Sveučilište u Zagrebu

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Znanstveno učilišni kampus Borongaj
Borongajska cesta 83f

Hortikulturalna terapija
Seminarski rad

Kolegij: Uvod u komplementarne terapije

Nositeljica kolegija: izv. prof. dr. sc. Renata Martinec
Seminar izradili: Snježana Đukić, Maja Pepelko, Romana Rogač i Ivana Šunjić

Zagreb, siječanj 2020.

Sadržaj

1. Uvod.....................................................................................................................................3
1.1. Definicija pojma hortikulturalne
terapije............................................................................4
1.2. Kratki pregled razvoja hortikulturalne
terapije...................................................................5
2. Što i kako se koristi u hortikulturalnoj terapiji....................................................................6
2.1. Vrt – mjesto provođenja
terapije........................................................................................7
2.2. Tipovi
vrtova......................................................................................................................7
2.3. Značajke
vrtova..................................................................................................................8
2.4.
Bilje...................................................................................................................................12
3. Kada se koristi hortikulturalna terapija..............................................................................12
4. Primjena s drugim komplementarnim terapijama..............................................................15
5. Ciljevi i ishodi terapije.......................................................................................................15
6. Specifičnosti primjene.......................................................................................................18
7. Prikazi istraživanja............................................................................................................19
8. Zaključak...........................................................................................................................21
9. Literatura...........................................................................................................................22
10. Popis priloga......................................................................................................................23

2
 1. Uvod

Čovjek je neodvojivi dio prirode. Priroda je svuda oko nas i čovjek je oduvijek dio prirode i
priroda dio njega. On iz nje izrasta i u nju se vraća u različitim fazama svoga života. Povezan je s
njom na pasivan način – uživajući njezine blagodati; i aktivan – intervenirajući u njen životni
tijek, rast i razvoj kroz različite aktivnosti. Najčešće su to hortikulturalne aktivnosti kojima ćemo
se i mi baviti u ovom seminarskom radu.

Hortikultura kao aktivni oblik povezanosti s prirodom se tradicionalno definirala kao

proizvodnja biljaka za komercijalnu prodaju ili obrađivanje i održavanje biljaka i parkova.
Međutim, u novije vrijeme, a osobito razvojem hortikulturalne terapije sve više se mijenja fokus
hortikulturalnih aktivnosti; s isključivo komercijalnog i estetskog; dakle rezultata (produkta)
aktivnosti i postavlja fokus na značajnost procesa brige za biljke više nego na sam produkt te
brige.

Upravo u tom aspektu aktivnog povezivanja čovjeka s prirodom, stručnjaci različitih profila
(psihijatri, neurolozi i dr.) prepoznali su znatne mogućnosti terapijskog djelovanja
hortikulturalnih aktivnosti te pokušavaju implementirati njezine elemente u vlastiti rad. Iz tog
angažmana različitih stručnjaka koji su prepoznali blagotvorne i terapijske učinke ovih aktivnosti
na široki spektar stanja i bolesti koja ugrožavaju suvremenog čovjeka razvija se hortikulturalna
terapija.

3
 1.1. Definicija pojma hortikulturalne terapije

U samom središtu bavljenja uzgojem biljaka stoji čovjek koji ima potrebu i želju njegovati i
brinuti o potrebitom drugom. Ta se iskonska potreba unutar ideje o hortikulturalnoj terapiji
spojila s blagotvornim djelovanjem prirode na sve aspekte čovjekova života. Uz profesionalno
vođenje terapeuta osposobljenog za korištenje bilja u svrhu poboljšanja generalnog stanja
čovjeka pacijenta, oformila se hortikulturalna terapija kao postupak i pojam. Hortikulturalna
terapija je stručno vođen oblik liječenja pacijenta u kojem se pozitivne vrijednosti ljudske
interakcije s biljkama i vrtovima koriste kako bi se unaprijedile kognitivne, psihološke, socijalne
i fizičke funkcije korisnika (Kuharić et al, 2010).

Ne sporeći oko blagotvornih učinaka prirode na čovjeka, od nestrukturiranih vrtnih aktivnosti

hortikulturalna se terapija razlikuje u tome što ima točno određen cilj terapije osmišljen prema
pacijentu, u terapiji sudjeluje specifična grupa ljudi ili pojedinac, a terapiju provodi terapeut koji
posjeduje znanja i vještine korištenja hortikulturalnih djelatvnosti u terapeutske svrhe. Također,
prema Halleru i Krameru (2006) primarna je aktivnost terapije kultivacija biljaka.

Hortikulturna terapija temelji se na smislenom korištenju hortikulturnih aktivnosti i zadataka

putem uzgoja i održavanja biljaka, a vrtne aktivnosti su odabrane da bi postigle određeni cilj
specifičan za svakog sudionika. Pasivno uživanje u dobrobitima prirodnog okoliša može biti dio
programa, ali tada ne smije uključivati aktivno sudjelovanje (Staraj, 2013).

S obzirom na to kako se terapija provodi i tko je provodi, razlikuju se hortikulturalna terapija i

terapijska hortikultura. Iz tablice su vidljive sličnosti i razlike.

