Rumi

Ja i ti
Od tvoje ljubavi zazvučim poput orgulja
a dodir tvoje ruke otkriva moje tajne.
Moje izmučeno biće nalik je na harfu,
zajeca svaki put kad dotakneš njezine strune.

Naš je karavan krenuo iz ništavila , noseći ljubav,

vino sjedinjenja vječno osvjetljava našu noć.
Tim vinom što nije zabranjeno ,
jer ga dopušta vjera ljubavi
vlažit ćemo usne sve do posljednje zore.

Mi smo zapravo jedna duša ja i ti,

pojavljujemo se i skrivamo, ti u meni, ja u tebi,
to je duboki smisao moje veze s tobom,
jer između mene i tebe ne postoji ni ja ni ti.
Budjenje
Jedna od stvari koja u meni
Probudi ceznju ljubavi bijase ovaj dogadjaj davni
Dogadjaj cudesni
Spavao sam u neamru spram svoje boli
Milovan slatkim dahom maestrala
Tada je ona zapjevala iz grm
Golubica siva njen vapaj i bolna ceznja na moju ljubav me podsjetise
Dugo sam bio daleko od svoje duse
Usnuo u more iluzije plakala je golubica siva
Te zaplakah I ja
Svaka joj suza bijase sjajnija od bisera
Uzvisenost pripada onima koji nas putem vode
Svjetlost njihovih srca vodi nas do slobode

Prodji se sebe
Hej, ašiku
Prođi se pameti!
Postani lud,
Postani lud!
U srcu svome oganj upali,
Leptir budi,
Jer nemaš kud.

Prođi se sebe,
A kuću želja, o ašiku,
Ti poruši.
Pod istim krovom, u istoj kući
Sa ašicima boravi.

U sedam voda dušu operi,

Srce svoje od mržnje saperi,
Ispunjen vinom ljubavi postani pehar,
Pehar postani.

Postani duša svih duša

Da te Duša duše ne ostavi.
Ako s pjanim želiš biti
Budi opijen,
Opijen postani!

Kad duša tvoja u nebo poleti,

Žudeći da se s Njim sastane,
Kao ašici utopi se u to nebo,
Nek od tebe ništa ne ostane.

Prođi se lejletu-l-kabura
Lejletu-l-Kadr postani.
Dušama, koje od kadra ne bježe,
Oaza mira budi
I ostani.

Katancem želja su zaključana vrata naših srca,

Ti ključ dublje čežnje postani,
Otključaj naša srca,
Ako lice svoje pokaže, ti ogledalo postani,
U češalj pretvori se ako lokne raspe Voljeni,

Do kada ćeš ići pravo kao top,

Poput konja skakutati,
Do kada kao lovac krivo putovati,
Kad moraš kraljica postati.
Od srca smo zahvalni ljudima na hedijama, imovini,
Imovine prođi se,
Srce svoje sagori, ti hanan postani...

Jednom
Ti bijaše mineral.
Jednom bijaše hajvan.
Jednom bijaše duša.
Sad postani džanan.
Na dan moje smrti
Na dan smrti
Kada lijes moje se bude kretao prema grobu
Ne mislite da je zao svijet napustiti ovom robu
Ne placite ne vicite govoreci da jad to je
Smrti nema ne tugujte polomite dragu nogu
Na dzenazi vidjevsi mene ne vicite ode ode
To je vrijeme sjedinjenja
Na sastanak idem Bogu
I kada me u grob spuste ne recite zbogom zbogom
Ja sam tada sa voljenim
Samo tijelo je u grobu
Kada vidis da me spuste
Znajte da sam dignut tada
Kada zadju sunce mjesec svjetlost nije zasla robu
Za tebe je smrt zalazak ali to je samo zivot novi
Dusi tvojoj izbavljenje nema zatvora u groub
Svako sjeme posijano iz zemlje ce opet nici
I covjek je jedno sjeme koje je proklijao Bogu
Usne ti svoje zatvori svijetu ovo reci zbogom
Srce tvoje zapjevace, vjecnost pronaci u Bogu
Unutar dva svijeta
Unutar dva svijeta o voljeni bez tebe radosti ne vidjeh
Vidjeh puno cudesa ali poput tebe cuda ne vidjeh
Kazu da je vatra razbuktala sudbina kafira od vatre tvoje udaljenog
Se Ebu leheba ne vidjeh
Ja sam mnogo puta na prozor srca uho svoje prislonio
Mnoge sam rasprave slusao
Ali usanah ne vidjeh
Na tvog roba si iznenada iznio toliko ljubavi sem tvoje milosti beskrajne
Zato uzroka ne vidjeh o sakija oci moje
Takvog poput tebe nikada u Perziji ni Tarabij ne vidjeh
Vina mi toci sve dok sebe ne ostavim
U dusi svojoj sem umora drugo ne vidjeh
Hej ti mlijeko seceru sunce mjesece majko oce sem tebe roda ne vidjeh
O vjecni asisce lutalice pjesnice utociste moje tebi ravna ne vidjeh
Mi smo cestice celika, tvoje ljubav magnet je
Ti si izvor svake ceznje u sebi tu zedj ne vidjeh
Usuti brate moj odbaci pravila I ucenje dok on put ne pokaze
Sem njega puta ne vidjeh