Willis George Emerson

Zamagljeni Bog: Putovanje u Unutarnju Zemlju

Naslov izvornika:
The Smoky God
or, A Voyage to the Inner World

Copyright © 1908 by Willis George Emerson

Ilustracija: John A. Williams
Willis George Emerson

ZAMAGLJENI BOG
Putovanje u
Unutarnju Zemlju
 Sadržaj

I. poglavlje:
UVODNA RIJEČ AUTORA................................................7
II. poglavlje:
PRIČA OLAFA JANSENA...............................................19
III. poglavlje:
S ONE STRANE SJEVERNOG VJETRA.....................33
IV. poglavlje:
U PODZEMNOM SVIJETU............................................51
V. poglavlje:
MEĐU LEDENIM BRIJEGOVIMA...............................61
VI. poglavlje:
ZAKLJUČAK.......................................................................69

Bilješka autora.................................................................75
.
"On je Bog koji sjedi u Centru, na pupku Zemlje,
i on je tumač religije cijelom čovječanstvu."

Platon
I. poglavlje
Uvodna riječ autora

B ojim se da će ova naizgled nevjerojatna priča koju ću iznijeti

biti smatrana rezultatom poremećenog intelekta, pobuĎenog prije
svega čarima razotkrivene čudesne misterije nego li istinitim doţi-
vljajem neusporedivog iskustva Olafa Jansena, čije se elokventno
ludilo toliko svidjelo mojoj imaginaciji da su sve misli analitičkog
kriticizma bile učinkovito odbačene.
Marko Pollo bi se zasigurno okretao u grobu slušajući ovu čudnu
priču za koju sam pozvan da je zabiljeţim, priču čudnu poput priče
baruna Münchhausena. TakoĎer je neprimjereno što ja, kao nevjer-
7
nik, trebam biti taj koji će urediti priču Olafa Jansena, čije se ime
sada po prvi puta iznosi svijetu, a koje se sada ili u neka druga vre-
mena mora svrstati meĎu svjetske uglednike.
Slobodno priznajem kako njegovi iskazi ne uključuju racionalnu
analizu, meĎutim imaju veze sa dubokoumnim misterijem zaleĎe-
nog Sjevera koji već stoljećima zaokupljuje paţnju znanstvenika i
laika. Koliko god da variraju od povijesnih kozmografskih rukopi-
sa, njegovi jasni iskazi se vjerojatno odnose na doţivljaje za koje
Olaf Jansen tvrdi da je vidio vlastitim očima.
Stotinu puta sam se zapitao da li je moguće da je zemljovid svij-
eta nedovršen da se zapanjujuća pripovijest Olafa Jansena temelji
na dokazivim činjenicama. Čitatelj će moţda moći odgovoriti na ta
pitanja na svoje vlastito zadovoljstvo koliko god daleko kroničar
ove priče bude od uvjerljivosti. Ipak, ponekad sam čak i ja na gu-
bitku znajući da sam ili bio zanesen apstraktnom istinom obmane
domišljatog praznovjerja ili se sve do sada prihvaćene činjenice
nakon svega temelje na neistini.
Postoji mogućnost da pravi dom Apolona nije bio u Delfiju, već
u tom drevnom centru Zemlje o kojem Platon govori, za kojeg ka-
ţe: "Apolonov pravi dom je meĎu Hiperborejancima, u zemlji vje-
čnog ţivota o kojoj mitologija priča o dva goluba koji lete sa supr-
otnih strana i susreću se u tom prekrasnom mjestu, domu Apolono-
vom. I zaista, prema Hekateusu, Leto, majka Apolonova, roĎena je
na otoku u Arktičkom oceanu daleko iza Sjevernog vjetra."
Nije moja namjera da pobudim raspravu o porijeklu boţanstava
ili kozmogonije svijeta. Moja jednostavna duţnost je da prosvijet-
lim svijet što se tiče do sada nepoznatih dijelova svemira, kako je
vidio i opisao stari Norveţanin Olaf Jansen.
Interes za istraţivanje Sjevera je meĎunarodni. Devet zemalja je
doprinijelo opasnim i pogibeljnim radom pokušavajući riješiti jed-
inu zemljinu kozmološku misteriju.
Postoji izreka stara kao breţuljci koja kaţe Istina je stranija od
fantazije i u najzapanjujućem stilu ta se teza ušuljala u moj dom 8

unutar zadnja dva tjedna.

Bilo je tek dva sata ujutro kada sam probuĎen iz bezbriţnog sna
silovitim zvonjenjem zvonca na mojim ulaznim vratima.
Nepravovremen uznemirivač mi je objasnio da je glasnik koji
nosi poruku iškrabanu skoro do točke nečitljivosti od strane Norv-
eţanina čije je ime Olaf Jansen. Nakon dosta dešifriranja odgonet-
nuo sam rukopis u kojem je pisalo: "Smrtno sam bolestan. DoĎi."
Poziv je bio imperativan i nisam trenutka gubio kako bi se spremio
da mu udovoljim.
Moţda bi ovdje trebao i pojasniti da je Olaf Jansen, čovjek koji
je nedavno proslavio svoj 95. roĎendan, zadnjih šest godina prov-
eo ţiveći sam u skromnoj kolibici pokraj Greendale way-a, blizu
poslovnog područja Los Angelesa u Kaliforniji.
Bilo je to nešto prije manje od dvije godine kada sam šetajući
jedno poslijepodne obratio pozornost na dom Olafa Jansena i njeg-
ovo okruţenje, spram njenog vlasnoposjednika za kojeg sam kasn-
ije saznao da vjeruje u drevno štovanje Odina i Tora.
Postojala je njeţnost u licu i prijazni izraz u ţivahno sivim oči-
ma toga čovjeka koji je proţivio više od devet banki i usto osjećaj
samoće usamljenosti što mi je privuklo simpatije. Lagano sa ruka-
ma sklopljenih iza leĎa i pognut, hodao je naprijed i nazad kratkim
i izmjerenim korakom toga dana kada smo se prvi put susreli. Teš-
ko mogu reći točno koji me je motiv potaknuo da zastanem i pridr-
uţim mu se u razgovoru. Doimao se zadovoljan kada sam ga poh-
valio zbog atraktivnosti njegove kolibice i dobro njegovanog cvij-
eća i biljki penjačica koje su rasle u mnoštvu uz njegove prozore,
krova i široke verande.
Uskoro sam otkrio da moj novi poznanik nije bio obična osoba,
već dubokouman i učen do izvanrednog stupnja; čovjek koji je u
kasnim godinama svog dugog ţivota duboko zarinuo u knjige te
ojačao u moći meditacijske tišine.
Ohrabrio sam ga na razgovor i uskoro saznao kako boravi u Ka-
liforniji tek šest ili sedam godina, a proveo je šest godina u jednoj 9
od srednje istočnih drţava. Prije toga je bio ribar na obalama Nor-
veške, na području Lofotskih otoka otkuda je putovao daleko na
sjever do Spitzbergena ili čak Zemlje Franje Josipa.
Kada sam počeo odlaziti, doimao se nevoljko što sam morao ot-
ići te me zamolio da navratim opet. Iako u to vrijeme nisam razmi-
šljao, sad se sjećam da je neobično napomenuo: "Ti ćeš doći opet?
Da, doći ćeš jednog dana opet. Siguran sam da hoćeš. I pokazat ću
ti svoju knjiţicu i reći ti mnoge stvari za koje nisi ni sanjao, stvari
toliko čudesne da mi vjerojatno nećeš povjerovati."
Sa smiješkom sam ga uvjerio da ne samo da ću doći opet već ću
biti i spreman da mu povjerujem. Što god da on odluči da mi kaţe
o svojim putovanjima i pustolovinama.
U danima koji su uslijedili pobliţe sam se upoznao sa Olaf Jans-
enom i malo po malo, pričao mi je svoju priču, toliko divnu i čude-
snu da prkosi razumu i vjerovanju. Stari Norveţanin uvijek se izra-
ţavao sa toliko ozbiljnosti i iskrenosti da sam postao očaran njego-
vom čudnom pripoviješću.
Te noći je stigao poziv glasnika i unutar jednog sata našao sam
se u kolibici Olafa Jansena.
Bio je vrlo nestrpljiv nakon dugog čekanja, iako sam odmah sti-
gao do njegovog kreveta nakon što sam bio pozvan.
Moram se napregnuti, uzviknuo je dok je drţao moju ruku za
dobrodošlicu. Imam toliko toga da ti ispričam što ne znaš i vjerov-
ati ću samo tebi. "Posve shvaćam", nastavio je ţurno, "da neću pr-
oţivjeti noć. Došlo je vrijeme da se pridruţim svojim očevima u
velikom snu."
Namjestio sam jastuke da mu bude što udobnije i dao mu do zn-
anja da ću mu rado biti od koristi na bilo koji način, jer počeo sam
shvaćati ozbiljnost njegovog stanja.
Kasni sati, mirnoća okruţenja, tajnoviti osjećaj zbog toga što sa-
m s umirućim čovjekom zajedno sa njegovom čudnovatom pričom
sve je to dovelo do toga da moje srce brţe i glasno kuca, i osjećaja
kojeg ne mogu opisati. Dakako, mnogo puta je te noći kraj norve- 10
ţaninove postelje i mnogo puta do tada uzbuĎenje i dojam osvojilo
moj duh. Nisam se doimao samo da vjerujem u to, već sam ustvari
vidio stranu zemlju, strane ljude i čudan svijet o kojem mi je ispri-
čao i čuo moćno zborno pjevanje tisuće ţivahnih glasova.
Više od dva sata doimao se obdaren skoro nadljudskom snag-
om, govoreći snaţno te iz svakog pogleda razumno. Naposljetku
mi je predao u ruke odreĎene podatke, crteţe i narisane karte.
"Ovo", rekao je, "Ostavljam u tvojim rukama. Ako mi moţeš
obećati da ćeš ih podijeliti sa svijetom, umrijet ću sretan, jer ţudim
da ljudi saznaju istinu jer bi tada sve misterije vezane uz Sjevernu
zemlju bile objašnjene. Nema šanse da ti propatiš istu sudbinu kao
ja. Tebe neće staviti u okove ili te smjestiti u ludnicu, jer ne pričaš
o vlastitoj priči, već o mojoj, a ja ću zahvaljujući bogovima Odinu
i Toru biti u svome grobu i daleko od dosega nevjernika koji bi me
progonili."
Bez pomisli na rezultat svega toga, obećanje je odrţano te je na-
vijestilo mnoge neispavane noći ot kada sam se prihvatio te obve-
ze. Dao sam mu riječ da ću vjerno izvršiti njegovu ţelju sa samrti.
Kako se Sunce uzdizalo iznad vrhova San Jacinta, daleko na ist-
oku, duh Olafa Jansena, moreplovca, istraţivača i štovatelja Odina
i Tora, čovjeka čija su putovanja i iskustva neusporediva u svjetsk-
oj povijesti, je iščeznuo, a ja ostao sam s mrtvacem.
A sada nakon što sam posljednji put odao počast ovom neobičn-
om čovjeku s Lofotskih otoka - hrabrom istraţivaču zamrznutih
područja koji je u svojoj dubokoj starosti pronašao utočište spokoj-
nog mira u osunčanoj Kaliforniji - uhvatiti ću se posla da njegovu
priču objavim u javnost.
Ali prije svega, dopustite mi jedno ili dva razmatranja: generaci-
ja slijedi generaciju, a tradicije tajanstvene prošlosti prenose se s
oca na sina, meĎutim iz nekog čudnog razloga zanimanje za nepo-
znate krajeve okovanih ledom ne popušta kako godine prolaze, čak
ni u umu laika.
Svakom budućom generacijom nemiran poriv rasplamsuje srca 11
kako bi pronašli skrivenu tvrĎavu Arktika, krug tišine, zemlju led-
enjaka hladnih voda i vjetrova koji su začuĎujuće topli. Povećani
interes odrazio se na goleme ledene brjegove, a čudesne špekulaci-
je su iznesene o centru Zemljine gravitacije, kolijevci morskih tok-
ova, gdje se raĎaju kitovi, gdje se magnetska igla trese, gdje Auro-
ra Borealis osvjetljava noć i prema kojem se hrabre i neustrašive
duše svake generacije usude zaploviti i istraţiti, prkoseći opasnos-
tima najudaljenijeg Sjevera.
Jedan od vještijih radova proteklih godina je "PronaĎeni Raj ili
kolijevka ljudske rase kraj Sjevernog pola" od Williama F. Warre-
na. U svojem paţljivo pripremljenom djelu, gospodin Warren je
gotovo udario nogom o istinu, ali promašio naoko za dlaku ako se
pokaţe da je otkrivenje starog Norveţanina istinito.
Dr. Orville Livingston Leech, znanstvenik, u nedavnom članku
piše: "Mogućnost postojanja zemlje unutar našeg planeta prvi put
mi je privukla paţnju kada sam pokupio druzu na obalama Velikih
jezera. Druza je sferična i izgleda kao čvrst kamen, meĎutim kada
se razbije, otkrivamo da je šuplja i okruţena kristalima. Zemlja je
samo veći oblik druze, a zakon fizike koji je stvorio šuplju druzu
nesumnjivo je u istom stilu stvorio i planet Zemlju."
Predstavljajući temu ove nevjerojatne čudesne priče Olafa Jans-
ena nadopunjenu rukopisima, mapama i crteţima povjerenima me-
ni, u sljedećim citatima se moţe pronaći prikladan uvod za ovu pr-
iču: "U početku Bog stvori Raj i Zemlju, a Zemlja bijaše bez obli-
ka i praznine" i "Bog stvori čovjeka na svoju sliku".
Stoga čak i u graĎenju čovjek se ponaša slično Bogu, jer on je i
napravljen na sliku Boga.
Čovjek gradi kući za sebe i svoju obitelj. Trjemovi i verande su
izvana i oni su sekundarni. Kuća je graĎena zbog udobnosti iznut-
ra.
Olaf Jansen iznosi zapanjujuću objavu putem mene, poniznog
posrednika, kako je po uhodanom običaju Bog stvorio Zemlju radi
"unutrašnjosti" - kako bi se reklo, zbog njenih krajeva, mora, rije- 12
ka, planina šuma i dolina i drugih unutarnjih razloga. Dok je vanjs-
ka površina Zemlje jedva veranda, trijem gdje stvari rastu oskudno
u usporedbi sa unutrašnjosti, poput lišajeva na gorju prianjajući se
radi surovog preţivljavanja.
Uzmite jaje i sa svake strane napravite rupu debljine olovke. Iz-
bacite njen sadrţaj i dobiti ćete savršen primjer Zemlje Olafa Jans-
ena. Udaljenost izmeĎu vanjske i unutarnje površine Zemlje je po
njemu oko 500 kilometara. Centar gravitacije ne nalazi se u središ-
tu Zemlje, već u središtu kore, stoga ukoliko je debljina Zemljine
kore oko 500 kilometara, onda je centar gravitacije 250 kilometara
udaljen od površine Zemlje.
U svojim brodskim dnevnicima arktički istraţivači govore o in-
klinacijama magnetske igle na kompasu dok brod plovi najsjevern-
ijim znanim područjima. U stvarnosti, oni su na krivini; na rubu
kore, gdje je gravitacija geometrijski povećana i dok se magnetski
tok naoko uzdiţe prema svemiru, u korist fantomske teze o Sjever-
13
nom polu taj isti magnetski tok se natrag spušta i nastavlja svoj
smjer uz unutarnju stranu Zemljine kore.
U dodatku svojeg spisa, kapetan Sabine prilaţe račun eksperim-
enta kako bi odredio ubrzanje njihala na različitim zemljopisnim
širinama. To je rezultiralo zajedničkim radom Pearya i Sabinea.
On tvrdi: "Slučajno otkriće kako se frekvencija njihala povećava
kada se premjesti iz Pariza na mjesto sa suprotne strane ekvatora u
odnosu na Pariz, predstavlja prvi korak našem dosadašnjem sazna-
nju da su polarne osovine zemaljske kugle manje od ekvatorijaln-
ih; da se gravitacijska sila na površini Zemlje progresivno poveća-
va idući od ekvatora prema polovima."
Prema Olafu Jansenu u početku se ovaj naš stari svijet isključi-
vo stvarao radi njegove unutrašnjosti gdje su smještene četiri veli-
ke rijeke - Eufrat, Pizon, Gihon i Hidekel. Ta ista imena rijeka ka-
da se pridodaju tekućicama na vanjskoj površini nije ništa drugo
negoli čista tradicija iz davnina izvan dosega kolektivnog sjećanja
ljudi. 14
Na vrhu visoke planine, blizu izvora tih četiriju rijeka, Olaf Jan-
sen tvrdi da je pronašao dugo izgubljeni "Rajski vrt" – istinski pu-
pak Zemlje, i da je proveo više od dvije godine u proučavanju i iz-
viĎanju te čudesne unutrašnje Zemlje u raskoši veličanstvenog bil-
jnog ţivota i obilju divovskih ţivotinja; zemlja u kojoj ţivotni vij-
ek ljudi traje stoljećima kao i kod Metuzalemskog reda i drugih bi-
blijskih likova; regija u kojoj jednu četvrtinu unutarnje površine
zauzima voda, a tri četvrtine kopno; gdje se nalaze veliki oceani i
mnoge rijeke i jezera; gdje su načini prijevoza toliko daleko ispred
naših kao što smo mi ispred naseljenika "najmračnije Afrike" po
tom pitanju.
Udaljenost od jedne točke unutarnje površine do točke na supro-
tnoj strani iznosi tisuću kilometara manje od Zemljinog promjera.
U centru tog beskrajnog vakuuma nalazi se prijestolje elektriciteta
- gigantska kugla prigušenog crvenog plamena - ne zapanjujuće
briljantna, već okruţena bijelim, blagim, svjetlećim oblakom daju-
ći jednoliku toplinu drţeći se u centru tog unutrašnjeg prostora ne-
promjenjivim zakonom gravitacije. Taj električni oblak poznat je
ljudima s unutarnje površine kao boravište "Zamagljujućeg Boga".
Oni vjeruju kako je to prijestolje "Najuzvišenijeg".
Olaf Jansen me podsjetio kako smo svi u školske dane bili upoz-
nati s demonstracijom centrifugalnog gibanja koje jasno dokazuje
da kad bi Zemlja bila ispunjeno čvrsto tijelo, brzina njezinog kruţ-
gibanja u odnosu na njene osi bi je raznijela na tisuću dijelova.
Stari Norveţanin takoĎer je stajao iza toga da svake godine iz n-
ajsjevernijih krajeva otoka Spitzbergena i Zemlje Franje Josipa jat-
o gusaka leti prema još sjevernijim krajevima, točno kako su mor-
eplovci i istraţivači zabiljeţili u svojim brodskim dnevnicima. Nij-
edan znanstvenik nije bio dovoljno smion da pokuša objasniti, bar-
em radi svojeg zadovoljstva, prema kojim krajevima ove divlje pt-
ice vuče njihov suptilni instinkt. Kakogod, Olaf Jansen nam je dao
najrazumnije objašnjenje.
Prisutnost otvora u moru u Sjevernoj zemlji takoĎer je objašnje- 15
na. Olaf Jansen tvrdi da sjeverni otvor, okno ili rupa, ima promjer
od oko 2200 kilometara. S obzirom na to, pročitajmo što je istraţi-
vač Nansen napisao na 288 str. svoje knjige:
"Nikada nisam imao izvanredniju plovidbu. Nepomično prema
sjeveru sa pogodnim vjetrom, brzo koliko god su nas struja i
brod mogli nositi, milja za miljom otvorenog mora, stalno bdi-
jenje kroz te nepoznate krajeve sve čistije i čistije od leda da bi
čovjek na to mogao reći: "Koliko će ovo još dugo trajati?" Oči
su cijelo vrijeme usmjerene prema sjeveru. Korača prema bud-
ućnosti. Ali tamo je uvijek isto mračno nebo što znači otvore-
oeno more."
TakoĎer, u engleskoj reviji "Norwood" u svom izdanju iz 10.
svibnja 1884. piše:
"Mi ne prihvaćamo da je led sve do Sjevernog pola - jednom
kada ste unutar velike ledene prepreke, novi svijet se otvara
istraživaču; klima je poput ove u Engleskoj, a nadalje umjere-
 na kao na grčkim otocima."
Neke od rijeka "unutra", tvrdi Olaf Jansen, veće su od naše Mis-
sissippi i Amazone zajedno, u smislu volumena vode koju nose; i
uistinu, njihova je veličanstvenost više odreĎena širinom i dubin-
om nego duljinom, a na ušću tih moćnih rijeka - koje plove prema
sjeveru i jugu uzduţ unutarnje Zemljine površine - pronaĎeni su
golemi ledeni brjegovi, neki od njih 25 do 30 kilometara široki i
60 do 150 kilometara dugački.
Nije li čudno što nikada nije viĎena santa leda u Arktičkom ili
Antarktičkom moru koja nije sadrţana od pitke vode? Moderni zn-
anstvenici tvrde da hlaĎenje uklanja sol, meĎutim Olaf Jansen tvr-
di suprotno.
Antički hindu, japanski i kineski rukopisi, kao i hijeroglifi izum-
rlih civilizacija sjeverno-američkog kontinenta govore o običaju
štovanja Sunca, i moguće je, u zapanjujućem prosvjetljenju otkriv-
enja Olafa Jansena, da su ljudi unutarnje Zemlje – omamljeni blje-
skovima Sunca koji dolaze iznad unutarnje zemljine površine bilo 16
preko sjevernog ili juţnog otvora - postali nezadovoljni "Zamaglj-
enim Bogom", velikim stupom ili majkom oblaka elektriciteta i za-
moreni konstantno blagom i ugodnom atmosferom te praćeni bistr-
im svjetlom, konačno stigli iza zaleĎenog pojasa i raštrkali se po
vanjskoj površini Zemlje, do Azije, Europe, Sjeverne Amerike, a
kasnije do Afrike, Australije i Juţne Amerike.
Sljedeći navod je značajan: "Slijedi da čovjek koji odlazi iz
materinje zemlje je neodreĎen, ali čiji broj razmatranja indi-
cira kako je bio na Sjeveru, i kako se selio različitim pravci-
ma; to jest, njegova migracija je konstantno bila sa sjevera na
jug." - M. le Marquis G. de Saporta, u Popularnoj znanosti,
listopad, 1883. str.753.
Vaţna je činjenica da kako prilazimo ekvatoru, status ljudskog
roda se sniţava. A Patagonci Juţne Amerike su vjerojatno jedini
AboriĎini iz ekvatorskih područja koji su stigli preko otvora obič-
no označenog kao Juţni pol, te su ih nazivali divovskom rasom.
 Olaf Jansen ističe da je u početku svijet stvorio veliki arhitekt
svemira tako da čovjek moţe prebivati na njenoj unutarnjoj površ-
ini koja je oduvijek bila stanište "izabranih".
Oni koji su odvezeni iz Rajskog vrta ponijeli su sa sobom svoju
tradicionalnu povijest.
Povijest unutarnjih ljudi sadrţi priču koja podsjeća na priču o
Noi i arci. Taj čovjek je otplovio kao i Kolumbo iz odreĎene luke
u potragu za nepoznatom zemljom na dalekom sjeveru za koju je
čuo, noseći sa sobom svu vrstu stoke i divljih ptica, meĎutim nika-
da više nisu čuli za njega.
Na sjevernim granicama Aljaske i češće na sibirskoj obali pron-
alazi se gomila kostiju, meĎu njima kljove od bjelokosti, u takvim
velikim količinama da se pomišlja kako su tamo drevna groblja.
Prema bilješkama Olafa Jansena te kosti potječu od brojnog i razn-
ovrsnog ţivotinjskog svijeta koji vrvi na poljima, šumama i obala-
ma mnogih rijeka unutarnjeg svijeta. Uhvaćene su u oceanskim st-
rujama ili nošeni na santama leda te se nakupile poput debla na si- 17
birskoj obali. Ovo se odvija već vjekovima i otuda te misteriozne
gomile kostiju.
Na tu temu William F. Warren u svojoj knjizi na stranicama 297
i 298 piše: "Arktičke litice govore divnije o izgubljenoj Atlantidi
nego Platon. Okamenjeni bjelokosni pokrovi nadmašuje sve slično
što postoji u svijetu. Oni su najmanje od vremena Plinija pod stal-
nom eksploatacijom i još uvijek su glavno sjedište zaliha. Ostaci
mamuta postoje u takvom obilju, da kao što Gratacap kaţe 'sjever-
ni otoci Sibira izgledaju kao da su izgraĎeni od nagomilanih kost-
iju'. Drugi znanstveni pisac, govoreći o Novosibirskim otocima sj-
everno od ušća rijeke Lene, koristi ovaj rječnik: 'Velike količine
bjelokosti iskapaju se iz zemlje svake godine. Dakako, za neke ot-
oke se smatra da su ništa drugo nego li akumulacija isplavljenog
drva i smrznutih tijela mamuta i drugih pretpotopnih ţivotinja.' Iz
ovoga moţemo zaključiti da od vremena otkada je Rusija zauzela
Sibir, skupljene su korisne kljove od više od dvadeset tisuća mam-
uta."
Ali sada, krenimo na priču Olafa Jansena. Prikazati ću je u det-
alje kao što ju je i zabiljeţio u svojem rukopisu i istkati je u pripo-
vijest, kao što je on sloţio svoj rukopis sa citatima nedavnih rado-
va o istraţivanju Arktika, pokazujući kako je stari Norveţanin paţ-
ljivo usporeĎivao vlastita iskustva sa iskustvima drugih putnika
zaleĎenog Sjevera. Ovako je zapisao sljedbenik Odina i Tora.

