Metodika glazbene kulture II

Kolokvij

1. GLAZBENE SPOSOBNOSTI DJECE

Sposobnost je skup djelatnosti, vještina i svojstava potrebnih za izvršenje nekog zadatka.

Uključuje snagu, kompetentnost, nadarenost, stručnost. Biti sposoban za nešto znači izvršiti
zadatak odmah, bez potrebe za daljnjim osposobljavanjem. U školskoj dobi možemo
primijetiti kako djeca odskaču jedni od drugih, razlikuju se u raznim područjima. Kada
uočimo kako dijete iskače na likovnom području, uključit ćemo ga u razne likovne aktivnosti,
ako iskače na matematičkom području, u matematičke aktivnosti itd.

Ako je dijete glazbeno nadareno, poradit ćemo svakako na tom području. Glazbene
sposobnosti imaju puno komponenata. Sva djeca čuju različito, neka imaju razvijen osjećaj za
ritam, neka djeca ne mogu otpjevati zadano, neka djeca ne mogu reproducirati melodiju, ali
mogu iznijeti točan ritam i tekst. Potrebno je redovito pjevati s djecom, provoditi različite
aktivnosti kojima će se razvijati njihova glazbena sposobnost.

Ulaskom u školu djeca imaju relativno nerazvijene glazbene sposobnosti na što utječu
ponajprije obiteljski utjecaji. Postoje obitelji kojima je glazba sastavni dio života, dok postoje
i one kod kojih nije tako. Također, neka djeca su nasljedno talentirana za glazbu, što znači da
će zadaci u školi njima biti i zanimljiviji i lakši za shvatiti.

Učenici četvrtog razreda imaju razvijeniji sluh i ostale glazbene sposobnosti od učenika u
prvome razredu. Veliku ulogu u postizanju istog ima učitelj koji odgaja učenike u
najosjetljivijem razdoblju. Učitelj treba odabrati prikladne metode, pjevanje, sviranje,
glazbene igre, slušanje kvalitetne glazbe i samim time raditi na razvijanju glazbenih
sposobnosti svih učenika. Učitelj može provoditi razne ritamske aktivnosti pomoću udaraljki
(štapići, zvečke, …) za razvijanje osjećaja za ritam, tempo, dinamiku.

2. GLAZBENE IGRE U PRIMARNOM OBRAZOVANJU

U osnovnoj se školi, prema nastavnom planu, nastava glazbene kulture odvija jedan nastavni
sat tjedno, no poželjno je da se glazbene aktivnosti u primarnom obrazovanju javljaju svaki
dan. Nije potrebno strogo se pridržavati rasporeda sati, već uključivati glazbene igre u svaki
predmet, ali i u ostale školske aktivnosti.
Pomoću glazbenih igara učenici nesvjesno usvajaju glazbena znanja i vještine te uočavaju
glazbene sastavnice, utječu na razvoj glazbenih sposobnosti učenika. U igri djeca mogu
istraživati, stvarati, improvizirati, maštati, isprobavati vlastite ideje, naposljetku učiti, razvijati
intonacijske i ritamske sposobnosti, tj. razvoj sluha, glasa, pamćenja, motorike, osjećaja za
grupno izvođenje i osjećaja za glazbu.

Kroz igru učenici mogu improvizirano ritmizirati, kretati se na glazbu, plesati, svirati, stvarati,
računati, pjevati. Postoje i glazbene igre s pjevanjem kao pokretne igre kada se igra izvodi bez
instrumentalne pratnje, već tjelesnim pokretima: hod, trk, poskok, kretanje ruku. Igre u kolu
izvode se tako da učenici zajednički oponašaju pojedine prizore koji su sadržani u tekstu
pjesme. Postoje igre u koloni kada djeca stoje jedan iza drugoga i stvara se pokret, zatim igre
slobodnih oblika npr. lovljenje u trku. Mješovite igre kombinacije su navedenih.

Kod glazbenih igara s ritmovima/melodijama učitelj može izvoditi ritamske fraze

pljeskanjem, sviranjem udaraljki, tijelom kao instrumentom ili otpjevati frazu neutralnim
slogom, a zatim je ponavljaju svi učenici ili učenik samostalno. Glazbene igre uz slušanje
glazbe mogu se izvoditi tako da učitelj unaprijed osmisli pokrete uz glazbu koju odabere te ih
kasnije na satu uvježba s učenicima ili da učenici u grupi ili paru samostalno osmisle pokrete
uz glazbu. Takve skladbe trebale bi imati izražen ritam, mjeru, glazbalo i slično.

