1.

Ključne kamatne stope Evropske Centralne Banke

Tri ključne kamatne stope ECB su:

a)Kamatna stopa na ustaljene kreditne pogodnosti banaka koja se formira unutar ESF instrumenata. To
je kamatna stopa po kojoj se u bankama u euro-zoni nude krediti. Ova kamatna stopa je tzv. „ceiling“ ili
stropna kamatna stopa, ujedno i najviša kamatna stopa.
b) Kamatna stopa na depozitne pogodnosti koju banke daju za prekonoćne depozite unutar euro sistema.
Ova kamatna stopa je tzv. „floor“ kamatna stopa i predstavlja najnižu kamatnu stopu ECB
c) Kamatna stopa na glavne operacije refinansiranja predstavlja referentnu kamatnu stopu ECB i njena
visina je u pravilu između „ceiling“ i „floor“ stope

2. Operacije na otvorem trzistu koje koristi EU

– glavne operacije refinansiranja − one su najvažniji instrument monetarne politike a obuhvataju

redovne povratne transakcije za omogućavanje likvidnosti sa sedmičnim ciklusima i s dospijećem od
dvije sedmice. Najniža ponuđena kamatna stopa za operacije glavnog refinansiranja, jedna je od glavnih
kamatnih stopa ESB-a. Ona se kreće unutar granica stopa depozitnog instrumenta i graničnog kredita;
– dugoročne operacije refinansiranja – to su povratne transakcije za osiguranje likvidnosti sa
sedmičnim ciklusima i s dospijećem od tri mjeseca. One predstavljaju samo ograničeni dio količine
ukupnog refinansiranja i njihova namjera nije slanje signala tržištu; – operacije finog prilagođavanja − cilj
ovih ad hoc operacija je bavljenje neočekivanim oscilacijama likvidnosti na tržištu, posebno kako bi
ublažile uticaje na kamatne stope;

-operacije finog prilagođavanja − cilj ovih ad hoc operacija je bavljenje neočekivanim oscilacijama
likvidnosti na tržištu, posebno kako bi ublažile uticaje na kamatne stope;
– strukturne operacije – upotrebljavaju se za stalno prilagođavanje strukturnog položaja eurosistema u
odnosu na finansijski sektor;
– trajne transakcije – podrazumijevaju kupovinu i prodaju vrijednosnih papira, bez obaveze njihove
ponovne prodaje, odnosno kupovine, čime jednokratno utiču na promjenu novčane mase.

3. Preduslovi za uspostavljanje (izgradnju) monetarnog sistema u BiH:

uvođenje jedinstvene novčane jedinice – monete države BiH;
Moneta, novčana jedinica države, je historijska kategorija. Međutim, pošto su se na našim prostorima
dešavali burni historijski procesi, najbolje je iznaći opšte prihvatljiv naziv monete koja neće asocirati na
bližu historiju, a koja će biti integrativni faktor na prostoru države BiH. Sa stanovišta savremene teorije
novca, naziv novca ima veliki značaj samo ako alocira na dobro vođenu monetarnu politiku. Primjer za to
je marka ili dolar koji nosi zvanje njemačka, odnosno američki. Dolar može biti i druge zemlje, kao i
marka, ali da nema značenje koje je vezano za državu. Takav je slučaj sa EUR-om.
uspostavljanje centralne monetarne vlasti države BiH;
Centralna institucija monetarne vlasti države BiH je NB R BiH i CB BiH. Odgovornost ovih institucija
definisana je Ustavom R/F BiH. U osnovi se radi o provođenju jedinstvene monetarne politike na
području F/R BiH. Sa stanovišta upravljanja makroekonomskim sistemom, preduslov je uspostavljanje
centralne institucije monetarne vlasti koja će djelovati na cjelokupnom prostoru F/R BiH.
uspostavljanje sistema plaćanja na cjelokupnom području države.
Rješenje pitanja sistema plaćanja često se postavlja kao jednostavno, iz razloga što počiva na osnovnim
pretpostavkama – uvezivanju finansijskih institucija u jedinstven sistem i postojanju jedinstvenog sistema
plaćanja. Međutim, kako je za uvezivanje finansijskih institucija neophodna Centralna banka a za tehniku
plaćanja, postojanje monete kao priznatog sredstva plaćanja, postavlja se pitanje izbora rješenja koje će
zadovoljiti sljedeće uslove – hitnost, jer su posljedice nepostojanja sistema ekonomski štetne, i objektivna
mogućnost da se nađe najracionalnije rješenje, sa stanovišta provodljivosti istog. Ekonomski
najracionalnije rješenje, koje uvažava prethodna dva uslova, je u prihvatanju NB R BiH, kao centralne
monetarne institucije, i dinara, kao valute R BiH.
4. KEJNS I FRIDMAN

