SPECIJALNA IZDANJA “PRIVREDNE ŠTAMPE”
GRA\ANSKO I PRIVREDNO
PRAVO U PRAKSI SUDOVA U BiH
(AKTUELNA SUDSKA
PRAKSA 2013-2016)
Haso Tajić
Almir Alispahić
Cijena: 109,00 KM
Komentar
Zakona o radu
prof. dr. Jasminka
Gradaščević – Sijerčić
CIJENA 135,00 KM
„Izbor odluka
Vrhovnog suda
Federacije BiH 2004. - 2015.“
Haso Tajić i Almir Alispahić
CIJENA 105,00 KM
GRA\ANSKO I PRIVREDNO KOMENTAR (NOVOG) KOMENTAR ZAKONA O STVARNIM
PRAVO U PRAKSI SUDOVA U BiH ZAKONA O PENZIJSKOM I PRAVIMA FEDERACIJE
(AKTUELNA SUDSKA INVALIDSKOM OSIGURANJU BOSNE I HERCEGOVINE
PRAKSA 2009-2012) FEDERACIJE BOSNE I prof. dr. Ilija Babić,
Prof. dr. Milan Blagojević HERCEGOVINE prof. dr. Duško Medić,
Haso Tajić Mr. sc. Kenan Spahić prof. dr. Enes Hašić,
Cijena: 129,00 KM CIJENA 98,00 KM prof. dr. Meliha Povlakić,
doc. dr. Larisa Velić
CIJENA 175,00 KM
PRAKTIKUM ZA STVARNA PRAVA KOMENTAR ZAKONA KOMENTAR ZAKONA O
Priručnik za praktičnu primjenu O PARNIČNOM POSTUPKU VANPARNIČNOM
Zakona o stvarnim pravima FBiH - drugo izmijenjeno i POSTUPKU U FBiH
prof. dr. Enes Hašić, doc. dr. Larisa Velić, dopunjeno izdanje - prof. dr. sc. Jozo Čizmić i
Goran Nezirović, sudija Vrhovnog suda prof. dr. sc. Jozo Čizmić Haso Tajić
FBiH, Ismet Velić, advokat, i Haso Tajić CIJENA 159,00 KM CIJENA 92,00 KM
CIJENA 150,00 KM
ODŠTETNO PRAVO I PRAVO
ME\UNARODNO PRIVATNO PRAKTIKUM ZA
OSIGURANJA U SUDSKOJ
PRAVO I – OPĆI DIO – PARNIČNI POSTUPAK
PRAKSI
Prof. dr. Zlatan Meškić - Novelirani Zakon o
Milan Blagojević,
Prof. dr. Slavko \orđević parničnom postupku-
Hajrudin Hajdarević,
CIJENA 39,00 KM dr. sci. Muhamed Cimirotić,
Haso Tajić i Dragan Pilipović
sudija Kantonalnog suda u Bihaću
CIJENA 165,00 KM
Haso Tajić
CIJENA 139,00 KM
U CIJENE JE URAČUNAT PDV
 ZIPS
sadr ž aj
BROJ 1419, GODINA XL, SARAJEVO, 16. - 30. XI 2019.
POREZI
Komentar novih izmjena Zakona o porezu na dobit u Izdava~
”Privredna {tampa” d.o.o. Sarajevo
Republici Srpskoj u 2019. godini 4
Direktor
Piše: Jasenko HADŽIAHMETOVIĆ, dipl. oec. Almir ALISPAHI]

FINANCIJSKO IZVJE[TAVANJE Urednik izdanja

Vrijednosno usklađivanje dugotrajnih materijalnih sredstava 10 Almir ALISPAHI]

Piše: dr. sc. Jozo PILJIĆ Ure|uje redakcijski kolegij:

Alma [IMI],
Lejla PAVLOVI], Selma D@INI]
FISKALIZACIJA i Senida AVDIBEGOVI]
Što donose nove izmjene Zakona o fiskalnim sistemima? 15
Stalni saradnici:
Piše: Bernard ILJAZOVIĆ, univ. spec. iur. Neven AK[AMIJA,
dr. Dinka ANTI], Fuad BALTA,
DEVIZNO POSLOVANJE dr. Muhamed CIMIROTI], Admir ]EBI],
prof. dr. Sead DIZDAREVI],
Problematika provođenja propisa o deviznom poslovanju u Medina DUDO,
Brčko distriktu Bosne i Hercegovine 20 mr. \emaludin MUTAP^I],
D`avida HAD@I],
Piše: mr. Akif PEZEROVIĆ Mensur HAD@IMUSI], Ernis IMAMOVI],
Esma JAHI],
doc. dr. Haris JAHI],
JAVNE NABAVKE Dragoljub KOVIN^I],
Razlozi za otkazivanje postupka javne nabavke prof. dr. Meliha POVLAKI]
prof. dr. Du{ko MEDI],
od strane ugovornog organa 25 dr. Senad MULABDI],
Piše: mr. iur. Mirel MUJKANOVIĆ prof. dr. Milan BLAGOJEVI],
dr. sc. Jozo PILJI], Dejan RAKI],
Dragana RIBI],
OBLIGACIONO PRAVO Midhat SALI], Zinka SALIHAGI],
Kumuliranje osigurane sume i vanugovorne naknade štete u akademik prof. dr. Miodrag N. SIMOVI],
mr. sc. Kenan SPAHI],
slučaju postojanja osiguranja od odgovornosti 32 Ismet VELI], Stana VIDOVI],
Marin ZADRI] i Mehmed ZOLJ
Piše: dr sc. Adis POLJIĆ, sudija u Osnovnom sudu u Zvorniku
DTP ”Privredna {tampa”
STVARNO PRAVO Adresa Redakcije:
D`emala Bijedi}a 185
Imisije 39 Sarajevo
Piše: prof. dr Duško MEDIĆ, sudija Ustavnog suda Republike Srpske E-mail:
zips@privrednastampa.biz
AKTUELNA PRAKSA SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI http: www.privrednastampa.biz
STVARNO PRAVO Telefoni/faks:
Hipoteka i pripadak 46 Redakcija: 461-023 i 460-748
Slu`ba pretplate:
OBLIGACIONI ODNOSI 542-700/faks
Kamata na kamatu kod kreditnog poslovanja banaka 47
Godi{nja pretplata
RADNI ODNOSI 500 KM
u cijenu je ura~unat PDV
Novčana naknada u slučaju svjesnog doprinosa nezaposlene
osobe prestanku njenog radnog odnosa 47 Uplate vr{iti na
”Privredna {tampa” d.o.o. Sarajevo
KRIVIČNO PRAVO na na{e transakcione ra~une kod banaka:
Ublažavanje propisane kazne zatvora i izricanje novčane kazne 49 INTESA SANPAOLO BANKA
NASLJEDNO PRAVO Bosna i Hercegovina
154001-1100299682
Upis prava vlasništva temeljem rješenja o nasljeđivanju 49
SPARKASSE BANK Sarajevo
Ništavost ugovora o otuđenju dijela bračne stečevine 50 199-049-00050907-04
PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE
ZiraatBank BH d.d.
Preispitivanje pravosnažnog rješenja 50 186-121-03100504-24
UPRAVNI POSTUPAK UniCredit Bank Sarajevo
Objektivni rok za obnovu upravnog postupka 51 3389002208688749

PARNIČNI POSTUPAK IBAN: BA393389002208688749

SWIFT - UNCRBA22
Naknada troškova postupka 53
IZVRŠNI POSTUPAK Op}inski sud Sarajevo
Mati~ni broj subjekta
Prelaz potraživanja – promjena tražioca izvršenja 53 65-01-0958-12
Identifikacioni broj
NOVOSTI IZ ZAKONODAVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE 54 4200088140005
Identifikacioni broj PDV
PITANJA I ODGOVORI 57 200088140005

PRIRUČNIK 19 - AKTUELNO [tampa:

FERAL PRESS d.o.o.
Osnovne karakteristike Prijedloga Zakona o porezu na dohodak TE[ANJ
Piše: Fuad BALTA, dipl. ecc.

ZIPS - broj 1419 3

POREZI

Komentar novih izmjena Zakona

o porezu na dobit u Republici
Srpskoj u 2019. godini

Dana 11. juna 2019. godine objavljene su druge izmjene osnovnog teksta Zakona o porezu na dobit u RS, koje
su u primjeni od 17.7.2019. godine, osim člana 8. koji se odnosi na umanjenje porezne osnovice za ulaganja u
proizvodnju, a koji se retroaktivno primijenjuje od 1.1.2019. godine.
Najvažnije izmjene Zakona odnose se na: priznavanje amortizacije za iznos ulaganja od strane obveznika i u
stalna sredstva koja nisu u njegovom vlasništvu, izbjegavanje dvostrukog oporezivanja ranije otpisanih i porezno
NEpriznatih, a naknadno naplaćenih potraživanja, priznavanje rashoda od umanjenja vrijednosti zaliha u onom
poreznom periodu u kojem se te zalihe prodaju/otpišu, redefinisanje poreznog podsticaja po osnovu umanjenja
osnovice poreza na dobit za vrijednost izvršenih ulaganja u opremu i postrojenja (izostavljene nekretnine) za
obavljanje registrovane (isključivo) proizvodne djelatnosti, te preciziranje nekih zakonskih odredbi koje su se u
primjeni pokazale kao nedovoljno jasne

