekle koncesije u gradovima i zajednicama. Budući da
skupine zajednica ne posjeduju televizijske sustave ili njima ne
operiraju, ĉim se emitira nešto kontroverzno, odmah budu iskljuĉeni.
BLACK ROSE: Tko to vodi? Je li to korporacijska stvar?
CHOMSKY: Federalni odbor za komunikacije (Federal Communi-
cations Commission - FCC) odredio je neka pravila slobodnog pri-
stupa, no ona su vrlo maglovita. Upravo je sada u gradu New Yorku u
tijeku njihovo definiranje koje je uglavnom restriktivno. Što se tiĉe
vlasništva i krajnjeg nadzora, vjerojatno i nadzora FCC-a, radi se
uglavnom o istim ljudima koji posjeduju sve ostalo: Sylvaniji, Hu-
ghes Aircraftu i AT&T-u - svi su odreda jaki u kablovskoj industriji.
Mislim da su mnoge radikalne skupine, koje su pokušale prigrabiti
kablovsku televiziju prvi put kada se pojavila, gajile vrlo manipula-
tivno stajalište prema njoj, s obzirom na to da su na nju gledali u
tradicionalnim okvirima struktura moći i vidjeli u njoj priliku da budu
dopadljivi i da privole ljude na revoluciju, ili da reklamiraju svoju
organizaciju, i tome sliĉno.
BLACK ROSE: Smijem li postaviti filozofsko pitanje? Pitao sam se
zašto ste mnogo više nakloni Marxovom ekonomskom determini-
zmu nego, recimo, Skinnerovoj behavioristiĉkoj teoriji koja je samo
drugi oblik determinizma.
386
T
CHOMSKY: Prije svega, ponavljam, ne shvaćam Marxa kao eko-
nomskog determinista. Naime, mislim daje on govorio da materijalni i
ostali interesi koji su uvjetovani klasom utjeĉu na obrasce izbora;
govorio je i o vaţnosti radnih odnosa u odreĊivanju klasa i kakvi
će oni biti. Sve je to toĉno. Mislim daje uvidio kljuĉne ĉimbenike
društvenog djelovanja u klasnom društvu, ali oni ne moraju nuţno
biti deterministiĉki. A što se tiĉe Skinnera, moji su osjećaji
podijeljeni. Smatram da se tu radi o prijevari, tu niĉega nema. Naime, to
je šuplje. Radi se o zanimljivoj prijevari. Vidite, mislim da su tu u
pitanju dvije razine rasprave. Jedna je ĉisto intelektualna: kamo sve to
vodi? A odgovor je nula, niĉemu... Naime, tu nema naĉela koja nisu
trivijalna, koja uopće postoje.
BLACK ROSE: U Skinnera, ne u Marxa.
CHOMSKY: Da, u Skinnera. A drugo je pitanje odakle toliko zani-
manje za to? Mislim daje odgovor oĉit. Metodologija koju oni pred-
laţu poznata je svakom dobrom zatvorskom ĉuvaru ili policijskom
istraţitelju. No, predstavljaju je kao dobroćudnu, znanstvenu i tome
sliĉno; daju joj svojevrstan premaz zbog ĉega im je vrlo vrijedna.
Mislim da se obje stvari moraju istaknuti. Prvo, pitate se: je li to
znanost? Ne, to je prevara. A zatim kaţete, dobro, zašto onda toliko
zanimanje? Odgovor: zato što svakom ĉuvaru koncentracijskog lo-
gora kaţe da moţe uĉiniti sve što mu nagoni nalaţu, a istodobno
moţe glumiti znanstvenika. Tako ona postaje dobra, jer je znanost
dobra, ili neutralna, i tako dalje. Ona navlaĉi neku vrst plašta neu-
tralnosti na tehnike opresije i nadzora; to je ono isto što je liberalna
inteligencija dala imperijalnoj dominaciji. Pokušali su uĉiniti tako da
nalikuje vjeţbi iz pragmatizma, vjeţbi rješavanja problema, stoje
savršeno neutralno. Zapravo, to je interesantno... Desetine puta sam
citirao neke od tih struĉnjaka za protupobunu koji pokušavaju reći:
gledajte, to je kao fizika; odreĊeni ulazni podaci, odreĊeni izlazni
podaci, i evo, etiĉki sasvim neutralno. Radi se samo o rješavanju
odreĊenih problema. Samo bi se neki ludi moralist zabrinuo za to.
To je doprinos behaviorista: upotrijebi standardne tehnike nadzora,
387

opresije i prisile, i nastoj da postanu nevidljive, izoliraj ih od kritike ili
prepoznavanja tako da ih asimiliraš u znanost. A to nema nikakve veze
s Marxom.
BLACK ROSE: Ipak osjećam da postoji analogija izmeĊu izjave da
će neka klasa ljudi uĉiniti odreĊene stvari pod odreĊenim ekonom-
skim uvjetima, kao što će npr. vladajuća klasa, ako bude stvarno
ugroţena, upotrijebiti nasilje radi vlastite obrane, i Skinnerove tvr-
dnje da će, ako se koristiš odreĊenim sredstvima koja istiĉu tvoje
ponašanje, pojedinac obvezno...
CHOMSKY: Ovo "obvezno" je vaţno. Ako kaţete "on nastoji", onda je
to, naravno, istina. Naime, moţete vrlo dobro govoriti općenito što
ljudi nastoje uĉiniti pod odreĊenim okolnostima. Nastojite otići na
plaţu kad je temperatura visoka, ne kada je niska.
BLACK ROSE: Ali to nije pravilo.
CHOMSKY: Toĉno, to nije pravilo. Postoji pojedinaĉan izbor. A naĉela
nastojanja su na neki naĉin trivijalna. Ne morate ići znanstveniku da
doznate nešto o njima.
BLACK ROSE: No, vezano za istu izjavu, moţete li reći kako bi se u
odreĊenim okolnostima vladajuća klasa mogla, zbog moralnih razloga,
recimo, dobrovoljno odreći svojih privilegija?
CHOMSKV: Naravno, to je moguće, no ne mislim da postoji razlog
vjerovati da će se to i dogoditi. Znate, Mara je pretpostavljao da bi se
to moglo dogoditi u Engleskoj. I moglo se; mogu zamisliti da u
zemlji kao stoje primjerice Švedska, ĉudna mješavina svakojakih
stvari (ali ne znam previše o Švedskoj), ĉini se moguće da bi, kada ne
bi postojali vanjski pritisci, kad bi došlo do popuštanja nadzora i
samopouzdanja vladajuće klase, mogli dosegnuti toĉku na kojoj ne bi
više imali djelotvornu obranu, ni fiziĉku ni moralnu. Moraju imati i
moralnu obranu. Naime, moraju biti uvjereni u to da dobro postupaju.
Vrlo malo ljudi moţe djelovati ako u to nisu uvjereni. Naravno da se to
ne moţe dogoditi u Švedskoj jer bi to ionako obuzdali. Osim toga, to
pokazuje svojevrsnu evoluciju, evoluciju moralnog propadanja
388
J
i slabljenja moći skupina iz vladajuće klase, što ih tjera da napuste
svoje povlastice ili se odbiju za njih boriti.
BLACK ROSE: Mnogo ste pisali o tehnokratskom mentalitetu pla-
nera politike prema Vijetnamu itd., koji uvijek djeluju unutar odre-
Ċenog okvira koji nikad ne dovode u pitanje. Kako se to uklapa u
trend kretanja zapadnog ili barem anglo-ameriĉkog društva prema
pozitivizmu? Naime, mogu vidjeti gdje bi primjerice Sovjeti i Nijemci
mogli primjeniti hegelovske ideje. No, ĉini se da na Zapadu postoji
sklonost pozitivizmu koji nastoji potpuno iskljuĉiti moralnost kao
ĉistu subjektivnost. Kako se to uklapa u taj mentalitet?
CHOMSKV: Pozitivizam nema nikakve veze sa znanošću ili tome
sliĉno; nema ništa ni s kapitalizmom. Ima veze s rješavanjem tehniĉkih
problema u interesu svakog tko postavi te probleme i odreĊuje koja su
rješenja prava rješenja. U tome nema niĉeg lošeg. Da imamo, recimo,
zajednicu koja nadzire svoje lokalne organizacije ili industriju, i da
ţeli dobro riješiti neki problem, riješila bi ga onako kako bi najbolje
odgovaralo njezinim uvjetima. Ideološka korisnost takvog pragmatizma
njegov je doprinos uvjerenju da se ne radi o ideologiji, daje neutralan,
znanstven, da ne odraţava privilegije ili moć, stoje, naravno, smeće.
Kako bi se to uspostavilo, taj je pragmatizam prije mnogo stoljeća
podignut na razinu univerzalne ideologije. Cijela rasprava o "kraju
ideologije" u tom je smislu vrlo zabavna, jer ono što su njezini
eksponenti s pravom kritizirali u prijašnjim ideologijama, zapravo istiĉe
da su poopćili odreĊene interese; no, tada su otišli korak dalje i rekli,
znate, mi samo tehniĉki rješavamo probleme, mi nemamo nikakvu
ideologiju. A to, ponavljam, uvodi istu aktivnost koju su sami
kritizirali u prethodnoj generaciji. Naravno daje glupo uvjerenje da
neutralno rješavaju probleme kad shvatite tko postavlja uvjete
prihvatljivog rješenja, tko definira probleme, tko će se moći okoristiti
rješenjima, tko će odbiti ona koja mu ne odgovaraju, itd.
BLACK ROSE: To je problem koji me uvijek fascinirao. Filozofija
moţe mnogo toga definirati, a moţe i ograniĉiti mnoge mogućnosti.
Nisam siguran da postoji revolucionarna filozofija, no ne vidim ništa
389
napredno, ništa slobodarsko što bi proizišlo iz pozitivizma... Ĉini se
da tu mogućnost sasvim iskljuĉuje. Mislim na to daje za pozitiviste
moralni izbor sasvim subjektivan.
CHOMSKY: Pa, nisam siguran u to.
BLACK ROSE: Mnogo toga u mentalitetu The Backroom Boysa i
drugih, ĉini se, to zrcali.
CHOMSKV: Mislim da nije pošteno za to okriviti pozitiviste koji su
bili, uglavnom, svojevrsni liberali i socijalisti, osjećali daje moguće uz
upotrebu razuma postići ciljeve koji su ljudski poţeljni. Uzmite za
primjer Bertranda Russella. To je osoba koja se u osnovi uvijek
slagala s Humeom u tome daje razum sluga strasti; naime, samo morate
odluĉiti što ţelite, zbog bilo kojeg razloga, i tada upotrijebite in-
teligenciju da biste to pokušali postići. A nekome, kao primjerice
Rudolfu Carnapu, koji je bio pozitivist par excellence, koji je us-
prkos tome bio vrlo ĉvrst graĊanski slobodar i hrabar liberal te jedan
od prvih koji se usprotivio vijetnamskom ratu, savršeno je u skladu s
njegovim uvjerenjem da ne moţete znanstveno opravdati vrijednosne
sudove, što moţe biti sasvim toĉno. Druga je stvar kako su tipovi
poput Bundyja kasnije iskoristili tu terminologiju i okvir i iskrivili ih
u instrument klasne vladavine.
BLACK ROSE: Nisam mislio na ljude, nego na pravac razmišljanja.
CHOMSKV: Pa, ako nastojite zanemariti vrijednosne sudove ili pi-
tanje izbora i odakle oni potjeĉu, naravno da to moţe imati vrlo
nazadnjaĉke posljedice. No, to nije priroda takvog stajališta; to je
svojstveno njegovoj iskrivljenoj slici.
BLACK ROSE: Anarhizam ĉesto kritiziraju d a j e utopijski i ne-
sposoban rješavati sloţene praktiĉne situacije. Jedna je od danas naj-
sloţenijih situacija ona na Bliskom Istoku.
CHOMSKV: Da, mislim d a j e to savršen primjer korisnosti anar-
hizma. Bliski Istok gotovo je klasiĉan primjer potpune apsurdnosti
organiziranja ljudi u drţave. Naime, što Ţidovi postiţu kao ljudska
390
bića kad sebe vide kao vladajuću skupinu u ţidovskoj drţavi? Jedina
posljedica te odluke štetna je njima samima. Pogledajte uspon cijelog
teokratskog nadzora u Izraelu. To uopće nema i nije imalo nikakve
veze s korijenima judaizma. To je odraz uspostave drţavnog sustava. A
za stanovnike te zemlje to je strašno okrutno. Većina ljudi nije
religiozna; oni ne ţele takve gluposti. No za to su se vezali onog
trenutka kad su zahtijevali drţavni sustav koji ih na neki naĉin ra-
zlikuje od svih ostalih. Kako ih razlikuje? Svojevrsnom ideologijom
koju treba stvoriti. Oĉito, ona mora biti teokratska. A to znaĉi svaku
vrstu miješanja u svaĉiji svakodnevni ţivot; primjerice, neće vam
dopustiti da se vjenĉate kada vi to zaţelite i sliĉno. Tako da, osim
ĉinjenice da raskida oĉite zajedniĉke interese palestinskih i ţidovskih
radnika ili intelektualaca, osim ĉinjenice da vodi u beskrajne ratove,
koji će vjerojatno uništiti obje strane, nastranu sve to, u svakod-
nevnom ţivotu ona se pokazuje tiranskom i destruktivnom, kako za
one koji pobjeĊuju, tako i za one koji gube. Mislim da nije moglo
biti dramatiĉnijeg primjera apsurdnosti organiziranja u drţavni sustav
radi obostranog uništenja. I dok to ne prevladaju, nema nade.
BLACK ROSE: Imate li za njih scenarij slobodarskog rješenja?
CHOMSKV: Da, mislim daje uvijek postojalo jedino rješenje, u koje
sam uvijek vjerovao: izgraditi zajedniĉki interes Ţidova i Arapa po-
moću kojeg bi prevladali nacionalni sukob. Postoji takav zajedniĉki
interes, a to je izgraditi slobodarsko socijalistiĉko društvo. Ako se ţele u
tom društvu nacionalno izjasniti, u redu. Ne vidim mnogo koristi od
toga, no, ako to ljudi ţele, dobro, to je njihov izbor. Nema razloga da
nacionalne institucije ne ţive jedna uz drugu i da se ljudi ne izjasne za
jednu ili drugu, ako je to ono što ţele. No, mora postojati i opcija za
ljude koji to ne ţele, koji ne ţele biti dio ovog ili onog sustava. To je
savršeno izvedivo, to se moţe uĉiniti. Ĉini mi se da je jedina stvarna
nada za ljude te regije da budu sposobni graditi na takvoj vrsti za-
jedniĉkog socijalistiĉkog uvjerenja. Znate, postojao je rani pravac u
cionistiĉkom pokretu koji je na tome ustrajavao. I bili su u pravu sve
vrijeme. Bili su u pravu što su se protivili ţidovskoj drţavi, i još su.
391
BLACK ROSE: Biste li rekli da svjetska naftna kriza upozorava na CHOMSKY: Mislim da se upravo to i dogaĊa. Oni su se uskladili sa
apsurdnost nacionalnog nadzora nad internacionalnim izvorima? sustavom u kojem su i jedni i drugi pijuni supersila. Samo na temelju
CHOMSKV: Ovdje moramo biti vrlo oprezni jer, vidite, pojavljuje se predanosti drţavnom sustavu. Ovdje je upravo u tome problem.
u Sjedinjenim Drţavama pravac mišljenja koji kaţe: zašto bi oni ludi Nema boljeg argumenta za anarhizam.
šeici posjedovali sve izvore za sebe? BLACK ROSE: S obzirom na ono o ĉemu smo razgovarali prije i
sada, imate li kakvu nadu za budućnost? Naime, mnogi su ljudi u
BLACK ROSE: Sljedeći je korak invazija.
posljednje vrijeme potišteni, mnogi su se slomili, izgleda da se
CHOMSKV: Da. Oni ne kaţu: zašto bismo imali cijeli General Motors povlaĉe. Nastojimo se hvatati u koštac s tim. Kakvu budućnost
za sebe, ili zašto bismo imali sve ţito za sebe, ili nešto sliĉno. vidite?
BLACK ROSE: The Boston Globe je upravo objavio uvodnik u kojem CHOMSKY: Pruţa mi jednako nade kao i prije nekoliko godina.
kaţe da ćemo, ako uskoro ne riješimo taj problem, svi biti prepušteni Naime, pokret je posljednjih deset godina bio priliĉno nazadan.
na milost "šeicima u plahtama", što u kontekstu njihovih nedavnih Reagirao je na odreĊene grubosti. Nikad nije bio na odreĊeni naĉin
komentara o rasizmu... konstruktivan, nikad se nije stvarno bavio društvom - zašto se ono
CHOMSKV: O, siguran sam da ćemo ĉuti uskoro mnogo takvih mora promijeniti, kako se mora promijeniti. Neki njegovi dijelovi,
stvari. ne mnogi, ipak su to bili. Znate, sada mi se ĉini daje vrijeme da po-
kušamo ponovno izgraditi prave narodne strukture koje se ne oslanjaju
BLACK ROSE: Mislite li da ćemo uskoro svjedoĉiti i odgovara- na sporedne, nevaţne skupine kao što su studenti, nego na one koje
jućem jaĉanju antisemitizma? stvarno izrastaju iz ţivih zajednica koje će opstati i koje imaju veliku
CHOMSKV: Da. Ako pogledate izbore u Lexingtonu, lokalne novine su potrebu da odnesu pobjedu nad represivnim strukturama.
objavile prva antisemitska pisma, na koja sam ikada naletio, u
posljednjih tjedan ili dva.
BLACK ROSE: U vezi s kampanjom?
CHOMSKY\ Zapravo, radi se o onom prikazivanju Krista i tako dalje
na Boţić u Lexington Greenu. Mnogi su ljudi tome prigovarali
upotrebljavajući argument odvojenosti crkve od drţave itd. Svakog se
Boţića bore zbog toga. Ove godine nekoliko pisama u obranu toga
imala su jasan antisemitski ton; u njima se kaţe: pa, znate, vi kritizirate
naše prikazivanje na otvorenom, ali mi se smrzavamo upravo zbog
vas, i takve stvari. No, mislim da obje stvari mogu ići usporedno,
naime, antisemitizam se moţe razviti zajedno s rasistiĉkim an-
tiarapskim osjećajima. Mislim da će se upravo to i dogoditi ove zime.
BLACK ROSE: Obje su strane spremne na ţrtvu.
392 393
 O ANARHIZMU, MARKSIZMU I NADI U BUDUĆNOST*

