Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i

duševnog blagostanja

O MENI (neslužbeno)

Kad mi netko postavi pitanje tko sam ja, često automatski nabrojim uloge: majka, supruga,
sestra. Kći sam bila, a sada više nisam. Kada si sama postavim to pitanje, zatreperi mi usna od
radosti i vidim sebe kao onu koja se vječito – igra. I kako mi je tek sada ugodno u ženskom tijelu,
vidim se kao curicu koja skače i pleše po livadi. Toliko odskakujem da se katkada teško vratim na
zemlju (mislim i na planet i na tlo). Zaigrana i radosna! To sam ja... Hvala lijepa na pitanju.

Ja sam planina. Često tu rečenicu ponavljam sebi i svojima jer kad naiđu takozvane nedaće, imam
osjećaj da se sva nekako raširim, zauzmem više mjesta i ukopam (mentalno). Osjećam da me šiba
vjetar i kiša, ali se ne mičem. Pred očima mi se pojavi velika zelena planina koja stoji sama usred
ravnice. Otkad znam za sebe je tako. Ja sam planina!

Onog dana kada sam spoznala da si ono što jedeš, nije mi bila želja da budem svinja ili ovca (sa svim
njihovim karakteristikama). Nemam ništa protiv ljudi koji to rade, tko hoće neka izvoli. Dogma bilo
koje vrste nije dobra... Ni ona svejeda prema nama vegetarijancima, niti takozvanih vegetarijanaca-
duhovnjaka koji imaju nešto protiv ovih drugih. Jednako sam bolesnih vidjela na obje strane. Kao
svjesno biće, pokušavam drugima nanositi što manje zla (na stranu činjenica da bi se glad u svijetu
drastično smanjila kada bi se povećao broj vegetarijanaca jer uzgoj mesa troši jako mnogo prirodnih
resursa poput vode i hrane – pod ovim mislim na masovno uzgajanje). U jednom od poglavlja
opisujem kako je krajnji cilj probave zapravo proces pretvaranja suptilnih elemenata hrane u
Svijest. Odatle izreka „ono si što jedeš“.

Ja bih, ako mogu, bila drvo ili šuma. Da ptice na meni spavaju i rađaju mlade, da proizvodim kisik i
uljepšavam planet. Da se povijam na vjetriću, ali da me teški snijeg ne može slomiti. Da imam
„veličinu“ da vidim daleko, mnogo dalje od svoje krošnje. Da mi je korijenje duboko ukopano i da
me nijedan uragan ne može odvojiti od zemlje... I da me Svevišnji šaptom pozove k sebi i pretvori u
pepeo od kojeg će tlo na kojem sam kratko obitavala postati bogato i plodno... I da, da na grani
imam zavezanu ljuljačku na kojoj se „mala ja“ ljuljam.

Dok sam bila dijete, moji su mislili da nisam baš pretjerano pametna. Nisam dugo znala čitati (kao i
moja djeca danas) jer me škola doista nije zanimala. Potpuno gubljenje vremena i distrakcija od
važnije stvari – igre. Sve kasnije, kada sam bila tobože superodlična, pogotovo u srednjoj školi i na
fakultetu, bio je samo rezultat mog inata da im pokažem da ja to mogu.

I eto, budući da su svi mislili da sam malo tupava (a moja starija sestra bila je pusto knjiško znanje),
imala sam sreće jer me nisu maltretirali glupostima. U mojoj „tuposti“ su me pustili da se igram. I
od tada do danas ja to cijelo vrijeme i radim. To je rezultiralo razvojem velikih maštovitih kreacija
za koje znam da su bile jednako stvarni svjetovi za mene u ono vrijeme kao i ovaj današnji svijet.
Sve u životu što sada radim ima određenu dozu tih mojih dječjih maštarija. Ne mogu bahato reći da
mi dobro ide sve čega se primim (nikako mi ne ide šivanje), ali sa sigurnošću mogu reći da je u
većini slučajeva začinjeno s dvama začinima; ljubav prema onome što radim i ustrajnost (neću biti
gruba prema sebi pa reći – inat).