N
Piše:
arodna skupština Republike Srpske (dalje: RS) 11.
Jasenko HADŽIAHMETOVIĆ, dipl. oec. juna 2019. godine usvojila je Zakon o izmjenama i do-
punama Zakona o porezu na dobit u RS („Službeni
glasnik RS“, broj 58/19), koji je u primjeni od 17.7.2019.
godine, osim člana 8. koji se odnosi na umanjenje porezne
4 ZIPS - broj 1419

osnovice za ulaganja u proizvodnju, a koji stupa na snagu
1.1.2019. godine. Retroaktivna primjena navedenog člana
rezultat je postojanja opšteg interesa u pogledu primjene
prava na umanjenje porezne osnovice za vrijednost izvrše-
nog ulaganja u proizvodnju i u tekućoj poreznoj godini.
Osnovni tekst Zakona o porezu na dobit u RS (dalje:
Zakon), koji je donešen krajem 2015. godine, već je jednom
izmijenjen krajem 2016. godine sa početkom primjene od
1.1.2017. godine, tako da izmjena u julu ove godine pred-
stavlja drugu izmjenu osnovnog teksta Zakona.
Najvažnije izmjene Zakona odnose se na:
- izbjegavanje dvostrukog oporezivanja ranije otpisanih
i porezno NEpriznatih, a naknadno naplaćenih potraživanja;
- priznavanje rashoda od umanjenja vrijednosti zaliha u
onom poreznom periodu u kojem se te zalihe prodaju, od-
nosno otpišu pod propisanim uvjetima;
- omogućavanje priznavanja amortizacije u poreznom
bilansu za iznos ulaganja od strane poreznog obveznika i u
stalna sredstva koja nisu u njegovom vlasništvu;
- drugačije uređenje poreznih olakšica po osnovu ula-
ganja u (isključivo) proizvodne djelatnosti, sa ciljem da se
stimuliše investiranje u ove djelatnosti;
- preciziranje nekih odredbi Zakona koje su se u primjeni
pokazale kao nedovoljno jasne.
Izuzeća od plaćanja poreza na dobit
Član 4. stav 1. tačka 4. Zakona je izmijenjen na način da
je redefinisano na koja se lica, takođe, ne odnosi obaveza
plaćanja porez na dobit, pored već nabrojanih lica u pret-
hodne 3 tačke (CBBiH, organi i institucije RS i jedinice lokal-
ne samouprave, te privredna društva osnovana u skladu sa
propisima o zapošljavanju invalida).
Izmjenom člana 4. stav 1. tačka 4. Zakona precizirana je
odredba koja se odnosi na one obveznike koji se izuzimaju
od obaveze plaćanja poreza na dobit na način da ovaj porez
ubuduće neće plaćati sva pravna lica koja su registro-
vana za obavljanje NEdobitne djelatnosti i koja ostvaruju
prihode:
- iz budžeta ili javnih fondova;
- od sponzorstva ili donacija u novcu ili naturi;
- od članarina, od prodaje ili prenosa dobara, osim do-
bara koja se koriste ili su se koristila za obavljanje djelatno-
sti na tržišnoj osnovi.
Navedena pravna lica (koja u osnovi obavljaju nedobitne
djelatnosti) i dalje mogu biti obveznici poreza na dobit uko-
liko vrše i djelatnosti na tržišnoj osnovi i ostvaruju prihode
iz tržišnih izvora.
ZIPS - broj 1419
POREZI
Obveznici poreza na dobit neće biti investicioni fondovi
koji nisu pravna lica, jer bi to dovelo do njihovog dvostrukog
oporezivanja.
Novi prihod koji se ne uključuje u
obračun porezne osnovice
Nakon izmjene člana 7. Zakona, u obračun osnovice po-
reza na dobit više se neće uključivati prihodi od naplaćenih
otpisanih potraživanja koja su u prethodnim poreznim perio-
dima bila uključena u poreznu osnovicu, tj. nisu bila prizna-
ta kao rashod u poreznom bilansu. Na taj način se, počev
od poreznog bilansa za 2019. godinu, izbjegava ponovno
oporezivanje prihoda po osnovu naplaćenih otpisanih
potraživanja.
Naime, radi se o prihodima koji su, u skladu sa računo-
vodstvenim pravilima, priznati u bilansu uspjeha, a nastali
su kao rezultat naplate potraživanja koje je prethodno bilo
priznato u bilansu uspjeha kao rashod (rashod od ispravke
vrijednosti potraživanja), a takvo umanjenje vrijednosti nije
bilo priznato u poreznom bilansu iz razloga što obveznik
nije ispunio zakonske uslove za priznavanje.
Rashodi od umanjenja vrijednosti zaliha
U osnovnom tekstu Zakona je propisano da se rashodi
i s njima povezani prihodi od umanjenja vrijednosti zali-
ha ne priznaju u poreznom bilansu. Međutim, dopunom
člana 10. sa novim stavom 3., jasno je propisano da će
se rashodi od umanjenja vrijednosti zaliha (po osnovu
njihovog usklađivanja), koji su u ranijem poreznom perio-
du bili priznati u bilansu uspjeha, ali ne i u (ranijem) pore-
znom bilansu, ubuduće porezno priznavati kada dođe do
prodaje istih ili njihovog otpisa/gubitaka koji se priznaju
u porezne svrhe pod uslovima propisanim članom 11.
Zakona.
Naime, članom 11. Zakona propisano je da se gubici
na zalihama po osnovu kvara, loma, kala i rastura priznaju
kao porezno dopustiv rashod do iznosa propisanog nor-
mativnom rashoda od količine robe koja je u određenom
periodu nabavljena, prerađena, proizvedena ili prodana.
Manjak zaliha koji se može pravdati višom silom je
porezno priznati rashod najviše do iznosa koji je evidenti-
ran u poslovnim knjigama poreznog obveznika.
Utvrđivanje gubitaka na zalihama, kao i manjka zaliha,
vrši popisna komisija poreznog obveznika i o izvršenom
popisu obavezno sačinjava zapisnik i popisnu listu, koji se
smatraju knjigovodstvenom ispravom, bez koje se gubi-
tak/manjak zaliha ne može priznati.
5
POREZI
Dakle, nakon izmjena Zakona, preciziran je porezni
tretman priznavanja prihoda i rashoda od usklađivanja
vrijednosti zaliha koji se porezno ne priznaju kada je
usklađivanje izvršeno, već se priznaju u onom poreznom
periodu kada su te zalihe prodate, odnosno otpisane pod
propisanim uvjetima.
Ulaganja u stalna sredstva koja
nisu u vlasništvu obveznika
Prethodnom izmjenom Zakona (sa primjenom od
1.1.2017. godine) propisan je novi član 12a. kojim je re-
gulisano da se troškovi amortizacije stalnih sredstava pri-
znaju kao rashod pod uslovima da se radi o sredstvima sa
kojima porezni obveznik obavlja djelatnost, te da se sred-
stva nalaze u vlasništvu poreznog obveznika. Izuzetno,
ukoliko je porezni obveznik sredstva nabavio putem ugo-
vora o finansijskom lizingu, amortizacija tih sredstava se
priznaje njihovom korisniku (lizinga).
Dakle, sredstva koja nisu u vlasništvu poreznog obve-
znika, a koja isti koristi za obavljanje djelatnosti, ne mogu
se amortizovati u porezne svrhe, odnosno rashodi amorti-
zacije se NE priznaju u poreznom bilansu. Analogno tome,
(nova) ulaganja u sredstva koja nisu u vlasništvu pore-
znog obveznika i koja se priznaju u nabavnu vrijednost,
prije posljednjih izmjena Zakona, nisu se mogla priznati u
poreznom bilansu.
U praksi imamo puno primjera kada stalna sredstva
nisu u vlasništvu poreznog obveznika, a ista se koriste
za obavljanje njegove djelatnosti, kao npr. stalna sredstva
koja su predmet poslovnog zakupa. Stoga je bilo potpuno
opravdano što je dopunjen član 12a. Zakona, na način da
je dodat potpuno novi stav 4. kojim se propisuje da se,
izuzetno od stava 3. pomenutog člana, amortizacija pri-
znaje i za izvršena ulaganja u stalna sredstva koja nisu
u vlasništvu poreznog obveznika, pod uslovom da takva
ulaganja povećavaju nabavnu vrijednost sredstva i da ne
umanjuju zakupninu kod ugovora o zakupu.
Prema tome, ukoliko ulaganja u stalna sredstva zado-
voljavaju definiciju za priznavanje sredstva u skladu sa
zahtjevima MRS - 16, odnosno ista povećavaju njihovu
nabavnu vrijednost, bez obzira na to da li se navedena
sredstva nalaze u vlasništvu poreznog obveznika, nakon
posljedne dopune Zakona, takva ulaganja mogu se amor-
tizovati u porezne svrhe.
Time se poreznim obveznicima priznaju rashodi amor-
tizacije u poreznom bilansu i za izvršena ulaganja u tuđa
sredstva po propisanim uvjetima, s obzirom na to da ta-
6 ZIPS - broj 1419
kva ulaganja padaju na teret poreznog obveznika i nespor-
no dovode do odliva sredstava. Važno je naglasiti da NE
mogu istovremeno i korisnik zakupljenih sredstava i njihov
vlasnik amortizovati novo ulaganje u stalna sredstva, koje
je izvršio korisnik istih.
Način amortizacije dodatnih ulaganja u stalna sred-
stvaa koja nisu u vlasništvu poreznog obveznika zavisi od
vrste sredstava u koja su ulaganja izvršena. Ukoliko se
radi o opremi koja se amortizuje u okviru grupe sredsta-
va, ulaganja se amortizuju u okviru odgovarajuće grupe, u
skladu sa propisanim pravilima i amortizacionim stopama
za grupni model obračuna rashoda amortizacije. Ukoliko
se radi o ulaganjima u stalna sredstva koja se pojedinačno
amortizuju (npr. nekretnine), takva ulaganja se amortizuju
po amortizacionim stopama za pojedinačni model obraču-
na rashoda amortizacije.
Rashodi rezervisanja
Prema odredbama člana 13. stav 1. osnovnog teksta
Zakona, priznaju se rezervisanja u porezne svrhe za:
- troškove u garantnom roku;
- troškove obnavljanja prirodnih bogatstava, ukoliko
nisu prethodno uključena u nabavnu vrijednost prirodnog
bogatstva;
- zadržane kaucije i depozite;
- naknade i beneficije zaposlenih
u periodu kada su iskorištena, odnosno kada obaveza
bude izmirena i dođe do odliva resursa po osnovu datog
rezervisanja, pod uslovom da su prethodno priznata u bi-
lansu uspjeha.
Iz navedenog nije bilo potpuno jasno da li se navedeni
rashodi rezervisanja u poreznom bilansu priznaju kada re-
zervisanja budu iskorištena (na primjer, po prijemu faktu-
re) ili kada obaveza po osnovu rezervisanja bude plaćena.
Član 13. stav 2. Zakona izmijenjen je na način da se
rashodi po osnovu rezervisanja iz stava 1. ovog člana pri-
znaju u periodu kada ona budu iskorištena, pod uslovom
da su prethodno priznata u bilansu uspjeha. Na ovaj način
nedvosmisleno se određuje da se navedeni rashodi rezer-
visanja priznaju u periodu njihovog iskorištenja, a NE u
poreznom periodu kada je obaveza plaćena.
Rashodi kamata
Član 14. stav 1. Zakona dopunjen je na način da su
poslije riječi: „zajma” dodate riječi: „i kredita”!