Primjeri igara: Glazbene stolice, Vlakić, Ples s balonima*, Ledena kraljica, Dirigent,
Orkestar, Ples u četvorci, Tko pjeva?*

Ples s balonima: Za ovu igru potrebni su nam baloni koje podijelimo svakom paru učenika.
Njihov je zadatak plesati u ritmu dok svira glazba i ne ispuštati balon. Kada glazba prestane,
njihov zadatak bit će stajati na mjestu, ali primjerice podići jednu nogu ili ruku na učiteljev
znak. Kada opet glazba krene potrebno je ponovno se kretati u ritmu glazbe koju čuju. Tako
nekoliko puta, s različitim tempom skladbi, ali i sve težim zadacima kada glazba na trenutak
prestane. Pobjednik je onaj par koji posljednji ostane plesati s balonom.

Tko pjeva?: Jedan je učenik pred pločom leđima okrenut razredu, a ostali učenici stoje na
sredini učionice. Jedan učenik u razredu pjeva pjesmu, a učenik pred pločom nastoji pogoditi
tko je to. Ako je igra prelagana učenik pred pločom prepoznaje pjevače u paru. Kada učenik
pred pločom pogodi tko pjeva pjesmu mijenjaju se za mjesta.
 3. ZAVIČAJNA GLAZBA

Zavičajna glazba je naša kulturna baština koju trebamo poštivati i kojom se trebamo ponositi.
Ona označava našu prošlost i naše korijene te kroz nju možemo shvatiti i povezati neke
običaje koje njegujemo i koji su dio naše sadašnjosti. Hrvatska obiluje bogatom narodnom
glazbenom baštinom koju treba prenositi na buduće generacije. U programu Glazbene kulture
javljaju se teme folklorne glazbe koje predstavljaju zavičajne regije glazbe Slavonije i
Baranje, Podravine i Posavine, Hrvatskog Zagorja i Međimurja, Banovine i Like,
dalmatinskih otoka, Dubrovnika i dalmatinske obale i Istre i Kvarnera. Za svaku su temu
napisani primjeri koje je moguće izabrati pri obradi određene teme.

Isto tako zavičajna glazba kao takva može se korelirati najviše s predmetom Priroda i društvo,
a glazba nije važna samo na glazbenom području, već i na svim ostalima stoga je važno
povezivati sve cjeline u jednu smislenu. Zavičajna glazba može povezivati više segmenata, ne
samo ples, pjesmu, običaje, već i odjeću, nošnje, instrumente. S obzirom na uzrast učenika,
potrebno je zavičajnu tradiciju implementirati u nastavu glazbe. Učitelj to može učiniti
nadopunjavajući različite sadržaje, slušanjem skladbi, sviranjem instrumenata, učenjem
tradicionalnog plesa, oblačenjem nošnje. Isto tako učenici mogu posjetiti zavičajnu regiju u
sklopu terenske nastave. Zavičajna glazba važna je zbog dobivanja osjećaja o tradicijskoj
baštini užeg i šireg područja iz kojeg dijete dolazi, stoga ga ono mora vidjeti, čuti i osjetiti.

Učenici se osjećaju ugodno na nastavi onda kada im je zanimljivo. Zavičajna glazba može
povezati nekoliko razrednih predmeta, ovisno o uzrastu, mogu se koristiti različite metode
rada, kao i terenska nastava te isto tako učenici mogu iskustveno doživjeti i biti dio tradicije.
Samim time, važnost zavičajne glazbe je upoznati učenike s tradicijom u kojoj su odrastali
njihovi roditelji, a kroz koju će i oni sami odrastati.

4. KURIKULUM

Nacionalni okvirni kurikulum temeljni je dokument u kojemu su prikazane sastavnice

kurikulumskoga sustava: vrijednosti, ciljevi, načela, sadržaj i opći ciljevi odgojno-obrazovnih
područja, vrjednovanje učeničkih postignuća te vrjednovanje i samovrjednovanje ostvarivanja
nacionalnoga kurikuluma. Okvir nacionalnog kurikuluma sastoji se od nekoliko područja: rani
i predškolski odgoj i obrazovanje, osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, gimnazijsko
obrazovanje, strukovno obrazovanje, umjetničko obrazovanje. Isto tako u dokumentu se
nalaze područja kurikuluma i kurikulumi međupredmetnih tema.
 5. NACIONALNI OKVIRNI KURIKULUM NASTAVNOGA PREDMETA
GLAZBENA KULTURA

Domene glazbene kulture

Domena A: Slušanje i upoznavanje glazbe

Ishodište domene A je upoznavanje glazbe pomoću audio i videozapisa te mogući neposredni

susret učenika s glazbom. Aktivnim slušanjem glazbe učenici će upoznati glazbu različitih
vrsta, stilova, pravaca i žanrova, steći znanja o glazbeno-izražajnim sastavnicama i različitim
razinama organizacije glazbenog djela te doživjeti, upoznati, razumjeti i naučiti vrednovati
glazbu. Upoznata glazbena djela otvaraju mogućnosti traganja za novim glazbenim
iskustvima.

