1

Recenzenti:
Prof. dr. sc. Sneana Nikoli
Prof. dr. sc.Medina Vanti-Tanji
Prof. dr. sc.Mirela Duranovi
Prof. dr. sc. Branimir Miki
Lektor: Fikreta Gafi, prof
Izdava:
Haris Muhi
World University Service of Bosnia Herzegovina (SUSBiH)
Tira: 800 komada
Grafiki dizajn: Faruk Bavi
DTP i tampa: Arka press d.o.o.

Knjiga je nastala u okviru Tempus projekta Jednake mogunosti za studente s posebnim potrebama u
visokom obrazovanju (EQOPP) (2011-2517) (Broj projekta: 516939-TEMPUS-1-2011-1-BA-TEMPUSSMHES), ), koji je finansirala Evropska komisija.
Ovaj tekst prikazuje gledita partnera i ne predstavlja miljenje Komisije. Evropska komisija nije odgovorna
za bilo kakvu upotrebu informacija koje se ovdje nalaze.

Autori:
Doc. dr. sc. Vesna Bratovi
Doc. dr. sc. Lejla Junuzovi-uni
Doc. dr. sc. Alma Dizdarevi
Doc. dr. sc. Amela Teskeredi

STUDENTI SA TJELESNIM INVALIDITETOM

U VISOKOM OBRAZOVANJU

Sarajevo, 2013

PREDGOVOR
I UVODNE INFORMACIJE

8
10

Ured za podrku

10

Koordinator za podrku

10

Zadaci koordinatora za podrku

11

Podrka tutora i studiranje

11

Pristup informacijama

12

Individualni profil

12

II TJELESNA INVALIDNOST

13

Pojam i definicija

13

Pregled stanja u Bosni i Hercegovini

16

Vrsta i stepen tjelesnih oteenja

18

Klasifikacija u odnosu na vrstu oteenja

18

Klasifikacija prema mjerilima teine invaliditeta

19

Medicinska klasifikacija

20

III PROBLEMI SA KOJIMA SE SUSREU STUDENTI SA TJELESNIM INVALIDITETOM U VISOKOM

OBRAZOVANJU
21
Skriveni invaliditet

21

Barijere koje su prisutne u visokom obrazovanju

21

Stavovi, predrasude i stereotipi prema osobama sa invaliditetom

22

Stavovi fakulteta

24

Stavovi studenata

24

Fizike barijere

24

IV USPOSTAVLJANJE PRVOG KONTAKTA OPTE PREPORUKE

26

V PODUAVANJE STUDENATA SA TJELESNIM INVALIDITETOM PROBLEMI I PREPORUKE 28

Poetak nastave

28

esto odsustvo sa nastave

29

Student ne postie uspjeh

30

itanje

31

"Hvatanje biljeki

31

Ispiti

31

Pristupanost unutranjeg prostora, adaptacija sredstava za rad i pristup studentu sa tjelesnim

invaliditetom
32
6

Poduavanje studenata koji imaju dodatne probleme u komunikaciji

33

Kako nastavnici mogu pomoi?

34

VI ULOGA INSTITUCIJA VISOKOG OBRAZOVANJA

35

Usluge

35

Prostorni kapaciteti

36

Oprema/resursi

37

VII AUGUMENTATIVNA I ALTERNATIVNA KOMUNIKACIJA

38

Komunikacija

38

Demografski podaci

38

ta je alternativna i augmetativna komunikacija (AAC)?

39

Tipovi simbola koji se koriste u AAC

41

Niska, srednja i visoka tehnologija AAC

44

Studenti kao korisnici AAC sistema

45

Komunikacija licem u lice

47

Pisanja komunikacija na fakultetu

47

Komunikacija na daljinu

47

Dostupnost modernih tehnologija za sobe koje koriste AAC

48

Mobiteli i AAC

48

Voice4u AAC Communication Screenshots

49

Zvukovne table

49

VIII POJMOVNIK

51

IX BONTON PONAANJA PREMA OSOBAMA SA INVALIDITETOM

53

X LITERATURA

55

Kontakt detalji po univerzitetima

58

PREDGOVOR
Prouavanje literature, desetogodinji rad u visokokolskoj instituciji i bogato iskustvo u
radu i druenju sa osobama sa invaliditetom i njihovim porodicama rezultirali su ovim
tekstom. Potpuno je jasno da postoji mnogo naina na koji nastavnici, studenti bez
invaliditeta, centri za podrku studentima sa invaliditetom, institucije visokog obrazovanja i
sami studenti sa tjelesnim invaliditetom mogu uiniti da visoko obrazovanje bude, ne samo
mogunost, nego imperativ za mlade sa tjelesnim invaliditetom. U ovoj publikaciji pokuali
smo da identificiramo najee probleme u samom procesu nastave koji se mogu javiti na
relaciji student sa (tjelesnim) invaliditetom, nastavnik, nastavni proces i da damo
preporuke kako prevazii te probleme na sveukupno zadovoljstvo.
Ovaj tekst ima deset poglavlja.
U prvom dijelu date su uvodne informacije o namjeni ovog teksta, o uredu za podrku, te
ulozi i zadacima koordinatora za podrku, tutorstvu, pristupu informacijama i drugim
uslugama za studente sa invaliditeto.
U drugom dijelu dat je pregled stanja politike iz oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini, te
raznolikosti u samom definisanju pojma invalidnosti u oba entiteta. Takoe, uraena je
komparacija terminolokih odredica kod nas i u svijetu i data klasifikacija tjelesnih
oteenja. Neusaglaena terminologija i definisanje pojma invalidnosti jedan je od uzroka
nesistematinog pristupa u omoguavanju jednakih uslova za ostvarivanje prava osoba s
invaliditetom u svim segmentima drutvenog ivota, pa tako i u oblasti visokog
obrazovanja. U treem poglavlju predstavljeni su najei problemi sa kojima se susreu
studenti sa tjelesnim invaliditetom u visokom obrazovanju, a koji se tiu kako objektivnih,
fizikih barijera za studiranje, kao i subjektivnih faktora koji predstavljaju interakciju
stavova i predrasuda okoline i karakteristika samih osoba sa invaliditetom.
U etvrtom poglavlju posebno je izdvojen problem uspostavljanja prvog kontakta studenta
sa tjelesnim invaliditetom i nastavnika koji je obino proet uzejamnim nepovjerenjem i
brojnim nedoumicama i pitanjima. U ovom poglavlju date su i preporuke za njihovo
prevazilaenje.
U petom poglavlju obraen je proces poduavanja studenta sa invaliditetom, sa
preporukama, od poetka kolske godine do ispitivanja i ocjenjivanja studenata sa osvrtom
na specifinosti koje se mogu javiti u svakoj fazi, a koje mogu, ali i nemoraju biti rezultat
studentovog invaliditeta.
U estom poglavlju istaknuta je uloga i odgovornost visokokoskih institucija za
obezbjeivanje uslova za prijem i kolovanje studenata sa invaliditetom. Date su i
preporuke koje se odnose na obezbjeivanje usluga, opreme/resursa i adaptacije
prostornih kapaciteta.

U sedmom poglavlju predstavljena je augumentativna i alternativna komunikacija s

obzirom da veliki broj stanja koja uzrokuju tjelesnu invalidnost rezultiraju i nemogunou
koritenja govora kao primarnog metoda kumunikacije, a samim tim uveliko oteavaju
kolovanje osoba sa tjelesnim invaliditetom. U ovom poglavlju dat je i pregled dostupnih
modernih tehnologija za sobe koje koriste AAC.
Osmo poglavlje sadri pojmovnik najeih medicinskih stanja
invalidnosti.

koja dovode do

U devetom poglavlju predstavljen je bonton ponaanja prema osobama sa invaliditetom.

Deseto poglavlje sadri popis konsultovane literature za pisanje ovog teksta.
Ono to nije eksplicitno navedeno u ovom tekstu jeste da se preporuke za efikasno
poduavanje studenata sa tjelesnim invaliditetom, u osnovi, jednako mogu primijeniti u
poduavanju svih studenata. Svi studenti imaju koristi od jasnih i dobro koncipiranih
predavanja, pravovremenog specificiranja zadataka i obaveza i fleksibilnosti prilikom
ispitivanja i ocjenjivanja.
Nastavnici od kojih studenti oekuju da su eksperti za podruje o kojem predaju imaju
mnogo dilema vezanih za efikasno poduavanje studenata sa invaliditetom i adaptaciju
nastavnih metoda i sadraja. U ovom sluaju, najee su eksperti sami studenti sa
invaliditetom. Njihova saradnja i razgovor jedino mogu osigurati kvalitetan proces
poduavanja-uenja.
Nekada je dobro zatraiti pomo od koordinatora ureda za podrku studentima sa
posebnim potrebama (ili nekog drugog izvora koji ima iskustva u radu sa studentima sa
invaliditetom) koji, s obzirom na njihovu strunost i iskustvo, mogu dati vrijedne savjete i
podrku.
Naravno, bilo bi naivno oekivati da razgovor i dobra volja rijee sve akademske i druge
probleme koji se mogu javiti prilikom kolovanja studenata sa invaliditetom. Nekada
rjeenje problema nee rezultirati obostranim zadovoljstvom. Na svim fakultetima postoje
loi studenti i loi profesori. Ali oni ne predstavljaju kriterij ni za jedan fakultet.

I UVODNE INFORMACIJE
Ovaj tekst je namijenjen kako studentima sa tjelesnim invaliditetom, tako i akademskom i
neakademskom osoblju u visokom obrazovanju, menadmentu univerziteta,
koordinatorima za podrku, studentskim servisima i svima onima koji tokom svog rada na
visokokolskoj ustanovi mogu biti u situaciji da trebaju prepoznati i odgovoriti na posebne
zahtjeve ove specifine grupe studenata.
Prema zakonu o visokom obrazovanju (Okvirni Zakon o visokom obrazovanju Bosne i
Hercegovine, Slubeni glasnik BiH, 59/07), visokokolska institucija ne smije vriti
diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, ukljuujui i invaliditet (lan 7). Visokokolske ustanove
u naoj zemlji imaju dunost da ne tretiraju studente sa invaliditetom ili posebnim
potrebama nepovoljnije nego one bez invaliditeta, te imaju obavezu da preduzmu razumne
prilagodbe za sve studente, te da im osiguraju uslove kojima e se sprijeiti njihov
nepovoljan poloaj u poreenju sa onima koji nemaju invaliditet ili posebne potrebe.

Ured za podrku
Ured za podrku predstavlja koordinacijsko tijelo na univerzitetu koje pridonosi stvaranju
drutva u kome svaka osoba pripada i uestvuje u potpunosti. Ured za podrku njeguje
obrazovnu okolinu koja je inkluzivna i spremna podrati studente s posebnim potrebama
kroz:

graenje i odravanje partnerstva s fakultetima i akademskim i neakademskim

osobljem;
promoviranje svjesnosti o invaliditetu izmeu svih lanova univerzitetske zajednice;
osiguranje smjernica s obzirom na univerzitetske politike i procedure koje
osiguravaju potpunu participaciju studenata s invaliditetom u svim aspektima
univerzitetskog ivota.

Zadatak ureda za podrku jeste osigurati da studenti sa posebnim potrebama imaju jednak
pristup svim univerzitetskim programima i aktivnostima. Ured za podrku osigurava
studentima mogunost da ispune svoj puni potencijal tako to:
1. koordinira aktivnosti akademskih prilagodbi i servise podrke;
2. promovira samostalnost i samozastupanje;
3. osigurava informacije i upuuje na odgovarajue resurse.
Studenti sa invaliditetom ili posebnim potrebama kroz aktivnosti ureda bit e podstaknuti
da postanu odgovorne osobe koje donose odluke u svoje ime, rjeavaju probleme i sami
zastupaju svoje interese.

Koordinator za podrku
Koordinator/ica za podrku je kljuna osoba na visokokolskoj instituciji koja koordinira
cijeli proces podrke studentima sa posebnim potrebama putem ureda za podrku.

10

Zadaci koordinatora za podrku

Uspostavljanje jasnih procedura za provoenje identifikacijskih i drugih potrebnih

procjena i voenje registra,
Osiguranje individualnog tutorstva za studente sa invaliditetom ili posebnim
potrebama od strane drugih studenata ili nastavnika u saradnji sa fakultetima,
Koritenje web-stranice institucije u to veoj mjeri, uz postavljanje svih relevantnih
podataka na vrijeme,
Unapreivanje meunarodne saradnje i razmjene studenata s invaliditetom (u
saradnji s uredom za meunarodnu saradnju),
Pruanje strune pomoi pri prijavi i realizaciji domaih i meunarodnih projekata,
Pruanje informacija i podrke u prostorima ureda i u drugim prostorima
univerziteta, telefonom, e-mailom te putem web-stranice i broura,
Saradnja s partnerima: nadlenim ministarstvima, gradom, udruenjima studenata i
osoba s invaliditetom ili posebnim potrebama i udruenjima koje programski djeluju
u korist osoba s invaliditetom te strunjacima.

Podrka tutora i studiranje

Podrka tutora ili asitenta za podrku je oblik dodatne pomoi studentima pri njihovom
studiranju. Moe ukljuivati podrku tutora studenta (vrnjaka ili mlaih ili starijih
studenata) ili tutora nastavnika.
Podrka se ne odnosi samo na probleme prilikom studiranja, nego je openito u vezi sa
okolnostima tokom studiranja te se odnosi i na kolegijalnost, ope informacije o studiranju,
slobodno vrijeme i sl. Podrka tutora moe biti u formi lice u lice ili putem telefona ili online. Tutorstvo lice u lice traje oko dva sata sedmino i organizira se uz odobrenje ureda za
podrku univerziteta.
Podrka omoguava sljedee:
Ukljuivanje studenata u akademsku okolinu;
Voenje studenata kroz proces uenja i savjetovanje o studijskim pitanjima;
Informiranje studenata o bilo kojoj vanoj temi kakva je promjena pravila studiranja,
kao i drugih tema koje se odnose na proces uenja;
Unapreenje uenja;
Unapreenje kvaliteta studija.
Podrka tutora je neformalan sastanak tutora i drugih studenata, gdje se istrauju aspekti
studijskog programa. Ovo znai obino jako puno razgovora, sluanja, voenja biljeki i
drugih grupnih aktivnosti. Priroda same tutorske podrke ovisi o prirodi predmeta, ali tutor
uvijek provodi neko vrijeme obraajui se grupi i odgovarajui na pitanja. Ovisno o vrsti
posebnih potreba ili invaliditeta, tutorska podrka moe biti i individualna.

11

Ukoliko imate odreene potekoe prilikom studiranja ili prilikom provjere znanja, bilo bi
dobro da proitate ovaj vodi kako biste se upoznali sa podrkom koju nudimo i kako biste
se upoznali sa svim potrebnim pojedinostima koje nudimo zajedno sa drugim aktivnostima.
Obratite se uredu za podrku ukoliko elite savjet u vezi s podrkom koju emo vam
pruiti.
Imajte na umu da se u vodiu termini zahtjevi ili dodatne usluge odnose na specifine
usluge vezane za invaliditet, posebne potrebe, zdravstveno stanje, mentalni poremeaj ili
tekoe u itanju i pisanju kao to je disleksija ili na bilo koji drugi oblik posebnih potreba
koje su uzrokovane objektivnim okolnostima.

Pristup informacijama
Prije samog pristupanja visokokolskoj instituciji ili tokom upisa, visokokolska ustanova
moe da zadovolji potrebe studenata sa oteenjem vida ukoliko ih prvenstveno ohrabri da
iskau svoje potrebe.
Potencijalne barijere su:
1. Studenti se boje diskriminacije ukoliko otkriju drugima da imaju posebne potrebe ili
invaliditet;
2. Socio-ekonomsko i kulturno okruenje moe utjecati na pitanje stigmatizacije ili
njihove line spremnost da otkriju line podatke;
3. Studenti imaju osjeaj da su u stanju da se sami izbore sa svojim tekoama bez
pomoi drugih, te da usljed toga ne trebaju otkrivati detalje o svojoj tekoi ili
invaliditetu.
Sve ove potencijalne barijere mogu se negativno odraziti na identifikaciju studenata sa
oteenjem vida i moguu podrku koja je potrebna kako bi se osigurale jednake
mogunosti studiranja. Visokokolska institucija treba da kreira uslove i podsticaje koji e
ohrabriti studente da otkrivaju svoje tekoe ime e se omoguiti pruanje usluga koje su
im potrebne.

