PONAŠANJE POTROŠAČA

Mikroekonomija potiče od grčke riječi MICRO(mali) i OIKONOMIJA (privreda), ona

proučava pojedinačne privredne subjekte kao što su domaćinstva, poduzeća i tržišta,
kao i odnose među njima

• Na primjer, MIKROEKONOMIJA objašnjava kako potrošači donose odluke o kupnji i

kako na njihove izbore utječe promjena cijena i dohotka.
• Ona također, objašnjava kako firme odlučuju koliko će radnika zaposliti i kako
radnici odlučuju šta će i koliko će raditi

Mikroekonomija proučava:

Mikroekonomska teorija, analiza Formiranja i raspodijele profita,

i modeli, Formiranja cijena proizvodnje i
Tržište i država (uloga države u distribucije roba i usluga,
privredi), Pojedinačna tržišta,
Tražnja i ponašanje potrošača, Individualnu štednju i
Ponuda, akumulaciju,
Teorija i analiza proizvodnje, Životni standard i ličnu potrošnju
Teorija i analiza troškova, itd.
Načine primjene teoretskih
modela u rješavanju konkretnih
ekonomskih problema,
 Mikroekonomija izučava i donošenje odluka o upotrebi određenih proizvodnih
resursa.

 Proučava zašto pojedinci daju prednost jednom tipu robe ili usluga u odnosu na
drugi.

 Na primjer: Zašto pojednici više vole automobile od od motora i kako na kraju

proizvođači odlučuju da li će proizvoditi automobile ili ipak motore.

 U tom slučaju se istražuju tržišta (automobila i motora) i prilikom njihove

usporedbe i usporedbe odnosa ulaganja i profita odlučuje o tome šta će se
proizvoditi

TEORIJA PONAŠANJA POTROŠAČA

• Osnovno pitanje u mikroekonomiji: Kako potrošač s ograničenim dohotkom

može odlučiti koje proizvode i usluge kupiti?
• Odgovor daje teorija ponašanja potrošača- teorija koja proučava kako
potrošači raspoređuju dohotke na različita dobra i usluge kako bi
maksimalizirali svoje blagostanje, tj. osjećaj korisnosti koji je za sve nas
različit jer svi imamo različite želje ,dok poduzeća gledaju kako resurse
koristiti na efikasan način da bi maksimalizirali svoju dobit
DVA PRISTUPA:

KARDINALILSTIČKI PRISTUP

- pretpostavljamo da možemo izmjeriti korisnost u novčanim iznosima (monetarne

jedinice), ili subjektivne korisnosti u utilima (npr. Nekome udžbenik iz matematike
ima vrijednost 50 utila, a nekome 70 utila.)

- može se mjeriti pa proizlazi teorija granične korisnosti- svaki dodatni osjećaj

korisnosti je sve manji i manji

ORDINALISTIČKI PRISTUP

- rangiranje i određivanje redoslijeda preferencija

- ne možemo točno odrediti korisnost koju osoba pridaje dobru, samo možemo reći
da li je korisnost tog dobra veća ili manja od nekog drugog dobra.

• Teorija otkrivene preferencije

• Teorija otkrivene preferencije

TRI KORAKA ZA OSNOVU RAZUMIJEVANJA TEORIJE PONAŠANJA POTROŠAČA:

1. Preferencije ili sklonosti potrošača

• Zašto ljudi više vole jedno dobro nego drugo?
• Na tržištu ima mnoštvo različitih dobara i mnoštvo različitih preferencija
• Tržišna košara (ili svežanj)- popis određenih količina jednog ili više dobara
o Broj proizvoda u tržišnoj košari- ukupan broj jedinica svake robe

Primjer 3.1.

Svaka košara sadrži drugačiju kombinaciju.

➢ tri osnovne pretpostavke o sklonostima (preferencijama) potrošača prema

jednoj tržišnoj košari u odnosu na drugu
a) Ukupnost (uređenost, kompletnost)
- Možemo uspoređivati i rangirati sve košare, u ovom primjeru imamo tri
potencijalne situacije: npr. Potrošač preferira tržišnu košaru A više nego košaru B,
zatim može imati više sklonosti prema košari B u odnosu na ili treća situacija
kada je indiferentan prema tim dvjema košarama, tj. svoje potrebe i želje će
zadovoljiti bez obzira koju košaru odabere
b) Tranzitivnost
- sklonosti su tranzitivne (tranzitivnost: izvedivost nekog trećeg odnosa iz dvaju
drugih koji imaju po jedan član identičan)
 ▪ košara A > košara B i košara B > košara C → košara A > košara C

- ako potrošač radije odabire košaru A u odnosu na B, a B više u odnosu na C, tada

dolazimo do spoznaje da potrošač preferira više košaru A od košare C.