18
II. poglavlje
Priča Olafa Jansena

M oje ime je Olaf Jansen. Ja sam Norveţanin, iako sam roĎen

u malom ruskom pomorskom gradiću Uleaborgu na istočnoj obali
Botničkog zaljeva, sjevernog tjesnaca Baltičkog mora. Moji rodit-
elji su bili na ribarskoj plovidbi po Botničkom zaljevu pa su se sm-
jestili u tom ruskom gradiću Uleaborgu za vrijeme mog roĎenja,
27.10.1811.
Moj otac Jens Jansen je roĎen u Rodwigu na skandinavskoj oba-
li blizu Lofotskih otoka, ali nakon što se oţenio pronašao je dom u
Stockholmu, jer je tamo bila smještena rodbina moje majke. Sa se-
dam godina sam počeo odlaziti sa svojim ocem na ribarenja duţ 19

skandinavske obale.
U ranoj sam dobi počeo pokazivati interes prema knjigama, a u
dobi od devet godina upisan sam u jednu privatnu školu u Stockh-
olmu u kojoj sam bio do svoje četrnaeste godine. Nakon toga uobi-
čajeno sam išao sa ocem na svako njegovo ribarsko putovanje.
Moj otac je bio 187 cm visok i teţio je preko sto kilograma, tipi-
čan Norveţanin najkršnije graĎe i kadar biti toliko izdrţljiv, više
od bilo kojeg čovjeka za kojeg znam. Posjeduje njeţnost ţene na
neki način, iako se njegova odlučnost i snaga volje ne mogu ni op-
isati. Njegova volja nikada nije priznavala poraz. Imao sam devet-
naest godina kada smo započeli nešto što će se pokazati kao naše
zadnje ribarsko putovanje, koje će rezultirati čudesnom pričom ko-
ja će biti otkrivena svijetu - ali ne dok ne završim svoje putovanje
na ovom svijetu.
Ne usuĎujem se da činjenice koje znam budu objavljene dok sa-
m ţiv, zbog bojazni ili daljnjeg poniţavanja, ograničavanja i paće-
nja. Kao prvo, ja sam stavljen pod okove od strane kapetana kitol-
ovca koji me je spasio iz nijednog drugog razloga nego što sam re-
kao istinu o čudesnim otkrićima mojeg oca i mene. MeĎutim, to je
bilo daleko od završetka mojih patnji.
Nakon četiri godine i osam mjeseci odsutnosti pojavio sam se u
Stockholmu, da bi saznao kako mi je majka umrla godinu dana ra-
nije, a posjed mojih roditelja pripao majčinoj rodbini, ipak, odjed-
nom sam sve to prebolio.
Sve bi moţda bilo u redu da sam izbrisao iz pamćenja priču o
našoj avanturi i groznoj smrti mojeg oca.
Konačno sam priču ispričao u detalje mojem ujaku, Gustafu Os-
terlindu, čovjeku zavidne imovine, i nagovorio ga da mi omogući
ekspediciju kako bi izveo drugo putovanje u tu nepoznatu zemlju.
U početku sam mislio da podupire moj projekt. Doimao se zainter-
esirano te me je pozvao da krenem prije odreĎenih duţnosnika ko-
jima je objasnio, kao ja njemu, priču o našim putovanjima i otkrić-
ima. Zamislite moju razočaranost i šok kada su bez donesenog za- 20
ključka o mojoj priči, potpisani dokumenti od strane mojeg ujaka,
a ja se bez upozorenja našao uhićen te poţurno smješten u kobno i
strašno zatočeništvo ludnice gdje sam zadrţan dvadesetosam godi-
na - dugih, mučnih, uţasnih godina patnje!
Nikada nisam odustajao braniti svoj zdravi razum i protestirati
protiv nepravde mojeg zatočeništva. Konačno, 7.listopada 1862g.,
pušten sam na slobodu. Moj ujak je bio mrtav, a prijatelji iz moje
mladosti sada su bili stranci. Naravno, čovjek iznad pedesetih god-
ina čija je jedina poznata prošlost ona u košulji luĎaka, nema prija-
telja.
Nisam znao što da radim za ţivot, samo sam se instinktivno okr-
enuo prema luci gdje su se u velikom broju okupile ribarske brodi-
ce, a u roku od tjedan našao sam se ploveći s ribarom imena Yan
Hansen koji je krenuo na dugačko ribarenje Lofotskim otocima.
Tamo su se moje ranije godine iskustva pokazale velikom pred-
nošću, pogotovo u omogućavanju da budem koristan. To je bio tek
21
početak ostalih putovanja, a skromnom štednjom za nekoliko godi-
na sam si nabavio vlastitu ribarsku brodicu. Otada sam dvadesetse-
dam godina pratio more kao ribar, pet godina radeći za druge i naj-
manje dvadesetdvije godine za samog sebe.
Tijekom svih tih godina marljivo sam proučavao knjige uz nap-
orno obavljanje svojeg posla, ali i dobro pazio da nikome ne spo-
menem priču o otkrićima koje smo otac i ja doţivjeli. Čak i u ove
kasne dane znao bi imati bojazan da ne bi netko slučajno vidio ili
saznao za stvari koje pišem, za bilješke i mape koje čuvam. Kada
mojim danima na Zemlji doĎe kraj, ostaviti ću mape i bilješke ko-
je će prosvijetliti i nadam se, koristiti čovječanstvu.
Sjećanje na moje dugo zatočeništvo sa manijacima i sve strašne
tjeskobe i patnje je još presvjeţe da bi poduzimao neke rizične ko-
rake.
1889g. sam prodao svoje ribarske brodiće i saznao kako sam sa-
kupio dovoljno novaca kako bi mogao ţivjeti na miru. Tada sam
otišao u Ameriku. 22