RBR: Kao prvo Noame, već priliĉno dugo ste zagovaratelj anarhi-
stiĉke ideje. Mnogima je poznat vaš uvod u knjigu Daniela Guerina
Anarhizam, koji ste napisali 1970., ali, u skorije vrijeme, na primjer u
filmu Proizvodnja pristanka, iskoristili ste priliku da ponovno naglasite
potencijal anarhizma i njegove ideje. Što vas privlaĉi anarhizmu?
CHOMSKV: Anarhizam me privukao već kao tinejdţera, ĉim sam
poĉeo razmišljati o svijetu šire te ne vidim razloga da mijenjam ta
rana stajališta. Mislim da jedino ima smisla pronaći i prepoznati
strukture vlasti, hijerarhije i dominacije u svakom aspektu ţivota te ih
dovesti u pitanje; ako nemaju opravdanja, one su nelegitimne pa ih
treba svrgnuti da bi se proširio prostor ljudske slobode. To se odnosi na
politiĉku moć, vlasništvo i upravljanje, na odnos muškaraca i ţena,
roditelja i djece, na naš nadzor nad sudbinom budućih generacija (prema
mojem mišljenju, to je temeljni moralni imperativ koji stoji iza
pokreta zelenih), i na mnogo drugoga. Naravno da to znaĉi izazov
velikim institucijama prisile i nadzora: drţavi, neodgovornim
privatnim tiranijama koje nadziru većinu domaće i strane ekonomije, i
tako dalje. Ali ne samo to. Evo što sam oduvijek smatrao biti
anarhizma: uvjerenje da teret dokaza leţi na autoritetu koji treba raz-
golititi ako ga nije u stanju nositi. Nekiput se teret moţe nositi. Ako
šetam s mojim unucima i oni izlete na prometnu ulicu, upotrijebit ću ne
samo autoritet, nego i fiziĉku silu da ih zaustavim. Taj se ĉin moţe
dovesti u pitanje, ali mislim da postoji spreman odgovor. Postoje i
drugi sluĉajevi; ţivot je sloţena pojava, malo toga shvaćamo o ljudima i
društvu, a velike izjave više štete nego što koriste. Ali perspektive su,
mislim, vrijedne i mogu nas daleko odvesti.
* Prvi put objavljeno u, Red and Black Revolution, br. 2, 1996. Razgovor je 1995.
vodio Kevin Doyle; nalazi se i na internetskoj stranici Ali about Anarchism.
394 395
 Osim takvih općenitosti, poĉinjemo prouĉavati pojedine slu-
II ju ništa u svoju potporu osim mišljenja. Zato se vladanje temelji samo na
ĉajeve, i tu se pokreće pitanje zainteresiranosti za ljudske probleme.
RBR: Istina je da su vaše ideje i vaša kritika sada poznatije nego
ikad prije. TakoĊer treba reći da se prema vašim stajalištima iskazuje
opće poštovanje. Što mislite kako je prihvaćena vaša podrška anarhizmu
u tom kontekstu? Posebno me zanima reakcija ljudi koji prvi put
pokazuju zanimanje za politiku i koji pri tome naiĊu na vaša gledišta.
Jesu li iznenaĊeni vašom podrškom anarhizmu? Zanima li ih to?
CHOMSKY: Opća duhovna kultura, kao što znate, povezuje
"anarhizam" s kaosom, nasiljem, bombama, raskolom i tako dalje.
Ljudi su zato ĉesto iznenaĊeni kad pozitivno govorim o anarhizmu i
identificiram se s njegovim vodećim tradicijama. No, imam dojam
da su širokoj publici osnovne ideje prihvatljive kad se rašĉiste oblaci.
Naravno, okrenemo li se pojedinaĉnim sluĉajevima, recimo, prirodi
obitelji, ili tome kako bi gospodarstvo funkcioniralo u slobodnijem i
pravednijem društvu, javljaju se pitanja i polemike. Ali, tako je kako
mora biti. Fizika ne moţe stvarno objasniti kako voda teĉe iz pipe u
slivnik. Kad se okrenemo mnogo sloţenijim pitanjima koja su za
ljude iznimno vaţna, razumijevanje postaje vrlo tanko te ima mnogo
prostora za neslaganje, eksperimentiranje, teoretsko i stvarno
I naivno, što i jest. Ali mi treba još vremena da otkrijem tumaĉenja o
istraţivanje mogućnosti, što nam pomaţe da više nauĉimo.
RBR: Moţda više od bilo koje druge ideje, anarhizam je patio od
problema pogrešnog razumijevanja. Anarhizam moţe znaĉiti mnogo
toga mnogim ljudima. NaĊete li se ĉesto u situaciji da morate objasniti
što mislite pod anarhizmom? Smeta li vas to što ga pogrešno
tumaĉe?
CHOMSKY: Svakoje pogrešno tumaĉenje neugodno. Većinu njih
moţemo pratiti unatrag do struktura moći kojima je u interesu spri-
jeĉiti stvarno razumijevanje zbog priliĉno oĉitih razloga. Dobro je
prisjetiti se Načela vladanja Davida Humea. On izraţava iznenaĊenje
što su se ljudi ikad pokorili vladarima. Zakljuĉio je da, s obzirom na to
da je "sila uvijek na strani onih kojima se vlada, vladari nema-
396
l
i
mišljenju; a ta maksima vrijedi za najdespotski)e i najmilitantnije
vladavine, kao i za one najslobodnije i najnarodskije." Hume je bio vrlo
oštrouman - a, usput, teško daje bio slobodar prema standardima svojeg
vremena. On sigurno podcjenjuje djelotvornost sile, ali mi se njegovo
opaţanje ĉini u osnovi toĉno i vaţno te posebice vrijedi za slobodnija
društva u kojima je umijeće nadzora nad mišljenjem zbog toga mnogo
suptilnije. Pogrešno tumaĉenje i ostali oblici zbunjivanja prirodna su
popratna pojava. , Dakle, zabrinjava li me pogrešno tumaĉenje
anarhizma? Naravno, ali jednako kao i loše vrijeme. Postojat će sve dok će
koncentracije moći raĊati neku vrstu komesarske klase za svoju obranu.
Budući da obiĉno nisu priliĉno ili dovoljno bistre da znaju daje bolje
izbjegavati arenu ĉinjenica i rasprave, one će se uteći pogrešnom
tumaĉenju, ocrnjivanju i ostalim sredstvima kojima raspolaţu oni koji
znaju da će se moći koristiti raznolikim sredstvima moćnika. Moramo
razumjeti zašto do svega toga dolazi i razotkriti to najbolje f što umijemo.
Dio je to projekta osloboĊenja - nas samih i drugih,
ili, toĉnije, onih koji rade zajedno na ostvarenju tih ciljeva. Zvuĉi
ljudskom ţivotu i društvu koji nisu uskogrudna, nakon f što se rašĉiste
besmislenost i stajališta koja su sama sebi svrha.
RBR: Kakva je situacija u etabliranijim lijevim krugovima u kojima bi
se moglo oĉekivati da ćemo naći veće razumijevanje za ono što
anarhizam stvarno zastupa? Nailazite li u tim krugovima na izne-
naĊenja u vezi s vašim gledištima i vašom podrškom anarhizmu?
CHOMSKV: Ako dobro razumijem što mislite pod etabliranim lijevim
krugovima, nema previše iznenaĊenja u vezi s mojim pogledima na
anarhizam zato što se vrlo malo zna o mojim pogledima na bilo što.
To nisu krugovi kojima se bavim. Rijetko ćete naići na to da spominju
išta od onoga o ĉemu govorim ili pišem. Naravno, to nije posve toĉno.
Tako ćete u Sjedinjenim Drţavama (rjeĊe u Velikoj Britaniji ili
drugdje) naići na stanovito poznavanje mojeg rada meĊu odreĊe-
397