• uređene + tranzitivne = racionalne → koliko smo konzistentni, dosljedni u

svojim preferencijama odnosno sklonostima i ako su nam sklonosti uređene i
ako su tranzitivne (dosljedni) onda su naše preferencije racionalne
c) Više je bolje nego manje

- uvijek želimo više (monotonost preferencija) i s druge strane lokalna nezasićenost

(uvijek postoji jedna doza nezasitnosti u tome koliko proizvod i usluga mi želimo).

• Loša dobra- kako se unaprjeđuje sve, npr. više ne želimo ono dobro koje je loše
koje zagađuje okoliš ako postoji neki drugi proizvod koji zadovoljava našu istu
potrebu na ekonomičniji način, npr. Automobile na benzin zamjenjujemo
električnim automobilima
d) Opadajuća granična stopa supstitucije ili konveksnost

KRIVULJE INDIFERENCIJE

prikazuje sve kombinacije dobara, odnosno tržišne košare koje osobi osiguravaju istu
razinu zadovoljstva

▪ preferencije (sklonosti) potrošača mogu se grafički prikazati upotrebom krivulja

indiferencije

• indiferentnost između tržišnih košara koje su prikazane točkama na krivulji

• tri pretpostavke o sklonostima -

rangiranje svih mogućih izbora potrošnje

• grafički prikaz

• pretpostavimo postojanje samo

dvaju dobara raspoloživih za potrošnju:
hrane F i odjeće C

Primjer: osobne sklonosti iz tablice 3.1. –

Prikažite grafički!

 Sve što se nalazi u plavom

području je manje poželjno od točke A,
ono što se nalazi u crvenom to je
poželjnije

U1= utillity→ korisnost

Krivulja koja prolazi kroz točke A, B, D

potrošač indiferentan prema tim
košarama, na toj krivulji koju god košaru odabere njegova korisnost je jednaka
 -Ne smiju se sječi, potrošač bi trebao biti indiferentan i prema B i D kao i A u
odnosu na B ili A u odnosu na D, on ne može biti indiferentan jer košara B
poželjnija od točke

Mapa indiferencije

- graf koji sadrži skup krivulja

indiferencije pri čemu svaka od njih
pokazuje tržišne košare između kojih je
potrošač indiferentan
- opisuje sklonosti (preferencije)
pojedinca prema svim kombinacijama dvaju
dobra

Svojstva krivulja indiferencije:

▪ opadajuće su s lijeva na desno (pretpostavka više je bolje)

▪ konveksne su prema ishodištu (pretpostavka konveksnosti)

▪ nikada se ne sijeku (jer bi to bilo u suprotnosti s pretpostavkom više je bolje)

Granična stopa supstitucije (MRS)

• Oblik krivulje indiferencije- koliko su

potrošači voljni supstituirati jedno dobro s
drugim → broj jedinica dobra

• Koliko će biti spreman odreći jednog

proizvoda na osi y da bismo dobili jednu
dodatnu jedinicu dobra na osi x

• U svakoj točki nagib se mijenja.

• Potrošač je bio voljan odreći se 6 jedinca odjeće da bi dobio jednu dodatnu
jedinicu hrane

• Ako se pomaknemo iz točke B u D – da bi dobio još jednu dodatnu jedinicu

hrane spreman je odreći se 4 jedinice odjeće, smanjuje se volja za odricanjem→ svaka
dodatna jedinica dodatne hrane smanjuje mogućnost da se odrekne odjeće za hranu ,
manje je sklon takvom odricanju

• Iz točke D u točku E– spreman je odreći se 2 jedinice odjeće za jednu jedinicu

hrane, što ima više odjeće nego hrane, on će se odreći više odjeće da bi dobio više
hrane ako nam je hrana bitnija

Prikazuje količinu jednog dobra koju je potrošač voljan žrtvovati (supstituirati) kako
bi dobio više drugog dobra uz zadržavanje iste razine korisnost

Nagib= - granična stopa supstitucije

(smanjuje se broj jedinica odjeće jer umanjujemo, pa je minus ispred, ako ona iznosi
1.5, potrošač je spreman odreći se 1.5 odjeće)