Da ne bi ovo izgledalo kao bajka ili kao priča nekoga na high drogama, moram reći da mi životne
okolnosti nisu baš bile lagane. Danas iz ove pozicije ne žalim ni za čim. Svaku prolivenu suzu, a bilo
ih je bogme dosta, pustila sam da teče koliko želi. Nisam ih samo brisala s lica nego sam ih skupljala
dok nisu stvorile jezerce. Mnogo je godina iznad njega bilo dosta sivih oblaka koji su se zrcalili u
Jezeru koje je tada izgledalo još sivije i jadnije. Danas je moje Jezero Suza većinom bistro i plavo.
Plavo i bistro od čistog neba moga uma. Na površini Jezera Suza ljeskaju se zrake moga Sunca –
zrake moje duše. Sada svaka suza u Jezeru suza zna da je voljena i da je tako moralo biti. Zašto?
Zato što je tako bilo.
Za naše dnevne potrebe dovoljno je hrane koliko stane u dvije šake
04/02/2016

Prehrana
Tekst: Žaklina Milenković
Foto: Profimedia

Fizioterapeutkinja i ayurvedska savjetnica za prehranu Ivana Petrušić otkriva kojih je to

9 namirnica ključnih za čišćenje organizma od toksina. Predlaže i svakodnevne rituale
koji će našem tijelu pomoći da se riješe svega lošeg

Da bismo sretno živjeli i da bi nas naše tijelo što dulje služilo, dovoljno nam je toliko hrane koliko
stane u dvije šake. Međutim, takva hrana mora biti cjelovita i lako probavljiva. Kako probavni trakt
ima dvije uloge, probavljanje hrane i izbacivanje toksina, nužno je osigurati vrstu hrane koja neće
dodatno opterećivati tijelo i produljiti ova dva procesa. Fizioterapeutkinja i ayurvedska savjetnica
za prehranu Ivana Petrušić, autorica knjige ’40 dana – Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog
blagostanja’ navodi 9 namirnica koje naziva ‘čarobnima’, a posebno su preporučljive u prvom
dijelu čišćenja organizma.

Sedam dana isti rituali

Svako jutro ova ayurvedska stručnjakinja preporučuje istu rutinu: pod jezikom natašte otopite
zrnce kamene soli, a potom popijte dvije čaše mlaka vode jednu za drugom. To bi trebalo pročistiti
tijelo, tj. osigurati probavu. Važno je napomenuti da treba rabiti vodu pripremljenu prema
posebnom receptu (u popisu čarobnih namirnica pod br. 9). Nakon toga pojedite mješavinu od 1
velike žlice masla (gheeja), 1 velike žlice izribanog đumbira, 1 velike žlice limunova soka koju ste
zalili mlakom vodom (u količini koja je potrebna da sve to progutate). Svaki dan, sedam dana,
ponavljajte istu proceduru, s time da prvi dan pojedite jednu žlicu mješavine masla, đumbira i
limunova soka, drugi dvije, treći tri… i tako sve do sedmog dana. I večer ima svoje rituale: ako
idete na spavanje u 22 sata, iza 18 sati ne biste trebali ništa više jesti. Ako vas prije spavanja
uhvati glad, Ivana savjetuje da pojedete žličicu meda i zalijete mlakom vodom. Prije spavanja
preporučuje se i kupanje u vrućoj vodi kako biste pospješili znojenje. Nakon kupanja, nauljite se
vrućim sezamovim uljem. Također, prije spavanja uzmite jednu žličicu triphala praha s toplom
vodom. To ponavljajte sedam dana.

