MIKROEKONOMIJA 1.

KOLOKVIJ
-potražnja…(def.) tj. Kupovna spemnost potrošača

-zakon potražnje – d je funkcija cijene (pada/raste)

Skup kombinacija cijene i količine koja se traži pri toj cijeni za nekog pojedinca naziva se skala potražnje.

Prilikom povećanja cijena potražnja opada zbog učinka supstitucije i učinka dohotka. Odnosno, koristimo
se supstitutima te nam kupovna moć pada.

Cournot (1838) prvi dao matematičku formulaciju zakona potražnje tj. Da je d=f(p) da je potraživana
količina funkcija cijene pri čemu joj je prva derivacija manja od 0, uz ceteris paribus.

Walrasov zakon kaže da je potr. Količina funkcija cijene i svih ostalih dobara na tržištu. dx=f(px,py)

Slutsky-Hicks-Allenov sve to + dohodak potrošača. dx=f(px,py,I)

Moore-Schultzov pokazuje promjenjivost po vremenskim jedinicama, dinamička analiza. dx=f(px,py,I,t)

Veza između tih zakona… (tko pretpostavlja da što ostaje konstantno-vidi u knjizi).

Ovisna i neovisna dobra. Ovisna dobra su supstituti i komplementarna dobra kod kojih postoji ovisnost
potražnje jednog dobra o cijeni drugog. Supstituti npr android i iphone, a komplementarna iphone i
apple watch.

Na potražnju utječu i veličina tržišta (London-Rožat), ukusi i posebne okolnosti (sve jasno).

Iznimke zakona potražnje:

Giffenov paradoks- kad raste cijena raste i potraživana količina tog (najčešće inferiornog) dobra, kod
stanovništva niskog dohotka.

Veblenov efekt- kad pada cijena dobra pada i potraživana količina tog dobra koje je simbol
ekskluzivnosti, pada jer je sad široko dostupna.

Slučaj špekulacije- prilikom pada cijene nekog dobra, potraživana količina ne raste, nego se očekuje
daljnji pad i obratno.

Ponuda… def + prodajna spremnost proizvođača

Matematičku formulaciju dao Cournot o zakonu ponude tj. Da je ponuđena količina funkcija cijene tog
dobra čija ja prva derivacija veća od nule, uz ceteris paribus. Odnosno da su pri većim cijenama
proizvođači voljni ponuditi više. s=f(p)

Razlika ponude i ponuđene količine (kretanje cijele krivulje, a 2.kretanje po krivulji)

Odrednice ponude: troškovi proizvodnje, poslovna strategija, cijene povezanih dobara (npr supstituti),
posebni uvjeti (npr suša), državne politike (smanjenje carina) i organizacija tržišta (tržište savršene
konkurencije) .
Regresivna krivulja ponude – kreće kao obično, veća cijena veća ponuđena količina pa poslije rastućeg
dijela može biti opadajuća tj. Pri rastu cijene proizvoda neće povećavati svoju proizvodnju. (npr
poljoprivrednici).

PREFERENCIJE I KORISNOST

Potrošači donose odluke u 3 koraka: potrošačke preferencije, proračunsko ograničenje te potrošački

izbor. Potrošač maksimizira korisnost u granicama raspoloživog dohotka.

Tri pretpostavke o preferencijama potrošača: potpunost (u potpunosti preferiramo jedan proizvod

naspram drugog), tranzitivnost ( A bolje od B, B bolje od C, onda je time A bolje od C), nezasitnost
(uvijek zahtjevaju još i nikad nisu zadovoljni potpuno.

Intenzitet korisnosti može se izmjeriti kardinalnim brojevima ( teorija granične korisnosti) ili ordinalno
(teorija indiferencije i teorija otkrivene preferencije).

Potrošačka košarica služi za razumijevanje odabira potrošača, mjerenje inflacije, indeksaciju ugovora i
plaća te kao deflator.

Teorija granične korisnosti-vrijednost nekog dobra je jednaka korisnosti granične (zadnje) jedinice tog
dobra kojom se postiže maksimiziranje zadovoljenja potrošača.

Marginalizam-cjelokupni pravac u ekonomiji o marginalnoj/graničnoj korisnosti.