nim kritiĉnijim i nezavisnijim dijelovima onoga što bismo mogli nazvati
etabliranim lijevim krugovima u kojima, tu i tamo, imam osobnih prijatelja i
suradnika. No, pogledajte knjige i ĉasopise pa ćete ( v i d j e t i što mislim.
Ne oĉekujem da će ono što pišem ili kaţem biti prihvaćenije u tim krugovima nego
u kakvom fakultetskom debatnom klubu ili kakvom uredništvu - i, opet, uz
iznimke.
Pitanje je zapravo marginalno, tako da ne postoji lak odgovor.
RBR: Velik je broj ljudi primijetio da upotrebljavate izraz "slobo-
darski socijalizam" u istom kontekstu kao i rijeĉ "anarhizam". Shvaćate
li ta dva pojma u biti istoznaĉnima? Je li za vas anarhizam oblik
socijalizma? Prije je bilo u upotrebi objašnjenje da je anarhizam jednak
socijalizmu sa slobodom. Slaţete li se s tom osnovnom jednadţbom
?
CHOMSKY: Uvod u Guerinovu knjigu, koji ste spomenuli, poĉinje
citatom anarhistiĉkog simpatizera iz prošlog stoljeća koji kaţe da
anarhizam ima široka leĎa pa svašta podnosi. Vaţan je element koji
tradicionalno nazivaju "slobodarski socijalizam". U tom sam uvodu i
drugdje pokušao objasniti što razumijevam pod "slobodarskim so-
cijalizmom", istiĉući da u tome i nisam posebno originalan; preu-
zimam i citiram ideje vodećih liĉnosti anarhistiĉkog pokreta koje
sebe dosljedno nazivaju socijalistima, dok istodobno nesmiljeno
osuĊuju "novu klasu" radikalnih intelektualaca koji se nastoje
dokopati drţavne moći narodnom borbom i postati pokvarena crvena
birokracija na koju je upozoravao Bakunjin; a to se ĉesto naziva
"socijalizmom". Više se slaţem s opaţanjem Rudolfa Rockera da te
(uglavnom vodeće) teţnje u anarhizmu crpe ono najbolje iz prosvje-
titeljstva i klasiĉne liberalne misli, ĉak daleko više nego što je on to
opisao. Zapravo, pokušavajući pokazati koliko se oštro razlikuju od
marksistiĉko-lenjinistiĉke doktrine i prakse, "slobodarske" se dok-
trine, koje su u modi, posebno u Sjedinjenim Drţavama i u Velikoj
Britaniji, i ostale suvremene ideologije, ĉini mi se, svode na obranu
ovoga ili onoga oblika nelegitimnoga autoriteta, to jest, priliĉno ĉesto,
stvarne tiranije.
398
;!
_
O Španjolskom graĎanskom ratu
RBR: Prije ste, kad ste govorili o anarhizmu, ĉesto isticali primjer
Španjolskog graĊanskog rata. Tvrdite kako postoje dva aspekta tog
sluĉaja. S jedne strane, kaţete d a j e iskustvo španjolske revolucije
dobar primjer "anarhizma na djelu". S druge, istaknuli ste i daje ona
dobar primjer što sve radnici mogu postići vlastitim trudom u parti-
cipacijskoj demokraciji. Jesu li ta dva aspekta - anarhizam na djelu i
J
demokracija koja se temelji na participaciji u vlasti - za vas jedno te
isto? Je li anarhizam filozofija narodne moći?
CHOMSKV: Nevoljko upotrebljavam pomodne višesloţne rijeĉi, kao
što je filozofija, kako bih se referirao na ono što je obiĉan zdrav
razum. Ne volim ni parole. Tekovine španjolskih radnika i seljaka,
prije nego što je revolucija bila slomljena, bile su mnogostruko im-
presivne. Izraz "participacijska demokracija" skorijeg je datuma,
razvio se u drugaĉijem kontekstu, ali sigurno ima dodirnih toĉaka.
Ţao mi je ako se ĉini da okolišam. I okolišam, ali zato što smatram da
ni pojam anarhizma ni pojam participacijske demokracije nije dovoljno
jasan da odgovori na pitanje jesu li oni jednaki?
RBR: Jedna od glavnih tekovina španjolske revolucije bio je ostvareni
stupanj narodne demokracije. Procijenjeno je d aje u nju bilo
ukljuĉeno tri milijuna ljudi. Seoskom i gradskom proizvodnjom
upravljali su sami radnici. Je li, prema vašem mišljenju, sluĉajno da su
anarhisti, poznati po zagovaranju slobode pojedinca, uspjeli u
kolektivnom upravljanju?
CHOMSKV: Nema nikakve sluĉajnosti. Teţnje anarhizma, koje su
mi uvijek bile najuvjerljivije, traţe visoko organizirano društvo koje
ukljuĉuje razne vrste struktura (radno mjesto, zajednicu i raznovrsne
druge oblike dobrovoljnog udruţivanja), ali koje nadziru sami su-
dionici, a ne oni koji su u poloţaju da izdaju naredbe (osim, opet,
kada autoritet moţe biti opravdan, što je neki put sluĉaj pod odreĊenim
okolnostima).
399
O demokraciji
RBR: Anarhisti ĉesto ulaţu mnogo truda u gradnju narodne demo-
kracije. Stvarno ih ĉesto optuţuju da vode demokraciju do krajnosti.
No, unatoĉ tome, mnogi anarhisti nisu spremni oznaĉiti demokraciju
središnjim dijelom anarhistiĉke filzofije. Ĉesto kaţu da se bave "so-
cijalizmom" ili "pojedincem" - manje će vjerojatno reći da se
anarhizam bavi demokracijom. Biste li se sloţili da su demokratske
ideje središnje obiljeţje anarhizma?
CHOMSKV: Kritika "demokracije" medu anarhistima bila je ĉesto
kritika parlamentarne demokracije kakva postoji u društvima iznimno
represivnih obiljeţja. Pogledajte Sjedinjene Drţave, koje su od
svojeg poĉetka bile slobodnije od bilo koga. Ameriĉka demokracija
izgraĊena je na naĉelu, koje je James Madison naglasio na Ustavo-
tvornoj konvenciji 1787., daje temeljna uloga vlasti štititi manjinu
bogatih od većine. Zbog toga je upozorio da bi u Engleskoj, jedinom
kvazidemokratskom primjeru toga vremena, kad bi stanovništvu bilo
dopušteno da sudjeluje u javnim poslovima, ono provelo agrarnu re-
formu i druge grozote, te zato ameriĉki sustav mora biti paţljivo iz-
graĊen, da bi se izbjegli takvi zloĉini prema pravu vlasništva koje
treba braniti (zapravo, koje mora prevladati). Parlamentarna
demokracija u tom okviru zasluţuje oštru kritiku pravih slobodarskih
duhova, s tim što sam izostavio mnoge druge pojave koje nisu nimalo
suptilne - ropstvo, da spomenem samo jednu, ili nadniĉko ropstvo
koje su ogorĉeno osuĊivali radni ljudi koji nisu nikad ĉuli za
anarhizam ili komunizam kroz cijelo devetnaesto stoljeće i poslije.
O lenjinizmu
RBR: Vaţnost narodne demokracije za svaku .bitnu promjenu u
društvu trebala bi biti oĉita sama po sebi. No, ljevica je u prošlosti
400
bila neodreĊena u vezi s tim. Govorim općenito o socijalnoj demo-
kraciji, ali i o boljševizmu - tradicijama na ljevici koje, ĉini se, imaju
više zajedniĉkog s elitistiĉkim mišljenjem nego sa samom demo-
kratskom praksom. Lenjin je, kao dobro poznat primjer, bio skeptiĉan u
vezi s tim da radnici mogu razviti išta više od sindikalističke svijesti,
pod ĉime je pretpostavljam, mislio da radnici ne vide mnogo dalje od
svoje neposredne nevolje. Isto tako je, engleska fabijevska
socijalistkinja Beatrice Webb, vrlo utjecajna u Laburistiĉkoj stranci,
mislila da radnike zanimaju samo oklade na konjskim trkamal Odakle
potjeĉe taj elitizam i kakve on ima veze s ljevicom?
CHOMSKV: Bojim se da mi je teško na to odgovoriti. Ako bi se za
ljevicu podrazumijevalo da ukljuĉuje "boljševizam", tada bih od-
luĉno prekinuo s njom. Lenjin je, prema mojem mišljenju, bio jedan
od najvećih neprijatelja socijalizma zbog već navedenih razloga.
Zamisao da radnike zanimaju samo konjske utrke apsurdna je i ne
moţe odoljeti ni površnom uvidu u povijest radništva ili ţivog i neza-
visnog radniĉkog tiska koji je cvjetao na mnogim mjestima, uklju-
ĉujući i tvorniĉke gradove Nove Engleske nedaleko od mjesta gdje
pišem - a da ne govorim o nadahnutim zapisima o hrabroj borbi pro-
ganjanih i tlaĉenih ljudi kroz povijest, sve do današnjih dana. Pogle-
dajte najjadniji kutak ove polutke, Haiti, za koji europski osvajaĉi
misle daje raj i izvor nemalog europskog bogatstva, sada opustošen i,
moţda, bez mogućnosti oporavka. U nekoliko posljednjih godina, u
tako jadnim uvjetima da ih malo ljudi iz bogatih zemalja moţe za-
misliti, seljaci i gradska sirotinja stvorili su narodni demokratski
pokret temeljen na puĉkim organizacijama, koji nadilazi sve što poz-
najem; samo najpredaniji komesari neće puknuti od smijeha kad ĉuju
uzvišene izjave ameriĉkih intelektualaca i politiĉkih voĊa da Sjedi-
njene Drţave moraju Haićanima odrţati lekciju iz demokracije. Nji-
hova su dostignuća bila tako stvarna i moćnima zastrašujuća da su
morala biti podvrgnuta još jednoj dozi opakog terora i bitno većoj
pomoći Sjedinjenih Drţava nego što je javno priznato, no još se nisu
predali. Zanimaju li ih samo konjske utrke?
401
 T
Sugerirao bih neke Rousseauove misli koje sam ĉesto citirao:
Kad vidim kako mnoštvo potpuno nagih divljaka prezire europsku
pohotljivost i kako podnose glad, vatru, mač i smrt, samo da očuvaju
svoju neovisnost, osjećam da robovima ne priliči razmišljati o
slobodi.
RBR: Govoreći ponovno općenito, vaša djela - Zastrašivanje demo-
kracije, Nuţne iluzije itd. - dosljedno se bave ulogom i prevagom
elitistiĉkih ideja u društvima kakvo je naše. Dokazivali ste da u "za-
padnoj" (ili parlamentarnoj) demokraciji postoji duboko protivljenje
svakoj stvarnoj ulozi ili svakom stvarnom doprinosu mase da se ne bi
ugrozila nejednaka raspodjela bogatstva koja favorizira bogate. U
tome je vaš rad priliĉno uvjerljiv, no, mimo toga, neki su bili šokirani
vašim tvrdnjama. Primjerice, usporeĊujete politiku predsjednika Johna
F. Kennedyja s Lenjinovom, više manje izjednaĉavajući ih. Mogao
bih dodati d a j e to šokiralo pristaše obaju tabora! Moţete li
podrobnije obrazloţiti valjanost te usporedbe?
CHOMSKV: Ja zapravo nisam izjednačio doktrine liberalnih intelek-
tualaca Kennedyjeve administracije i lenjinista, nego sam primjetio
zapanjujuće sličnosti - upravo kao što je to Bakunjin predvidio sto-
ljeće prije u svojem pronicljivom zapaţanju o novoj klasi. Naprimjer,
citirao sam ulomke iz McNamarine knjige koji govore o potrebi da se
pooštri upravljaĉki nadzor ako stvarno ţelimo biti slobodni, i o tome
kako je nedovoljno upravljanje, koje je stvarna prijetnja demokraciji,
uvreda zdravom razumu. Promijenite samo nekoliko rijeĉi u tim
ulomcima i dobit ćete standardnu lenjmistiĉku doktrinu. Dokazivao
sam da su korijeni priliĉno duboki u oba sluĉaja. Da bih bolje to
objasnio morao bih se upustiti u to da dublje rasvijetlim što to zapravo
ljude šokira. Usporedbe su specifiĉne i mislim da su toĉne i ispravno
odreĊene. Ako nisu, to je pogreška, pa bih ţelio da me prosvijetle.
H vrlo autoritaran aktivist i kritiĉan analitiĉar kapitalizma koji nije imao
402
O marksizmu
RBR: Lenjinizam oznaĉava oblik marksizma koji se razvio s Vladi-
mirom Iljiĉem Lenj inom. Luĉite li implicitno radove Marxa od svoje
izriĉite kritike Lenjina kad rabite izraz "lenjinizam"? Vidite li vezu
izmeĊu Marxovih stajališta i Lenj ino ve kasnije prakse?
CHOMSKY: Bakunjinova upozorenja u vezi s crvenom birokracijom
koja će uspostaviti najgoru moguću despotsku vladavinu, pojavila su se
mnogo prije Lenjina i bila su usmjerena protiv sljedbenika gospodina
Marxa. Bilo je, zapravo, sljedbenika razlitiĉih vrsta: Pa-nnekoek,
Rosa Luxemburg, Mattick i drugi vrlo su daleko od Lenjina, a njihova
su gledišta ĉesto bliska elementima anarhosindikalizma. Korsch i drugi
zapravo su naklono pisali o anarhistiĉkoj revoluciji u Španjolskoj.
Postoji kontinuitet od Marxa do Lenjina, ali i do marksista koji su oštro
kritizirali Lenjina i boljševizam. Vaţno je i prouĉavanje Teodora
Shanina u posljednje vrijeme o kasnijim Marxovim pogledima na
seljaĉku revoluciju. Daleko od toga da sam poznavalac Marxa, pa se ne
bih usudio ozbiljno procijeniti koji od tih kontinuiteta zrcale "pravog
Marxa", ako je uopće moguć odgovor na to pitanje.
RBR: Nedavno smo dobili primjerak vaših Bilješki o anarhizmu (koje je
ponovno tiskao prošle godine Discussion Bulletin u Sjedinjenim
Drţavama). U njima spominjete stajališta ranog Marxa, posebice
njegovu ideju o otuĊenju u kapitalizmu. Slaţete li se općenito s tom
podjelom u Marxovu ţivotu i radu - kao mlad, više slobodarski so-
cijalist, ali u kasnijim godinama kruti autoritarac?
CHOMSKY: Rani Marx snaţno je crpio iz okruţenja u kojem je ţivio
pa nalazimo mnoge sliĉnosti njegovih gledišta s mišljenjem koje je
pokretalo klasiĉni liberalizam, neke aspekte prosvjetiteljstva, francuski i
njemaĉki romantizma. Ponavljam, nisam dovoljno struĉnjak za Marxa
pa da mislim daje moja ocjena mjerodavna. Moj je dojam, ako vrijedi,
daje rani Marx popriliĉno osoba kasnog prosvjetiteljstva, a kasni Marx