JEDAN DETOKSIKACIJSKI AYURVEDSKI RUČAK

Sastojci:

• 2 šalice basmati riže

• 1 šalica mungo graha (potopite ga preko noći)
• kockica svježeg đumbira (izribati oko 2 cm)
• 2 žlice masla
• 1/2 žličice kurkume
• 1/2 žličice praha korijandra
• 1/2 žličice praha kumina
• 1/2 žličice sjemena kumina
•1/2 žličice sjemena gorušice
• malo soli (može himalajska)

Postupak: Operite rižu i mungo grah pod mlazom vode dok se voda ne razbistri. Dodajte oko
osam šalica vode. Kuhajte zajedno poklopljeno na laganoj vatri dok riža i grah ne omekšaju. Maslo
stavite na tavicu i dodajte sve začine. Kratko popržite dok ne počnu otpuštati mirise. Ovu
mješavinu dodajte u gotovu rižu i mungo grah. Posolite prije jela (a ne tijekom kuhanja)! Ovo jedite
svaki puta kada ste gladni tijekom dana.

9 ČAROBNIH NAMIRNICA ZA ČIŠĆENJE TIJELA

MASLO (GHEE):
pojačava probavnu vatru, smanjuje toplinu i upalne procese u tijelu, smiruje nadutost (česta
pojava kod detoksikacije).
ĐUMBIR: izvlači otrove iz organizma, uzima se s medom, limunom i kamenom soli.
KAMENA SOL: lakša i bolja za probavu od drugih soli, stimulira probavne sokove, izvlači toksine.
MED: iako sladak, čisti kanale kojima prolazi hrana, no ne smije ga se zagrijavati, jer tada postaje
otrovan.
MUNGO GRAH: djeluje blagotvorno na jetru, lako je probavljiv te se smatra odličnom proteinskom
hranom bogatom vitaminima i mineralima.
BASMATI RIŽA: stimulira probavnu vatru, a njezina sluz obnavlja želudac, pomaže tijelu da se
riješi otrova
LIMUN: pročišćava krv, jedna žlica limunova soka i jedna žlica meda otopljeni u mlakoj vodi
djeluju izvrsno kod poremećaja prekomjerne tjelesne težine i kod povišenog kolesterola.
TRIPHALA PRAH: uzeti jednu žličicu prije spavanja (djeluje blagotvorno i laksativno na probavu).
VODA: možete je piti puno, a biti dehidrirani. Zato je najbolje ujutro zrno kamene soli otopiti pod
jezikom i zaliti mlakom vodom – to djeluje na propusnost stanične membrane i osigurava da
tekućina doista i dođe do stanica. Voda uvijek mora biti mlaka, prema toploj, a nikako
hladna. Napravite ‘posebnu’ vodu: uzmite tri litre vode i stavite kuhati. Kuhajte dok ne ispari do
pola. To je vaša dnevna doza ‘posebne’ vode koju popijte tijekom dana.
Usredotočite se na ono što radite:
Četrdeset dana do mentalnog, tjelesnog
i duševnog blagostanja
S naslovnice
Autor: Portal Novilist.hr
Objavljeno: 17. kolovoz 2015. u 8:04

VEZANO; ČLANCI; INTERVJU Tanja Kraljić Strgačić: Čovjek bespotrebno komplicira i zato se dovodi u neravnotežu i bolest

Napravite svjetlosni mač i sasijecite svaku poražavajuću i destruktivnu misao, jedan je od

savjeta

Naše fizičko tijelo ne živi od hrane koju trenutno pojedemo, nego od njezinih najsuptilnijih elemenata, a postupak
od žvakanja, gutanja, probave do pretvaranja krupnih čestica u najsitnije tkivne čestice traje 40 dana. Budući da
su tijelo i um građeni od istih elemenata kao i hrana, posebnim režimom prehrane, vježbi i rituala, možemo
utjecati na bolje povezivanje našeg uma i tijela, otkriva Ivana Petrušić u svom vodiču do mentalnog, tjelesnog i
duševnog blagostanja "40 dana", koji se temelji na njezinim znanjima fizioterapije i ajurvede.

"Napravite svjetlosni mač i sasijecite svaku poražavajuću i destruktivnu misao, naučite važnost pražnjenja tijela,
pripremite svoju vodu, otkrijte prednosti uljenja iznutra i izvana, suočite se s izgledom svog tijela bez
uljepšavanja, a zatim naučite kako ga prihvatiti i u njemu se osjećati bolje. Neka cilj jutarnje tjelovježbe bude
ravnomjerno i smireno disanje, što je najbolja priprema za sve doživljaje koji nas čekaju tijekom dana, stoga
započnite dan najljepšom vježbom u jogi - Pozdravom suncu".