Blizu dvanaest godina moj je dom bio u Illinoisu, blizu Batavije

gdje sam skupio većinu knjiga moje sadašnje biblioteke, premda
sam mnoga izabrana djela donio iz Stockholma. Poslije sam odsel-
io u Los Angeles gdje sam stigao dana 4. oţujka 1901, dan kojeg
se dobro sjećam, jer je to bio drugi inauguracijski dan predsjednika
Mckinleya.Tamo sam kupio skromnu kućicu i uredio je kao svoje
prebivalište zaštićeno biljkama penjačicama i smokvinim stablima
i sa svojim bilješkama unutra kako bi mogao izraditi mape i crteţe
nove zemlje koju smo otkrili i napisati u detalje priču od vremena
kada smo otac i ja napustili Stockholm sve do tragičnog dogaĎaja
u Antarktičkom oceanu koji nas je razdvojio.
Dobro se sjećam kada smo krenuli iz Stockholma sa šalupom tr-
ećeg dana mjeseca travnja 1829 godine i otplovili prema jugu osta-
vljajući otok Gothland s lijeve i otok Oeland s desne strane. Neko-
liko dana poslije uspjeli smo zaobići Sandhommar i provući se kr-
oz tjesnac koji razdvaja Dansku od skandinavske obale. Na vrije-
me smo došli u grad Christiansen gdje smo se odmorili dva dana te
zatim krenuli oko skandinavske obale prema zapadu putujući za
Lofotske otoke.
Otac je bio dobrog raspoloţenja zbog odlične naplate našeg zad-
njeg lova kada smo trgovali u Stockholmu, umjesto prodavajući u
jednim od pomorskih gradova na skandinavskoj obali. Posebno je
bio za zadovoljan prodajom nešto bjelokosnih kljova koje je pron-
ašao na zapadnoj obali Zemlje Franje Josipa tijekom jednog od nj-
egovih putovanja sjeverom protekle godine. Izrazio je nadu da bi
ovaj put mogli imati dovoljno sreće da napunimo našu malu riba-
rsku jedrilicu sa bjelokošću, umjesto bakalarom, haringom, skuš-
om i lososom.
Stali smo u Hammerfestu, na 71˚40" zemljopisne širine radi ne-
koliko dana odmora. Zadrţali smo se tjedan dana opskrbljujući se
dodatnim zalihama hrane i bačvama pitke vode, a onda otplovili
prema Spitzbergenu.
Prvih dana smo imali otvoreno more i pogodan vjetar, a onda 23
smo primijetili puno leda i mnogo santi leda. Plovilo mnogo veće
od naše male ribarske jedrilice nikako ne bi moglo pronaći put me-
Ďu tim labirintom ledenjaka ili se provući kroz jedva otvorene pro-
laze. Te goleme sante leda predstavljaju beskrajan slijed kristalnih
palači, masivnih katedrala i fantastičnih brdskih lanaca, sablasnih
te kao nekakvi straţari, nepokolebljivih poput nekih visokih litica
stojeći mirno poput sfinge odupirući se nemirnim valovima srditog
mora.
Nakon što smo više puta umaknuli za dlaku, stigli smo u Spitzb-
ergen 23.lipnja i usidrili se u zaljevu Wijade na kratko vrijeme gd-
je smo imali vrlo uspješan ulov. Nato smo podigli sidro i prejedrili
tjesnac Hinlopen i plovili uz sjeverno-istočnu obalu.
Pamtiti će se kako je Andre krenuo na svoje fatalno putovanje
balonom sa sjeverno-zapadne obale Spitzbergena.
Snaţan je vjetar stigao sa sjeverozapada na što je otac prozborio
da bolje iskoristimo tu prednost i pokušamo dosegnuti do Zemlje
Franje Josipa, gdje je godinu dana prije slučajno pronašao bjeloko-
sne kljove za koje je dobio tako dobru cijenu u Stockholmu.
Nikad prije ili poslije nisam vidio toliko puno morskih ptica; bi-
le su u tolikom broju da su prekrile stijene na obali i zamračili ne-
bo. Nekoliko dana smo plovili duţ stjenovite obale Zemlje Franje
Josipa. Konačno je stigao pogodan vjetar omogućujući nam da pri-
jeĎemo zapadnu obalu, a nakon jednodnevne plovidbe stigli smo
do jedne prekrasne uvale. Teško bi itko povjerovao da je to bila
sjeverna zemlja. Mjesto je bilo zeleno sa rastućom vegetacijom.
Iako područje nije obuhvaćalo više od jednog ili dva jutara, zrak je
bio topao i spokojan. Čini se da se na tom mjestu najsnaţnije osje-
ća utjecaj Golfske struje.
Sir John Barrow, Bart., F.R.S., u svom radu naziva “Putovan-
ja, otkrića i istraživanje unutar arktičke regije" na str.57 pi-
še: "Gosp. Beechey nas upućuje na ono što je često pronaĎe-
no ili primijećeno - blage temperature na zapadnoj obali Spit-
bergena, gdje je osjećaj hladnoće mali ili nikakav, premda te- 24
rmometar pokazuje nekoliko stupnjeva iznad ništice. Blistavi i
živosni efekt vedrog dana kada sunce sja iz vedrog neba, čije
je plavetnilo toliko intenzivno da se ne može usporediti ni sa
dičenim talijanskim nebom."
Na istočnoj su se obali nalazili nebrojeni ledenjaci, ipak, mi smo
bili tu na otvorenom moru. Daleko sa naše zapadne strane prostira-
le su se gusto nabijene sante leda, a još zapadnije led se doimao
kao brdski lanac. Ispred nas, ravno prema sjeveru, prostiralo se ot-
voreno more.
Kapetan Caine na str. 299 navodeći se na Mortonov dnevnik,
kaže: "Koliko se meni čini, otvoreni prolazi su bili 25 ili više
kilometara široki, katkada sa zdrobljenim ledom koji ih je ra-
zdvajao. Ipak,sve je to bio mali led i mislim da ili pluta prema
sjeveru na otvoreno more ili se otapa, jer ga nisam mogao vi-
djeti dalje na sjeveru.
Otac mi je bio odani štovatelj Odina i Tora i često mi govorio da
25
su oni bili bogovi koji su stigli s područja daleko iza Sjevernog vj-
etra. Objasnio mi je da je postojalo tradicionalno vjerovanje kako
još uvijek skroz na sjeveru postoji zemlja ljepša od bilo koje koju
je smrtnik ikada vidio i da je naseljena "izabranima".
Sljedeće nalazimo u "Njemačkoj mitologiji", str. 778 iz pera
Jakoba Grimma: "Tada su sinovi Bora izgradili u središtu
svemira grad zvan Asgard, gdje stanuju bogovi i njihovo sro-
dstvo, a iz tog borav šta stvaraju toliko puno čudesnih stvari,
kako na Zemlji tako i na nebesima iznad nje. U tom gradu
nalazi se mjesto Hlidskjalf, a kada Odin tamo sjedne na svoje
uzvišeno prijestolje, vidi cijeli svijet i razaznaje sve što ljudi
rade."
Moja mlaĎahna imaginacija pobudila se zanosom i vjerskim ţa-
rom mojeg oca, pa sam uskliknuo: "Zašto ne otploviti u tu boţans-
tvenu zemlju? Nebo je vedro, vjetar pogodan, a more čisto."
Čak i sada mogu jasno vidjeti izraz zadovoljne iznenaĎenosti na
njegovom licu kad se okrenuo prema meni i pitao: "Sine moj, zar 26
si voljan ići sa mnom i istraţivati - ići dalje nego što se čovjek ika-
da usudio? Odgovorio sam potvrdno. "Dobro onda", odgovorio je.
"Neka nas bog Odin štiti!" i brzo namještajući jedro, ulaštio je naš
kompas, usmjerio pramac ravno prema sjeveru u smjeru otvorenog
prolaza i naše putovanje je započelo.
Hall piše na str. 288: "Na dan 23. siječnja dva Eskima u druš-
tvu dva moreplovca krenuli su na Rt Lupton. Izvijestili su o
otvorenom moru koje se pružalo koliko god je oko moglo do-
seći."
Sunce je bilo nisko na horizontu, kao da je još rano ljeto. Doista,
imali smo još skoro četiri mjeseca ispred nas prije nego se smrznu-
te noći opet vrate.
Naša mala ribarska šalupa jurnula je naprijed kao da je poţudila
za avanturom. Unutar 36 sati bili smo izvan vidika najviše obalne
točke Zemlje Franje Josipa. Čini se da smo bili pod snaţnom mor-
skom strujom ploveći sjeverno od sjeveroistoka. Daleko desno i li-
jevo od nas nalazile su se sante leda, ali naša mala šalupa se izgur-
ala u tjesnac, prošla kroz prolaze i van u otvoreno more – prolaze
toliko uske na nekim mjestima da se nikada ne bi provukli da nam
je brodica bila malo veća.
Trećeg dana smo stigli na otok. Njegova obala bila je naplavlje-
na morem. Moj otac je odlučio pristati i istraţiti ga na jedan dan.
Ova mlada zemlja bila je lišena stabla, ipak, našli smo veliki skup
isplavljenog drva uz sjevernu obalu. Neka su debla bila trinaest
metara dugačka i promjera od šezdeset centimetara.
Greely nam govori u prvom djelu, str.100: "Connel i Frederik
su pronašli dugačko crnogorično stablo na plaži, točno iznad
najviše razine na kojoj more dodiruje kopno. Bilo je skoro se-
damdeset centimetara u obujmu, nekih devet metara dugačko
i očigledno tamo bilo nošeno strujom nekoliko godina. Dio nj-
ega odsječeno je radi ogrjeva i po prvi puta na tom području,
živahna, radosna logorska vatra pružala je čovjeku okrjepu."
Nakon jednog dana istraţivanja obale otoka, podigli smo sidro i 27
okrenuli pramac prema sjeveru u otvorenom moru.
Dr. Kane piše na str. 379 svojeg rada: "Ne mogu zamisliti što
se dogaĎa s ledom. Jaka struja je usmjerena konstantno pre-
ma sjeveru; meĎutim s visine od 150 metara vidio sam samo
uski pojas leda s velikim površinama slobodne vode koje su
se prostirale 15 do 25 kilometara izmeĎu njih. Stoga mora
ploviti prema otvorenom prostoru na sjeveru ili se otopiti."
Sjećam se da oboje nismo kušali hranu skoro trinaest sati. Moţ-
da je to bilo od uzbuĎenja zbog našeg čudesnog putovanja u voda-
ma dalekog sjevera, u kojima nitko još nije kročio, kako tvrdi moj
otac. Ţivahno promišljanje potisnulo je zahtjeve fizičkih potreba.
Umjesto da je hladnoća bila intenzivna kako smo i očekivali, bi-
lo je stvarno toplije i mnogo ugodnije nego što je znalo biti u Ha-
mmerfestu na sjevernoj obali Norveške prije nekih šest tjedana.
Drugo putovanje kapetana Pearya u vezi je sa ostalim okoln-
ostima koje mogu poslužiti u potvrĎivanju nagaĎanja kako
 postoji otvoreno more, osloboĎeno od leda blizu Sjevernog
pola ili na njemu. "2. studenog" kaže Peary, "vjetar je ojačao
u buru sa sjevera na zapad, snizujući živin stupac na termom-
etru za pet stupnjeva, dok je naprotiv, pojačanje vjetra na ot-
oku Melville obično popraćeno istovremenim povišenjem tem-
perature. Nije li to možda," pita se on,"uvjetovano vjetrom
koji puše iznad mora u kraj otkuda vjetrovi stižu? I težiti potv-
rditi mišljenje da blizu ili na Sjevernom polu postoji otvoreno
more."
Oboje samo otvoreno priznali kako smo jako gladni, pa sam sm-
jesta spremio izobilan obrok iz naše dobro opskrbljene smočnice.
Kada smo se s apetitom nauţivali u obroku, ocu sam rekao, mislim
da ću zaspati, jer sam se počeo osjećati veoma pospano. "Dobro
onda", odgovorio mi je, "ja ću čuvati straţu".
Nemam ideje koliko dugo sam spavao, samo znam da sam gru-
bo probuĎen groznim komešanjem jedrilice. Na moje iznenaĎenje
vidio sam oca kako bezbriţno spava. Snaţno sam mu uzviknuo, a 28
on se ustajući brzo pridignuo na noge. Stvarno, da se nije odmah
uhvatio za ogradu, sigurno bi bio odbačen u nemirne valove.
Silna snjeţna oluja je počela bjesniti. Vjetar je bio direktno na
krmi, tjerajući našu šalupu zastrašujućom brzinom i cijelo vrijeme
prijetio da nas prevrne. Nismo imali puno vremena, jedro je mora-
alo biti smjesta spušteno. Naš brod se grčevito previjao. Znali smo
da se nekoliko santi leda nalazi sa svake strane, ipak srećom se ot-
vorio prolaz koji ravno vodi prema sjeveru. Ali da li će ostati tako?
Ispred nas, opasujući horizont od lijeva do desno, nalazila se upar-
ena magla ili sumaglica, crna kao egipatska noć na rubu mora i bij-
ela poput oblaka na visinama koja se konačno izgubila iz vidika
kada se stopila sa velikim pahuljicama snijega koji je počeo padati.
Da li je prekrila podmuklu santu leda ili neku drugu skrivenu prep-
reku u koju bi se naša mala šalupa skršila, a nas poslala u vodeni
grob, ili je to bio samo fenomen arktika – to nismo mogli odredi-
ti.
 Na str.283 svog djela, Hall piše: "S vrha Providence Berga
vidjela se tamna magla na sjeveru, ukazujući na vodu. U 10
sati ujutro tri čovjeka (Kruger, Nidemann i Hobby) su krenuli
do rta Lupton da doznaju, ukoliko je moguće, opseg slobodne
vode. Na svom su povratku zabilježili nekoliko pristupačnih
vodenih površina i mladi led - ne starijeg od jednog dana, ta-
ko tankog da se lako probijao bacanjem komadića leda."
Ne znam kojim smo čudom izbjegli sudar do krajnjeg uništenja.
Sjećam se kako je naše malo plovilo škripilo i pucalo, kao da se
njeni spojevi lome. Njihalo se i teturalo kao da ju je zgrabila neka
bijesna protustruja vrtloga.
Srećom je naš kompas bio pričvršćen dugačkim vijcima za gre-
du. Većina naših zaliha se prevrnulo i odneseno je sa palube kabi-
ne, a da nismo poduzeli mjere opreza na samom početku tako što
smo se čvrsto privezali za jarbol jedrilice, i mi bi takoĎer završili u
divljem moru.
Uz zaglušljivu buku bijesnih valova začuo sam očev glas. "Budi 29
hrabar, sine moj", povikao je, "Odin je bog voda, pratioc hrabrih, i
on je sa nama. Ne boj se."
Meni se čini da ne postoji način da izbjegnemo strašnu smrt.
Mala šalupa plovila je morem, snijeg je padao tako brzo da nas je
zaslijepio, a valovi prodirali preko naše krme bezobzirnom srdţb-
om. U svakom smo se trenutku mogli slupati u neku santu leda.
Strahovito uspinjanje odnijelo bi nas na same vrhove planinskih
valova, a onda spustilo u dubine dola morskog vala kao da je naša
šalupa neka krhka školjka. Gigantski valovi su nas poput pravih
zidova ogradili uzduţ broda.
Ta strahovito teška iskušenja sa svojim neopisivim hororima na-
petosti, agonije i straha, nastavila su se više od tri sata, a sve to vri-
jeme smo bili nošeni razjarenom brzinom prema naprijed. A onda,
iznenada, kao da se iscrpio od pomahnitalog napora, vjetar je poč-
eo gubiti svoj bijes i malo pomalo se umirivati.
Napokon smo se našli u savršenom spokoju. Izmaglica je takoĎ-
30
er nestala, a ispred nas je leţao prolaz bez leda moţda 15 do 25 ki-
lometara širok sa nekoliko santi leda skroz desno i arhipelagom
manjih santi lijevo od nas.
Pozorno sam promatrao svog oca, odlučan da ostanem tih dok
ne progovori. Začas je odvezao uţe sa svog pojasa i bez da je izgo-
vorio riječ počeo je raditi na pumpama, koje srećom nisu bile ošte-
ćene, kako bi rasteretio šalupu od vode koja se ukrcala tijekom lu-
dila oluje.
Podigao je jedro šalupe mirno kao da baca ribarsku mreţu i nap-
omenuo kako smo spremni za povoljan vjetar kada stigne. Njego-
va hrabrost i upornost bili su zaista izvanredni.
Saznali smo da nam je ostala jedna trećina zaliha, dok smo na
našu potpunu obeshrabrenost otkrili kako su naše bačve s vodom
ispale za vrijeme ljuljanja naše brodice.
Dvije od naših bačvi s vodom nalazile su se u spremištu za teret,
obje su bile prazne. Imali smo pristojne zalihe hrane, ali ne i pitku
vodu. U trenutku sam shvatio nepodnošljivost naše situacije. Usk- 31
oro sam bio uhvaćen u ţeĎ. "To je uistinu neugodno", napomenuo
je moj otac. "Kakogod, idemo osušiti našu smočenu odjeću, jer
smo mokri do koţe. Vjeruj bogu Odinu, sine moj. Ne gubi nadu."
Sunce je tuklo prema dolje u koso, kao da se nalazimo na niţim
zemljopisnim širinama umjesto u dalekoj Sjevernoj zemlji. Kretalo
se okolo, njena putanja, vazda vidljiva i svakim danom sve viša,
često prekrivena, a ipak stalno proviruje preko oblaka poput nekog
osornog oka sudbine, štiteći tajanstvenu Sjevernu zemlju i ljubom-
orno gledajući vragolije čovjeka. Desno od nas sunčeve zrake su
krasile prizme ledenjaka, divan prizor. Njene refleksije emitirale
su bljeskove granata dijamanta i safira. Vatrometna panorama neb-
rojenih boja i oblika, dok se ispod moglo vidjeti zelenkasto išarano
more, a iznad, grimizno nebo.
32
III. poglavlje
S one strane Sjevernog vjetra