Individualni profil
im ispunite identifikacijski obrazac mi sakupljamo sve potrebne podatke i kreiramo va
individualni profil posebnih potreba i dodatnih usluga (IP). Va IP je kratak profil o tome
kako vae posebne potrebe, koje mogu biti privremene ili trajne te mogu biti rezultat
invaliditeta, ili kako vai posebni zahtjevi utjeu na va studij. Profil se sastoji od podataka
do kojih smo doli putem identifikacijskog obrasca i preko drugih izvora univerziteta. Ovo
je povjerljivi dokument dostupan samo osoblju ureda za podrku koji uestvuje u
zadovoljavanju vaih potreba, kao i vaem tutoru (ukoliko vam bude dodijeljen). Glavni cilj
profila jeste osigurati usluge koje odgovaraju vaim potrebama, a slui i tutoru da zna kako
da osigura podrku. Svi studenti imaju pristup svom profilu, te ga imaju pravo nakon
godinu dana aurirati.

12

II TJELESNA INVALIDNOST
Pojam i definicija
U literaturi, u pravnim i ostalim dokumentima, koriste se razliite definicije i pojmovi za
osobe s invaliditetom. Na primjer, navode se pojmovi poput invalidne osobe, osobe s
hendikepom, osobe s posebnim potrebama, osobe s tekoama, osobe sa
onesposobljenjem itd.
Svjetska zdravstvena organizacija jo 1980. godine daje klasifikaciju oteenja (bioloko),
invaliditeta (funkcionalno) i hendikepa (socijalno) - (International Classification of
Impairments, Disabilities and Handicaps ICIDH) i definira spomenute pojmove.
Prema ovoj klasifikaciji:
Oteenje (eng. Impairment) je bilo kakav gubitak ili odstupanje od normalne psihike,
fizioloke ili anatomske strukture ili funkcije. Ova definicija Svjetske zdravstvene
organizacije sagledava sadrinu pojma oteenja vie sa medicinskog aspekta ne cijenei
pri tom nivo "svakog gubitka" i mogue vrijednosne sudove socijalnog okruenja koji se
javljaju u vezi s tim.
Invalidnost (eng. invalidity; lat.invalidus) je bilo kakvo ogranienje ili nedostatak (koje
proizlazi iz oteenja) sposobnosti za obavljanje neke aktivnosti na nain ili u opsegu koji
se smatra normalnim za ljudsko bie. Osnovna distanca koju moramo napraviti izmeu
oteenja i invalidnosti jeste u tome to se oteenje odnosi na pojedine dijelove tijela i
njihove funkcije, dok se invalidnost odnosi na cjelokupnu psihofiziku strukturu oveka i
na nemogunost djelovanja jedinke u njenoj sveobuhvatnosti. Dakle, invalidnost jeste
smanjen uinak jedinke koji proizilazi iz nastalog oteenja koje jedinku pogaa parcijalno.
Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju lica sa
invaliditetom FBiH (Sl. novine FBiH 9/10): Lice sa invaliditetom jeste lice kod kojeg
postoji tjelesno, ulno ili mentalno oteenje koje za posljedicu ima trajnu ili privremenu, a
najmanje 12 mjeseci smanjenu mogunost rada i zadovoljavanja linih potreba u
svakodnevnom ivotu.
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju invalida Republike
Srpske (Sluzbeni Glasnik Republike Srpske broj 98/04) daje slinu definiciju, s tim da se
umjesto termina lice sa invaliditetom, koristi termin invalid.
Invalidnost prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH ("Sluzbenim
novinama Federacije BiH", broj 29/98) podrazumijeva I kategoriju invalidnosti u koju se
razvrstavaju osiguranici kod kojih nastane gubitak radne sposobnosti, i II kategoriju
invalidnosti u koju se razvrstavaju osiguranici sa promijenjenom radnom sposobnoscu.
Dakle, invalidnost se u smislu ovog zakona izjednaava sa radnom sposobnou,
odnosno nesposobnou. Invalidnost je individualna, relativna i ne moe se izraziti
procentima i moe postojati ak i ako nije utvreno postojanje invaliditeta.
13

Invaliditet kao pojam se koristi kako bi se definisao stepen tjelesnog oteenja po

unaprijed utvrenim kriterijima Listi tjelesnog oteenja, koje su razliite zavisno od toga
za koju se oblast vri ocjena invaliditeta (penzijsko-invalidsko osiguranje, borakoinvalidska zatita, potrebe sudova, socijalna zatita, i sl.) i izraava se u postotcima.
Hendikep (eng. handicap) je nedostatak, za odreenog pojedinca, koji rezultira iz
oteenja ili invaliditeta, a ograniava ga ili mu onemoguuje ispunjenje njegove prirodne
uloge u drutvu (ovisno o dobi, spolu te drutvenim i kulturalnim initeljima). Hendikep
zapravo oznaava tekou, smetnju koja sputava neku aktivnost. Prema tome, hendikep
moe biti vrlo iroko shvaen, a u uem smislu, kako je ve navedeno, odnosi se na osobe
koje zbog oteenja, odnosno invalidnosti, imaju tekoe u socijalnoj integraciji. Hendikep
"in nucleo" jeste socijalni fenomen jer se javlja kao posljedica drutvene procjene o
mogunostima funkcionisanja date osobe, te kao takav u manjoj meri zavisi od objektivnog
stanja stvari. Iz svega reenog vidimo da se hendikep moe, ali i ne mora javiti kao
posledica oteenja ili invalidnosti, pa sve one osobe koje su imale usjpenu socijalnu
integraciju nakon nastalog oteenja i invalidnosti ne moemo smatrati hendikepiranim.
No, tekoe u socijalnoj integraciji ee nego iz oteenja ili invalidnosti osobe, proizlaze
upravo iz njegove socijalne okoline, a ponekad i iskljuivo iz te okoline.
Tako neki autori definiraju hendikep kao totalni negativni uinak stanja individuuma koji
ukljuuje:
- SMETNJE koje proizlaze iz nekih svojstava ili oteenja pripadnih samoj osobi;
- OGRANIENJA koja je odredilo samo drutvo;
- NEGATIVNE STAVOVE socijalne sredine;
- SAMOPERCEPCIJU tj. doivljaj ili poimanje samoga sebe.
Generalno se moe rei da do hendikepa dolazi uslijed oteenja (karakteristike osobe)
i ogranienja (drutveni stavovi).
Najnovija verzija klasifikacije funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja Svjetske zdravstvene
organizacije iz 2001. godine (International Classification of Functioning, Disability and
Health ICF), na funkcioniranje pojedinca i invalidnost gleda kao na rezultate
uzajamnog djelovanja fizikog ili mentalnog stanja osobe, te drutvenog i fizikog
okruenja.
Invalidnost nije obiljeje osobe ve niz initelja od kojih mnoge stvara drutveno okruenje.
Radi toga je potrebno aktivno drutveno djelovanje, kako bi dolo do promjena koje bi
omoguile puno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim aspektima drutva. Isto
ukljuuje i pruanje jednakih prilika svim pojedincima, poveanje sudjelovanja osoba s
invaliditetom u drutvenom ivotu, identificiranje moguih aktivnosti drutva u cilju

14

poveanja samostalnosti i mogunosti izbora pojedinaca, podizanje razine ivotnih uvjeta i

kvalitete ivota, te podizanje svijesti i poticanje promjena u drutvenom ponaanju.
Ova verzija klasifikacije zapravo daje unificirani okvir za samu klasifikaciju posljedica
bolesti. Strukturirana je temeljem sljedeih komponenata:
- Tjelesno funkcioniranje (npr. mentalno funkcioniranje, senzoriko funkcioniranje,
kardiovaskularno) i tjelesne strukture (npr. struktura ivanog sustava, strukture
kretanja, metabolike i strukture endokrinog sustava)
- Aktivnosti (u relaciji sa svakodnevnim aktivnostima osobe i openito samoaktivnou)
i participacija (ukljuivanje u ivotne situacije) (npr. komunikacija, mobilnost,
samozbrinjavanje, socijalna participacija)
- Pripadne informacije o kompleksnosti oteenja i faktorima okoline (stavovi,
usluge, sustav podrke, politika, socijalni odnosi, pomona tehnologija).
Funkcioniranje i invaliditet definirani su kao kompleksna interakcija izmeu
zdravstvenog stanja pojedinca i kontekstualnih faktora okoline, kao i osobnih faktora. Slika
koja je dobivena kombinacijom ovih faktora i dimenzija jest osoba u njegovom ili njezinom
svijetu. Ova klasifikacija tretira spomenute dimenzije interaktivno i dinamiki, a ne
linearno i statino.
Klasifikacija ne tretira etiologiju i stavlja naglasak na funkcioniranje, radije nego na stanje
ili bolest. Vrlo je oprezno dizajnirana, tako da je relevantna za sve svjetske kulture, kao i
dobne i spolne skupine, te je primjerena heterogenoj populaciji.
itav dijapazon konceptualnih modela je preporuavan za razumijevanje i objanjenje
onesposobljenja i funkcionisanja. Ovo moe biti izraeno jezikom medicinskog modela
naspram socijalnog modela. Medicinski model posmatra onesposobljenje kao problem
osobe, direktno uzrokovan oboljenjem, traumom ili nekim drugim zdravstvenim stanjem
koje zahtijeva medicinsku brigu pruenu u formi individualnog tretmana od strane
profesionalaca. Tretiranje onesposobljenja je usmjereno ka izljeenju ili prilagoavanju
pojedinca i promjeni ponaanja. Medicinska briga se posmatra kao glavno pitanje i, na
politikom nivou, osnovni odgovor je modifi ciranje ili reformisanje politike zdravstva.
Socijalni model onesposobljenja, s druge strane, posmatra pitanje uglavnom kao sociajlno
kreiran problem i, u osnovi, kao pitanje potpune integracije pojedinca u drutvo.
Onesposobljenje nije atribut pojedinca nego kompleksan zbir stanja, od kojih su mnogi
kreirani socijalnim okruenjem. Zbog toga menadment problema zahtijeva socijalnu
akciju i drutvo u cjelosti ima kolektivnu odgovornost da kreira modifi kacije u okruenju,
neophodne za potpunu ukljuenost ljudi sa onesposobljenjem na svim poljima drutvenog
ivota. Zbog toga je ovo pitanje stava ili ideoloko pitanje i zahtijeva socijalne promjene
to, na politikom nivou, postaje pitanje ljudskih prava. Za ovaj model, onesposobljenje je
politiko pitanje. MKF se bazira na integraciji ova dva suprotna modela. Da bi se sauvala
15

integracija razliitih perspektiva funkcionisanja, koristi se biopsihosocijalni pristup. Zbog

toga, MKF pokuava da dosegne sintezu, u cilju obezbjeivanja koherentne stava razliitih
perspektiva zdravlja, iz bioloke, individualne i drutvene perspektive.
U praksi se esto koristi i pojam osobe s posebnim potrebama. Ovaj je pojam posljedica
sve vie prisutne inkluzije (edukacijske, ali i ire socijalne), koja se temelji na osnovnim
ljudskim pravima i podrazumijeva ravnopravnu participaciju u socijalnom ivotu, odnosno
upravo podjednake anse za sve. Ovome je preduvjet (kada se radi o osobama s
invaliditetom, ali i ostalim ranjivim socijalnim skupinama), svjesnost i aktivni angaman
drutvene zajednice u stvaranju uvjeta (mjere "pozitivne diskriminacije") za zadovoljenje
svakodnevnih potreba osoba s invaliditetom.
Uzimajui u obzir razliite aspekte tjelesne invalidnosti, teko je izdvojiti jedinstvenu
definiciju. Ako se u obzir uzmu medicinski i specijalno-pedagoki aspekt, ini se
prikladnim kao najpreciznije izdvojiti definicije koje je predloio Zovko (1972)6, koji smatra
da je sa medicinskog aspekta tjelesna invalidnost "ogranienost normalnog
funkcionisanja kotano-zglobnog ili neuro-miinog sistema, kao i razliiti deformiteti", a sa
pedagokog aspekta "smetnje invalidnog djeteta moraju biti takve prirode da oteavaju ili
onemoguavaju vaspitanje, obrazovanje i osposobljavanje u redovnim uslovima"

Pregled stanja u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena definicija osoba s invaliditetom. Razliiti
sistemi koriste takoer i razliite pojmove, to ponekad rezultira manjim ili veim
praktinim problemima.
Tako, na primjer, sistem socijalne zatite koristi pojam lica sa invaliditetom i lica
ometena u fizickom ili psihickom razvoju (prema Zakonu o osnovama socijalne zastite,
zastite civilnih zrtava rata, i zastite porodice sa djecom FBiH, Slubene novine Federacije
BiH broj: 36/99), osobe sa invaliditetom, djeca sa smetnjama u razvoju
(prema Zakonu o socijalnoj zatiti Republike Srpske,"Sl.glasnik RS", broj: 37/12),
maloljetnik ometen u psihikom i fizikom razvoju, invalidna lica (prema Zakonu o
socijalnoj zatiti Brko Distrikta, "Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH" broj 1/00).
Sistem obrazovanja koristi pojmove djeca sa posebnim potrebama (Okvirni zakon o
predkolskom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini, Slubeni glasnik BiH, broj
88/07), djeca i mladi s posebnim obrazovnim potrebama, djeca i mladi sa ozbiljnim
smetnjama i potekoama u razvoju (Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju
u Bosni i Hercegovini Slubeni glasnik BiH, broj 18/03). Okvirnim zakonom o visokom
obrazovanju u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH, broj 59/07), studenti sa
invaliditetom obuhvaeni su jednom reenicom u lanu 7 koji glasi: Visokom obrazovanju
kojim se bave licencirane visokokolske ustanove u Bosni i Hercegovini pristup nee biti
ogranien, direktno ili indirektno, prema bilo kojoj stvarnoj ili pretpostavljenoj osnovi, kao
to su: spol, rasa, seksualna orijentacija, fiziki ili drugi nedostatak, brano stanje, boja
koe, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo miljenje, nacionalno, etniko ili socijalno
16

porijeklo, veza s nekom nacionalnom zajednicom, imovina, roenje, starosna dob ili neki
drugi status.
Prava,status i potrebe studenata sa invaliditetom regulisani su zakonima o visokom
obrazovanju na entitetskom i kantonalnom nivou, statutom i pravilima razliitih univerziteta.
Tako, na primjer, na Univerzitetu u Tuzli, u dokumentu Pravila studiranja na I ciklusu
studija, lan 13, navodi se: Studentu koji ima status studenta s posebnim potrebama, kao
i studenta s disleksijom, moe se odobriti savladavanje studijskog programa pod posebnim
uslovima, koje utvruje Senat Univerziteta na prijedlog Edukacijsko-rehabilitacijskog
fakulteta.
U dokumentu Pravila o nainu polaganja ispita i ocjenjivanju studenata, lan 16, navodi
se: Za studente sa posebnim potrebama i studente sa disleksijom koji nisu u mogunosti
da ispit polau na nain utvren studijskim programom, ili ukoliko prostorija za polaganje
ispita nije dostupna takvim studentima, fakultet e obezbijediti drugi odgovarajui nain
polaganja.
Prema Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je Bosna i Hercegovina
ratificirala 12. 3. 2010. (bez rezervacija ili izjava), a koja je stupila na snagu 11. 4. 2010.,
tridesetog dana nakon deponiranja instrumenta o ratifikaciji, invaliditet nastaje kao rezultat
meudjelovanja osoba s oteenjima i prepreka koje proizlaze iz stajalita njihove okoline
te iz prepreka koje postoje u okoliu, a koje onemoguuju njihovo puno i djelotvorno
sudjelovanje u drutvu na izjednaenoj osnovi s drugim ljudima.
U periodu 2005 2009 u Bosni i Hercegovini je proveden projekat Podrka razvoju
politike u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini. To je bio meudravnii projekat Finske
i Bosne i Hercegovine, koji su realizirali Direkcija za ekonomsko planiranje Bosne i
Hercegovine, Ministarstvo rada i socijalne zatite Federacije BiH i Ministarstvo zdravlja i
socijalne zatite Republike Srpske (uz tehniku podrku Nezavisnog biroa za humanitarna
pitanja).
Rezultat ovog projekta su sljedei dokumenti (iji ciljevi su kompatibilni s obavezama koje
proizlaze iz Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom):
a) Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine broj 76/08), dokument je usvojilo Vijee ministara Bosne i Hercegovine na
46. sjednici 8. maja 2008.,
b) Strategija za izjednaavanje mogunosti za osobe sa invaliditetom u Federaciji BiH
2010 2014, koju je usvojila Vlada Federacije BiH,
c) Strategija unapreenja drutvenog poloaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj
2010 2015, koju je usvojila Vlada Republike Srpske na 184. sjednici, odranoj 29. 7.
2010. godine.

17

Navedenim dokumentima definisani su ciljevi i mjere koje, izmeu ostalog, omoguavaju

osobama sa invaliditetom jednakopravan pristup svim nivoima obrazovanja u Bosni i
Hercegovini.