Kejns
Po Kejnsu ravnoteza je moguca ukoliko je stednja jednaka potrosnji.Takoder smatra da potrosnja i
investicije odreduju nivo zaposlenosti.
U uslovima kada je kamatna stopa visoka,monetarnom politikom treda podsticati potrosnju i obarati
kamatnu stopu. Bitnu ulogu imaju tri funkcije: Funkcija potrosnje, Funkcija investicija, Funkcija
likvidnosti

Rast agregatne traznje podstaknut mjerama monetarne i fiskalne politike uticati ce na rast zaposlenost i
proizvodnje i na taj nacin stabilizovati privredu.

FRIDMANOVA VERZIJA TRAZNJE ZA NOVCEM

Pretpostavke:
 Kvantitativna teorija novca je stabilna f-ja traznje za novcem s realnim kolicinam
 Novac je za pojedinca oblik drzanja imovine
 Traznja za novcem zavisi od imovine,nivoa cijena,ukusa,preferencija
 Traznja za novcem i brzina opticaja sustinski su stabilni cak i uslovima hiperinflacije
 Nominalna kolicina novca utice na nominalan dohodak
 Najvazniji cinioci u traznji su permanentni dohodak i stopa inflacije

Da li su depozitni i kreditni novac jedno te isto.

Novac kao gotovina predstavlja danas najlikvidniji oblik imovine. Kredit predstavlja kupovnu moć koja
se posuđuje. Potpuno razumijevanje kredita uključuje i pitanje kamate koja predstavlja cijenu korištenja
novčanih sredstava, odnosno cijenu neplaćanja najlikvidnijim oblikom odmah i plaćanja u produženom
obliku. Kreditni odnos između dužnika i povjerioca se zasniva na potpunom povjerenju gdje se pojavljuju
kreditni instrumenti u obliku mjenice ili obveznice. Mjenica znači pretvaranje robe u oblik kreditnog
novca, a prilikom eskontovanja mjenice dolazi do pretvaranje kreditnog novca u papirni novac-
novčanicu.

Novčanica, kada postane zakonski i definitivno sredstvo plaćanja, sve više biva potiskivana depozitnim
novcem koji se iz novčanog surogata pretvara u novac sa svim karakteristikama savremenog novca.
Savremeni kreditni novac u obliku depozitnog novca obavlja pojedine novčane funkcije isto kao i papirni
novac:
• funkciju prometnog,
• funkciju platežnog sredstva,
• funkciju štednje novca.
depozitni novac predstavlja najsavremeniji oblik kreditnog novca. Depozitni novac je savremeni oblik
novčanog surogata koji je potisnuo sve ostale oblike novca i postao najznačajniji. Depozitni novac
predstavlja slobodno raspoloživa sredstva na računima banaka koja su odmah plativa – po viđenju ili na
poziv.

Skandinavski model objašnjava inflaciju razlikama rasta produktivnosti u sektorima industrije i usluga.
Osnova formiranja cijena je fiksna marža profita koja reprodukuje mehanizam inflacije troškova, tj. „cost-
push” tip inflacije. Sporiji rast produktivnosti u sektoru usluga, uz jednak rast nominalnih nadnica,
prouzrokuje cjenovne poremećaje. Posebni transmisioni mehanizmi, preko kojih se pojašnjava inflacija u
privredi, su:
1. sektor proizvodnje uvozno – izvoznih roba (tradable goods), i
2. o sektor proizvodnje za domaće tržište (non-tradable goods).
Inflacija je određena egzogenim faktorima, stanjem u okruženju i većom produktivnošću izvozno-
uvoznog sektora (price takers). Izvozno-uvozni sektor prihvata cijene iz okruženja, dok sektor zaštićene
proizvodnje formira cijene van konkurencije, na principu troškova proizvodnje plus profit (mark-up).