P okušao sam zaboraviti na ţeĎ zaokupljujući se nošenjem ma-

lo hrane i prazne posude iz spremišta. Poseţući preko ograde, nap-
unio sam posudu s vodom kako bi oprao ruke i lice. Na moju zapr-
epaštenost, kada sam usnama dotaknuo vodu, nisam mogao okusiti
sol. Bio sam zapanjen tim opaţanjem. "Oče!", dobrano sam izdah-
nuo, "voda, voda; pitka je!" "Što, Olaf?" viknuo je motreći uţurb-
ano. "Sigurno si u krivu. Nema kopna. Počinješ gubiti um." "Ali,
okusi je!", povikao sam.
I tako smo otkrili da je voda zaista bila pitka, apsolutno bez tra-
33
ga slanog okusa ili čak sumnje na slan miris.
Smjesta smo napunili naše dvije preostale bačve, a moj otac ust-
vrdio kako je to volja bogova Odina i Tora. Bili smo skoro izvan
sebe od sreće, meĎutim glad je brzo potisnula naše veselje i snagu.
Sada kada smo pronašli pitku vodu u otvorenom moru, što još mo-
ţemo očekivati na ovoj čudnoj zemljopisnoj širini gdje nikada pri-
je brodovi nisu plovili, a zapljuskivanje vesala nikada nije čulo?
U volumenu I, str. 196. Nansen piše: "To je svojstven fenomen
- ta mrtva voda. U ovom trenutku imamo bolju mogućnost za
njeno proučavanje nego što smo mogli poželjeti. Pojavljuje se
kada površinski sloj leži na slanoj morskoj vodi, a nošena je
zajedno s brodom klizeći ispod njega na težoj morskoj vodi
kao na čvrstom postolju. Razlika izmeĎu ta dva sloja je u ov-
om slučaju bila toliko velika, da dok smo pili vodu s površine,
voda koju smo dobili s donjeg ventila strojarnice bila je prev-
iše slana da bi je iskoristili za kotao.
 Jedva jedvice smo utaţili glad kada je povjetarac počeo ispunj-
avati besposlena jedra, a letimičnim pogledom na kompas smo pr-
imijetili da sjeverna točka kompasa silovito pritišće staklo. Kao
odgovor na moje iznenaĎenje, otac je prozborio: "Čuo sam za ovo
prije; to je ono što nazivaju inklinacija magnetske igle."
Otvorili smo kompas i okrenuli ga na desni kut u odnosu sa po-
vršinom mora prije nego što se njegova točka odmakne od stakla i
počne ukazivati neuznemirujućim čarom. Nemirno je pokazivao
smjer i činio se nestabilnim poput pijanca, ipak, konačno je ukazao
na pravi smjer.
Prije toga smo mislili da nas vjetar nosi sjeverozapadno. Naš
kurs je stalno bio usmjeren prema sjeveru.
U volumenu II, na stranicama 18 i 19, Nansen piše o inklinac-
iji igle. Govoreći o Johnsonu i njegovom zapažanju: "Jedan
dan - bio je 24. studeni - došao je za vrijeme večere malo po-
slije šest sati, veoma uznemiren i izustio: 'Upravo je došlo do
inklinacije igle za 24 stupnjeva. Dovoljno već neobično, čak 34
je njen sjeverni kraj pokazivao na istok."
Nalazimo opet i u prvom putovanju kapetana Pearya na str.
67. sljedeće: "Primijećeno je od trenutka kada su ušli u Lanc-
aster Sound da su kretnje igle kompasa bile trome, a to se za-
jedno s njenom devijacijom povećavalo kako su napredovali
prema zapadu i tako nastavilo dok su prolazili tom uvalom.
Dostižući 73˚ zemljopisne širine po prvi put su svjedočili ne-
običnom fenomenu moći igle za usmjeravanjem koja je posta-
jala toliko slaba da je potpuno svladana privlačnošću broda,
tako da se može reći da igla sada pokazuje prema sjevernom
polu broda."
More je bilo spokojno sa jedva kojim uzburkanim valom, dok je
vjetar razvedravao nebo. Sunčeve zrake pruţale su smirujuću topl-
inu dok su nas postrance obasjavale. Takvo vrijeme trajalo je iz
dana u dan, a u našem smo brodskom dnevniku opazili da od zavr-
šetka oluje plovimo već jedanaest dana otvorenim morem.
 Najstroţom štedljivošću naše su se zalihe hrane dobro odrţale,
ali ipak su se počele smanjivati. U meĎuvremenu se jedna bačva
vode ispraznila, a otac je rekao: "Napuniti ćemo je opet." MeĎutim
na naše razočaranje, saznali smo kako je voda sada slana kao na
području Lofotskih otoka kraj norveške obale. To nas je natjeralo
da budemo krajnje paţljivi sa preostalom bačvom.
Našao sam se u situaciji da ţelim spavati jako dugo vrijeme; da
li je to bio utjecaj uzbuĎujućeg iskustva putovanja u nepoznate vo-
de, ili opuštanja od uţasnog incidenta u morskoj oluji, ili zbog ţel-
je za hranom, nisam mogao reći.
Često sam leţao na palubi naše male šalupe i gledao visoko u p-
lavi nebeski svod. Usprkos tomu što je sunce sjalo daleko na isto-
u, uvijek sam vidio jednu zvijezdu iznad glave. Narednih dana ka-
da sam traţio tu istu zvijezdu, uvijek je bila tamo, ravno iznad nas.
Prema našem računanju sada je bilo negdje oko prvog kolovoza.
Sunce se nalazilo visoko na nebesima i toliko jarko da više nisam
mogao vidjeti onu usamljenu zvijezdu koja je nekoliko dana ranije 35
privlačila moju paţnju.
Jednog dana u ovo doba, otac me zaprepastio obraćajući mi paţ-
nju na neobičan prizor daleko ispred nas, skoro na horizontu. "Ono
je laţno sunce", uzviknuo je moj otac. "Čitao sam o njemu; to se
zove refleksija ili fatamorgana. Uskoro će nestati."
Ali to mutno crveno laţno sunce, kako smo ga smatrali, nije ne-
stalo već nekoliko sati; i dok smo bili nesvjesni bilo kakvog emiti-
ranja sunčevih zraka, otada nije bio slučaj da nismo mogli vidjeti
horizont i locirati osvjetljenje takozvanog laţnog sunca tijekom
dvanaestosatnog perioda svakih 24 sata.
Oblaci i magla bi na neko vrijeme skoro ali nikada potpuno sakr-
ili njegovu lokaciju. Postupno bi se činilo kako se penje po horizo-
ntu grimiznog neba dok smo se kretali prema njemu. Teško se mo-
ţe reći da sliči na sunce, osim svojim sfernim oblikom, a kada nije
prekriveno oblacima ili oceanskom sumaglicom, onda ima maglič-
asto crveno-brončani izgled, koji bi promijenio u bijeli izgled pop-
36
ut svjetlećeg oblaka kao da reflektira nekakvo intenzivnije svjetlo.
Konačno smo se sloţili u raspravi o tom zadimljenom, plameno
obojenom suncu, da, štogod da je razlog ovog fenomena, to nije
refleksija našeg sunca, već planet neke druge stvarnosti.
Nansen na str. 394 piše: "Danas se dogodila još jedna stvar
vrijedna spomena. Oko podne smo vidjeli sunce ili da budem
precizniji, sliku sunca, jer ona je bilo samo iluzija, fatamorg-
ana. Prizor sjajećeg plamena koji je svijetlio točno iznad kra-
jnjeg ruba leda, stvarao je osobiti dojam. U skladu s entuzija-
stičkim opisima mnogih putnika na Arktik o prvom susretanju
s tim bogom života nakon duge zimske noći, dojam bi trebao
pobuditi zanosno uzbuĎenje; ali toga nije bilo u mom slučaju.
Nismo očekivali da ćemo ga ugledati već u roku od nekoliko
dana, tako da su moji osjećaji bili bliže razočarenju i boli što
smo vjerojatno bili odneseni strujom mnogo južnije nego što
smo mislili. MeĎutim, uskoro sam sa zadovoljstvom shvatio
da to nije moglo biti pravo sunce. Fatamorgana je u početku 37
bila izravnana, sjajeća crvena linija plamena na horizontu;
kasnije su bile dvije linije, jedna iznad druge s tamnim prost-
orom izmeĎu; a poslije sam mogao vidjeti četiri ili čak pet ta-
kvih horizontalnih linija točno jedne iznad drugih, sve jedna-
ke dužine, kao što možete zamisliti četverokutno, mutno crve-
no sunce sa horizontalnim tamnim linijama."
Jedan dan, nedugo nakon toga, osjećao sam se krajnje pospano
te naposljetku upao u bezbriţan san. Činilo se kao da me skoro od-
mah nakon toga probudilo očevo silovito treskanje po ramenu, dok
je govorio: "Olaf, Olaf, probudi se; kopno je na vidiku!"
Uzdigao sam se. Oh! Neopisiva radost! Tamo, daleko u daljini,
točno u našem pravcu, odvaţno su stršile zemlje iznad mora. Oba-
lna linija se protezala desno od nas, u daljinu koliko je oko moglo
vidjeti, a duţ cijele pješčane obale valovi su se kršili u uzburkanu
pjenu, povlačili, zatim opet vraćali naprijed, vazda oglašavali mo-
notonim zagrmljujućim tonovima pjesma dubina. Obronci su bili
prekriveni drvljem i vegetacijom. Nisam mogao izraziti osjećaje
veselja zbog ovog pronalaska. Moj otac je stajao nepomično, s ru-
kom na rudi kormila i gledajući ravno ispred zahvalio se i pomolio
bogovima Odinu i Toru.
U meĎuvremenu je mreţa koju smo pronašli u spremištu za ter-
et bila bačena, pa smo ulovili nekoliko riba koje su skromno pove-
ćale našu nestajuću zalihu.
Kompas kojeg smo pričvrstili natrag na svoje mjesto zbog boja-
zni od još jedne oluje je još uvijek pokazivao prema sjeveru te se
micao na svom naglavniku kao i u Stockholmu. Inklinacija magne-
tne igle se primirila. Što bi to moglo značiti? Onda su nas takoĎer
naši mnogi dani plovidbe odnijeli daleko mimo Sjevernog pola. A
ipak, igla je i dalje pokazivala prema sjeveru. Bili smo nemilice
zbunjeni; naš smjer je zasigurno bio prema jugu.
Pearyevo prvo putovanje, str. 69 i 70: Približavajući se otoku
Sir Byam Martina, najbliži otoku Melville, zemljopisna širina
je na mjestu promatranja bila 75˚09'23", a dužina 103˚44'37" 38
inklinacija magnetne igle od 88˚25'58" zapadno na zemljopis-
noj dužini od 91˚48', gdje su izvršena posljednja promatranja
na obali, do 165˚50'09" na njihovom sadašnjem položaju, ta-
ko da smo imali", kaže Peary, "plovidbu preko prostora izm-
eĎu ta dva meridijana koji prolaze odmah sjeverno od magne-
tskog pola te nesumnjivo prolaze preko jednih od onih mjesta
na globusu gdje magnetna igla kompasa varira za 180˚, drug-
im riječima tamo gdje kompas pokazuje da je Sjeverni pol na
jugu."
Plovili smo tri dana duţ obale, te stigli do ušća fjorda ili rijeke
neizmjerne širine. Doimao se poput nekog velikog zaljeva, i u nje-
mu smo okrenuli naš ribarski brodić blago prema sjeveroistoku.
Uz pomoć srditog vjetra koji nam je stizao u pomoć svakih dvana-
est sati, nastavljali smo putem prema unutrašnjosti kopna koji se
naposljetku ispostavio kao jedna ogromna rijeka za koju smo posl-
ije saznali da je nazivaju Hiddekel.
 Deset dana smo plovili i saznali kako smo na sreću dostigli uda-
ljenost prema unutrašnjosti gdje oceanske mijene više nemaju utje-
caja na vodu, koja je sada pitka.
Kakogod, to otkriće nije stiglo prerano, zato su naše preostale
bačve vode bile skoro ispraţnjene. Ni trenutak nismo gubili za pu-
njenje bačvi, a zatim smo nastavili ploviti dalje uz rijeku dok je vj-
etar još bio pogodan. Duţ obale su se miljama daleko mogle vidje-
ti velike šume. Drveća su bila enormnih veličina. Iskrcali smo se
nakon što smo se usidrili blizu pješčane plaţe. Ugazili smo u vodu
i nedugo zatim bili nagraĎeni pronalaskom lješnjaka, veoma ukus-
nih i zasitnih. Srdačno smo pozdravili promjenu od naših monoto-
nih zaliha.
Bilo je negdje oko 1.rujna. Izračunali smo da je prošlo preko pet
mjeseci otkada smo otplovili iz Stockholma. Najednom, skoro smo
se isprepastili do gubitka razuma kada smo u daljini čuli pjevušan-
je ljudi. Ubrzo nakon toga smo ugledali golemi brod kako klizi rij-
ekom ravno prema nama. Putnici su pjevali u tako moćnom zboru 39
da je jeka od obale do obale zvučala poput tisuće glasova koji su
ispunjavali svemir treperivom melodijom. Pratnja je svirala na gu-
dačkim instrumentima slični harfama.
Bio je to brod veći od svih koje smo ikada vidjeli, a bio je i dru-
gačije konstruiran.
Azijska mitologija - str. 240, "PronaĎeni Raj" - iz Sayce-ovog
prijevoda, u knjizi "Zabilješke iz prošlosti" se spominje “pre-
bivalište" koje su "bogovi stvorili" za prva ljudska bića - pre-
bivalište u kojem su "postali veliki" i "povećali se u broju" na
lokaciji opisanu riječima koje točno korespondiraju sa onima
u iranskoj, indijskoj, kineskoj, edaičkoj i asteškoj literaturi; to
jest, "u središtu Zemlje". - Warren.
U tom trenutku, naša jedrilica ostala je bez vjetra i ne daleko od
obale. Obala rijeke, prekrivena gigantskim drvećem, uzdizala se
nekoliko stotina metara u neodoljivom stilu. Čini se da smo bili na
rubu neke iskonske šume koja se nesumnjivo protezala daleko od
obale.
Famozna posada napravila je pauzu, a čamac je skoro odmah
spušten. Šest ljudi divovskog rasta veslalo je prema nama. Obratili
su nam se nepoznatim jezikom. Znali smo prema njihovim manira-
ma da nisu bili neprijateljski raspoloţeni. Razgovarali su nešto va-
ţno meĎu sobom, a jedan od njih se pretjerano smijao kao da misli
da je došlo do nekakvog komičnog otkrića. Jedan od njih je primij-
etio naš kompas i čini se kako ih je on zainteresirao više od bilo
kojeg dijela naše šalupe.
Konačno je voĎa dao znak kao da pita da li smo voljni napustiti
naš brodić te da se ukrcamo na njihov brod. "Što kaţeš, sine?" pit-
ao me otac. "Ne mogu učiniti ništa više nego da nas ubiju."
"Čini se da su ljubazno raspoloţeni", odgovorio sam, "iako, ka-
kvi zapanjujući divovi! Mora da su to izabrana šestorice kraljevske
vladavine. Samo pogledaj njihovu ogromnu veličinu."
"Moţemo isto tako ići voljom kao i silom", izustio je moj otac
smiješeći se, "jer oni su itekako sposobni da nas uhvate." Odmah 40
zatim dobio je znakovima na znanje kako smo spremni pridruţiti
mu se.
Unutar nekoliko minuta bili smo ukrcani na njihov brod, a pola
sata kasnije naš mali ribarski brodić bio je podignut s mora nepoz-
natom vrstom kuke i kolotura, te postavljen na brod poput nekakv-
og rariteta.
Nekoliko stotina ljudi nalazio se na tom golemom brodu za koj-