Hortikulturalna terapija Terapijska hortikultura

 hortikulturalne aktivnosti
 hortikuluralni terapeut
 specifični ciljevi unutar rehabilitacije,
tretmana ili programa stjecanja znanja
i vještina
 hortikulturalne aktivnosti
 hortikulturalni terapeut ili drugi
stručnjak obučen za korištenje
hortikulturalnih aktivnosti u svrhu
terapije

4
  aktivni proces – proces je važniji od  podrška ciljevima programa
 aktivno ili pasivno sudjelovanje
krajnjeg rezultata
Prilog 1 – Razlike i sličnosti između hortikulturalne terapije i terapijske hortikulture

Oba tipa terapije podrazumijevaju hortikulturalne aktivnosti kao glavni dio terapije te ih provode
stručnjaci terapeuti. Hortikulturalnu terapiju provodi isključivo hortikulturalni terapeut koji
postavlja specifične ciljeve za pacijenta unutar rehabilitacije, tretmana ili programa stjecanja
znanja i vještina, a terapijsku hortikulturu može provoditi i neki drugi stručnjak koji vlada
znanjem korištenja hortikulturalnih aktivnosti u svrhu terapije te takve aktivnosti služe kao
podrška ciljevima programa. U hortikulturalnoj terapiji naglasak je na proces i uključuje aktivno
sudjelovanje u terapiji, a terapijska hortikultura može uključivati i aktivno i pasivno sudjelovanje
pri čemu pasivno sudjelovanje podrazumijeva uživanje u krajnjim rezultatima hortikulturalnih
aktivnosti, dakle u opuštajućem zelenilu, mirisima cvijeća i začinskog bilja, dodirima lišća
različitih tekstura i sl.

1.2. Kratki pregled razvoja hortikulturalne terapije

Hortikultura, tj. bavljenje uzgojem biljaka u terapeutske svrhe jedna je od najstarijih djelatnosti
koje se koriste u medicinske svrhe, ponajviše izradom različitih pripravaka u svrhu liječenja
kožnih bolesti, uklanjanja bolova, zarastanja povreda i sl. Blagodati prirode zabilježeni su još
2000 g. pr.n.e. u starom Egiptu. Zabilježeno je da su faraonski liječnici onima koji su patili od
psihičkih tegoba i rastresenosti preporučivali šetnje vrtovima palače. Oko 1100. godine sv.
Bernard, u samostanu Clairvaux u Francuskoj, spominje terapeutske dobrobiti zelenih biljaka,
mirisa i pjeva ptica (AHTA, History of horticutltural therapy, 2019).

Govoreći o začecima hortikulturalne terapije, svakako je važnu ulogu imao i Benjamin Rush,
otac američke psihijatrije i potpisnik Deklaracije nezavisnosti. Provodeći istraživanje u
mentalnoj instituciji u kojoj je bio zaposlen, 1812. godine zaključio je da su se muškarci
izliječeni od manije bavili “kopanjem po vrtu” za razliku do muškaraca koji nisu izliječeni
(AHTA.org). To su prvi dokumentirani pozitivni učinci hortikulture. Posljedično, sve su se više

5
uočavali pozitivni učinci bavljenja hortikulturom na mentalno zdravlje pa se tijekom 19. stoljeća
u psihijatrijske bolnice širom SAD-a uvode poljoprivredne i vrtlarske djelatnosti u svrhu terapije,
a potom i u odgojne ustanove za napuštenu djecu (Dujmović, 2016).

Početak 20. stoljeća, posebno razdoblje dva Svjetska rata, opisan je kao početak korištenja
hortikulturne terapije u liječenju osoba s motoričkim poremećajima. Zbog velikog broja žrtava u
drugom Svjetskom ratu, hortikulturna terapija postaje integrativan pristup u liječenju osoba s
motoričkim poteškoćama i invalidnošću. Diehl i Brown (2016) navode da su se vrtovi i
hortikulturne aktivnosti koristili kao mediji fizičke i profesionalne rehabilitacije veterana drugog
Svjetskog rata. U bolnice za američke ratne veterane ranjene u ratu uvedene su aktivnosti uzgoja
ukrasnog cvijeća te su dobili i stručnu potporu u sadnji. Dujmović (2016) navodi da je Savez
okupacijskih terapeuta službeno je 1936. godine priznao hortikulturu kao specifičan tretman za
somatske i psihičke poremećaje.

Najvažnija prekretnica u razvoju hortikulturalne terapije u SAD-u jest djelovanje Alice

Burlingame koja je ujedinila područja psihijatrije, okupacijske terapije te uređenja krajolika i
proizvodnje u staklenicima (Kuharić et al, 2010). U 50-im godinama 20. stoljeća započela je s
programima hortikluturalne terapije.

Iako su ljudi davno spoznali blagotvorne učinke bavljenja hortikulturom, kao terapija se
usustavljeno provodi tek u posljednjih nekoliko desetljeća i u tome prednjače SAD i Kanada, a u
Europi se takvoj vrsti terapije najviše važnosti pridaje u zemljama Velike Britanije, Austrije i
Njemačke. Za razvoj i popularizaciju hortikulturalne terapije najzaslužnije je Američko društvo
za hortikulturalnu terapiju (AHTA – American Horticultural Therapy Association) koji svojim
djelovanjem omogućuju rad, učenje i odmor u terapeutskim vrtovima s posebnom namjenom.
AHTA pomaže i u organizaciji edukacija hortikulturalnih terapeuta koji sudjeluju u kreiranju
vrtova na kojima mogu raditi ljudi s različitim rasponom sposobnosti i afiniteta. U Kanadi važnu
ulogu u razvoju hortikulturalne terapije ima organizacija CHTA (Canadian horticurtural therapy
association).

2. Što i kako se koristi u hortikulturalnoj terapiji

6
Biljke imaju veliku ulogu u razvoju zdrave društvene sredine te, prema Simsonu i Strausu
(1998), djeluju na tri načina. Pružajući uvjete prirodnog okruženja omogućuje ljudima da se
osjećaju kao ponosni članovi društva koji unapređuju ekonomsko i socijalno stanje zajednice.
Također, pruža se prilika za dijeljenjem interesa, vrijednosti i odgovornosti, što vodi stvaranju
prijateljstava i daljnje suradnje. Uzgojem bilja i brige, stvara se okruženje koje je ugodnije za
život i rad.

