Modul 1. Mjerenje Električnih Veličina Vezanih Za Računarske Sisteme

JU MJEŠOVITA ELEKTROTEHNIČKA I DRVOPRERAĐIVAČKA SREDNJA ŠKOLA
www.etsbi.edu.ba
Tehničar računarstva -
Praktična nastava 1. razred
Modul 1. Mjerenje električnih veličina
vezanih za računarske sisteme
Interna skripta
Igor Prša, Bsc. ing. el.
Bihać, 2017.
Verzija: 1.1 – 2017/12
Ova skripta je namijenjena internoj uporabi u JU Mješovita elektrotehnička i drvoprerađivačka srednja škola
Bihać i nije za javnu distribuciju i objavljivanje.
Izjava o autorskim pravima:
Na osnovu „Zakona o autorskim i srodnim pravima BiH“ (Sl. Glasnik BiH, broj 63) Član 45. Stav 1. za potrebe
nastave i podučavanja, ova skripta sadrži dijelove teksta, citate, fotografije ili crteže iz drugih javno dostupnih
radova koji su zajedno sa imenima autora (ako su poznata) navedeni u literaturi.
Skripta je potpuno nekomercijalna i dostupna isključivo u elektronskom obliku učenicima škole kao pomagalo
prilikom savladavanja nastavnog gradiva za koje ne postoji odgovarajući udžbenik.
Svi korisnici ove skripte trebaju poštovati intelektualno vlasništvo i koristiti skriptu isključivo za praćenje nastave
i savladavanje nastavnog gradiva. Autor skripte ne preuzima odgovornost u slučaju neovlaštene dalje distribucije
i/ili objavljivanja ove skripte osobama za koje ona nije namijenjena.
Upozorenje:
Predavači i učenici moraju se uvijek osloniti na vlastito iskustvo i znanja u procjeni i uporabi bilo koje informacije,
metode, sheme, spojeva, ili pokusa opisanih u ovoj skripti. Pri uporabi takvih podataka ili metoda oni bi trebali
biti svjesni svoje vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih, uključujući i druge osobe za koje su odgovorni.
Autor ne preuzima odgovornost u slučaju bilo kakve ozljede i/ili štete za osobe ili imovinu po osnovu odgovornosti
ili na neki drugi način, nastalih zbog uporabe podataka ili metoda sadržanih u ovoj skripti.
Predgovor
Ova skripta nastala je kao plod dugogodišnjeg predavanja predmeta Praktična nastava, sa
osnovnim ciljem da se učenicima omogući pomoć u savladavanju, razumijevanju i praktičnoj primjeni
nastavnih sadržaja, uz razvijanje kreativnosti u razmišljanju i radu.
Sadržaj ove skripte je usklađen sa aktualnim nastavnim planom i programom prvog razreda za
zanimanje Tehničar računarstva (EUVET). Pored navedenog, vježbe koje se vežu na izučavanu materiju,
su urađene i osmišljene u skladu sa trenutnim materijalno-tehničkim mogućnostima škole. Unutar
sadržaja vježbi izvršene su ispravke nedostataka koji su uočeni u dosadašnjem radu.
Iako je prilikom osmišljavanja i pisanja ove skripte uložen veliki trud u provjeri podataka i
ispravljanju grešaka, sasvim je moguće da su se desili propusti. Dugujem zahvalnost svima koji ukažu
na takve propuste i daju svoje sugestije za unaprjeđenje pojedinih sadržaja i cijele skripte.
Autor
Sadržaj 7
Sadržaj
Predgovor ................................................................................................................................................ 5
1. Osnovne električne veličine ................................................................................................................ 9
1.1. Električni strujni krug.................................................................................................................. 11
1.2. Grafički simboli elektroničkih komponenata.............................................................................. 12
1.3. Grafički simboli električnih mjernih instrumenata ..................................................................... 14
1.4. Utjecaj električne struje na čovjeka ........................................................................................... 17
1.4.1. Zaštita od električnog udara ................................................................................................ 17
2. Električni mjerni instrumenti ............................................................................................................. 19
2.1. Analogni univerzalni mjerni instrument ..................................................................................... 21
2.2.1. Izbor ljestvice ....................................................................................................................... 23
2.2.2. Mjerenje napona ................................................................................................................. 24
2.2.3. Mjerenje struje .................................................................................................................... 27
2.2.4. Mjerenje otpora .................................................................................................................. 28
2.3. Digitalni univerzalni mjerni instrument ...................................................................................... 30
2.3.1. Mjerenje napona ................................................................................................................. 32
2.3.2. Mjerenje struje .................................................................................................................... 33
2.3.3. Mjerenje otpora .................................................................................................................. 34
3. Osnovne elektroničke komponente .................................................................................................. 35
3.1. Otpornici ..................................................................................................................................... 35
3.2. Kondenzatori .............................................................................................................................. 41
3.3. Zavojnica ..................................................................................................................................... 44
3.4. SMD komponente....................................................................................................................... 44
3.5. Mrežni transformatori ................................................................................................................ 45
4. Provjera ispravnosti komponenata ................................................................................................... 46
4.1. Provjera ispravnosti otpornika ................................................................................................... 46
4.2. Provjera ispravnosti osigurača ................................................................................................... 46
4.3. Provjera ispravnosti transformatora i zavojnica ........................................................................ 46
4.5. Provjera ispravnosti zvučnika i mikrofona.................................................................................. 47
4.6. Provjera ispravnosti kondenzatora ............................................................................................ 48
Literatura ............................................................................................................................................... 49
Modul 1. Mjerenje električnih veličina vezanih za računarske sisteme 9
1. Osnovne električne veličine
Električna struja (I)

SI jedinica je amper (A).
Električna struja je usmjereno gibanje slobodnih nosilaca električnih naboja s mjesta veće prema
mjestu manje potencijalne energije. (Tehnički smjer električne struje je smjer gibanja pozitivnih
naboja.) Električna struja može biti istosmjerna ili izmjenična.
Struja teče kroz metale, elektrolite, plinove i poluvodiče. Nosioci naboja u metalima su slobodni
elektroni, u elektrolitima negativni i pozitivni ioni (anioni i kationi), u plinovima ioni i elektroni, a u
poluvodičima elektroni i šupljine.
Električni potencijal (V)

SI jedinica je volt (V).
Električni potencijal je energija jediničnog električnog naboja u električnom polju, odnosno rad
potreban da se jedinični električni naboj dovede iz beskonačnosti u neku točku električnog polja
istoimenog električnog naboja. (Prema definiciji električni potencijal naboja u beskonačnosti je nula.)
Električni napon (U)

Električni napon između dviju točaka, A i B, je razlika električnog potencijala između tih točaka:
UAB = VA - VB
Mjerna jedinica za električni napon u Međunarodnom sustavu je volt (V). Veće jedinice za
mjerenje napona su kilovolt (1 kV = 1000 V) i megavolt (1 MV = 1.000.000 V). Jedinice za mjerenje vrlo
malih napona su milivolt (1 mV = 1/1000 V) i mikrovolt (1 nV = 1/1.000.000 V). Instrument za mjerenje
napona zove se voltmetar, ali se često za prikaz i mjerenje izmjeničnih napona u elektronici koristi
osciloskop.
Snaga električne struje (P)

Prolaskom kroz materijale električna struja ispoljava toplinski učinak, odnosno zagrijava materijal
kroz koji prolazi. Isto tako, ona može ispoljavati i magnetski, kemijski ili mehanički učinak. Taj će učinak
biti to jači, što je veći umnožak jakosti struje i napona koji je tu struju protjerao kroz strujni krug. Taj se
umnožak stoga zove snaga ili električni učinak električne struje. Veličinski se snaga izražava u Vatima,
a bilježi se s W. Vat se ponekad naziva i Voltamper (VA).
Snagu od 1 W proizvodi struja jakosti 1 A, ako je ostvarena uz pomoć napona od 1 V. Drugim
riječima, trošilo koje je pod naponom od 1 V propustilo struju jakosti 1 A troši 1 W snage.
Električni signal
Električnim signalom možemo smatrati svaki oblik električnog napona ili struje koji sadrži neku
informaciju. Kako je električni napon daleko lakše izmjeriti odgovarajućim mjernim instrumentom ili
promatrati putem osciloskopa u odnosu na električnu struju, pod pojmom električnog signala zato
prvenstveno podrazumijevamo električni napon.
Pod pojmom analognog električnog signala podrazumijevamo, pojednostavljeno rečeno, takav
električni signal koji je u svakom trenutku vremena prisutan u sustavu. Prilikom konverzije analognog
signala u digitalni određenom frekvencijom uzimaju se uzorci analognog električnog signala i izražavaju
u digitalnom obliku, gdje na primjer slijed od 10 binarnih znamenki označava 1024 mogućih različitih
analognih razina - unoseći prilikom konverzije digitalnog signala u analogni pogrešku manju od 0,1%.
Digitalni sustavi su znatno manje ili skoro uopće nisu osjetljivi na neke oblike smetnji te imaju i niz
drugih prednosti što je uvjetovalo brz razvoj digitalizacije procesa snimanja i reprodukcije zvuka te
sveopću primjenu.

10 Tehničar računarstva - Praktična nastava 1. razred
Izvori električnog napona

Izvori električnog napona su uređaji (kemijski , mehanički, fotonaponski i dr. ) koji na svojim
priključnicama daju stalnu razliku električnog potencijala. Ta se razlika električnog potencijala u
statičkim uvjetima ( I = 0 — električna struja ne teče) naziva elektromotorna sila.
Izvori električnog napona mogu biti istosmjerni i izmjenični. Izvori istosmjernog napona su izvori
kod kojih se polaritet ne mijenja. Izvori izmjeničnog napona su izvori kod kojih se polaritet mijenja. Broj
promjena polariteta u jedinici vremena naziva se frekvencija. SI jedinica za frekvenciju je herc (Hz).
Provodnici
Električni provodnici su materijali koji obiluju slobodnim elektronima pa stoga dobro provode
električnu struju. Dijelimo ih na:
 Metali su najbolji električni provodnici, a među njima se osobito ističu srebro, bakar i
aluminij. Srebro se zbog svoje visoke cijene u elektrotehnici rjeđe upotrebljava, dok se
bakar i aluminij primjenjuju u velikim količinama za izradu električnih vodova.
 Ugljen služi kao električni provodnik u mnogim elektrotehničkim uređajima. Prešana
smjesa ugljene prašine i vezivnih sredstava upotrebljava se za izradu kliznih četkica na
električnim strojevima, elektroda u lučnim pećima i svjetiljkama, elektroda u galvanskim
člancima i slično.
 Elektroliti (otopine soli, kiselina i baza) također provode električnu struju, ali je kod njih
prijenos električnog naboja nešto drugačiji od prijenosa naboja u metalnim provodnicima.
Dok su u metalima i ugljenu nosioci naboja elektroni, dotle su u otopinama nosioci ioni.
Električna trošila
Iako svi dijelovi električnog strujnog kruga pružaju određeni otpor prolasku električne struje, pod
pojmom trošila podrazumijevamo pojedine dijelove strujnog kruga, namjenski proizvedene upravo
tako da prolasku struje pružaju specifičnu vrstu otpora. Razlikujemo tri vrste otpora električnih trošila:
• omski otpor;
• induktivni otpor;
• kapacitivni otpor.
Izolator
Električni izolatori su materijali koji gotovo nemaju slobodnih elektrona, pa praktički ne provode
električnu struju.
Izolatore možemo podijeliti u dvije grupe:
 električni izolatori neorganskog porijekla (porculan, staklo, liskun ili tinjac, mikanit,
azbest, mramor i dr.),
 električni izolatori organskog porijekla (guma, papir, prespan, fiber, pertinaks, pamuk,
raznovrsne plastične mase izolacijski lakovi).
Sinonim za pojam izolator je i dielektrik koji se u elektrotehnici obično koristi za izolatore u
kondenzatorima, a često se susreće i u fizici.
Električni otpor (R)