eg smo saznali da se zove "Naz", što smo kasnije shvatili da znači
"zadovoljstvo" ili da pruţim prikladniju interpretaciju – brod "Eks-
kurzija zadovoljstva".
Kao što smo moj otac i ja bili pod začuĎujućim motrenjem gost-
iju s broda, tako je i ta strana rasa divova izazivala u nama jednaku
količinu čuĎenja.
Nije bilo niti jednog čovjeka na brodu koji je bio manji od 3,7
metara. Svi su imali dugačke brade, ne posebno duge, ali izgleda
kratko podrezane. Lica su im bila blaga i lijepa, krajnje svijetla s
rumenim tenom. Nekima su kosa i brada bile crne, nekima riĎave,
dok ostalima plave. Kapetan, kako smo označili dostojanstvenika
na zapovjedništvu velikog plovila, je bio za glavu viši od svih svo-
jih drugova. Ţene su bile u prosjeku 3-3,5 metara visoke. Njihove
karakteristike su bile posebno profinjene, dok je njihov ten bio od
najdelikatnijeg tona boje uljepšane ljekovitim rumenilom.
Vodeći se svim dostupnim podacima, to stanovito mjesto u ra-
zdoblju takvog čovjekovog izgleda se nalazilo u, nama pozna-
tom, izgubljenom "Miocenskom kontinentu" koji je do tada
okruživao Arktički pol. Po toj istini, izvorni Eden nekih ranij-
ih generacija ljudi je dostigao duhovnu zrelost i dugovječnost
neusporedivu u bilo kojoj znanoj zemlji postpotopne povijesti,
što je bez premca znanstveno nevjerojatno. - Wm. F. Warren,
"PronaĎeni Raj", str.284.
Oboje, i muškarci i ţene su se doimali da posjeduju posebne
manire što smo smatrali znakom dobrog odgoja, i usprkos njihovoj
divovskoj veličini, ništa kod njih nije postojalo što bi ukazivalo na 41
neprijatnost. Iako sam bio momak od devetnaest godina, gledao
sam sigurno prema gore kao pravi Tom Thumb. 196 centimetara
mojeg oca uopće nije podiglo pogled povrh linije struka tih ljudi.
Svaki od njih se činio kao da se nadmeće s ostalima u pruţanju
uljudnosti i iskazivanju ljubaznosti prema nama. Sjećam se kako
su se svi smijali iz srca kada su improvizirali stolice za mene i mo-
jeg oca kako bi sjeli za stol. Bili su raskošno odjeveni u kostimima
svojstvenima za njih, i to veoma atraktivnim. Muškarci su bili odj-
eveni u lijepo ukrašenim tunikama od svile i satena te zakopčani
na trupu. Nosili su dokoljenice i visoke čarape finog kroja, dok su
njihova stopala bila u sandalama ukrašenih s zlatnim kopčama.
Rano smo otkrili da je zlato bilo jedno od najpoznatijih metala i
da se često koristilo u dekoraciji.
Koliko god zvučalo čudno, ni moj otac ni ja nismo osjećali ni
najmanju zabrinutost zbog naše sigurnosti. "Stekli smo zasluţeno
priznanje", izusti mi otac, "Ovo je ispunjenje tradicije o kojoj su
42
mi govorili moj otac i djed, kao i mnoge generacije naše rase. Ovo
je zasigurno zemlja s one strane 'Sjevernog vjetra'."
Čini se kako smo utisnuli takav dojam na zabavu da smo poseb-
no povjereni jednom čovjeku, Jules Galdei i njegovoj ţeni radi uč-
enja njihovog jezika, a mi smo bili jednako nestrpljivi da ga nauči-
mo kao i oni da nas pouče.
Na kapetanovu zapovijed brod je vješto okrenut te započeo plo-
viti istim putem natrag uz rijeku. Strojevi broda su uz svu svoju ti-
šinu bili jako snaţni.
Izgledalo je kao da obala i šume jure. Brzina broda je premašiv-
ala brzinu svih vlakova na kojima sam se ikada vozio, čak i ovdje
u Americi. Bilo je predivno.
U meĎuvremenu smo izgubili iz vida sunčeve zrake, ali smo op-
azili zračenje "iznutra", emitirajući se iz mutno crvenog sunca koje
je već prije privukao našu paţnju, a sada nam izgleda predaje blij-
edu svjetlost preko teškog, niskog oblaka daleko ispred nas. Oslo-
baĎalo je, rekao bih, veću svjetlost od dva puna mjeseca u vedroj 43
noći.
Za dvanaest sati taj bi oblak bjeline nestao s našeg vidika kao da
je zasjenjen, a sljedećih dvanaest sati je odgovaralo našim noćima.
Ubrzo smo otkrili da su ti čudnovati ljudi bili štovatelji tog velikog
oblaka noći. Bio je to "Zamagljeni Bog" "Unutarnjeg svijeta".
Brod je bio opremljen osvijetljenim modovima za koje sad pret-
postavljam da su bili električni ureĎaji, a ni otac ni ja nismo bili
dovoljno vješti u mehanici da bi znali odakle dolazi snaga za pokr-
etanje broda ili odrţavanje prelijepih svjetla koje su odgovarale za
istu namjenu kao i naše sadašnje metode osvjetljavanja ulica grad-
ova, domova i ustanova.
Treba imati na umu da je to bilo u kolovozu 1829 godine, a mi
sa vanjske površine Zemlje nismo takoreći ništa znali o električnoj
struji.
Električki preopterećeno stanje zraka je konstantno okrepljivalo.
Nikada se nisam bolje osjećao nego tijekom tih dviju godina kada
smo otac i ja boravili u unutrašnjosti Zemlje.
Da saţmem moju priču dogaĎaja: Brod na kojem smo plovili st-
ao je dva dana nakon što smo se ukrcali. Otac mi je rekao što je pr-
eciznije mogao prosuditi, da se nalazimo direktno ispod Stockhol-
ma ili Londona. Grad u koji smo stigli zvao se Jehu, što je označa-
valo grad na luci. Kuće su bile velike i prekrasno izgraĎene i prili-
čno su izgledale uniformirano premda bez sličnosti. Činilo se kako
je glavna preokupacija ovih ljudi poljoprivreda; breţuljci su bili
prekriveni vinogradima, dok su doline bile namijenjene za rast ţit-
arica.
Nikada nisam vidio takvu izloţenost zlata. Bilo ga je posvuda.
Okviri vratiju i stolova bili su presvučeni zlatnim oplatama. Kupo-
le javnih zgrada bile su od zlata. Zlato je bio najplemenitije iskori-
šteno u ukrašavanju velikih muzičkih hramova.
Vegetacija je rasla u najizdašnijoj raskoši, a voće svih vrsta je
imalo najdelikatniji okus. Kitice groţĎa metar do metar i pol duga-
čke, svaki grozd veličine naše naranče, a jabuke veće od ljudske 44
glave obiljeţavale su čudesan rast gotovo svega u unutrašnjosti
Zemlje.
Velike kalifornijske sekvoje bile bi šikare u usporedbi sa divov-
skim drvećem šuma koje su se protezale miljama u svim pravcima.
Uz podnoţja planina viĎali smo nebrojena krda stoke tijekom posl-
jednjeg dana plovidbe rijekom.
Često smo slušali o gradu naziva "Eden", no zadrţani smo u Je-
hu-u čitavih godinu dana. Krajem tog razdoblja od jedne godine,
naučili smo dobro govoriti jezikom te čudnovate rase ljudi. Naši
poučavatelji, Jules Galdea i njegova ţena su nam dokazali da je to
uistinu bilo hvalevrijedno.
Jednog dana je stigao poslanik vladara Edena kako bi nas vidio.
Cijela dva dana otac i ja smo bili podvrgnuti nizom iznenaĎujućih
pitanja. Ţeljeli su znati odakle smo došli, koja vrsta ljudi "vani"
prebiva, kojeg boga štujemo, o našim religijskim vjerovanjima, na-
čin ţivljenja u našoj stranoj zemlji i tisuću ostalih stvari.
 Kompas kojeg smo ponijeli sa sobom privukao je posebnu paţn-
ju. Otac i ja smo meĎusobno prokomentirali činjenicu što je komp-
as još uvijek pokazivao prema sjeveru, premda sada znamo da smo
isplovili preko krivulje ili ruba zemljinog otvora i da smo otišli da-
leko prema jugu s unutarnje strane zemljine kore, koja je prema pr-
ocjeni mojeg oca bila otprilike 480 kilometara debljine od unutarn-
je do vanjske površine. Relativno govoreći, nije bila deblja od ljus-
ke jajeta, tako da ima skoro jednako toliko površine (morske i kop-
nene zajedno) u unutrašnjosti koliko i na vanjskoj strani Zemlje.
Veliki svjetleći oblak ili uţarena mutno crvena kugla - plameno
crvena ujutro i navečer, a tijekom dana isijava prekrasno bijelo sv-
jetlo, "Zamagljeni Bog" - izgleda da lebdi u središtu golemog vak-
uuma unutar Zemlje gdje se odrţava nepromjenjivim zakonom gr-
avitacije ili odbijajućom atmosferskom silom, što bi ovdje mogao
biti slučaj. Pritom mislim na poznatu silu koja privlači ili odbija sa
istom snagom u svim smjerovima.
Baza tog električnog oblaka ili središnjeg osvjetljenja - sjedala 45
bogova - je tamnog i neprozirnog (izuzevši neizbrojive male otvo-
re) izgleda na dnu velikog podupirača ili oltara boţanstva na koj-
em "Zamagljeni Bog" obitava, a svjetla koja sjaje kroz te nebroje-
ne otvore svjetlucaju po noći u svom punom blistavilu. Izgledaju
kao zvijezde, prirodne poput onih koje gledamo kako sjaje s našeg
doma kraj Stöckholma, osim što se te čine veće. Izgleda da "Zama-
gl jeni Bog" uz svakodnevno okretanje Zemlje, izlazi na istoku i
zalazi na zapadu isto kao što radi i naše sunce gledano s vanjske
površine. Ustvari, ljudi "unutra" vjeruju da je "Zamagljeni Bog"
prijestolje njihovog Jahvea i njegovo boravište. Efekt noći i dana
je stoga uzrokovan svakodnevnom zemljinom rotacijom.
Od tada sam otkrio da je jezik ljudi unutarnjeg svijeta veoma sl-
ičan Sanskrtu.
Nakon što smo se dokazali emisarima iz središnje vlade unutar-
njeg kontinenta i nakon što je na njihov zahtjev moj otac na svoj
grubi način skicirao mapu vanjske površine Zemlje, pokazujući ra-
spored kopna i vode i imenujući svaki kontinent, veliki otok i oce-
an - odvedeni smo kopnom do grada Eden prijevoznim sredstvom
drugačijim od bilo kojeg smo imali u Europi ili Americi. To je vo-
zilo bilo bez sumnje nekakav električni izum. Bilo je nečujno i kr-
etalo se po jednoj ţeljeznoj tračnici savršenom ravnoteţom. Putov-
anje se odvijalo pri velikoj brzini. Voţeni smo preko brda i dolina,
duţ nizina, pa opet uz strme planine bez ijednog očitog pokušaja
da se poravnamo sa zemljom kao što je to slučaj sa ţeljezničkom
prugom. Sjedala vozila su bila ogromna, a ipak udobna i dosta vis-
oko iznad poda auta. Na vrhu svakog auta nalazili su se visoko op-
remljeni kotači zamašnjaci naslonjeni sa svake strane. Bili su tako
dobro automatizirani da kako se brzina auta povećavala tako se br-
zina tih kotača geometrijski povećavala. Jules Galdea nam je obja-
snio da ti kotači nalik na ventilatore na vrhu auta, poništavaju atm-
osferski pritisak ili što je općenito shvaćeno kao gravitacija tako
da je auto siguran od pada sa trake kao što bi bio i u vakuumu; ko-
tači zamašnjaci svojim brzim okretanjem učinkovito poništavaju 46
takozvanu silu gravitacije ili silu atmosferskog pritiska ili koja god
da je to moćna sila koja uzrokuje da sve nepoduprte stvari padaju
na zemljinu površinu ili na najbliţu točku.
Očevo i moje iznenaĎenje bilo je neopisivo kada smo usred kra-
ljevskog veličanstvenog i prostranog predvorja konačno dovedeni
do Velikog Visokog svećenika, vladara nad svim zemljama. Bio je
raskošno odjeven i mnogo viši od onih oko njega i nije mogao biti
manji od 4,3-4,6 metara. Golema prostorija u kojoj smo primljeni
je bila obloţena zlatnim oplatama bogato ukrašeni draguljima ne-
vjerojatnog sjaja.
Grad Eden se smjestio u prekrasnoj dolini, ali ipak na najuzviše-
nijoj planinskoj visoravni Unutarnjeg kontinenta, oko jedne do dv-
ije tisuće metara iznad bilo kojeg dijela okruţujućih zemalja. To je
najljepše mjesto koje sam ikad vidio na svim svojim putovanjima.
U tom povišenom vrtu sve vrste voća, vinove loze, niskog raslinja,
drveća i cvijeća je raslo u neobuzdanom obilju.
 U tom vrtu četiri rijeke su imale svoj izvor u moćnom arteškom
vrelu. Razdvajale su se te kretale u četiri smjera. To mjesto uroĎe-
nici nazivaju "pupak Zemlje" ili početak, "kolijevka ljudskog ro-
da". Imena rijeka su Eufrat, Pison, Gihon i Hiddekel.
"I Gospodin Bog posadi vrt i učini da iz zemlje raste svako
drvo koje je ugodno za gledati i dobro za hranu."
– Knjiga Postanka.
Neočekivano smo naišli na naš mali ribarski brodić u toj palači
ljepote. Donesen je do Visokog svećenika u savršenom izgledu,
baš kakav je i bio kada je uzet iz mora tog dana i poloţen na brod
ljudi koji su nas otkrili na rijeci prije nešto više od godinu dana.
Iskazali su nam sluţbeni prijem na više od dva sata u prisustvu
velikog dostojanstvenika koji se činio ljubazno raspoloţen i obzir-
an. Pokazao se nestrpljivo zainteresiran postavljajući nam brojna
pitanja te konstantno ona pitanja koja njegovi emisari nisu uspjeli
postaviti.
Pri završetku razgovora raspitao se za naš dojam, pitajući nas da 47
li imamo ţelju ostati u njegovoj drţavi ili radije preferiramo da se
vratimo u "vanjski" svijet, omogućujući nam ukoliko je to mogu-
će, uspješan povratak preko pojasa ledene barijere koja okruţuje
sjeverni i juţni otvor Zemlje.
Moj otac je odgovorio: "Veselilo bi mene i mojeg sina posjetiti
vašu zemlju i vidjeti narod, vaše visoke škole i palače umjetnosti i
glazbe, vaše prostrane doline, vaše predivne šume; i nakon što bu-
demo imali takvu prijatnu privilegiju, mi bismo voljeli pokušati
vratiti se doma na vanjsku površinu Zemlje. Ovaj sin je moje jedi-
no dijete, a moja dobra ţena biti će iscrpljena iščekujući naš povra-
tak."
"Bojim se da se nikada nećete vratiti", odgovorio je glavni Viso-
ki svećenik, "jer put povratka je najrizičniji. Kakogod, posjetiti će-
te različite zemlje sa Julesom Galdeom kao pratnjom i biti voĎeni
s puno susretljivosti i ljubaznosti. Kada god budete spremni na po-
vratak, uvjeravam vas da će vaš brod koji je ovdje na izloţbi biti
48
iskrcan u vode rijeke Hiddekel na njezinom ušću, a mi ćemo vam
poţeljeti jahvinu brzinu."
Tako je završio naš jedini razgovor s Visokim svećenikom odn-
osno Vladarom kontinenta.

