FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U SPLITU

ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

SOCIOLOGIJA OBRAZOVANJA

SEMINARSKI RAD

OBRAZOVANJE I ZAPOŠLJAVANJE

Mentor: Studentica:

doc.dr.sc. Ivanka Buzov Petra Ćurlin

Split, studeni, 2016.

1
SADRŽAJ:
UVOD........................................................................... Error! Bookmark not defined.

RAZRADA ................................................................... Error! Bookmark not defined.

Obrazovne karijere,postignuća i nejednakosti .............. Error! Bookmark not defined.

Radne karijere nakon izlaska iz obrazovanja ................................................................. 6

Ranjive skupine .............................................................................................................. 7

Rad tijekom studiranja .................................................................................................... 8

ZAKLJUČAK............................................................................................................... 10

LITERATURA ............................................................................................................. 11

2
1. UVOD

Tema seminarskog rada je obrazovanje i zapošljavanje u kojem ćemo pokušati

objasniti princip obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj i šanse koje pojedinci imaju za
zaposlenje nakon završetka školovanja, bez obzira na stupanj. Osvrnit ćemo se pojedine
uvjete kakve djeca imaju u svojem obrazovanju kao i nejednakost koje pronalazimo u sustavu
te ćemo spomenuti radne karijere nakon izlaska iz obrazovanja gdje se mladi susreću sa
problemima pronalaska posla i neusklađenostima u radu i obrazovanju. Dotaknuti ćemo se i
teme ranjivih skupina i kakva je njihova šansa za obrazovanjem i pronalaskom posla. Za kraj
ćemo spomenuti i temu studiranja i istovremenog rada kao pokazatelja slabih financijskih
uvjeta za studiranje gdje su mladi primorani financijsku stabilnost potražiti u poslu. Većina
seminarskoga rada se temelji na istraživanju koje je proveo mr. sc. Teo Matković.

3
2. RAZRADA

2.1. Obrazovne karijere, postignuća i nejednakosti

Obrazovanje u Hrvatskoj je podjeljeno na tri etape: obrazovanje kroz osnovnu školu,

srednju školu te studij. Obavezna je samo osnovna škola, a nakon nje, u dobi od otprilike 15
godina, pojedinci biraju hoće li i gdje započeti srednjoškolsko obrazovanje. Postoji nekoliko
tipova srednjih škola, a to su gimnazije, četverogodišnje strukovne škole te trogodišnje
strukovne škole. Gimnazije primaju samo najbolje učenike stoga je i njihova upisna kvota
manja dok s druge strane oni lošiji učenici upisuju trogodišnje škole gdje često ne postoji
bodovni prag za upis te se često upisne kvote ni ne popune. Svake godine se sve manje i
manje učenika upisuje u takve škola, dok se najviše učenika upisuje u četverogodišnje
strukovne škole gdje im je omogućena šansa za nastavak školovanja na nekom fakultetu i koje
za razliku od gimnazija pružaju učenicima strukovne sadržaje. Prema ovom istraživanju,
zaključeno je da je polaznost učenika u srednje škole u Hrvatskoj na vrhu europskog
standarda te da unazad pet godina samo 3% anketiranih mladih nije upisalo srednje škole.
Nadalje, prema istraživanju je pokazano da je okvirno polovica maturanata četverogodišnjih
strukovnih škola nastavilo obrazovanje na studiju i to više sveučilišnom nego stručnom te ih
je oko polovice taj studij i završilo. Gimnazijalci velikom većinom upisuju sveučilišni studij
te su vrlo uspješni i oko njegovog završavanja. Učenici trogodišnjih srednjih škola ne upisuju
fakultete jer im je to onemogućeno, kao što nemaju pravno na besplatno doškolovanje kako bi
upisali studij. Što se tiče završavanja upisanog studija, tek 59% ispitanika ga je završilo, a
15% ispitanika je promjenilo svoj studij. Postavlja se pitanje za što su se te osobe školovale?
Dobiveni su rezultati prema kojima je čak polovica učenika iz strukovnih škola po završetku
srednje škole stekla zvanja iz osobnih usluga te ekonomska ili inžinjerska zvanja, a među
mladima s diplomom visokog obrazovanja, četvrtina ju je stekla iz područja ekonomije i
poslovanja. Petina ispitanika ima diplomu iz područja računarstva, prirodnih znanosti i
arhitekture, desetina diploma je iz prava, sedmina iz područja humanističkih i ostalih
društvenih znanosti te okvirno šestina diploma na području zdravstva.