Električni otpor je veličina kojom se izražava omjer napona i jakosti električne struje, što je za
mnoge materijale stalna vrijednost (Ohmov zakon). Mjerna jedinica u Međunarodnom sustavu (SI) je
om (Ω).
Električni otpor, suprotan je pojam od električne vodljivosti. Materijali sa mnoštvom slobodnih
elektrona pružaju mali otpor prolasku struje, odnosno imaju mali tzv. specifični otpor.
Materije s puno slobodnih elektrona dobro provode struju. To su u prvom redu metali, a posebno
mali otpor imaju srebro i bakar. Od njih se izrađuju električni vodovi. Željezo ima oko 7 puta veći otpor
www.etsbi.edu.ba
od bakrenog vodiča istih dimenzija. Veliki specifični otpor karakterizira izolatore. Neki materijali
pružaju umjereno veliki otpor prolasku struje, pa se zato koriste za namjerno zagrijavanje žice ili medija
kojim prolaze ili za povećanje otpora strujnih krugova, odnosno od njih se izrađuju električni grijači i
otpornici.
Električni kapacitet (C)

Električni kapacitet je veličina kojom se izražava sposobnost tijela da na sebe primi električni
naboj. Definira se kao omjer količine električnog naboja Q i razlike električnog potencijala U koja pri
tom nastaje. Mjerna jedinica za električni kapacitet u Međunarodnom sustavu je farad (F).
1.1. Električni strujni krug

Svaki električni strujni krug, ma kako složen, može se svesti na dvije osnovne komponente:
• izvor električnog napona (aktivna komponenta);
• električno trošilo (pasivna komponenta).
U strujnom krugu se mogu nalaziti i:
• električni mjerni instrumenti (u pravilu ne utječu na strujno-naponske prilike);
• električni osigurači (namjerno ugrađeni „najslabiji“ elementi električnog strujnog kruga, zbog
čega u slučaju prekoračenja određenog, maksimalnog iznosa električne struje prvi pregore ili
se isključuju; na taj način prekine se električni strujni krug, čime je od štetnih posljedica
zaštićen i električni strujni krug i električna mreža.)
Komponente u električnom strujnom krugu međusobno su povezane vodičima (spojne žice), koji
se proizvode tako da njihov električni otpor bude što manji - u idealnom slučaju zanemariv.
Topologija električnog strujnog kruga

Električni strujni krugovi ponajčešće nisu jednostavni: aktivni i pasivni elementi mogu biti
međusobno povezani na različite načine. Ukoliko se radi o takvim, složenijim, strujnim krugovima, u
kojima postoje grananja, u njima, pored električnih varijabli (napon, struja), postoje i topološke
varijable (čvor, grana, petlja).
Čvor je točka složenog strujnog kruga u kojoj se spajaju tri ili više elemenata tog strujnog kruga.
Grana je dio složenog strujnog kruga koji se nalazi između dvaju čvorova.
Petlja je dio složenog strujnog kruga, koji i sam predstavlja zatvoreni strujni krug, a sastoji se od
najmanje dviju grana.

1.2. Grafički simboli elektroničkih komponenata

Redni
Simbol Značenje simbola
broj
1. Priključno mjesto
2. Priključak aparata ili uređaja
3. Nerazrješiv spoj provodnika
4. Razrješiv spoj provodnika
5. Ukrštanje provodnika
6. Uzemljenje
7. Masa
8. Istosmjerni naponski izvor
9. Izmjenični naponski izvor
10. Prekidač ili sklopka
11. Taster
12. Preklopnik
13. Relej
14. Osigurač
15. Zvučnik
16. Mikrofon
17. Slušalice
18. Otpornik
19. Promjenjivi otpornik
20. Polupromjenjivi otpornik
21. Foto otpornik
22. Potenciometar
23. Kondenzator
24. Promjenjivi kondenzator
25. Elektrolitski kondenzator
www.etsbi.edu.ba
26. Zavojnica
27. VF zavojnica
28. Transformator
29. Dioda
30. Zener dioda
31. LED dioda
32. Varikap dioda
33. Tunel dioda

34. Diak
35. Triak
36. Tiristor
37. NPN bipolarni tranzistor
38. PNP bipolarni tranzistor
39. Unipolarni tranzistor FET
40. MOSFET
41. Jednoslojni tranzistor
42. Antena
43. Sijalica

1.3. Grafički simboli električnih mjernih instrumenata

Pokazni ili detektorski mjerni instrumenti
Redni
Simbol Značenje simbola
broj
1. Pokazni ili detektorski mjerni instrument
2. Voltmetar
3. Milivoltmetar
4. Ampermetar
5. Miliampermetar
6. Univerzalni instrument
7. Vatmetar
8. Varmetar
9. Fazmetar (pokazivač faktora snage)
10. Fazmetar (pokazivač faznog ugla)
11. Frekvenciometar
12. Pokazivač smjera struje
13. Ommetar
14. Sinhronoskop
15. Osciloskop
16. Dvostruki voltmetar
17. Diferencijalni voltmetar
18. Galvanometar, nul-indikator
19. Termometar, pirometar
20. Tahometar
www.etsbi.edu.ba
21. Naponski svitak instrumenta
22. Strujni svitak instrumenta
23. Naponski i strujni svitak u istom instrumentu
Simboli koji označavaju vrstu struje koju instrument mjeri
24. Istosmjerna struja
25. Izmjenična struja
26. Istosmjerna i izmjenična struja
Trofazni mjerni sistem s jednim strujnim i jednim naponskim

27.
krugom
28. Trofazni mjerni sistem s dva strujna i dva naponska kruga
29. Trofazni mjerni sistem s tri strujna i tri naponska kruga
Simboli ispitnih napona

30. Ispitni napon 500 V
31. Ispitni napon iznad 500 V (na primjer 2 kV)
32. Simbol instrumenta koji se ne podvrgava ispitnom naponu
Simboli položaja instrumenta

33. Instrument za vertikalni položaj
34. Instrument za horizontalni položaj

Instrument čija skala za vrijeme upotrebe stoji koso prema
35.
horizontali (na primjer 60º)
Simboli klase tačnosti
Indeks klase čije su pogreške izražene procentima mjernog
36.
dometa (na primjer 1,5)
Indeks klase čije su pogreške izražene u procentima dužine
37.
skale (na primjer 1,5)
Indeks klase čije su pogreške izražene u procentima prave
38.
vrijednosti (na primjer 1,5)
Simboli koji označavaju principe djelovanja mjernih instrumenata i pribora
39. Instrument s pomičnim svitkom
40. Instrument s unakrsnim svicima

41. Instrument s pomičnim magnetom
42. Kvocijentni instrument s pomičnim magnetom
43. Instrument s pomičnim željezom
44. Instrument s pomičnim željezom i permanentnim magnetom
45. Kvocijentni instrument s pomičnim željezom
46. Elektrodinamički instrument
Elektrodinamički instrument zatvoren željezom (ferodinamički

47.
instrument)
48. Kvocijentni elektrodinamički instrument
Kvocijentni elektrodinamički instrument zatvoren željezom

49.
(ferodinamički kvocijentni instrument)
50. Indukcioni instrument
51. Kvocijentni indukcioni instrument
52. Instrument s vrućom žicom
53. Bimetalni instrument
54. Elektrostatički instrument
55. Instrument s vibracionim jezičcima
56. Neizolirani termopretvarač
57. Izolirani termopretvarač
Instrument s pomičnim svitkom i ugrađenim izoliranim

58.
termopretvaračem
59. Upozorenje na odvojeni šant (shunt)
60. Upozorenje na odvojeni predotpornik
61. Upozorenje na odvojeni induktivni predotpornik
62. Upozorenje na odvojenu impedanciju
www.etsbi.edu.ba
1.4. Utjecaj električne struje na čovjeka

Čovjek je izložen opasnosti od električnog udara ako je u direktnom kontaktu sa provodnikom pod
naponom ili ako se nalazi u neposrednoj blizini provodnika pod naponom. Prvo djelovanje električne
struje koje čovjek osjeti kada dodirne provodnik pod naponom naziva se električni (strujni) udar. Izraz
„električni udar“ koristi se zato što u trenutku dodira provodnika pod naponom čovjek nekontrolirano
brzo odmiče dio tijela ili cijelo tijelo.
Djelovanje električne struje na čovjeka može biti:
 toplotno; ispoljava se pojavom opekotina na koži i unutrašnjim organima.
 mehaničko; ispoljava se naglim i nekontroliranim grčenjem mišića, što može dovesti do
mehaničkih povreda.
 hemijsko; ispoljava se razlaganjem tkiva uslijed djelovanja istosmjerne struje.
Djelovanje električne struje zavisi od:
 jačine struje; pri struji od 1mA, malim stezanjem mišića, javlja se prvi osjećaj da kroz tijelo
protječe električna struja. Struja od 20mA izaziva grčenje mišića grudnog koša, čime se
znatno otežava disanje. Struja od 100mA smatra se smrtonosnom ako protječe 3 sekunde.
 frekvencije struje; najopasnije su struje frekvencije 50-60Hz.
 puta struje kroz tijelo; najopasnije je ako struja prolazi kroz glavu i grudni koš.
 vremena djelovanja; duže djelovanje izaziva veće posljedice.
 otpornosti izolacije i tijela; manje otpornosti izolacije (obuća, rukavice) i tijela
omogućavaju protjecanje jače struje (Ohmov zakon) što dovodi do većih posljedica.
Otpornost tijela najviše zavisi od otpornosti kože, koja, kada se čovjek kupa, može iznositi
samo 500Ω.
 spola i uzrasta; najosjetljivija su djeca, zatim žene i odrasli muškarci.
Čovjek može da doživi električni udari u sljedeća tri slučaja:
1. ako dodirne dva provodnika (na primjer, fazni i nulti provodnik) koji su na različitom
potencijalu.
2. ako dodirne provodnik pod naponom (na primjer, fazni provodnik) i metalni predmet (na
primjer, slavina) koji je u neposrednoj vezi sa zemljom.
3. ako dodirne provodnik pod naponom (na primjer, fazni provodnik) i pri tome stoji na
zemlji.
1.4.1. Zaštita od električnog udara

Napon dodira je razlika potencijala između provodnika pod naponom i zemlje, koju čovjek
premošćuje svojim tijelom ako dodirne provodnik pod naponom. Dozvoljeni napon dodira (50V za
izmjeničnu i 120V za istosmjernu struju) je napon dodira koji nije opasan za ljude. Osim spomenutih,
za dozvoljeni napon dodira definirane su i druge vrijednosti (na primjer, u medicinskim prostorijama
dozvoljeni napon dodira je 25V za izmjeničnu i 60V za istosmjernu struju).
Zaštita od električnog udara podijeljena je na:
 Zaštitu od direktnog dodira, koja štiti od dodira dijelova električnog kola, koji su pri
normalnom radu pod naponom.
 Zaštitu od indirektnog dodira, koja štiti od previsokog napona dodira koji se, uslijed kvara,
može pojaviti dodirom dijelova koji ne pripadaju električnom kolu i pri normalnom radu
nisu pod naponom.
 Istovremenu zaštitu od direktnog i indirektnog dodira.