mnogo toga reći o socijalistiĉkim alternativama. Ali, to su samo
dojmovi.
403
T RBR: Koliko shvaćam, srţ vašeg ukupnog mišljenja proizlazi iz
vašeg poimanja ljudske prirode. U prošlosti su na ideju o ljudskoj
prirodi gledali, moţda, kao na nešto nazadno, ĉak ograniĉavajuće.
Naprimjer, nepromjenjivost ljudske prirode ĉesto se rabi kao argu-
ment u objašnjenju zašto se stvari ne mogu iz temelja promijeniti u
smjeru anarhizma. Vi zauzimate drugaĉije stajalište? Zašto?
CHOMSKY: OdreĊeno poimanje ljudske prirode ĉini srţ svaĉijeg
stajališta, ma koliko ono bilo neosviješteno ili nedovoljno artikulirano.
U najmanju ruku, to vrijedi za ljude koji sebe smatraju zastupnicima
morala, a ne ĉudovištima. Na stranu ĉudovišta, zagovara li osoba
reformu ili revoluciju, stabilnost ili povratak na ranije stadije, ili
jednostavno obraduje vlastiti vrt, ona to ĉini jer smatra daje to "dobro
za ljude". Ali to se mišljenje temelji na odreĊenom poimanju
ljudske prirode koje će razumna osoba pokušati uĉiniti što jasnijim,
pa makar samo zato da bi se ono moglo procijeniti. U tom se smislu ne
razlikujem od ostalih.
U pravu ste da ljudsku prirodu smatraju neĉim "nazadnim",
no to je sigurno posljedica duboke zabune. Zar se moja unuka ne ra-
zlikuje od kamena, daţdevnjaka, pileta ili majmuna. Osoba koja
odbacuje tu besmislicu kao besmislenu, shvaća da postoji distinktiv-na
ljudska priroda. Jedino nam preostaje pitanje što je to - vrlo neo-
trcano i oĉaravajuće pitanje, silno znanstveno vaţno i bitno za ljude.
Dosta znamo o nekim njezinim aspektima - ali ne o onima što su
iznimno vaţni za ljude. Osim toga, preostaju nam naše nade i ţelje,
predosjećaj! i nagaĊanja.
Nema niĉeg nazadnog u tome stoje ljudski zametak tako ogra-
niĉen da mu ne rastu krila, ili što njegov oĉni sustav ne funkcionira
kao onaj u kukaca, ili što mu nedostaje golublji instinkt za povratak
kući. Ista sredstva koja ograniĉavaju razvoj organizma takoĊer mu
omogućuju da ostvari bogatu, sloţenu i vrlo artikuliranu strukturu, u
osnovnim crtama sliĉnu pripadnicima iste vrste, bogatih i znaĉajnih
sposobnosti. Organizam kojemu nedostaje tako odreĊujuća unutarnja
struktura, koja naravno radikalno ograniĉava puteve razvoja, bio bi
neka vrsta amebnoga stvora vrijednog saţaljenja (ĉak i kad bi nekako
preţivio). Ciljevi i granice razvoja logiĉno su povezani.
404
Uzmimo jezik za primjer, jednu od rijetkih distinktivnih spo-
sobnosti o kojoj se mnogo zna. Imamo vrlo ĉvrste razloge vjerovati da
su svi mogući ljudski jezici vrlo sliĉni; marsovski znanstvenik koji
bi prouĉavao ljude mogao bi zakljuĉiti da postoji samo jedan jezik s
manjim varijantama. Razlog je tome što odreĊeni oblik ljudske prirode
na kojem se temelji razvoj jezika dopušta vrlo ograniĉen izbor. Je li to
ograniĉenje? Naravno. Je li to oslobaĊajuće? Naravno. Upravo ta
ograniĉenja omogućavaju bogatom i zamršenom sustavu izraţavanja
misli da se sliĉno razvija na temelju vrlo rudimentarnog, raspršenog i
raznolikog iskustva.
A što je s biološki odreĊenim ljudskim razlikama? Sigurno je
da one postoje, što je razlog sreći, ne strahu ili ţaljenju. Ţivot s
klonovima ne bi bio vrijedan ţivljenja, a zdrava će se osoba samo
radovati što drugi imaju sposobnosti koje ona nema. To bi trebalo
biti osnovno. Ljudska su vjerovanja, kad je o tim pitanjima rijeĉ, prema
mojem mišljenju zaista ĉudna.
Pridonosi li ljudska priroda, kakva god bila, razvoju anar-
histiĉkih oblika ţivota ili im je zapreka? Ne znamo dovoljno da bismo
ovako ili onako odgovorili. To je stvar istraţivanja i otkrića, a ne
praznih rijeĉi.
O budućnosti
RBR: I da krenemo prema kraju, ţelio bih vam ukratko postaviti pi-
tanja o nekim aktualnim temama na ljevici. Ne znam je li sliĉna
situacija u Sjedinjenim Drţavama, ali ovdje se, s padom Sovjetskog
Saveza, pojavila odreĊena malodušnost na ljevici. Ne radi se o tome da
su ljudi bili vrijedni zagovaratelji onoga u Sovjetskom Savezu, nego
se radi o općem osjećaju daje s padom Sovjetskog Saveza pala i ideja
socijalizma. Jeste li naišli na takav tip malodušnosti? Kakav je vaš
odgovor na to?
CHOMSKY: Moj odgovor na završetak sovjetske tiranije bio je
sliĉan mojoj reakciji na poraz Hitlera i Mussolinija. U svim tim
sluĉajevima radi se o pobjedi ljudskog duha. Ona bi trebala biti
405
posebno dobrodošla jer je veliki neprijatelj socijalizma napokon pao.
Kao i vas, i mene intrigira to da su ljudi - ukljuĉivši i one koji su
sebe smatrali antistaljinistima i antilenjinistima - postali malodušni
padom tiranije. To otkriva da su bili dublje odani lenjinizmu nego
što su u to vjerovali.
No, postoje drugi razlozi za zabrinutost zbog ukinuća tog bru-
talnog i tiranskog sustava koji je bio socijalistički koliko i demokratski
(prisjetite se daje tvrdio daje oboje i daje druga tvrdnja ismijavana
na Zapadu, dok su prvu spremno prihvaćali, kao oruţje protiv
socijalizma, što je jedan od mnogih primjera kako zapadni intelektualci
sluţe moći). Jedan od razloga tiĉe se hladnoga rata. Prema mojem
mišljenju, to je bio u bitnoj mjeri poseban sluĉaj "sukoba Sjevera i
Juga", da upotrijebim suvremeni eufemizam za europsko osvajanje
većine svijeta. Istoĉna Europa bila je pravi "treći svijet", a hladni rat od
1917. nije imao nikakve sliĉnosti s pokušajima ostalih dijelova
Trećeg svijeta da idu putem nezavisnosti, premda su u ovom sluĉaju
razlike u stupnju podarile sukobu vlastiti ţivot. Zbog toga je bilo
razumno oĉekivati da se ta regija uglavnom vrati na svoj prijašnji
status: dijelovi Zapada, poput Ĉeške ili zapadne Poljske, trebali su
mu se prema oĉekivanjima pridruţiti, a ostali se vratiti na tradi-
cionalnu usluţnu ulogu kojom bivša nomenklatura preuzima stan-
dardnu ulogu elite Trećega svijeta (uz odobrenje zapadne drţavno-
korporacijske moći, koja ih pretpostavlja alternativama). To nije bila
lijepa zamisao za budućnost i morala je voditi u neizmjernu patnju.
Drugi razlog za zabrinutost tiĉe se zastrašivanja i nesvrstava-
nja. Groteskno, kakvo je sovjetsko carastvo bilo, samo njegovo pos-
tojanje dalo je odreĊeni prostor nesvrstavanju i, zbog sasvim ciniĉnih
razloga, neki put je osiguravalo pomoć ţrtvama napada sa Zapada.
Te su mogućnost nestale, a jug trpi posljedice.
Treći se razlog tiĉe onog što poslovni tisak naziva razmaţenim
zapadnim radnicima raskošnoga ţivotnog stila. Budući da se većina
Istoĉne Europe vratila u tor, vlasnici i upravitelji imaju moćno i novo
oruţje protiv radniĉke klase i domaćih siromaha. General Motors i
Volkswagen ne samo da mogu preseliti proizvodnju u Meksiko
406
i Brazil (ili samo time prijete, što ĉesto znaĉi isto), nego i u Poljsku i
Madţarsku gdje mogu naći vješte i školovane radnike za vrlo malen
trošak.
Mnogo moţemo nauĉiti o tome što je znaĉio hladni rat (ili bilo
koji drugi sukob) ako promatramo tko se raduje, a tko je nesretan
zbog njegova kraja. Prema tom mjerilu, u pobjednike hladnog rata,
spadaju zapadne elite i bivša nomenklatura, sada bogatija od svojih
najluĊih snova, a u gubitnike spada veći dio stanovništva Istoka za-
jedno s radnim ljudima i siromašnima Zapada, kao i dijelovi Juga
koji su izborili nezavisan put.
Takve ideje dovode gotovo do histerije zapadne intelektualce,
ako ih uopće mogu shvatiti, što je rijetko. To je lako pokazati. A i ra-
zumljivo je. Zapaţanja su toĉna i subverzivna prema moći i privi-
legij ama - pa odatle histerija.
Općenito, reakcije poštene osobe na završetak hladnog rata bit će
sloţenije od pukog zadovoljstva zbog pada brutalne tiranije, a pre-
vladavajuće su reakcije, prema mojem mišljenju, preplavljene lice-
mjerjem.
O kapitalizmu
RBR: Na mnoge naĉine ljevica je danas ponovno na poĉetnoj toĉki iz
prošlog stoljeća. Kao tada i sada se suoĉava s oblikom kapitalizma
koji je prevladao. Ĉini se da danas postoji veći "konsenzus", veći
nego ikad prije u povijesti, o tome da je kapitalizam jedini mogući
valjan oblik ekonomske organizacije, usporkos ĉinjenici da se
produbljuje nejednakost u bogatstvu. Gledamo li stvari u odnosu na tu
pozadinu, moţe se tvrditi, da ljevica ne zna kako naprijed. Što mislite
o sadašnjem razdoblju? Radi li se o "povratku na poĉetak"? Treba li
uloţiti napor da se istakne slobodarska tradicija socijalizma i naglase
demokratske ideje?
CHOMSKV: Prema mojem mišljenju to je uglavnom propaganda.
Ono što nazivaju "kapitalizmom" u osnovi je sustav korporacijskog
407
merkantilizma uz goleme, uglavnom neodgovorne privatne tiranije,
koje imaju silan nadzor nad gospodarstvom, politiĉkim sustavima,
društvenim i kulturnim ţivotom, i koje djeluju u bliskoj suradnji s
moćnim drţavama što se uvelike miješaju u domaće gospodarstvo i
meĊunarodno društvo. To dramatiĉno vrijedi za Sjedinjene Drţave,
suprotno mnogim iluzijama. Bogati i privilegirani više se ne ţele
podvrći trţišnoj disciplini kao nekad, premda je smatraju pogodnom
za široku populaciju. Da iznesem samo nekoliko ilustracija: Rea-
ganova vlast, koja se zabavljala retorikom slobodnog trţišta, takoĊer se
hvalila poslovnoj zajednici da ona najviše štiti domaći proizvod u
poslijeratnoj povijesti Sjedinjenih Drţava - zapravo više od svih os-
talih zajedno. Newt Gingrich, predvodnik sadašnjeg kriţarskog rata,
predstavlja superbogati okrug koji prima više saveznih subvencija
od bilo koje prigradske regije u zemlji, osim samog saveznog sustava.
"Konzervativci", koji traţe ukidanje školskih obroka siromašnoj djeci
takoĊer zahtijevaju povećanje budţeta Pentagonu, koji je osnovan
kasnih ĉetrdesetih u sadašnjem obliku, jer - kao što nam je ljubazno
rekao poslovni tisak - industrija visoke tehnologije ne moţe preţivjeti u
čistoj natjecateljskoj, nesubvencioniranoj, "slobodnopo-duzetničkoj"
ekonomiji pa vlada mora biti njezin spasitelj. Bez spasitelja stanovnici
Gingricheva okruga bili bi siromašni radni ljudi (ako imaju sreće).
Ne bi bilo raĉunala, općenito elektronike, avionske industrije,
metalurgije, automatizacije itd., sve do kraja popisa. Upravo anarhiste
nikako ne bi smjele zavesti te tradicionalne podvale.
Slobodarske socijalistiĉke ideje vrijede više nego ikad, a sta-
novništvo im je vrlo naklonjeno. Usprkos vrlo snaţnoj korporacijskoj
propagandi, izvan obrazovanih krugova, ljudi još dosta zadrţavaju
svoja tradicionalna stajališta. Naprimjer, u Sjedinjenim Drţavama
više od osamdeset posto stanovništva smatra ekonomski sustav bitno
nepoštenim, a politiĉki sustav prijevarom, jer sluţi posebnim
interesima a ne narodu. Prevladavajuća većina misli da radni ljudi
imaju premalen utjecaj na stvari od općeg interesa (isto vrijedi i za
Englesku), daje vlada odgovorna za pomoć siromašnima, da rezanje
budţeta i smanjenje poreza ne smije ići na raĉun
408
troška za obrazovanje i zdravstvo, da sadašnji republikanski prijed-
lozi, koji upravo plove Kongresom, pogoduju bogatima i štete
obiĉnom stanovništvu itd. Intelektualci mogu pripovijedati drugaĉiju
priĉu, ali nije tako teško otkriti ĉinjenice.
RBR: Anarhistiĉke ideje donekle su opravdane padom Sovjetskog
Saveza - Bakunjinova su se predviĊanja pokazala toĉnima. Mislite li
da se anarhisti trebaju osokoliti ovim općim razvojem situacije i
potvrdom Bakunjinovih analiza? Trebaju li anarhisti gledati na
sljedeće razdoblje s više povjerenja u svoje ideje i povijest?
CHOMSKY: Mislim, ili se barem nadam, da se odgovor krije u
onome što sam dosad rekao. Mislim da sadašnje doba nosi zloslutne
naznake, ali i znakove velike nade, ishod ovisi o tome kako ćemo
iskoristiti prilike.
RBR: Na kraju, Noame, jedno drugaĉije pitanje. Imamo ovdje
naruĉenu pintu Guinnessa za vas. Kada ćete doći i popiti je?
CHOMSKY: Drţite Guinness pripravnim. Nadam se da ću ubrzo
doći. Šalu na stranu, bio bih sutra ondje da mogu. Mi smo se (moja je
ţena bila sa mnom, što je neobiĉno za ova stalna putovanja) divno
proveli u Irskoj i voljeli bismo se ponovno vratiti. Zašto ne? Neću te
gnjaviti otrcanim sitnicama, ali zahtjevi su veliki i u porastu - odraz
stanja koje sam pokušao opisati.
409
 V
t RAZGOVOR O "ANARHIJI"'