Vrsta i stepen tjelesnih oteenja

Topografska klasifikacija motorikih poremeaja definirana je brojem ekstremiteta na
kojima je dijagnosticiran motoriki poremeaj. Monopareza je motorika slabost jednog
ekstremiteta, a dipareza dva ekstremiteta. Parapareza je motoriki poremeaj donjih
ekstremiteta, tripareza motoriki poremeaj tri ekstremiteta, a tetrapareza motoriki
poremeaj na sva etiri ekstremiteta. Potpuna tetraplegija nastaje zbog ozljede iznad
estog vratnog (C6) segmenta i takva osoba je potpuno ovisna o pomoi druge osobe.
Hemiplegija je slabost polovine tijela.
Prema teini motoriki poremeaji klasificiraju se na lako, umjereno i teko stanje. Pareze
podrazumijevaju slabost ekstremiteta pri emu jo postoji motorika funkcionalnost. Plegije
su teki motoriki poremeaji koji mogu biti povezani s promjenama na koi, gubitkom
osjeta i gubitkom refleksa.

Klasifikacija u odnosu na vrstu oteenja

U odnosu na uzrok oteenja, tjelesna invalidnost moe da nastane kao:
-

posljedica oteenja lokomotornog sistema,

posljedica oteenja sredinjeg nervnog sistema,
posljedica poremeaja perifernog nervnog sistema,
posljedica hroninih bolesti i oteenja ostalih organskih sistema.

Oteenja lokomotornog sistema, sredinjeg nervnog sistema, perifernog nervnog

sistema, ili oteenja nastala kao posljedica hroninih bolesti i oteenja ostalih organskih
sistema su trajna oteenja zbog kojih osobe ne mogu samostalno izvoditi aktivnosti
primjerene ivotnoj dobi.
-

18

Oteenje lokomotornog sistema je priroeni ili steeni nedostatak ili deformacija,

smanjenje ili gubitak motorikih ili funkcionalnih sposobnosti u izvoenju pojedinih
aktivnosti. Nastaju zbog ozljede ili oboljenja sastavnih dijelova lokomotornog
aparata, to dovodi do razaranja pojedinih dijelova, ogranienja ili potpunog
unitenja zglobova, kostiju, hrskavica ili miia. Moemo ga poimati sustavom za
kretanje i pokrete. Etioloki faktori oteenja lokomotornog aparata su: kongenitalne
(uroene) malformacije, traume i ope afekcije skeleta.
Oteenje sredinjeg nervnog sistema je posljedica priroene ili steene bolesti ili
povrede koje uzrokuje smanjenje ili gubitak funkcionalnih sposobnosti u izvrenju
pojedinih aktivnosti ili promjena svijesti. Sastoji se od mozga i lene modine.
Oteenja mozga nemaju jednu karakteristinu sliku, ve je ona specifina za

svakog pojedinca u odnosu na: etiologiju oteenja mozga, lokaciju i veliinu

oteenja, ivotnu dob u kojoj je dolo do oteenja. Oteenja mozga mogu nastati
tijekom tri razvojna razdoblja: prenatalnog, peri/neonatalnog i u bilo kojem ivotnom
razdoblju. Osobe s oteenjem sredinjeg nervnog sistema pokazuju est vrsta
specifinih poremeaja: senzorne deficite, motorike deficite, poremeaje
koncentracije, umor i zabrinutost, gubitak motivacije i emocionalne probleme. Rutter
navodi tri skupine znakova minimalne cerebralne disfunkcije: prvu skupinu ine
razvojna kanjenja u funkcijama kao to su govor, motorika koordinacija ili
percepcija. U drugu skupinu pripada nistagmus ili strabizam. Treu skupinu ine
manje asimetrije u miinom tonusu ili pojava patolokih refleksa te blae
kongenitalne anomalije. Rehabilitacija osoba s oteenjem sredinjeg nervnog
sistema bazirana je na injenici da postoji plastinost mozga, to znai da intaktni
dijelovi mozga mogu preuzeti funkcije oteenih podruja.
Oteenje perifernog nervnog i miinog sistema je posljedica priroene ili steene
bolesti ili povrede koja uzrokuje smanjenje ili gubitak miine funkcije u izvrenju
pojedinih aktivnosti. Oteenja perifernog nervnog odnose se na oteenja
pojedinih nerava udova koja su najee mehaniki uzrokovana i polineropatije koje
zahvaaju periferni nervni sistem kao jedinstveni organ. Neuromiine bolesti se
dijele na bolesti nervne stanice (neuropatije) i bolesti miine stanice (miopatije).
Miopatijom nazivamo bolesti kod kojih se proces koji dovodi do propadanja razvija u
prvom redu u miiu, odnosno u miinom vlaknu i vezivnom tkivu koje ga okruuje.
Najea primarna miopatija je miina distrofija.
Oteenje drugih organa i organskih sustava (dini, cirkulacijski, probavni,
endokrini, koe i potkonog tkiva i urogenitalni sustav) je posljedica priroene ili
steene bolesti ili povrede organa ili organskog sustava koje dovodi do smanjenja ili
gubitka sposobnosti u izvravanju pojedinih aktivnosti.

Neki od primjera su:

a) Motoriki poremeaji vezani uz dijabetes nastaju zbog miopatija.
b) Kongenitalne malformacije srca rjeavaju se ranim operacijama srca u svrhu
sprjeavanja hipoksije, koja dovodi do oteenja drugih sustava, posebno centralnog
ivanog sustava.
c) Djeja reumatska groznica na motorikom planu ima za posljedicu ogranienu
pokretljivost zglobova, to izaziva motorike poremeaje.
d) Maligne bolesti (rak) uz osnovnu simptomatologiju bolesti, predstavljaju visoku
razinu stresa za osobu i njegovu obitelj.

Klasifikacija prema mjerilima teine invaliditeta

-

za pokretanje tijela (hodanje, premjetanje, runu aktivnost) potrebna su odreena

ortopedska pomagala (proteze, aparati, take ili invalidska kolica i dr.)
postoji nemogunost samostalnog odravanja line njege (kupanje, oblaenje,
obuvanje ili obavljanje fiziolokih potreba) ili nemogunost samostalnog pripremanja
i uzimanja hrane
nemogunost samostalnog pokretanja tijela niti uz pomo ortopedskih pomagala
19

Medicinska klasifikacija
U medicinskoj klasifikaciji tjelesnih oteenja, prema nainu i uzroku oteenja, razlikuju
se:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

20

miine bolesti (progresivna miina distrofija),

bolesti kostiju,
anomalije, povrede i bolesti kime,
mali rast,
anomalije ekstremiteta i
cerebralni motoriki poremeaji.

III PROBLEMI SA KOJIMA SE SUSREU STUDENTI SA TJELESNIM

INVALIDITETOM U VISOKOM OBRAZOVANJU
Skriveni invaliditet
Otkrivanje skrivenog invaliditeta, kao to je na primjer epilepsija, specifine tekoe u
uenju, psihijatrijske bolesti, HIV, hronina oboljenja i sl., predstavlja veliki teret za
studente sa invaliditetom. Uzrok za sakrivanje invaliditeta najee je anksioznost vezana
za suoavanje sa etketiranjem, stereotipima i stigmatizacijom od strane nastavnika,
osoblja fakulteta i kolega.
Samozastupanje u smislu rjeavanja svih pitanja vezanih za studiranje odgovornost je koju
ima svaki student, pa tako i student sa onesposobljenjem. Na primjer, ako treba ispuniti
obrazac koji se tie smjetaja u studentskom domu, student se nalazi pred izborom da li
da u obrascu navede invaliditet kako bi mu se obezbijedio odgovarajui smjetaj ili ne. U
tom sluaju dilema je da li da otkrije svoj invaliditet i osigura uslove koji su mu potrebni, ili
da ga sakrije i da trpi posljedice. Student je, dakle, stalno u dilemi da li da otkrije
invaliditet, kada da ga otkrije, kome i koliko.
U naroito nepovoljnom poloaju su studenti pripadnici manjina, koji se suoavaju i sa
dodatnom diskriminacijom vezanom za njihov status.
Studentski servisi moraju biti svjesni ove elje studenata sa invaliditetom da, s jedne
strane, budu samostalni, i njihove potrebe, s druge strane da koriste usluge i prilagodbe
koje bi im omoguile jednake uslove u obrazovanju. Hartman (1993.) navodi da od svih
studenata sa invaliditetom samo izmeu jedan i tri posto aplicira za navedene usluge i
prilagodbe. Razvijanje neophodnih socijalnih vjetina studenata sa tjelesnim invaliditetom
jednako je vano kao i sticanje akademskih znanja, kako bi se studenti adekvatno
pripremili da se suoe sa izazovima koji ih ekaju izvan akademske zajednice.
Meutim, injenica je da servisi za podrku studentima sa invaliditetom esto ne doprinose
socijalnoj integraciji ovih studenata. Studenti koji prekinu obrazovanje, esto navode kao
razlog odustajanja upravo manjak socijalne podrke. Moe se pretpostaviti da studenti
primaju akademsku podrku od strane servisa za podrku studentima sa invaliditetom, ali
da oni ne pruaju dovoljno panje njihovim socijalnim i psiholokim potrebama, to
rezultira loom adaptacijom na zahtjeve visokog obrazovanja.

Barijere koje su prisutne u visokom obrazovanju

Mnogi studenti sa invaliditetom frustrirani su sa mnogobrojnim barijerama sa kojima su
suoeni u procesu obrazovanja, kao to su: negativni stavovi, fizike barijere, nedostatak
odgovarajuih asistivnih pomagala, servisa i programa i fondova za podrku odgovarajuih
asistivnih pomagala, servisa i programa.
Postojei propisi u Bosni i Hercegovini nedvosmisleno zabranjuju sve vidove diskriminacije
po osnovu invalidnosti naglaavajui pravo svakog djeteta na odgoj i obrazovanje pod
21

jednakim uvjetima. Tekoe na koje nailaze djeca i mladi sa invaliditetom u ostvarivanju

prava na obrazovanje su loi prostorni i materijalni uvjeti, nepristupana sredstva javnog
transporta,
arhitektonsko-urbanistike
i
informacijske
barijere,
neujednaena
rasprostranjenost mree ustanova, nedovoljno osposobljen struni kadar, predrasude, kao
i neprilagoeni udbenici, literatura i didaktika pomagala.
Institucije obrazovanja u veini sluajeva ne planiraju sredstva neophodna za provoenje
programa inkluzivnog obrazovanja za djecu i mlade sa invaliditetom.
U toku samog procesa obrazovanja nastavnog osoblja ne postoje predmeti koji ih
pripremaju za rad s djecom i mladima sa invaliditetom. Nepristupano i neodgovarajue
obrazovanje iskljuuje veinu osoba sa invaliditetom, ime su njihov razvoj i
osposobljavanje za ivot i rad umanjeni ili onemogueni.

Stavovi, predrasude i stereotipi prema osobama sa invaliditetom

U svijetu i kod nas provedena su brojna istraivanja o stavovima, predrasudama i
sterotipima osoba bez invaliditeta prema osobama sa invaliditetom i obratno. Rezultati
istraivanja su razliiti ali veina njih ukazuju da na to da su stavovi, predrasude i stereotipi
uglavnom rezultat meusobnog nepoznavanja (nedovoljnog broja kontakata), straha i
prethodnih, neposrednih ili posrednih, iskustava. S obzirom da je svaka osoba jedinstvena
u svojim karakteristikama, ne postoji jednoobrazna formula za uspjenu komunikaciju.
Meutim, ono to moe pomoi prilikom uspostavljanja uspjenog odnosa izmeu
subjekata sigurno jeste osvjetavanje sopstvenih stavova i predrasuda i rad na njima.
Stav je steena, relativno trajna i stabilna, organizacija pozitivnih ili negativnih emocija,
vrednovanja i reagiranja prema nekom objektu. Stav je stanje spremnosti, tendencija da
se odgovori na odreeni nain kada se suoi sa odreenim stimulusom. Najee
definicije stavova obuhvataju tri komponente: kognitivnu, afektivnu i ponaanje.
-

Kognitivna komponenta odnosi se na vjerovanja o objektu ili osobi na koje se

odreeni stav odnosi, na primjer vjerovanje da osobe sa tjelesnim invaliditetom
imaju i intelektualne tekoe.
Afektivna komponenta odnosi se procjenu ili davanje vrijednosti objektu ili osobi na
koju se stav odnosi. Na primjer, procjena da su osobe sa tjelesnim invaliditetom i
intelektualno i socijalno nerazvijene.
Vjerovanja predstavljaju ono to se zna, vrijednosti predstavljaju ono to se osjea.
Da bi se vjerovanja pretvorila u stav potreban je odreeni nivo davanja vrijednosti.
to su vjerovanja i vrijednosti vaniji za neku osobu, to ih je tee promijeniti. Razlog
za to je mogunost da promjena vjerovanja ili osjeanja vezano za neki problem,
utie i na promjenu drugih stavova i samo ponaanje kod osobe. Na primjer,
obraanje osobama sa tjelesnim invaliditetom kao da su djeca.

Predrasuda doslovno znai prije rasuivanja ili stvaranje snanog stava unaprijed, bez
dovoljno informacija Predrasude mogu biti pozitivne i negativne, ali se preteno smatraju
22

izrazito negativnim stavovima. Reber definie predrasude kao: Negativan stav prema
odreenoj grupi ljudi baziran na negativnim osobinama za koje se smatra da su
podjednako zastupljene kod svih lanova te grupe.Predrasude, kao i stavovi, imaju
kognitivne, afektivne komponente i komponente ponaanja.
-

Kognitivna komponenta predrasude je stereotip (pretjerana generalizacija), koji je,

sam po sebi, neutralan.
Afektivna komponenta je osjeaj svianja ili neprijateljstva.
Komponenta ponaanja manifestuje se agresijom, izbjegavanjem ili povlatenim
tretmanom.

Od osoba sa invaliditetom esto se oekuje odreeni set ponaanja i uloga, a oni koji se
ne uklapaju u takvu sliku, esto su negativno ocjenjivani.
Samozastupanje generalno se ne smatra dijelom repertoara ponaanja osoba sa
invaliditetom, a osobe s invaliditetom koje preuzmu kontrolu nad sopstvenim ivotom esto
se percipiraju kao agresivne, dok se oni pasivniji smatraju kooperativnim.
Socijalni efekti invalidnosti stvaraju distancu izmeu osobe sa invaliditetom i njene
porodice sa jedne strane i drutva sa druge strane. Navedeno esto rezultira asocijalnim,
ili ak antisocijalnim ponaanjem od strane osoba sa invaliditetom.
S obzirom da invalidnost ima razliito znaenje za razliite ljude, kada se nae u nekoj
drutvenoj situaciji, osoba sa invaliditetom esto ne zna da li e biti predmet znatielje,
saaljenja, sasosjeanja, da li e joj biti pruena pomo, ili e joj se povlaivati, da li e je
izbjegavati ili otvoreno odbijati.
Osjeanja neadekvatnosti i anksioznosti kombinirani sa nesigurnou i frustracijom kod
osoba sa invaliditetom mogu rezultirati njihovim povlaenjem, introverzijom, agresivnou
itd. U zavisnosti od toga da li e ovakva negativna osjeanja i ponaanja biti prisutna kod
odreene osobe sa invaliditeom, u velikoj mjeri e uticati na stavove i ponaanje drutva
prema njoj.
Osoba sa invaliditetom koja smatra da je stigmatizirana u drutvu radi sopstvenog
invaliditeta vie je podlona anksioznosti nego osoba bez invaliditeta. Vii nivo
anksioznosti moe rezultirati smanjenjem sposobnosti realistinog copinga sa zahtjevima
okoline, te impulsivnim, kompulsivnim i rigidnim reakcijama. Osoba moe razviti
odbrambene mehanizme koji ograniavaju njenu aktivnosti umanjuju oekivanja. Nivo
oekivanja neke osobe intimno je povezana sa njenim self-konceptom (self-concept).
Samopoimanje neke osobe je uveliko rezultat toga kako je drugi procjenjuju, tako da moe
biti vie hendikepirana radi loeg self-koncepta, nego radi samog invaliditeta. Poto se
ivoti veine osoba sa invaliditetom vrte oko njihove nesposobnosti, a ne njihovih
mogunosti, njihov self-koncep je esto nerealan i nizak. Posljedino su im smanjena i
oekivanja, tenje i uopte nivo motivacije.
23

Osobe sa invaliditetom su esto izolirane i ostavaruju slabe socijalne kontakte. Socijalna

sredina sa veinom osoba bez invaliditeta pokazuje tendenciju ka odravanjem odreene
socijalne distance esto tretirajui osobe sa invaliditetom kao autsajdere.
Mnogo osoba bez invaliditeta osjea se nelagodno u prisustvu osoba sa invaliditetom, tako
da one, osjeajui socijalnu diskriminaciju, gravitiraju meu sebi slinima koji ih
prihvataju bez rezervi, iako, istovremeno odbijaju da ih identifikuju sa grupom u kojoj se
osjeaju prijatno.