49
50
IV. poglavlje
U podzemnom svijetu

N aučili smo da se muškarci ne ţene prije svoje sedamdesete

pa do stote godine ţivota, a da su godine u kojima ţene ulaze u br-
ak nešto manje. I muškarci i ţene ţive izmeĎu 600 do 800 godina,
a u nekim slučajevima i mnogo dulje.
Josip kaže: "Bog je produljio život starješinama koji su preth-
odili potopu, i na račun njihovih virusa i kako bi im dali pril-
iku u usavršavanju geometrije i astronomije, koje su inače ot-
krili; što u tome ne bi uspjeli da nisu živjeli šesto godina, jer
samo je nakon perioda od šesto godina velika godina ostvare-
na." - Flammarion - Astronomski mitovi, Pariz, str. 26. 51

Tijekom godine koja je uslijedila posjetili smo mnogo sela i gra-

dova, meĎu kojima su značajni bili Nigi, Delfi, Hectea, a mog oca
su prozivali barem šest puta da ponese mape napravljene grubim
skiciranjem u kojima je prikazao podjelu izmeĎu kopna i vode na
vanjskoj površini Zemlje.
Sjećam se kako sam čuo zamjerku oca kako divovska rasa ljudi
u zemlji "Zamagljenog boga" ima skoro preciznu ideju o zemljovi-
du vanjske površine Zemlje kao i prosječni sveučilišni profesor u
Stockholmu.
Na našim putovanjima smo naišli na šumu gigantskih drveća bl-
izu grada Delfi. Biblija kaţe da drveća preko sto metara visine i
promjera većeg od deset metara rastu u Rajskom vrtu. Ingersolls,
Tom Paines i Voltaire bi bez sumnje proglasili takvu izjavu mit-
om. Ipak, to je opis kalifornijske gigantske sekvoje; nego, ti kalifo-
rnijski giganti su beznačajni kada se usporede sa šumom Goliaths
koju smo vidjeli na unutarnjem kontinentu. Ona obiluje stablima
od 250-300 metara visine i promjera od 30-35 metara; u nebrojen-
om broju i oblicima šume se proteţu stotinama kilometara od mo-
ra.
Ljudi su izvanrednog stupnja znanja u umjetnosti i znanosti, po-
sebice u geometriji i astronomiji. Njihovi gradovi su opremljeni
ogromnim glazbenim palačama, gdje nije rijetko slučaj da dvije i
pol tisuće ţudnih glasova te divovske rase glasno pjeva moćnim
pripjevima najuzvišenijih simfonija. Djeci nije namijenjeno da po-
haĎaju obrazovne institucije prije svoje dvadesete godine. Tada za-
počinje njihov školski ţivot i traje trideset godina, od kojih je des-
et godina posvećeno glazbenom obrazovanju.
Njihova osnovna zanimanja su arhitektura, agrikultura, vrtlarst-
vo, uzgajanje velikih krda stoke i gradnja prijevoznih sredstva svo-
jstvenih za tu zemlju, u svrhu putovanja kopnom i vodom. Pomoću
nekog ureĎaja koji ne mogu objasniti odrţavali su vezu jedni s dr-
ugima izmeĎu najudaljenijih dijelova njihove zemlje.
Sve su graĎevine podignute s posebnim osvrtom na čvrstoću, ot- 52
pornost, ljepotu i simetriju, i sa arhitektonskim stilom daleko atra-
ktivnijim za oko nego li bilo koje druge graĎevine koje sam ikada
ugledao.
Oko tri četvrtine unutarnje površine Zemlje je prekriveno kopn-
om, a jedna četvrtina vodom. Postoje brojne rijeke golemih širina,
neke teku sjevernim, a neke juţnim smjerovima. Neke od njih su
45 kilometara široke, a iz tih golemih vodenih tokova na krajnjim
sjevernim i juţnim dijelovima unutrašnje površine Zemlje, u regij-
ama gdje su opaţene jako niske temperature, se formiraju sante le-
da pitke vode. Zatim se izbacuju u more poput ogromnih jezičaka
leda abnormalnom bujicom turbulentnih voda koja dva puta godiš-
nje počisti sve pred sobom.
Vidjeli smo bezbrojne primjerke ptica, ne većih od onih koji se
viĎaju po šumama Europe i Amerike. Dobro je poznato da je tijek-
om zadnjih nekoliko godina značajan broj vrsta ptica napustio Ze-
mlju. Autor u nedavnom članku na ovu temu piše:
 "Skoro svake godine viĎamo izumiranje jedne ili više vrsta pt-
ica. Od četrnaest vrsta ptica koje su otkrivene u zadnjem stol-
jeću na zapadnom indijskom otoku Sveti Thomas izračunato
je kako je osam vrsta ptica zasad nestalo."
Da li je moguće da su te nestale vrste ptica napustile svoje stani-
ište s ove strane svijeta i pronašle azil u Unutrašnjem svijetu?
Bilo to daleko od mora meĎu planinama ili duţ morske obale,
mi smo pronalazili šaroliki ptičji svijet. Kada su raširili svoja veli-
ka krila neke ptice su imali raspon krila od devet metara. Bilo ih je
raznolikih oblika i boja. Dopušteno nam je da se popnemo na rub
stijene i ispitamo gnijezdo jaja. Bilo ih je pet u gnijezdu, od kojih
je svako bilo 60 centimetara dugačko i 35 centimetara široko.
Nakon toga smo odsjeli tjedan dana u gradu Hectea. Profesor
Galdea nas je odveo do uvale gdje smo vidjeli tisuće kornjača duţ
pješčane obale. Suzdrţavam se od toga da vam kaţem veličinu tih
velikih stvorenja. Bile su 7,5-9 metara dugačke i najmanje 2 metra
visoke. Kada je jedna od njih izbacila svoju glavu imala je izgled 53
nekakvog gnusnog morskog čudovišta.
Strani klimatski uvjeti "unutar" nisu bili povoljni samo za prost-
rane livade raskošnih trava, šume divovskih drveća i ostali vegeta-
cijski ţivot, već i za prelijepi ţivotinjski svijet.
Jedan dan smo ugledali veliko krdo slonova. Zacijelo je bilo oko
petsto tih gromovitih stvorenja s ljuljajućim deblima. Trgali su de-
bele grane s drveća i zgazili raslinje do prašine. Bili su u prosjeku
preko trideset metara dugački i dvadeset do dvadeset i pet metara
visoki.
Činilo se, dok sam zurio u to predivno krdo divovskih slonova
kao da se ponovno nalazim u javnoj knjiţnici u Stockholmu gdje
sam mnogo vremena proveo proučavajući čuda miocenskog doba.
Bio sam ispunjen nijemom zapanjenošću, a i otac mi je bio bez rij-
eči uz strahopoštovanje. Drţao mi je ruku zaštitničkim stiskom
kao da će nas zadesiti strašna nepogoda. Nas dvoje smo bili poput
dva atoma u toj ogromnoj šumi, i srećom nezamijećeni od tog krda
brojnih slonova dok su tutnjali prateći voĎu kao što to i radi krdo
ovaca. Brstili su trave na koje su naišli dok su putovali te tu i tamo
pretresli nebeski svod svojim dubokim trubljenjem.
"Osim toga, veliki broj slonova je bio na tom otoku, te zaliha
životinja svih vrsta. TakoĎer, koje god stvari ima na zemlji,
bilo korijen ili trava, ili drveće, ili destilirane kapi cvijeća i
voća, raslo je i bujalo u toj zemlji." - "Kratilus", Platon.
Mutna sumaglica izlazi iz zemlje svaku večer i stalno kiši barem
jednom svakih dvadeset četiri sata. Ta visoka vlaga i okrepljujuća
električna svjetlost i toplina moţda su zasluţni za raskošnu vegeta-
ciju, dok visoko nabijeni električni zrak i nepromijenjeni klimatski
uvjeti moţda imaju veze sa gigantskim rastom i dugovječnošću ţi-
votinjskog svijeta.
Na nekim se mjestima ravne doline proteţu mnogo kilometara u
svim smjerovima. "Zamagljeni Bog" je u svojem bistro bijelom sv-
jetlu izgledao smireno. Postojala je nekakva opojnost u električno
nabijenom zraku koja je hladila obraze njeţno poput iščeznućeg 54
povjetarca. Priroda je pjevušila uspavanku slabim ţuborom vjetra
čiji je dah bio sladak s miomirisom pupoljka i cvijeta.
Nakon što smo proveli znatno više vremena od godine dana u
posjećivanju nekoliko od mnogih gradova unutarnjeg svijeta te do-
bar dio u drţavi izmeĎu tih putovanja, i više od dvije godine nakon
što nas je na rijeci pokupio veliki krstareći brod, odlučili smo opet
izazvati sreću na moru i pokušati se vratiti na vanjsku površinu Ze-
mlje.
Izrazili smo svoje ţelje koje su nerado, ali bez oklijevanja prihv-
aćene. Naši domaćini su dali mom ocu na njegov zahtjev različite
mape koje pokazuju čitavu unutrašnju zemljinu površinu, njene gr-
adove, oceane, mora, rijeke, zaljeve i uvale. TakoĎer su nam velik-
dušno ponudili vreće zlatnih gruda - neke od njih veličine guščjeg
jajeta - za koje smo bili voljni pokušati uzeti sa sobom u našem ri-
barskom brodiću.
U dolično vrijeme smo se vratili u Jehu u kojem smo proveli
55
mjesec dana u popravljanju i generalnom remontu naše male šalu-
pe. Nakon što je sve bilo spremno, isti brod "Naz" koji nas je u po-
četku opazio, ukrcao nas je i odveo do ušća rijeke Hiddekel.
Nakon što su nam naša divovska braća spustila brodić u more,
bili su jako ţalosni zbog rastanka i jasno pokazali zabrinutost za
našu sigurnost. Moj se otac zakunio Odinom i Torom da će se sig-
urno vratiti za godinu ili dvije i opet ih posjetiti. A onda smo im
rekli zbogom. Pripremili smo i podigli jedro, ali puhao je lagani
povjetarac. Ostali smo bez vjetra sat vremena nakon što su nas na-
ši divovski prijatelji pustili i krenuli na svoje povratno putovanje.
Vjetrovi su konstantno puhali prema jugu, tj. puhali su sa sjeve-
rnog otvora prema - kako smo znali - jugu, ali za kojeg je naš ko-
mpas pokazivao ravno prema sjeveru.
Tri dana smo pokušavali ploviti i nadvladati vjetar, no bez uspj-
eha, na što mi je otac rekao: "Sine moj, vratiti se istom rutom koj-
om smo došli je nemoguće u ovo doba godine. Pitam se zašto se
toga prije nismo sjetili. Bili smo ovdje skoro dvije i pol godine; st- 56
oga je ovo doba godine kada sunce počinje sjati na juţnom otvoru
Zemlje. Duge zimske noći sada vladaju u području Spitzbergena."
"Što da učinimo?", pitao sam.
"Samo jednu stvar moţemo učiniti", odgovori moj otac, "a to je
da krenemo prema jugu." Zatim je okrenuo plovilo, potpuno raširi-
o jedra i krenuo, prema kompasu sjeverno, no u biti juţno. Vjetar
je bio snaţan i činilo se da smo ušli u struju koja se kretala izvanr-
ednom brzinom u istom smjeru.
Za samo četrdesetak dana smo stigli u Delfi, grad kojeg smo po-
sjetili u društvu našeg vodiča Julesa Galdee i njegove ţene, blizu
ušća rijeke Gihon. Ovdje smo se zadrţali dva dana. Bili smo najg-
ostoljubivije primljeni od istih ljudi koji su nas srdačno primili tij-
ekom naše prošle posjete. Ukrcali smo nekoliko dodatnih zaliha i
opet razapeli jedro prateći iglu koja je usmjerena sjeverno.
Na našem smo odlasku prošli kroz uski kanal koji se doimao po-
put odvajajućeg vodenog tijela izmeĎu dvaju zamjetna kopnena ti-
jela. S desne strane se nalazila predivna plaţa pa smo je odlučili
izviditi. Bacili smo sidro i nagazili na obalu kako bi se odmorili
dan prije nego što ćemo nastaviti naš rizični pothvat. Naloţili smo
vatru i bacili nekoliko štapova osušenog isplavljenog drva. Dok mi
je otac koračao obalom ja sam od naših zaliha pripremio primamlj-
ivi obrok.
Bila je blaga blistava svjetlost koja je kako je rekao moj otac,
rezultirala od sunca koje je sjalo s juţne zemljine pukotine. Tu noć
smo bezbriţno spavali. Probudili smo se sljedeće jutro odmorni
kao da smo spavali u vlastitim krevetima u Stockholmu.
Nakon doručka smo krenuli u unutrašnju avanturu otkrića, meĎ-
utim nismo daleko otišli kada smo ugledali ptice koje smo isprva
prepoznali kao pripadnike porodice pingvina. One su neleteće pti-
ce, ali izvrsni plivači ogromne veličine s bijelim prsima, kratkim
krilima, crnim glavama i dugačkim šiljastim kljunovima. Bili su
visoki oko 2,8 metara. Promatrali su nas s malim iznenaĎenjem i
ubrzo počeli prije gegati nego hodati prema vodi te otplivali u sje- 57
vernom pravcu.
"Noći nikada nisu toliko tamne na polovima kao u drugim re-
gijama, jel čini se kao da zvijezde posjeduju dva puta više svj-
etlosti i blistavila. Uz to, postoji i neprekidna svjetlost raznol-
ikih nijansi koja pripada meĎu najčudnije fenomene prirode."
- Rambrossonova Astronomija.
DogaĎaji koji su uslijedili tijekom idućih stotinu ili više dana ne
daju se opisati. Nalazili smo se na otvorenom moru bez leda. Proc-