DB: Razgovarajmo o tome što se dogodilo u Seattleu krajem stu-

denoga, poĉetkom prosinca tijekom ministarskog sastanka WTO-a.
Koje znaĉenje izvlaĉite iz tih dogaĊaja i koje su pouke?
CHOMSKY: Smatram da je to bio vrlo vaţan dogaĊaj koji je pokazao
vrlo široku opoziciju korporativnoj globalizaciji, a koju je u prvom
redu nametnulo vodstvo SAD-a ali su je nametale i ostale vodeće in-
dustrijske zemlje. Sudionika je bilo mnogo i to vrlo razliĉitih, iz
Sjedinjenih Drţava i inozemstva, sudionika koji su se rijetko u pro-
šlosti sretali. Radi se o istoj koaliciji snaga koje je sprijeĉio Mul-
tilateralni sporazum o investiranju godinu dana prije i koje su se
snaţno usprotivile drugim takozvanim sporazumima kao što su
NAFTA i WTO. Jedna je od pouka Seattlea da se obrazovanje i or-
ganiziranje, kad se paţljivo provedu, mogu stvarno isplatiti nakon
N duţeg razdoblja. Druga je pouka ta da se znatan dio domaće i svjetske
populacije, pretpostavljam gotovo većina onih koji razmišljaju o tim
problemima, kreće u rasponu od osjećaja smetenosti sadašnjim
razvojem dogaĊaja do osjećaja snaţnog suprotstavljanja prvenstveno
oštrom napadu na demokratska prava, na slobodu donošenja vlastitih
odluka i davanje prvenstva maksimaliziranju zarade i dominaciji vrlo
malog kruga svjetske populacije.
DB: Thomas Friedman je, pišući u New York limesu, nazvao demon-
strante u Seattleu "Noinom arkom zagovaratelja prazne zemlje".

Razgovor koji je za Nation vodio s Chomskim David Barsamian, direktor

Alternativnoga radija u Boulderu u Coloradu, u veljaĉi 2002.