Mjere zaštite od direktnog dodira:

1. Zaštita izoliranjem dijelova pod naponom izolacijom koja se može ukloniti samo njenim
razaranjem.
2. Zaštita pregradama ili kućištima koja onemogućavaju slučajni dodir dijelova pod naponom,
a ne mogu se ukloniti bez upotrebe alata.
3. Zaštita preprekama koje onemogućavaju slučajni dodir dijelova pod naponom, a mogu se
ukloniti bez upotrebe alata.
4. Zaštita postavljanjem van dohvata ruke dijelova pod naponom, tako da se onemogući
slučajni dodir. Smatra se da je visina od 2,5m iznad tla dovoljna za postavljanje dijelova
pod naponom. U horizontalnom pravcu, minimalno rastojanje za postavljanje dijelova pod
naponom do mjesta gdje može da stane čovjek iznosi 1,25m.
Mjere zaštite od indirektnog dodira:
1. Zaštita automatskim isključenjem napajanja sastoji se u tome da se u slučaju kvara
automatski, uz pomoć zaštitnog uređaja, isključi napajanje i na taj način spriječi nastajanje
napona dodira sa takvom vrijednošću i trajanjem koji bi izazvali štetno djelovanje na
čovjeka. Ovo se postiže spajanjem izloženih provodnih dijelova (metalna kućišta uređaja)
sa zaštitnim provodnikom (uzemljenje) koji se kod TT sistema zaštite spaja sa
uzemljivačem.
2. Zaštita dopunskim izjednačavanjem potencija sastoji se u povezivanju svih izloženih
provodnih dijelova i stranih provodnih dijelova (radijator, vodovodna cijev i sl.) koji se
mogu istovremeno dodirnuti. Ova zaštitna mjera primjenjuje se onda kada se zahtjevi za
dozvoljeni napon dodira i vreme isključenja zaštitnog uređaja ne mogu ispoštovati.
3. Zaštita upotrebom uređaja klase II kod kojih se kućišta izrađuju od izolatora. Na ovakvim
uređajima (na primjer, usisivač, mikser) nalazi se simbol .
4. Zaštita električnim odvajanjem postiže se upotrebom transformatora za električno
odvajanje. Ako dođe do kvara na sekundarnoj strani, ne može se obrazovati električno kolo
sa transformatorom, čovjekom i zemljom jer sekundarni namotaj transformatora nije
uzemljen.
U slučaju električnog udara najprije treba prekinuti protjecanje struje kroz tijelo nastradalog.
Osoba koja ukazuje pomoć to mora učiniti ne dodirujući uređaj pod naponom ili tijelo nastradalog.
Zavisno od situacije, protjecanje struje može se prekinuti pomoću prekidača, osigurača, vađenjem
utikača iz utičnice, uklanjanjem žice suhim drvenim štapom, odsijecanjem žice sjekirom sa drvenom
drškom. Nakon prekida djelovanja struje treba zatražiti ljekarsku pomoć. Ako unesrećeni krvari, treba
zaustaviti krvarenje. Ako je došlo do prekida rada srca i pluća, treba primijeniti vještačko disanje i
masažu srca.
www.etsbi.edu.ba
2. Električni mjerni instrumenti

Električni mjerni instrumenti služe za neposredno mjerenje električnih veličina kao što su: napon,
jačina električne struje, snaga, otpor, faktor snage, frekvencija i sl. Osnovna podjela instrumenata je
ona na analogne i digitalne električne mjerne instrumente. Mogu se podijeliti i na slijedeći način:
- Instrumenti za mjerenje električnih veličina;
- Instrumenti za mjerenje neelektričnih veličina.
Prema načinu pokazivanja mjerene veličine dijele se na:
- Pokazne;
- Kontaktne;
- Registrirajuće.
Svaki instrument sadrži niz podataka o sebi koji se predstavljaju grafičkim simbolima. Ti grafički
simboli se upisuju na instrument. Pored tih simbola, potrebno je poznavati i simbole elektroničkih
komponenti ili elemenata, da bi se mogla „čitati“ električna shema, a isto tako i formirati potrebna
shema električnog kola.
Voltmetar
Voltmetar je električni instrument za mjerenje električnog napona: spaja se paralelno na onu
komponentu električnog strujnog kruga na kojoj treba izmjeriti električni napon.
Budući da se voltmetar spaja paralelno, proizvodi se sa što većim unutarnjim otporom, kako bi
jakost električne struje koja teče voltmetrom (IV) bila što manja, odnosno da se iznos mjerenog
električnog napona što manje promijeni (unošenje što manje pogreške).
Slika 2.1. Princip povezivanja voltmetra u strujni krug.

Vodovi spojeni na stezaljke voltmetra spajaju se na tačke gdje u element kojem se napon mjeri
ulazi i izlazi struja. Pri tom se treba paziti na polaritet. Točka na kojoj struja ulazi je plus pol, a točka na
kojoj izlazi je minus pol. Prije uključenja voltmetra odabire se najveće naponsko mjerno područje.
Ukoliko točno znamo napon izvora koji je priključen na strujni krug, ne mora se početi od najvišeg
mjernog područja, već se može početi od prvog većeg mjernog područja nego je napon izvora. Također
je potrebno ustanoviti da li instrument ima odgovarajuće mjerno područje za napon koji se želi mjeriti.
Npr. Ukoliko se želi mjeriti napon od 380 V, a najveće mjerno područje instrumenta kojim se raspolaže
je 250 V, mjerenje se ne može obaviti.
Nakon priključenja analognog voltmetra kazaljka se pomakne za određeni kut. Prilikom odabira
mjernog područja odabere se i skala voltmetra. Skala se odabire u skladu s mjernim područjem.

Ampermetar
Ampermetar je električni instrument za mjerenje jakosti električne struje: spaja se serijski u onu
granu električnog strujnog kruga u kojoj treba izmjeriti jakost električne struje.
Budući da se ampermetar spaja serijski, proizvodi se sa što manjim unutarnjim otporom, da bi se
mjerena jakost električne struje što manje promijenila (unošenje što manje pogreške).
Slika 2.2. Princip povezivanja ampermetra u strujni krug.

Ampermetar se spaja serijski, tj. prekida se strujni krug u kojem se želi izmjeriti struja, a na te dvije
tačke prekida spaja se ampermetar. Svaki električni instrument ima najmanje dvije priključnice, pa tako
i ampermetar. U pravilu se na te dvije priključnice spoje dva odgovarajuća vodica (žice) s pripadajućim
utikačima, a po potrebi se upotrebljavaju i tzv. krokodil štipaljke. Kod mjerenja istosmjerne struje
potrebno je odrediti polaritet u strujnom krugu i tako spojiti ampermetar (plus na plus, minus na
minus).
Ukoliko instrument ima više mjernih područja mjerenje se obavezno počinje od najvećeg mjernog
područja. Ukoliko se ne može procijeniti moguća struja koja teče u krugu, potrebno je izvršiti proračun
obzirom na napon koji vlada i otpor potrošača. Ako se ne može odrediti red veličine najveće moguće
struje u krugu, ampermetru se u krugu gdje se obavlja mjerenje serijski spoji promjenjivi otpornik
odgovarajuće vrijednosti, a klizač mu se postavi na njegovu najveću moguću vrijednost, tako da u krugu
teče najmanja moguća struja.
Univerzalni mjerni instrument
Za servisiranje raznih električnih uređaja u kućanstvu, u radionici, ili za održavanje električnih

strojeva u proizvodnim pogonima potrebno je mjeriti struje, napone i otpore. Pošto je nepraktično
nositi više instrumenata napravljen je univerzalni mjerni instrument (naziva se i multimetar). On je lako
prenosiv, mehanički otporan i dovoljno točan za rad na terenu, a njime se mogu mjeriti istosmjerni i
izmjenični naponi i struje, i električni otpor.
Pri korištenju ovakvog mjernog instrumenta, ovisno o tome hoćemo li ga koristiti kao
ampermetar, voltmetar ili ohmmetar, potrebno je:
• Utvrditi vrstu mjerenja (A, V, ili Ω);
• Utvrditi vrstu struje (izmjenična ili istosmjerna);
• Odabrati mjerno područje (ovisno o redu veličine očekivane vrijednosti);
• Odabrati mjernu ljestvicu i napraviti račun očitavanja.
Nakon ovoga može se pristupiti mjerenju. Mjerenje veličine napona i struje pruža neposredan
način kontrole električnog napona i struje u strujnom krugu.
www.etsbi.edu.ba
2.1. Analogni univerzalni mjerni instrument

Vrijednost mjerene veličine se određuje pomoću kazaljke i skale. Skala ima za tu svrhu prikladnu
podjelu u vidu crtica ili točaka sa pripadajućom numeracijom. Sve crtice nisu jednako duge. Obično su
zbog veće preglednosti svaka peta i svaka deseta crtica duže od ostalih. Veličina skale, broj crtica i
njihova debljina odabiru se ovisno o preciznosti instrumenta. Vrste skala su linearna, kvadratična i
logaritamska. Kazaljke su također prilagođene preciznosti instrumenta. Tako, postoje nožaste,
kopljaste, nitne i svjetlosne kazaljke.
U analogne univerzalne instrumente se ugrađuje mehanizam sa obrtnim svitkom. Između polova
stalnog magneta ugrađen je svitak na kome je učvršćena kazaljka. Protjecanje struje kroz svitak stvara
magnetno polje. Uzajamno djelovanje ovog magnetnog polja i polja stalnog magneta dovodi do
zakretanja kazaljke. Protivmoment stvaraju spiralne opruge i po prestanku struje vraćaju kazaljku na
nulu.
Slika 2.3. Instrument sa obrtnim svitkom.

Ovakvim analognim instrumentom mogu se mjeriti samo istosmjerne struje i naponi. Kako bi
instrument mogao da mjeri i izmjenične veličine u njega se ugrađuje ispravljač sa dvije ili četiri diode
koji izmjeničnu struju i napon pretvori u istosmjernu. Kada se mjere izmjenične veličine instrument
pokazuje efektivnu vrijednost struje i napona.
Prije nego što počnemo da koristimo analogni instrument i uvježbamo rad sa njime na časovima
praktične nastave, moramo upoznati neke važne pojmove.
Pokazni opseg mjernog instrumenta je cjelokupni opseg skale na kome se mogu promatrati
otkloni njegovog pomičnog organa.
Mjerni opseg (naziva se i domašaj) je najveća vrijednost mjerene veličine koju instrument može
izmjeriti. Mjerni opseg određujemo mi postavljanjem preklopnika u odgovarajući položaj.
Konstanta instrumenta je broj koji se dobije kada se mjerni opseg podijeli sa brojem podjeljaka
na ljestvici u koju ćemo gledati.
Do rezultata mjerenja se dolazi tako što se broj podjeljaka koji očitamo pomnoži sa konstantom.
Podjeljak na ljestvici je rastojanje između bilo koje dvije oznake na ljestvici.
NAPOMENA: Ovo je definicija iz knjige koja može dovesti do različitih tumačenja - koliko zapravo
ljestvica sa slike 2.3. ima podjeljaka? U ovom primjeru broj podjeljaka je četiri (kazaljka pokazuje 3,2
podjeljaka), a crtice između napisanih brojeva samo olakšavaju očitavanje rezultata. Ako međutim
svaku označenu crticu shvatimo kao podjeljak onda je broj podjeljaka 20, a kazaljka pokazuje 16
podjeljaka. Ovaj drugi način koji neki primjenjuju komplicira stvari. Možemo se zapitati čemu služi
napisana trojka i četvorka ako se mora brojati 16 crtica?
Da bi imali točno očitavanje u kazaljku se mora gledati pod pravim kutom. U ovome nam pomaže
malo ogledalo (kazaljka i njen lik u ogledalu se poklope).

α – mjerni opseg
β – pokazni opseg
Budući da procentualna greška najbolje karakterizira mjerne instrumente u pogledu njihove
točnosti, ona je općenito prihvaćena kao kriterij za njihovu klasifikaciju. Instrumenti su razvrstani u 8
klasa točnosti koje se označavaju indeksima: 0,05; 0,1; 0,2; 0,5; 1; 1,5; 2,5; i 5.
Prema tome imamo etalonske instrumente (0,05; 0,1; 0,2), laboratorijske (0,5) i pogonske (ostale
klase).
Kao primjer analognog univerzalnog instrumenta opisati ćemo instrument „Unimer 43“
proizvođača Iskra. Ovaj instrument ima više crnih i crvenih ljestvica. Crvene ljestvice se koriste za
mjerenje izmjeničnih struja i napona, a crne ljestvice su za istosmjerne veličine. Za mjerenje otpora se
koristi posebna crna ljestvica. Izgled ovog instrumenta je na slici 2.4.
Slika 2.4. Instrument „UNIMER 43“ - ISKRA Kranj.
www.etsbi.edu.ba
Na instrumentu se nalazi više oznaka. Neke od njih su:

Instrument je napravljen za rad u vodoravnom položaju. Ako se postavi pod kutom,
ili se uspravi pokazivanje neće biti točno.
Ova oznaka se može naći na instrumentima koji su predviđeni za rad u uspravnom
položaju i koji se montiraju npr. na radne stolove.
Instrument sa ovakvom oznakom može da mjeri i istosmjerne i izmjenične veličine.
Ovo je oznaka za klasu točnosti, odnosno maksimalnu procentualnu grešku koju
pravi instrument pri punom skretanju kazaljke. Najčešće klase točnosti su: 0,1; 0,2; 0,5;
1; 1,5; 2,5; 5.
Instrument sa obrtnim kalemom i ugrađenim ispravljačem sa diodama.
Ispitni napon 3 𝑘𝑉.
2.2.1. Izbor ljestvice