- mjeri vrijednost koju potrošač dodaje nekom drugom dobru

• U stvarnosti potrošač ne može tako birati bilo koju točku na krivulji

indiferencije jer nam taj naš izbor limitira naš dohodak

→ MRS= 6/1 = 6 potrošač je spreman odreći se 6 jedinica odjeće da bi dobio jednu

jedinicu hrane

Savršeni supstituti i savršeni komplementi

- oblik krivulje indiferencije opisuje volju potrošača da supstituira jedno dobro za

drugo

- drugačiji oblik krivulje indiferencije – drugačija volja za supstitucijom

▪ dva ekstremna slučaja:

▪ savršeni supstituti

▪ savršeni komplementi

Savršeni supstituti- dva dobra kod kojih je granična stopa supstitucije jednog dobra
za drugo konstantna. Primjer: Bobu su sok on naranče i sok od jabuke savršeni
supstituti. On je uvijek indiferentan između čaše jednog i čaše drugog soka.
Savršeni komplementi- Dva su dobra savršeni komplementi ako je MRS beskonačan;
krivulje indiferencije imaju oblik pravog kuta. Primjer: Za Janu su lijeve i desne cipele
savršeni komplementi: dodatna lijeva cipela ne pruža joj ništa više zadovoljstva
ukoliko ne dobije i odgovarajuću desnu cipelu

Dobra i loša dobra

dobre robe – više dobra poželjnije je nego manje dobra

▪ loše dobro – manje dobra poželjnije je nego više

▪ zagađenje zraka; azbest u izolaciji kuće

▪ redefiniranje promatranog dobra na način da se ukus potrošača promatra kao

preferencija za manje lošeg dobra

▪ loše dobro pretvaramo u valjano dobro na način da smanjujemo njegovo

konzumiranje, na taj način loše dobro pretvaramo u dobro dobro (npr. preferencija za
čistim zrakom - stupanj smanjenja zagađenja, uklanjanje azbesta, umjesto
automobila na benzin za prijevoz koristimo električne automobile ili koristimo
bicikl…)
KORISNOST

Teorija indiferencije- nije potrebno svakoj konzumiranoj tržišnoj košari pridružiti

brojčanu razinu zadovoljstva.

Krivulje indiferencije nam omogućavaju grafički opis potrošačevih preferencija,

temeljeći se na pretpostavci da potrošači mogu rangirati alternative.

Često je vrlo korisno tržišnim košarama pridružiti brojčane vrijednosti. Uz ovaj

numerički pristup, možemo opisati potrošačeve preferencije pridružujući im ocjene
razine zadovoljstva, odnosno korisnosti.

Korisnost: „dobrobit“ „blagostanje“

-brojčana vrijednost koja prikazuje zadovoljstvo koje potrošaču pruža tržišna

košara.

- pojednostavljuje rangiranje tržišnih košara

Funkcija korisnosti

Funkcija korisnosti je formula koja svakoj tržišnoj košari pridružuje određenu razinu
korisnosti.

Primjer: F-hrana. C-odjeća, funkcije u(F,C)=F+2C, ili u(F,C)=FC, tada košara sa 8

jedinica hrane i 3 jedinice odjeće daje korisnost u(8,3)= 8+s(3)= 14
Funkcija korisnosti pruža jednaku količinu informacija o sklonostima kao i mape
indiferencije oba alata rangiraju potrošačke izbore po razinama zadovoljstva.

Funkcija korisnosti se može prikazati skupom krivulja indiferencije, od kojih svaka

ima brojčani pokazatelj. Ovaj graf pokazuje tri krivulje indiferencije, čije razine
korisnosti proizlaze iz funkcije korisnosti FC.

Ordinalna i kardinalna korisnost

Tri krivulje indiferencije iz prethodnog grafa daju brojčani ili ordinalni poredak
tržišnih košara. Iz ovog razloga, funkcija korisnosti koja rangira tržišne košare od
najpoželjnije do najmanje poželjne, naziva se ordinalna funkcija korisnosti. Međutim,
ostaje nepoznato za koliko je jedna tržišna košara poželjnija od druge.

→ ZAMKA: npr. Petar i Marija ▪ brojčane vrijednosti su proizvoljne pa usporedbe

korisnosti različitih osoba nisu moguće

Funkcija korisnosti koja opisuje za koliko je neka tržišna košara poželjnija od druge
naziva se kardinalna funkcija korisnosti. Ona pridružuje tržišnim košarama brojčane
vrijednosti koje se na mogu proizvoljno udvostručiti ili utrostručiti bez da se
promijeni razlika u vrijednostima različitih tržišnih košara.
 2. Budžetska ograničenja
 Ponašanje potrošača ne objašnjavaju samo preferencije, već i budžetska
ograničenja potrošača (ograničenja u vidu dohodaka)

Budžetska crta (pravac)