Domena B: Izražavanje glazbom i uz glazbu

U okviru domene B učenici izvode glazbene aktivnosti (pjevanje, sviranje, glazbene igre,
glazbeno stvaralaštvo, pokret uz glazbu) koje će omogućiti cjelovit doživljaj glazbe te razvoj
glazbenih sposobnosti i kreativnosti. Otvorenost nastave glazbe pruža mogućnost stavljanja
naglaska na neku od navedenih aktivnosti, primjerenu dobi (razredu/ciklusu), sposobnostima i
interesima učenika. Kvalitetno provođenje navedenih aktivnosti postavit će temelje za
realizaciju izvannastavnih aktivnosti te izborne i fakultativne nastave poput pjevačkog zbora,
instrumentalnih sastava, orkestra, plesne skupine, folklornog ansambla, skladanja,
individualnog sviranja i ostalog.

Domena C: Glazba u kontekstu

Polazište ove domene su domene A i B na osnovu kojih učenik otkriva vrijednosti bogate
regionalne, nacionalne i globalne glazbene i kulturne baštine, uočava razvoj, uloge i utjecaje
glazbene umjetnosti na društvo te povezuje glazbenu umjetnost s ostalim umjetnostima. Ova
domena je nadopuna domenama A i B i s njima se isprepliće u većoj ili manjoj mjeri, ovisno o
odgojno-obrazovnom ciklusu. U prvom, drugom i trećem ciklusu domena C ostvaruje se u
okviru domena A i B. U četvrtom i petom ciklusu domene A i C su komplementarne,
objedinjujući pri tome muzikološke sadržaje i pripadajuće glazbeno-nastavne sadržaje.

ODGOJNO- OBRAZOVNI ISHODI:

1. razred

OŠ GK A.1.1. Učenik poznaje određeni broj skladbi.

OŠ GK A.1.2. Učenik temeljem slušanja razlikuje pojedine glazbeno-izražajne sastavnice.

OŠ GK B.1.1. Učenik sudjeluje u zajedničkoj izvedbi glazbe.

OŠ GK B.1.2. Učenik pjeva/izvodi pjesme i brojalice.

OŠ GK B.1.3. Učenik izvodi glazbene igre uz pjevanje, slušanje glazbe i pokret uz glazbu.

OŠ GK B.1.4. Učenik stvara/improvizira melodijske i ritamske cjeline te svira uz

pjesme/brojalice koje izvodi.
OŠ GK C.1.1. Učenik na osnovu slušanja glazbe i aktivnog muziciranja prepoznaje različite
uloge glazbe.

2. razred

OŠ GK A.2.1. Učenik poznaje određeni broj skladbi.

OŠ GK A.2.2. Učenik temeljem slušanja, razlikuje pojedine glazbeno-izražajne sastavnice.

OŠ GK B.2.1. Učenik sudjeluje u zajedničkoj izvedbi glazbe.

OŠ GK B.2.2. Učenik pjeva/izvodi pjesme i brojalice.

OŠ GK B.2.3. Učenik izvodi glazbene igre uz pjevanje, slušanje glazbe i pokret uz glazbu.

OŠ GK B.2.4. Učenik stvara/improvizira melodijske i ritamske cjeline te svira uz

pjesme/brojalice koje izvodi.

OŠ GK C.2.1. Učenik na osnovu slušanja glazbe i aktivnog muziciranja prepoznaje različite

uloge glazbe.

3. razred

OŠ GK A.3.1. Učenik poznaje određeni broj skladbi.

OŠ GK A.3.2. Učenik temeljem slušanja razlikuje pojedine glazbeno-izražajne sastavnice.

OŠ GK B.3.1. Učenim sudjeluje u zajedničkoj izvedbi glazbe.

OŠ GK B.3.2. Učenik pjeva/izvodi pjesme i brojalice.

OŠ GK B.3.3. Učenik izvodi glazbene igre uz pjevanje, slušanje glazbe i pokret uz glazbu.

OŠ GK B.3.4. Učenik stvara/improvizira melodijske i ritamske cjeline te svira uz

pjesme/brojalice koje izvodi.

OŠ GK C.3.1. Učenik na osnovu slušanja glazbe i aktivnog muziciranja prepoznaje različite

uloge glazbe.
6. ANALIZA PJESME
- pogledamo ključ pa predznake (početni i završni ton)
- ljestvice bez predznaka  C-dur i A-mol (c-a, D-h)
- zadnja nota je važnija jer njome završava 99% pjesama (ton ljestvice)
- ime tonaliteta, pazimo je li dur ili mor
- mjera – zadana je; kada definiramo mjeru, onda gledamo vrijednost nota (osminke,
četvrtinke, polovinke, sinkopa, ta te ta te, ba na na…), gornji broj je broj doba u
jednom taktu, a donji broj je jedinica mjerenja; npr. dvije četvrtinke
- elementi glazbenog oblika  sličnost i ponavljanje fraza; npr. pjesma ima 8 taktova i
4 fraze

4b 3b 2b 1b 0 1# 2# 3# 4#
As Es B F C G D A E
f c g d a e h fis cis