ijenili smo da je bio mjesec studeni ili prosinac, i znali smo da je
takozvani Juţni pol bio okrenut prema Suncu. Stoga, kada bi napu-
stili unutrašnju električnu svjetlost "Zamagljenog Boga" i njegovu
okrepljujuću toplinu, tada bi nas trebala dočekati svjetlost i toplina
sunca koje obasjava graničnu unutrašnjost preko zemljinog juţnog
otvora. Nismo pogriješili.
"Činjenica što daje fenomen polarne aurore, njena najveća va-
žnost je ta što Zemlja postaje samoosvjetljavajuća; da osim sv-
 jetlosti koju kao planet prima od centralnog tijela, pokazuje i
sposobnost održavanja svjetlosnog procesa prikladnog za se-
be." - Humbolt.
Bilo je trenutaka kada je naše malo plovilo, nošeno neprekidnim
i ustrajnim vjetrom, jurilo vodama poput strijele. Dakako, da smo
se kojim slučajem susreli sa skrivenom hridi ili nekakvom zaprek-
om, naše malo plovilo bi se raznijelo u daske.
Konačno smo se uvjerili da je atmosfera svakako postajala hlad-
nija, a nekoliko dana kasnije ledenjaci su se mogli opaziti daleko s
naše lijeve strane. Otac je objasnio, i to točno, da su vjetrovi koji
su napunili naša jedra stigli iz tople klime "iznutra". Ovo doba go-
dine je zacijelo bilo najnepovoljnije za probijanje u "vanjski" svij-
et i da pokušamo hitro prijeći našom ribarskom jedrilicom kroz ot-
vorene kanale zaleĎene zone koja je okruţivala polarne krajeve.
Bili smo meĎu gusto nabijenim santama leda, a tada se naše malo
plovilo provuklo kroz tijesne kanale i izbjeglo kršenje o santu leda.
Kompas se ponašao u jednako opijenom i nepouzdanom stilu pri 58
prolasku kroz juţnu zakrivljenost odnosno rub zemljine kore, kao i
na našem dolaznom putovanju kraj sjevernog ulaza. Vrtio se, inkl-
inirao i izgledao kao da je zaposjednut.
Kapetan Sabine na str. 105 u "Putovanja arktičkim područji-
ma piše:"Geografska odluka o smjeru i intenzitetu magnetskih
silnica na različitim točkama zemljine površine je bila smatr-
ana kao predmet vrijedan posebnog istraživanja. Istražiti u
različitim krajevima svijeta deklinaciju, inklinaciju i intenzitet
magnetske igle, i njena periodična i sekularna odstupanja te
uzajamne veze i ovisnosti, mogu se valjano istražiti jedino u
pouzdanim magnetskim opservatorijima."
Jedan dan dok sam tromo gledao preko šalupe u bistro more, ot-
ac je iznenada uskliknuo: "Stijene!" Gledajući gore kroz uzdizuću
maglu, ugledao sam bijeli objekt koji je stršio stotinu metara uvis
kompletno blokirajući naš nastavak plovidbe. Smjesta smo spustili
jedro, skoro pa prekasno. U momentu smo se našli zaglavljeni iz-
59
meĎu dva monstruozna ledena brijega. Nabijali su se i strugali jed-
an o drugog. Bili su poput dva boga rata koji se natječu u superio-
rnosti. Jako smo bili uznemireni. Naravno, nalazili smo se na liniji
srdite borbe; gromoviti zvuk struganja leda je zvučao na neprekid-
nu paljbu artiljerije. Blokovi leda veći od kuće stalno su bili dizani
tridesetak metara moćnom silom bočnih pritiskanja; tresli bi se do
gore i zadrţavali na nekoliko sekundi, a zatim srušili dolje zagluš-
ujućom bukom te nestali u zapjenušanim vodama. Tako se na više
od dva sata nastavila borba dvaju ledena brijega.
Izgledalo je kao da je stigao kraj. Pritisak leda bio je zastrašuju-
ći, iako nismo bili uhvaćeni u opasnim mjestima ugnječenja i što
smo bili sigurni na neko vrijeme, dizanje i lomljenje tone i tone le-
da dok je padalo u ovim vodenim dubinama i posvuda zapljuskiva-
lo, ispunilo nas je uzdrmanim strahom. Napokon, na našu radost,
struganje leda se zaustavilo i unutar nekoliko sati velika masa leda
se polagano počela odvajati, a zatim kao da se desio čin više sile.
Ravno ispred nas je leţao otvoreni kanal. Bili se trebali odvaţiti 60
ući našim malim plovilom u ovaj prolaz? Ako se pritisak opet poj-
avi, naša mala jedrilica će se zajedno s nama skršiti u ništavilo.
Odlučili smo riskirati. Razapeli smo jedro na povoljnom povjetar-
cu i uskoro krenuli u stilu trkaćeg konja galopirajući kroz šibe ov-
og neznanog kanala.
V. poglavlje
Među ledenim brijegovima

S ljedećih četrdeset i pet dana bili smo preokupirani izbjegava-

njem santi leda i lovljenju kanala; dakako, da nismo bili potpomo-
gnuti jakim juţnim vjetrom i malim brodićem, sumnjam da bi ova
priča ikada bila ispričana svijetu.
Napokon je došlo jutro kada mi je otac rekao: "Sine, mislim da
ćemo ugledati dan. Skoro pa ćemo se provući kroz led. Pogledaj!
Otvoreno more leţi ispred nas."
Ipak, bilo je još nekoliko ledenih brjegova koji su plutali prema
otvorenom moru ispred nas sa svake strane, proteţući se na mnogo
kilometara. Ravno ispred nas, a i po kompasu koji se upravo ispra- 61

vio, u sjevernom smjeru se nalazilo otvoreno more.

"Kakvu predivnu priču imamo ispričati ljudima Stockholma",
nastavio je moj otac, dok je izraz oprostivog zanosa oţivio njegov
čestit izgled lica. "Pomisli samo na zlatne grude koje smo spremili
u spremštu za teret!"
Hvalio sam oca, ne samo zbog odvaţnosti i otpornosti, već i zb-
og hrabre smionosti kao pronalazača i što je uspio izvesti putovan-
je koje je sada obećavalo uspješan završetak. Bio sam takoĎer zah-
valan što je okupio obilje zlata koje smo nosili doma.
Dok smo si čestitali zbog toga što smo zadrţali dobre zalihe vo-
de i hrane i zbog opasnosti koje smo izbjegli, najednom smo ostali
zaprepašteni slušajući najuţasniju eksploziju uzrokovanu odlomlj-
avanjem ogromnog ledenog brijega. Bio je to oglušujući tutanj po-
put pucanja tisuće topova. U tom smo trenutku plovili velikom br-
zinom i slučajno bili blizu monstruoznog ledenog brijega koji je
po svojoj prilici bio nepokretan poput malog otoka. Izgleda da se
ledeni brijeg odlomio na dva dijela i počeo razdvajati zbog čega se
ravnoteţa monstruma kraj kojeg smo prošli porušila, te je on poč-
eo uranjati. Moj otac je brzo predosjetio opasnost prije nego što
sam ja shvatio njene moguće uţasne posljedice. Ledeni brijeg je
dosegnuo u dubine plavetnila za oko dvjesto metara. Kako se pre-
vrnuo, dio koji je izlazio iz morskih dubina je zahvatio našu šalupu
kao polugu sa oslonca te nas odbacio u zrak kao nogometnu loptu.
Naš brodić je pao natrag na ledeni brijeg, koji je za to vrijeme
promijenio stranu na vrhu. Otac mi je još uvijek bio na brodu zapl-
eten za uţad, dok sam ja odbačen za nekih šest metara.
Smjesta sam se podigao na noge i povikao prema ocu, koji je
uzvratio: "Sve je u redu." Upravo tada se pred mene pojavila slika.
Horor svih horora! Krv se sledila u mojim ţilama. Ledeni brijeg je
još uvijek bio u pokretu, a njegova ogromna teţina i sila pri obara-
nju bi mogla uzrokovati da privremeno potpuno uroni. Potpuno
sam bio svjestan kakav bi to usisajući vrtlog moglo stvoriti usred
voda sa svake strane. Slijevale bi se u depresiju svojim punim bije- 62
som kao gladni vukovi ţedni krvi.
U ovom krajnjem trenutku duševne patnje, sjećam se otklizava-
nja po brodu koji je leţao na svom boku i razmišljanja da li bi se
ikako mogao ispraviti i da li će moj otac uspjeti pobjeći. Da li je
ovo kraj naših borbi i avantura? Da li je ovo smrt? Sva ta pitanja
prolazila su mi kroz glavu u djeliću sekunde, a trenutak kasnije sa-
m se upustio u borbu ţivota i smrti. Teţak monolit leda potonuo je
ispod površine, a ledeno hladna voda je ţuborila oko mene pomah-
nitalom srdţbom. Nalazio sam se u smočnici u koju je voda curila
sa svih strana. Za koji trenutak izgubio sam svijest.
Nakon što su mi se djelomično povratila osjetila i probudio se iz
nesvijesti poluutopljenog čovjeka, našao sam se leţeći mokar, uk-
očen i skoro smrznut na ledenom brijegu.
MeĎutim, nije bilo znaka mog oca ili naše male ribarske šalupe.
Monstruozni ledeni brijeg se smirio i sa svojom novom ravnoteţ-
om uzdigao svoju glavu za oko petnaest metara iznad valova. Vrh
ovog "ledenog otoka" je bila visoravan od pola jutra u opsegu.
Jako sam volio svog oca, pogodila me tuga zbog njegove smrti.
Proklinjao sam sudbinu što mene nije pustila da spavam s njim u
ovim dubinama oceana. Konačno sam se popeo i pogledao oko se-
be. Grimizni nebeski svod iznad, osamljeni zeleni ocean ispod te
povremeno jedva primjetna santa leda. Moje srce je potonulo u be-
znadni očaj. Oprezno sam birao put preko brijega do druge strane
nadajući se da se naš brodić uspravio.
Usudim li se pomisliti kako je moţda moj otac još uvijek ţiv?
Bio je to samo tračak nade koji se zapalio u mojem srcu. Očekiva-
nje mi je ugrijalo krv u venama i započelo prodirati poput nekog
rijetkog stimulansa svakim djelićem mojeg tijela.
Puzao sam blizu strme strane ledenog brijega i provirio prema
dubini nadajući se, još uvijek se nadajući. Zatim sam zamislio kr-
ug oko vrha brijega skenirajući svaki korak puta te se tako nastav-
io kretati u krug. Jedan dio mog uma je zacijelo postajao manijak-
alan, dok je drugi, vjerujem, kao i do dan danas, bio savršeno razu- 63
man.
Bio sam svjestan da sam napravio krug desetak puta, i dok je je-
dan dio mojeg uma znao da u svakom pogledu nije postojao ni tra-
čak nade, ipak me je neka čudna, fascinantna zabluda očaravala i
tjerala da se zavaravam očekivanjem. Čini se da mi je drugi dio
mozga govorio da bez obzira što nije postojala mogućnost da mi je
otac ţiv, ako prestanem raditi kruţno hodočašće, ako stanem na tr-
enutak, to će onda biti priznanje poraza. Trebam li to napraviti?
Osjećao sam se da ću poludjeti. Tako sam sat za satom kruţio i kr-
uţio bojeći se da ne stanem i odmorim se sa fizičkom nemoći da
nastavim mnogo dalje. Oh!
Uţas nad uţasima! Doţivjeti brodolom u ovim vodenim prostra-
nstvima bez hrane i pića, i s jednim nepouzdanim ledenim brijeg-
om kao obitavalište. Moje srce je tonulo zajedno sa mnom, a svi
izgledi za nadu su bljedili u tamni očaj.
Tada, ruka Spasitelja se ispruţila, a smrtna mirnoća osamljenos-
64
ti koja je rapidno postajala nepodnošljiva, odjednom je prekinuta
pucnjem iz signalnog pištolja. Oduševljeno sam pogledao prema
gore, a onda ugledao na udaljenosti od jednog kilometra kitolovca
kako se kreće u mom pravcu sa raširenim jedrima.
Očito je moja konstantna aktivnost na ledenom brijegu privukla
njihovu pozornost. Kada su prišli bliţe, izvadili su čamac i oprez-
no ga spustili do ruba vode. Bio sam spašen, a trenutak kasnije po-
dignut na palubu kitolovca.
Saznao sam da je to škotski kitolovac "The Arlington". Krenuo
je iz Dundeea u rujnu i smjesta krenuo prema Antarktiku u potragu
za kitovima. Kapetan Angus MacPherson se doimao ljubazno ras-
poloţen, no po pitanju discipline ţeljezne energije, što sam ubrzo
shvatio. Kada sam mu pokušao reći da sam došao iz "unutrašnjos-
ti" Zemlje, kapetan i njegov drug su se pogledali, prodrmali glav-
om i inzistirali da me se stavi u postelju pod strogim nadzorom br-
odskog liječnika.
Bio sam jako slab da bi imao volje jesti i nisam spavao mnogo 65
sati. Kakogod, nakon nekoliko dana, probudio sam se jedno jutro i
obukao bez da sam pitao liječnika ili bilo koga drugoga za dopušt-
enje, te im rekao da sam normalan koliko i svi ostali.
Kapetan je poslao po mene i opet me upitao u vezi toga otkuda
sam stigao i kako sam se našao sam na ledenom brijegu u dalekom
Antarktičkom oceanu. Odgovorio sam mu kako sam upravo stigao
iz "unutrašnjosti" Zemlje i nastavio mu pričati kako smo otac i ja
krenuli putem Spitzbergena, a izašli van putem Juţnog pola. Od-
mah nakon toga sam stavljen pod okove.
,