Ova dopuna navedenog člana bila je neophodna jer je u
praksi zabunu stvaralo usko tumačenje pojma „zajam”, pa
je dodavanje novih riječi izvršeno da se ta nedorečenost
otkloni i jasno odredi da se obračunate kamate i pripada-
jući troškovi po osnovu zajma i (dodate riječi) kredita za
obavljanje poslovne djelatnosti priznaju na teret rashoda,
pod propisanim uslovom da iznos kamate i pripadajućih
troškova predstavlja obavezu porezne godine u kojoj se
odbijanje vrši.
Treba istaći da iz odredbe člana 557. Zakona o obliga-
cionim odnosima i odgovarajućih odredbi Zakona o ban-
kama proizilazi da je razlika između zajma i kredita u tome
što kredite mogu odobravati samo banke, i to isključivo u
novcu, dok zajam može odobriti bilo koje lice u novcu ili
stvarima.
Rashodi indirektnog otpisa plasmana
kod finansijskih institucija
Prije izmjene člana 22. Zakona, bilo je propisano da
se rashodi indirektnog otpisa plasmana priznaju finan-
sijskim institucijama (osim osiguravajućim društvima) za
kredite koji spadaju u kategoriju B, C, D i E, odnosno ovi
rashodi nisu se priznavali za kategodiju kredita A (dobra
aktiva).
Relevantan propis za navedenu oblast bila je Odluka
o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizi-
kom i klasifikacija aktive banaka („Službeni glasnik RS“,
br. 49/13, 1/15 i 117/17). Tako je članom 22. pomenute
Odluke aktiva banaka klasifikovana u pet kategorija, te su
za svaku kategoriju banke dužne da formiraju opšte (samo
kategorija A) i posebne rezerve kreditnih gubitaka u pro-
centima koji su prikazani u sljedećoj tabeli:
Kategorija Opis % rezervi
A Dobra aktiva 2%
B Aktiva sa posebnom 5% do 15%
napomenom
C Substandardna aktiva 16% do 40%
D Sumnjiva aktiva 41% do 60%
E Gubitak 100%
Član 22. Zakona izmijenjen je na način da se finansij-
skim institucijama, osim osiguravajućim društvima, pri-
znaju rashodi po osnovu indirektnog otpisa plasmana
ZIPS - broj 1419
POREZI
koji su, u skladu sa internim aktima finansijske institucije,
iskazani u bilansu uspjeha u poreznom periodu, a najvi-
še do iznosa koje propisuje Agencija za bankarstvo RS,
osim za plasmane koji u skladu s tim propisom imaju naj-
kvalitetnije karakteristike.
Dana 1.1.2020. godine stupa na snagu nova Odluka
o upravljanju kreditnim rizikom i utvrđivanju očekivanih
kreditnih gubitaka („Službeni glasnik RS“, broj: 48/19),
koju je u junu 2019. godine donijela Agencija za bankar-
stvo RS. Donošenjem navedene Odluke izvršeno je, u
određenoj mjeri, usklađivanje kod klasifikacije plasmana
i priznavanje očekivanih kreditnih gubitaka sa zahtjevi-
ma Međunarodnog standarda finansijskog izvještavanja
(MSFI) 9 – Finansijski instrumenti.
Prema odredbama člana 17. pomenute Odluke, banka
je dužna da svaku izloženost koju vrednuje po amortizo-
vanom trošku i fer vrijednosti kroz ostali ukupni rezultat
rasporedi u jednu od sljedećih kategorija:
1) nivo kreditnog rizika 1 – nizak nivo kreditnog rizika
(eng. performing);
2) nivo kreditnog rizika 2 – povećan nivo kreditnog
rizika (eng. underperforming);
3) nivo kreditnog rizika 3 – izloženosti kod kojih je na-
stalo umanjenje vrijednosti, odnosno izloženosti u statusu
NEizmirenja obaveza (eng. non-performing).
Nivo kreditnog rizika 1 odnosi se na plasmane koji ima-
ju najkvalitetnije karakteristike, odnosno na plasmane sa
niskim kreditnim rizikom ili kreditnim rizikom koji nije zna-
čajno povećan nakon početnog priznavanja, te se kreditni
gubici po tom osnovu (rashodi indirektnog otpisa plasma-
na koji imaju nizak kreditni rizik) NE priznaju u poreznom
bilansu.
Na ovaj način se kod finansijskih institucija rashodi in-
direktnog otpisa plasmana u narednom poreznom bilansu
za 2019. godinu i dalje:
- ne priznaju za kreditne plasmane koji se do kraja
2019. godine klasifikuju u kategoriju A;
- priznaju za kreditne plasmane koji se na dan
31.12.2019. godine klasifikuju u kategoriju B, C, D i E.
Međutim, počev od 1.1.2020. godine i stupanja na snagu
gore navedene nove Odluke o upravljanju kreditnim rizi-
kom i utvrđivanju očekivanih kreditnih gubitaka, zakonoda-
vac ubuduće NEĆE priznavati rashode indirektnog otpisa
plasmana za kreditne plasmane koji se klasifikuju u nivo
kreditnog rizika 1, dok će priznavati ove rashode koji će
se klasifikovati u nivo kreditnog rizika 2. i 3.
7
POREZI
Umanjenje porezne osnovice za
ulaganje u proizvodnju
Prije izmjene člana 26. Zakona, bilo je propisano da
porezni obveznik koji na teritoriji RS izvrši ulaganje u opre-
mu, postrojenja i nepokretnosti za obavljanje registrovane
proizvodne djelatnosti u vrijednosti većoj od 50% ostvare-
ne dobiti (tj. „oporezive dobiti”) tekućeg poreznog perioda
imao je pravo da umanji obavezu poreza na dobit za 30%
(ova porezna beneficija se prvi put primijenila prilikom sa-
stavljanja poreznog bilansa za 2017. godinu).
Nakon izmjene člana 26. Zakona, porezni obveznik
koji na teritoriji RS izvrši ulaganje u opremu i postrojenja
(izostavljene su nepokretnosti) za obavljanje (isključivo)
registrovane proizvodne djelatnosti ima pravo da, u pore-
znom bilansu za 2019. godinu, izvrši umanjenje porezne
osnovice za ukupan iznos izvršenog ulaganja u opremu
i postrojenja.
Dakle, u odnosu na prethodno rješenje, ne postoji mo-
gućnost umanjenja porezne osnovice za iznos ulaganja u
nepokretnosti, iako služe za obavljanje proizvodne djelat-
nosti.
Ostale odredbe u vezi sa ovim članom su zadržane,
što znači:
- umanjenje porezne osnovice se vrši samo u onom
poreznom periodu u kojem je oprema ili postrojenje stav-
ljeno u upotrebu, uz dodatni uslov da to sredstvo obveznik
nije stekao poklonom;
- Rješenjem o određivanju liste proizvodnih djelatno-
sti u svrhu ostvarenja prava na umanjenje porezne osno-
vice poreza na dobit („Sl. glasnik RS“ broj 7/16) utvrđen
je spisak djelatnosti koje se smatraju proizvodnim u svrhu
korištenja navedenog prava;
- oprema ili postrojenje koje je stavljeno u upotrebu
mora se neposredno koristiti u procesu proizvodnje;
- ako su oprema i postrojenja nabavljena putem finan-
sijskog lizinga, porezna osnovica se umanjuje za vrijed-
nost otplaćene glavnice lizinga u tom poreznom periodu;
- ukoliko otuđi novonabavljenu opremu i postrojenja
prije isteka perioda od tri godine od trenutka njihovog
stavljanja u upotrebu, porezni obveznik gubi pravo na na-
vedenu poreznu beneficiju, s tim da je dužan da obračuna
i plati porez koji bi bio plaćen da nije koristio pravo na
umanjenje porezne osnovice, uključujući i pripadajuće za-
tezne kamate.
8 ZIPS - broj 1419
* * *
Izmjene Zakona nisu u obzir uzele izmjene u računo-
vodstvenom tretmanu lizinga u skladu sa MSFI 16 - Lizing,
koji još uvijek nije preveden na srpski jezik, pa ne postoji
obavezna primjena istog. Stoga zakonodavac prilikom po-
sljednjih izmjena Zakona nije ni mogao propisati porezni
tretman lizinga u skladu sa novim standardom.
Odbor za međunarodne računovodstvene standarde
(„IASB”) u januaru 2016. godine objavio je novi MSFI 16
- Lizing, čija obavezna primjena je počela 1.1.2019. go-
dine.
IZ FEDERALNOG MINISTARSTVA
FINANSIJA / FINANCIJA
- Porez na dobit -
Umanjenje plaćanja poreza
na dobit po osnovu investiranja
PITANJE: Da li porezni obveznik ima pravo na umanje-
nje plaćanja poreza na dobit po osnovu investiranja iz
vlastitih sredstava u proizvodnu opremu u skladu sa
propisanim uslovima?
ODGOVOR: Prema odredbama Zakona o porezu na dobit
(„Službene novine FBiH“, broj 15/16) i Pravilnika o primjeni
Zakona o porezu na dobit („Službene novine FBiH“, br. 88/16,
11/17 i 96/17), dajemo sljedeći odgovor u skladu sa članom
10. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i
Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj 35/05).
Članom 36. stavom (1) Zakona o porezu na dobit, propi-
sano je da porezni obveznik ima pravo na umanjenje plaćanja
poreza na dobit po osnovu investiranja u skladu sa uslovima
propisanim u ovom članu.
Članom 36. stav (2) Zakona o porezu na dobit, propisa-
no je da poreznom obvezniku koji izvrši investiranje iz vlasti-
tih sredstava u proizvodnu opremu u vrijednosti preko 50%
ostvarene dobiti tekućeg poreznog perioda, umanjuje se
obaveza obračunatog porez na dobit za 30% iznosa u godini
investiranja. Stavom (3) istog člana definisano je investira-
nja u proizvodnu opremu kao kupovina stalnih sredstava i to:
postrojenja i opreme, uz izuzetak putničkih automobila, koju
obveznik kupuje vlastitim sredstvima u svrhu obavljanja pro-
izvodne djelatnosti.