2.1. Vrt - mjesto provođenja hortikulturalne terapije

Briga i njega za vrt zaposjedaju imaginarij čovjekove potrebe da pomaže, brine i njeguje – vrtlar
je terapeut vrtu, i potrebe da sam bude zbrinut i njegovan – jednom stvoren, vrt njeguje vrtlara –
okusima, bojama, mirisima. (Dujmović, 2016)

Iako se hortikulturalna terapija može provoditi na različitim mjestima, sukladno mogućnostima

ustanove unutar koje se terapija provodi (staklenici, posude s biljem unutar interijera ustanove i
sl.), najčešće se provodi u vrtovima. Takvi se vrtovi nazivaju lječilišnim ili ljekovitim vrtovima
te obiluju zelenim biljkama, cvijećem i vodom te se nalaze uz zdravstvene objekte. Takvi su
vrtovi na raspolaganju svima te služe za odmor i opuštanje.

2.2. Tipovi vrtova

Vrtovi koji služe za terapiju mogu biti:

1) terapeutski

Uređeni su tako da zadovoljavaju potrebe korisnika i pacijenta te su prilagođeni ciljevima

liječenja. Unutar takvih vrtova postoji mogućnost obavljanja hortikulturalnih i nehortikulturalnih
aktivnosti (sudjelovanje aktivno i pasivno). To su posebno dizajnirani vrtovi s ciljem jačanja
motoričkih, senzoričkih, kognitivnih, afektivnih, alimentarnih, duhovnih i socijalnih potencijala.

2) vrtovi za provođenje hortikulturalne terapije

To su vrtovi koje stručnjaci terapeuti prilagođavaju ciljevima liječenja te su oblikovani za

hortikulturalne aktivnosti, a pacijent može samostalno brinuti o biljkama.

7
“Lutajući” vrt (eng. wander garden) specifičan je primjer terapijskog vrta koji je dizajniran za
osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti. Staze i prolazi u takvom vrtu idu u krug (počinju i
završavaju u istoj točki) kako bi se spriječila opasnost od toga da osoba zaluta, a omogućuju
samostalno bavljenje hortikulturalnim aktivnostima takvim pacijentima.

3) restorativni vrtovi

Vrtovi za meditaciju, opuštanje i odmor pridonose pronalaženju mentalne ravnosteže, smanjenju

stresa, emocionalnom oporavku. Takvi vrtovi mogu biti javni ili privatni.

2.3. Značajke terapijskog vrta

Vrt kao mjesta obavljanja terapijskih aktivnosti treba biti pristupačan, dakle, podrazumijeva
eliminaciju svih fizičkih i mentalnih barijera da bi se omogućilo pacijentima različitih
mogućnosti i sposobnosti sudjelovanje u hortikulturalnih aktivnostima. Takav vrt ima izdignute
gredice da bi se omogućio pristup osobama koje se kreću pomoću invalidskih kolica ili hodalica,
prolazi su dovoljno široki i podloga je prilagođena kretanju osoba u kolicima, omogućuje se
uporaba posebno prilagođenih alata (eng. easy grip tools) koji su dizajnirani kako bi se i
osobama s motoričkim poteškoćama omogućilo sudjelovanje u hortikulturalnim aktivnostima.

Prilog 2 - "Easy grip" alat

8
Prilog 3 - Posebno dizajnirani alati za osobe bez sposobnosti hvata

Prilog 4 - Pomagalo za lakše spuštanje u položaj klečanja

9
 Prilog 5 - "Mjehur" za zalijevanje biljaka

Prilog 6 – Škare za obrezivanje s produženom drškom za lakši pristup biljci

10
 Prilog 7 - Trimer s produženom drškom

Prilog 8 - Izdignute gredice za lakši pristup

Dakle, vrt je terapeutski samo kad je prilagođen pojedincu ili određenoj populaciji te se koristi u
svrhe rehabilitacije, terapije ili usvajanja vještina i znanja (AHTA, Definitions and Positions,
2019).

11
 2.4. Bilje

Biljke koje se odabiru za uzgoj u terapijske svrhe prilagođavaju se ciljevima terapijskog

programa, ali su i odabrane od strane pacijenta (ukoliko je moguće) da bi se njegovao pacijentov
osjećaj kontrole nad svojim djelovanjem, pridonijelo osjećaju samostalnosti i mogućnosti
odlučivanja.

Dinardo i dr. (2013) u svom radu navode da terapeut treba imati na raspologanju niz različitih
biljaka kako bi se potaknula određena osjetila u skladu s ciljevima terapije. S obzirom na to,
osobama s poteškoćama vida preporučuje se njegovanje mirisnog bilja (poput začina i mirisnog
cvijeća), većih biljaka s visokim kontrastom boja (npr. suncokret) te bilje s različitim teksturama
lišća i cvijeća da bi se potaknuo i taktilna komponenta unutar terapijskog progama i ciljeva. Neke
od biljaka koje se koriste za stimulaciju svih osjetila su začinsko bilje (lavanda, limunska trava,
ružmarin, metvica, timijan, bosiljak, kadulja, citronovac...), cvijeće (suncokret, kamilica, neven,
karanfil, ruža, hortenzija...), zelenolisno bilje (slonovo uho, kana, hrastolisna hortenzija,
magnolija list, sukulenti...) te različito povrće i voće.