Nakon toga sam čuo kako kapetan govori drugu da sam lud kao
zec u oţujku i da moram ostati u zatočeništvu dok se dovoljno ne
urazumim kako bi podnio istinit izvještaj.
Napokon, nakon mnogo proklinjanja i obećavanja, pustili su me
s okova. Tada i tamo sam odlučio izmisliti neku priču koja bi mo-
gla zadovoljiti kapetana i opet se uputiti na putovanje do zemlje
"Zamagljenog Boga", barem kada budem na sigurnom meĎu prija-
teljima.
Tijekom dva tjedna dopušteno mi je da budem jedan od morna-
ra. Malo kasnije kapetan me zapitao za objašnjenje. Rekao sam mu
da su moja iskustva bila toliko uţasna da se bojim prisjećanja na to
i zamolio ga da to pitanje ostane neodgovoreno do nekog budućeg
trenutka. "Mislim da se značajno oporavljaš", rekao je, "ali ti nisi
još razuman samo zbog dobrog dogovora." "Dopustite meni da ob-
avim posao koji će te dodijeliti", odgovorio sam, "a ako vas dovol-
jno ne kompenzira, platiti ću vam čim stignemo u Stockholm - do
zadnjeg penija." I tako je ta stvar mirovala.
Kada smo napokon stigli u Stockholm, kao što sam već prije sp-
omenuo, otkrio sam da je moja dobra majka umrla prije više od
godinu dana. TakoĎer sam rekao kako me poslije izdajništvo mog
roĎaka smjestilo u ludnicu, gdje sam zadrţan dvadesetosam godina
- koje su se činile beskrajnima - te kako sam se poslije, nakon izla-
ska vratio ribarskom ţivotu kojeg sam marljivo slijedio punih dva-
desetsedam godina, zatim kako sam stigao u Ameriku te naposljet- 66
ku u Los Angeles u Kaliforniji. MeĎutim, sve ovo moţe biti od
malog interesa za čitatatelja. Naravno, meni se činilo kako su moja
predivna putovanja i čudnovate avanture dosegle vrhunac kada me
je škotski kitolovac uzeo sa ledenog brijega Antarktičkog oceana.
67
68
VI. poglavlje
Zaključak

P ri zaključivanju ove povijesti mojih avantura, ţelio bih se izj-

asniti kako čvrsto vjerujem da je znanost još uvijek nedorasla što
se tiče njenog znanja o zemljinoj kozmologiji. Postoji toliko toga
neobjašnjivo za današnje prihvaćeno znanje i tako će i ostati sve
dok naši geografi ne upoznaju zemlju "Zamagljenog Boga".
To je zemlja iz koje stiţu veliki trupci cedrovine koje pronalaze
istraţivači u otvorenim morima daleko od sjevernog ruba zemljine
kore, takoĎer i tijela mamuta čije su kosti pronaĎene u beskrajnim
naslagama diljem sibirske obale.
69
Istraţivači Sjevera su mnogo učinili. Sir John Franklin, De Hav-
en Grinnell, Sir John Murray, Kane, Melville, Hall, Nansen, Schw-
atka, Greely, Peary, Ross, Gerlache, Bernacchi, Andree, Amsden,
Amundson i drugi su nastojali odlediti zaleĎenu tvrĎavu misterije.
Čvrsto sam uvjeren kako su Andre i njegova dva hrabra pratila-
ca Strindberg i Fraenckell, koji su krenuli balonom "Oreon" sa sje-
verozapadne obale Spitzbergena tog nedjeljnog poslijepodneva 11.
srpnja 1897., sada u unutrašnjosti Zemlje i nesumnjivo ih zabavlja-
ju kao što su mog oca i mene zabavljala ta dobrodušna rasa divova
koja naseljava unutarnji Atlantski kontinent.
Kako sam na svoj skroman način posvetio godine tim problemi-
ma, dobro sam upoznat sa prihvaćenim definicijama gravitacije,
kao i sa uzrokom privlačenja magnetske igle. Usudim se izreći
moje čvrsto uvjerenje kako je magnetska igla isključivo pod utjec-
ajem električnih struja koje pokrivaju ovaj planet poput odjeće, i
da te električne struje u svom neprekidnom kruţenju izlaze iz juţn-
og kraja zemljinog cilindričnog otvora, potom se raspršuju i šire
po cijeloj vanjskoj površini Zemlje i pomahnitalo juriše svojim
smjerom prema Sjevernom polu. I dok te struje jure prema svemi-
ru iznad zemljine krivine ili ruba, na kraju se ipak spuštaju natrag
u unutrašnjost i nastavljaju svoj put juţno duţ unutarnje strane ze-
mljine kore, prema otvoru takozvanog Juţnog pola.
Mr. Lemstrom je zaključio kako se električni izboj koji se jedi-
no može opaziti spektroskopskim ureĎajima, odvija na površi-
ni Zemlje svuda oko njega i da iz daljine izgleda kao blijed iz-
gled Aurore, fenomen blijede i plamene svjetlosti koji se pon-
ekad vidi sa vrha Spitzbergen planina." - Arktički priručnik,
str.739.
Što se tiče gravitacije, nitko ne zna što je to zapravo, jer još nije
utvrĎeno da li je atmosferski pritisak taj koji uzrokuje da jabuka
padne, ili na 250 kilometara ispod zemljine površine – pretpostav-
ljam polovica debljine zemljine kore - postoji nekakva snaţna ma-
gnetska privlačnost koja privlači jabuku. Prema tome, naučnicima
fizike je nepoznato da li je jabuka, kada napusti granu drveta, 70
privučena ili natjerana prema dolje do najbliţe točke otpora.
Sir James Ross tvrdi da je otkrio magnetski pol na oko 74˚ zem-
ljine širine. To je krivo - magnetski pol se nalazi točno na polovici
udaljenosti kroz zemljinu koru. Dakle, ako je zemljina kora 500
kilometara debljine, što je udaljenost koju sam procijenio, onda se
magnetski pol zasigurno nalazi 250 kilometara ispod površine Ze-
mlje; nije bitno gdje je testiranje izvedeno. I na toj zasebnoj točci,
250 km ispod površine, gravitacija prestaje, postaje neutralna; a
nakon te točke prema unutrašnjoj zemljinoj površini, geometrijski
se povećava reverzna privlačnost sve dok se ne prijeĎe 250 kilom-
etara koji će nas dovesti do unutrašnje površine Zemlje.
Stoga, kad bi probušili rupu kroz zemljinu koru u Londonu, Par-
izu, New Yorku, Chicagu ili Los Angelesu na dubinu od 500 kilo-
metara; ona bi povezivala dvije površine.
Dok bi se inercija i moment teţine smanjivali krečući se s vanj-
ske površine do magnetskog centra, ipak, prije nego li bi stigli do
71
unutarnje zemljine površine ona bi postupno opadala, pauzirala ka-
da bi prošli polovicu puta, te se smjesta spuštala idući prema vanj-
skoj površini i tako nastavila oscilirati kao njihanje njihala nakon
isključenja energije, sve dok se napokon ne bi odmorila na magne-
tskom centru odnosno na toj zasebnoj točci točno na polovici uda-
ljenosti izmeĎu vanjske i unutarnje zemljine površine.
Zemljina rotacija svakodnevnim aktom spiralne vrtnje - pri brz-
ini od oko 1600 km/h, odnosno oko 450 m/s - čini Zemlju ogrom-
nim elektrogeneracijskim tijelom, velikim strojem, moćnim proto-
tipom slabašnog dinama koji je u najboljem slučaju blijeda imitac-
ija stroja prirode.
Doline tog unutrašnjeg Atlantskog kontinenta, koji obrubljuje
gornje vode dalekog sjevera, su tijekom sezone prekrivene veliča-
nstvenim i najraskošnijim cvijećem. Ne stotine i tisuće, već miliju-
ni jutara od kuda se pelud i cvjetovi nose skoro svakim pravcem
pomoću zemljine spiralne rotacije i puhanja vjetra. Cvjetovi i pel-
ud iz neizmjernih cvjetnih livada su ti koji uzrokuju obojenje snij- 72
ega u arktičkim krajevima koji toliko zbunjuje istraţivače sjevera.
Kane, Volumen I. na str 44. Kaže: "Prošli smo pokraj 'rumen-
ih litica' Sir Johna Rossa u poslijepodne 5. kolovoza. Krpe cr-
venog snijega zbog kojih su litice i dobile naziv, mogle su se
jasno vidjeti sa udaljenosti petanaest kilometara od obale."
La Chambre u zapisima Andreove ekspedicije balonom, na
str. 144 piše: "Na otoku Amsterdam snijeg je obojen u crveno
do znatne udaljenosti, a stručnjaci ga skupljaju kako bi ga is-
pitali na mikroskopu. On u biti ima neka osobita svojstva; dr-
ži se da sadrži veoma sitne biljke. Scorbly, slavni kitolovac, je
već prije to zamijetio."
Ta nova zemlja "unutar" je bez sumnje dom i kolijevka ljudske
rase te gledana sa stanovišta naših otkrića mora po nuţdi imati va-
ţnu zaslugu za fizičke, paleontološke, arheološke, psihološke i mi-
tološke teorije antičkog doba.
Samu ideju o povratku u zemlju misterija - u sam početak - do
porijekla čovjeka - nalazimo u egipatskim tradicijama o početnim
zemaljskim krajevima bogova, heroja i ljudi; u povijesnim ostaci-
ma Manethoa, potpuno potvrĎenim povijesnim podacima uzetih iz
nedavnih iskapanja Pompeja; i u tradicijama sjeverno američkih
indijanaca.
Sada je jedan sat iza ponoći - Nova godina 1908. je ovdje, ovo
je treći dan, i nakon što sam konačno završio zapisivanje svojih
čudnovatih putovanja i avantura koje ţelim podijeliti sa svijetom,
spreman sam i očekujem miran počinak koji će sigurno biti popra-
ćen ţivotnim kušnjama i promjenama. Imam puno godina i sazreo
sam u avanturama i tugama, ipak, bogat sam nekolicinom prijatelja
koje sam zadrţao uz sebe u svojem naporu da vodim ispravan i če-
stit ţivot. Poput priče koja je skoro ispričana, moj se ţivot gasi. U
meni vlada snaţan predosjećaj kako neću doţivjeti ponovni izlazak
drugog sunca. Stoga zaključujem svoj izvještaj.

73
Olaf Jansen
74
 Bilješka autora

Naišao sam na mnogo poteškoća u odgonetavanju i ureĎivanju

rukopisa Olafa Jansena. Kakogod, uzeo sam si slobodu rekonstrui-
ranja samo nekoliko izraţaja i u tome nisam ni na koji način prom-
ijenio smisao ili značenje teksta. Inače, originalni tekst nije bio ni-
malo zakinut ili obogaćen odreĎenim riječima ili rečenicama.
Nije moguće da izrazim svoje mišljenje o procjeni ili vjerodost-
tojnosti predivnih iskaza Olafa Jansena. U priči navedeni opisi ču-
dnovatih krajeva i njihovih stanovnika, lokacije gradova, nazivi i
smjerovi rijeka i druge popratne informacije se na svaki način sla-
ţu sa grubim crteţima koje je taj častan Norveţanin predao meni
na čuvanje. Moja namjera je da jednog dana rukopis zajedno s crt- 75
eţima predam Smithsonovom intitutu kako bi se sačuvao u korist
onih koji su zainteresirani u misterije "najdaljeg sjevera" – zamrz-
nutog kruga tišine. Pouzdano je da postoje mnoge stvari u vedskoj
literaturi, u "Josephu", "Odiseji", "Ilijadi", Terrien de Lacouperieo-
voj "Rana povijest kineske civilizacije", Flammariovoj "Astrono-
mski mitovi", Lenormantovoj "Počeci povijesti", Hesiodovoj "Te-
ogonija", rukopisima Sir Johna de Maundevillea i Sayceovoj "Zap-
isi prošlosti". Ova literatura je u najmanju ruku u neobičnom skla-
du s nevjerojatnim tekstovima koje nalazimo u ţutom rukopisu st-
arog Norveţanina Olafa Jansena koji je sada po prvi puta uručen
svijetu.

Willis George Emerson

Willis George Emerson
Willis George Emerson

76