TEORIJA I POLITIKA

CIJENA
Prof.dr Ibrahim Jusufranić
Asistent Sanela Jusufović, dipl.ecc.
sanela.salkic@iu-travnik.com
Vježba 1
 Pojam tržišne cijene
 “Tržišna cijena“ predstavlja novčani
izraz veličine tržišne vrijednosti robe.
 Tržište preko cijena uspostavlja
ravnotežu ponude i potražnje
 Pored cijena na promjene ponude i
potražnje utiče:
› promjena dohotka i očekivanja,
› postojanje roba supstituta i
komplementarnih roba,
› promjena tehnologije i sl.
 Informacija o cijenama nije perfektna zato što se
cijene neprestano mijenjaju, a dešavaju se i druge
promjene (tehnološke promjene dohotka i sl.)
 Stoga tržišna ravnoteža nije stanje koje
permanentno postoji, već stanje kome tržište
kontinuirano teži.
 Uticaj ponude i potražnje robe na
veličinu tržišne cijene
 Tržišna cijena zavisi od toga kolika je stvarna
društvena potreba za određenom vrstom
proizvoda u odnosu na proizvedenu količinu te
robe, odnosno kolika je tražnja za tom robom.
Uticaj ponude i tražnje na cijenu
proizvoda
 Kada se ponuda i tražnja poklapaju, tržišne cijene
se formiraju u presjeku njihovih linija – tada je
tržišna cijena jednaka veličini tržišne vrijednosti
robe.
 U drugom slučaju se ponuda povećala (a tražnja
ostala nepromijenjena), pa se tržišna cijena
formirala, ispod tržišne vrijednosti robe.
 U trećem slučaju je ponuda ostala ista, a tražnja
za robom se povećala, pa je tržišna cijena
formirana iznad veličine tržišne vrijednosti robe.
 Pojam i karakteristike cijena
 Cijena - novčano izražena vrijednost proizvoda
ili usluga na tržištu.
 Glavne determinante koje utiču na formiranje
cijena unutar preduzeća su:
1. Troškovi,
2. Profitni ciljevi,
3. Rast preduzeća.
 Determinante koje utiču na formiranje cijena, a
van preduzeća su:
 Konkurencija,
 Zakonodavstvo,
 Kupci,
 Promjene na tržištu,
 Tehnologija.
 Teorije cijena

 Objektivne teorije vrijednosti

› Teorija radne vrijednosti

› Teorija troškova proizvodnje

 Subjektivna teorija vrijednosti

 Teorija radne vrijednosti
 Vrijednost robe se objašnjava količinom rada
utrošenog u proizvodnji te robe
 Zajedničko za sve robe (po čemu se one mogu
uspoređivati i razmjenjivati) je da su oni
proizvodi ljudskog roda, opredmećenog i
materijalizovanog u robama.
 Ovu teoriju razvijali su tokom nekoliko stoljeća, prvo
V. Peti, A. Smith, D. Ricardo, a potom i K. Marx.
 Vilijam Peti- začetnik teorije radne vrijednosti
(njegova teza - zemlja je mati, a rad otac bogatstva)
 A. Smith u “Bogatstvu naroda” razlikuje upotrebnu
vrijednost, kojom se zadovoljava neka konkretna
ljudska potreba (npr. upotreba vrijdnosti hljeba je da
zadovolji potrebu gladi) i prometnu vrijednost, kao
sposobnost jedne robe da se razmjenjuje za drugu, pri
čemu ekonomska nauka proučava samo prometnu
vrijednost.
 Teorija troškova proizvodnje

 Vrijednost robe se obračunava kao zbir troškova

koji su uslovljeni angažovanjem ekonomskih
inputa – faktora proizvodnje: najamnina (kao
plata radnika),
profit ili kamate (na investirani kapital) i
rente(kao naknade za zemljište upotrebljene u
proizvodnji date robe)
 Subjektivna teorija vrijednosti
 Vrijednost robe objašnjava kao funkciju
korisnosti rijetkih roba, pri čemu je cijena neke
robe jednaka korisnosti njene marginalne jedinice
 Za razliku od objektivnih teorija koje polaze od
proizvodnje, subjektivna teorija polazi od
potrošnje, odnosno potrošačevog stava o
korisnosti i zadovoljstvu koju mu pričinjava
odabrana roba
 Izbor i teorija korisnosti
 Korisnost – subjektivni osjećaj pojedinca (potrošača) i teško ju
je izmiriti.

 Teorije korisnosti, odnosno teorije ponašanja potrošača dijele

se na dvije grupe:

1. Kardinalna teorija korisnosti

2. Ordinarna teorija korisnosti (teorija indiferencije i teorija
otkrivene preferencije)
 Funkcije cijena
 Temeljna funkcija cijene je omogućiti racionalnu
ekonomsku kalkulaciju, tj.omogućiti optimalnu
alokaciju privrednih resursa.
 Uz ovakvu temeljnu funkciju cijena, može se reći
da cijene na tržištu imaju tri međusobne fukcije:
1. Cijene prenose neku informaciju,
2. Cijene daju poticaj za usvajanje manje skupih
metoda proizvodnje i korištenje postojećih
resursa za najvrijednije svrhe,
3. Cijene su funkcija raspodjela prihoda.
 Funkcije cijena
 Vrijednosna funkcija – cijena pomoću novca izražava vrijednost
robe
 Alokativna funkcija – cijena je faktor profitne stope i stope
akumulacije, utiče na raspored resursa na pojedine oblasti, grane i
grupacije
 Distributivna funkcija – cijena utiče na distribuciju ukupne mase
dobra na pojedinačne kupce
 Troškovna funkcija – cijena utiče na visinu troškova proizvodnje
 Prihodna funkcija – cijena utiče na visinu prihoda
 Informativna funkcija – cijena ex post (tržišna) informacija i ex
ante (planska) informacija utiče povratno i postaje bitan element
odlučivanja
 Metode utvrđivanja cijena na
temelju ponude i potražnje

 Suprotna metodi utvrđivanja cijena na temelju

troškova.
 Naglasak je na tržištu, dok je kod utvrđivanja
cijena na temelju troškova naglasak na
troškovima proizvodnje.
 Cijena ima svoju donju i gornju granicu, nije
jednom zauvijek dana fiksna veličina.
 Donja i gornja granica cijena

gornja granica - potražnja

raspon donja granica – ukupni troškovi

cijena

donja granica – varijabilni (granični)

troškovi(kratkoročno)
 Bitni faktori tržišne politike cijena su:
1. veličina tržišta,
2. tip tržišta,
3. oblik tržišta,
4. struktura tržišta,
5. odnos ponude i potražnje,
6. položaj na tržištu,
7. elastičnost ponude i potražnje s obzirom na
cijene i dobit itd.
HVALA NA PAŽNJI!!!