3. Kada se koristi hortikulturalna terapija

Hortikulturalna terapija pogodna je za primjenu u programima zdravstvene i socijalne skrbi na

svim razinama kao komplementarna terapija temeljnim terapeutskim postupcima pri različitim
bolestima i stanjima. Ovaj oblik terapije pogodan je i primjenjiv za gotovo sve dobne skupine,
izuzev dojenačke dobi i ranog djetinjstva. U svijetu su programi hortikulturne terapije uvedeni u
brojne sustave poput sustava zdravstvene njege, wellnessa i promocije zdravlja te u sustav
društvenog razvoja. Stoga se programi mogu odvijati u centrima za rehabilitaciju, ustanovama
mentalnog zdravlja, centrima za profesionalnu rehabilitaciju za osobe s razvojnim i ostalim
poteškoćama, korektivnim institucijama poput zatvora i popravnih domova, ustanovama
palijativne skrbi, staračkim domovima, oblicima stanovanja uz podršku, školama i komunalnim
vrtovima (Staraj, 2013).

12
Hortikulturu, kao oblik terapije često susrećemo u radu s osobama s intelektualnim teškoćama.
U školama i ostalim ustanovama koje se bave rehabilitacijom i habilitacijom odraslih i djece s
razvojnim poteškoćama često se koristi hortikulturna terapija. Štićenici pomoću nje razvijaju
radne navike, socijalne vještine, socijalno prihvatljiva ponašanja, komunikacijske vještine te
strategije suočavanja sa stresom. Na temelju toga mogu biti kategorizirani na terapeutske,
socijalne programe i programe profesionalne rehabilitacije, ovisno o svrsi i ciljevima koji se
hortikulturnom terapijom žele postići (Simson, 1998).

Programi profesionalne rehabilitacije primarno su usredotočeni na poboljšanje vještina i

ponašanja koja vode prema zaposlenju.

Terapeutski programi baziraju se na medicinskom modelu i uključuju fizičku rehabilitaciju,

psihijatrijsku brigu i ostalo.

Socijalni programi razvijaju vještine slobodnog vremena i kvalitete života i baziraju se na

grupnim hortikulturnim aktivnostima.

Programi hortikulturne terapije imaju mnogo toga zajedničkog iako se razlikuju u samom
pristupu osobi ovisno o programu koji se nudi.

Na sličan način hortikulturalna terapija primjenjuje se i kod osoba s motoričkim teškoćama

(cerebralna paraliza, reumatoidni artritis isl.). I u ovoj skupini pacijenata također su važne sve tri
kategorije hortikulturalnih terapija, tj. ciljevi koji se njima žele postići. No, s obzirom na
motoričke teškoćae, naglasak je na poboljšanju tjelesnog zdravlja, odnosno motoričke
funkcionalnosti, a posljedično i poboljšanja profesionalne sposobnosti. Aktivnostima koje se
provode unutar hortikulturalne terapije vježba se gruba i fina motorika te usavršava koordinacija
oko-ruka (Diehl, 2016) što je temelj funkcionalnih motoričkih sposobnosti nužnih za kvalitetan i
samostalan privatni i profesionalni život svakog pojedinca.

Elementi hortikulturalne terapije mogu se pronaći pri tretmanima odraslih i djece oboljelih od
kardiovaskularnih bolesti kao što je hipertenzija ili pri oporavku nakon moždanog i srčanog
inzulta. Boravkom u prirodi već nakon nekoliko minuta može doći do snižavanja krvnog tlaka,
otkucaja srca, uravnoteženosti EEG aktivnosti mozga. Osim toga, boravkom u vrtu dostupna je
fizička aktivnost; vrtlarenje, šetnja kao i uzgoj vlastite hrane čime se promiče i kvaliteta

13
prehrane. Sve ove aktivnosti neupitno blagotvorno djeluje na zdravlje kardiovaskularnih
bolesnika i ubrzavaju njihov oporavak.

Pri rehabilitaciji osoba s malignim oboljenjima hortikulturalna terapija može imati okrepljujuće
djelovanje na njihovo psihičko stanje kao i na poboljšanje fizičkih, tj. manipulativnih
sposobnosti koje vremenom ubrzano slabe. Aktivnostima u prirodi smanjuje se osjećaj stresa,
depresije, anksioznosti te se općenito poboljšava raspoloženje koje daje motivaciju i pozitivniji
stav prema bolesti i ozdravljenju koji je od izuzetnog značaja kod malignih bolesnika. Vrtlarenje
donosi osjećaj kontrole i unosi strukturu u život vrtlara što značajno utječe na bolesnike koji
često imaju osjećaj gubitka kontrole u vlastitom životu i osjećaju se kao da im „izmiče tlo pod
nogama“. Također je bitna i socijalna komponenta terapije jer se bolesnici s malignim bolestima
često osjećaju izopćenicima iz društvene zajednice u kojoj su prije bolesti funkcionirale,
ponajviše zbog smanjene radne sposobnosti, dugotrajne hospitalizacije pa i promjena u izgledu i
sposobnostima (gubitak kose, slabost, iscrpljenost).

Osobe koje su iz različitih razloga duže vrijeme institucionalizirane (bolnice, zatvori, domovi
za nezbrinutu djecu ili djecu s poremećajima u ponašanju, domovi za starije i nemoćne i sl.)
mogu imati velike koristi od hortikulturalnih terapija, osobito orijentiranima na socijalnu i
psihološku komponentu ljudskog zdravlja. Prema Diehlu i Brownu (2016) ove aktivnosti mogu
utjecati na jačanje društvenog potencijala pojedinca i zajednice putem ostvarivanja kontakta,
pogotovo među ljudima kod kojih postoji rizik od socijalne isključenosti (kao što su navedene
institucionalizirane osobe), poboljšanje vještine komuniciranja i interakcije unutar i izvan grupe.

