Tukididova zamka: Da li je rat između Kine i SAD neizbežan

Barak Obama i Si Đinping iskoristili su priliku da pomenu misli starogrčkog istoričara

o konfliktu između vladajućih sila i sila u usponu. Njihove opaske, međutim, sugerišu
da su lideri prevideli važnu poentu koja moža biti od pomoći u izbegavanju sukoba

Senka istoričara Tukidida nadvila se nad odnosima Amerike i Kine. Na poslednjem susretu
predsednici Barak Obama i Si Đinping iskoristili su priliku da pomenu misli starogrčkog
istoričara o konfliktu između vladajućih sila i sila u usponu. Njihoveopaske, međutim,
sugerišu da su lideri prevideli Tukididovu poentu koja moža biti od pomoći u izbegavanju
sukoba dve velike sile.

"U svetu ne postoji to što se naziva 'Tukididova zamka'. Ali ukoliko velike sile
ponavljaju strateške greške iznova i iznova, postoji mogućnost da sami sebi naprave
dotičnu zamku", rekao je Đinping u Sijetlu.

Dva dana kasnije, Obama je naveo da ne veruje u postojanje "Tukididove zamke", odnosno
da rat između Kine i SAD nije neizbežan.

"SAD podržavaju uspon miroljubive, stabilne i prosperitetne Kine koja će bitiodgovoran

igrač na međunarodnoj sceni", rekao je Obama.
Iako su oba predsednika odbacila mogućnost rata, važno je razmotriti implikacijekoje se
kriju iza njihovih reči kao što su "strateške greške" i "miroljubiv uspon".

Grejam Alison pokrenuo je sa timom naučnika "Tukidid Prodžekt" sa ciljem analize

konflikata između vodećih sila i onih u usponu. Od 16 slučajeva u 500 godina, 12 je
rezultiralo ratom. Zbog toga, Alison smatra da "miroljubiv uspon ne postoji" i da je ključno
pitanje globalnog poretka sadašnjice "da li če Kina i SAD izbeći Tukididovu zamku?".

Čak i u slučaju da ne dođe do rata, sigurno je da će odnosi dve sile biti vrlo napeti u
periodu promene balansa moći, a najvažniju ulogu u konstituisanju tog odnosa imaće
vizija nacionalnog interesa koju sile budu zastupale.

Peloponeski rat, o kojem je Tukidid pisao, počeo je u trenutku kada

su strah kodSpartanaca i uspon kod Atinjana postali toliko važni, da je rat obostrano bio
percipiran kao neizbežan. Tukidid se proslavio načinom na koji je opisao sve aktere i
njihove strateške interese koji su doveli do konflikta.

Na isti način kao i kod starih Grka, promena balansa moći između Kine i SAD utiče na
njihovu percepciju nacionalnih interesa, a dinamika rasta ovih interesa
doprinosi mogućnosti eskalacije rata. Zbog toga, pre nego što u potpunosti odbace postojanje
"Tukididove zamke", odnosno mogućnost oružanog sukoba, Đinping i Obama trebalo
bi pažljivo da pročitaju starogrčkog istoričara i rastumače kako su političari koji su jurili za
"legitimnim interesima" doveli do katastrofe koja je uništila i Atinu i Spartu.