Kako MSFI - 16 još uvijek nije preveden i objavljen u
RS, izmjene Zakona nisu obuhvatile izmjene novog MSFI
- 16, u pogledu poreznog tretmana rashoda po osnovu
lizinga.
Na taj način je nastao problem zbog odredbe posto-
jećeg člana 12a. stav 3. Zakona kojim je propisano da je
amortizacija porezno priznat rashod samo za sredstva
koja su u vlasništvu poreznog obveznika, a izuzetno i
ukoliko je porezni obveznik sredstva nabavio putem finan-
sijskog lizinga, amortozacija tih sredstava se priznaje nji-
hovom korisniku.
Članom 88. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dobit, propisano je da obvezniku iz člana 3. Zakona će se
umanjiti utvrđena porezna obaveza za 30% ukoliko porezni
obveznik izvrši kupovinu proizvodne opreme u godini za koju
se utvrđuje dobit, prema sljedećim kumulativno ispunjenim
uslovima: a) vrijednost proizvodne opreme iznosi više od
50% ostvarene dobiti prije oporezivanja iz poreznog perioda
za koji se umanjuje porezna obaveza, b) kupovina opreme se
vrši iz vlastitih sredstava i c) proizvodna oprema je kupljena
i stavljena u upotrebu u godini za koju se traži umanjenje
porezne obaveze.
Članom 88. stavom (2) Pravilnika o primjeni Zakona o po-
rezu na dobit, propisano je da kupovina iz vlastitih sredstava
se utvrđuje na osnovu Izvještaja o novčanim tokovima sači-
njenog u skladu sa direktnom ili indirektnom metodom prema
računovodstvenim propisima na način da je: NPA(Novčani
tok iz poslovnih aktivnosti) = NIA (Novčani tok iz investici-
onih aktivnosti)+ NFA (Novčani tok iz finansijskih aktivno-
sti). Stavom (3) istog člana propisano je da se proizvodnom
opremom smatraju se postrojenje ili oprema koju porezni
obveznik direktno koristi u procesu stvaranja nove vrijednosti
(proizvoda ili usluge) kao sredstvo rada, s izuzetkom putnič-
kih automobila.
Shodno navedenim odredbama i vašem upitu, mišljenja
smo da bageri, mikseri i utovarivači, kamioni koji se koriste
kod kamenoloma – proizvodnja kamenog agregata-pijeska,
mogu smatrati proizvodnom opremom, prema članu 36. stav
(3) Zakona o porezu na dobiti i člana 88. stav (3) Pravilnika
o primjeni Zakona o porezu na dobit jer svojom upotrebom
stvaraju novu vrijednosti odnosno proizvod.
Broj: 05-14-2-730/18-1 od 7. 3. 2018. godine
ZIPS - broj 1419
POREZI
Naime, u odnosu na MRS 17 - Lizing, prema novom
MSFI - 16, zakupoprimac u svojim knjigama priznaje
svaki zakup (osim kratkoročnog zakupa i zakupa male
vrijednosti) na jedinstven način, kao sredstvo sa pravom
korištenja.
Drugim riječima, kod zakupoprimca nema više klasifi-
kacije na operativni i finansijski zakup, već se svaki zakup,
osim gore navedenih, priznaje kao imovina u bilansu sta-
nja, koja se amortizuje u očekivanom periodu upotrebe
iste. Takođe, u skladu sa MSFI - 16, u bilansu uspjeha
priznaju se i rashodi kamata po osnovu obaveze za lizing.
S obzirom na to da se imovina uzeta pod zakup amor-
tizuje (osim u gore navedenim slučajevima), a sam zakup
se prema MSFI - 16 kod zakupoprimca ne klasifikuje na
finansijski i operativni, rashodi amortizacije se ne mogu
priznati u poreznom bilansu u skladu sa aktuelnim članom
12a. stav 3. Zakona. Na ovaj način postoji pravna prazni-
na prilikom priznavanja rashoda amortizacije imovine koja
je uzeta pod zakup, u poreznom bilansu, kod onih poreznih
obveznika koji (u RS-u dobrovoljno) primjenjuju MSFI -16.
Shodno navedenom, da bi se premostila nastala prav-
na praznina, Ministarstvo finansija RS je dana 4.9.2019.
godine dalo Mišljenje broj: 06.05/020-1828/19, u kojem
je navelo da je potrebno primijeniti analogiju kod pore-
znog tretmana priznavanja rashoda po osnovu lizinga, u
skladu sa novim MSFI - 16, koja podrazumijeva sljedeće:
- kod zakupodavca lizing se i dalje klasifikuje na finan-
sijski i operativni, dok se kod operativnog lizinga prihod
priznaje po pravolinijskoj osnovi tokom trajanja lizinga,
osim ako ne postoji neka druga sistemska osnova koja
je primjerenija vremenskom rasporedu smanjivanja koristi
dobijenih od sredstva koje je predmet lizinga;
- zakupoprimac i dalje ima obavezu da zakupodavcu
izvrši ugovoreni iznos plaćanja, kao što ima kod opera-
tivnog zakupa u slučaju primjene MRS - 17, prema kojem
navedena obaveza plaćanja predstavlja rashod koji se
priznaje po pravolinijskoj osnovi tokom trajanja lizinga,
osim ako neka druga sistemska osnova nije primjerenija
za predstavljanje vremenske strukture koristi za korisnika.
Dakle, uzimajući u obzir sve gore navedeeno,
Ministarstvo finansija RS zaključuje da porezni obvezni-
ci koji primjenjuju MSFI - 16, a koji se nalaze u ulozi za-
kupoprimca, u poreznom bilansu priznaju rashode koji
se odnose na zakup, u iznosu koji predstavlja obavezu
plaćanja prema zakupodavcu u datom poreznom periodu.
9
FINANCIJSKO IZVJE[TAVANJE

Vrijednosno uskla\ivanje
dugotrajnih materijalnih sredstava
Pojedini poslovni događaji evidentirani u knjigovodstvu koji se odnose na dugotrajna materijalna sredstva dobivaju obiljež-
je povijesnih vrijednosti budući da od vremena nabave ili izgradnje sredstva pa do dana s kojim se sastavljaju financijski
izvještaji protekne dugo vremena, iako je vrijednost ulaganja u dugotrajna materijalna sredstva u to vrijeme bila tržišna
vrijednost, ona to s vremenom prestaje biti zbog različitih okolnosti. Stoga financijski izvještaji temeljeni na povijesnim vrijed-
nostima računovodstvu nisu mogli vlasnicima i ulagačima, ili općenito korisnicima tih izvještaja, pružiti valjane informacije
za odlučivanje i upravljanje društvom, zbog priznavanja neadekvatnih vrijednosti naročito dugotrajnih materijalnih sredstava
u bilanci stanja. U pristupu financijskom izvještavanju napušta se sustav povijesnih vrijednosti u izvještavanju o imovini,
o kapitalu, o obvezama, prihodima, rashodima i financijskom rezultatu uvođenjem fer vrijednosti u izvještavanje. Pritom je,
između niza pretpostavki neophodnih za sastavljanje kvalitetnih financijskih izvještaja uz kvalitetno vrednovanje sredstava,
neosporno značajna i provedba vrijednosnog usklađivanja knjigovodstvenih iznosa s fer vrijednošću

mjene na iskazanu dobit i na kapital iskazanu u financijskim

Piše:
dr. sc. Jozo PILJIĆ
Pod vrijednosnim usklađenjem dugotrajnih materijalnih
sredstava razumijevamo ponovnu procjenu sredstava na fer
vrijednost odnosno revalorizaciju, ali i iskazivanje gubitaka
u slučaju umanjenja vrijednosti sredstava.
Temeljni problem financijskog izvještavanja društava
je iskazivanje pozicija u financijskim izvještajima zasno-
vanih na materijalnom sadržaju bilance stanja tj. realno
vrednovanje sredstava i obveza u bilanci stanja. Za finan-
cijske izvještaje od posebne su važnosti načela procjene
ili vrednovanja sredstava i obveza. Priznavanje sredstava i
obveza u financijskim izvještajima u skladu je s načelom
nastanka događaja tako da se učinak transakcija priznaje
kada su nastale. Financijski izvještaji temeljeni na povije-
snim vrijednostima ne mogu uvijek njihovim korisnicima
pružiti valjane informacije za odlučivanje i upravljanje zbog
priznatih neadekvatnih vrijednosti naročito dugotrajnih ma-
terijalnih sredstava, zbog čega se sve više napušta sustav
povijesnih vrijednosti i uvodi fer vrijednost. Uključivanjem
fer vrijednosti koje su rezultat procjene odnosno ponovnog
vrednovanja sredstava, mijenjaju se troškovi u korištenju
dugotrajnih materijalnih sredstava s mogućim utjecajem na
porezne obveze i financijski rezultat.
Uprava društva, prije nego što oblikuje svoje računo-
vodstvene politike, mora znati o posljedicama koje bi mogle
nastati od promjene vrijednosti sredstava i o učinku te pro-
izvještajima. S obzirom na računovodstvene standarde, po-
novno vrednovanje dugotrajnih materijalnih sredstava i nje-
no priznavanje u računovodstvu ili vrijednosno usklađivanje
zahtijeva poštivanje niza pravila koja se odnose na to kada
i u kojim slučajevima treba provoditi vrijednosno usklađi-
vanje, kako utvrditi fer vrijednost s kojom treba uskladiti
knjigovodstvene iznose sredstava, kako iskazati učinke tog
vrednovanja na dobit i kapital i na koji način iskazati pove-
ćanje knjigovodstvenih iznosa sredstava. Isto tako, upravi
mora biti poznat učinak tih promjena na porezne obveze.
Početno priznavanje dugotrajnih
materijalnih sredstava
Dugotrajna materijalna sredstva su sredstva koja imaju
fizičku supstancu i dio je dugotrajnih sredstava u koju još
spadaju financijska i nematerijalna sredstva. Kriteriji za raz-
vrstavanje sredstava na dugotrajnu i kratkotrajnu temelje se
na svojstvu sredstava da prenosi svoju vrijednost na učinke
za vrijeme njenog korištenja, u jednom ili više proizvodnih
odnosno poslovnih ciklusa. Ako je sredstvo jednokratnom
upotrebom potrošeno ili je njegovo ekonomsko iscrpljiva-
nje kraće od godinu dana sredstvo je kratkotrajno, a ako
se koristi i ekonomski iscrpljuje dulje od godine smatra se
dugotrajnim. Odredbama tačke 66. Međunarodnog računo-
vodstvenog standarda (MRS) 1 – Prezentacija financijskih
izvještaja postavljeni su kriteriji za svrstavanje sredstava u
kratkotrajnu, a ostala sredstva koja se ne može svrstati u
kratkotrajna su dugotrajna. Kriteriji za svrstavanje sredstava
u kratkotrajna ili tekuća sredstva su:

10 ZIPS - broj 1419

 FINANCIJSKO IZVJE[TAVANJE

- očekivanje da će se sredstva realizirati, ili se drže za dugotrajnih sredstava prilikom poslovnog spajanja je po fer
prodaju ili potrošnju u redovitom toku poslovnog ciklusa; vrijednosti.3
- primarno se drže radi trgovanja;
- očekuje se da će se realizirati u dvanaest mjeseci od
datuma bilance stanja;
- je novac ili novčani ekvivalent osim ako mu je ograniče-
na upotreba ili razmjena za podmirivanje obveza u razdoblju
od najmanje dvanaest mjeseci od datuma bilance stanja.
Dugotrajna materijalna sredstva su nekretnine, postro-
jenja i oprema, ali iako ova sredstva po svojim obilježjima
prenošenja vrijednosti i generiranju novčanih tokova u više
godina spadaju u dugotrajna sredstva, ako su namijenje-
na trgovanju ili je odluka uprave da će biti prodana u roku
od godinu dana od dana bilance stanja, prema MRS-ovima
smatraju se kratkotrajnim sredstvima. Stoga se prema MRS-
ovima dugotrajnim materijalnim sredstvima smatraju nekret-
nine, postrojenja i oprema koja se drže radi korištenja u po-
slovanju, ili su u izgradnji da bi kasnije bila držana radi zarade
rente ili porasta vrijednosti (kao ulaganje u nekretnine) ili se
odmah nakon nabave drže radi zarade rente ili porasta vrijed-
nosti, i na njih se primjenjuju MRS 16 - Nekretnine, postro-
jenja i oprema, te MRS 40 - Ulaganja u nekretnine. Znači,
primjena MRS-ova ovisna je o svrsi korištenja materijalnih
sredstava. Prema MRS-ovima, dugotrajnim materijalnim
sredstvima smatraju se nekretnine koje se drže radi korište-
nja u poslovanju, ili su u izgradnji da bi kasnije bile držane radi
zarade rente ili porasta vrijednosti (kao ulaganje u nekretnine)
ili se odmah nakon nabave drže radi zarade rente ili porasta
vrijednosti. Kada se postrojenja i oprema koristi u redovnom
poslovanju ili je u izgradnji primjenjuje se MRS 16.
U početnom priznavanju dugotrajnih materijalnih sred-
stava kao stavke sredstava u računovodstvu odnosno u Slika 1. Stablo odlučivanja o primjeni MRS-ova
sastavljanju financijskih izvještaja vrijede opća pravila za
priznavanje njihovih elemenata odnosno pozicija: Izvor: IASB: International Accounting Standards 2002, London,
- vjerojatnost da će bilo koja buduća ekonomska korist 2002, IAS 40, Appendix A, str. 40-29 (preuredio autor).
povezana s tom stavkom teći u poduzeće ili otjecati iz njega;
- stavka ima cijenu ili vrijednost koja se može pouzdano Vrijednosno usklađivanje
izmjeriti. dugotrajnih materijalnih sredstava
Priznavanje stavki u računovodstvu temelji se na načelu
nastanka događaja, prema kojem se učinci transakcija pri- Metode priznavanja dugotrajnih sredstava
znaju onda kada su događaji nastali i tada se evidentiraju u nakon početnog priznavanja
knjigovodstvu ovisno o stupnju vjerojatnosti pritjecanja ili
otjecanja buduće ekonomske koristi povezano sa stavkom. Nakon početnog priznavanja, stavke financijskih izvje-
Početno priznanje nekretnina, postrojenja i opreme je po štaja, pogotovo one koje se odnose na dugotrajna sredstva,
trošku nabave1, a nekretnina koja se drže u najmu po fer dobivaju obilježje povijesnih vrijednosti budući da od vreme-
vrijednosti ili sadašnjoj vrijednosti minimalnih plaćanja naj- na nabave ili izgradnje sredstva pa do dana bilance odnosno
ma, ovisno o tome koji je iznos manji.2 Početno priznavanje do sastavljanja financijskih izvještaja protekne dugo vreme-
na. Vrijednosti ulaganja u dugotrajna materijalna sredstva
bile su tržišne u vrijeme ulaganja, ali one s vremenom to
1
Tačka 15. MRS-a 16 i tačka 20. MRS-a 40.
2
Tačka 25. MRS-a 40. 3
Tačka 36. MSFI 3 – Poslovna spajanja.

ZIPS - broj 1419 11

FINANCIJSKO IZVJE[TAVANJE
prestaju biti i postaju povijesne.
Primjena fer vrijednosti i napuštanje povijesnih vrijednosti
u sastavljanju financijskih izvještaja u uskoj je vezi s koncep-
tom kapitala i njegova očuvanja. Fer vrijednost je iznos koji
bi se naplatio za prodaju imovine ili platio za prenos obaveze
u redovnoj transakciji među učesnicima na tržištu na datum
mjerenja.4 Fer vrijednost nije tržišna vrijednost, ali je ipak u
uskoj vezi s tržištem, jer može, na primjer, biti i diskontirana
vrijednost procijenjenih budućih dobitaka koje će sredstva
ostvariti upotrebom. Zato i Cairns navodi da fer vrijednost i
tržišna vrijednost imaju mnogo toga zajedničkog: “MRS 16 i
ostali Međunarodni računovodstveni standardi, kao i mnoga
nacionalna tijela za donošenje standarda uzimaju u obzir fer
vrijednost sredstava. Međunarodni standardi o procjeni ne
koriste izraz fer vrijednost nego tržišna vrijednost, iako izrazi
fer vrijednost i tržišna vrijednost nisu obvezatno isti, između
njih postoji vrlo mnogo zajedničkog.”5
Za priznavanje vrijednosti nekretnina, postrojenja i opre-
me u računovodstvu kao dugotrajnih sredstava, nakon po-
četnog priznavanja prema MRS-u 16 moguća je primjena:
metode troška prema kojoj se sredstva iskazuju po trošku
umanjenom za akumuliranu amortizaciju i akumulirane gu-
bitke od umanjenja ili metoda revalorizacije prema kojoj se
sredstva iskazuju po revaloriziranom iznosu (fer vrijednosti
na dan revalorizacije) umanjenom za kasniju akumuliranu
amortizaciju i akumulirane gubitke od umanjenja. Društvo
odabire jednu od ovih metoda6 i prema tome oblikuje svoju
računovodstvenu politiku.
Nekretnine koje se drže radi zarade rente ili porasta vri-
jednosti koje su ulaganje u nekretnine prema MRS-u 40,
poslije početnog priznavanja mogu biti iskazane u računo-
vodstvu također prema modelu troška ili prema modelu fer
vrijednosti.7
Neovisno o tome da li su dugotrajna materijalna sred-
stva poslije početnog priznavanja u računovodstvu iskazana
po trošku ili u revaloriziranom iznosu, provodi se postupak
amortizacije kojim se amortizacijski iznos raspoređuje su-
stavno tokom vijeka upotrebe sredstava. Amortizacija sred-
stava se nastavlja i poslije prestanka upotrebe. U idealnom
slučaju opadanje ostatka vrijednosti kao rezultat amortizaci-
je trebalo bi na dan bilance stanja odgovarati fer vrijednosti
sredstava. To ovisi o procijenjenom vijeku upotrebe i metodi
amortizacije tako da je ostatak vrijednosti i vijek upotrebe
sredstava potrebno podvrgnuti ispitivanju. Ispitivanje tre-
ba biti barem jednom na kraju godine te ako se očekivanja
4
Tačka 6. MRS-a 16.
5
Cairns, D.: Vodič za primjenu Međunarodnih računovodstvenih standar-
da (Prijevod: A Gude to Applying international Accounting Standards);
Faber&Zgombič Plus, Zagreb 1996., p. 343.
6
Tačka 29.-31. MRS-a16.
7
Tačka 30. MRS-a 40.
12
razlikuju od prethodnih procjena, promjene se priznaju kao
promjene u računovodstvenim procjenama u skladu s MRS
8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih
procjena i greške.8
Ostatak vrijednosti nakon amortizacije nije jednak fer vri-
jednosti zato što nije dobro procijenjen vijek upotrebe sred-
stava ili metoda amortizacije. Razlika može nastati i zbog
promjene cijena takvih sredstava na tržištu ili zbog toga što
je diskontirani novčani tok budućih koristi koji će se dobiti
upotrebom sredstava u poslovnom procesu manji od knji-
govodstvene vrijednosti dugotrajnih materijalnih sredstava.
Stoga na svaki dan izvještavanja, odnosno na dan bilance
stanja, prema MRS-u 36 - Umanjenje vrijednosti sredstava
treba ocijeniti postoji li pokazatelj da knjigovodstvena vrijed-
nost sredstava treba biti umanjena.9 Ne ispituje se nabavna
vrijednost sredstava temeljena na troškovima zamjene, jer
je polazište da će sredstva biti korištena u poslovanju i na
temelju toga doticati novac u društvo. U toku preispitiva-
nja nadoknadivog iznosa, ako je manji od knjigovodstvenog
iznosa, knjigovodstveni iznos umanjuje se za razliku koja je
zapravo gubitak od umanjenja sredstava. Ako je slučaj da je
nadoknadivi iznos veći od knjigovodstvenog iznosa, knjigo-
vodstveni iznos se može povećati samo do ranijeg umanje-
nja vrijednosti sredstava na nadoknadivi iznos.10
Usklađivanje knjigovodstvenih vrijednosti na revalo-
riziranu vrijednost - metoda revalorizacije sredstava
U vrijednosnom usklađivanju dugotrajnih materijalnih
sredstava na fer vrijednost odnosno revaloriziranu vrijed-
nost moguće je postupiti na jedan od dva načina usklađenja
knjigovodstvene vrijednosti11:
- akumulirana amortizacija usklađuje se razmjerno pro-
mjeni bruto knjigovodstvenog iznosa;
- isključivanjem akumulirane amortizacije na teret bru-
to knjigovodstvene vrijednosti, s tim da je knjigovodstvena
vrijednost (neto) nakon usklađenja jednaka revaloriziranoj
vrijednosti.
Primjer 1.
Revalorizacija usklađivanjem akumulirane amortiza-
cije razmjerno promjeni bruto knjigovodstvene vrijednosti
Društvo procjenjuje opremu na dan 31. prosinca 2018.
godine na vrijednost od 21.000,00 KM i njezinu knjigovod-
8
Tačka 51. MRS-a 16.
9
Tačka 9. MRS-a 36.
10
Tačka 117. MRS-a 36.
11
Tačka 35. MRS-a 16.
ZIPS - broj 1419
 FINANCIJSKO IZVJE[TAVANJE

stvenu vrijednost usklađuje s tom vrijednošću. Prije vrijed- hvatnu dobit i kumulativno iskazati u kapitalu kao revalori-
nosnog usklađivanja knjigovodstvena bruto vrijednost (na- zacijska rezerva. Međutim, revalorizacijsko povećanje treba
bavna vrijednost) je 20.000,00 KM, a ispravka vrijednosti priznati u dobit ili gubitak do iznosa do kojeg ono poništava
opreme (akumulirana amortizacija) je 5.000,00 KM. revalorizacijsko smanjenje vrijednosti iste imovine, koje je
Knjigovodstvenu vrijednost (nabavna vrijednost umanje- prethodno bilo priznato u dobiti ili gubitku. 12
na za amortizaciju) koja je 15.000,00 KM treba povećati za U slučaju umanjenja knjigovodstvene vrijednosti zbog
40% [(21.000-15.000)/15.000x100] da bi bila usklađena revalorizacije, to smanjenje treba priznati u dobit ili gubitak.
s revaloriziranom vrijednošću, zbog čega za taj postotak Međutim, revalorizacijsko smanjenje treba izravno teretiti
treba povećati nabavnu vrijednost i akumuliranu amortiza- ostalu sveobuhvatnu dobit do iznosa do kojeg ovo sma-
ciju - nabavnu vrijednost za 8.000,00 KM (20.000x40%), njenje ne premašuje iznos koji postoji kao revalorizacijska
a akumuliranu amortizaciju za 2.000,00 KM (5.000x40%). rezerva za istu imovinu. 13
Ako se nekretnina drži radi zarade rente ili porasta vri-
Knjiženje u dnevniku: jednosti (kao ulaganje u nekretnine) primjenjuje se MRS 40,