Autorica savjetuje kako se usredotočiti na sve što radite, pa i na pripremanje hrane, stoga priručnik započinje
upoznavanjem hrane i važnosti okusa, a nastavlja se objašnjenjima jutarnjih i cjelodnevnih vježbi pomoću kojih
ćete regulirati ritam disanja i postići povezanost tijela i uma. Dan završite tradicionalnom indijskom masažom i
uljenjem čije djelovanje nije samo površinsko.

Popisom namirnica za tjednu kupovinu pojednostavljeno je kreiranje jelovnika za svaki dan, a na kraju knjige
autorica dodaje i 16 recepata za jednostavna tradicionalna jela prilagođena ajurvedskim principima, među
kojima su popečci od tikvica sa zobenim pahuljicama, kari od krumpira i neodoljivi hummus.

Ivana Petrušić fizioterapeutkinja je koja sa suprugom Tomislavom Petrušićem radi u ajurvedskom centru.
Educirala je i uvela u ajurvedske procedure predpanchakarme na desetke terapeuta koji su poslije dobili
mogućnost studiranja na Londonskom koledžu ajurvede, na kojem radi kao savjetnica za prehranu.

Knjiga je objavljena u izdanju Profila, a cijena joj je 69 kuna.

Hrana koja uđe u tijelo a nije adekvatno probavljena postaje otrov kojega se ni
jetra ne može riješiti
U vodiču “40 dana” na zabavan način opisuje proces koji se sastoji od posebnog načina prehrane i
vježbi
 Vecernji list - Hrvatska

 10 May 2015

 PIŠE: romana kovačEvIć barIŠIć snImIo: davor vIŠnjIć/PIxsEll

U stalnom stresu i svakodnevnoj borbi na poslu, u kući, u prometu, u kakvom nas većina živi, na spomen o
skladnosti uma i tijela te dnevnog rada na tom jedinstvu automatski će većina nas odmahnuti rukom:
„Nemam vremena za to“. Vježbe, pravilna prehrana, pa za to bi trebalo uzeti godišnji odmor i ništa drugo ne
raditi! A za knjigu na tu temu trebali bismo valjda zaglaviti na pustom otoku. Međutim, ironični opisi male
sredine i za nju tipičnih predrasuda, u kojoj je autorica knjige „40 dana“ Ivana Petrušić odrasla i spominje je
u knjizi, duhoviti obiteljski dijalozi poput onog u kojima je roditelji nježno odgovaraju od željenog poziva
liječnice jer smatraju da im voljeno dijete nije dovoljno pametno, ovu knjigu izdvajaju od drugih vodiča za
promjenu životnih navika. Polazi se od činjenice da određena aktivnost koja se ponavlja četrdeset dana
prelazi u automatizam jer baš toliko je potrebno da se tijelo počne mijenjati i da hrana postane svijest. Tu,
uostalom, leži i smisao 40-dnevnog korizmenog posta, a taj se rok u više navrata spominje još u Starom
zavjetu. Kako se u tom periodu usmjeriti k mentalnom, tjelesnom i duševnom blagostanju, na zabavan i
prijemčiv način donosi ovaj vodič u izdanju Profila, koji se temelji na autoričinim znanjima fizioterapije i
ayurvede, ali i osobnom životnom iskustvu.
Mentalno-emotivno stanje