Stavovi fakulteta
Uspjena integracija studenata u velikoj mjeri zavisi od stavova svih zaposlenika fakulteta.
Stereotipi koji su prisutni meu zaposlenicima fakulteta mogu biti nepremostive barijere za
studente sa invaliditetom. Pa ak i ako osoblje nema negativne stavove vezane za
studente sa invaliditetom, problem moe predstavljati nepoznavanje njihovih specifinih
potreba i stvarnih mogunosti, to za rezultat ima strah od kontakta sa studentima sa
invaliditetom i smanjenu efikasnost poduavanja.
Veina studenata, a naroito studenti sa invaliditetom, imaju problem u uspostavljanju
komunikacije sa nastavnim osobljem. Ova obostrana nelagodnost, smanjeno
samopouzdanje i nepovjerenje rezultira, u smanjenom broju kontakata i direktno utie na
uspjeh u studiranju.

Stavovi studenata
Istraivanje ukazuju na to da se interakcija studenata bez invaliditeta sa studentima sa
invaliditetom u najveoj mjeri bazira na prethodno usvojenim stavovima i stereotipima.
Brojni istraivai su svojim istraivanjima pokazali da su studenti koji su imali prethodno
iskustvo sa osobama sa tjelesnim invaliditetom imaju pozitivnije stavove i oputeniju
interakciju sa studentima sa tjelesnim invaliditetom, zatim da e studenti koji imaju
socijalno prihvatljiv nain da izbjegnu komunikaciju sa osobama sa invaliditetom, iskoristiti
ansu za izbjegavanje kontakta, te da su studenti bez invaliditeta oputeniji u kontaktima
sa studentima bez invaliditeta, ali i da su studenti sa invaliditetom oputeniji sa kolegama
koji imaju slinu vrstu invaliditeta.

Fizike barijere
Jedna od negativnih posljedica tjelesnog invaliditeta je smanjena tjelesna pokretljivost i
smanjene sposobnosti za obavljenja svakodnevnih aktivnosti. Ove smanjene sposobnosti
naroito dolaze do izraaja kada je student suoen sa nepristupanom sredinom.
Na univerzitetima i fakultetima u Bosni i Hercegovini stanje vezano za pristupanost
fizikog okruenja studentima sa smanjenom pokretljivou je veoma loe. U najboljem
24

sluaju pristupanost je djelimino rijeena i to u smislu da postoje rampe na ulazu na

fakultet, neki fakulteti imaju i obezbjeen lift i prilagoen tolaet za osobe sa smanjenom
pokretljivou, ali veinom nije sistematski rijeen pristup svim uioniocama i amfitetrima,
laboratorijama, nastavnim bazama, biblioteci, kafeteriji, studentskom smjetaju i drugim
sadrajima. Nepristupanost fakulteta, pored loije kvalitete obrazovanja i ograniavanja
stvarnog nivoa uspjeha koji student moe postii tokom studiranja, rezultira
diskriminacijom studenata u smislu izbora fakulteta, pa se studenti prilikom izbora budueg
zanimanja ne vode svojim eljama i mogunostima, nego mogunou pristupa nastavi i
ispitima.
Shahana Naaz, korisnica kolica, opisuje svoje iskustvo u visokom obrazovanju, kao
studenta korisnika kolica sa sljedeim rijeima:
Bez obzira na svakodnevne psihike i fizike traume, nikada nisam izgubila iz vida svoj
dugoroni cilj i ulagala sam ogroman napor da ustrajem na putu koji sam izabrala. Ali ne,
kako da uspijem...kada mi drutvo nije doputalo... Morala sam pratiti njihove direktive i
nisam imala pravo na soprtveni izbor. Nije mi bilo dozvoljeno da apliciram na medicinu
(fizika, hemija i biologija), nego sam gurnuta u ekonomije pod izgovorom da se svako
moe isticati u podruju koje je izabrao, pa zato se ja ne bih mogla isticati u podruju koje
nije predmet mog izbora!! To je bila moja prva prava prepreka i tada sam prvi put postala
svjesna razlike izmeu mene i mojih kolskih kolega. Naunik u meni je tragino umro, a
dalje je nastavio neko ko nije mogao sebi priutiti da ostane neobrazovan.
Rjeavanje ovih osnovnih uslova za poveanje broja studenata u visokom obrazovanju
onemogueno je arhitektonskim i budetskim ogranienjima, tako da princip
nediskriminacije prilikom upisa na fakultet, koji je i zakonski odreen, ostaje samo
deklarativan.
Svi zaposleni u visokom obrazovanju, a naroito u uredima za podrku studentima sa
invaliditetom, trebaju posjedovati vjetine i znanja iz podruja administracije, direktnih
usluga, savjetovanja i saradnje kako bi obezbijedili maksimalnu obrazovnu, psiholoku i
socijalnu podrku studentima sa invaliditetom.
Zaposlenici centara za podrku studentima sa invaliditetom imaju posebno znaajnu ulogu
u identifikaciji studentovih specifinih potreba i razvoju mehanizama coping-a, asertivnosti
i samozastupanja kako bi se to uspjenije nosili sa etiketiranjem, diskriminacijom i
stigmatizacijom koji predstavljaju prijetnju razvoju njihovog identiteta univerzitetskog
studenta i mladog profesionalca iz odreenog podruja.
Samo razumijevanjem specifinih potreba ove populacije nastavno osoblje i osoblje
zaposleno u uredima za podrku moe omoguiti akademski, socijalni i emocionalni razvoj
ove populacije studenata kroz razvoj adekvatnih sistema referala, odgovarajuih politika i
sistema podrke.

25

IV USPOSTAVLJANJE PRVOG KONTAKTA OPTE PREPORUKE

Kao i veina ljudi bez invaliditata, i nastavnici esto osjeaju nelagodu u komunikaciji sa
osobama sa invaliditetom.
"Kako e on/ona izdrati fiziki?
Nisam najbolje upoznat sa prirodom invalidnosti
Kako dati studentu sa invaliditetom do znanja da mu stojim na raspolaganju a, da
izgleda kao da mislim da oni nisu u stanju samostalno izvravati zadatke?

Ne bih bio-la u njegovoj/njenoj koi.

Ako obezbijedim specijalan tretman za studenta sa invaliditetom, ne mogu odbiti zahtjeve

ostalih studenata
Ova nelagoda je uglavnom vezana za brigu o tome da li e ih nekim svojim postupkom
uvrijediti, naroito u smislu pruanja previe ili premalo pomoi. Ponekad, nastavnici
jednostavno nemaju nikakvu predstavu o tome kako da se ponaaju u odreenim
situacijama.
S druge strane, studenti sa invaliditetom, kao i studenti bez invaliditeta, imaju brojne
nedoumice prilikom uspostavljanja komunikacije sa nastavnicima. Mnogi studenti sa
invaliditetom ne ele da budu tretirani drugaije od ostalih studenata i opiru se pokuaju da
se razgovara o njihovim problemima, kao i bilo kakvoj pomoi nastavnika ili kolega.
Fichten, Goodrick, Amsel, Libman (1996.) navode da su neke od najeih dilema sa
kojima se sreu studenti sa invaliditetom u komunikaciji sa nastavnikom slijedee:
-

Pitam se kakao e nastavnici reagovati na mene?

Da li e me tretirati jednako kao druge studente

Da li e mi pomoi?
Da li e mi vjerovati ili e misliti da koristim svoj invaliditet kao izgovor ... ili e
jednostavno misliti da sam glup-a i lijen-a?"

Veina nastavnika, koji imaju iskustva sa radom sa studentima sa invaliditetom, smatra da

je razgovor sa studentom najvaniji u rjeavanju veine dilema i da sami studenti sa
invaliditeom najee daju najbolja rjeenja problema (Fichten, Goodrick, Amsel,
Libman,1996.).
26

PREPORUKE
- Dajte podrku
ali nemojte pretjerivati u brizi. Tretirajte studenta sa
invaliditetom kao i ostale studente u najveoj moguoj mjeri. Prilagodbe u
nastavi imaju svhu da omogue studentu sa tjelesnim invaliditetom jednake
mogunosti za uenje. Zapamtite da isti tretman nije jednak tretman.
- Omoguite studentu sa invaliditetom uslove da demonstrira steeno znanje iz
datog predmeta na njemu najadekvatniji nain. Ne prihvatajte, meutim, rad
manjeg kvaliteta i ne dajite prilazne ocjene studentu zato to se jako trudio.
- Ne radite stvari za studenta sa tjelesnim invaliditetom koje on moe i eli da
uradi sam.
- Ne prekopavajte studentovu medicinsku istoriju i ne ispitujte njegovu
dijagnozu. Drite se injenica vezanih za njegovu invalidnost koje su bitne za
njegovo napredovanje u uenju i funkcionisanje u nastavi.
- Izbjegavajte dovoenje studenta u nezgodnu situaciju izdvajajui ih na asu i
dajui im previe panje.
- Koristite svakodnevne rijei kao to su vidi, uj, hodaj pred studentima sa
invaliditetom.
- Ne obeshrabrujte studente sa invaliditetom da sluaju va predmet.
Razgovarajte s njima otvoreno i dajte im mogunost da sami donesu odluku.
Oni najbolje znaju svoje jake i slabe strane.

27

V PODUAVANJE STUDENATA SA TJELESNIM INVALIDITETOM PROBLEMI

I PREPORUKE
Poetak nastave
Nastavnik na fakultetu moe saznati da ima studenta sa tjelesnim invaliditetom unaprijed
od strane koordinatora centra za podrku studentima sa posebnim potrebama ili ga moe
kontaktirati sam student sa invaliditetom, ali najee nastavnik postaje svjestan da e
raditi sa studentom sa invaliditetom kada se on pojavi na prvom predavanju sa ostalim
studentima. Tada se javljaju brojna pitanja i dileme o tome da li je potrebno izvriti
odreene promjenu u nainu poduavanja, koje su to promjene i kako ih sprovesti.
Najea pitanja koja se mogu javiti kod nastavnika su:
Da li e prisustvo studenta sa tjelesnim invaliditetom uticati na rad ostalih studenata?
Da li ignorirati invaliditet ili studentu poklanjati dodatnu panju?
Da li sam u stanju nositi se sa novonastalim situacijama?

PREPORUKE
- Na prvom predavanju objavite konsultacije za da studente koji imaju potrebu
za adaptacijama vezanim za nastavu i evaluaciju znanja.
- Razgovarajte na samom poetku semestra, tokom prvih predavanja. Ne
ekajte, vi inicirajte kontakt, dajte mu do znanja da mu stojite na raspolaganju.
- Razgovarajte o pitanjima vezanim za nastavni predmet i identificirajte mogue
probleme. ta je to to student moe, a ta ne moe raditi vezano za odreeni
predmet i koje modifikacije i adaptacije je mogue primjeniti vezano za stil
predavanja, evaluaciju i sl.
- Odravajte kontinuirano u toku nastave i rjeavajte probleme kako se oni
javljaju u toku nastave i na taj nain sprijeite krizne situacije.
- Informiite se o odreenim vrstama invalidnosti i kako one mogu uticati na
savladavanje sadraja iz vaih predmeta. Informacije moete dobiti iz pisanih
materijala, organizacija osoba sa invaliditetom, iskusnih kolega, centara za
podrku studentima sa invaliditetom i sl.
- Informiite se o centrima za podrku studentima sa invaliditetom, kontaktirajte
ih, lobirajte kod kolega i fakultetskog menadmenta za adaptaciju prostora
fakulteta i nabavku potrebne opreme.
- Dodatno objasnite studentu sr vaeg predmeta, detaljno razradite sadraj i
kriterije ocjene znanja, te oekivane ishode predmeta. Naglasite odmah na
poetku sadraj obavezne i preporuene literature i obezbijedite informacije o
nainu pribavljanja literature, kako bi student imao dovoljno vremena da se
28

pripremi.
Razgovarajte sa studentom o resursima koji su potrebni da bi se uradile
potrebne adaptacije (na primjer, mikrofon, pametna interaktivna tabla i sl.)

esto odsustvo sa nastave

Svi studenti, sa ili bez invaliditeta, ponekad izostaju sa nastave. Studenti sa invaliditetom
mogu izostajati sa nastave iz istih razloga iz kojih esto izostaju i studenti bez invaliditeta,
npr. nezainteresovanost za predmet, ne smatraju da su predavanja iz odreenog
predmeta vana, lini ili porodini problemi, druenje sa prijateljima, ukoliko su prespavali
predavanje i sl.
Meutim, kod studenata sa invaliditetom esto su prisutni i drugi razlozi za izostanke, koji
su izvan njihove kontrole i koji su opravdani, npr. hospitalizacije, este posjete ljekaru,
tretmani i terapije, tekoe vezane za prevoz i sl. Iako je tjelesna invalidnost najee
vidljiva (tekoe u hodanju, manipulaciji predmetima, koritenje pomagala, taka, proteza,
kolica), nekada i nije (multipla skleroza, artritis).
Kod nekih medicinskih stanja osobe konstantno trpe bol, spasticitet, smanjenu
koordinaciju. Neka oboljenja, kao na primjer multipla skleroza podrazumijevaju periode
pogoranja simptoma, radi kojih studenti izostaju sa nastave i periode remisije, kada
studenti djeluju kao da nemaju nikakvih problema.
Izostanci studenata sa invaliditetom, opravdani ili neopravdani ne trebaju biti ignorisani, ali
se studenti sa invaliditetom ne mogu tretirati kao ostali studenti.
Ukoliko su izostanci neopravdani ili ukoliko student napravi tri ili vie opravdana
izostanaka u nizu potrebno je kontaktirati koordinatora centra za podrku studentima sa
posebnim potrebama kako bi se osigurao sistem podrke koji esto ukljuuje iri krug
osoba i usluga kako student ne bi imao veih problema u savladavanju predvienog
gradiva.
PREPORUKE
-

Obezbijediti asistenta u nastavi.

Zajedno sa studentom napraviti individualni plan savladavanja gradiva iz nastavnog
predmeta.
Ojaati studentove kompetencije za samostalno uenje i samoevaluaciju.
Senzibilizirati ostale studente za podrku kolegi/ci sa invaliditetom u smislu podjele
biljeki sa predavanja, uenje u paru i sl.
Unaprijed pripremiti predavanja i dati ih studentu sa invaliditetom, kako bi mogao
prouavati literaturu i pripremiti pitanja ukoliko ima nejasnoa.
29

Nastavnik bi trebao dati studentu do znanja da mu stoji na raspolaganju za

konsultacije.
Nastavnik moe dati fleksibilnije rokove za izvravanje obaveza vezanih za
predmet, te modificirati nain evaluacije preenog gradiva.

Student ne postie uspjeh

Neki studenti sa tjelesnim invaliditetom imaju tekoe da savladaju gradivo i ispune sve
obaveze vezane za nastavni predmet radi samog invaliditeta (tekoe u govoru, koritenju
gornjih ekstremiteta, i sl.), a neki studenti sa invaliditetom ne polau ispite iz istih razloga
kao i studenti bez invaliditeta: nedovoljna priprema, nerazumijevanje gradiva, nerazvijene
prezentacijske vjetine, nedovoljan trud i sl. U zavisnosti od toga ta je uzrok neuspjeha,
nastavnici se trebaju tako i postaviti prema njemu.
PREPORUKE
-

Nastavnici i studenti sa invaliditetom trebaju planirati kriterije za ocjenjivanje, naine

polaganja ispita i izlazne vjetine i znanja iz nastavnog predmeta jo na poetku
semestra kako bi se izbjegle ovakve krizne situacije.
Ako je uzrok izostanka neusklaenost u zahtjevima odreenog predmeta i same
prirode invaliditeta nastavnik treba procijeniti koji su to osnovni sadraji predmeta
koje student mora znati i umjeti za prolaznu ocjenu. To ne znai jednostavno
izbaciti neki sadraj predmeta ili neku vjetinu, nego ih zamijeniti ekvivalentom
jednake vanosti i teine.
Studenta sa invaliditetom ne treba putati na ispitu ako nije zadovoljio postavljene
kriterije. Osim to naruava odnos sa drugim studentima, ovakav postupak daje
pogrenu poruku studentu sa invaliditetom da zna dovoljno, da je radio dovoljno.
Potrebno je studentima omoguiti da pokau ono to znaju na njima prihvatljiv
nain, na primjer, studentu koji ima problema u verbalnoj komunikaciji omoguiti da
radi pismeno, ili da snimi izlaganje ako ga govor pred grupom ini anksioznim.
Ako student sa invaliditetom ne postie uspjeh iz uobiajenih razloga, nastavnik
treba poduzeti uobiajene mjere, kao i sa ostalim studentima.
Razgovarati o uzrocima neuspjeha, razgovor uvijek rezultira najboljim rjeenjem
problema..