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­
Tek. IZNOS
OPIS KONTO
broj Duguje Potražuje
0. Postrojenja i oprema 0221 20.000,00
Ispravka vrijednosti postrojenja i opreme 0228 5.000,00
Stanje prije vrijednosnog usklađivanja
2. Vrijednosno usklađivanje postrojenja i opreme 0229 8.000,00
Ispravka vrijednosti postrojenja i opreme 0228 2.000,00
Revalorizacijske rezerve po osnovu revalorizacije postrojenja i opreme 3301 6.000,00
Vrijednosno usklađivanje vrijednosti i opreme
prema kojem dobitak i gubitak nastao promjenom knjigo-
Drugi način usklađivanja knjigovodstvene vrijednosti sa
vodstvene vrijednosti zbog vrijednosnog usklađenja treba
svrhom usklađivanja s revaloriziranom vrijednošću, prema
priznati u bilanci uspjeha.14
kojem se akumulirana amortizacija isključuje na teret bruto
knjigovodstvene vrijednosti, obično se koristi za zgrade.
Primjer 2.
Nakon što je procijenjena vrijednost dugotrajnih ma-
terijalnih sredstava raščlanjena na procijenjenu nabavnu
Priznavanje učinka vrijednosnog usklađivanja
vrijednost i na procijenjenu akumuliranu amortizaciju, knji- dugotrajnih materijalnih sredstava
govodstvena vrijednost se usklađuje na način da se knjiži
razlika odnosno usklađuje bruto knjigovodstvena vrijednost Društvo ima opremu, ali se na tržištu pojavila suvreme-
(nabavna vrijednost) na procijenjenu nabavnu vrijednost, nija oprema, što je dovelo da knjigovodstvena vrijednost
te akumulirana amortizacija na procijenjenu akumuliranu bude veća od fer vrijednosti. Procijenjena je nadoknadiva
amortizaciju, a rezultat toga je dovođenje knjigovodstvene vrijednost opreme na dan 31. prosinca 2018. godine i utvr-
neto vrijednosti na procijenjenu vrijednost sredstava. đena njena fer vrijednost od 90.000,00 KM.
Na dan 1. 1. 2018. godine bruto knjigovodstvena vrijed-
Priznavanje učinaka vrijednosnog usklađivanja nost ove opreme bila je 260.000,00 KM (nabavna vrijednost
dugotrajnih materijalnih sredstava - dobitaka i 200.000,00 KM i 60.000,00 KM od revalorizacije), akumu-
gubitaka od vrijednosnog usklađivanja lirana amortizacija 52.000,00 KM (amortizacija 40.000,00
KM i vrijednosno usklađenje 12.000,00 KM), a revalorizacij-
Vrijednosnim usklađivanjem dugotrajnih materijalnih ska rezerva 48.000,00 KM.
sredstava mijenjaju se knjigovodstvene vrijednosti sredsta- Amortizacija za 2018. godinu obračunata je po godišnjoj
va i pritom nastaju dobici ili gubici ovisno o tome mijenja li stopi od 20% u iznosu od 52.000,00 KM (porezno priznata
se knjigovodstvena vrijednost na više ili na niže. amortizacija 50.000,00 KM i porezno nepriznata 2.000,00
Ako se nekretnine, postrojenja i oprema drže radi kori- KM).
štenja u poslovanju, primjenjuje se MRS 16 prema kojem
ako se knjigovodstvena vrijednost povećava, kao rezultat
12
Tačka 39. MRS 16.
revalorizacije, to povećanje će se priznati u ostalu sveobu-
13
Tačka 40. MRS 16.
14
Tačka 35. MRS 40.

ZIPS - broj 1419 13

FINANCIJSKO IZVJE[TAVANJE

Knjigovodstvena vrijednost opreme na dan 31. prosinca ljaju financijski izvještaji protekne dugo vremena, iako je
2018.godine prije vrijednosnog usklađenja sadrži povećanu vrijednost ulaganja u dugotrajna materijalna sredstva u to
nabavnu vrijednost i ispravku vrijednosti iz ranije revaloriza- vrijeme bila tržišna vrijednost, ona to s vremenom prestaje
cije. Prvo je isključeno povećanje knjigovodstvene vrijedno- biti zbog različitih okolnosti. Stoga financijski izvještaji te-
sti opreme nastalo prethodnim vrijednosnim usklađenjem, meljeni na povijesnim vrijednostima računovodstvu nisu
a nakon toga je knjigovodstvena vrijednost umanjena za mogli vlasnicima i ulagačima, ili općenito korisnicima tih
5.000,00 KM, čime je knjigovodstvena vrijednost koja sadr- izvještaja, pružiti valjane informacije za odlučivanje i uprav-
ži ispravku vrijednosti za 2018. godine umanjena na nado- ljanje društvom, zbog priznavanja neadekvatnih vrijednosti
knadivu vrijednost od 90.000,00 KM. naročito dugotrajnih materijalnih sredstava u bilanci stanja.
U pristupu financijskom izvještavanju napušta se sustav
Knjiženje u dnevniku: povijesnih vrijednosti u izvještavanju o imovini, o kapitalu,

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­
Tek. IZNOS
OPIS KONTO
broj Duguje Potražuje
0. Postrojenja i oprema 0221 200.000,00
Vrijednosno usklađivanje postrojenja i opreme 02291 60.000,00
Ispravka vrijednosti postrojenja i opreme 02281 52.000,00
Revalorizacijske rezerve po osnovu revalorizacije postrojenja i opreme 33011 48.000,00
Stanje prije vrijednosnog usklađivanja
1. Amortizacija postrojenja i opreme do porezno priznatih rashoda 54011 50.000,00
Povećana amortizacija iz osnova revalorizacije postrojenja i opreme 54012 2.000,00
Ispravka vrijednosti postrojenja i opreme 02281 52.000,00
Obračun amortizacije za 2018.godinu
2a. Ispravka vrijednosti postrojenja i opreme 02281 12.000,00
Revalorizacijske rezerve po osnovu revalorizacije postrojenja i opreme 33011 48.000,00
Vrijednosno usklađivanje postrojenja i opreme 02291 60.000,00
Isključivanje ranijeg povećanja knjigov. vrijednosti,ispravke vrij. i revalorizacije
2b. Gubici od umanjenja vrijednosti i opreme 58131 18.000,00
Vrijednosno usklađivanje postrojenja i opreme 02291 18.000,00
Vrijednosno usklađenje postrojenja i opreme

Knjiženje u glavnoj knjizi:

Vrijednosno usklađivanje Ispravka vrijednosti postrojenja

Postrojenja i oprema -0221
postrojenja i opreme - 02291 i opreme - 02281
(So) 200.000,00 (So) 60.000,00 60.000,00 (2a) (2a) 12.000,00 52.000,00 (So)
18.000,00 (2b) 52.000,00 (1)
 
Revalorizacijske rezerve po osnovu Amortizacija postrojenja i opreme do Povećana amortizacija iz osnova
revalorizacije postrojenja i opreme - 33011 porezno priznatih rashoda - 54011 revalorizacije postrojenja i opreme - 54012
(2a) 48.000,00 48.000,00 (So) (1) 50.000,00 (1) 2.000,00

Gubici od umanjenja vrijednosti i

opreme - 58131
(2b) 18.000,00

*** o obvezama, prihodima, rashodima i financijskom rezultatu

uvođenjem fer vrijednosti u izvještavanje. Pritom je, izme-
Pojedini poslovni događaji evidentirani u knjigovodstvu đu niza pretpostavki neophodnih za sastavljanje kvalitetnih
koji se odnose na dugotrajna materijalna sredstva dobivaju financijskih izvještaja uz kvalitetno vrednovanje sredstava,
obilježje povijesnih vrijednosti budući da od vremena na- neosporno značajna i provedba vrijednosnog usklađivanja
bave ili izgradnje sredstva pa do dana s kojim se sastav- knjigovodstvenih iznosa s fer vrijednošću.

14 ZIPS - broj 1419

 FISKALIZACIJA

[to donose nove izmjene Zakona o

fiskalnim sistemima?
Potreba za uvođenjem fiskalnih sistema u porezni sustav Federacije BiH, proizlazi iz nekoliko razloga, a među najznačajni-
jima se ističu smanjenje sive ekonomije, stvaranje okvira za uređenije tržište i smanjivanje nelojalne konkurencije, zaštita
potrošača, efikasnije evidentiranje prometa, te podataka o transakcijama i prometu artikala, povećanju kontrole poreznih
obveznika, a nadasve na povećane prihoda od indirektnih poreza. Stoga je bilo nužno stvaranje zakonodavnog okvira koji
će stvoriti preduvjete za njegovu uspješnu implementaciju u praksi. No, unatoč tome i dalje obveznici fiskalizacije različitim
malverzacijama pokušavaju zaobići fiksaliziranje poslovanja kako bi izbjegli plaćanje poreznih obveza i osigurali visoke
razine prihoda, a što je uočeno tijekom provedbe praktičnog nadzora inspektora u izvršavanju njihovih obveza, odnosno
primjeni zakonskih odredbi. S ciljem smanjivanja prostora za manipulativne radnje i osiguravanja većeg stupnja ubiranja
prihoda nužno je postojeći zakonodavni okvir u tom području poboljšati. Tu treba istaknuti da koliko kod zakonodavni okvir
i njegove norme bile dobro napisane, neophodna je promjena svijesti kod samih obveznika fiskalizacije da će jedino poš-
tivanjem zakonskih odredbi doprinijeti povećanju prihoda državnog proračuna, te poticati daljnji gospodarski razvoj zemlje i
otvaranje radnih mjesta koji su prijeko potrebni

guravanja efikasnijeg ubiranja prihoda za državni proračun,

Piše:
potrebno bilo pristupiti izmjenama postojećih zakonskih rje-
Bernard ILJAZOVIĆ, univ. spec. iur. šenja. Shodno, tome u nastavku teksta osvrnut ćemo se na
najznačajnije novine koje bi trebale proizaći iz novih zakon-
skih izmjena u području fiskalnih sistema.