Nažalost nejednakost u obrazovanju postoji jer nemaju sva djeca jednake šanse u
obrazovnim karijerama. Tu imamo dvije prisutne pojave: obrazovno postignuće mladih koje
je povezano sa socijalnim statusom njihovih roditelja te obrazovanje koje se često prenosi sa
„koljena na koljeno“. Što se tiče obrazovnog postignuća mladih koje je povezano sa
socijalnim statusom njihovih roditelja, situacija je sljedeća: slaba je šansa da će dijete čiji je

4
barem jedan roditelj osoba sa dobro plaćenim zanimanjem stručnjaka ili menadžera, upisati
trogodišnju strukovnu školu. Ali, zato dijete običnog manualnog radnika ili dijete čiji su
roditelji nezaposleni češće završava trogodišnju strukovnu školu od četverogodišnje strukovne
škole ili gimnazije, dok tek desetina takve djece upiše fakultet i na istom diplomira. Kod
obrazovanja koje se prenosi sa „koljena na koljeno“ postoji snažna tendecija da djeca postižu
barem jednaku razinu obrazovanja kao njihovi roditelji. „Većina roditelja koji su stručnjaci ili
menadžeri i sami su završili visoko obrazovanje. Roditelji u zanimanju tehničara i inžinjera
često posjeduju diplome stručnih studija ili barem četverogodišnjih srednjih škola. Kod
roditelja koji rade u zanimanjima u proizvodnji, transportu ili građevini dominiraju
trogodišnje škole, dok među roditeljima poljoprivrednicima, polukvalificiranima i
nekvalificiranim radnicima značajan dio nema ni srednju školu.“ (Matković, 2002, 13.)
Također, valja napomenuti da neovisno o socijalnom statusu, manje šanse za obrazovanje
imaju osobe koje su odrasle u ruralnim krajevima kao i osobe sa invaliditetom.

Nadalje postavlja se pitanje koji su to izvori nejednakosti u obrazovanju? Nejednakosti

ne nastaju u trenutku upisa na fakultet iako su tada jasno vidljive. Izvori nejednakosti se
protežu još od predškolskog obrazovanja koje nije besplatno (plaćaju ga roditelji uz
sufinanciranje lokalne uprave). Vrtić kao ustanova može odigrati veliku ulogu za pripremanje
djeteta na daljnje obrazovanje, a pošto nije besplatno, oni siromašni ga ni nemogu priuštiti
svojem djetetu. Uz sve to veliku ulogu imaju i izvanškolske aktivnosti poput plesa,škole
stranih jezika i sportskih aktivnosti koju svojoj djeci mogu priuštiti oni obrazovaniji i bolje
plaćeni roditelji. Takve situacije kasnije mogu odigrati veliku ulogu u osnovnoškolskom
obrazovanju gdje djeca obrazovanijih i bolje plaćenih roditelja imaju prosječni ocjenu 4.5 u
zadnjem razredu osnovne škole, dok djeca manje obrazovanih, slabije plaćenih ili
nezaposlenih roditelja imaju prosječnu ocjenu 3.9 u zadnjem razredu osnovne škole. Takve
ocjene im određuju kakvu srednju školu mogu upisati, a ta ista srednja škola im ograničava
izbor fakulteta kojeg mogu upisati. No isto tako valja napomenuti da iznimke postoje i da ove
rezultate istraživanje ne možemo shvatiti doslovno jer i dalje postoje djeca koja usprkos
slabom obrazovanju ili nezaposlenošću roditelja mogu postići odlične rezultate u obrazovanju.
Autor napominje da bi se ovakve nejednakosti mogle umanjiti sustavom općeg, jednakog i
svima priuštivog pristupa kvalitetnog predškolskog obrazovanja, jednosmjenskim cjelovitim
boravkom u osnovnim školama te besplatnim izvanškolskim sadržajem. Uz to sve trebalo bi
osigurati stipendije učenicima i studentima slabijeg socio-ekonomskog statusa kao motivacija
da ne napuste školovanje.