Neki korisnici kolica mogu se samostalno prebaciti iz kolica na stolicu, ili toalet, neki imaju
potpuno ouvanu pokretljivost gornjih ekstremiteta, a neki nemaju.
Studenti sa tjelesnim invaliditetom esto imaju i pridruene smetnje: govora, sluha, vida,
tekoe u uenju (kao na primjer kod cerebralne paralize). Neki se lako umaraju. Radi
ovakve raznolikosti u pogledu mogunosti i tekoa izmeu studenata sa tjelesnim

30

invaliditetom, najbolje je da svaki student sa invaliditetom i nastavnik zajedniki odlue o

nainu poduavanja, ispitivanja, ocjenjivanja i sl.
Dileme u vezi s nainom poduavanja studenta sa tjelesnim invaliditetom najbolje se mogu
otkloniti razgovorom izmeu nastavnika i studenta o studentovim mogunostima,
ogranienjima moguim prilagodbama od strane i nastavnika i studenta. Nekada nije
potrebno uraditi gotovo nita, samo izbaciti nekoliko stolova i stolica da bi se napravila
mjesta za kolica.
Najee, ipak, nastavnici moraju napraviti neke izmjene u nainu poduavanja, i u
pravilima. Na primjer, imati razumijevanja ako student ponekad zakasni na predavanje,
dozvoliti snimanje predavanja, obezbijediti mjesto za studenta sa invaliditetom u prednjim
klupama, periodino razgovarati sa studentom sa invaliditetom o njegovom napredovanju,
tekoama i sl.

itanje
Za studente sa tekoama u kretanju nabavljanje knjiga iz biblioteka i drugih institucija
izvan fakulteta esto je izazov. U tom sluaju oni trebaju pomo drugih studenata kako bi
doli do literature koja im je potrebna za odreeni predmet. Nastavnik moe provjeriti da li
postoji dogovor izmeu studenata vezano za rjeavanje ovog problema.
Veina studenata sa tjelesnim invaliditetom nema problema sa itanjem. Neki studenti,
meutim, imaju specifine tekoe u itanju radi zamagljenog vida ili duplih slika, kao
naprimjer kod trauma glave i multiple skleroze, ili tekoe prilikom okretanja stranica i sl. U
ovakvim sluajevima, potrebno je obezbjediti studentima spisak traene literature na
samom poetku semestra, kako bi studenti sa tjelesnim invaliditetom imali dovoljno
vremena da se pripreme (snime materijal, ili ranije ponu sa itanjem).

Hvatanje biljeki
Studenti sa tjelesnim invaliditetom mogu imati tekoe u hvatanju biljeki na predavanju i
pismenom izraavanju radi spasticiteta, brzog zamaranja, oduzetosti gornjih ekstremiteta,
sporijeg pisanja i sl. U tom sluaju potrebno im je obezbjediti linog asistenta koji e za
njih hvatati biljeke. Neki studenti preferiraju upotrebu laptopa prilikom predavanja, a
drugi vie preferiraju da snime predavanje. Problemi vezani za doputenje da studenti
snime predavanje mogu se rijeiti tako da studenti potpiu izjavu kojom se precizira da e
snimak biti koriten iskljuivo za potrebe uenja.

Ispiti
Veina studenata sa tjelesnim invaliditetom nema veih problema sa polaganjem ispita.
Neki od njih, meutim trebaju vie vremena, asistenta koji e zapisivati odgovore,
kompjutere, usmeno odgovaranje i sl.
31

Pristupanost unutranjeg prostora, adaptacija sredstava za rad i pristup

studentu sa tjelesnim invaliditetom
Ve smo govorili o tome da postoji mogunost da studenti sa tjelesnim invaliditetom esto
izostaju sa nastave radi zdravstvenih problema. Problemi se mogu javljati i sa estim
kanjenjem na nastavu. Razlozi za kanjenje najee su vezani za probleme transporta,
fiziku udaljenost izmeu uionica, sporijeg hoda, nerijeene prostorne komunikacije
unutar ili oko zgrade.
Na naim fakultetima i javnim ustanovama, arhitektonski je rijeen samo ulaz u zgradu,
dok unutranji prostor (uionice, laboratorije, kabineti, toaleti, biblioteke) najee nisu
pristupani za studente sa tekoama u kretanju.
esto je potrebna adaptacija uionice tako da ona odgovara studentu korisniku kolica.
Table, laboratorijski stolovi, police, stalci i sl. trebaju biti prilagoeni studentu korisniku
kolica. Koordinator ureda za podrku studentima sa invaliditetom je taj koji zna koga da
kontaktira da bi se uradile navedene adaptacije. Za adaptaciju namjetaja ili unutranjeg
prostora moe bili zaduena tehnika sluba fakulteta.
Za nastavu koja se obavlja u laboratorijama potrebno je osigurati da laboratorijski materijal
i oprema bude lociran blizu studenta sa invaliditetom, kako bi se izbjeglo suvino hodanje i
noenje. Neki studenti trebaju asistenta koji bi im pomogao prilikom manipulacije opremom
i sredstvima za rad u laboratoriji. Koordinator ureda za podrku studentima sa
invaliditetom moe biti od pomoi prilikom angaovanja volontera za asistenciju studentu
sa invaliditetom u laboratorijskim uslovima rada.
Ako nastavnik planira terensku nastavu potrebno je osigurati adekvatan prevoz i provjeriti
da li je planirana lokacija pristupana za studente sa tekoama u kretanju..
Ne smiju se zaboraviti situacije kada je potrebna evakuacija studenata, kao to je na
primjer poar i sl. Studenti u kolicima su tada u naroito nepovoljnom poloaju, jer u takvim
situacijama prestaju da rade liftovi. Ne preporuuje se da se studenti nose na neadekvatan
nain jer to moe rezultirati dodatnim povreivanjem. Koordinatori ureda trebaju
organizovati trening osoblja i studenata o odgovarajuim tehnikama
noenja i
procedurama evakuacije.
U komunikaciji sa studentima korisnicima kolica sagovornik bi trebao sjesti, kako bi se
omoguio adekvatan kontakt oima.
Takoe, mnogi studenti sa invaliditetom ne vole da im se neko naslanja ili vjea za kolica.
Veina studenata korisnika kolica ne vole da im se prilazi i prua pomo bez pitanja.
Ukoliko trebaju asistenciju, oni e je sami traiti. Nastavnik ili studenti mogu ponuditi
pomo, ali ne insistirati na tome. Takoe, treba izbjegavati da se student u kolicima tape
po glavi.
32

Ako se nastavnik ili student nae u situaciji da je potrebno gurati kolica ili spustiti niz
stepenik, ili asistirati prilikom ulaska u vozilo, trebaju pitati za instrukcije samog studenta
sa invaliditetom o nainu kako da to urade. Takoe, ako student korisnik kolica izae iz
kolica i sjedi na standardnoj stolici, kolica mu moraju biti smjetena na dohvat ruke.
PREPORUKE
-

Neka predavanja budu jasna, lako razumljiva, sa mogunou hvatanja

biljeki, zadaci jasno i precizno postavljeni, budite otvoreni za potrebe
studenata generalno.
Razgovarajte sa studentom o uticaju invaliditeta na njegove sposobnosti da
uspjeno savladava zahtjeve nastave iz vaih predmeta i o adaptacijama koje
moete uraditi da bi ste mu izali u susret.
Adaptirajte va stil poduavanja (na primjer: budite fleksibilni vezano za
povremno kanjenje, dozvolite snimanje predavanja, omoguite pristupanost
uionice, dozvolite prisustvo osobe za hvatanje biljeki ili linog asistenta na
asu) i informiite se o procedurama evakuacije za studenta sa tekoama u
kretanju.
Omoguite studentu sa tjelesnim invaliditetom da izabere mjesto u uionici.
Ako studentovo oteenje utie na njegovu sposobnost pisanja dajte mu vie
vremena i budite fleksibilni vezano za nain na koji student daje odgovore (na
primjer, verbalni odgovori ili snimljeni odgovori, radije nego pismeni).
Budite u kontaktu sa studentom u toku trajanja nastave i budite na
raspolaganju u sluaju da se jave problemi.
Ako znate za neke pristupane resurse uenja (na primjer pristupane
biblioteke ili on line biblioteke) informiite studenta.
Obavite zajedniki razgovor sa studentom i volonterom koji mu pomae ako
primijetite da volonter ne pomae dovoljno ili pomae previe.
Vodite rauna da je su lokacije terenske nastave pristupane za studente sa
tjelesnim invaliditetom.
Podstaknite i organizujte ostale studente za pomo vezanu za mobilnost,
tutorstvo, uenje, itanje, hvatanje biljeki i sl. Podstiite interakciju izmeu
studenta sa tjelesnim invaliditetom i ostalih studenata kroz rad u parovima i
manjim grupama.
Ako je potrebno, savjetujte studentu tutorstvo ili centar za podrku u uenju
kako bi dobio dodatnu pomo.
Tretirajte studenta sa tjelesnim invaliditetom kao i bilo kojeg drugog studenta
kada god je to mogue. U nekim situacijama ne trebate uraditi apsolutna nita
dodatno.

Poduavanje studenata koji imaju dodatne probleme u komunikaciji

-

"ta da radim kada student postavi pitanje na asu, a ja ga ne razumijem?

33

"Da li da odgovorim na pitanje uz pretpostavku da sam dobro razumio, ili da

jednostavno kaem, 'Ne razumijem, pitajte me nakon asa?
"Da li da zamolim studenta da ponovi pitanje, ili da ga preformulira?
"ta da radim sa oralnim prezentacijama?
"ta ako se ista situacija desi nakon asa u mom kabinetu.? Da li da zamolim
studenta da zapie pitanje, da ga preformulira, da ga nekoliko puta ponovi, ili da
samo klimam glavom i pravim se da sam razumio?

Studenti sa tjelesnim invaliditetom esto imaju tekoe u govoru. Ove tekoe u govoru se
manifestuju kao poremeaji artikulacije (cerebralna paraliza), veoma spori govor i
nemogunost da nau pravu rije u pravom trenutku (traume glave i tekoe u uenju),
mucanje. Nekada je oteenje govora toliko izraeno da je govor gotovo potpuno
nerazumljiv.

Kako nastavnici mogu pomoi?

Prije svega, nastavnici bi trebali razgovarati sa studentom o njegovim problemima u
govoru i zajedniki iznai rjeenja za situacije kada taj problem moe doi do izraaja.
U toku dikusija na asu nastavnik moe postaviti pitanje studentu sa invaliditetom i ostaviti
mu vremena da osmisli ili zapie odgovor.
Oralne prezentacije, koje studentima mogu uzrokovati dodatnu anksioznost i pogorati
govorni izraaj. Za oralne prezentacije moe se nai adekvatna zamjena, kao na primjer,
snimanje prezentacije kod kue, pismeni rad koji moe proitati neko drugi.
Ono to bi nastavnici trebali izbjegavati je da zavravaju studentove reenice ili da ga
pouruju na bilo koji nain. Ako je govor jako nerazumljiv potrebno je omoguiti studentu
da se pismeno izraava.
Meutim, nekada studenti sa oteenjima govora imaju i probleme sa kretanje koji
rezultiraju nemogunou pisanja, tipkanja ili koritenja znakovnog jezika. U tom sluaju
studentima treba omoguiti koritenje sredstava za alternativnu i augumentativnu
komunikaciju (AAC), ukoliko ih ve ne koriste.

PREPORUKE
- Dajte vie vremena i sebi i studentu kako biste razumjeli njegov govor. Pitajte
ga da ponovi ili da preformulira pitanje ili mu dajte mogunost pismenog
izraavanja.
- Razgovarajte sa studentom o njegovim potrebama i nainima kompenzacije.
Dajte studentu do znanja da mu stojite na raspolaganju za sva pitanja.
- Prilagodite se studentovim potrebama na asu (na primjer, ako ste razumjeli
njegovo pitanje, a mislite da drugi studenti nisu, inkorporirajte pitanje u svoj
odgovor).
- Prilagodite nain evaluacije znanja (na primjer, zamijenite oralne pismenim
prezentacijama ako mislite da je ovo dobro rjeenje za studenta)

34

VI ULOGA INSTITUCIJA VISOKOG OBRAZOVANJA

Nastavnici i studenti na visokokolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini svakodnevno se
suoavaju sa brojnim administrativnim, fizikim i drugim barijerama koji oteavaju i
praktino onemoguavaju kvalitetan nastavni proces.
Spremnost na prihvatanje i ukljuivanje studenata sa tjelesnim invaliditetom u
visokokolske institucije na alost samo je deklarativna o emu najbolje govori
nepostojanje servisa za podrku studentima sa invaliditetom, ili ako oni postoje, gotovo
nikakve podrke njihovom radu.
Nizak nivo svijesti i konkretnih mjera koje se poduzimaju da bi se osigurale jednake
mogunosti za studiranje osobama sa tjelesnim invaliditetom alju im jasnu poruku da,
ustvari, nisu dobrodoli, te kao rezultat toga imamo veoma nizak procenat studenata sa
tjelesnim invaliditetom koji su trenutno ukljueni u akademsku zajednicu.
Stavovi visokokolskih institucija prema primanju studenata sa invaliditetom mogu se
procijeniti utvrivanjem nekoliko injenica: prisustvo servisa za podrku studentima sa
invaliditetom, posjedovanje odgovarajue opreme i resursa, fizika pristupanost u
instituciju i rijeena prostorna komunikacija unutar institucije, trening zaposlenika i
programi senzibilizacije i postojanje udruenja studenata sa invaliditetom. Naravno, jedan
od indikatora je svakako i brzina kojom se mogu poduzeti mjere da se izae u susret
potrebama studenata sa invaliditetom.
U nastavku slijedi lista preporuka za institucije visokog obrazovanja koje visokokolska
ustanova treba ispotovati da bi zaista omoguila jednakopravno i kvalitetno obrazovanje
studenata sa tjelesnim invaliditetom. Lista nije konana, niti je koncipirana po pravilu sve ili
nita. S obzirom na razliite zakone o visokom obrazovanju, pravila univerziteta i fakulteta
i finansijske mogunosti, ali i zateeno stanje, svaka visokokolska institucija treba
provesti one mjere za koje smatra da su mogue i prioritetne. Naravno, to se vie
preporuka implementira, ostvaruju se kvalitetniji uslovi za studiranje studenata sa tjelesnim
invaliditetom.

Usluge
1. Osnovati i osigurati odrivost Ureda za podrku studentima sa invaliditetom. Ured
ima ulogu resursnog centra za studente sa invaliditetom i njihove nastavnike:
-

prua usluge savjetovanja studentima i nastavnicima,

obezbjeuje ljudske resurse,
obezbjeuje opremu,
prua specijalizirane usluge,
koordinira mjere adaptacije prostora i/ili opreme,
kontaktira profesionalce i resurse iz lokalne zajednice koji mogu pomoi studentima
35

sa invaliditetom i nastavnicima,
provodi programe podizanja svijesti i senzibilizacije u vidu seminara i radionica.

2. Omoguiti angaovanje volontera i plaeniog osoblja za usluge itanja, hvatanja biljeki,

daktilografa, prevodilaca na Brajevo pismo, znakovni govor, pomo u kretanju openito.
3. Dati podrku za osnivanje i rad udruenja studenata sa invaliditetom.
4. Omoguiti usluge tutorstva/asistencije.
5. Pruiti pomo oko organizacije prevoza (unutar kampusa ili na relaciji kua-fakultet).
6. Obezbijediti kolarine i stipendije.
7. Obezbijediti profesionalni sistem podrke: koordinator centra za podrku, medicinski
savjetnik, savjetnik za obrazovanje, pravni savjetnik, strunjak za psiholoku podrku i sl.
8. Unaprijediti sigurnosne procedure koje imaju u vidu i studente sa onesposobljenjem.
9. Omoguiti prostor za uenje sa odgovarajuom dodatnom i asistivnom opremom u
laboratorije i biblioteke koja e omoguiti studentima lak pristup informacijama i
materijalima.
10. Napraviti izmjene u procedurama prijema i upisa za studente sa invaliditetom,
stvaranje baze podataka, davanje prioriteta pri upisu, obezbijediti tlocrte koji omoguavaju
prostornu orijentaciju, obezbijediti odgovarajui raspored asova, pokuati obezbijediti da
su predavanja u jednoj zgradi, informisati nastavnike blagovremeno o odreenim
posebnim potrebama studenta.
11. Omoguiti i podrati odravanje okruglih stolova na kojima nastavnici mogu
razmjenjivati iskustva vezana za poduavanje studenata sa invaliditetom.
12. Sugerisati nastavnicima da je njihova obaveza da nau adekvatna rjeenja za
uspjeno poduavnje studenata sa invaliditetom.