Radeći u ayurvedskom centru Somalata, svakodnevno se susretala s bezbroj pitanja ljudi većinom zagušenih
mentalno-emotivnim i fizičkim otrovima. – Uvijek bih iznova morala objašnjavati što je doista važno u
procesu detoksikacije, a ključne nedoumice javljale su se kod pitanja stvarnih potreba tijela. Stoga mi je bilo
od presudne važnosti u detalje objasniti probavne procese jer svaka bolest počinje u tom sustavu, kao
posljedica smanjene probavne vatre uzrokovane mentalnim otrovima ili onima koje svakodnevno unosimo
kao hranu. Važno je znati sljedeće: hrana koja uđe u tijelo, a nije adekvatno probavljena, postaje otrov
kojega se ni jetra u jednom trenu ne može riješiti i dolazi do autotoksemije tj. samootrovanja – kaže I.
Petrušić. Objašnjavajući pojam loše probavne vatre, navodi da su razlozi njena smanjenja loše emocije za
vrijeme jela ili, općenito, jedenje nekompatibilne hrane, npr. riba-mlijeko, jedenje koje nije u skladu s
biološkom konstitucijom, dobom dana ili godišnjim dobom. Od ovog svega je najvažnije mentalno-
emotivno stanje jer se može dogoditi da se svega dogmatski i knjiški pridržavamo, a da smo u isto vrijeme
tužni, bijesni, ljuti, ogorčeni, pohlepni, gramzivi, depresivni itd. Tada hrana, objašnjava, mijenja svoju
vibraciju, uništava probavnu vatru i uzrokuje samootrovanje. Knjiga se sastoji od tri dijela. U prvom dijelu
autorica opisuje potrebne alate pa navodi da, osim mentalnog aspekta i jačanja volje kroz afirmacije poput
gledanja u ogledalo, isprobavanja uske odjeće, pažnju usmjeravamo i na fizički aspekt kroz vježbe posebno
dizajnirane za zaposlene koji nemaju vremena za teretanu. Slijedi samotretiranje kroz razne masažne tehnike
i kroz spoznaje o važnosti evakuacije otrova iz tijela. Savjetuje kako se usredotočiti na sve što radite, pa i na
pripremanje hrane. Objašnjava što je zapravo hrana, iznosi teoriju o pet elemenata, šest okusa, šest stadija
makrometabolizma i suptilni mikrometabolizam. Tu se daje odgovor na pitanje zašto četrdeset dana i što
znači izreka “ono si što jedeš”, odnosno objašnjava se proces pretvaranje materije (hrane) u energiju
(svijest). U drugom dijelu koristi znanja iz svoje struke. Nakon godina rada kao fizioterapeut zna koje su
vježbe najučinkovitije kad se tijelo treba riješiti viška masti na kritičnim područjima. Razlika je u jutarnjim
vježbama i onima kroz dan pa je autorica napravila slijed petominutnih vježbi (donosi ih i na svom blogu),
koje se rade između ostalih dnevnih aktivnosti, a kojima se regulira ritam disanja i postiže po- vezanost tijela
i uma. U trećem dijelu detaljno opisuje svakodnevicu ovih četrdeset dana. Period je podijeljen na tjedne,
svaki tjedan ima svoj raspored. Dan je opisan od jutra do mraka; procedure od ustajanja iz kreveta, uzimanja
raznih ljekovitih mješavina, vježbanja joge, petominutnih vježbica, kuhanja, samomasaže i njege tijela. Dan
preporučuje završiti tradicionalnom indijskom masažom i uljenjem, čije djelovanje nije samo površinsko. Na
kraju je i popis za kupnju po tjednima, koji pojednostavljuje kreiranje jelovnika za svaki dan te 16 recepata
za jednostavna tradicionalna jela prema ayurvedskim principima, među kojima su popečci od tikvica sa
zobenim pahuljicama, curry od krumpira i humus.

Život bez patnje

Autorica, koja sa suprugom Tomislavom Petrušićem radi u prvom ayurvedskom centru na ovim područjima,
Ayurveda centru Somalata, te je ujedno i savjetnica za prehranu na Londonskom koledžu ayurvede, poručuje
kako sreća nije rezultat određene životne okolnosti, već je određena životna okolnost rezultat sreće, ali malo
tko to shvati. – Nismo još dovoljno mudri da shvatimo da nam patnja ne treba. Ona traje dok ne shvatimo da
je nepotrebna. A za to shvaćanje, paradoksalno, svatko od nas treba baš tu određenu količinu patnje koja je
dovoljna da se kaže dosta. Eto, kada smo blizu dosta, tada krećemo u potragu za životom bez patnje –
objašnjava filozofiju koju živi.