Kada imamo više ljestvica postavlja se pitanje - u koju gledati? U ovom primjeru vidjeti ćemo da
pravilan izbor ljestvice olakšava mjerenje a gledanje u pogrešnu ljestvicu ga nepotrebno usložnjava.
Ako mjerni opseg instrumenta podijelimo brojem podjeljaka na skali, dobijemo takozvanu
konstantu instrumenta ks:
𝑚𝑗𝑒𝑟𝑛𝑖 𝑜𝑝𝑠𝑒𝑔
𝑘𝑠 =
𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑝𝑜𝑑𝑗𝑒𝑙𝑗𝑎𝑘𝑎
Pošto broj očitanih podjeljaka na izabranoj ljestvici treba pomnožiti sa konstantom instrumenta,
ljestvicu treba birati tako da konstanta bude broj lak za množenje - dakle da bude 0,1; 1; 10 ili 100.
Lošim izborom ljestvice konstanta će biti dva, pet ili npr. 3,3.
Na slici 2.5. je prikazano pokazivanje instrumenta "Unimer 45" prilikom mjerenja istosmjernog
napona od 170 𝑉. Na slici 2.5a preklopnik je postavljen u položaj 600 𝑉 =. To znači da je mjerni opseg
600 𝑉, tj. pri punom skretanju kazaljke instrumenta napon je 600 𝑉, na polovini ljestvice je 300 𝑉 itd.
Naponi veći od 600 𝑉 se ne mogu mjeriti.
Na ljestvici označenoj slovima V, A na kojoj se očitava napon i struja imamo dvije ljestvice - gornju,
koja ide od 0 do 6 podjeljaka, i donju od 0 do 30 podjeljaka. Ako je naš izbor gornja ljestvica konstanta
će biti:
600 𝑉
𝐾 = 6 𝑝𝑜𝑑𝑗𝑒𝑙𝑗𝑎𝑘𝑎 = 100 𝑉/𝑝𝑜𝑑𝑗𝑒𝑙𝑗𝑎𝑘.
Očitavamo 1,7 podjeljaka, 𝑎 = 1,7. Rezultat mjerenja je 𝐾 ∙ 𝑎 = 170 𝑉. Ako međutim izaberemo
donju ljestvicu konstanta će biti 600⁄30 = 20. Očitavamo 8,5 podjeljaka pa je rezultat 20 ∙ 8,5 =
170 𝑉. Rezultat je isti, možemo dakle gledati i donju ljestvicu. Ipak, poslije mjerenja će ostati dvojba
jesmo li dobro procijenili 8,5 podjeljaka? Možda je ipak procjena pogrešna, možda je točna procjena
8,4 ili 8,6 podjeljaka?

a) b)
Slika 2.5. Primjeri očitavanja prilikom mjerenja.
Pošto je mjereni napon 170 𝑉 to znači da možemo smanjiti mjerni opseg i prebaciti preklopnik u
položaj 300 𝑉. Dobijemo veće skretanje kazaljke i vjerojatno točnije mjerenje. Dakle, na slici 2.5b
mjerni opseg je 300 𝑉.
Naravno da ćemo gledati u donju ljestvicu sa 30 podjeljaka pa će konstanta biti:

300 𝑉
𝐾= = 10 𝑉/𝑝𝑜𝑑𝑗𝑒𝑙𝑗𝑎𝑘.
30 𝑝𝑜𝑑𝑗𝑒𝑙𝑗𝑎𝑘𝑎
Očitavamo 17 podjeljaka, što pomnoženo sa konstantom 10 daje 170 𝑉.

Ako smo skloni kompliciranju stvari možemo izabrati i gornju ljestvicu sa 6 podjeljaka. Tada
konstanta neće biti 10, nego 300⁄6 = 50. Broj podjeljaka koji instrument pokazuje na ovoj ljestvici je
3,4 pa da bi došli do rezultata treba pomnožiti 50 ∙ 3,4 = 170 𝑉.
2.2.2. Mjerenje napona

Instrument se pretvara u voltmetar tako što se veliki kružni preklopnik postavi na područje
označeno slovom V. Zavisno od toga mjerimo li istosmjerni ili izmjenični napon mali preklopnik se
postavi lijevo ili desno na odgovarajuću oznaku (= ili ~). Mjerenje se obavezno počinje sa najvećeg
mjernog opsega. Na taj način se sprječava uništenje instrumenta koje je lako moguće ako se mjerenje
počne na malom mjernom opsegu a napon bude veći od očekivanog. U tom slučaju kazaljka naglo
skreće, može da se iskrivi ili ispadne iz ležišta a u opasnosti je svitak u okretnom sistemu. Osigurač (ako
postoji) i zaštitne diode nisu uvijek dovoljno sigurna zaštita.
Ako je skretanje kazaljke malo, ili se uopće ne primijeti, može se postepeno i vrlo oprezno
smanjivati mjerni opseg dok kazaljka ne skrene toliko da omogući normalno očitavanje. Biramo
ljestvicu u koju ćemo gledati, određujemo konstantu instrumenta i očitamo skretanje kazaljke. Broj
podjeljaka koji smo očitali množimo sa konstantom i dobijemo mjereni napon. Na osnovu dobivenog
rezultata vidimo može li se još smanjiti mjerni opseg.
Ako se mjeri istosmjerni napon točka većeg potencijala (ili npr. + pol baterije) mora se dovesti na
priključak +VAΩ. Ako se ovdje pogriješi kazaljka će skretati na pogrešnu stranu (lijevo). Kada se mjeri
izmjenični napon ne mora se voditi računa o priključcima, ispravljač u instrumentu osigurava da
kazaljka uvijek skreće udesno.
Voltmetar se vezuje paralelno elementu na kome mjerimo napon. Unutrašnji otpor voltmetra je
veoma veliki (u idealnom slučaju beskonačan) tako da kroz voltmetar praktično ne protječe struja.
www.etsbi.edu.ba
Primjer 1. Mjerenje napona baterije
Slika 2.6. Korak 1.

Mjerni opseg je postavljen na 500 𝑉 i možemo primijetiti da je skretanje kazaljke malo. Ako
izaberemo ljestvicu sa pet podjeljaka konstanta je 100 𝑉⁄𝑝𝑜𝑑𝑗𝑒𝑙𝑗𝑎𝑘. Očitavamo nešto više od 0,1
podjeljak ali teško je procijeniti je li to 0,11; 0,12 ili 0,13. Kada to pomnožimo sa 100 rezultat može biti
između 11 𝑉 i 13 𝑉, što zavisi od osobne procjene. Očigledno je da se na ovom području ne može
izvršiti točno mjerenje pa smanjujemo mjerni opseg.
Slika 2.7. Korak 2.

Na mjernom opsegu 150 𝑉 logično je gledati u crnu ljestvicu sa 15 podjeljaka da bi rezultat
očitavanja pomnožili sa konstantom 10. Očitavamo nešto više od 1,2 podjeljaka, recimo da je procjena
1,25 što znači da je napon oko 12,5 𝑉.
PAŽNJA! Najčešća učenička greška je da ovdje očitaju 1,1 podjeljak - previdi se činjenica da
ovdje između jedinice i dvojke nema devet crtica nego samo četiri!
Naravno sljedeći logičan potez je novo smanjenje mjernog opsega. Sljedeći mjerni opseg na
instrumentu je 50 𝑉, veći je od mjerenog napona, što znači da bez bojazni prebacujemo preklopnik na
brojku 50.

Slika 2.8. Korak 3.

Na mjernom opsegu 50 𝑉 izborom ljestvice sa pet podjeljaka konstanta je 50⁄5 = 10. Sada već
sa mnogo većom sigurnošću očitavamo 1,25 podjeljaka odnosno 12,5 𝑉.
Slika 2.9. Korak 4.

Na mjernom opsegu 15 𝑉 na crnoj ljestvici od 0 do 15 podjeljaka praktično direktno očitavamo
napon. Na ovom području vidi se da je mjereni napon zapravo 12,6 𝑉. Ovo mjerenje je očigledno i
najtočnije, kao što se vidi uopće nije teško izvršiti dobre procjene sa točnošću od 0,1 𝑉.
S obzirom da je sljedeći raspoloživi mjerni opseg 5 𝑉 a mjereni napon je veći od njega, smanjenje
mjernog opsega na 5 𝑉 ne dolazi u obzir!
Primjer 2: Mjerenje izmjeničnog napona

Priključni kablovi instrumenta su dobro izolirani tako da nema opasnosti od strujnog udara ako
ne dodirujemo metalne vrhove.
Napon u priključnici je izmjenični pa mali preklopnik mora biti prebačen ulijevo. Primijetimo da je
oznaka ~ crvena, što znači da se pri mjerenju izmjeničnih veličina koriste crvene ljestvice a najveći
mjerni opseg je 1000 𝑉. Na crvenoj ljestvici sa 10 podjeljaka (konstanta je 100 𝑉⁄𝑝𝑜𝑑𝑗𝑒𝑙𝑗𝑎𝑘)
očitavamo 2,2 podjeljaka, tj. 220 𝑉. Mjereni napon je manji od sljedećeg mjernog opsega od 300 𝑉,
pa ćemo za točniji rezultat prebaciti preklopnik na položaj 300.
Na slici 2.10. vidimo da na ljestvici sa 30 podjeljaka (konstanta 10) kazaljka stoji na dvadeset
trećem podjeljku, što znači da je napon ustvari 230 𝑉. S obzirom da su dozvoljena odstupanja napona
gradske mreže do 10%, izmjereni napon je ispravan.
Kada se mjere izmjenične struje i naponi kazaljka će uvijek skretati u pravom smjeru bez obzira
gdje se stavi koja priključnica instrumenta, što je zasluga ispravljača u instrumentu.
www.etsbi.edu.ba
Slika 2.10. Očitavanje vrijednosti prilikom mjerenja izmjeničnog napona.
2.2.3. Mjerenje struje

Ampermetar se u strujni krug vezuje serijski. Unutrašnji otpor ampermetra u idealnom slučaju je
jednak nuli a i u stvarnosti je vrlo mali.
Univerzalni instrument se pretvara u ampermetar postavljanjem velikog preklopnika na područje
označeno slovom A. Mjerenje se počinje obavezno na najvećem mjernom opsegu, koji po potrebi
veoma oprezno smanjujemo. Mali preklopnik se postavi na odgovarajuću oznaku za vrstu struje koja
se mjeri.
Ako se ukaže potreba za promjenom mjernog opsega prvo se struja mora prekinuti na nekom
prekidaču ili isključenjem napajanja, pa tek onda se preklopnik postavi u drugi položaj i prekidač se
ponovo uključi. Na ovaj način se sprječava da se prekida struja na kontaktima preklopnika i da on bude
oštećen uslijed varničenja.
U praksi će biti rijetke situacije kada će se koristiti ampermetar. Često je nepraktično prekidati
strujni krug i serijski u njega ubacivati instrument, jer je potrebno prekinuti postojeću vezu. Ponekad
se doslovno mora presjeći žica ili odlemiti element iz uređaja.

2.2.4. Mjerenje otpora

Prije upotrebe analognog univerzalnog instrumenta za mjerenje otpora treba priključke
instrumenta kratko spojiti. Kazaljka mora skrenuti do kraja, odnosno mora pokazati nulu. Ako nije došla
do nule, ili je možda prešla preko nule udesno, njen položaj se podešava, tj. postavi se na nulu
okretanjem označenog promjenjivog otpornika. Ovo podešavanje mora da se vrši povremeno zbog
starenja i trošenja baterije u instrumentu.
Vrijednost mjerenog otpora se dobije kada se očitani broj podjeljaka pomnoži sa brojem koji
pokazuje veliki preklopnik.
Mjerenje otpora se ne mora početi sa najvećeg mjernog opsega. Veliki preklopnik se postavi na
više područja, a zadrži se u položaju na kome kazaljka stoji otprilike negdje između 1/2 i 2/3 ljestvice
jer je u tom dijelu očitavanje najtočnije. Ovo će se najbolje vidjeti u konkretnom primjeru.
Slika 2.11. Priprema analognog univerzalnog instrumenta za mjerenje otpora.