Osobe s različitim emocionalnim teškoćama uključuju se u hortikulturalne terapijske postupke s

ciljem pozitivnog psihološkog djelovanja, kao što je razvoj samopoštovanja, osjećaja kontrole,
osobne vrijednosti, smirenosti, stabilnosti, sigurnosti, zadovoljstva, ponosa, uspjeha, što znatno
utječe na emocionalnu stabilnost. Emocionalna nestabilnost često je povezana s nekim od već
navedenih stanja i bolesti, ali i osobnim, obiteljskim, društvenim, materijalnim, profesionalnim i
drugim životnim okolnostima. Ovisno o tome što je i na koji način prouzrokovalo emocionalnu
nestabilnost mijenjaju se i institucije u kojima se ona pokušava stabilizirati pa tako i pristupi
hortikulturalno terapiji.

Hortikulturalna terapija često se koristi kao komplementarna terapija u liječenju osoba s

psihičkim problemima kao što je anksioznost, depresija, različite ovisnosti, ali i manija kao i

14
agresivna i autoagresivna ponašanja. Biljke same po sebi imaju smirujući učinak, a postojanje
bilja u vrta daje osjećaj zadovoljstva, nagrade za uloženu brigu, trud i posvećenost što često
psihičkim bolesnicima mijenja fokus s njihove bolesti na nešto novo i važno što su stvorili
vlastitom aktivnošću. Hortikulturalne aktivnosti su osobito proširene u zajednicama koje se bave
ovisnošću, u kojima bivši ovisnici upravo kroz hortikulturalnu terapiju prvi puta pronalaze novi
smisao života i kroz ove aktivnosti grade samopouzdanje i osvješćuju važnost vlastitog života i
rada.

4. Primjena s drugim komplementarnim terapijama

S obzirom na prepoznato blagotvorno djelovanje lijepo uređenog vrta na čovjekovo psihičko,

mentalno i emocionalno stanje, u takvom se vrtu mogu provoditi i druge komplementarne
terapije poput, prema Dujmoviću (2016), muzikoterapije. S obzirom na učinke koje prirodno
okruženje ima na čovjeka, sigurno je da potrebite osobe mogu unutar hortikulturalnih aktivnosti
ostvariti i dobrobiti više drugih terapija, naprimjer tjelovježbe, masaža i aromaterapije.

5. Ciljevi i ishodi hortikulturalne terapije

Obzirom na stanja i bolesti pri kojima se primjenjuje hortikulturalna terapija možemo istaknuti
nekoliko općih ciljeva njezina provođenja uz napomenu da prilikom provođenja hortikulturalnog
terapijskog postupka ne možemo djelovati izolirano, tj. samo na jedan aspekt čovjekova života i
zdravlja. Kako nas priroda okružuje u potpunosti i na nas djeluje multifunkcionalno, a mi je
zahvaćamo multisenzorički, svim svojim osjetilima i cijelim svojim bićem, tako i ova terapija
uvijek ima učinke na različitim poljima našeg života i zdravlja, a kroz analizu pojedinog
bolesnika i njegova ukupnog zdravstvenog stanja odredit ćemo primarne ciljeve terapije, ali
istovremeno i prepoznati i definirati i sekundarne benifite.

Tako možemo izdvojiti nekoliko temeljnih ciljeva hortikulturalne.

15
Poboljšanje tjelesnog zdravlja

Već samim boravkom u prirodi nakon nekoliko minuta može doći do snižavaja krvnog tlaka,
normalizacije otkucaja srca, uravnoteženosti EEG aktivnosti mozga što dokazuje blagotvorni
učinak prirode na cjelokupno funkcioniranje organizma, a osobito na njegovu fizičku
komponentu. Boravkom u vrtu dostupna je i fizička aktivnost – vrtlarenje, šetnja, uzgoj i briga o
biljkama – kojom aktiviramo cjelokupan mišićno-koštani sustav organizma jednostavnim i
složenim gibanjima različitog intenziteta. Vrtlarenje lako može kompenzirati nedostatak kretanja
ili izostanak sportsko-rekreativnih aktivnosti u svakodnevnom životu modernog čovjeka i tako
pozitivno utjecati na tjelesno zdravlje. Hortikulturalne aktivnosti možemo usmjeriti, između
ostalog, i prema proizvodnji vlastitih prehrambenih proizvoda čime konzumacijom prirodno
uzgojene hrane, bez dodataka štetnih komponenata u uzgoju, dodatno možemo utjecati na
poboljšanje tjelesnog zdravlja.

Poboljšanje intelektualnog funkcioniranja

Vrtlarenjem se može potaknuti čitav niz sposobnosti i pozitivnih osobina ličnosti kao što su:
odgovornost, inicijativnost, samopouzdanje, timski rad, strpljivost, optimizam, pamćenje i
koncentracija, povećanje održavanja i usmjeravanja pažnje... Neke od ovih blagodati već su
obuhvaćene istraživanjima i znanstveno dokazane, a neke tek intrigiraju terapeute i znanstvenike
i čekaju svoju znanstvenu potvrdu. Sve ove osobitosti podloga su i plodno tlo za maksimalno
iskorištavanje osobnih intelektualnih potencijala.

Stjecanje znanja, vještina i vrlina

Poticanjem i poboljšavanjem intelektualnog funkcioniranja stvaraju se i preduvjeti za stjecanje

novih znanja, vještina i navika. Sadržaji koji su u neposrednoj i posrednoj vezi s hortikulturalnim
aktivnostima su vrlo široki. Motiviranost za usvajanje novih znanja i vještina koja proizlazi iz
bavljenja biljkama u vlastitom vrtu vezana su za različita područja ljudskog života. To su rast i
razvoj biljaka (biologija), utjecaj biljaka na naše tjelesno i duhovno zdravlje (medicina,
psihologija, religija), prehrana (nutricionizam), estetsko uređenje (kreativne djelatnosti), zaštita
prirode i suživot s prirodom (ekologija) i mnoge druge. U okviru ovih tema postoje značajne
mogućnosti stjecanja novih znanja, vještina i navika koje utječu na kvalitetu života pojedinca.