5
2.2. Radne karijere nakon izlaska iz obrazovanja

U potrazi za novim poslom nameće se pitanje koliko je vremena potrebno dok se

pronađe prvi posao? Prema provedenom istraživanju došlo se do rezultata kako je oko
desetina ispitanika već radila tijekom studija dok je oko polovice ispitanika posao pronašla
nakon otprilike šest mjeseci nakon završetka studija; trećini je taj posao potrajao dulje od pola
godine. Četvrtina ispitanika nije uspjela pronaći posao ni nakon dvije godine od završetka
studija. Nakon dobivenih rezultata postavilo se pitanje da li je šansa za pronalazak posla
slična za sve, bez obzira na završeni stupanj obrazovanja. Dobivenim rezultatima je
zaključeno kako šansa nije slična pošto mladi bez završene srednje škole vrlo teško pronalaze
posao dok s druge strane najlakše posao pronađu mladi sa diplomom. Jedan dio mladih nakon
završetka studija ne želi još naći posao dok kod onih koji ga i traže dominira status
nezaposlenosti prvih nekoliko mjeseci od završetka studija. Oko desetine mladih koji uspiju
pronaći posao taj posao obavljaju na „crno“ no obično je riječ o kratkotrajnim poslovima.
Jedan od rjeđih načina započinjanja karijere jest rad u obiteljskom biznisu ili pak osnivanje
vlastitog.

Mladost sama po sebi ne predstavlja problem pri zapošljavanju,već nedostatak

iskustva i stručne prakse jer na tržište rada izlaze sa teorijskim znanjem i diplomom. Nemaju
pravog radnog iskustva, preporuka, informacija o poslu i poslodavcu. No prednost je ta, da
kada se jednom zaposle, omogućena im je šansa za stjecanje potrebnih vještina i daljni
napredak.

Još jedno od pitanja koje se nametnulo prilikom istraživanja jest kako doći do posla. U
tablici 1 prikazani su podaci istraživanja:

Informirao ili uputio prijatelj 26,9%

Informirao ili uputio poznanik 18,5%
Informirao ili uputio član obitelji 18,0%
Samoinicijativna prijava poslodavcu 17,4%
Preko oglasa u medijima ili na internetu 12,1%
Preko HZZO-a 7,6%
Preko škole ili obrazovne institucije 2,8%
Kontaktirao poslodavac 2,6%
Informirao ili uputio netko iz strukovnih krugova 2,1%
Preko privatne tvrtke za posredovanje 0,6%

6
Prema dobivenim podacima najlakše su pronašli posao oni koje su uputili prijatelji, poznanici
ili članovi obitelji, a mali dio njih je posao pronašao preko privatne tvrtke za posredovanje.

Obično je prvi posao, pogotovo mladima sa završenom srednjom školom neko

jednostavno zanimanje sa niskom plaćom i uz ugovor na određeno. On je također manje
poželjan od stalnog posla u kojem trajanje ugovora nije određeno te je u Hrvatskoj uobičajno
započeti karijeru ovakvim poslovima. Rad na određeno je rjeđi kod osoba sa završenim
studijem jer je pronaći posao bitna stvar; pokazalo se da je bolje pronaći dobar posao nakon
dugotrajne potrage nego pronaći loš posao u kratkom roku od završetka studija.

Bitno je napomenuti da postoje neusklađenosti u radu i obrazovanju. Nije rijetkost da

se osobe sa završenom srednjom školom ili fakultetom ne zaposle u svojoj struci. Posao u
struci je snažno povezan sa područjem obrazovanja za koje se pojedinac školovao. Tako su
istraživanjem dobiveni rezultati koji govore da su oni koji su nakon završetka srednje škole
nalazili poslove u struci, najčešće u ekonomskoj ili građevinskoj te u zdravstvu, dok su rijetko
posao u struci dobivali oni koji su pohađali srednju školu iz područja poljoprivrede, prijevoza
i manjih strukovnih područja. Visokoobrazovani najčešće i najlakše pronalaze poslove srodne
njihovoj struci ili u njihovoj struci. Među njima su najlakše pronalazili posao oni koji su
studirali ekonomiju, poslovanje i studije vezane uz zdravstvo dok su posao izvan struke
najčešće nalazili oni sa diplomama humanističkih i ostalih društvenih znanosti. Autor
napominje da posao izvan struke ne mora nužno biti loš. On može biti atraktivniji i bolje
plaćeniji od onoga u struci te se možda pojedinac lakše pronađe u takvom poslu od onoga u
struci. Dio populacije se školovao na studiju kojeg možda i nije želio upisati pa mu posao
izvan struke i odgovara. Šteta je jedino onih pojedinaca koji su uložili toliko godina,volje i
truda u studij koji vole da bi pronašli posao koji uopće ne odgovara onome za što su se toliko
vremena školovali.