Veliki broj mjerenja, možda i 90% su mjerenja otpora. Mjerenjem otpora grijača, prekidača
namotaja motora i transformatora, kao i nekih elektroničkih komponenti može se doći do zaključka o
ispravnosti dijelova uređaja bez priključivanja napona i bez opasnosti.
Veliki preklopnik treba prebaciti u jedno od područja označenih sa Ω a mali preklopnik udesno.
Analognim instrumentima za mjerenje struje i napona nije potreban vlastit izvor napajanja.
Međutim, za mjerenje otpora baterija je neophodna. Većina instrumenata koristi jednu ili dvije baterije
od 1,5 𝑉. Instrument praktično kroz mjereni otpor (preko preklopnika i priključnica) propušta struju iz
baterije pa će kazaljka više skretati pri mjerenju manjih otpora. Zbog toga su način mjerenja otpora i
omska ljestvica drugačiji nego kada se mjeri struja i napon.
Očitavanje vrijednosti otpora vrši se na posebnoj crnoj ljestvici. Ova ljestvica je drukčija od ostalih
jer je obrnuta, tj. nula se nalazi na desnoj strani a na lijevoj strani je ∞. Osim toga razmak između
podjeljaka nije isti, prvi podjeljci su dosta razmaknuti a zatim gledajući nalijevo razmak je sve manji, da
bi pri kraju bili toliko zbijeni da je točno očitavanje nemoguće.
www.etsbi.edu.ba
Primjer: Mjerenje otpora od 180Ω na različitim položajima preklopnika
Slika 2.12. Pokazivanje instrumenta za različite položaje preklopnika instrumenta.

Na slici 2.12a je položaj kazaljke pri mjerenju otpora 180 Ω kada je preklopnik na položaju X1.
Točan broj podjeljaka je teško odrediti jer na malom rastojanju je čak 100 podjeljaka. Broj podjeljaka
koji procijenimo (dakle, oko 180) množi se sa 1 pa je rezultat mjerenja oko 180 Ω.
Ako se preklopnik pomjeri u položaj X10 (slika 2.12b) kazaljka pokazuje 18 podjeljaka, vidi se da
ne postoji dvojba je li broj podjeljaka 17, 18, 19 ili možda 17,5. Ovih 18 podjeljaka pomnoži se sa deset
kao što pokazuje preklopnik, dakle rezultat je 180 Ω.
Ako bi isti otpor pokušali izmjeriti na području X100 bio bi veliki problem procijeniti pokazuje li
kazaljka 1,7; 1,8 ili 1,9 podjeljaka. Na primjer ako procijenimo da je u pitanju 1,7 podjeljaka, kada se to
pomnoži sa 100 pravi se greška od 10 Ω iako procjena uopće nije bila loša.
Na slici 2.12d se vidi da je mjerenje ovog otpora na području X1k praktično nemoguće. Biće dobro
ako uopće prijetimo da rezultat nije 0 Ω, a kamoli očitati 0,18 podjeljaka koje pokazuje kazaljka.
Moguća greška prilikom mjerenja otpora nastaje kada se rukama pridržava otpornik koji se mjeri.
Tako se paralelno mjerenom otporu dodaje otpor vlastitog tijela i rezultat je manji od prave vrijednosti.
Ovo je naročito izraženo na području X1k.
Greška je također moguća ako se mjeri vrijednost otpornika koji je zalemljen na tiskanu pločicu
(PCB). Utjecaj drugih elemenata vezanih paralelno tom otporu također smanjuje rezultat mjerenja.

2.3. Digitalni univerzalni mjerni instrument

Sve što je rečeno o analognim instrumentima u vezi načina priključenja u krug, unutrašnjeg otpora
i načina mjerenja (početak mjerenja sa najvećeg mjernog opsega) važi i za digitalne instrumente.
Kod digitalnog instrumenta očitavanje mjerene veličine je mnogo lakše i točnije. Vrijednost se
direktno očita na LCD pokazniku, dakle nema dvojbe oko izbora ljestvice, određivanja konstante
instrumenta i množenja sa njom, i nema subjektivnih grešaka pri očitavanju broja podjeljaka. Ako je
mjerena veličina veća od mjernog opsega instrument će to vjerojatno „preživjeti“ a grešku će
signalizirati ispisivanjem cifre „1“ na prvom mjestu. Nije osjetljiv ni na zamjenu priključaka „+“ i
pokazati će točnu vrijednost uz ispisivanje minusa ispred rezultata mjerenja.
Ipak, zbog načina indikacije ovaj instrument nije pogodan za praćenje promjene mjerene veličine.
Slika 2.13. Digitalni mjerni instrument „VC150“ - Voltcraft.

Prije svake izmjene mjernog područja treba odstraniti mjerne vrhove od objekta na kojem se vrši
mjerenje.
Poseban oprez se preporučuje prilikom rada sa izmjeničnim naponom većim od 25 𝑉 ili sa
istosmjernim naponom većim od 35 𝑉, jer može nastati električni udar opasan po život.
Provjerite prije svake upotrebe digitalni mjerni uređaj i mjerne kablove od oštećenja. Ni u kome
slučaju ne vršite mjerenje ako je zaštitna izolacija oštećena.
Da bi se izbjegao električni udar, obratite pažnju da za vrijeme mjerenja ne dirate priključke za
mjerenje odnosno mjerne točke direktno ili indirektno. Za vrijeme mjerenja ne smije se hvatati preko
označenog dijela na mjernim vrhovima.
Ne upotrebljavati digitalni mjerni instrument za vrijeme nevremena. Obratite pažnju da su vaše
ruke, obuća, odjeća, podloga, sklopovi i dijelovi sklopova obavezno suhi.
Ne uključujte nikada mjerni instrument kada ste ga prenijeli iz hladne u topliju prostoriju, jer
nastala vodena kondenzacija može da ga ošteti. Ostavite mjerni instrument isključen dok se ne
prilagodi sobnoj temperaturi.
Mjerne vrijednosti pokazuju se na digitalnom mjernom instrumentu u brojčanom (digitalnom)
obliku na LCD pokazniku. Pomoću rotacijskog preklopnika se mogu odabrati pojedine mjerne funkcije.
Kod modela VC150 izbor mjernog područja vrši se ručno.
Digitalni mjerni instrument VC150 se uključuje i isključuje pritiskom na dugme POWER. Uvijek
isključite uređaj za mjerenje ukoliko ga ne koristite.
Dugme HOLD vam omogućava da zadržite vrijednost mjerenja na LCD pokazniku. Simbol „H“ se
pojavljuje na LCD pokazniku. Ova funkcija olakšava očitavanje mjerene vrijednosti. Ponovni pritisak na
dugme vraća ponovno opciju mjerenja.
www.etsbi.edu.ba
Tabela 2.1. Simboli na LCD pokazniku digitalnog mjernog instrumenta VC150.
OL ili 1 Overload = prekoračenje; mjerno područje je prekoračeno.

Baterija za napajanje mjernog instrumenta je ispražnjena,
što je moguće prije zamijeniti bateriju.
Mjerno područje za testiranje dioda.
Mjerno područje za mjerenje napona opasnih po život.
Mjerno područje za akustički test provodljivosti.

Mjerna područja za mjerenje izmjeničnih veličina.
Mjerna područja za mjerenje istosmjernih veličina.
mV Milivolt (10−3 𝑉).
V Volt (jedinica za električni napon).
A Amper (jedinica za jačinu električne struje).
mA Miliamper (10−3 A).
μA Mikroamper (10−6 A).
Ω Ohm (jedinica za električni otpor).
kΩ Kiloohm (103 Ω).
MΩ Megaohm (106 Ω).
H Aktivna je HOLD funkcija.

2.3.1. Mjerenje napona

NAPOMENA: Prije mjerenja napona, uvijek provjerite da se ne nalazite u mjernom području za
mjerenje struje. Kada se na LCD pokazniku pojavi „1“ ili „OL“ (overload = prekoračenje), tada ste
prekoračili mjerno područje. Odaberite naredno veće mjerno područje.
Slika 2.14. Raspored crnog i crvenog mjernog vodiča kod mjerenja napona.
Za mjerenje istosmjernog napona (DC) postupite prema sljedećem:
- Uključite digitalni mjerni instrument i odaberite mjerno područje V .

- Priključite mjerne vodiče u odgovarajuće mjerne utičnice kao što je prikazano na slici.
- Priključite mjerne vrhove na objekt za mjerenje (baterija, sklop itd.). Crveni mjerni vrh
odgovara plus polu, a crni mjerni vrh odgovara minus polu.
- Pripadajući polaritet mjerne vrijednosti biti će prikazan na LCD pokazniku zajedno sa
trenutnom mjernom vrijednosti. Kada se pri mjerenju istosmjernog napona na ekranu
ispred mjerne vrijednosti pojavi znak „-“, tada je izmjereni napon negativan (ili su mjerni
kablovi zamijenjeni).
- Kada ste završili mjerenje, odvojite mjerne vodove od objekta za mjerenje i isključite
digitalni mjerni instrument.
Za mjerenje izmjeničnog napona (AC) postupite prema sljedećem:
- Uključite digitalni mjerni instrument i odaberite mjerno područje V . Na pokazniku se

pojavljuje simbol „AC“.
- Povežite (spojite) dva mjerna vrha sa objektom za mjerenje (generator, sklop itd.).
- Mjerna vrijednost će biti pokazana na LCD pokazniku.
- Kada ste završili mjerenje, odvojite mjerne vodove od objekta za mjerenje i isključite
www.etsbi.edu.ba
2.3.2. Mjerenje struje

NAPOMENA: Maksimalno dozvoljeni napon u strujnom krugu ne smije da prelazi 250 V. Mjerenja
struja većih od 5 A smiju se izvoditi samo u trajanju od maksimalno 10 sekundi i sa pauzom između
mjerenja u trajanju od 15 minuta. Sva strujna mjerna područja su osigurana i time zaštićena od
preopterećenja.
a) struje do 200 mA b) struje do 10 A

Slika 2.15. Raspored crnog i crvenog mjernog vodiča kod mjerenja struje.
Za mjerenje istosmjerne struje (DC) postupite prema sljedećem:
- Priključite crveni mjerni vodič u 10A - mjernu utičnicu (kod struje veće od 200 𝑚𝐴)
odnosno u mA - mjernu utičnicu (kod struje manje od 200 𝑚𝐴). Crni mjerni vodič
priključite na COM - mjernu utičnicu.
- Odaberite željeno mjerno područje. Po mogućnosti, počnite mjerenje uvijek sa najvećim
mjernim opsegom, zato što će kod prekoračenja reagirati zaštitni osigurač.
- Priključite u seriju sa mjernim objektom oba mjerna vrha (baterija, sklop itd.). Pripadajući
polaritet mjerne vrijednosti, biti će prikazan na LCD pokazniku zajedno sa trenutnom
mjernom vrijednosti. Kada se pri mjerenju istosmjerne struje na ekranu ispred mjerne
vrijednosti pojavi znak „-“, struja protječe u suprotnom smjeru (ili su mjerni kablovi
zamijenjeni).
- Kada ste završili mjerenje, odstranite mjerne vodove od objekta za mjerenje i isključite
Pažnja! Nikada ne mjerite u 10A području struje preko 10 A odnosno u mA/μA području struje
preko 200 mA, zato što će tada reagirati osigurač u mjernom instrumentu.

2.3.3. Mjerenje otpora

NAPOMENA: Uvjerite se da su svi dijelovi kruga, prekidači i komponente i drugi objekti za mjerenje
u krugu odvojeni od izvora napona i ispražnjeni.
Slika 2.16. Raspored crnog i crvenog mjernog vodiča kod mjerenja otpora.
Za mjerenje električnog otpora postupite prema sljedećem:
- Uključite digitalni mjerni instrument i odaberite mjerno područje „Ω“.