410 411
 m*
CHOMSKV: S njegove toĉke gledišta to je vjerojatno toĉno. Sa sta-
jališta gospodara robova, ljudi koji su se protivili ropstvu vjerojatno
su tako izgledali. Za jedan posto stanovništva, na koje misli i koje
predstavlja, ljudi koji se protive su praznozemljaši. Zašto bi se itko
protivio razvoju dogaĊaja koji smo opisali?
DB: Bi li bilo pošteno reći da se u dogaĊanjima na ulicama Seattlea,
pomiješan sa suzavcem, osjećao dašak demokracije?
CHOMSKV: Rekao bih da jest. Djelotvorna demokracija ne bi se
smjela voditi na ulici. Ona bi se trebala provoditi donošenjem odluka.
Ovo je odraz potkopavanja demokracije i reakcije naroda na to, ne
prvi put. Zapravo se stoljećima vodila dugotrajna bitka za širenje
prostora demokratskih sloboda, pa su osvojene mnoge pobjede.
Mnoge su dobivene upravo na taj naĉin, nisu poklonjene, nego su
dobivene otporom i borbom. Ako reakcija naroda u ovom sluĉaju dobije
stvarno organiziran, konstruktivan oblik, ona moţe potkopati i
preokrenuti vrlo nedemokratski udarac meĊunarodnih ekonomskih
sporazuma koji su nametnuti svijetu. I koji su vrlo nedemokratski.
Naravno da mislimo o napadu na vlastitu suverenost, no u većini svijeta
još je mnogo gore. Više od polovice svjetskog stanovništva doslovno
nema ni teoretski nadzor nad vlastitom drţavnom gospodarskom
politikom. Oni su dio steĉajne mase. Njihovu gospodarsku politiku vode
birokrati iz Washingtona, stoje posljedica takozvane duţniĉke krize, a
to je ideološka konstrukcija a ne ekonomska. Više od polovici
svjetskoga stanovništva manjka barem minimalna suverenost.
DB: Zašto kaţete daje duţniĉka kriza ideološka konstrukcija?
CHOMSKV: Postoji dug, ali tko mu je vlasnik i tko je odgovoran za
nj, to je ideološko a ne ekonomsko pitanje. Na primjer, postoji kapi-
talistiĉko naĉelo, o kojem, naravno, nitko ne vodi raĉuna, a koje kaţe
da sam, ako od vas posudim novac, odgovoran i vratiti ga, a ako ste vi
zajmodavac, izlaţete se opasnosti da ne vratim dug. No nitko i ne
razmišlja o toj mogućnosti. Pretpostavimo da se toga drţimo. Uzmite za
primjer, recimo, Indoneziju. Upravo je sada njezino gospodarstvo
412
pritisnuto ĉinjenicom da dug iznosi oko sto ĉetrdeset posto bruto na-
cionalnoga dohotka. Idite tragom duga i pokazat će se da zajmoprimce
ĉini oko sto do dvjesto ljudi povezanih s vojnom diktaturom koju smo
podrţavali mi i njihovi prisni prijatelji. Zajmodavci su meĊunarodne
banke. Velik dio toga duga do sada je MMF podruštvovio, što znaĉi da
su odgovorni sjeverni porezni obveznici. Što se dogodilo s novcem?
Oni su se obogatili. Bilo je nešto izvoza kapitala i manjeg napretka.
No, ljude koji su novac posudili ne smatraju odgovornima za dug.
Indonezijski narod ga mora vraćati. A to znaĉi ţivot po sla-majuće
oštrom programu, u teškom siromaštvu i u patnji. Rijeĉ je o
beznadnom zadatKu da dug vrate oni koji ga nisu stvorili. A što je sa
zajmodavcima? Oni su zaštićeni od rizika. Jedna je od glavnih zadaća
MMF-a osigurati one koji posuĊuju novac i investiraju u riziĉne
posudbe. Upravo zbog velikog rizika, oni imaju veliku dobit. Ne
moraju preuzeti rizik jer ga preuzima stanovništvo. Rizik se prenosi
na sjeverne porezne obveznike na razne naĉine putem MMF-a i ostalih
mogućnosti kao što su Bradyjeve obveznice. Cijeli sustav je takav da
oslobaĊa zajmoprimce odgovornosti. Ona se prenosi na osiro-
mašeno stanovništvo u vlastitim zemljama. A zajmodavci su osigurani
od rizika. To je ideološki a ne ekonomski izbor. Ĉak štoviše, postoji
naĉelo meĊunarodnoga prava koje su uvele Sjedinjene Drţave prije
stotinjak godina kad su "oslobodile" Kubu, a to znaĉi da su je
osvojile da bi sprijeĉile da se ona godine 1898. oslobodi od Špa-
njolske. U to vrijeme kad su preuzele Kubu, Sjedinjene su Drţave
stornirale njezin dug Španjolskoj priliĉno razumnim argumentom da
zaduţenje nije valjano jer je nametnuto silom i moći narodu Kube
bez njegova pristanka. To je naĉelo kasnije priznato u meĊunaro-
dnom pravu, opet zahvaljujući inicijativi Sjedinjenih Drţava, kao
naĉelo nazvano "odiozan dug". Dugovanje nije pravomoćno ako je u
osnovi nametnuto silom. Zaduţenje Trećeg svijeta odiozan je dug. To
je ĉak priznala i ameriĉka predstavnica pri MMF-u, Karen
Lissaker, meĊunarodna ekonomistkinja, koja je prije dvije godine is-
taknula da će, ako primijenimo naĉelo odioznoga dugovanja, većina
duga trećeg svijeta jednostavno nestati. ,
413
DB: Newsweek je udarnu temu od 13. prosinca nazvao "Bitka za
Seattle". Posvetio je nekoliko stranica protestu protiv WTO-a. U jed-
nom od ĉlanaka bilo je navedeno pismo "Novi anarhizam". MeĊu
petoro, spomenutih kao svojevrsnih predstavnika toga novog anarhizma,
bili su ukljuĉeni "Bijes protiv stroja" (Rage Against the Machine) i
"Chumbawamba". Pretpostavljam da ne znate tko su oni.
CHOMSKY: Znam. Nisam toliko izvan toga.
DB: To su rock sastavi. Lista se nastavlja piscem Johnom Zerzanom i
Theodoreom Kaczynskim, zloglasnim "unabomberom", a zatim i
profesorom s MIT-a Noamom Chomskim. Kako se vi uklapate u taj
skup? Je li Newsweek stupio u vezu s vama?
CHOMSKV: Naravno. Vodili smo dug razgovor, /smijeh/ DB:
Šalite se sa mnom.
CHOMSKV: Pitajte ih. Mogu nagaĊati što se dogaĊalo u njihovim
uredniĉkim sobama, ali vaša pretpostavka vrijedi koliko i moja. Izraz
"anarhist" uvijek je imao ĉudno znaĉenje u elitnim krugovima. Na
primjer, u Boston Globeu danas je jedan mali ĉlanak nosio naslov
otprilike "Anarhisti planiraju prosvjede na sastanku MMF-a u trav-
nju". Tko su ti anarhisti koji planiraju proteste? Organizacija Javni
graĊanin Ralpha Nadera, radniĉke organizacije i ostali. Ondje će biti
nešto ljudi koji će se nazivati anarhistima, što god to znaĉilo. No, sa
stajališta elite, ţelite se usredotoĉiti na nešto što moţete na neki naĉin
denuncirati kao iracionalno. To je analogno Thomasu Friedmanu koji ih
je nazvao praznozemljašima.
DB: Vivian Stromberg iz Madrea, njujorškoga NGO-a, kaţe da u
zemlji ima mnogo kretanja ali ne i pokreta.
CHOMSKY: Ne slaţem se. Primjerice, ono što se dogodilo u Seattleu
sigurno je bio pokret. Studenti su uhićeni kada su protestirali zato
što sveuĉilišta nisu usvojila ĉvrste uvjete protiv tvornica za eksploataciju
radnika, a što predlaţu mnoge studentske organizacije. Ima mnogo
drugih stvari koje meni izgledaju kao pokret. Na mnoge su naĉine
414
dogaĊaji u Montrealu od prije nekoliko tjedana (na skupu o Protokolu o
biosigurnosti) ĉak dramatiĉniji od onih u Seattleu. Ovdje se nije o
tome mnogo govorilo, jer su glavni demonstranti bili Europljani.
Sjedinjenim Drţavama su se u Seattleu pridruţile još dvije zemlje
koje isto tako oĉekuju zaradu od izvoza biotehnologije. No, ponajprije
su Sjedinjene Drţave protiv većine svijeta kad je rijeĉ o pitanju
nazvanom "naĉelo opreza". To jest, imaju li zemlja ili narod pravo
reći: ne ţelimo sudjelovati u pokusu koji izvodite. Sjedinjene Drţave na
meĊunarodnom planu zahtijevaju upravo to. U montrealskim pre-
govorima Sjedinjene Drţave, koje su središte velike biotehnološke
industrije, genetskoga inţenjeringa i sliĉno, traţile su da se ovaj predmet
odredi pravilima WTO-a. Prema tim pravilima subjekti pokusa moraju
pruţiti znanstvene dokaze o štetnosti, u suprotnome stupa na snagu
transcendentna vrijednost korporaticijskih prava. Europa i većina
ostalog svijeta ustrajale su (uspješno) na naĉelu opreza. To je vrlo
jasan znak što je u pitanju: napad na pravo ljudi da donose vlastite
odluke o stvarima tako jednostavnim kao što je odluka hoće li biti
predmetom pokusa, hoće li sami nadzirati vlastiti dohodak,
postavljati uvjete stranom ulaganju ili predati svoje gospodarstvo
stranim investicijskim tvrtkama i bankama. Radi se o velikom napadu
na suverenost naroda u korist koncentracije moći u rukama svojevrsnoga
drţavno-korporacijskog lanca, nekolicine megakorporaci-ja i nekoliko
drţava koje prvenstveno sluţe svojim interesima. DogaĊaji u
Montrealu u mnogome su bili oštriji i jasniji od onih u Seattleu.
DB: Mislite li da pitanje zaštite hrane moţe biti pitanje u vezi s kojim
je ljevica u stanju postići širu suglasnost?
CHOMSKV: Ne smatram to posebno lijevim pitanjem. Zapravo, lijeva
pitanja su naprosto ljudska pitanja. Ako ljevica išta znaĉi, onda znaĉi
da se brine o potrebama, dobrobiti i o pravima stanovništva. Prema
tome, ljevicu mora ĉiniti prevladavajuća većina stanovništva, a u
odreĊenom smislu mislim daje to tako. U tom kontekstu moţe
postojati lijevo pitanje koje je ljudsko pitanje.
415
 T
DB: Recite mi više o studentskom pokretu protiv tvornica koje ek- DB: Protumaĉite afriĉku poslovicu koja se moţda poklapa s onim o
sploatiraju radnike. Razlikuje li se on od prijašnjih pokreta koji su ĉemu razgovaramo: "Gospodarovo oruĊe nikad se neće rabiti za ru-
vam poznati? šenje gospodarove kuće."
CHOMSKV: On je razliĉit i sliĉan. U odreĊenom je pogledu sliĉan
pokretu protiv apartheida, osim što u ovom sluĉaju on cilja u srţ ek- CHOMSKY: Ako ona znaĉi: nemojte pokušati popraviti uvjete ljudima
sploatacijskih odnosa. To je još jedan primjer kako razliĉiti sudionici koji pate, onda se ne slaţem s njom. Istina je da centralizirana moć,
suraĊuju. Mnogo toga pokrenuli su Charlie Kernaghan iz Nacionalnog korporacijska ili vladina, neće dobrovoljno poĉiniti samoubojstvo. No,
radniĉkog komiteta u New Yorku i druge grupe unutar radniĉkog zbog mnogo razloga to ne znaĉi daje ne trebate napadati. Jedan od
pokreta. Sada je to postalo vaţno studentsko pitanje na mnogim mje- razloga je što to koristi ljudima koji pate. To je nešto što se uvijek treba
stima. Mnoge studentske skupine to vrlo snaţno istiĉu, tako snaţno raditi, bez obzira na šira razmatranja. No, ĉak uzevši u obzir rušenje
daje ameriĉka vlada morala inicirati svojevrstan kodeks da bi tome gospodarove kuće, ako ljudi mogu nauĉiti kakvu snagu imaju kada
parirala. Skupila je radniĉke i studentske voĊe da bi stvorila svoje- djeluju zajedno i ako mogu naslutiti na kojoj će ih toĉki zaustaviti,
vrsnu koaliciju koju će sponzorirati, a ĉemu se mnoge studentske moţda silom, to je vrlo vrijedna lekcija o tome kako nastaviti.
grupe opiru jer smatraju da to niĉemu ne vodi. Studenti ne traţe svr- Alternativa tome je sjediti na akademskim seminarima i
gavanje sustava eksploatacije. Moţda bi trebali. Oni traţe takva radna razgovarati kako je sustav uţasan.
prava koja bi teoretski bila zajamĉena. Ako pogledate konvencije
MeĊunarodne radniĉke organizacije (ILO) koja se bavi tim pitanjima,
one se ne slaţu s većinom postupaka, vjerojatno sa svim postupcima,
kojima se studenti suprotstavljaju. Sjedinjene se Drţave ne slaţu s tim
konvencijama. Kad sam posljednji put pogledao, vidio sam da su
Sjedinjene Drţave ratificirale vrlo malo konvencija ILO-a. Mislim
daje ovdje najgore, osim moţda u Litvi ili Salvadoru. To ne znaĉi da
druge drţave poštuju konvencije, ali su ih barem potpisale.
Sjedinjene Drţave ih naĉelno ne prihvaćaju.
DB: Recite mi što se dogaĊa na MIT-u. Ima li kakvog organiziranja u
vezi s pokretom protiv tvornica koje eksploatiraju radnike?
CHOMSKV: Postoje vrlo aktivne studentske grupe za socijalnu pravdu
koje djeluju cijelo vrijeme, mnogo više nego prijašnjih godina.
Razlog tome je objektivna stvarnost. Radi se o istim onim osjećajima,
istom shvaćanju i opaţanju koji su izveli ljude na ulice Seattlea.
Sjedinjene Drţave ne pate kao treći svijet. Ali, premda je ovo raz-
doblje priliĉno dobrog ekonomskog rasta, većina stanovništva to ne
osjeća. MeĊunarodni ekonomski sporazumi, takozvani sporazumi o
slobodnoj trgovini, u prvom su redu stvoreni da odrţe taj rast.
416
417
 CHOMSKV ODGOVARA NA PITANJA O ANARHIZMU*
li l