Z
akon o fiskalnim sistemima donesen je tijekom 2009.
godine s tim da se isti počeo primjenjivati s 1. janu-
arom 2010. No, tijekom njegove primjene u praksi
uočene su mnoge manjkavosti i nedorečenosti posebice u
nedovoljnom broju propisanih kaznenih odredbi, propisanih
obveza činjenja ili nečinjenja obveznika primjene Zakona, te
je stoga s ciljem smanjenja razvoja sive ekonomije i osi-
Zakonodavne promjene
Pojam poduzetnika
Pod poduzetnikom će se smatrati lice koje obavlja sa-
mostalnu poslovnu djelatnost-obrt, fizičko lice koje obavlja
trgovačku djelatnost, fizičko lice koje obavlja ugostiteljsku

ZIPS - broj 1419 15

FISKALIZACIJA
djelatnost kao i svako lice koje je kod nadležnog organa re-
gistrirano za obavljanje samostalne privredne i druge zako-
nom propisane djelatnosti.
Naime, dopunjavanje definicije poduzetnika nužno je radi
usklađivanja sa drugim zakonima, kao i zbog preciznosti i
proširenja ovlaštenja inspekcijskih organa, a time i omogu-
ćavanje većeg obuhvata kontrola i efekata u samoj primjeni
zakona, kroz davanja ovlaštenja tržnim i drugim inspektori-
ma iz sastava organa da vrše kontrolu i poduzimanje drugih
radnji propisanih Zakonom o fiskalnim sistemima i odgova-
rajućim podzakonskim aktima.
Postupanje obveznika u slučaju više sile
Precizirati će se postupanje obveznika fiskalizacije u slu-
čaju više sile, odnosno obveznik fiskalizacije biti će dužan
u slučaju krađe ili oštećenja, odnosno uništenja fiskalnog
uređaja uslijed više sile (na primjer poplava, požar, ze-
mljotres, nesreća u transportu…), pismeno u roku od tri
dana obavijestiti Poreznu upravu o prestanku evidentiranja
prometa preko fiskalnog uređaja. Isto tako, u roku od osam
dana od dana nastanka tih okolnosti započeti evidentiranje
prometa preko novog fiskalnog uređaja i osigurati prijenos
podataka pomoću terminala. Također, biti će dužan instalira-
ti novi fiskalni sistem ako na prodajnom mjestu nema drugi
ispravan fiskalni sistem i ako zbog neispravnosti fiskalnog
sistema nije registrirao promet preko fiskalnog uređaja duže
od 15 radnih dana ukupno u tijeku kalendarske godine.
Kada se oštećeni uređaj popravi, izdati će se rješenje o
naknadnoj fiskalizaciji, a kada se oštećeni ne može popraviti
ili je ukraden tada će se izdati rješenje o brisanju iz registra
fiskalnih uređaja.
Uvjeti za ukidanje registracije
proizvođača/zastupnika
Rješenje za registriranje proizvođača/zastupnika moći
će se ukinuti u sljedećim slučajevima:
- ako registrirani proizvođač/zastupnik ne izvršava oba-
veze propisane Zakonom o fiskalnim sistemima;
- ako registrirani proizvođač/zastupnik ne osigura po-
trebnu garanciju, odnosno činidbenu garanciju poslovne
banke sa klauzulom “bez prigovora” u visini od 1.000.000
KM i rokom važenja 12 mjeseci od momenta izdavanja, a
koja se predaje Komisiji Ministarstva prilikom sklapanja
ugovora sa nadležnim Ministarstvom o međusobnim pravi-
ma i obvezama kojim se garantira ispunjavanje propisanih
zakonskih uvjeta, licitacionu garanciju poslovne banke sa
klauzulom “bez prigovora” u visini od 500.000 KM i rokom
važenja 12 mjeseci od momenta izdavanja, a koja se vraća
ovlaštenom proizvođaču prilikom sklapanja ugovora s nad-
16
ležnim Ministarstvom nakon što isti licitacijsku garanciju za-
mijeni činidbenom garancijom, odnosno ukoliko odustane
od predmetnog ugovora.
Ovlašteni proizvođač/zastupnik biti će dužan da za vri-
jeme trajanja registracije neprekidno osigura garanciju
poslovne banke sa klauzulom „bez prigovora“ u visini od
300.000,00 KM.
Komisija će dostaviti nadležnom Ministru prijedlog za
ukidanje registracije proizvođača/zastupnika na osnovu
ocjene ispunjenosti propisanih zakonskih uvjeta uslova,
a rješenje o ukidanju registracije proizvođača donositi će
nadležni Ministar, koje će se objavljivati u „Službenim novi-
nama Federacije BiH“. Naime, rješenje o ukidanju registra-
cije proizvođača automatski podrazumijeva i ukidanje svih
odobrenja za fiskalne sisteme tog ovlaštenog proizvođača/
zastupnika.
No, treba napomenuti da će obvezu osiguranja servisira-
nja fiskalnih sistema za fiskalne sisteme proizvođača/zastu-
pnika kome je ukinuta registracija Ministarstvo moći prenije-
ti na drugog ovlaštenog proizvođača/zastupnika najkasnije
u roku od 14 dana nakon ukidanja registracije. Ukoliko se
obveza osiguranja servisiranja fiskalnih sistema ne prene-
se na drugog ovlaštenog proizvođača/zastupnika tada će
nadležni putem Komisije Ministarstva raspisati javni poziv
za registriranje proizvođača/zastupnika fiskalnih sistema za
preuzimanje prava i obaveza proizvođača/zastupnika fiskal-
nih sistema kojem je izdano rješenje o ukidanju registracije
proizvođača/zastupnika kao i svih ostalih zakonskih propi-
sanih prava i obaveza ovlaštenih proizvođača/zastupnika
fiskalnih sistema.
Ovlašteni proizvođač/zastupnik biti će dužan jednom
sedmično obavještavati Poreznu upravu o svim IBFU (IBFU
je skraćeni naziv za identifikacioni broj fiskalnog uređaja)
proizvedenih ili trajno uništenih fiskalnih uređaja. No, nave-
denu obvezu prema Poreznoj upravi neće imati za one sed-
mice u kojima nije bilo proizvodnje.
Osiguranje funkcioniranja fiskalnih uređaja
Isto tako, ovlašteni proizvođač/zastupnik biti će dužan
sastaviti i posebna uputstva za potrebe kontrole evidenti-
ranja prometa preko fiskalnog uređaja i terminala, softvera
fiskalnog uređaja i terminalima sa svim njihovim mogućno-
stima, i dostaviti ih Poreznoj upravi, a s ciljem kako bi se
osiguralo funkcioniranje fiskalnih uređaja.
Također, obveznik će biti dužan u roku od dva dana od
dana isporuke fiskalnog uređaja preko ovlaštenog servisa
Porezne uprave podnijeti zahtjev za inicijalnu fiskalizaciju is-
pravnog fiskalnog uređaja sa neoštećenom proizvođačkom
ili servisnom plombom. Potom će ovlašteni servis biti dužan
ZIPS - broj 1419