2.3. Ranjive skupine

Osim što šansu za pronalazak posla uvjetuje stupanj obrazovanja također je uvjetuje i
obiteljsko zaleđe, zdravstveno stanje te okolnosti odrastanja (manje povoljno geografski i
obiteljski razlozi). Najslabiju startnu poziciju pri pronalasku posla imaju mladi Romi te djeca
roditelja najnižeg obrazovanja i socioekonomskog položaja. Isto tako, slabo pronalaze posao
oni odrasli u istočnoj Hrvatskoj (tome pogoduje činjenica da tu ima najviše etničkih manjina i
slabije razvijenih područja), a slijede ih djeca imigranata koji i kada nađu posao, obično rade
jednostavna i lošija zanimanja. Povećan rizik pri početku karijere imaju djeca odrasla u

7
jednoroditeljskoj obitelji ili uz rastavljene roditelje kao i mladi koji su odrasli u udomiteljskim
obiteljima i domovima za djecu. Posao sporo pronalaze i osobe sa zdravstvenim problemima i
invaliditetom, a plaća koju ostvaruju je niža. Za ove populacije (kako je istraživanje pokazalo)
nije kriva izravna diskriminacija već je zaslužan niži stupanj obrazovanja koji postižu, ali se u
obzir moraju uzeti okolnosti i uvjeti u kakvima pripadnici ovih skupina žive. Nije
iznenađujuće da mladi Rom nakon osnovne škole ne nastavi svoje obrazovanje jer je to u
njihovoj kulturi normalna pojava (naravno postoje iznimke). Isto tako nije neuobičajno da
dijete koje odrasta u siromašnim uvjetima nema dovoljno sredstava za uspješno daljnje
obrazovanje. Često se događa da su pripadnici ovih ranjivih skupina prisiljeni raditi svakakve
poslove dok djeca imućnijih ili obrazovanijih roditelja sebi mogu priuštiti traženje ili biranje
poslova.

2.4. Rad tijekom studiranja

Institut za razvoj obrazovanja objavio je izvješće pod nazivom "Socijalna uključivost

visokog obrazovanja u Hrvatskoj: analiza stanja". Izvješće analizira nejednakosti u pristupu
visokom obrazovanju u Hrvatskoj i razlike u profilu studentskog tijela među različitim
visokim učilištima te utvrđuje koje skupine studenata imaju veće financijsko i radno
opterećenje, te koje češće odustaju od studija. Nakon objave izvješća "Socijalna i ekonomska
slika studentskog života u Hrvatskoj: nacionalno izvješće istraživanja Eurostudent" 2011.
godine, cilj novog izvješća je pružati detaljniju analizu podataka istraživanja Eurostudent, i to
prema pojedinim visokim učilištima i prema različitim skupinama potencijalno ranjivih
studenta u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja. Glavni zaključak izvješća je da postoje
nejednakosti u pristupu visokom obrazovanju - osobe nižeg socioekonomskog statusa su
podzastupljene u studentskoj populaciji u usporedbi s njihovom zastupljenošću u ukupnoj
populaciji. Oni imaju puno manju vjerojatnost upisivanja visokog obrazovanja te nešto veću
vjerojatnost napuštanja studija. Ranjive skupine u visokom obrazovanju imaju veće
financijsko i radno opterećenje. Određene skupine studenata imaju znatno nepovoljnije
iskustvo studiranja (u smislu većeg financijskog i radnog opterećenja te nezadovoljstva s
mjerom do koje studij ispunjava njihova očekivanja). Najranjivije skupine su studenti nižeg
socioekonomskog statusa i studenti s fizičkim i mentalnim teškoćama. No, postoje i druge
skupine koje nepovoljno ocjenjuju svoje iskustvo studiranja poput studenata s djecom,
studenata starije dobi te studenata koji su završili strukovnu školu. Postoje uvjeti studiranja