- prikazuje sve moguće kombinacije dobara za koje je ukupan zbroj potrošenog

novca jednak dohotku potrošača (kombinacije dobara koje se mogu kupiti uz zadani
dohodak potrošača i zadane cijene dobara)

PX*X + PY*Y = I

odnosno u primjeru s F i C – sve kombinacije F i C nalaze se na budžetskoj crti:

PF*F + PC*C = I

F=2C= 80 USD
Graf prikazuje budžetsku crtu povezanu s tržišnim košarama iz tablice. Budući da
odricanje od jedinice odjeće donosi uštedu od 2 dolara, dok kupnja jedinice hrane
stoji 1 dolar, količina odjeće koje se potrošač odriče u korist hrane uzduž budžetske
crte mora biti posvuda jednaka.

Budžetska crta opisuje kombinacije dobara koje se mogu kupiti uz neki zadani
dohodak potrošača i zadane cijene dobara. Dužina AG prikazuje budžet koji je zadan
dohotkom od 80 dolara, cijeno hrane 1 dolar, te cijenom odjeće 2 dolara po jedinici.

 izražena omjerom cijene hrane i cijene odjeće (relativna cijena hrane i odjeće =
PF/PC)

Nagib budžetske crte (između točke B i D) jednak je –PF/PC=-10/20=-1/2 ili ∆C/∆F =-1/2

 Pokazuje relativnu cijenu hrane i odjeće tj. negativan omjer cijena dvaju dobara.
Vrijednost tog nagiba odražava stopu supstitucije jednog dobra drugim, bez da se
promijeni ukupan iznos potrošenog novca.

PF*F + PC*C = I /PC

C = (I/PC) – (PF/PC) *F

O čemu ovisi budžetska crta?

Učinci promjena dohotka i cijena

Promjene dohotka- promjena dohotka mijenja okomito sjecište budžetske crte, ali ne
mijenja nagib. Ukoliko dođe do udvostručenja dohotka, budžetska crta će se
pomaknuti prema van, paralelno. Jednako tako, ako se dohodak prepolovi crta će se
paralelno pomaknuti prema unutra.
Promijene cijene- nova se budžetska crta dobije rotiranjem početne budžetske crte
oko sjecišta crte i okomice prema van. Ova rotacija ima smisla jer promjena cijene
hrane ne ože utjecati na osobu koja troši isključivo na odjeću. Međutim, osoba koja
troši samo na hranu osjetit će znatan porast kupovne moći.

• ako se promijene cijene obaju dobara, ali na način da omjer cijena ostaje isti

-nagib budžetskog pravca ostaje isti, a sjecišta budžetske crte se mijenjaju

• Što se dešava s nagibom, odsječcima i položajem budžetskog pravca ako se cijene i

jednog i drugog dobra prepolove, a dohodak ostane isti?
o kupovna moć ne ovisi samo o dohotku, već i o cijenama
▪ kada se kupovna moć potrošača može npr. udvostručiti?
• Što se desi ako se sve udvostruči (i dohodak i cijene), primjerice u gospodarstvu s
visokom inflacijom?
o inflacijski uvjeti u kojima se sve cijene i dohoci proporcionalno mijenjaju
neće utjecati na budžetsku crtu ili kupovnu moć potrošača

3.POTROŠAČEV IZBOR

Potrošači biraju dobra s ciljem maksimalizacije svog zadovoljstva, uz ograničeni

budžet koji ima je na raspolaganju.

Tržišna košara koja maksimalizira zadovoljstvo mora zadovoljiti dva uvjeta:

• mora biti smještena na budžetskoj crti

o tržišna košara lijevo i ispod budžetske crte- pretpostavka: cijeli dohodak
se odmah utroši
o tržišna košara udesno i iznad budžetske crte
• mora pružati potrošaču najpoželjniju kombinaciju dobara i usluga
o izbor odgovarajuće točke na budžetskoj crti→ GRAFIČKI
Ravnoteža potrošača

Potrošači maksimiziraju zadovoljstvo

izborom tržišne košare A. U ovoj točki
budžetska crta dodiruje krivulju
indiferencije U2, te nije moguće postići
višu razinu zadovoljstva. U točki
maksimalizacije A, MRS ili granična stopa
supstitucije dvaju dobara jednaka je
omjeru njihovih cijena.

Granična korisnost- korisnost dobivena potrošnjom jedne dodatne jedinice nekog

dobra.