L Stoje dobro ili loše u organizacijskoj strukturi lenjinista, anarhista i

socijalnih demokrata, a što u njihovim taktičkim i organizacijskim
idejama?
Pitanje je preširoko. Razne grupe iskušale su tijekom godina
sve vrste organizacijskih struktura i taktiĉko-organizacijskih ideja.
Razlikuju se po tendencijama koje su dovoljno poznate da ih ne tre-
bamo ponavljati. Već sam jedanput objasnio zašto dajem prednost
anarhistiĉkim organizacijskim idejama i anarhistiĉkoj strukturi - pi-
tanje taktike je nešto drugo, nešto o ĉemu se oštro raspravlja (s
pravom) u svakoj skupini, i meĊu njima, kada se, s obzirom na okol-
nosti, razmatraju pitanja taktike. Vrlo općenito, mislim daje Bakunjin
imao pravo kad je rijeĉ o tome da se u postojećem društvu gradi
budućnosti, a to što se izgradi odredit će, uz malo sreće, budućnost.
Ako su postojeće organizacije hijerarhijske, autoritarne i odluke
donose vertikalno od vrha prema dnu, takvo će biti i društvo koje će
proizići iz njihova uspjeha. Ako su, pak, participacijske i slobodne,
samoupravi) aĉke i ako imaju sustav vrlo kratkog zastupniĉkog mandata,
tada mogu (ne moraju, nego mogu) poluĉiti uspjeh. S obzirom na
općenitost pitanja, ne znam što bi se još moglo reći.

2. Vi zagovarate socijalnu drţavu. To je neobično stajalište za anar-

hista. Većina njih, poput Georgea Woodcocka, misli da socijalna drţava
ugroţava slobodu pojedinca.
Pitanje se, prema mojem mišljenju, temelji na teškoj zabuni
koja je vjerojatno posljedica nesretne sklonosti intelektualaca prema

* S web stranice, www.zmag.org/chomsky_repliesana.htm

419
 T
parolama koje su ĉesto daleko od stvarnih ţivotnih problema s kojima
se ljudi suoĉavaju.
Da bih razjasnio o ĉemu se zapravo radi, maknimo parole na-
stranu i okrenimo se nekim aktualnim pitanjima stvarnosti. Uzmite,
na primjer, obustavu rada od prije nekoliko godina u kompaniji Ra-
venswood Aluminium do koje je došlo nakon protesta radnika zbog
ugroţavanja njihove zaštite na radu, zbog ĉega su neki i umrli. Kom-
panija je na kraju kapitulirala nakon dugog i ogorĉenog štrajka punog
solidarnosti i dostatnog pritiska na vladu koja je provela zakonske
odredbe o zdravlju i zaštiti (OSHA) i nametnula visoku globu kom-
paniji zbog kršenja tih propisa. To je radnike dovelo do pobjede (dje-
lomiĉne kao uvijek) i do poboljšanja uvjeta rada. ProvoĊenje zakonskih
odredbi OSHA-e spada u ono što nazivamo mjerama "socijalne
drţave". Shvaćeno doslovce, u pitanju se kaţe daje za anarhiste "ne-
obiĉno stajalište" da daju podršku radnicima Ravenswooda koji su
traţili poboljšanje zdravstvenih i sigurnosnih standarda, i da "većina
anarhista" smatra lošima mjere za zaštitu ţivota radnih ljudi, jer one
"ugroţavaju slobodu pojedinca". Anarhiste koje opisujete ne poznajem
niti bih to ţelio.
Ima mnogo drugih sluĉajeva. Na primjer, mjere za provoĊenje
zdravstvenog osiguranja medu ljudima kojima je ono potrebno, ili
osiguranje hrane izgladnjeloj djeci. Sumnjam da "većina anarhista"
misli da te mjere "socijalne drţave" ugroţavaju slobodu pojedinca
ili da podršku tim mjerama smatra "neobiĉnom".
Moţemo postaviti sasvim razliĉito pitanje. Anarhisti predlaţu
druge mjere za rješavanje tih problema, bez obraćanja drţavnoj vlasti.
Slaţem se. Ali to je nevaţno prema problemima s kojima se danas
suoĉavaju radnici Ravenswooda, siromašni ljudi koji umiru od tu-
berkuloze, gladna djeca. Pokazali bismo osobit prezir prema onima
koji pate kad bismo im se obratili s predloţenim sloganima koji u
stvarnom ţivotu znaĉe: dolje s propisima OSHA-e i sustavom po-
moći itd., jer dolaze u sukob sa slobodom pojedinca - priĉekajte dok
jednog dana ne izgradimo drugaĉije društvo. Ta bi gesta prezira bila
doĉekana s odbijanjem, ili, zasluţeno, još gore.
420
Moţete odluĉiti da nećete mariti za probleme s kojima se ljudi danas
suoĉavaju i da ćete razmišljati samo o mogućem sutra. U redu, ali
nemojte se tada praviti da vas zanimaju ljudska bića i njihove sud-
bine; ostanite u predavaonici i kavani, gdje se okupljaju intelektualci, s
drugim povlaštenim ljudima. Ili, moţete zauzeti mnogo humanije
stajalište: ţelim raditi danas da bih izgradio bolje društvo su-
trašnjice - klasiĉno je to anarhistiĉke stajalište, priliĉno razliĉito od
navedenih slogana. Ono je ispravno i izravno vodi do pomoći ljudima
koji se danas suoĉavaju s problemima: provodi zdravstvene i
sigurnosne propise, opće zdravstveno osiguranje, sustav pomoći
ljudima kojima je potrebna, itd. To nije dovoljan uvjet da se pripremimo
za drugaĉiju i bolju budućnost, ali je nuţan. Bilo što drugo naišlo bi na
zasluţen prezir ljudi koji nemaju to zadovoljstvo da mogu zanemariti
okolnosti u kojima ţive i u kojima pokušavaju opstati.
3. Ono što predlaţete kao kratkoročnu politiku ljevice zapravo je stari
program socijaldemokratske ljevice. Socijalnodemokratske stranke
napustile su takvu politiku. Što vi mislite o "trećem putu ", "novom
centru", "novim laburistima" i ostalim trţišno orijentiranim politi-
kama nove socijalne demokracije?
Prva tvrdnja odraţava isto ozbiljno nerazumijevanje. Socijalni
demokrati i anarhisti uvijek su se, priliĉno općenito, slagali što se
tiĉe takozvanih "mjera socijalne drţave", spomenutih u odgovoru na
drugo pitanje. Razišli su se kad je rijeĉ o tome kamo dalje. Je li to
konaĉni cilj (otprilike, socijalnodemokratsko stajalište)? Il ije to
poĉetak procesa koji vodi vrlo razliĉitom kraju i je li mu pridruţen
trud u vezi s gradnjom elemenata budućnosti u sadašnjem društvu
(anarhistiĉke stajalište)? Ne radi se o ili/ili već o i/i.
Što se tiĉe ostatka pitanja, budući da su Socijalnodemokratske
stranke odustale od minimalnih humanih standarda, nema smisla pri-
davati im bilo kakvu pozornost. Što se tiĉe "trećeg puta" itd., on se
jedva razlikuje od svojeg "suosjećajnog konzervativnog" roĊaka.
Ova su tumaĉenja, uzgred, preštura i općenita. Ali to je zbog toga
421
 T

.d
što su pitanja postavljena na razini općenitosti koja drugo i ne do- biĉajeni stil velikog dijela intelektualnih rasprava. To nije dovoljno
pušta. Mislim da bi se morala drukĉije postaviti. da budu mjerodavne.

4. Što mislite o ulozi intelektualaca u promicanju anarhizma?

Nema odgovora na to. Ovisi o okolnostima, o osobi, o pitanjima
s kojima se sreću.
Mogu li anarhisti nauĉiti nešto od "marksistiĉkih društvenih
znanosti"?
Klasiĉan je odgovor, onaj Bakunjinov: "Da, naravno." Oni
mogu nauĉiti iz raznih drugih vrela. Pitanje je pogrešno postavljeno.
Pametni će ljudi nauĉiti iz neĉega stoje smisleno; iz onoga što nije,
neće.

5. Vidite li ikakvu alternativu drţavnom socijalizmu?

Zašto ne, ako uzmemo u obzir organizacijske strukture koje
spominjete.
Bi li anarhisti trebali "samo braniti kratkoroĉne ciljeve braneći,
naime, socijalni drţavni sektor"?
Ako to ĉine, onda, prema definiciji, nisu anarhisti. Pitanje
moramo drugaĉije postaviti: moraju li ljudi ići dalje od kratkoroĉnih
ciljeva? Odgovor mi se ĉini priliĉno jasan: oĉito moraju. Mislim da je
pitanje odraz odreĊenog nesporazuma. Tko se zalagao "samo za
obranu kratkoroĉnih ciljeva" i ništa više? Ĉak i najpredaniji reformist ne
prihvaća takvo stajalište. Ponovno pomutnja s ili/ili i i/i. !' l

6. Što mislite o trţištu općenito, trţišnom socijalizmu itd. ?

Zanimljiva pitanja, ali ne za forum. Ne postoje kratki odgovori
na njih.
Opći komentar. Mislim da ovo nisu prava pitanja. Premaglo-
vita su, preopćenita, predaleko od stvarnih ţivotnih i radnih problema,
prezapletena u brbljanje koje ne znaĉi mnogo. Zaista, ovo je uo-
422 423
M
KAZALO IMENA

Abrams, Elliott, 186

Abu Nidal (pravo ime Sabri al-Banna), 291
Adams, John Quincy, 252, 292, 303
Allende Gossens, Salvador, 299
Alvarez del Vayo, Julio, 113
Appleby, Joyce, 227
Ascaso, Joaquin, 99
Azafia y Diaz, Manuel, 66, 70
Bagdikian, Ben, 158 Bailey, Thomas, 232 Bakunjin, Mihail
Aleksandroviĉ, 14, 19, 63, 64, 260, 284,
285, 301, 313, 314, 317, 319, 321, 322, 339, 360, 398,
402,403,409,419,422
Barnouw, Erik, 178 Barron, John,
189,205 Batista y Zaldivar, Fulgencio,
299 Bell, Daniel, 46, 47, 48, 49, 64
Bentham, Jeremy, 304 ' Berle,
PeterA. A., 35
Bernays, Edward, 230, 279, 280, 284 . =
Berneri, Camillo, 96, 107, 108, 109, 110, 114, 121
Berrigan, Daniel, 384
Bertoni, Luigi, 108, 109 >
Birnbaum, Norman, 328
Bolling, Landrum, 216, 220
Bolloten, Burnett, 79, 82, 92, 103, 104, 105, 106
Borkenau, Franz, 71, 77, 78, 79, 81, 88, 91, 93, 94, 123
Bosch, Juan, 197, 198
Brady, Robert, 238, 240, 413
Braestrup, Peter, 195, 215