- Priključite mjerne vodiče na mjerne utičnice instrumenta kao što je vidljivo na slici.
- Provjerite neprekidnost mjernih vodiča tako što ćete spojiti mjerne vrhove jedan sa
drugim. Nakon toga na LCD pokazniku će biti prikazan otpor od približno 0,5 Ω (vlastiti
otpor mjernih vodiča).
- Povežite mjerne vrhove sa mjernim objektom. Ako mjerni objekt nema otpornost veću od
20 𝑀Ω ili nije u prekidu, mjerna vrijednost će biti prikazana na LCD pokazniku. Sačekajte
dok se mjerna vrijednost ne stabilizira. Kod otpora većeg od 1 𝑀Ω, ovo može da potraje
nekoliko sekundi.
- Kada se na LCD pokazniku pojavi „1“ ili „OL“ (Overload = prekoračenje), tada ste prekoračili
mjerno područje, odnosno, mjerni krug je u prekidu. U tom slučaju odaberite veće mjerno
područje.
- Kada ste završili mjerenje, odstranite mjerne vodove od objekta za mjerenje i isključite
Kada vršite mjerenje otpora, pazite da su mjerne točke koje dirate mjernim vrhovima slobodne
od prljavštine, ulja, laka ili slično, jer njihova prisutnost može da dovede do pogreške u mjerenju.
www.etsbi.edu.ba
3. Osnovne elektroničke komponente

Elektronika je dio elektrotehnike koji se bavi:
1. proučavanjem provođenja elektriciteta kroz vakuum, gasove i poluvodiče,
2. proučavanjem i primjenom komponenata čiji rad je zasnovan na provođenju elektriciteta kroz
vakuum, gasove i poluvodiče.
Elektroničke komponente podijeljene su na aktivne i pasivne.
Aktivne komponente su one komponente koje vrše pojačanje struje na račun energije pomoćnog
istosmjernog izvora bez kojeg ne mogu da rade, i od kojih zavise smjerovi struja u granama električnih
krugova. Uobičajeno je da se u aktivne komponente ubrajaju sve poluvodičke komponente (diode,
tranzistori, integrirana kola i druge). Dakle, u aktivne komponente ubrajaju se i one poluvodičke
komponente, kao što su diode, koje ne vrše pojačanje struje i koje mogu da rade bez pomoćnog
istosmjernog izvora.
Pasivne komponente su one komponente koje ne vrše pojačanje struje, mogu da rade bez
pomoćnog istosmjernog izvora i od kojih ne zavise smjerovi struja u granama električnih krugova. U
pasivne komponente ubrajaju se otpornici, kondenzatori, zavojnice i druge komponente. Električni
uređaji sadrže samo pasivne, a elektronički i aktivne komponente.
3.1. Otpornici
Otpornici su najčešće korištene komponente u elektroničkim uređajima, pomoću kojih se u
granama električnih krugova uspostavljaju potrebne jačine struja i naponi. Otpornik se sastoji od
otpornog materijala koji se nalazi na podlozi od izolacionog materijala. Iz tijela otpornika izlaze dva
metalna provodnika (nožice-priključci), koji omogućavaju ugradnju otpornika na tiskanim pločicama. S
obzirom da nije polariziran (nema pozitivan i negativan pol), nevažno je kako će biti okrenut prilikom
ugradnje.
Fizikalna veličina karakteristična za otpornike naziva se otpornost, a jedinica za njeno mjerenje je
Om (Ω). S obzirom da se električna energija na otporniku pretvara u toplotu, važna veličina za otpornike
je i nominalna (nazivna) snaga, a jedinica za njeno mjerenje je Vat (W). Nominalna snaga je najveća
snaga električne struje, koja teče kroz otpornik, koju on može da izdrži u relativno dugom periodu, a
da pri tome njegove karakteristike ostanu u zadatim granicama. To znači da proizvod napona na
otporniku i struje kroz otpornik, ne smije biti veći od nominalne snage otpornika.
U elektroničkim krugovima najčešće se koriste otpornici snage 1/4 W (njihovo tijelo dugačko je
oko 6 mm) ili 1/2 W (njihovo tijelo dugačko je oko 9 mm). Proizvode se i otpornici manjih (1/8 W i 1/16
W) i većih snaga (1 W, 2 W, 5 W itd.).
Prema tome od čega je izražen otporni dio, otpornici su podijeljeni na ugljenoslojne (tolerancija
je ±5%) , metaloslojne (tolerancija je ±1%), žičane i dr.
Slika 3.1. Ugljenoslojni otpornik snage 1/4W Slika 3.2. Metaloslojni otpornik snage 1/4W

Tijelo ugljenoslojnih otpornika najčešće je oker boje, a tijelo metaloslojnih svijetlo-plave ili zelene
boje. Otpornici preko 2 W snage su najčešće žičani otpornici u keramičkom kućištu i imaju na sebi
naznačene vrijednosti snage, otpornosti, tolerancije i slovo koje određuje maksimalnu radnu
temperaturu. Na tijelima snažnih otpornika, ali i u električnim shemama, otpornost može biti ispisana
na različite načine:
6,8kΩ = 6,8k =6k8 470Ω = 470R = 470E 1,2MΩ = 1M2
Slika 3.3. Žičani (keramički) otpornici snage 10 W i 5 W.

Kod otpornika manjih snaga (ugljenoslojni i metaloslojni) otpornost i tolerancija se označavaju
pomoću prstenova u boji nacrtanih na tijelu otpornika. Broj prstenova je četiri ili pet. Prva dva (tri)
prstena određuju prve dvije (tri) cifre. Treći (četvrti) prsten određuje multiplikator. Četvrti (peti) prsten
određuje toleranciju. Ako se na tijelu otpornika nalazi i šesti prsten, on određuje temperaturni
koeficijent otpornosti.
Zlatni i srebrni prsten nikada ne mogu biti na prvom mjestu u nizu prstenova koji se nalaze na
tijelu otpornika. Kod ugljenoslojnih otpornika na posljednjem mjestu uvijek je zlatni prsten. Kod
metaloslojnih otpornika na posljednjem mjestu uvijek je prsten smeđe boje. Prilikom određivanja
otpornosti metaloslojnih otpornika može se desiti da se na oba kraja otpornika nalaze prstenovi smeđe
boje. U takvoj situaciji prsten koji određuje toleranciju može se uočiti po tome što je rastojanje između
njega i prethodnog prstena nešto veće nego što su rastojanja između ostalih prstenova.
Kod otpornika koji su prethodno opisani otpornost je konstantna i ne zavisi od temperature,
napona, svjetlosti, tako da je zavisnost između napona i struje linearna, zbog čega se takvi otpornici
zovu linearni otpornici. Postoje i nelinearni otpornici kod kojih zavisnost između napona i struje nije
linearna, jer otpornost nije konstantna i zavisi od temperature, napona, svjetlosti.
www.etsbi.edu.ba

NTC (engl. Negative Temperature Coefficient) otpornici su otpornici čija se otpornost smanjuje pri
porastu temperature okoline. PTC (engl. Positive Temperature Coefficient) otpornici su otpornici čija
se otpornost povećava pri porastu temperature okoline. Foto (LDR) (engl. Light Dependent Resistors)
otpornici su otpornici čija se otpornost smanjuje pri porastu jačine svjetlosti koja pada na njih. Varistori
(VDR) (engl. Voltage Dependent Resistors) su otpornici čija se otpornost naglo smanjuje kada napon na
njima poraste iznad određene vrijednosti.
Slika 3.4. NTC otpornici. Slika 3.5. Foto otpornik.

Potenciometri su otpornici čija otpornost može da se mijenja, a koriste se za promjenu nekog
stanja u uređajima (promjena frekvencije zvuka, promjena brzine motora itd.). Promjena otpornosti
postiže se pomicanjem klizača po otpornom materijalu. Kod potenciometara sa osovinom pomicanje
klizača je kružno, a kod šiber potenciometara pomicanje klizača je pravolinijsko. Prema konstrukciji,
podijeljeni su u dvije grupe: nenamotane (slojne) i motane (žičane).
Kod nenamotanih, otporni materijal je u tankom sloju nanesen na izolatorsku podlogu, dok je kod
motanih otporni materijal žica namotana na izolatorsku podlogu. Žičani potenciometri se izrađuju sa
većim nominalnim snagama i omogućavaju podešavanje sa većom točnošću. Potenciometri su
podijeljeni još i na: mono, stereo, linearne i logaritamske.
Stereo potenciometar čine dva potenciometra smještena u zajedničkom kućištu, sa klizačima na
zajedničkoj osovini, tako da se oba klizača pomjeraju istovremeno. Za logaritamske potenciometre važi
da je zavisnost otpornosti od položaja klizača logaritamska, dok je kod linearnih potenciometara
zavisnost otpornosti od položaja klizača linearna. Linearni u oznaci imaju slovo A, a logaritamski slovo
B. Promjer osovine može biti 6 mm (0,4 W) ili 4 mm (0,25 W).
Slika 3.6. Potenciometar sa osovinom. Slika 3.7. Šiber potenciometar.

Da bi se lakše vršilo podešavanje potenciometrom, koriste se specijalna dugmad-kapice, koja se
montiraju na vrh osovine potenciometra.
Slika 3.8. Dugmad za potenciometre.
www.etsbi.edu.ba
Trimer potenciometri su potenciometri malih dimenzija kod kojih se podešavanje otpornosti vrši
pomoću odvijača. Trimer potenciometri mogu biti stojeći i ležeći. Njihova nominalna snaga može biti
0,1 W i 0,25 W. Višeobrtni trimer potenciometri su vrsta trimer potenciometara koji se koriste onda
kada je potrebna velika preciznost u podešavanju otpornosti. Kod običnih trimer potenciometara klizač
ima hod oko 300o, a kod višeobrtnih trimer potenciometara petnaest krugova.
Slika 3.9. Trimer potenciometri.

Vježba 1: Čitanje i mjerenje vrijednosti otpora otpornika
Za otpornike koji se nalaze na radnom mjestu na osnovu rasporeda obojenih prstenova odrediti
vrijednost otpora otpornika, toleranciju i snagu. Na osnovu stepena tolerancije odrediti u kojem
intervalu vrijednosti može biti otpornost otpornika da bude zadovoljena tolerancija. Zatim
ohmmetrom izmjeriti njihovu stvarnu vrijednost i odrediti razliku od nazivne vrijednosti otpora.
Interval vrijednosti u kojem može biti otpornost, a da bude zadovoljena tolerancija se računa kao:
tolerancija%
R  R .
100%
Interval Razlika između
Vrijednost Izmjerena
Redni vrijednosti za izmjerene i
označena Tolerancija Snaga vrijednost
broj navedenu označene
bojama Ohmmetrom
toleranciju vrijednosti
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

Vježba 2. Serijska veza otpornika

Mjerne instrumente, voltmetre i ampermetar, otpornike i izvor napajanja spojiti prema zadanoj
shemi. Ako se radi o univerzalnim mjernim instrumentima onda moramo preklopnik prebaciti na
odgovarajući režim rada i mjerno područje. Ampermetre spajamo u seriju sa otpornicima, a voltmetar
paralelno sa izvorom i otpornicima. Izmjerene vrijednosti napona na otpornicima i struje u kolu unijeti
u tabelu. Zatim na osnovu drugog Kirhofovog zakona odrediti napon na serijskoj vezi otpornika. Drugi
Kirhofov zakon glasi: suma svih napona, padova napona i elektromotornih sila u zatvorenom strujnom
kolu jednaka je nuli. Pomoću Omovog zakona odrediti ukupni otpor kola koristeći izraz 𝑅𝑈 = 𝑈⁄𝐼.
Slika 3.10. Spoj serijske veze otpornika.
Redni R1 R2 R3 U1 U2 U3 U=U1+U2+U3 I Ru
broj    V V V V A 
1.
2.
3.
Vježba 3. Paralelna veza otpornika

shemi. Ampermetre spajamo u seriju sa potrošačima R1, R2, R3, a voltmetar paralelno sa izvorom.
Nakon provjere ispravnosti spoja uključujemo izvor napajanja. Voltmetrom izmjerimo vrijednost
napon na izvoru, a ampermetrima izmjerimo vrijednosti struja pojedinih grana. Podatke za struje,
napon i otpornike unosimo u tabelu a ostali dio izračunamo po prvom kirhofovom zakonu, koji glasi
zbir svih struja koje ulaze u jedan čvor jednak je zbiru svih struja koje izlaze iz tog čvora. Za naš slučaj
𝐼1 = 𝐼2 + 𝐼3 . Na osnovu očitanih vrijednosti možemo izračunati ukupan otpor cijelog kola, na osnovu
Omovog zakona 𝑅𝑈 = 𝑈⁄𝐼.
Slika 3.11. Spoj paralelne veze otpornika.
www.etsbi.edu.ba
Redni R1 R2 R3 I1 I2 I3 U I Ru
broj    A A A V A 
1.
2.
3.
Vježba 4. Mješovita veza otpornika

shemi. Ampermetre spajamo u seriju sa potrošačima R1, R2, R3, a voltmetar paralelno sa izvorom i
otpornicima. Nakon provjere ispravnosti spoja uključujemo izvor napajanja. Voltmetrom izmjerimo
vrijednost napona na izvoru i otpornicima, a ampermetrima izmjerimo vrijednosti struja pojedinih
grana. Podatke za struje, napon i otpornike unosimo u tabelu a ostali dio izračunamo koristeći
kirchofove zakone. Također možemo odrediti padove napona na pojedinim otporima pomoću Omovog
zakona 𝑈𝑅1 = 𝐼1 ∙ 𝑅1 , 𝑈𝑅2 = 𝐼2 ∙ 𝑅2 , 𝑈𝑅3 = 𝐼3 ∙ 𝑅3 .
Slika 3.12. Spoj mješovite veze otpornika.
Broj R1 R2 R3 U I=I1 I2 I3 I1= I2+ I3 Ru U1 U2,3

mjerenja    V A A A A  V V
1.
2.
3.
3.2. Kondenzatori
Kondenzatori su komponente koje se koriste skoro isto tako često kao i otpornici. Kondenzator se
sastoji od dvije metalne ploče-trake (najčešće izrađene od aluminija) odvojene izolatorom (dielektrik),
a odlikuju ga sljedeće osobine: zadržava elektricitet, propušta izmjeničnu struju, ne propušta
istosmjernu struju.
Zbog navedenih osobina, kondenzatori se koriste u električnim filtrima, oscilatorima, kao vezni
elementi itd. Fizikalna veličina karakteristična za kondenzatore naziva se kapacitet, a jedinica za njeno
mjerenje je Farad (F). Druga važna veličina za kondenzatore je radni napon, koji ne smije biti veći od
maksimalnog radnog napona, kako ne bi došlo do oštećenja kondenzatora.