Granični trošak- trošak jedne dodatne jedinice nekog dobra

▪ nagib budžetske crte jednak je nagibu krivulje indiferencije

▪ ΔC/ΔF = - MRS nagib krivulje indiferencije

▪ ΔC/ΔF = - Pf/Pc nagib budžetske crte

MRS = Pf/Pc

▪ korisnost je maksimalna kad je granična stopa supstitucije između dva dobra jednaka
omjeru cijena tih dobara (uvjet optimizacije)

▪ optimalna potrošnja

▪ MU = MC

▪ MU - mjeri se MRS-om

▪ MC - mjeri se vrijednošću nagiba budžetske crte

 Primjer (ravnoteža potrošača)

Potrošači su voljni razmijeniti dobar dio dizajna (os y) za dodatna poboljšanja voznih
osobina.

Na slici do vrijedi suprotno, krivulja je pomaknuta prema gore- potrošači preferiraju

dizajn nad karakteristikama.
Npr. Kad smo žedni jako , popjemo prvu čašu vode imamo uk korisnost koja iznosi 4
utila ili jedinicde, nqkon što popijemo drugu čašu uk korisnost raste i nakon 5 čaše
ukupna korisnost je ista kao i kad smo popili 4 čaše, dolazi do zasićenja

- računamo od uk korisnosti ioduzmemo onu prethodnu uk korisnost , npr 4-0=4

- - kad dode do zasienja sve daljnje korištenje i brj čaša dovodi čak i do negativnih
iznojsa MU

a) Kod 4 čaše više nije dolazilo do povećanja TU, to je ta točka zasićenja ili točka
asaturacije , ukupna korisnost raqste do točke zasićenja
b) B)uk korisnost raste , ima tendenciju smanjenja , s drugom čašm se smanjuje
na 3, zatim na dva, pa na jedan pa se tu vidi tendencija smanjenja i kad uk
korisnost doseže maksimum, saturaciju u tok trenutku su onih 4 ili 5 čaša
vode tranična korisnost dolazi na 0, dolazi do osi x , a tu ima od početka
tendeniju pada

Da bi povećali jedinicu hrane, s time moramo smanjiti jedodreči određene količine

o0djee ,a s time se manjuje i naša korisnost , dodatna ppotrošnja hrane znači
dodatnu korisnost ,a istovremeno se smanjuje potrošnja odjeće i s time i korisnost
odjeće

- povećanje F zamjenjuje korisnost od C zato je ta formula =0

 ELASTIČNOST
- mjeri osjetljivost jedne varijable na drugu, odnosno to je broj koji pokazuje za
koliko će se postotaka promijeniti jedna varijabla ako druga varijabla poraste za
1%.
- može se promatrati elastičnost različitih ekonomskih varijabli:

▪ cjenovna elastičnost potražnje

▪ cjenovna elastičnost ponude

▪ unakrsna cjenovna elastičnost potražnje

▪ dohodovna elastičnost potražnje

▪ elastičnost troškova

Cjenovna elastičnost potražnje

- mjeri osjetljivost količine potražnje na promjene cijena

- za koliko će se postotaka promijeniti količina potražnje nekog dobra ako cijena
tog doba poraste za 1%

Koeficijent elastičnosti potražnje Ed,p

- odnos između postotne promjene tražene količine i postotne promjene cijene

- uzimaju se apsolutni iznosi postotnih promjena tako da je koeficijent elastičnosti
uvijek pozitivan

Cjenovna elastičnost potražnje u točki

• u određenoj točki na krivulji potražnje

• -b = nagib krivulje potražnje (koeficijent smjera pravca
kad se radi o linearnom obliku potražnje Qd = a - bP)

Lučna cjenovna elastičnost potražnje

• izračunata za raspon cijena

Postotna promjena varijable je samo apsolutna vrijednost promjene varijable

podijeljena s prvotnom razinom te varijable

- cjenovna elastičnost potražnje obično ima negativnu vrijednost, odnosno kada
cijena dobra poraste, količina potražnje obično pada zbog toga je ∆Q/∆P negativna

Ako postoje bliski supstituti proizvodu, porast cijena će izazvati povećanu potražnju
za nekim supstitutom i takva je potražnja visoko cjenovno elastična ako nema
bliskih supstituta, potražnja će obično biti cjenovno neelastična

Dakle, cjenovna elastičnost potražnje je promjena količine koja proizlazi iz promjene

cijene (∆Q/∆P ) pomnožena s omjerom cijene i količine (P/Q). Kako se pomičemo
uzduž krivulje potražnje omjer ∆Q/∆P se može i promijeniti, a cijena i količina se
uvijek mijenjaju. Zato se cjenovna elastičnost potražnje mora mjeriti u određenoj
točci krivulje potražnje, a vrijednost će se najčešće mijenjati dok se pomičemo
uzduž krivulje.