425
 p'uri^

l
Brenan, Gerald, 77, 78, 82 Debvit, Pascal, 198
Brickmon, Jean, 9 Descartes, Rene, 134
Broue, Pierre, 85, 99, 108, 109 Dewaele, Jean-Michel, 198
Browne, Malcolm, 40 Dewey, John, 139, 243, 244, 245, 253, 259
Buber, Martin, 314 Dostojevski, Fjodor Mihajlo vic, 272
Buchanan, James, 246 Dreier, Peter, 171
Buchanan, Patrick, 194 Diem, Ngo Dinh, 32
Buckley, James, 385 Dukakis, Michael, 212, 288
Bundy, McGeorge, 39, 40, 124, 390 Dulles, John Foster, 300
Bundy, William, 56 Dţingis-Kan, (pravo ime Temudţin), 12, 372
Burrow,J.W., 138
Bush, George H. W., 251, 288 Eden, Anthony (poslije lord Avon), 118
Eisenhower, Dwight David, 30, 33, 121, 299
Carnap, Rudolf, 390 Engels, Friedrich, 313, 361 Evan, William, 176
Čarter, James Earl, 211, 212, 277
Casares Quiroga, Santiago, 66 Fabregas, Juan, 84
Castro Ruz, Fidel, 36, 225, 251, 252 Faurisson, Robert, 22
Chamberlaine, Arthur Neville, 57 Febvre, Lucien, 12
Chilton, SirHenry, 117 Ferguson, Thomas, 229
Churchill, Winston Leonard Spencer, 52, 53, 117, 119, 120, Feulner, Edwin, 188
121,252,253 Figueres, Jose, 295
Clinton, William Jefferson, 251 Cole, George Douglas Fischer, Adolph, 317
Howard, 244 Comorera, Juan, 88, 91, 92, 95, 111 Fishman, Mark, 180, 181
Companys y Jover, Luis, 82, 83, 85, 95, 96, 107, 110 Fourier, Frangois Marie Charles, 143, 318
Copeland, Miles, 385 Cordemoy, Geraud de, 134 Corry, France, Anatole, 130
John, 193 Franco y Bahamonde, Francisco, 68, 73, 75, 107, 108, 109,
Curran, James, 155, 156, 173, 175 111, 114, 115, 116, 117, 118, 119, 120, 121, 122
Ĉuše, Robert, 119 Freed, Kenneth, 293 Friedman, Thomas, 411, 414
Fulbright, J. William, 38, 182
Daix, Pierre, 198,199 D
Aubuisson, Roberto, 298 Gaddis, John Lewis, 278
Davie, George, 267 De Galeano, Eduardo, 283
Jaegher, R. J., 42 Gama, Vasco da, 28
426 427
Garcia Oliver, Juan, 110 Humboldt, Wilhelm Freiherr von, 137, 139, 140, 141, 142,
Gaulle, Charles Andre de, 38 143? 144? 145? 1475 246, 258, 315, 316, 342, 343
Gerschenkron, Alexander, 290 Hume, David, 267, 268, 271, 272, 285, 289, 294, 301, 390,
Giddings, Franklin Henry, 284 396,397
Gingrich, Newton Leroy, 408 Humphrey, Hubert Horatio, 370
Ginsberg, Benjamin, 217, 218 « > Huntington, Samuel, 211, 232, 378
Giuliani, Rudolph, 263 Hussein, Saddam, 291
Godoy, Julio, 270 Irvine, Reed, 196
Goebbels, Joseph, 304
Goldberg, Arthur, 42 Jackson, Gabriel, 65, 66, 70, 77, 80, 81, 82, 87, 88, 91, 92,
Goldwater, Barry, 179 93, 94, 95, 96, 98, 100, 101, 107, 108, 109, 119, 121 Jay,
Goodman, Mitchell, 325 John, 228, 229, 276
Gorter, Hermann, 80 Jefferson, Thomas, 239, 259, 260, 265, 276, 287, 303, 342
Gramsci, Antonio, 297 Johnson, Lyndon Baines, 30, 198, 215, 301 Johnson, Paul, 218
Gross, Bertram, 331 Kaczynski, Theodore J., 414
Guerin, Daniel, 70, 311, 317, 322, 323, 359, 395, 398 Kahn, Herman, 43, 44, 45
Gurfein, Murray, 210, 216 Kalven, Harry, 303
Gwertzman, Bernard, 202 Kaminski, Hans Erich, 110
Hamilton, Alexander, 276 Kant, Immanuel, 18, 133, 138, 315
Havel, Vaclav, 17,269 Kennan, George R, 118, 279
HeiĊegger, Martin, 28 Kennedy, John Fitzgerald, 28, 31, 36, 197, 198, 292, 299, 301,
Herman, Edward S., 14, 15, 221, 224, 292 335,379,382,402
Hernandez Tomas, Jesiis, 79, 80 Kernaghan, Charlie, 416
Hill, Christopher, 273 Kinsley, Michael, 291 Kinzer,
Himmler, Heinrich, 234 Stephen, 301 Kirkpatrick,
Hitler, Adolf, 41, 57, 114, 203, 285, 293, 405 Jane, 17, 291
Hobsbawm, Eric, 68, 69 Kissinger, Henry Alfred, 16, 35, 188, 213, 274, 376, 379 Korry,
Holbrooke, Richard, 16 Edward, 299 Korsch, Karl, 359, 403 Kriegel, Annie, 198, 199
Holst, Willem, 58 Kristol, Irving, 38, 39, 42, 43 Kropotkin, Pjotr Aleksejeviĉ,
Homeini, Ruhollah, ajatolah (pravo ime Ruhollah Mousavi), 304 339, 343 Kim, Bela, 293
Hoover, Herbert, 293
Horthy de Nagybanya, Miklos, 293
Hughes, Stuart, 44
Huli, Cordell, 120
428 429
Lansing, Robert, 277, 278
Laquer, Walter, 292
Largo Caballero, Francisco, 70, 79, 98, 99, 100, 107, 108,
109, 114, 118
Lasswell, Harold, 231, 282, 284 Leiken, Robert, 199 Lenjin,
Vladimir Iljiĉ (Uljanov), 65, 245, 276, 281, 320, 370,
371,401,402,403 Leval,
Gaston, 101 Levy, Leonard, 273,
303 Lewis, Anthony, 210, 216, 226
Lewis, SirGeorge, 173 Lichter,
Linda, 194 Lichter, Robert, 194
Lichtheim, George, 370 Lindholm,
Richard, 61 Linguet, Simon, 142
Linsky, Marty, 288, 289
Lippmann, Walter, 38, 231, 268, 280, 281, 282, 284, 288
Lipset, Seymour Martin, 330 Lissaker, Karen, 413 Lister,
Enrique, 99, 100, 106 Lloyd George, David, 119 Lloyd, Henry
Demarest, 257 Locke, John, 273 Luxemburg, Rosa, 64, 123,
244, 343, 357, 403
Macdonald, Dwight, 27, 28, 62
Madison, James, 276, 305, 400
Malthus, Robert Thomas, 260, 261
Mantecon, Jose Ignacio, 106 Mao Ce-
Tung (Mao Zedong), 190 Martin-Baro,
Ignacio, 296 Martinez Barrio, Diego,
66
430
Marx, Karl, 47, 63, 249, 314, 316, 317, 319, 321, 323, 360,
361,370,371,386,387,388,403
Massera, Jose Luis, 201 Mattick, Paul, 244, 403
Maynes, Charles William, 291 McCann,
Thomas, 280 McCarthy, Joseph Raymond, 190,
199, 202 McKinley, William, 275 McNamara,
Robert, 124, 125, 402 Meagher, Robert, 58
Melman, Seymour, 335, 381 Mengele, Josef, 234
Metternich, Clemens Wenzel Lothar, 277
Mikojan, Anastas Ivanoviĉ, 40 Mili, James,
226
Mili, John Stuart, 138, 246, 258, 262, 315, 342
Milton, John, 273 Mine, Douglas Grant, 270
Mohr, Charles, 55 Mola Vidal, Emilio, 119
Mondale, Walter, 288 Montgomery, David, 254,
257 Montseny, Federica, 71, 107 Moore,
Barrington, 379 Morgan, Edmund, 276
Morgenthau, Hans, 60, 328, 330 Morris,
Gouverneur, 228 Morris, Richard, 228, 229
Morris, William, 242 Morrow, Felix, 86, 99
Murdoch, Rupert, 171 Mussolini, Benito, 114,
285, 405
Nader, Ralph, 414
431
 T
Nairn, Alan, 270 Namier, Sir Lewis, 233 Robertson, Walter, 42
Nedham, Marchamont, 275 Negrin, Juan, Roche, John R, 215
93, 98, 99, 100 Newton, Isaac, 259, 262 Rocker, Rudolf, 76, 77, 238, 311, 312, 313, 316, 398
Niebuhr, Reinhold, 232, 279, 284 Nixon, Rodriguez Salas, Eusebio, 95
Richard Milhous, 299, 375, 383 Romero, Oscar Arnulfo (nadbiskup), 269, 277
Roosevelt, Franklin Delano, 119, 120
O'Brien, Conor Cruise, 305
Rosenberg, Arthur, 323
Okeli, Hector, 18
Rostow, Walt, 31, 32, 33, 34, 37, 60
Orwell, George (Eric Blair), 89, 91, 97, 98, 101, 111, 223, •
Rothbard, Murray N., 371
277, 286, 347
Rousseau, Jean-Jacques, 129, 130, 131, 132, 134, 135, 136,
Paine, Thomas, 303 138, 139, 143,301,315,402 Rovere, Richard, 232
Paley, William, 192 Rowe, David N., 41 Rushdie, Salman, 304 Rusk, David Dean,
Pannekoek, Anton, 244, 320, 321, 343, 403 56, 118, 121 Russell, Bertrand, 243, 244, 245, 253, 259, 301,
Paul, Anthony, 205 302, 373, 390
Paul, William, 320,321
Pelloutier, Fernand, 314 Saharov, Andrej Dmitrijeviĉ, 18, 201
Santiago, Daniel, 297
Perlez, Jane, 247, 248
Perlman, Robert, 378 Schlegel, Friedrich, 11
Pham Van Dong, 374 Schelling, Friedrich Wilhelm Joseph, 128, 145
Polanyi, Karl, 142 Schelling, Thomas, 34, 53
PolPot, 20, 21,203, 204 Schlesinger, Arthur, 28, 30, 31, 34, 36, 379
Pool, Ithiel de Sola, 81,378 Schmertz, Herbert, 194
Powell, Lewis, 188,226 Schultz, George, 297
Pozas Perea, Sebastian, 95 Seaton, Jean, 155, 156, 173
Prieto y Tuero, Indalecio, 83 Seekins, Steven V, 193
Sese, Antonio, 96
Rather, Dan, 192 Shanin, Teodor, 403
Reagan, Ronald, 170, 190, 194, 195, 196, 201, 202, 203, 212, Skinner, Burrhus Frederic, 386, 387
213, 214, 225, 229, 234, 274, 288 Smith, Adam, 245, 246, 257, 258
Reich, Wilhelm, 366, 368, 381 Ricardo, Solţenjicin, Aleksandar Isajeviĉ, 17
David, 259, 260, 261 Richards, Vernon, 83 Souchy, Augustin (Bauer), 102
Roberts, Chalmers, 30 Speer, Albert, 290
432 433
Staljin, Josif Visarionoviĉ (pravo prezime Dţugašvili), 31, 32, Will, George, 291 ,
52,76, 190,304,326,377 Wilson, Thomas Woodrow, 35, 242, 277, 278, 282, 293
Sterling, Claire, 186, 189, 199 Wolf, Charles, 53, 57
Stevenson, Adlai Ewing, 57 Stromberg, Woodcock, George, 419
Vivian, 414 Sussman, Leonard, 215 Woodcock, Leonard, 331
Sweezy, Paul, 361
Zerzan, John, 414
Ševĉenko, Arkadij Nikolajeviĉ, 189, 199
Temime, Emile, 85, 99, 108, 109
Thatcher, Margaret, 274
Thomas, Hugh, 96
Thoreau, Henry David, 342
Tinker, Grant, 177
Tocqueville, Alexis Clerel de, 258, 259, 318
Todorov, Cvetan, 274, 275
Trocki, Lav (pravo ime Lev Davidoviĉ Bronštejn), 245, 276
Trujillo, Rafael, 36, 37
Truman, Harry, 33, 202, 211, 279
Twain, Mark (pravo ime Samuel Langhorne Clemens), 262
Uribe, Vicente, 73
Valessa, Lech, 17 Vance,
Cyrus, 213 Villalba Rubio,
Jose, 93, 94 Vitoria,
Francisco de, 275
Wald, George, 331 Walker, Clement,
272 Ware, Norman, 255, 256
Washington, George, 227, 275, 303
Webb, Beatrice, 401 AVestmoreland,
William, 193 White, Robert, 186
Whittlesey, Faith, 194
434 435