16
Osobito velike mogućnosti vrtlarenje otvara u razvoju fine motorike i koordinacije oko-ruka koja
je preduvjet za većinu vještina nužnih za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba.

Poboljšanje psihičkog zdravlja

Pogled na bilje koje raste i razvija se zahvaljujući čovjekovoj posvećenosti, trudu i umijeću nudi
poticaj i ohrabrenje za neka druga životna ulaganja koja kasnije rezultiraju kvalitetom života na
svim područjima. Biljke imaju smirujući učinak, smanjuju stres i utječu na bolje raspoloženje i
osjećanje. Samo postojanje bilja u vrta daje osjećaj zadovoljstva i ponosa zbog uložene brige,
truda i posvećenosti radu. Vrtlarenje donosi osjećaj kontrole nad samom aktivnošću i rezultatima
koje ona donosi. Donosi osjećaj da se okolina, život prirode (a preneseno i vlastiti život)
kvalitetnom, organiziranom i strukturiranom aktivnošću može „dovesti u red“; donijeti rezultat
koji mi želimo. Hortikulturalne aktivnosti zahtijevaju, ali i unose strukturu u život vrtlara. Iako
se moraju osluškivati zakonitosti prirode, otvara se i prostor ljudskoj intervenciji koja donosi
ostvarenje točno određenih zadanih ciljeva. Stoga vrtlarenje znatno utječe na psihičko zdravlje
kroz razvoj samopoštovanja, osjećaja kontrole, osobne vrijednosti, smirenosti, stabilnosti,
sigurnosti, zadovoljstva, ponosa i uspjeha. Samim tim utječe i na smanjenje suicidalnih misli,
anksioznosti i depresije te predstavlja jedan od vrlo proširenih, značajnih i učinkovitih terapijskih
postupaka prilikom rehabilitacije osoba koje imaju probleme ovisnosti o drogama.

Poboljšanje društvenog života

Hortikulturalne aktivnosti utječu, kao što sam ranije spomenula, na jačanje društvenog
potencijala pojedinca i zajednice; što je osobito značajno za osobe kod kojih postoji rizik od
socijalne isključenosti, ali i kod svih socijalno depriviranih skupina i pojedinaca. Kroz vrtlarenje
razvijamo komunikaciju, sudjelujemo u oblikovanju zajedničkih ciljeva i vlastitim angažmanom
utječemo na njihovo ostvarivanje što dovodi do više razine međusobne socijalne interakcije onih
koji su u zajedničkom hortikulturalnom programu. Pozitivno socijalno djelovanje odnosi se,
dakle, na razvoj socijalne interakcije i integracije, grupne povezanosti, suradnje, a posljedično i
zdravijeg načina socijalnog funkcioniranja u životu, općenito.

17
Poboljšanje duhovnog zdravlja

Poznata je činjenica da se priroda provlači kroz različita područja duhovnosti u svim religijama.
Ona ima svoje mjesto i ulogu; bilo kao medija u kojem se provode određeni obredi ili kao
aktivnog sudionika u ritualima pojedinih religija. Prirodni okoliš svojim relaksirajućim
djelovanjem pomaže u prepuštanju i otvaranju duhovnim iskustvima. Stoga već sam boravak u
prirodi omogućuje aktivaciju duhovne dimenzije ljudskog života, a zatim i hortikulturalne
aktivnosti i njihovi produkti često su dokaz djelovanja božanskih sila. One, prema vjerovanjima
mnoštva religija, uz pomoć čovjeka „stvaraju“ produkte koji izrastaju iz hortikularnih aktivnosti i
pomoću njih sudjeluju u očuvanju ljudske vrste kao i prirode u cjelini.

6. Specifičnosti primjene hortikulturalne terapije

Hortikulturalna terapija može se provoditi u različitim fazama hortikulturalnog djelovanja – od

nabavke prikladnog alata, odabir biljaka za sadnju, educiranja o biljkama koje će se posaditi
(kako izgledaju, za što nam koriste, što se od njih može izraditi ili napraviti), o specifičnostima
brige za bilje, obrade, tj. pripreme zemlje, sadnja, zalijevanje i brige o biljkama, promatranja i
praćenja rasta pa sve do obrade odrasle, zrele biljke te korištenje u različite svrhe - za kuhanje
(priprema obroka, džemova, namaza), sušenje (čajevi, začinsko bilje, voćni i povrtni čips) te
prešanje (izrada kozmetičkih pripravaka – krema, masti, tinktura).

Također, hortikulturalne aktivnosti mogu pratiti sva godišnja doba. U proljeće to su priprema tla,
sije se sjeme, rasađuje i presađuje. U ljeto to su zalijevanje, oblikovanje, podvezivanje, i
plijevljenje korova. Jesenske aktivnosti formiraju se oko branja plodova, skupljanja i pohrane
sjemenja. Dok vrt zimi miruje, pacijenti mogu izrađivati artefakte na temu vrta – kućice za ptice,
kukce, košare za lončanice te posudice za čuvanje sjemenja.

Unutar terapijskog programa pojedinci biraju u kojim će fazama sudjelovati, a potom se njihove
želje implementiraju u program radi postizanja određenih ciljeva.

Korisnici mogu u terapiji sudjelovati aktivno ili pasivno, a jedna od očekivanih efekata terapije
je da iz aktivnosti proizađe osjećaj svrsishodnosti, ugode i zadovoljstva.

18
Ovakva vrsta terapije podrazumijeva prilagodbu pojedinčevim mogućnostima pa tako u vrtovima
u kojima se provodi hortikulturalna terapija nailazimo na već spomenute izdignute vrtove, tj.
vrtne gredice za osobekoje se kreću pomoću invalidskih kolica i hodalica, posebni alati i
pomagala, poseban dizajn vrta i sl.