Linearna krivulja potražnje ima sljedeći oblik → Q = a – bP, pri čemu je b= ∆Q/∆P

Linearna krivulja ponude ima sljedeći oblik → Q = a + bP

- na prikazanoj krivulji je omjer ∆Q/∆P

konstantan, a omjer P/Q opada kako se
pomičemo niz krivulju prema dolje. Iz tog se
razloga elastičnost smanjuje blizu sjecišta s
okomitom osi Q je vrlo mala pa elastičnost ima
vrlo veliku vrijednost, EP = -2(P/Q)
- u sjecištu krivulje potražnje s vodoravnom osi EP = 0

Važno je napomenuti da je ∆Q/∆P = (1/nagib krivulje), stoga što je nagib krivulje

strmiji, to je potražnja manje elastična i obrnuto

Savršeno elastična i savršeno neelastična potražnja

Dohodovna elastičnost potražnje

- predstavlja postotnu promjenu količine potražnje Q izazvanu promjenom dohotka

za 1%, a izračunava se na sljedeći način:

- kada potražnja za nekim dobrom ovisi i o cijeni drugih dobara (supstituta ili
komplemenata) govorimo o unakrsnoj cjenovnoj elastičnosti potražnje koja se
odnosi na postotnu promjenu količine potražnje za nekim dobrom do koje je došlo
zbog porasta cijene nekog drugog dobra za 1%

- unakrsna cjenovna elastičnost potražnje je pozitivna kada su dobra supstituti, jer

porast cijene dobra a izaziva povećanje potražnje za dobrom b
- unakrsna cjenovna elastičnost potražnje je negativna kada su dobra komplementi,
jer porast cijene dobra a izaziva smanjenje potražnje za dobrom b

Elastičnost potražnje različitih dobara ovisi o:

1. intenzitetu potreba, odnosno o tome je li riječ o nužnim ili luksuznim dobrima

2. postojanju supstituta
3. duljini vremena reakcije potrošača
4. relativnom udjelu tog dobra u izdacima potrošača
Cjenovna elastičnost ponude
- predstavlja postotnu promjenu količine ponude izazvanu povećanjem cijene od 1%
ona je najčešće pozitivna jer porast cijene potiče proizvođače na povećanje
proizvodnje na elastičnost ponude utječu i druge varijable, a najviše cijene
sirovina, rada i kapitala za većinu proizvedenih dobara elastičnost ponude s
obzirom na cijene inputa je negativna jer veći troškovi proizvodnje, uz sve ostale
uvjete nepromijenjene, smanjuju ponuđene količine
POJEDINAČNA I TRŽIŠNA POTRAŽNJA

POJEDINAČNA POTRAŽNJA

Promjene dohotka

Pretpostavimo da na grafu umjesto naranči imamo odjeću, a umjesto jabuka hranu.

Smanjenje cijena hrane, uz fiksan dohodak i cijenu odjeće, djeluje na potrošača te on
bira drugačiju tržišnu košaru. U prvom grafu, košare koje maksimaliziraju korisnost
uz različite cijene hrane(2 dolara, 1 dolar i 0,5 dolara) stvaraju krivulju cijena-
potrošnja. U drugom grafu prikazana je krivulja potražnje koja pokazuje odnos cijene
i količine hrane.

Kada je cijena hrane 1 dolar, a cijena odječe 2 dolara, a potrošačev dohodak 20

dolara, točka u kojoj potrošač maksimalizira korisnost je točka B. Točka G na
drugom grafu odgovara točki B na prvom grafu. Ona prikazuje da pri cijeni od 1 dolar
potrošač kupuje 65 jedinica hrane.

Krivulja cijena potrošnja: krivulja koja povezuje sve kombinacije potrošnje dvaju
dobara koje maksimaliziraju korisnost dok se mijenja cijena jednog dobra.
Krivulja pojedinačne potražnje: krivulja koja prikazuje odnos količine dobra koju je
pojedinačni potrošač spreman kupiti i cijene tog dobra. Ova krivulja ima dvije važne
osobine:

1. razina korisnosti koja se može ostvariti mijenja se pomicanjem duž krivulje.

Što je cijena proizvoda niža, to je razina korisnosti viša.

2. u svakoj točki na krivulji potražnje potrošač maksimalizira korisnost jer je

zadovoljen uvjet da je granična stopa supstitucije (MRS) hrane za odjeću
jednaka omjeru cijena hrane i odjeće. Kako cijena pada, pada i omjer cijena te
MRS.