Dva Gossenova zakona:

Zakon opadajuće granične korisnosti-svakim povećanjem količine nekog dobra granična korisnost se
smanjuje, ukupna korisnost raste (po opadajućoj stopi) do određene točke zasićenja, nakon te točke
opada i ukupna korisnost dok granična ne postane negativna. Ako granična korisnost pada oštro
konzumiranjem dodatnih jedinica potražnja je relativno neelastična.

Zakon izravnavanja razine granične korisnosti- potrošač zadovoljava različite potrebe prema redosljedu
koji ovisi o intenzitetu potreba, tj troši novac tako da izjednači razine granične korisnosti dobara skupa s
jedinicom novčanog dohotka. Prema tom zakonu se formira ravnoteža potrošača.

Ravnoteža potrošača… potrošač maksimizira korisnost time što kupuje različite količine različitih dobara
tako da njihove GRANIČNE KORISNOSTI po cijenama budu jednake, uz pretpostavku da troši cijeli
dohodak.

Iz krivulje granične korisnosti možemo izvesti krivulju potražnje zato što je uvjet potražnje, odnosno
kupnje nekog dobra taj da je njegova granična korisnost veća od korisnosti zadnje jedinice potrošačevog
dohotka tj proizvod vrijedi više od vrijednosti novaca koliko košta.

Potrošačev višak - Razlika između ukupne ekonomske vrijednosti i novčane vrijednosti dobra. Odnosno
višak cijene koju bi potrošač bio spreman platiti više od cijene koju zapravo plaća.

Teorija indiferencije- mjerenje subjektivne korisnosti u kardinalnom smislu nije moguće jer ne postoji
odgovarajuća mjera, varira od jednog do drugog potrošača te od situacije do situacije. (to su problemi
teorije granične korisnosti. Dovoljno je ordinalnim mjerenjem (uspoređivanjem) ustanoviti koju
kombinaciju dobara potrošač preferira.

Što je razina korisnosti veća to je krivulja indiferencije udaljenija od ishodišta pa tako možemo vidjeti
koja kombinacija je najbolji izbor za potrošača tj koju kombinaciju on preferira.

Krivulje indiferencije su kombinacija točaka koja predstavlja sve različite kombinacije dva dobra koje
daju jednaku razinu korisnosti potrošaču, imaju 3 svojstva: opadaju s lijeva udesno(ako se odrekne
količine jednog dobra MORA dobiti više drugog), konveksne su prema ishodištu i nikad se ne sijeku.

Granična stopa supstitucije - odnos u kojem je potrošač spreman žrtvovati dobro (y) kako bi dobio više
dobra (x). Jednaka je nagibu krivulje indferencije u određenoj točki. Načelo opadajuće granične stope
supstitucije kaže da za bilo koju konveksnu krivulju indiferencije krećući se od njenog vrha prema dole i
udesno apsolutna vrijednost nagiba te krivulje opada.

Budžetski pravac pokazuje sve kombinacije dobara koje potrošač može pribaviti uzimajući u obzir svoj
dohodak i cijenu dvaju dobara (ograničenja).

ELASTIČNOST - Osjetljivost neke ekonomske veličine na promjene druge ekonomske veličine.

Stupanj te elastičnosti mjeri se koeficijentom elastičnosti koji prikazuje odnos između postotne
promjene zavisne varijable i postotne promjene nezavisne varijable.

Elastičnost potražnje … imamo 3: cjenovna, unakrsna i dohodovna.

Cjenovna elastičnost prikazuje intenzitet promjene potraživane količine ovisno o promjeni cijene tog
dobra. Mjeri se djeljenjem nastale promjene u opsegu potraživane količine sa postotnom promjenom
njegove cijene. Marshall i znak minus. Ekstremni slučajevi cjenovne elastičnosti potražnje su savršeno
neelastična i savršeno elastična. Savršeno neelastična potražnja znači da se promjenom cijene neće
mjenjati potraživana količina dobra, tj neosjetljiva je na nju. Javlja se kad ne postoje supstituti, a nužno
je posjedovati dobro (npr inzulin). Savršeno elastična potražnja znači da Potražnja za dobrom je izuzetno
osjetljiva na promjene cijene (kupci se automatski prebacuju na drugi proizvod). Javlja se kada imamo
dobra koja su savršeni supstituti (npr orbit i airwaves).

Odrednice cjenovne elastičnosti: stupanj supstitucije s drugim dobrima, veličina dijela dohotka koji se
troši na dobro i duljina vremena u kojem se kupci upoznaju s promjenom uvjeta (što je veće sve to veća
je elastičnost) te nužnost dobra (što je veći stupanj nužnosti tog dobra manja je elastičnost potražnje za
njim).

