Gazel 1

Hej devaru, zar ne vidiš, deve opijene su ti?

Pjan je emir, pjan je sultan, jaran, dušman opijeni!
Baštovane, grom zikiri, oblak-saki sema čini,
Pjan je slavuj, pjan ružičnjak, trn i ruža opijeni!
Nebesa se ludo vrte, okreće se atom svaki,
Pjana zemlja, pjana voda, vjetar, vatra, opijeni!
U tom halu sve sad igra, objašnjenja, ne pitaj ti,
Pjana duša, pamet pjana, srce, oko opijeni!
Sve od aška sada bruji, ah Voljeni, ah Voljeni!
Tar je pijan, pjani prsti, harfa, usne opijeni!
Povučeni sad asketa i sufija čedni,
Sred čaršije hrke deru plešu opijeni!
Sva stvorenja, sad od vina, opijena, sema čine,
Svemir cijeli pijan pleše, hej sinko probudi se!

****

Gazel 2
Hej ašiku, prođi se pameti, postani lud, postani lud,
U srcu svome oganj upali, leptir budi jer nemaš kud.
Prođi se sebe, a kuću želja, o ašiku, ti poruši,
Pod istim krovom, u istoj kući, sa ašicima boravi.
U sedam voda dušu operi, srce svoje od mržnje saperi,
Ispunjen vinom ljubavi, postani pehar, pehar postani.
Postani duša svih duša, da te Duša duše ne ostavi,
Ako s pjanima želiš biti, budi opijen, opijen postani.
Minđuša o ljubavi voljenog sanja, ona za licem njegovim žudi,
Ma pusti snove i puste želje, u tom moru ti biser budi!
Kad duša tvoja u nebo poleti, žudeć’ de se s Njim sastane,
Kao ašici, utopi se u to nebo, nek od tebe ništa ne ostane.
Prođi se lejletul kabura, lejletul kader postani,
Dušama koje od kadra ne bježe, oaza mira budi i ostani.
Katancem želja zaključana su vrata naših srca,
Ti ključ dublje čežnje postani, otključaj naša srca.
Stablo voljenog drveta, milovaše nur Mustafin,
Kad ti od stabla manji nisi i ti budi voljeni.
Ako Lice svoje pokaže, ti ogledalo postani,
U češalj pretvori se, ako lokne raspe Voljeni.
Do kada ćeš ići pravo kao top, poput konja skakutati?
Do kada, kao lovac, krivo putovati, kad moraš kraljica postati?
Od srca smo zahvalni ljudima na hedijama, imovini,
Imovine prođi se, srce svoje sagori, ti Hanan postani!
Jednom ti bijaše mineral, jednom bijaše hajvan,
Jednom bijaše duša, sad postani Džanan!

***

Gazel 3

Lagano, lagano, skup pijanih dolazi,

Lagano stižu oni aškom opijeni.
Milostivih srca su, srž ljepote donose,
Lica su im kao ruže, iz ružičnjaka dolaze.
Lagano stižu oni, što od ovog svijeta nisu,
Nestalni nestaše, vječni, evo, sada stižu.
Srca su im riznice pune vječnog blaga,
Dođoše ovdje zbog nas siromaha.
Tijela su im bolesna od derta ljubavi,
Ipak zdravi stižu, jer im ljubav derman bi.
Poput kapi sunca, duše su im čiste,
Spustiše se zbog nas u ove nizine.
Sretna li je bašča koja takve ruže krije,
Njihovo je voće svježe i u zimu zrije.
Evvel njihov milost je, ahir njihov milost je,
Lagano iz ružičnjaka, ružičnjaku dolaze.