Promjene cijena

Cijena hrane 1 dolar, cijena odjeće 2 dolara.

Porast dohotka, uz fiksne cijene svih

dobara, navodi potrošače na drugačiji izbor
tržišnih košara. U prvom grafu košare koje
maksimaliziraju zadovoljstvo uz različite
razine dohotka (10 dolara u točki A, 20 u
točki B, 30 u točki D), stvaraju krivulju
dohodak-potrošnja. U drugom grafu
prikazan je pomak krivulje potražnje
udesno kao odgovor na porast
dohotka.(Točke E, G i H odgovaraju
točkama A, B i D.). Krivulja D1 je krivulja
koja bi nastala kada bismo dohodak
zadržali fiksnim na razini od 10 dolara uz
istovremeno mijenjanje cijene hrane.
Krivulja dohodak-potrošnja:

Krivulja koja povezuje sve kombinacije dvaju dobara koje maksimaliziraju korisnost
dok se mijenja dohodak potrošača.

Na prethodnom grafu ona ima rastući nagib jer potrošnja hrane i odjeće raste kada
raste dohodak. Prije smo vidjeli da svaka promjena cijene dobra odgovara pomaku
uzduž krivulje potražnje. Ovdje je situacija drugačija. Budući da je svaka krivulja
potražnje mjerena za određenu razinu dohotka, svaka promjena dohotka mora
dovesti do pomaka same krivulje potražnje. Iz toga proizlazi da točka A na prvom
grafu odgovara točki E na drugom grafu.

Normalna nasuprot inferiorna dobra:

Normalna dobra su dobra kojih želimo kupiti više kada nam raste dohodak. Nasuprot
njima, inferiorna dobra su dobra kojih želimo kupiti manje kako dohodak raste. Na
primjer, neki ljudi žele jesti manje hamburgera a više odreska. No hamburger je
jeftiniji. Stoga, kako dohodak raste, oni kupuju manje hamburgera(a više odrezaka),
pa je hamburger inferiorno dobro.(os y-odresci, os x-hamburgeri)

ENGELOVE KRIVULJE

• Engelova krivulja pokazuje odnos

količine potrošnje dobra i dohotka
• Ako je dobro normalno krivulja je
uzlazna
• Ako je dobro inferiorno, krivulja je
opadajuća

- U prvom grafu hrana je normalno

dobro, a Engelova krivulja ima nagib
prema gore. Međutim, u drugom grafu
hamburger je normalno dobro uz dohodak
manji od 20 dolara mjesečno i inferiorno
dobro uz dohodak veći od 20 dolara mjesečno.
Efekt dohotka i efekt supstitucije

Pad cijene ima dva efekta:

1. potrošači će nastojati kupovati više dobra koje je postalo jeftinije i manje onih
dobara koja su postala relativno skuplja. Ova reakcija na promjenu relativnih
cijena se naziva efekt supstitucije.

2. budući da je jedno od dobara pojeftinilo, realna je kupovna moć potrošača

porasla. Potrošačima je bolja, jer mogu kupiti istu količinu dobra za manje
novaca pa im ostaje više novaca koji mogu potrošiti za nešto drugo. Promjena
u potražnji koja nastaje kao posljedica ove promjene u realnoj kupovnoj moći
potrošača naziva se efekt dohotka.

Ova dva efekta u praksi djeluju istovremeno.

Normalno dobro

1) ako postoje dva dobra – hrana i odjeća, početni budžetski pravac je RS

▪ potrošač maksimalizira korisnost izborom tržišne košare u točki A, kupujući F1
jedinica hrane i C1 jedinica odjeće, te time postiže razinu korisnosti prikazanu
krivuljom U1
2) ako cijena hrane padne, budžetski pravac RS rotira prema van do budžetskog
pravca RT
▪ potrošač sad izabire tržišnu košaru u točki B, kupujući F2 jedinica hrane i C2
jedinica odjeće, na krivulji indiferencije U2
▪ smanjenje cijene hrane omogućava potrošaču da podigne vlastitu razinu
zadovoljstva – potrošačeva kupovna moć je porasla
▪ F1 F2 predstavlja porast željenih kupnji hrane
3) supstitucijski efekt (pomak niz krivulju indiferencije, promjena relativnih
cijena)
▪ izvodi se crtanjem budžetskog pravca paralelnog s novim budžetskim pravcem RT
(koji odražava nižu relativnu cijenu hrane), ali koji je tangenta na početnu krivulju
indiferencije U1 (jer razinu zadovoljstva držimo konstantnom)
▪ novi, niži budžetski pravac odražava činjenicu da je nominalni dohodak smanjen
kako bi se postigao koncepcijski cilj i izolirao supstitucijski efekt
▪ uz taj budžetski pravac potrošač izabire tržišnu košaru D i konzumira 0E jedinica
hrane pa segment F1E predstavlja supstitucijski efekt
▪ kad cijena hrane pada, supstitucijski efekt uvijek dovodi do
porasta potrošnje za hranom – objašnjenje se nalazi u našoj
4. pretpostavci o potrošačkim preferencijama da su iste
konveksne