Prostorni kapaciteti
1. Omoguiti pristup kolicima u biblioteku, laboratorije, uionice, toalete, studentsku
kantinu, lift i dr. Treba voditi rauna i o nagibu rampi, irini vrata, visini ruki, visini
prekidaa za svjetlo, visini kontrolne table u liftovima i sl.
2. Obezbijediti da je visina stolova, tabli, laboratorijskih povrina, stalaka i polica
odgovarajua za korisnike kolica.
36

3. Obezbijediti tihe i dobro osvjetljene prostorije koje ne odjekuju i bez bljeteih povrina
za uenje i polaganje ispita.
4. Obezbijediti pomian namjetaj u uionicama kako bi omoguila fleksibilnost u
rasporedu i formaciji za sjedenje.
5. Obezbijediti prostor za druenje i zajedniki rad studenata..

Oprema/resursi
1. Oprema za snimanje zvuka.
2. Specijalizirana oprema (adaptirane tastature, govorne jedinice, drai za glavu,
adaptirani mievi, oprema za alternativnu i augumentativnu komunikaciju).
3. Oprema u sluaju kvara i nezgode: kolica, take, tapovi, hodalice, punja za baterije
kolica i sl.

37

VII AUGUMENTATIVNA I ALTERNATIVNA KOMUNIKACIJA

Komunikacija
Sposobnost komunikacije se esto uzima kao zagarantovana. Za veinu ljudi cijeli proces
od formulacije misli do same produkcije govora se javlja odmah i bez nekog posebno
uloenog napora. Meutim, postoje mnoge osobe koje nisu u mogunosti koristiti govor
kao njihov primarni metod kumunikacije.
Amerika asocijacija za govor, jezik i sluanje (American Speech-Language-Hearing
Association- ASHA) (1991.) navodi da postoji negdje vie od 2 miliona ljudi u Americi koji
nisu u mogunosti govoriti na nain da koriste govor u komunikaciji ili imaju teki
komunikacijski poremeaj. Ove osobe moraju koristiti druge metode komunikacije kako bi
stupili u interakciju sa njihovom okolinom.
Komunikacija ima znaajan uticaj na lina postignua. Zbog toga i cilj alternativne i
augmentativne komunikacije (AAC) mora biti najefektivnija mogua komunikacija za
pojedinca. Ipak, nije rijetko da se klinike odluke donose bez mnogo oslonca na
istraivakoj osnovi i bez kvantitativnih podataka o komunikacijskoj izvedbi osobe koja
koristi ovakav vid komunikacije.

Demografski podaci
Danas se milioni osoba sa tekim komunikaciujskim poremeajima koriste AAC sistemima
u svim segmentima drutva i u svijetu openito.
Kao to je ve pomenuto, demografski istraivanja u USA pokazuju da je procijenjeno da
oko 2 miliona Amerikanaca ima teki komunkacijski poremeaj u obimu u kojem nisu u
mogunosti koristiti govor i/ili pisanje kako bi ispunjavali svoje svakodnevne
komunikacijske potrebe. U jednom amerikom izvjetaju se navodi da ak 2.521.000
Amerikanaca starijih od 15 godina imaju potekoe u govornom razumijevanju. Ovo ini
1,3% populacije.
Beukelman and Ansel (1995.) su revidirali postojee podatke u Americi i procjenjuju da bi
to moglo biti izmeu 0,8 i 1,2% amerike populacije koji imaju komunikacijski poremeaj
dovoljno jak da zahtijeva augmentativnu i/ili alternativnu komunikaciju.
U Kanadi se procjenjuje da je to broj od 234.000 Kanaana, odnosno 0,9% populacije; u
Engleskoj je to otrilike oko 800.000 osoba to ini 1,4% populacije koja ima teki
komunikacijjski poremeaj koji je toliko izraen da im predstavlja potekou da ih druge
osobe razumiju. Podataka o Bosni i Hercegovini nema.
Postoji mnogo razloga zbog kojih osobe ne mogu primarno komunicirati putem govora i/ili
pisanja. Ovi razlozi ukljuuju kongenitalna oteenja kao to su cerebralna paraliza,
autizam, mentalna retardacija, razvojna govorna apraksija, ali i steena oteenja kao to
38

su modani udar, traumatska povreda mozga, amiotrofika lateralna skleroza i druge

bolesti i stanja. Osoba moe biti kandidat za AAC na privremenoj ili stalnoj bazi, zavisno
od etiologije oteenja i ciljeva AAC programa.
Istraivai koji se bave AAC su dokazali da mnogi ljudi koji imaju steeni komunikacijski
poremeaj mogu imati koristi od upotrebe AAC tehnologija u cilju poboljanja uspjenosti
komunikacije i kako bi openito poveali svoje uee u ivotnim aktivnostima. Uprkos
tome, neke odrasle osobe sa steenim poremeajima mogu odbiti koritenje AAC opcije
unato prilici koja im se nudi kako bi poboljali kvalitet ivota (ASHA, 2013.).
Mnoge osobe sa jakim komunikacijskim oteenjem i kognitivnim oteenjima mogu imati
koristi od nesimbolikog oblika AAC kao to su geste (posezanje za eljenim objektom) i
vokalizacije koje izraavaju razliite emocije. Osobe sa tekim onesposobljenjima mogu
biti nauene itavom repertoaru komunikacijskih funkcija.

ta je alternativna i augmetativna komunikacija (AAC)?

Alternativna i augmetativna komunikacija (AAC) je najprije set procedura i procesa kojim
se komunikacijske vjetine pojedinca (npr., izgovor, kao i razumijevanje) mogu
maksimizirati do funkcionalne i uspijene komunikacije. To ukljuuje dodavanje ili zamjenu
prirodnog govora i/ili pisanog uz pomo (npr., slikovne komunikacije putem simbola,
pisanjem linija, blis simbolima i odreenim objektima) i/ili bez pomoi simbola (npr.,
manuelni znakovi, geste ili slovkanje na prste). Pomoni simboli zahtijevaju jedan vid
prijenosnog ureaja, a simboli bez pomoi (podrke) zahtijevaju samo tijelo za produkciju.
Termin pomoni simboli se odnosi na tip asistivnog ureaja koji dopunjuje ili zamjenjuje
prirodni govor i/ili pisanje. Pomo moe biti elektronska (npr. pomo proizvodnje glasa u
komunikaciji) ili neelektronska (npr., komunikacijske table).
Termin augmentativna i alternativna komunikacija (AAC) se koristi da definira ove tzv.
ostale metode komunikacije. Prema tome, alternativni i augmentativni komunikacijski
sistem je komunikacijski sistem koji kompenzira poremeaj ili onesposobljenje osoba sa
jakim ekspresivnim komunikacijskim poremeajem.
AAC se ne odnosi na bilo koji specifini metod komunikacije, niti implicira da e se osoba
usvojiti odreeni i jedan metod komunikacije. Umjesto toga, preferira se radije govoriti o
AAC sistemima koji su sainjeni od razliitih modova komunikacije koje pojedinac koristi u
kombinaciji kako bi udovolji dnevnim komunikacijskim zahtjevima i optimalno uestvovao u
svojoj zajednici.
Primarna svrha AAC se esto vidi kao dodavanje ili pospjeenje naina na koji osoba
komunicira kroz svoj postojei metod komunikacije. Ove metode mogu biti uspjene i
efektivne sa nekim komunikacijskim partnerima u odreenim situacijama i zato mogu biti
zadrane kao dodatne metode komunikacije koje se uvode. Na primjer, osoba sa
cerebralnom paralizom moe producirati govor koji lako razumiju poznati mu
39

komunikacijski partneri, ali ta osoba moe imati velikih potekoa sa onima koji su manje
bliski s njim. Relativno oslanjanje na AAC nasuprot oslanjanju na govor, geste ili druge
metode komunikcije sa ova dva tipa sluaoca e varirati.
Za neke druge osobe, AAC sistem moe posluiti kao alternativna funkcija i tada on
postaje primarni i moda jedini znaenjski u komunikaciji. Uloga AAC moe varirati za
pojedinca u zavisnosti od samog oteenja. Na primjer, osoba u ranom stadiju
amiotrofike lateralne skleroze moe trebati AAC kako bi dopunio komunikacijske vjetine
koje su s vremena na vrijeme nedovoljne da udovolje njegovim komunikacijskim
potrebama. Poslije, u kasnijem stadiju bolesti, podruje postojeih metoda komunikacije se
znaajno smanjuje, zbog ega se pojedinac oslanja na AAC kao alternativu ovim
izgubljenim vjetinama.
AAC podrazumijeva iroki raspon metoda od primjene gesti, znakovnog jezika i facijalne
ekspresije do koritenja alfabetskih ili slikovnih simbolikih ploa i ak softificiranih
softverskih sistema sa umjetnim govorom. Postoje razliiti dostupni AAK sistemi, u
rasponu od jeftinijih opcija niske tehnologije, kao to su znakovni jezik ili komunikacijske
table, do skupih komunikacijski ureaji, visoke tehnologije, zavisno od klijentovih
individualnih sposobnosti i prognoze.
Neke osobe se mogu oslanjati na nekonvencionalna, socijalno neprihvatljiva i ponekada i
tetna, za sebe i druge ponaanja, kao to su udaranje, kako bi svoje potrebe iznijeli
drugima. U ovim sluajevima, uloga AAC je opet slui kao alternativni metod komunikacije.
Reichle, Feeley i Johnston (1993.) navode nekoliko situacija koje mogu voditi ka
istraivanju AAC kao alternativnog metoda komuniakcije, kao to su kada postoje sljedea
ponaanja:
-

Kada su socijalno neprihvatljiva;

Kada ukljuuju kontroliranu upotrebu nepoeljnih refleksa ili oblika pokreta;
Kada su naporni za pojedinca;
Kada su idiosinkratiki da ih minimalan broj konverzacijskuih partnera moe
interpretirati i ispravno odgovoriti na ponaanja;
Kada su potencijalno tetni za pojedinca;
Kada su relativno neuspijeni.

AAC se odnosi na polje ili podruja klinike, edukativne i istraivake prakse kako bi
poboljale privremene ili stalne komunkacijske vjetine pojedinaca sa malo ili nikako
funkcionalnog govora i/ili pisanja. U odnosu na odabrane modove, AAC ukljuuje
koritenje simbola (npr., pojedinane slike sa znaenjem, alfabetski bazirane metode i
semantika saimanja) kojima se reprezentuje komunikacijska namjera.

40

AAC je multidisciplinarno polje koje zahtijeva vjetine koje premauju tipinu obuku i
trening u odreenoj disciplini za koju se obuava strunjak odreenog profila. Zbog toga
pruanje AAC usluga podrazumijeva timski rad. lanovi tima za AAC podrku su logoped,
koji je obino voa tima s obzirom da komunikacija spade u domen njegove struke, zatim
roditelji i drugi lanovi porodice pojedinca, edukatori-rehabilitatori/defektolozi,
fizioterapeuti, nastavnici, lino osoblje za njegu, ponekada rehabilitacijski ininjer ili
tehnolog i svo drugo osoblje koje prua usluge i koji je odgovorno za potrebe i elje onih
koji koriste AAC, kao i same osobe koje koriste AAC sisteme u svim fazama procjene i
intervencije.

Tipovi simbola koji se koriste u AAC

Kao to je ve pomenuto, u AAC se mogu koristiti razliiti tipovi simbola i to samostalno ili
u kombinaciji jedan sa drugim. U odnosu na odreenu formu, svi simboli se mogu koristiti
da reprezentuju ostale stvari, koncepte i ideje.
Simboli mogu biti akustiki (digitalni govor i tonovi), grafiki (fotografije i pisanje), manuelni
(znakovi i geste) i/ili taktilni (dodirljivi simboli kao to su oni koji se mogu nai na
komunikacijskim tablama).
Simboli mogu biti statiki kada ne zahtijevaju pomjeranje ili promjenu da bi se razumjelo
znaenje i dinamiki kada to zahtijevaju (npr., geste i animirani grafiki simboli).
Simboli takoer mogu biti klasificirani u odnosu na njihovu relativnu ikonost ili prema
stepenu kojem su oni vizualno slini u odnosu na ono na to se odnose. Nasuprot tome,
termin neprovidnost opisuje nedostatak slinosti izmeu simbola i onoga to on
predstavlja.
Kada govorimo o AAC termin tehnike se odnose na pristup ili metod. Ovo ukljuuje naine
na koji pojedinac koristi AAC pri odabiru ili identificiranju poruke (npr., direktni odabir ili
skeniranje). Tehnika se takoer odnosi na tip prikazivanja bilo fiksirani (npr., displej ostaje
isti prije i nakon to se aktivira simbol) ili dinamiki (npr., vizualni displej se mijenja prilikom
odabira simbola, kao to je dodir na simbol sladoleda koji potie novi raspored simbola koji
oslikava na primjer, razliite ukuse).
Osobe koje koriste AAC sisteme se podstiu da koriste razliite strategije. Strategija je
proces ili plan akcije koji se koristi za poboljanje (npr. ubrzanje) neije izvedbe. Primjeri
strategije ukljuuju tematsko okruenje i predvianje slova i rijei.
AAC metode se dijele na:
-

metode bez podrke

potpomognute metode

41

Metode komunikacije bez podrke se u potpunosti oslanjaju na korisnikovo tijelo koje

prenosi poruku u komunikaciji. Vokalizacija, geste, znakovni jezik, kimanje glavom i
usmjeravanje pogleda su sve metode koje spadaju u metode bez podrke.
Potpomognute komunikacijske metode zahtijevaju upotrebu alata ili opreme kao dodataka
korisnikovom tijelu. Ove metode mogu varirati od upotrebe papira i olovke do upotrebe
softificiranih laptopa koji imaju mogunost sintetiziranja umjetnog govora.
U stvarnosti se veina osoba koje ne govori oslanja na vietruke modalitete komunikacije
koje kombiniraju nekoliko metoda bez podrke i potpomognute metode.
AAC asistivnu tehnologiju ine tri esencijalna elementa:
- nain odabira,
- jeziki reprezentacijski metod
- izlazi
Nain odabira je funkcija fizike sposobnosti pojedinca koji e koristiti sistem. Direktni
odabir se odnosi na one metode koje su po svojoj prirodi pokazivanje. Najea od ovih
metoda je tastatura ili ekran (displej) na dodir. Alternativa moe biti sistem pokazivanja
glavom u kojem pozicija glave odreuje poziciju indikatora na ekranu ili u redovima.
Takoer se za odabir moe koristiti dvodimezionalna proporcionalna kontrola, kao to
dojstik ili mi.
Openito sporiji metod, ali metod koji je manje zahtjevan u smislu fizikih sposobnosti je
skeniranje. Skeniranje u redovima-kolonama je jednostavno preklapanje koje se moe
koristiti da bi se kontrolirao proces skeniranja pri kojem se odabiru redovi, a zatim se
korisniku prezentira svaki item pojedinano u redovima. Aktivacija preklapanja kontrole
mijenja skenirane sekvence ili pravi izbor.
I na kraju, metod kodiranja kao to je Morseovo kodiranje, moe se koristiti da se napravi
izbor. Metod kodiranja se moe provesti na naine koji ne zahtijevaju ni vizualne ni
auditivne opservacije fidbeka od sistema.
Metod jezike reprezentacije je suelje (granica) izmeu znaenja odabira i generirane
komunikacije. Metod jezike reprezentacije se esto koristi u AAC sistemima i to je
jednostavno znaenje slika (ukljuujui i grafike simbole, alfabetski bairani metod i
semantiko saimanje). Ova metoda obezbjeuje pristup rijeima u rjeniku pojedinca.
Srne rijei u rjeniku su onih nekoliko stotina rijei koje inu veinu (85-85%) reenog.
Proirene rijei u rjeniku su preostale rijei, koje se openito broje u hiljadama, i koje ine
preostalih 5-15% komunikacije.
Jednoznana slika, kako im ime implicira, je slika koja predstavlja jednu rije. Za
jednostavan koncept, potreban je odreeni broj slika jednak broju rijei u rjeniku. Set od
hiljadu slika postaje veoma teko dostupan na nain koji dozvoljava pojavu fluentne
42

komunikacije. Na primjer, relativno mali rjenik e zahtijevati dvadeset zaslona i svaki sa

pedeset slika. Za samo 250 rijei potrebno je pet zaslona.
Alfabetski bazirani metod ukljuuje sricanje, predvianje rijei i kodiranje slova. Sricanje je
atraktivan oblik iz perspektive veliine seta simbola. U mnogim jezicima, 25-30 slova
(zavisno od jezika) i razmaka, dozvoljava da se bilo ta moe sricati. Jo jedna prednost
sricanja jeste u broju odabira koji se mora napraviti da bi se prenijelo znaenje. Meutim,
ovo mora biti sporo, to rezultira u sporoj govornoj brzini. Jedan od napora koji je
napravljen da se ubrza proces jeste razvoj sistema predikcije rijei pri kojem e kompjuter
pogaati rije koja je zapoeta sricanjem. Meutim, kod ove tehnike, iako smanjuje broj
tipkanja slova, komunikacijska brzina nije poveana. Kodovi slova ili skraenice se takoer
mogu koristiti kako bi se postigao uspijeh, ali i tu nastaje konflikt, ak i sa malim rjenikom.