Unakrsna elastičnost potražnje – osjetljivost potraživane količine dobra y na promjene u cijeni dobra x.
Koeficijent može biti pozitivan (supstituti), negativan (komplementarna dobra) ili jednak 0 (neovisna).

Dohodovna elastičnost - Osjetljivost promjene potraživane količine na promjene u dohotku. Mjeri se

koeficijentom elastičnosti tj.dijeljenjem promjene u opsegu potraživane količine sa promjenama u
veličini potrošačeva dohotka. Ako je vrijednost koeficijenta veća od 0, riječ je o NORMALNOM
(superiornom) dobru, tj. Kad raste dohodak raste i potraživana količina za dobrom. Imamo dobra NUŽNA
za život (kad je koef.između 0 i 1) i LUKSUZNA dobra (kad je veći od 1). Ako je vrijednost manja od 0 riječ
j o INFERIORNIM dobrima, tj. Kad raste dohodak potražnja za njima opada (bzvz stari auti npr.) , uz
ceteris paribus. Ako je koeficijent jednak 0 potražnja uopće nije funkcija dohotka tj.neelastična je.
Elastičnost u stvarnosti… cijene .99, „besplatna dobra“, Amazon slučaj sa snižavanjem cijene knjiga

Vidi u knjizi Englelova pravila o dohodovnoj elastičnosti.

Cjenovna elastičnost ponude je intenzitet promjene ponuđene količine nekog dobra u odnosu na
promjenu u cijeni tog dobra. Mjeri se koeficijentom cjenovne elastičnosti tj.djeljenjem postotne
promjene u ponuđenoj količini s postotnom promjenom njegove cijene. Može biti veći od 1 (relativno
elstična ponuda), jednak 1 (jedinično elastična ponuda) ili manji od 1 (relativno neelastična ponuda). +
također 2 ekstremna slučaja.

Odrednice elastičnosti ponude:

Fleksibilnost inputa – mogućnost upotrebe inputa u različitim namjerama (koliko je lako/tesko nabaviti
potrebne inpute).

Mobilnost inputa – mobilnost između lokacija (elastičnost veća ako se inputi mogu koristiti na više
lokacija)

Mogućnost proizvodne zamjenskih inputa – elastičnost veća ako je i ta mogućnost veća

Vrijeme : efekt cijene na količine sve je veći ako je rok usklađivanja duži. U trenutačnom roku ponuda je
ograničenastanjem zaliha već proizvedenih dobara. U kratkom roku postoji određeni stupanj elastičnosti
ponude jer se opseg proizvodnje može mjenjati u granicama raspoloživih kapaciteta i dane tehnologije.
U dugom roku elastičnost je najveća jer ponuda nije ograničena, inovacije, promjene, ulazak/izlazak iz
poduzeća…

Tržišna ravnoteža daje odgovor na pitanje odreživanja cijena na tržištu, formulira zakon ponude i
potražnje tj cijena na tržištu se određuje izjednačenjem ponude i potražnje. Stabilna ravnoteža – stanje u
kojem su cijena i količina na razini ravnotežnih veličina i ostaju na toj razini.

Walrasovska ravnoteža - Podrazumijeva tržišnu situaciju u kojoj se cijene prilagođavaju kako bi se

ostvarila prodaja na tržištu prisutnog dobra, svaki pomak cijene od ravnotežne aktivira korigirajuće
snage koje je vraćaju na ravnotežnu razinu tipična za kratki rok.

Marshallovska ravnoteža - Svaki pomak količine od ravnotežne aktivira korigirajuće snage koje je vraćaju
na ravnotežnu razinu . Podrazumijeva tržišnu situaciju u kojoj proizvođač prilagođava proizvodnju prema
cijeni .Tipična za dugi rok.

IZNIMKE PITAT PROF.

Učinci promjene ponude i potražnje na ravnotežu – krivulje ponude i potražnje mogu se mjanjti što
dovodi i do promjeneu ravnoteži. (nacrtat pa znas i objasnit). A promjenom u obje krivulje može se
promjeniti jedna ili obje ravnotežne vrijednosti npr ravnotežna količina idalje može biti ista ali druga
ravnotežna cijena i obratno.