Također, specifičnost ove terapije je i u tome što osobe koje sudjeluju u terapiji stječu iskustvo u
radu u terapijskim vrtovima pa naučene vještine mogu kasnije primijenjivati i samostalno kod
kuće ili u svrhu zapošljavanja. Ovakva terapija mogućuje svakom ljudskom biću da radi, stječe
nova znanja i opušta se.

Dujmović ističe da je jedna od najvećih specifičnosti ove terapije međuovisnost biljke i

pojedinca, tj. pacijenta, iz koje za obje strane proizlaze dobrobiti, dok je u većini ostalih terapija
djelovanje jednosmjerno - profitira jedna strana, tj. pacijent.

Scott (2017) ističe da prirodno okruženje oslobađa ili umanjuje stres, a to proizlazi iz činjenice
da su priroda i prirodni okoliš manje osjetilno zahtjevni. U urbanim sredinama izloženi smo
velikom broju podražaja koji zahtijevaju našu trenutnu pozornost ili reakciju, stoga vrtovi i
parkovi nude odmor od mentalnih napora, restoraciju, opuštanje. Scott se u svom radu referira i
na istraživanje R.S. Ulricha (1984) koje je pokazalo je da su se pacijenti koji su iz svojih
bolničkih kreveta mogli vidjeti drveće pokraj bolnice nakon operativnih zahvata brže oporavljali
od onih koji su imali pogled na ciglene zidove.

7. Prikazi istraživanja

Florikultura kao terapija i modalitet u neurorehabilitaciji

Istraživanje je za cilj imalo ukazati na terapijske mogućnosti florikulture kao dijela

hortikulturalne terapije u neurorehabilitaciji funkcionalno teže onesposobljenih bolesnika.
Metode korištene u istraživanju bile su bibliografsko-spekulativna metoda, aktualna literatura te
dokumentacija o pilot-projektu koji se provodio u specijalnoj bolnici Lipik, a vezano uz

19
florikulturu tj. uzgoju cvijeća što se koristi u hortikulturalnoj terapiji. Hortikultura predstavlja
stručni postupak u rehabilitaciji kojim se koristi iskonska povezanost čovjeka s cvijećem i
vrtlarenjem radi utjecaja na kognitivne, motivacijske i psihofizičke funkcije bolesnika. Postupak
se već ranije primjenjivao u psihijatriji i radnoj terapiji. U Specijalnoj bolnici Lipik održana je
krajem 2017. radionica na temu „Hortikultura u neurorehabilitaciji“ u kojoj su sudjelovali
predstavnici različitih institucija te bolesnici istoimene bolnice. Navedeno je kako indikacije za
bavljenje hortikulturalnom tetrapijim imaju bolesnici s određenim stupnjem onesposobljenosti
koji su psihofizički sposobni samostalno ili uz pomoć terapeuta pristupiti takvim aktivnostima.
Preporučeno je bavljenje hortikulturalnom terapijom u radu sa neurološkim bolesnicima, kod
traumatoloških i reumatskih bolesnika te bolesnika sa ortopedskim pomagalima. Također je
navedeno kako projekt hortikulturalne terapije ciljanoj populaciji pacijenata predviđa uzgoj
cvijeća i raznih biljaka koji uz vrtlarenje ima i druge mogućnosti kao što je ukrašavanje prostoa,
proizvodnja hrane. Ukazano je na problem uvođenja terapije florikulturom zbog kadrovskih i
materijalnih uvjeta.Terapijska hortikultura u Hrvatskoj je tek u začecima, stoga je potrebno
ovakav pristup razvijati u okvirima radne ili okupacione terapije sa naglaskom na stručnim
specijalistima – hortikulturalnim terapeutima.

Studija slučaja koja je istražila utjecaj terapijske grupe vrtlarenja na mentalno zdravlje

Istraživanje je provedeno u Irskoj uz odobrenje Zdravstvene službe za mentalno zdravlje. Studija

je istražila kako sudjelovanje u grupnom vrtlarenju pomaže i utječe na mentalno zdravlje i
blagostanje pojedinaca. Metode koje su korištene u istraživanju bile su polustrukturirani intervjui
i metoda opažanja kako bi se istražili eksplicitni ali i prešutni aspekti grupnog sudjelovanja u
istraživanju te istraživanje aktualne literature. U svrhu istraživanja osnovana je vrtlarska skupina
kojoj je cilj bio pomoći sudionicima grupe u stjecanju vještina te promicanju njihovog oporavka
mentalnog zdravlja. U istraživanju je sudjelovalo 6 sudionika: 3 muškarca, 3 žene te pomagači:
dva radna terapeuta i socijalni radnik. Tematskom analizom utvrđeno je da sudjelovanje u
vrtlarskoj skupini ima pozitivan utjecaj na dobrobit svih sudionika vrtlarenja (voditelj, članovi
grupe) i to na način da promiče suočavanje pojedinaca samih sa sobom, olakšava njihove životne
promjene te razvija vještine kod pojedinaca. Studija je naglasila kako su potrebna dodatna