Slika 1. Displej jednog AAC sistema koji je konfigurisan za sricanje

Sematiko saimanje koristi kratke sekvence simbola iz malog seta da bi definisali rijei i
esto koritene fraze. Ove multiznaenjske ikone su podeene sa svako podruje odabira,
tako da nije potrebno vie stranica. Kao i za sve druge metode i ovdje je potreban trening
za uspijenu upotrebu semantikog saimanja. Nasuprot smanjenju tipkanja u odnosu na
sricanje, ovdje dolazi do poveanja komunikacijske brzine. Prednost ove metode jeste u
tome da samo one rijei koje su ranije sauvane u sistemu mogu biti odabrane i
izgovorene.
Mnogi ljudi koji se oslanjaju na AAC koriste dva ili tri metoda jezike reprezentacije. Na
primjer, srnom rjeniku se moe pristupiti kroz semantiko saimanje ili cijelim rijeima, a
za proirenje rjenika se moe koristiti alfabetski bazirani metod ili jednoznana slika,
zavisno od vjetina pismenosti.

43

Slika 2. AAC sistem kofigurisan za

semantiko saimanje
Primarni izlaz iz AAC sistema je
govor. Sintetizirani govor je mogu
uz koritenje jezikog sistema
baziranog na tekstu. Digitalizirani
govorni sistemi nude snimljeni govor.
Neki AAC sistemi nude oboje od
ovoga. Sekundarni izlazi AAC
sistema ukljuuju ekrane, printere,
serijske
portove
i
infracrvene
portove. Ovi elementi, nain odabira,
metode jezike reprezentacije i izlazi
utiu na komunikacijsku izvedbu. Ovo su varijable kojima esto manipulira kliniar kako bi
poboljao komunikacijske kompetencije.

Niska, srednja i visoka tehnologija AAC

Primjeri primjene niske tehnologije AAC
-

Jednostavna tehnologija i lako dostupna vanjska oprema, materijali nisu skupi, lako se
prave i lako se mogu zamijeniti

Slika 3. Niske tehnologije AAC

Primjeri primjene srednje tehnologije AAC

-

44

Ova oprema zahtijeva izvor struje (obino baterije)

Lako se programira
o Za printanje se mogu koristiti slike, simboli, rijei

o Postoji mogunost snimanja govora

o Snimanje se moe podesiti u skladu sa sposobnostima
Statiki displej/ekran koji nema karakteristike raunara

Slika 4. Srednja tehnologije AAC

Primjeri primjene visoke tehnologije AAC
-

Ovo je oprema sa punjivim izvorima energije (struje)

Zahtijevaju dosta treninga, podrke i odravanja
Ureaji koji generiraju govor
o Mogu proizvesti umjetni govor
o Neki dozvoljavaju i snimanje govora
Dinamiki displej sa kompjuterskim odlikama

Slika 5. Visoka tehnologija AAC

Studenti kao korisnici AAC sistema

Studiranje se moe opisati kroz mnogo razliitih iskustava. Za studenta je vano da sam
sa sobom bude naisto zato eli upisati fakultet, tako da oekivanja imaju ansu da se
zadovolje. Postoji mnogo dobrih razloga zato studirati. Bilo da pojedinac upie fakultet
gdje e studirati biologiju ili astrofiziku, on/ona e vjerovatno naii na vei broj socijalnih
45

prilika da stupi u kontakt sa osobama koje slino razmiljaju kao on/ona i koji su slinih
interesa na fakultetu. Na fakultetima se ue mnoge korisne vjetine. Od studenata se
oekuje da su u stanju govoriti (i argumetovati injenice) uspjeno, vezano za temu. Od
studenta se oekuje da pita ako mu neto nije jasno.
Osnovni cilj podrke ovim studentima je integracija u svakodnevnu rutinu u univerzitetsko
okruenje. To znai da im treba omoguiti pohaanje nastave (ba kao to to ine i drugi
student) i da imaju neogranieni pristup cijeloj infrastrukti na univerzitetu. Preduslov za to
je slobodan pristup ulazima u zgrade (bez barijera) i tehnika opremljenost univerziteta,
kao i samih predavaa. To znai da i predavai moraju biti spremni na posebne zahtjeve,
vezano za onesposobljene studenta, uzimajui u obzir i to da im je potrebno obezbjediti
material za uenje u odgovarajuem obliku, npr. u digitalnoj akustikoj formi. Ponekada e
za neke student biti potrebno i drati ispite kod njihove kue, zbog posebnih zahtijeva.
Stoga onesposobljene osobe i predavai trebaju biti spremni na to i prihvatiti to. Sam nain
polaganja ispita za ove student se moe mijenjati, to moe biti multipli izbor odgovora, dok
se na primjer usmeni ispit moe provoditi na nain da se postavljaju pitanja na koji e
student odgovoriti kimanjem glave ili davati da/ne odgovore.
Ako uenik/student ima potekoa u koritenju govora, u individualiziranom edukativnom
programu, tim koji je ukljuen u podrku studentima sa onesposobljenjem bi trebao
razmotriti upotrebu AAC kako bi podrao komunikaciju. ak i student sa ogranienim
govornim sposobnostima mogu takoer koristiti AAC sisteme kako bi pojasnili ili potvrdili
svoju poruku kada se njihov govor ne razumije. Vano je da student sa kompleksnim
komunikacijskim potrebama, kao to to rade i drugi student, komunicira i da moe
uestvovati u irokom rasponu aktivnosti na fakultetima.
Neki primjeri iz prakse u svijetu pokazuju da su na svakodnevnoj bazi organizirani, za
osobe kojima je potreban ovakav vid pomoi, timovi za podrku, tehniki timovi i da su vrlo
vani tutori kao i svo drugo osoblje koje je ukljueno u svakodnevene aktivnosti na
univerzitetu. Pored tehnikog znanja, tutori koji rade sa osobama kojima je potrebna AAC
moraju podesiti ton onesposobljene osobe koja studira, kao i neometan pristup
onesposobljenoj osobi. Na onesposobljenog studenta se mora gledati kao na jednakog
partnera koji zna da njegov hendikep zahtijeva posebne uslove i koji odreuje vid i obim
podrke koja mu je potebna. Upotreba AAC sistema moe podrati uee studenata bilo
koje dobi u irokom rasponu akademskih i socijalnih aktivnosti.
U jednom istraivanju koje su proveli Lynne Atanasoff, David McNaughton, Pamela Wolfe i
Janice Light pitali su studente koje koriste augmentativnu komunikaciju, ta ih je vodilo ka
uspjehu na etvorogodinjem studijskom programu. Uzorak studenata je inilo sedam
studenata sa est razliitih fakulteta, dobi od 18 do 48 godina. etvero ispitanika su bile
ene i svi ispitanici su imali cerebralnu paralizu.
etverogodinji studijski program zahtijeva softificirane komunikacijske sposobnosti. Ovo
istraivanje je ispitivalo tri vida komunikacije: komunikaciju licem u lice, pisanu
komunikacija i komunikaciju na daljinu.
46

Komunikacija licem u lice

Ovaj vid komunikacije ukljuuje odgovaranje na nastavi, postavljanje pitanja na
predavanju, uee u malim grupnim diskusijama, voenje malih grupnih diskusija, dranje
govora i dranje prezentacija.
U istraivanju se pokazalo da studenti fakulteta koji koriste AAC trebaju biti pripremljeni da
iniciraju kontakt sa kolegama ili univerzitetskim profersorima kako bi razgovarali o
akademskim pitanjima i razliitim prilagodbama. Problemi sa kojima su se susretali
ispitanici u komunikacije licem u lice su bili problemi sa razumijevanjem i brzinom.
Ispitanici su naveli da su koristili iroki raspon razliitih augmentativnih i alternativnih
tehnika u komunikaciji licem u lice, ukljuujui namjenske komunikacijske ureaje (petero
ispitanika), prirodni govor i ono to je priblino prirodnom govoru (njih troje) i facijalnu
ekspresiju (troje ispitanika). Jedan ispitanik je koristio prevodioca (npr., taj ispitani je imao
poznatog partnera koji je ponavljao poruku koju je producirao korisnik AAC sistema kako
bi pomogao nepoznatim partnerima u razgovoru). est od sedam ispitanika je osjealo da
ih se moglo lako razumjeti i da su bili bolji bolji u komunikaciji licem u lice. etiri studenta
su ponekada koristili predprogramirani rjenik. Dva studenta su se vodili strategijom
ponavljanja poruke, kao korisnom. Dva studenta su se oslanjala na tekst na ekranu kada
im govor nije bio razumljiv. Jedan student je koristio tzv. place-holding strategiju student
je dao na znanje partneru u komunikaciji ili instruktoru da on ima neto za rei o temi za
jednu minutu.
Istraivai sugeriraju da su oni koji koriste augmentativnu komunikaciju ti koji bi trebali
inicirati konverzaciju i da je vano da daju na znanje instruktorima i drugim studentima
kako da komuniciraju sa onima koji su korisnici AAC. Na primjer, potrebno je strpljenje i
koncentracija, dok se pretvaranje da ih se razumije i nije ba korisno.

Pisanja komunikacija na fakultetu

Hvatanje zabiljeki, pisanje testa, pisanje izvjetaja i eseja se takoer oekuje od
studenata. Ispitanici su u ovom istraivanju imali nekoliko tehnika kako se nositi sa
hvatanjem zabiljeki. Tri ispitanika su pitala predavae da im daju kopije njihovih
zabiljeki ili predavanja. Neki studenti su snimali predavanja, zatim su uzimali odabrane
zabiljeke na svom komunikacijskom ureaju ili su pisali zabiljeke rukom. S obzirom da
se od studenta oekuje da mnogo pie, brzina je bila jedan od glavnih problema u pisanoj
komunikaciji. Neki ispitanici su naveli potekoe u pisanju u okviru ogranienog vremena
koje im je dato. Istraivai su utvrdili da je studentsko ocjenjivanje njihove uspjenosti
pisanja na nastavi (npr., kratak zadatak gdje se trebalo pisati, izvjetaji) bilo neto nie
nego komunikacija licem u lice. Nelinearno pisanje kao to su grafikoni, tabele i raunanje
takoer moe biti problem.

Komunikacija na daljinu
47

Ovaj vid komunikacije ukljuuje upotrebu telefona ili e-maila. Istraivai pomenute studije
navode da je za mnoge uesnike u njihovom istraivanju upotreba tehnologija
komunikacije na daljinu, ukljuujui telefon i e-mail igrla vanu ulogu u podrci akademske
i socijalne interakcije. Studenti su koristili telefon za informacije u vezi nastave, socijalnih
aktivnosti, registracijskih informacija i za kontaktiranje porodice ili prijatelja. Pet od sedam
studenata je koristilo e-mail. Svih pet je rangiralo svoju upotrebu e-maila kao veoma laku
za razumjeti. Ipak, istraivai navode da se izgleda javlja to da su student koji su koristili email smatrali da je ovo najuspjeniji nain da se razumiju njihove poruke.
AAC i dodatak ureajima asistivne tehnologije u kombinaciji sa timovima za tehniku i
personalnu podrku mogu obezbijediti vanu pomo studentima koji koriste AAC,
omoguujui ak i teko motoriki onesposobljenim studentima, koji uz to ne govore, da
naprave znaajan pomak u svom obrazovanju. Uprkos ovoj podri, sami studenti su vrlo
vaan faktor kao i njihovo ulaganje izuzetnog napora u ostvarenju postavljenih ciljeva.

Dostupnost modernih tehnologija za sobe koje koriste AAC

Kada je u pitanju dostupnost modernih tehnologija sa softverima za osobe sa
onesposobljenjem, one se jako brzo razvijaju u dananje vrijeme.

Mobiteli i AAC
Neki mobiteli imaju karakteristike koje pruaju priliku za upotrebu ovih ureaja od strane
osoba koje su korisnici AAC. Kod ovih mobitela poveava se snaga procesiranja, lako se
preuzimaju programi na telefonu, omoguena je beina internet konecija i osobe koje
koriste AAC ih sebi mogu priutiti.
S obzirom da je operativni sistem otvoreni izvor, mnoge aplikacije za osobe sa smetnjama
u komunikaciji mogu preuzeti odreene aplikacije sa interneta.
Odlike mobitela koji se mogu koristiti u AAC su da:
-

Imaju mogunost sintetiziranja govora,

Imaju mogunost kompletiranja/predikaciju rijei,
Sadre veliki broj skraenica,
Imaju mogunost pohranjivanja digitalnih fotografija koje mogu biti dodatak za
proirenje rjenika.

Dolje su navedeni primjeri IPhon aplikacija za osobe sa onesposobljenjem

-

48

Proloquo2Go je AAC ureaj sa govornim izlazom, sadri simboliki rjenik.

Obezbjeuje glas preko za prek 50.000 osoba irom svijeta i omoguava ljudima
koji ne mogu govoriti da govore kroz koritenje simbola ili kucanjem teksta kroz glas
koji prirodno zvui, koji odgovara njihovoj dobi i spolu.

iCommunicate je aplikacija koja razvija priu od slika ili fotografija

Zentap Pro skarenice i predikcija rijei

Voice4u AAC Communication Screenshots

Zvukovne table
Ove table pretvaraju IPhone u komunikator. Omoguavaju kreiranje korisnike table.
Snimaju poruke za svaki simbol. Koriste foto-biblioteku ili postojee simbole koji generiraju
govorni izlaz. Imaju mogunost poveavanja fizike veliine table koristei IPad.

49

Key Stroke je visoko funkcionalna

napredna on-screen tastatura koja
omoguava
osobama
sa
onesposobljenjem da kroz grafiki
tablet/tablu i ekran osjetljiv na dodir
imaju pristup kompjuteru.

News -2-You je sedmini simboliki

podran asopis o dogaajima za
poetne itae i osobe sa posebnim
potrebama. Prie i aktivnosti na News -2-You poboljavaju uenje i poveavaju obim
komunikacije.

Vrlo je vano zagovarati poveanu odgovornost

zajednice, regionalnih, dravnih i edukativnih
institucija za komunikaciju i pronalaenje
sredstava za potrebe pojedinaca koji koriste
AAC.
Potrebno je ohrabriti nalaenje sredstava za
AAC komponente i usluge iz razliitih izvora
ukljuujui, ali to ne znai i ograniavajui se na
medicinske centre, privatna osiguranja, kole,
razne agencije, fondacije, servise, organizacije i
grantove.
50

Vano je podrati osobe koje koriste AAC, njihove porodice i druge koji podravaju
dobijanje sredstava sa AAC sisteme i usluge, te podrati osobe koje koriste AAC da
komuniciraju u skladu sa svojih edukacijskim, poslovnim, rekreativnim i drugim potrebama.
Takoer je vano upoznati javnost sa AAC i asistivnom tehnologijom, te upoznati
pojedince, njihove porodice i druge o njihovim pravima vezano za AAC sisteme. Bitno je
poduiti ostale kako bi obezbijedili okolinu koja prihvata osobe koje koriste AAC sisteme i
njihove metode komunikacije.

VIII POJMOVNIK
Poznavanje naziva dijagnoze studenta sa invaliditetom nije neophodno za uspjeno
poduavanje. Nastavnik ne treba biti voen medicinskom dijagnozom nego mogunostima
i ogranienjima studenta sa invaliditetom koja utiu na uspjeh u savladavanju odreenog
nastavnog predmeta. Meutim, nije na odmet poznavati prirodu i mogue implikacije
poremeaja, te slijedi kratki sinopsis najeih medicinskih stanja koja dovode do
invalidnosti.
Cerebralna paraliza. CP je kongenitalno oteenje mozga. Nije progresivna i moe
uticati na kretanje, vid, govor, sluh i finu motoriku. Spazmi, koji su esta posljedica
cerebralne paralize utiu na to da sposobnost studenata sa CP esto varira.
Cistina fibroza. CF je nasljedna bolest koja pogaa tijelo na nain da ne probavlja
adekvatno hranu. Jedna od posljedica je nakupljanje sluzi u pluima to prouzrokuje dalje
zdravstvene probleme.
Dijabetes. Ova bolest uzrokovana je problemima u proizvodnji inzulina. Uzrokuje lako
zamaranje, probleme u kretanju i probleme vida..
Traume glave. Ova vrsta povreda uzrokuje irok spektar poremeaja: kretanja,
koordinacije, vida, sluha, govora, pamenja i emocionalne kontrole.
Tekoe u uenju. Ova fraza obuhvata razliite tekoe koje utiu na percepciju,
procesuiranje i prenos informacija. Uzrok poremeaja je najee nepoznat. Najee
vrste tekoa u uenju su:
Diskalkulija tekoe raunanja
Disgrafija tekoe pisanja
Disleksija tekoe itanja
Disortografija - je poremeaj koga karakteriu iste tekoe kao u itanju: dodavanje,
isputanje, zamenjivanje slova, spajanje-razdvajanje rei, gramatike nepravilnosti.