8
koji mogu negativno utjecati na iskustvo studiranja i na obrazovne ishode. Naime, okolnosti
studiranja koje ne dijele svi studenti kao što su plaćanje školarina, izvanredni status (koji
onemogućuje pristup studentskim pravima), rad uz studij i stanovanje u skupljem smještaju
(ili daleko od mjesta studiranja) imaju negativan utjecaj na iskustvo studiranja. Izvješće je
pokazalo da su najranjivija skupina studenti koji rade uz studij. Studenti stručnih studija
studiraju pod značajno nepovoljnijim uvjetima od onih na sveučilišnim studijima - studenti
javnih stručnih studija češće imaju otežavajuće okolnosti studiranja kao što su studij u
izvanrednom statusu i studij uz rad te imaju manji pristup studentskim domovima i
stipendijama. Također, među studentima stručnih studija je znatno veći udio studenata nižeg
socioekonomskog statusa, studenata s djecom te studenata koji ne upisuju studij izravno
nakon srednje škole. Ukupno, ovo rezultira time da studenti javnih stručnih studija
nepovoljnije ocjenjuju svoje financijsko opterećenje. Profil studenata i uvjeti studiranja
variraju među različitim sveučilištima: postoje primjetne razlike u zastupljenosti studenata po
spolu, dobi i socioekonomskom statusu na hrvatskim sveučilištima.

9
3. ZAKLJUČAK

Dolazimo do zaključka da se u Republici Hrvatskoj obrazovanje dijeli na osnovnu

školu, srednju školu i studij. Osnovna škola je jedina obavezna, a o pojedincu ovisi želi li
nastaviti svoje daljnje obrazovanje ili ne. To često ovisi o nekoliko faktora: uspjehu u
obrazovanju ili uvjetima kakvo dijete ima i koji utječu na njegov daljni izbor. Također je
bitno napomenuti da veliku ulogu u daljnjem obrazovanju imaju sami roditelji te da postoji
snažna povezanost između obrazovanja i zanimanja roditelja sa djetetovim budućim izborom
u obrazovanju. Nažalost nejednakost u obrazovanju postoji jer nemaju sva djeca jednake
šanse u obrazovnim karijerama. Tu imamo dvije prisutne pojave: obrazovno postignuće
mladih koje je povezano sa socijalnim statusom njihovih roditelja te obrazovanje koje se često
prenosi sa „koljena na koljeno“. Jednom i kada završe obrazovanje mladi se susreću sa
problemom kako do posla gdje najmanju šansu za pronalazak imaju oni koji su završili
osnovnu školu, a najveću oni koji su završili studij, iako i tada postoji problem da li će
pronaći posao koji odgovara njihovoj struci. Tu zaključujemo da postoji neusklađenost u radu
i obrazovanju. Što se tiče ranjivih skupina tu zaključujemo da je riječ o Romima, djeci koja su
odrasla u jednoroditeljskim obiteljima te djeci koja su odrasla u domovima i udomiteljskim
obiteljima. Kod njih je zabilježen najveći rizik kod pronalaska posla. Također ranjivu skupinu
predstavljaju i studenti koji su primorani za vrijeme studiranja i raditi pa se postavlja pitanje
kako će uspješno uskladiti posao i učenje. Rješavanje ovakvih problema nije moguće
odjednom, potrebne su promjene u sustavu obrazovanja, počevši od davanja jednakih šansi
svoj djeci i potporama za koje bi trebala biti zadužena država.

10
5. LITERATURA

1. Matković, T. (2009). Mladi između obrazovanja i zapošljavanja: isplati li se školovati?.

Zagreb: Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj

2. Matković, T. (2008.) Razina obrazovanja i ishodi na tržištu na početku radne karijere.

Zagreb

https://bib.irb.hr/datoteka/363975.Matkovic_2008_Razina_obrazovanja_i_ishodi-JIM2A.pdf

3. Poslovni dnevnik

http://www.poslovni.hr/after5/najranjivija-skupina-studenti-koji-rade-uz-studij-263899

11