20
istraživanja u području hortikulture i vrtlarenja budući da su dosadašnja pokazala pozitivan
utjecaj na dobrobit mentalnog zdravlja pojedinaca. Radni terapeuti koji se bave rehabilitacijom
mentalnog zdravlja zagovaraju stvaranje i širenje većeg senzibiliteta prema radnoj terapiji;
osobiti naglasak stavljen je na vrtlarsku intervenciju te upotrebu hortikulturalne terapije u
liječenju bolesnika. U istraživanjima aktualne literature pretraživane su baze podataka, a pojmovi
koji su se pretraživali bili su: vrtlarstvo, parcele, mentalno zdravlje, blagostanje, zanimanja na
otvorenom, radna terapija. Temeljem dobivenih analiza literature istaknuta je važnost provođenja
dodatnih kvalitativnih studija o važnosti raspodjele poslova unutar vrtlarskih skupina kako bi se
istražila socijalna dinamika uključenosti te produkti iste. Istraživanjem je utvrđeno kako potpuna
okupacija što je sudionici vrtlarske skupine imaju određenim zadatcima koje trebaju realizirati,
olakšava pojedine od njihovih unutarnjih boli i negativnih misli, što se postiže usredotočenošću
na posao i samim zadatcima. Studija je utvrdila utjecaj na motivaciju za životom,
samopouzdanjem, na balansiranje neuravnoteženog života, na osjećaj produktivnosti, odmor od
svakodnevnih pritisaka, mogućnost razvoja vještina potrebnih z svakodnevni život. Utvrđen je
pozitivan utjecaj grupe na dobro mentalno stanje pojedinca. Svi navedeni rezultati ukazuju na
radnu terapiju kao ključni faktor poboljšanja mentalnog zdravlja upravo kroz smislenu i
svrhovitu okupaciju. Od presudne važnosti za buduća istraživanja mentalnog zdravlja su ishodi
koje primjenjuju vrtlari (radni terapeuti) i pomagači u istraživanjima.

Zaključak

U Republici Hrvatskoj terapije hortikulturom provode u pravilu radni terapeuti i edukacijski

rehabilitatori u sklopu radne terapije, radnog odgoja unutar odgojno-obrazovnih ustanova i
udruga te kroz radno proizvodne aktivnosti s odraslim korisnicima. Različite vrtne aktivnosti se
provode pod nazivom hortikulturne terapije, iako nisu vođene prvenstveno principima i načelima
rada unutar programa hortikulturne terapije, ali su blagodati ove aktivnosti prepoznali različiti
stručnjaci s područja ljudskog zdravlja i ugrađuju njezine elemente u vlastite programe rada i
terapije.

Na žalost, za sada kod nas nema sustavnog obrazovanja hortikulturalnih terapeuta kojim bi
zainteresirani stručnjaci mogli steći kompetencije kojima bi najadekvatnije i u punom opsegu

21
koristiti hortikulturalnu terapiju. No unatoč tomu, ova vrsta aktivnosti je sve proširenija jer se
moderna civilizacija u novije vrijeme sve više okreće prirodi i njezinim blagodatima kako kroz
svakodnevni život tako i za unapređenje zdravlja.

Literatura

1. Antolović, M. (2018), Inventarizacija i odabir biljnih vrsta za primjenu u vanjskom prostoru

Centra za rehabilitaciju Zagreb. Zagreb: Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

2. Diehl, E. & Brown, S.P. (2016), Horticultural therapy. University of Florida IFAS Extension.

3. Dujmović, J. (2016). Terapijski vrtovi i terapijska hortikultura kao intervencija u zdravstvu.

Socijalna psihijatrija, Vol. 44 No.1, 14-21.

4. Haller, R. K. (2006). Horticultural Therapy Methods, Making Connectionsin Health Care,

Human Service, and Community Programs. Boca Racon, Florida: CRC Press.

5. Joyce, J., & Warren, A. (2016). A Case Study Exploring the Influence of a Gardening Therapy
group on Well-Being. Occupational Therapy in Mental Health, 32(2), str. 203-215.)

6. Kraml, O. et al. (2018) Florikultura kao terapija i modalitet u neurorehabilitaciji. U Fizikalna

i rehabilitacijska medicina; 31 (1-2). Časopis Hrvatskog društva za fizikalnu medicinu pri
Hrvatskom liječničkom društvu. Zagreb. Str. 1-168.

7. Kuharić, D., Grgić, M. & Ranogajec, Lj. (2010), Hortikulturalna terapija - Teorijske postavke i
primjena u praksi. Ekonomski vjesnik : Review of Contemporary Entrepreneurship,
Business, and Economic Issues, Vol. XXIII No. 2, 515-522.

8. Scott, T. L. (2017). Horticultural therapy. In E. N. Pachana, Encyclopedia of Geropsychology

(pp. 161-165).

9. Simson, S. S. (1998). Horticulture as Therapy, Principles and Practice. Boca Raton Florida:
CRC Press.

22
10. Staraj, A. (2013). Hortikulturna terapija kao komplementarno-suportivni pristup osobama s
motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima. Zagreb: Edukacijsko-rehabilitacijski
fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

11. Ulrich, R. S. (1984). View through a window may influence recovery from surgery. Science,
420 - 421.

Internetski izvori

1. Definitions and Positions, AHTA

www.ahta.org/ahta-definitions-and-positions (pristupljeno 20. studenog 2019.)

2. Dinardo, D. F., DePrado, L., Flagler, J.& Polanin, N. (2013), Enabling gardens: The
practical side of horticultural therapy, https://njaes.rutgers.edu/fs1208/ (pristupljeno 25.
studenog 2019.)

3. History of horticultural therapy, AHTA

www.ahta.org/history-of-horticultural-therapy (pristupljeno 24. studenog 2019.)

Popis priloga

Prilog 1 – Razlike i sličnosti između hortikulturalne terapije i terapijske hortikulture...................4

Prilog 2 - "Easy grip" alat................................................................................................................8
Prilog 3 - Posebno dizajnirani alati za osobe bez sposobnosti hvata...............................................9
Prilog 4 - Pomagalo za lakše spuštanje u položaj klečanja.............................................................9
Prilog 5 - "Mjehur" za zalijevanje biljaka.....................................................................................10
Prilog 6 – Škare za obrezivanje s produženom drškom za lakši pristup biljci.............................10
Prilog 7 - Trimer s produženom drškom........................................................................................11
Prilog 8 - Izdignute gredice za lakši pristup..................................................................................11

23
24