51

Multipla skleroza. MS je stanje koje postaje vidljivo u dobi 20 i 40 godina ivota.

Progresivno je stanje koje se manifestuje periodima pogoranja i remisija. Sposobnosti
koje su pogoene su ravnotea, pokreti gornjih i donjih ekstremiteta, vid, sluh i rad
unutranjih organa. Zbog sporadine prirode MS student jedan dan moe djelovati
potpuno zdravo, a slijedei dan koristiti kolica.
Miina distrofija. Ova nasljedna bolest je progresivna i utie na miinu kontrolu,
probleme u koordinaciji i spasticitet. Osobe sa miinom distrofijom najee su korisnici
kolica.
Paraplegija.Ovo stanje rezultat je povrede kimene modine koje za posljedicu ima
paralizu donjih ekstremiteta. Osobe sa paraplegijom su korisnici kolica.
Kvadriplegjia. Ovo stanje takoe je rezultat je povrede kimene modine koje za
posljedicu ima paralizu gornjih i donjih ekstremiteta. Pokreti glave najee su ouvani.
Studenti sa kvadriplegijom koriste za kretanje elektrina kolica i imaju probleme sa
pisanjem.
Spina Bifida. Ovo je kongenitalno stanje uzrokovano nekompletnim zatvaranjem
kimenog stuba. Nije progresivno, ali rezultira probleme u kretanju.

52

IX BONTON PONAANJA PREMA OSOBAMA SA INVALIDITETOM

1. Najosnovnije!!! Usredsredite se na osobu, a ne na njen invaliditet!
2. Pristojno je rukovati se sa osobom sa invaliditetom, pa ak i kad osoba ima
ograniene mogunosti pokreta ruke ili koristi protezu ili je slijepa.
3. Prije nego priskoite u pomo, uvijek upitajte osobu sa invaliditetom da li eli
Vau pomo. Moda pomo nije potrebna, ili je nepoeljna.
4. Nemojte se vjeati ili naslanjati na neije ortopedsko pomagalo (kolica,
hodalica, take, tap). Pomagala su dio neije osobnosti, pa nemojmo ih tresti,
naslanjati se na njih, itd.
5. Govorite direktno osobi sa invaliditetom, ne nekome pokraj, kao da ta osoba
ne postoji. Naroito kada su u pitanju slijepe i osobe oteenog sluha.
6. Ako e razgovor trajati vie od nekoliko minuta sa osobom u invalidskim
kolicima, sjednite, kako bi doli u istu visinu oiju.
7. Nemojte poniavati ili ponaati se zatitniki prema osobi sa invaliditetom time
to ete je tapati po ramenima ili glavi.
8. Kada nekome objanjavate put, mislite na stvari kao to su udaljenost, gdje su
udubljeni putevi ili postavljene rampe, vremenski uslovi i fizike prepreke koje
mogu ometati kretanje osoba sa invaliditetom.
9. Nemojte obeshrabrivati djecu u postavljanju pitanja osobi sa invaliditetom
o ortopedskim pomagalima (kolica, hodalice, take, proteze, tapovi).
10. Kad se osoba koja koristi kolica prebaci iz njih u automobil ili na stolicu,
klupu, WC koljku, krevet i slino, nemojte micati kolica van njenog dohvata.
Ako se ipak moraju maknuti iz nekog razloga, pitajte za miljenje osobu koja
koristi kolica. Isto se odnosi i na osobe koje koriste hodalice i take!
11. U redu je koristiti izraze kao: hodati pokraj ili idemo se proetati kad
razgovarate s osobom u kolicima. Ona to shvaa kao izraavanje zamisli o
kretanju u istom smjeru.
12. Ljudi koji koriste kolica razliitih su fizikih mogunosti. Neke osobe koje
koriste kolica mogu hodati uz pomo taka ili drugih ljudi na krae udaljenosti.
Oni koriste kolica, jer im ona pomau u ouvanju snage i za efikasnije kretanje
na udaljenostima.
13. Nemojte misliti o ljudima sa ortopedskim pomagalima kao o bolesnicima.
Ortopedska pomagala su vid pomoi osobama u prilagoavanju ili za
kompenzaciju funkcija oteenih organa za kretanje. Oteenja mogu nastati i
bez pojave zaraznih ili drugih bolesti. Neki od razloga koritenja ortopedskih
pomagala mogu biti: oteenje kimene modine, modani udar, amputacija,
miina distrofija, cerebralna paraliza, skleroza multipleks, djeija paraliza,
bolesti srca, tei oblici reumatinih pojava i jo mnogo drugih uzroka pri
oteenju organa za kretanja.
14. Pazite na svoje predrasude! Nemojte misliti kako je upotreba ortopedskih
pomagala tragedija. Kad su invalidska kolica dobro opremljena i odabrana,
ona zapravo mogu znaiti slobodu koja prua korisniku mogunost slobodnog
53

kretanja i punog angamana u ivotu.

15. Razgovarajte normalno, koristei svakodnevne izraze, kao to su: Vidimo se;
Pozdravljam, trim dalje; ujemo se; te druge izraze, bez obzira na vrstu
invaliditeta osobe sa kojom razgovarate.
16. Ako razgovarate sa osobom koja ima poremeaj govora, pa neto niste
razumjeli, ne pravite se da ste razumjeli, nego zamolite tu osobu da vam
ponovi.
17. Kada razgovarate sa osobom oteenog sluha, izravno joj se okrenite, ne
povisujte glas, i ne govorite joj u uho. Ta osoba e razumjeti vae izraze lica,
itati sa usana ili koristiti pomonika da joj vae rei prenese internacionalnim
runim znacima. Moete koristiti i pisanje teksta, ako situacija to dozvoljava.
18. U saobraaju posebno potujte vozae osobe sa invaliditetom, koje imaju na
svojem vozilu istaknutu meunarodnu oznaku, tako to ete poveati
rastojanje, smanjiti brzinu i poveati oprez, jer veina osoba sa invaliditetom
su dobri vozai, ali sa neznatno sporijim reagiranjem, jer su im komande
rune.
19. U javnim prevoznim sredstvima ne koristite mjesta oznaena za osobe sa
invaliditetom, a kada su takva mjesta zauzeta, ponudite svoje. Pomozite pri
ulasku i izlasku iz sredstava javnoga prevoza.
20. Ne zaboravite, da osobe sa invaliditetom imaju prednost u javnim ustanovama
i svim drugim mjestima.

54

X LITERATURA
1. American Speech-Language-Hearing Association (ASHA) http://www.asha.org
2. American Speech-Language-Hearing Association (ASHA) Roles and Responsibilities of
Speech-Language Pathologists With Respect to Augmentative and Alternative
Communication: Technical Report. ASHA Special Interest Division 12: Augmentative
and Alternative Communication (AAC) http://www.asha.org
3. Amsel R., Fichten C. S. (1988.). Effects of contact on thoughts about interaction with
students who have a physical disability. Journal of Rehabilitation, 54(1), p. 61-65.
4. Anonimus (2013.) Alternatively Speaking. Augmentative Communication, Inc.
Newsletter.6 (1) http://www.augcominc.com/index.cfm/as.htm.
5. Beukelman D.R., Fager S., Ball L., Dietz A. (2007.) AAC for Adults with Acquired
Neurological Conditions. Augmentative and Alternative Communication, 23 (3): 230242.
6. Beukelman D.R., Mirenda P. (2005.) Augmentative and alternative communication:
Supporting children & adults with complex communication needs (3rd Ed.) Baltimore,
MD: Brookes Publishing.
7. Cook A.M. (2011.) Key Aspects in AAC: State of the Science
8. Duffy K. (1995.) Social Exclusion and Human Dignity in Europe: background report for
the proposed initiative by the Council of Europe (Strasbourg, Council of Europe).
9. Fichten C. S. (1988.). Students with physical disabilities in higher education: Attitudes
and beliefs that affect integration. In H. E. Yuker (Ed.), Attitudes toward disabled
persons (pp. 171-186). New York: Springer.
10. Fichten C. S., Robillard K., Judd D., & Amsel R. (1989.). College students with
disabilities: Myths and realities. Rehabilitation Psychology, 34, 243-257.
11. Fichten C.S., Goodrick G., Amsel R., & Libman E. (1996.). [Original article and title are
in Japanese]. Teaching college students with disabilities: A guide for professors. In Y.
Tomiyasu, R. Komatsu, and T. Koyazu (Eds.), Support for university students with
disabilities: A new feature of universities (pp. 233-323). Tokyo: Keio University Press..
12. French S. (1944.) The disabled role. In S. French (ed.) On Equal Terms: Working with
Disabled People. Oxford: Butterworth Heinemann.
13. Funk R. (1986.) Self advocates push beyond civil rights. Independent Living Forum
14. Glennen S.L., DeCoste D.C. (1997.) The Handbook of Augmentative and Alternative
Communication. San Diego, London: Singular Publishing Group, Inc.
15. Gokhale S.D. The Handicapped and Social Stigma, Bharat Medical Journal in
Murickan, J.S.J. and Kareparampil, G (1995.) Persons with Disabilities in Society.
Trivandrum:Kerala federation of the Blind.
16. Grames M., Leverentz C. (2010.) Attitudes Toward Persons with Disabilities: A
Comparison of Chinese and American Students. UW-L Journal of Undergraduate
Research XIII
17. Hartman R. C. (1993) Creating positive outcomes for students with disabilities. In
Kroeger, S. & Schuck, J. (Eds.), Responding to disability issues in student affairs (pp.
45-58). San Francisco, CA: Jossey-Bass.
18. Helling C.R. (2013.) Augmentative Communication For Adults With Acquired
Disabilities. http://www.dsconnection.org/files/content/AAC-Adults.pdf
19. Hill K, Romich B. (2002.)
A Rate Index for Augmentative and Alternative
Communication. International Journal of Speech Technology 5: 57-64.
55

20. Holmes G.E., Karst R.H. (1990) The institutionalization of disability myths: Impact on
vocational rehabilitation services. Journal of Rehabilitation, 56, 207.
21. http://disabilities.temple.edu/programs/aac/aces/
22. http://en.aerdpq.org/fichiers/evenement/conference/7-ac1-8-ac1-ac.pdf.
23. http://en.wikipedia.org/wiki/Speech_generating_device
24. http://stoloff-law.com/blog/iphone-apps-that-help-people-with-disabilities-be-moreindependent/
25. http://thejournal.com/articles/2010/10/01/ablenetbrings-communication-board-toios.aspx
26. http://www.androidzoom.com/android_applications/communication/voice4u_meza_scre
enshots.html
27. http://www.appszoom.com/android_applications/communication/voice4u_meza_screen
shots.html
28. http://www.assistiveware.com/product/proloquo2go
29. http://www.attainmentcompany.com
30. http://www.fortec.tuwien.ac.at/reha.e/publicat/download/2005/Panek_Fuhrmann_etal_St
udents_ECER-AACC_reprint.pdf
31. http://www.iidc.indiana.edu/index.php?pageId=2503#sthash.8lG4M80m.dpuf
32. http://www.iidc.indiana.edu/index.php?pageId=2503#sthash.8lG4M80m.dpuf,
33. International Classification of Functioning, Disability and Health ICF. Svjetska
zdravstvene organizacije, 2001.
34. Izvjetaj o stanju u oblasti invalidnosti u BiH (2012) Izvjetaj radne grupa sastavljena od
predstavnika organizacija lanica Mree organizacija osoba/lica sa invaliditetom Bosne
i Hercegovine u okviru projekta Jaanje kapaciteta invalidskih organizacija koji
finansijski podrava Evropska Unija kroz program Evropski instrument za demokratiju i
ljudska prava EIDHR.
35. Jernigan K. (1968.) Blindness Discrimination, Hostility and Progress NAIB, Second All
India Convention of the Instructors of the Blind.
36. Jones L., Atkin K., Ahmad W.I.U. (2001.) Supporting Asian Deaf Young People and
their Families: The Role of Professionals and Services. Disability & Society, 16(1): 5170.
37. Klooster P.M., Dannenberg J.W., Taal E., Burger G, Rasker J.J. (2009.) Attitudes
towards people with physical or intellectual disabilities: nursing students and nonnursing peersTen Article first published online: 17 NOV 2009; DOI: 10.1111/j.13652648.2009.05146.x Journal of Advanced Nursing, Volume 65, Issue 12, pages 2562
2573
38. Krah B, Altwasser C. (2006.) Changing negative attitudes towards persons with
physical disability: an experimental intervention, Journal of Community and Applied
Social Psychology, vol. 16, pp. 5969.
39. Mirenda P (2003.) Toward Functional Augmentative and Alternative Communication for
Students With Autism: Manual Signs, Graphic Symbols, and Voice Output
Communication Aids. Language, Speech, and Hearing Services in Schools 34: 203
216.
40. Oppenheim A.N. (1992.) Questionnaire Design, Interviewing and Attitude Measurement
: new edition (London, Painter Publishers)
41. Panek P., Fuhrmann-Ehn M., Zagler W.L. (2005.) From vision to reality supporting
non-speaking students studying at Viennese Universities. Reprint of poster handout 56

5th Eastern and Central European Regional Augmentative and Alternative

Communication Conference (ECER-AACC),Budapest, Hungarian Bliss Foundation.
42. Petz B. (1992.). Predrasude, u: Psihologijski rjenik (ur. Petz, B.), Prosvjeta, Zagreb.
43. Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine broj 76/08)
44. Reber A.S. (1985.) Dictionary of Psychology. London: Penguin Books.
45. Reichle J., Feeley K., Johnston S. (1993.) Communication intervention for persons with
severe and profound disabilities.Clin Commun Disord. 3(2):7-30.
46. Romski M.A., Sevcik R.A. (2005.) Augmentative Communication and Early Intervention
Myths and Realities. Infants & Young Children 18 (3): 174185.
47. Naaz S. (2012.) Experiences Of Being A Wheel-Chair User Straight From The Horse's
Mouth. National Conference on Enabling Access for Persons with Disability to Higher
Education and Workplace: Role of ICT and Assistive Technologies, Institute of
Management, Bangalore and Fourth Wave Foundation, Banglore, India.
48. Strategija unapreenja drutvenog poloaja lica sa invaliditetom u Republici Srpskoj
2010. 2015.
49. Strategija za izjednaavanje mogunosti za osobe s invaliditetom u Federaciji BiH,
2010. 2014.
50. Telford C.W., Sawrey J.M. (1995.) The Exceptional Individual in Murickan, J.S.J. and
Kareparampil, G Persons with Disabilities in Society. Trivandrum: Kerala federation of
the Blind.
51. Worah S., Douglas S., McNaughton D., Kennedy P. (2010) Augmentative and
Alternative
Communication
Resource
Guide
for
Teachers.
http://aacrerc.psu.edu/documents/aac_serc.pdf
52. Zakon o osnovama socijalne zastite, zastite civilnih zrtava rata, i zastite porodice sa
djecom, Slubene novine Federacije BiH broj: 36/99)
53. Zakon o socijalnoj zatiti Brko Distrikta, "Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH" broj
1/00)
54. Zakon o socijalnoj zatiti Republike Srpske,"Sl.glasnik RS", broj: 37/12)
55. Zovko G., Specijalna pedagogija, Fakultet za defektologiju, Zagreb, 1974.

57

KONTAKT DETALJI NA UNIVERZITETIMA

58

UNIVERZITET U SARAJEVU
Kontakt osoba: Mirna Markovi
Telefon:
+ 387 33 253 144

E-mail:
ured@unsa.ba
mirna.markovic@ff.unsa.ba

UNIVERZITET U TUZLI
Kontakt osoba: Alma Dizdarevi
Telefon:
+ 387 35 320 661

E-mail:
alma.dizdarevic@untz.ba

UNIVERZITET U BANJOJ LUCI

Kontakt osoba: Gorana Pani
Telefon:
+ 387 51 321 171

E-mail:
gorana.panic@gmail.com

UNIVERZITET ISTONO SARAJEVO

Kontakt osoba: Slobodanka Krulj
Telefon: + 387 57 320 330

E-mail:
slobodanka.krulj@uni-es.com

UNIVERZITET U ZENICI
Kontakt osoba: Azemina Durmi
Telefon: + 387 32 440 420

E-mail:
azeminadurmic@yahoo.com

SVEUILITE U MOSTARU
Kontakt osoba: Vesna Varunek
Telefon: + 387 36 335 620

E-mail:
varunek.vesna@sve-mo.ba

UNIVERZITET DEMAL BIJEDI U

MOSTARU
Kontakt osoba: Mirsada Behram
Telefon: +387 36 570 790

E-mail
dubravka.husic@unmo.ba

UNIVERZITET U BIHAU
Kontakt osoba: Elvedin Sedi
Telefon: + 387 37 312 990

E-mail:
e.sedic@gmx.de

59

60