Zavisno od dielektrika, kondenzatori su podijeljeni na:

- keramičke,
- poliester,
- polipropilen,
- stirofleksne itd.
Keramički kondenzatori, kapaciteta od 1 pF do 100 nF, nemaju neku posebnu stabilnost
kapaciteta i imaju dosta veliku toleranciju, ali su veoma jeftini. Izrađuju se u obliku diskova ili cjevčica
i malih su dimenzija. Za obilježavanje kapaciteta koristi se eksponencijalni zapis. Na primjer, ako je na
tijelu kondenzatora ispisan broj 103, kapacitet kondenzatora, u pF, određuje se tako što se broj koji
obrazuju prve dvije cifre (10), pomnoži brojem 103 (eksponent 3 je treća cifra u zapisu 103), ili
jednostavnije, kapacitet se određuje tako što se broju koji obrazuju prve dvije cifre (10) doda onoliki
broj nula kolika je vrijednost treće cifre u zapisu.
Slika 3.13. Keramički kondenzatori.

Višeslojni keramički kondenzatori, (100 pF do 1 μF) imaju dielektrik iz više slojeva. Malih su
dimenzija i za obilježavanje kapaciteta koristi se eksponencijalni zapis.
U usporedbi sa keramičkim, poliester i polipropilen kondenzatori mogu da imaju veći kapacitet
(do 33 μF), temperaturno su stabilniji, imaju malu toleranciju i većih su dimenzija.
Slika 3.14. Poliester i polipropilen kondenzatori.

Ako oznaka sadrži slovo S ili T, kondenzator je poliester, a ako sadrži slovo P, kondenzator je
polipropilen. Slova J, K i M na tijelima poliester kondenzatora označavaju toleranciju ±5%, ±10% i ±20%,
respektivno. Poliester i polipropilen kondenzatori se uobičajeno nazivaju blok kondenzatori.
Keramički, poliester i polipropilen kondenzatori su nepolarizirani. Polarizirani kondenzatori imaju
pozitivan i negativan pol, zbog čega treba voditi računa kako će biti okrenuti prilikom njihove ugradnje.
Pozitivan pol mora da se priključi u tačku u kojoj je istosmjerni napon veći od napona u tački u kojoj je
priključen negativan pol. U suprotnom, u polariziranom kondenzatoru poslije izvjesnog vremena,
uslijed elektrolize, dolazi do razaranja dielektrika, čime kondenzator postaje trajno uništen. Razaranje
dielektrika može dovesti do velikog zaigravanja elektrolita, što za posljedicu može imati eksploziju
kondenzatora.
www.etsbi.edu.ba
Slika 3.15. Aluminijski elektrolitski kondenzator.

U polarizirane kondenzatore spadaju aluminijski i tantalovi elektrolitski kondenzatori. Kod
aluminijkih, dielektrik je oksid aluminija, a kod tantalovih oksid tantala. Za oba tipa kondenzatora
karakteristično je da elektrolit predstavlja jednu elektrodu, kao i to da mogu da imaju veliki kapacitet.
Aluminijski elektrolitski kondenzatori mogu da imaju kapacitet do nekoliko mF, a tantalovi do 330 μF.
Tantalovi imaju malu toleranciju, temperaturno su stabilniji, manjih su dimenzija. Zbog boljih osobina,
tantalovi elektrolitski kondenzatori mogu efikasno da zamjenjuju aluminijske elektrolitske
kondenzatore čiji je kapacitet i deset puta veći.
Slika 3.16. Tantalov elektrolitski kondenzator.

Kod radijalnih (stojećih) aluminijskih elektrolitskih kondenzatora nožice su postavljene radijalno.
Pozitivna nožica je veće duljine od negativne. Na tijelu kondenzatora na strani negativne nožice nalazi
se i red minusa. Brojevi koji su ispisani na tijelima aluminijskih elektrolitskih kondenzatora predstavljaju
kapacitet i maksimalni radni napon.
Pozitivna nožica tantalovog elektrolitskog kondenzatora označava se, na tijelu kondenzatora,
znakom plus i crticom. Brojevi koji su ispisani na tijelu tantalovog elektrolitskog kondenzatora,
predstavljaju kapacitet (4,7 μF) i maksimalni radni napon (35 V).
Pored spomenutih kondenzatora sa fiksnim kapacitetom, postoje i promjenljivi kondenzatori čiji
se kapacitet može mijenjati. Ovi kondenzatori uglavnom se koriste u radio tehnici za promjenu stanica
promjenom kapaciteta, odnosno frekvencije. Postoje i mali promjenljivi-trimer kondenzatori, koji se
obično koriste za fino podešavanje frekvencije.
Slika 3.17. Presjek i izgled promjenljivog kondenzatora. Slika 3.18. Trimer kondenzator.

3.3. Zavojnica
Zavojnice su komponente koje se najčešće sreću u radio-predajnicima, radio-prijemnicima i
drugim uređajima koji imaju oscilatorna kola. Fizikalna veličina karakteristična za zavojnice naziva se
induktivnost, a jedinica za njeno mjerenje je Henri (H).
Jednoslojna zavojnica bez jezgra sastoji se od određenog broja navojaka, lakom izolirane bakarne
žice, namotanih na tijelu od kartona, plastike ili nekog drugog izolacijskog materijala. Višeslojne
zavojnice sa jezgrom imaju plastično tijelo u kome je urezan navoj, tako da u njemu može da se uvrne
jezgro od feromagnetnog materijala u obliku zavrtnja. Na tijelu su u više slojeva unakrsno namotani
navojci, lakom izolirane, bakarne žice. Okretanjem jezgra, pomoću odvijača, dolazi do njegovog
pomicanja čime se mijenja induktivnost zavojnice. Samonoseća zavojnica ima nekoliko navojaka
izrađenih od deblje bakarne žice (promjera oko 1 mm). Zbog debljine žice, nije potrebno tijelo.
Induktivnost se mijenja razvlačenjem ili sabijanjem navojaka.
Slika 3.19. Jednoslojna zavojnica bez jezgra. Slika 3.20. Višeslojna zavojnica sa jezgrom.
Zavojnica može biti smještena i u lončastom kućištu izlivenom od feromagnetnog materijala.
Zavrtnjem, koji je također od feromagnetnog materijala, mijenja se induktivnost zavojnice.
Aksijalna induktivnost je zavojnica slična metaloslojnom otporniku jer ima tijelo zelene boje na
kome su prstenovi u boji koji označavaju induktivnost i toleranciju. Prigušnice su zavojnice koji imaju
veliku induktivnost. Zavojnice su nepolarizirane komponente.
3.4. SMD komponente

SMD (Surface Mounted Devices - komponente za površinsku montažu) komponente su veoma
malih dimenzija, pri čemu nemaju žičane nožice. Za njihovu ugradnju na štampanim pločama se ne
buše rupice, jer se direktno, svojim krajevima, leme na bakarnim linijama na štampanim pločama.
Koliko su malih dimenzija, kao ilustracija može poslužiti sljedeći primjer: standardni otpornik od 1/4W
ima tijelo dimenzija 6,3 X 2,3 mm, dok SMD otpornik, iste snage i otpornosti, ima tijelo dimenzija 1,6 X
0,8 mm. Male dimenzije su glavna prednost SMD nad standardnim komponentama, zbog čega se i
koriste za izradu minijaturnih uređaja.
Slika 3.21. Različite SMD komponente.

U principu, SMD komponente, baš zbog svojih minijaturnih dimenzija, nisu predviđene za
korištenje u amaterske svrhe.
www.etsbi.edu.ba
3.5. Mrežni transformatori

Jedna od osnovnih komponenata ispravljača je mrežni transformator, pomoću kojeg se mrežni
napon od 220 V transformira u neki niži napon, recimo 6, 9, 12, 15 ili 24 V.
Mrežni transformator ima jezgro od većeg broja međusobno izoliranih željeznih limova, jedan
primarni namotaj, koji se priključuje na mrežni napon od 220V, i jedan ili više sekundarnih namotaja,
na kojima se dobiva jedan ili više nižih napona.
Slika 3.22. Princip rada, simbol i izgled mrežnog transformatora.

Kada se na primar dovede izmjenični napon, kroz njega teče primarna struja Ip. Ova struja stvara
u željeznom jezgru izmjenično magnetno polje i fluks koji prožima sekundarni namotaj, zbog čega se u
njemu inducira sekundarni napon Us.
Zavisnosti napona i struja transformatora od brojeva navojaka primarnog i sekundarnog namotaja
su:
𝑈𝑝 𝐼𝑠 𝑁𝑝
= =
𝑈𝑠 𝐼𝑝 𝑁𝑠
Važne karakteristike pri izboru transformatora su sekundarni napon, snaga i maksimalno
dozvoljena sekundarna struja Is, koja se dobiva dijeljenjem snage sekundarnim naponom.

4. Provjera ispravnosti komponenata

Ako, nakon ugradnje svih komponenata na tiskanoj pločici, uređaj ne radi kako treba ili uopće ne
radi, prvo treba provjeriti da li je u pitanju mehanička greška, kao što su prekinuta žica, prekinuta
tiskana veza, spoj između susjednih linija na tiskanoj pločici, loš kontakt baterije u kućištu, hladan spoj.
Ako je sve u redu, treba usporediti vrijednosti komponenata i njihove međusobne veze sa
vrijednostima komponenata i njihovim vezama na električnoj shemi. Ako je i tada sve u redu, treba
provjeriti ispravnost ugrađenih komponenata kao bi bila pronađena i zamijenjena neispravna
komponenta. Pronalaženje neispravne komponente počinje mjerenjem istosmjernih napona u
pojedinim tačkama i uspoređivanjem izmjerenih sa vrijednostima na električnoj shemi. Na osnovu
razlika, uz razumjevanije principa rada uređaja, pronalazi se „sumnjiva“ komponenta. Ako je sumnjivih
komponenata više, prvo treba provjeriti tranzistore i diode, zatim elektrolitske kondenzatore, pa
otpornike i blok-kondenzatore itd.
Ako se provjera vrši na ugrađenoj komponenti, može da se pogriješi, jer i ostale komponente,
povezane sa komponentom koja se ispituje, utiču na pokazivanje instrumenta, pa mjerenje može da
bude netočno. Zbog toga je sigurnije ako se komponenta, koja se provjerava, skine sa tiskane pločice.
Za provjeru ispravnosti komponenata mogu se koristiti multimetri, digitalni RLC-metri (ili LCR-metri) i
drugi instrumenti.
4.1. Provjera ispravnosti otpornika