RAVNOTEŽA POTROŠAČA- Situacija u kojoj potrošač uz raspoloživi dohodak i cijene odabire takvu
kombinaciju dobara koja mu daje maksimalno zadovoljstvo te je nije voljan dalje promijeniti.

Ograničavajući budžetski pravac prikazuje sve moguće kombinacije koje potrošač može kupiti a da
potroši cijeli dohodak. . To budžetsko polje zatvara budžetski pravac koji pokazuje sve kombinacije
dobara (ispod njega ne troši cijeli dohodak, na njemu troši a poviše njega ne može priuštiti). U točki u
kojoj je nagib budžetskog pravca jednak nagibu krivulje indiferencije tu potrošač maksimizira korisnost.

Promjena u dohotku uzrokuje promjene u preferencijama potrošača. Krivulja odnosa dohotka i

potrošnje prikazuje učinak dohotka na količinu konzumiranog dobra. Ako se dohodak poveća (uz
nepromjenjene cijene) onda se budžetski pravac premješta u desno i obratno. Premještanjem
budžetskog pravca premještaju se i njegove tangencije sa krivuljom indiferencije, što znači da se
premještaju točke potrošačeve ravnoteže. Spajanjem tih točaka dobiva se krivulja ODNOSA DOHOTKA I
POTROŠNJE (ICC).

Normalna i inferiorna dobra isto kao i za dohodovnu elastičnost potražnje, jedino pripazit da nije
potražnja nego POTROŠNJA (RASTE DOHODAK RASTE POTROŠNJA).

Promjene u cijeni uz nepromijenjenu cijenu drugog dobra i nepromijenjeni dohodak dovodi do promjene
odnosa cijena dobara i skladu s time nagib budžetskog pravca se mjenja jer se on rotira oko točke na osi
čija se cijena ne mjenja. (mjenja se i tangenta koja dira pravac). I takav niz uzastopnih točaka tangencije
budžetskog pravca daje putanju razmještanja potrošačeve ravnoteže, a spajanjem tih točaka dobiva se
krivulja ODNOSA CIJENE I POTROŠNJE (PCC). Iz krivulje odnosa cijene i potrošnje može se izvesti krivulja
potražnje za dobrom čija se cijena mjenja.

ENGELOVA KRIVULJA- pokazuje vrijednost dobara koje bi potrošač kupio u određenom vremenu pri
različitim razinama dohotka. Neposredno se izvodi iz krivulje ICC. Pozitivna engelova krivulja
= dohodovna elastičnost veća od 0=normalno dobro=potražnja raste ako i dohodak raste, i obratno za
inferiorno dobro.

Promjena cijene jednog dobra, uz nepromjenjenu cijenu drugog dobra i nepromjenjeni dohodak ima za
posljedicu efekt dohodka i efekt supstitucije. Efekt supstitucije nastaje zbog težnje da jeftinije dobro
supstituira skuplje. Efekt dohodka nastaje zato što promjena cijene dovodi do povećanja ili smanjenja
potrošačeva realnog dohotka tj kupovne moći. Zbroj tih dva je UKUPAN EFEKT PROMJENE CIJENE.

Dvije osnovne metode analize su Hicksova i Slutskyeva.

Slutsky kaže :Učinak na izbor potrošača promjene cijena pri čemu se potrošaču omogućuje povratak na
izvornu košaru dobara. Ne vraća potrošača na početnu razinu korisnosti (inicijalnu krivulju indiferencije)
nego mu Potporom omogućuje potrošnju.

SLUTSKY I HICKS VIDIT S PROF. I GIFFEN I SL.

Društveni učinci: popularni proizvodi, slavne osobe što nose i sl… Učinak umrežavanja kad korisnost
raste s brojem korisnika npr.mobiteli.

Teorija otkrivene preferencije - Preferencije potrošača otkrivaju se kroz njihove kupovne navike, kada
potrošač odabere određenu kombinaciju ta kombinacija postaje otkrivena preferencija u odnosu na
druge. Potrošač kupuje drugu kombinaciju samo ako prva nije dostupna. Osnovna pretpostavka ove
teorije je dosljednost tj nepromjenjivost potrošačevih ukusa. Ostale pretpostavke su tranzitivnost
(znamo, to je Jaki aksiom potrošačeva ponašanja) i ograničavajući budžetski pravac (piše već, Moguće je
utvrditi preferencije potrošača i izvesti krivulju indiferencije iz dovoljnog broja promatranih izbora
potrošača na tržištu).