Efekt supstitucije -vidljiv na krivulji indiferencije, da bismo mogli razlučiti od

dohotka koristimo se metodom pomoćnog pravca (budžetskom crtom) tada sa novim
budžetskim pravcem RT ,nacrtamo budžetsku crtu koja je paralelna s tom RT crtom.
Pomičemo se do krivulje indiferencije U1, to će nam pomoći odrediti koliki, kakav i
kojeg smjera je efekt supstitucije i efekt dohotka, da bi vidjeli kakav je konačni/
finalni efekt

Zarotirani pravac pomičemo do U1 (iscrtkani plavi pravac). Ta točka omogućuje da

razlikujemo te efekte. U intervalu od F1 do F2 događa se efekt supstitucije i efekt
dohotka. Sad možemo razlučiti te efekte: promjena koja se događa na krivulji
indiferencije U1 ona označava efekt supstitucije, a od početnog F1 do točke T gdje je
količinska potrošnje hrane je efekt dohotka, (ona promjena količine hrane koja se
događa unutar krivulje indiferencije U1)

Utvrdili smo da se efekt supstitucije događa u okviru naše početne U2 i od točke Ado
D bilježimo porast hrane od F1 na E . Zaključujemo da je taj efekt pozitivan, krećemo
se od ishodišta u desno, jer se povećava količina hrane i efekt supstitucije je prilično
velik.

A ono što se događa između točke B i D , količina koja raste od S do F2 to je efekt

dohotka, došlo je do pomaka. Od E do F2 pomak količine koji je uzrokovan je efekt
dohotka, pozitivnog je predznaka.

Efekt supstitucije je veći od efekta dohotka, no i jedan i drugi su pozitivnog

predznaka, govorimo o povećanju. Efekt nastaje zbrajanjem F1 efekta supstitucije i
F2 efekta dohotka.

- Pad cijene hrane izaziva efekt supstitucije i efekt dohotka. Potrošač se na

početku nalazi u točki A na budžetskoj crti RS. Kad cijena hrane padne, potrošnja
raste za F1F2 kako se potrošač miče prema točki B supstitucijski efekt F1E
(prikazan pomakom od A do C) mijenja relativne cijene hrane i odjeće, ali
zadržava realni dohodak (zadovoljstvo) konstantnim. Učinak dohotka EF 2
(prikazan pomakom od C do B) Zadržava relativne cijene konstantnim, ali
povećava kupovnu moć. Hrana je normalno dobro jer je učinak dohotka EF2
pozitivan.
Kod efekta dohotka imamo ovu situaciju:

(efekt dohotka-inferiorno dobro)

Ovaj se učinak može vidjeti na grafu kao pomak zamišljene budžetske crte na kojoj
se nalazi točka C do paralelne budžetske crte RT koja prolazi kroz točku B.. Potrošač
izabire tržišnu košaru B na krivulji indiferencije U2 (zato što je niža cijena hrane
povećala potrošačevu razinu korisnosti).

U ovom slučaju hrana je inferiorno dobro zbog negativnog učinka dohotka. Međutim,
budući da supstitucijski efekt premašuje efekt dohotka, sniženje cijena dovodi do
porasta količina hrane koje se potražuju.

Specijalan slučaj: Giffenovo dobro

- Kad je neko dobro

inferiorno, a efekt dohotka
premašuje supstitucijski efekt,
krivulja potražnje će biti rastuća.
Potrošač se na početku nalazi u
točki A, ali se nakon sniženja
pomiče u točku B i troši manje
hrane. Budući da je efekt dohotka
F2F1 veći od supstitucijskog
efekta EF2, pad cijene hrane
dovodi do pada potražnje za
hranom.

Giffenovo dobro: dobro čija se krivulja potražnje savija prema gore jer je (negativan)
učinak dohotka veći od (pozitivnog) supstitucijskog efekta. Kad cijena raste, raste i
potraživana količina- slučaj kad raste cijena inferiornih dobara ili dobara slabije
kvalitete, raste i potražnja za njima kod stanovništva koje ima nizak realni dohodak