Ispravnost otpornika direktno se utvrđuje mjerenjem otpornosti. Ako je izmjerena vrijednost,
zbog tolerancije, približna vrijednosti koja je napisana ili označena prstenovima u boji na tijelu
otpornika - otpornik je ispravan.
Za provjeru ispravnosti potenciometara, preporučuje se upotreba analognog multimetra, pri
čemu se jedna sonda spoji sa nožicom klizača, a druga sonda sa nožicom jednog od krajeva
potenciometra. Pri pomicanju klizača ka jednom kraju, otpornost raste, a pri pomicanju klizača ka
drugom kraju, otpornost opada. Ako pri tome igla instrumenta povremeno „skakuće“, to je znak da
potenciometar nije ispravan. Kada bi se takav potenciometar koristio u nekom audio-uređaju, pri
okretanju njegovog klizača, u zvučniku bi se čulo krčanje, ili bi dolazilo do prekida u radu. Ovakav
potenciometar može da se popravi tako što se otporni sloj tretira specijalnim sprejom, namaže uljem,
istrlja grafitnom olovkom i sl., ali su ovakve popravke kratkog trajanja i preporučljive samo ako nije
moguće nabaviti novi potenciometar.
4.2. Provjera ispravnosti osigurača

Ispravnost osigurača provjerava se mjerenjem otpornosti između metalnih kapica osigurača.
Otpornost ispravnog osigurača može biti: manja od jednog ohma, nekoliko ohma, nekoliko desetina
ohma. Beskonačna otpornost je siguran znak da je osigurač izgorio.
4.3. Provjera ispravnosti transformatora i zavojnica

Provjera ispravnosti mrežnih transformatora svodi se na mjerenje otpornosti bakarne žice kojom
su namotani primarni i sekundarni namotaj. Pošto primarni namotaj ima više navojaka od sekundarnog
namotaja, a namotan je tanjom žicom, njegova otpornost je veća od otpornosti sekundarnog namotaja
i kreće se u granicama od nekoliko desetina ohma (kod snažnijih transformatora) do nekoliko stotina
oma, pa i kiloohma (kod transformatora manjih snaga). Otpornost sekundarnog namotaja je manja i
nalazi se u granicama od nekoliko ohma (kod snažnijih transformatora) do nekoliko desetina ohma
(kod transformatora manjih snaga). Ako je otpornost primarnog ili sekundarnog namotaja beskonačna,
to je siguran znak prekida namotaja.
Kalemovi se također ispituju mjerenjem otpornosti bakarne žice, koja se nalazi u granicama od
nekoliko ohma do nekoliko desetina ohma. Beskonačna otpornost je siguran znak da je žica prekinuta.
www.etsbi.edu.ba
Direktna provjera ispravnosti zavojnice može se izvršiti uz pomoć RLC (LCR) metra. To je
instrument koji ima mogućnost mjerenja otpornosti, induktivnosti i kapaciteta. Mjerenje induktivnosti
vrši se tako što se preklopnik postavi na neki od opsega za mjerenje induktivnosti, a zatim nožice
kalema utaknu u utičnice na instrumentu. Nakon toga potrebno je još da se odabere opseg na kome
će se dobiti rezultat sa što više cifara. Ako je kalem ispravan, rezultat je približan vrijednosti
induktivnosti kalema. Za mjerenje se mogu koristiti i sonde koje na krajevima imaju štipaljke koje se
spajaju sa nožicama komponente koja se ispituje. Mjerenje je točnije ukoliko sonde imaju kraće žice.
Slika 4.1. Digitalni LRC metar.

Dugme ADJ služi za podešavanje nule na opsezima za mjerenje kapaciteta manjeg od 20nF. Naime,
na ovim opsezima instrument pokazuje kapacitet različitu od nule i onda kada sa njim nije povezan
kondenzator. Dugme ADJ omogućava da se, prije početka mjerenja kapaciteta, instrument podesi tako
da njegovo pokazivanje bude nula.
4.5. Provjera ispravnosti zvučnika i mikrofona

Ispravnost elektrodinamičkog zvučnika utvrđuje se mjerenjem otpornosti zavojnice zvučnika
(najčešće 4Ω, 8Ω, 16Ω). Ako je izmjerena vrijednost približna vrijednosti koja je napisana na zvučniku -
zvučnik je ispravan, pod uvjetom da membrana nije oštećena. Ako se otpornost mjeri analognim
multimetrom i ako je zvučnik ispravan, pri kratkotrajnom priključenju instrumenta (crna sonda na plus,
a crvena na minus priključak zvučnika) iz zvučnika se čuje krčanje. Ako nema krčanja, zvučnik je
neispravan. Krčanje se čuje i iz dinamičkog mikrofona.
Kristalni zvučnik ispituje se analognim multimetrom, na opsegu za mjerenje otpornosti, tako što
se crna sonda spoji sa žicom koja ima crvenu izolaciju, a crvena sonda spoji sa žicom koja ima crnu

izolaciju. Ako je zvučnik ispravan, prilikom dodirivanja sondi, iz kristalnog zvučnika čuje se tiho
pucketanje. Električni mikrofon ne može da se ispituje kako je prethodno objašnjeno, zato što u sebi
ima pojačalo.
4.6. Provjera ispravnosti kondenzatora

Kada se kondenzator priključi u kolo istosmjerne struje, kroz njega teče istosmjerna struja ali samo
dok traje punjenje kondenzatora, odnosno nagomilavanje naelektrisanja na pločama kondenzatora.
Kada se završi punjenje kondenzatora, istosmjerna struja prestaje da teče kroz kondenzator. Zato se
kaže da za istosmjernu struju kondenzator predstavlja prekid, odnosno njegova otpornost je
beskonačna. Vreme punjenja kondenzatora zavisi od njegovog kapaciteta. Punjenje kondenzatora
manjeg kapaciteta, kao što su keramički, brže je od punjenja kondenzatora većeg kapaciteta, kao što
su elektrolitski i neki blok kondenzatori. Zato, kada se mjeri otpornost ispravnog kondenzatora malog
kapaciteta, instrument, odmah nakon povezivanja sondi sa nožicama kondenzatora, pokazuje
beskonačnu otpornost. Međutim, kada se mjeri otpornost ispravnog kondenzatora velikog kapaciteta,
na instrumentu se može pratiti postepeno povećanje od vrlo male ka beskonačnoj otpornosti.
Povećanje otpornosti je sporije, ako se otpornost mjeri na većem opsegu. Prilikom mjerenja, nožice ne
treba dodirivati prstima. Prije početka mjerenja otpornosti, elektrolitski kondenzator treba isprazniti
otpornikom od nekoliko stotina ohma. Ako se otpornost mjeri digitalnim multimetrom, crvenu sondu
treba spojiti sa pozitivnom nožicom kondenzatora, a crnu sondu sa negativnom nožicom kondenzatora.
Ako se otpornost mjeri analognim multimetrom, crnu sondu treba spojiti sa pozitivnom nožicom, a
crvenu sondu sa negativnom nožicom. Ako je kondenzator ispravan, kazaljka naglo skrene u desnu
stranu, a zatim se postepeno vraća u lijevu stranu.
Direktna provjera ispravnosti kondenzatora, mjerenjem kapaciteta, može se izvršiti uz pomoć RLC
metra ili digitalnog multimetra (ako ima mogućnost mjerenja kapaciteta). Prije početka mjerenja,
kondenzator treba isprazniti otpornikom od nekoliko stotina ohma. Prilikom povezivanja elektrolitskog
kondenzatora sa RLC metrom, pozitivnu nožicu treba utaknuti u utičnicu označenu plusom. Ako je
izmjerena vrijednost približna vrijednosti koja je napisana na tijelu kondenzatora - kondenzator je
ispravan.
Pri mjerenju kapaciteta treba imati u vidu da kondenzatori imaju znatno veću toleranciju od
otpornika, čak i 20%. Princip rada digitalnih multimetara, koji imaju mogućnost mjerenja kapaciteta, je
takav da može izazvati oštećenje elektrolitskog kondenzatora čiji se kapacitet mjeri. Zato se digitalnim
multimetrom ne mjeri kapacitet elektrolitskih kondenzatora. Digitalnim multimetrom mjeri se
kapacitet keramičkih i blok kondenzatora.
Elektrolitski kondenzatori su komponente koje najbrže stare. Zato, kod uređaja koji duže vrijeme
nije upotrebljavan treba prvo provjeriti elektrolitske kondenzatore. Često se neispravnost
elektrolitskog kondenzatora može uočiti po tome što se boja tiskane pločice, na strani komponenata,
oko neispravnog kondenzatora, razlikuje od boje tiskane pločice oko ostalih komponenata.
www.etsbi.edu.ba
Literatura 49
Literatura
[1] Akšamović Abdulah, Praktikum elektronike i elektrotehnike, ETF Sarajevo, 2008.
[2] Bednjanec Andrea, Merki Ivan, Mjerenja u elektrotehnici – zbirka laboratorijskih vježbi,
Element Zagreb, 2009.
[3] Bego Vojislav, Mjerenja u elektrotehnici, Tehnička knjiga Zagreb, 1990.
[4] Bird John, Electrical Circuit Theory and Technology - Fourth Edition, Elsevier Ltd., 2010.
[5] Cigić Pero, Osnovi elektrotehnike za II razred elektrotehničke struke,
Svjetlost Sarajevo, 1990.
[6] Krstić Vladimir D., Krstić Željko V., Mala škola elektronike V-deo, 2003.
[7] Malešević Ljubo, Osnove elektrotehnike - repetitorij s laboratorijskim vježbama,
Veleučilište u Splitu, 2001.
[8] Ristić Stojan, Elektronske komponente, Elektronski fakultet Niš, 2010.
[9] Scherz Paul, Practical Electronics for Inventors, McGraw-Hill, 2000.

Modul 1. Mjerenje Električnih Veličina Vezanih Za Računarske Sisteme

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Modul 1. Mjerenje Električnih Veličina Vezanih Za Računarske Sisteme

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

JU MJEŠOVITA ELEKTROTEHNIČKA I DRVOPRERAĐIVAČKA SREDNJA ŠKOLA

Igor Prša, Bsc. ing. el.

Izjava o autorskim pravima:

1. Osnovne električne veličine

Električna struja (I)

Električni potencijal (V)

Električni napon (U)

Snaga električne struje (P)

Igor Prša, Bsc. ing. el.

Izvori električnog napona

Električni otpor (R)

Električni kapacitet (C)

1.1. Električni strujni krug

Topologija električnog strujnog kruga

Igor Prša, Bsc. ing. el.

1.2. Grafički simboli elektroničkih komponenata

3. Nerazrješiv spoj provodnika

4. Razrješiv spoj provodnika

8. Istosmjerni naponski izvor

9. Izmjenični naponski izvor

10. Prekidač ili sklopka

19. Promjenjivi otpornik

20. Polupromjenjivi otpornik

21. Foto otpornik

24. Promjenjivi kondenzator

25. Elektrolitski kondenzator

30. Zener dioda

31. LED dioda

32. Varikap dioda

33. Tunel dioda

37. NPN bipolarni tranzistor

38. PNP bipolarni tranzistor

39. Unipolarni tranzistor FET

41. Jednoslojni tranzistor

Igor Prša, Bsc. ing. el.

1.3. Grafički simboli električnih mjernih instrumenata

1. Pokazni ili detektorski mjerni instrument

9. Fazmetar (pokazivač faktora snage)

10. Fazmetar (pokazivač faznog ugla)

12. Pokazivač smjera struje

16. Dvostruki voltmetar

17. Diferencijalni voltmetar

18. Galvanometar, nul-indikator

19. Termometar, pirometar

21. Naponski svitak instrumenta

22. Strujni svitak instrumenta

23. Naponski i strujni svitak u istom instrumentu

Simboli koji označavaju vrstu struje koju instrument mjeri

24. Istosmjerna struja

25. Izmjenična struja

26. Istosmjerna i izmjenična struja

Trofazni mjerni sistem s jednim strujnim i jednim naponskim

28. Trofazni mjerni sistem s dva strujna i dva naponska kruga

29. Trofazni mjerni sistem s tri strujna i tri naponska kruga

Simboli ispitnih napona

31. Ispitni napon iznad 500 V (na primjer 2 kV)

32. Simbol instrumenta koji se ne podvrgava ispitnom naponu

Simboli položaja instrumenta

34. Instrument za horizontalni položaj

39. Instrument s pomičnim svitkom

40. Instrument s unakrsnim svicima

Igor Prša, Bsc. ing. el.

41. Instrument s pomičnim magnetom

42. Kvocijentni instrument s pomičnim magnetom