u roku od dva dana od dana podnošenja zahtjeva za fiska-
lizaciju od strane poreznog obveznika, isti proslijediti Pore-
znoj upravi preko aplikativnog softvera. Nakon toga Porezna
uprava biti će dužna nakon provjere podataka iz zahtjeva za
inicijalnu fiskalizaciju, u roku od sedam dana u ovlaštenom
servisu izvršiti inicijalnu fiskalizaciju, te donijeti rješenje o
fiskalizaciji obveznika, a najkasnije u roku dva dana nakon
fiskalizacije.
Evidentiranje, storniranje i reklamiranje prometa
Ovlašteni serviser dužan će biti u roku od tri dana od
dana inicijalne fiskalizacije, poreznom obvezniku isporuči
fiskalizovani fiskalni uređaj, zajedno sa rješenjem o fiskali-
zaciji. A obveznik će biti dužan čuvati rješenje o fiskalizaciji
uz fiskalni uređaj na koji se odnosi, te preuzeti fiskalizirani fi-
skalni sistem i početi evidentiranje prometa isključivo putem
istog u roku od dva dana od dana fiskalizacije, servisiranja
ili druge naknadne radnje. Kod promjene adrese i/ili namje-
ne prodajnog mjesta, trebati će podnijeti Poreznoj upravi
zahtjev za promjenu adrese i/ili namjene prodajnog mjesta
putem ovlaštenog servisa, a u slučaju prestanka obavlja-
nja djelatnosti i/ili korištenja fiskalnog uređaja, zahtjev za
brisanje iz registra fiskaliziranih uređaja putem ovlaštenog
servisa u roku od sedam dana od dana prestanka obavljanja
djelatnosti.
O poreznim zahtjevima Porezna uprava odlučiti će te-
meljem rješenja.
Preciznije će se definirati moment nastanka obveze iz-
davanja fiskalnog računa, pisanog fiskalnog računa, te mo-
ment nastanka prometa kada se za ostvareni promet izdaju
fakture. Sukladno tome, kod postojanja bar jednog isprav-
nog fiskalnog uređaja na prodajnom mjestu, obveznik će biti
dužan klijentu izdati fiskalni račun odštampan na fiskalnom
uređaju preko kojeg će biti evidentiran promet, odmah, u
momentu pružanja usluge ili prodaje dobara, za svaku pru-
ženu uslugu ili prodano dobro, bez obzira da li će to klijent
zahtijevati.
U slučaju nepostojanja bar jednog ispravnog fiskalnog
uređaja na prodajnom mjestu, obveznik će biti dužan klijentu
izdati fiskalni račun pisan rukom u dva primjerka, odmah, u
momentu pružanja usluge ili prodaje dobara, za svaku pru-
ženu uslugu ili prodano dobro bez obzira da li će to klijent
zahtijevati.
Ako klijent plaćanje obavlja na osnovu fakture, tada će
obveznik biti dužan da u fakturu unese redni broj fiskalnog
računa na osnovu kojeg je registriran promet u fiskalnom
uređaju a moment nastanka prometa biti će datum štam-
panja fakture.
ZIPS - broj 1419
FISKALIZACIJA
Kontrola evidentiranja prometa
Obveznik će biti dužan na zahtjev ovlaštenog lica nad-
ležnog organa:
- odštampati bazu artikala, presjek stanja i periodični iz-
vještaj za određeni period;
- učiniti dostupnim druge podatke, koji nisu definirani u
fiskalnim dokumentima (vođenje zaliha robe, robno-materi-
jalno i financijsko knjigovodstvo i dr.), a čije vođenje i čuva-
nje omogućava softverska aplikacija za nadređeni kompju-
ter preko kojeg se zadaju komande fiskalnom uređaju preko
porta fiskalnog uređaja.
No, za obveznike će se propisati i nedopuštene aktivno-
sti, odnosno biti će im zabranjeno da:
- sakrije, otuđi, uništi ili učini neupotrebljivim fiskalni ure-
đaj preko kojeg je registrirao promet;
- drži nefiskaliziran fiskalni uređaj;
- vrši evidentiranje prometa korištenjem softverske apli-
kacije bez potrebnog uvjerenja;
- preko fiskaliziranog fiskalnog uređaja izdaje isječke pa-
pirne trake koji imaju izgled fiskalnog dokumenta, a ti isječci
ne sadrže sve propisane elemente, odnosno sadrže pogreš-
no unesene elemente.
Propisati će se i dodatne obveze za proizvođače/zastu-
pnike, servisere i obveznike u vezi sa servisiranjem fiskal-
nim sistema. U nastavku će se prikazati te obveze.
Naime, ovlašteni proizvođač/zastupnik biti će dužan ne-
posredno isporučiti fiskalni uređaj ovlaštenom distributeru/
servisu, u roku od dva dana po izmirenju svih obaveza od
strane ovlaštenog distributera/servisa, osigurati dovoljan
broj ovlaštenih servisa, osposobiti i ovlastiti njihove servi-
sere za servisiranje i pružanje tehničke podrške za tipove
fiskalnih sistema koje stavlja u promet, te osigurati ili ovla-
stiti drugi servis za sve obveznike koji su imali ugovor o
servisiranju i pružanju tehničke podrške sa servisom koji je
prestao s radom ili mu je ukinuto ovlaštenje, u svim slučaje-
vima prestanka rada ili ukidanja ovlaštenja servisu od strane
proizvođača. U slučaju davanju ovlaštenja novom servisu
dužan će biti u roku od sedam dana od davanja tog ovla-
štenja obavijestiti Poreznu upravu i obveznika, a u slučaju
da je servis s kojim je obveznik imao zaključen ugovor o
servisiranju i tehničkoj podršci prestao sa radom ili mu je od
strane ovlaštenog proizvođača/zastupnika ukinuto ovlašte-
nje za zaključivanje ugovora sa obveznikom, dužan zaključiti
ugovor sa drugim ovlaštenim servisom u roku od sedam
dana od ukidanja ovlaštenja ovlaštenom servisu, odnosno
od dana kada je obaviješten o prestanku rada servisa.
Obveznici neće imati obvezu obavljanja tehničkog pre-
gleda u prvoj godini stavljanja u funkciju novog fiskalnog
sistema, već u tijeku naredne godine po isteku prve godine
stavljanja u funkciju tog sistema.
17
FISKALIZACIJA
Propisati će se i dodatne obaveze za proizvođače/zastu-
pnike a koje će se odnositi na način vođenja evidencija o
ovlaštenim servisima i serviserima, postupanje u slučajevima
ukidanja ovlaštenja servisu ili prestanka sa radom servisa sa
kojim proizvođač/zastupnik ima zaključen ugovor, kao i krše-
nja odredbi tog ugovora i neispunjavanja zakonskih obveza.
Sukladno tome, ovlašteni proizvođač/zastupnik dužan
će biti voditi evidenciju o ovlaštenim servisima i ovlaštenim
serviserima i istu dostaviti Poreznoj upravi, te je obavijestiti
o svakom naknadnom izdavanju i ukidanju ovlaštenja ovla-
štenim servisima i ovlaštenim serviserima u roku od sedam
dana od dana izdavanja ili ukidanja ovlaštenja određenom
ovlaštenom servisu i/ili ovlaštenom serviseru. Minimalno
jednom godišnje izvršiti provjeru osposobljenosti ovlašte-
nih servisa i ovlaštenih servisera za servisiranje i pružanje
tehničke podrške, i na osnovu te provjere obnoviti ili ukinu-
ti ranije izdate licence. U slučaju da ovlašteni proizvođač/
zastupnik, u tijeku kontrole rada svojih ovlaštenih servisa i
ovlaštenih servisera, utvrdi da ovlašteni servis i/ili ovlašteni
serviser ne ispunjavaju zakonske obveze i ukoliko ne vrše
servisiranje fiskalnih sistema u skladu sa uputstvima ovla-
štenog proizvođača/zastupnika ili na bilo koji drugi način
krše odredbe ugovora sa ovlaštenim proizvođačem/zastu-
pnikom ili obveznicima Zakona, ovlašteni proizvođač/zastu-
pnik imati će pravo ukinuti im licencu i oduzeti pravo servi-
siranja njegovih fiskalnih sistema. O ukidanju licence dužan
će biti obavijestiti Poreznu upravu, nadležno Ministarstvo i
obveznika kojem je dužan osigurati drugi ovlašteni servis.
Novčane kazne
S ciljem usklađivanja iznosa novčanih kazni sa Zakonom
o prekršajima propisati će se novi prekršaji za poduzetnike
(obrte, fizička lica koja obavljaju trgovačku ili ugostiteljsku
djelatnost), proizvođače/zastupnike, kao i nove kaznene
odredbe za obveznike koji postupaju suprotno zakonskim
odredbama.
Prekršaji obveznika
Sukladno tome, pravno lice – obveznik kazniti će se nov-
čanom kaznom u iznosu od 3.500 KM do 30.000 KM za na
primjer sljedeće prekršaje:
- ne zaključi ugovor o servisiranju sa drugim ovlaštenim
servisom u slučaju da je servis s kojim je imao ugovor pre-
stao s radom ili mu je od strane proizvođača ukinuto ovla-
štenje za zaključivanje ugovora s obveznikom o servisiranju
fiskalnog sistema i pružanju tehničke podrške obvezniku;
- rješenje o fiskalizaciji ne čuva uz fiskalni uređaj na koji
se odnosi;
18
- preko ovlaštenog servisa ne podnese zahtjev Poreznoj
upravi za inicijalnu fiskalizaciju ispravnog fiskalnog uređaja
sa neoštećenom proizvođačkom ili servisnom plombom;
- ne preuzme fiskalizirani fiskalni uređaj, i ne počne evi-
dentiranje putem istog u zakonski propisanom roku;
- prije promjene naziva ili adrese prodajnog mjesta preko
ovlaštenog servisa ne podnese zahtjev Poreznoj upravi za
promjenu prodajnog mjesta;
- preko ovlaštenog servisa ne podnese zahtjev Poreznoj
upravi za brisanje iz registra fiskaliziranih fiskalnih uređaja
zbog prestanka korištenja uređaja (izbacivanja iz upotrebe);
- pismeno ne obavijesti Poreznu upravu o prestanku
evidentiranja prometa preko fiskalnog uređaja, u roku od tri
dana od dana krađe, odnosno oštećenja ili uništenja fiskal-
nog uređaja uslijed više sile (poplava, požar, zemljotres, ne-
sreća u transportu i sl.); ako u slučaju fiskalnog uređaja, u
roku od osam dana od dana krađe ne otpočne evidentiranje
prometa preko novog fiskalnog uređaja i prijenos podataka
pomoću terminala, te ako u slučaju oštećenja ili uništenja
fiskalnog uređaja uslijed više sile, u roku od osam dana od
dana nastavka obavljanja djelatnosti nakon više sile, ne ot-
počne evidentiranje prometa preko novog fiskalnog uređaja
i prijenos podataka pomoću terminala.
Za navedene prekršaje kazniti će se i odgovorno lice u
pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do
5.000 KM.
Prekršaji ovlaštenog proizvođača/
zastupnika fiskalnih sistema
Pravno lice – ovlašteni proizvođač/zastupnik kazniti će
se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00
KM u na primjer sljedećim slučajevima:
- fiskalni uređaj u propisanom roku neposredno ne is-
poruči ovlaštenom distributeru/servisu, ukoliko su prema
ovlaštenom proizvođaču/zastupniku izmirene sve obaveze
od strane ovlaštenog distributera/servisa;
- ne osigura dovoljan broj ovlaštenih servisa za zaklju-
čivanje ugovora s obveznicima o servisiranju fiskalnih pro-
izvoda i pružanju tehničke podrške obveznicima za korište-
nje fiskalnih proizvoda;
- ne osigura za vrijeme trajanja registracije servisnu
mrežu, koja raspolaže odgovarajućim rezervnim dijelovima
i koja nije kadrovski i tehnički opremljena za servisiranje fi-
skalnog sistema, kao i odgovarajuće rezervne dijelove za
fiskalne uređaje za koje ima izdano uvjerenje i zaključen
ugovor;
- ne vodi evidenciju o ovlaštenim servisima i ovlaštenim
serviserima; ako podatke iz evidencije o ovlaštenim servi-
sima i ovlaštenim serviserima ne dostavi Poreznoj upravi
ZIPS - broj 1419

u roku od sedam dana od dana izdavanja ovlaštenja ovla-
štenom servisu, odnosno ovlaštenom serviseru; ako ne
osigura ili ovlasti drugi servis, u slučaju prestanka rada ili
ukidanja ovlasti servisu od strane proizvođača, za sve obve-
znike koji su imali ugovor o servisiranju i pružanju tehničke
podrške sa servisom koji je prestao s radom ili mu je ukinu-
to ovlaštenje, te ako pismeno ne obavijesti Poreznu upravu
i obveznika o davanju ovlaštenja novom servisu, u roku od
sedam dana od davanja tog ovlaštenja.
Za navedene prekršaje kazniti će se i odgovorno lice u
pravnom licu novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do
5.000 KM.
Prekršaji neovlaštenih lica
Posebno će se propisati maksimalni iznosi novčani kazni
za pravna lica, a posebno za poduzetnike. Shodno tome,
svako neovlašteno pravno lice kazniti će se novčanom ka-
znom u iznosu od 30.000.00 KM ako ne posjeduje potrebno
rješenje, stavi ili pokuša staviti u promet fiskalni sistem ili
dio fiskalnog sistema.
Dok će se poduzetnik koji obavlja samostalnu poslovnu
djelatnost – obrt, fizičko lice koje obavlja trgovačku djelat-
nost i fizičko lice koje obavlja ugostiteljsku djelatnost, te
svaki drugi poduzetnik koji je kao lice kod nadležnog orga-
na registrirano za obavljanje samostalne privredne i druge
zakonom propisane djelatnosti kazniti novčanom kaznom u
iznosu od 10.000,00 KM.
Federalna uprava za inspekcijske poslove i kantonalne
uprave za inspekcije moći će poreznom obvezniku izreći
upravnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti u ponovljenim
slučajevima prekršaja.
Ukoliko pravno lice ili poduzetnik u roku od jedne godine
od dana konačnosti i izvršnosti prekršajnog naloga, odno-
sno od dana pravosnažnosti rješenja nadležnog suda kojim
je proglašen odgovornim za prekršaje ponovo počini isti
prekršaj, inspektor će moći istome temeljem rješenja izreći
upravnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od
sedam dana, u ponovljenom slučaju u trajanju od trideset
dana, a u svakom narednom ponovljenom slučaju izreći
upravnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od
šezdeset dana. Zabrana obavljanja djelatnosti izvršit će se
pečaćenjem poslovnih prostorija u kojima je izvršen prekr-
šaj, odnosno u kojima se obavlja djelatnost.
S obzirom da je u praksi primijećena učestala pojava
ponovnog kršenja zakonskih obveza iz područja fiskaliza-
cije, potrebno je bilo oštrije sankcionirati prekršitelje koji
unatoč sankcioniranju i dalje nastavljaju sa kršenjem za-
konskih odredbi, ali bi se zakonski trebalo definirati i pojam
povratnika u prekršaju uz potrebu utvrđivanja jedinstvene
ZIPS - broj 1419
FISKALIZACIJA
metodologije za sve inspektore u Federaciji BiH za praćenje
povratnika u prekršaju.
No, unatoč propisivanju strožih kazni, potrebno je podu-
zeti i mehanizme kako bi se preveniralo koruptivne radnje
inspektora tijekom provedbe praktičnog nadzora. U praksi
su učestali slučajevi da inspektori zbog niskih materijalnih
prava progledavaju kroz „prste“ određenim obveznicima
kako bi izbjegli plaćanje visokih novčanih kazni, a zauzvrat
ih novčano nagradili za njihovu uslugu. Težište sankcija ne
bi trebalo biti samo na obveznicima nego i na nositeljima
provedbe nadzora. Naravno, to se ne bi trebalo primjenjivati
na inspektore koji svoje radne zadatke obavljaju na profesi-
onalan i etičan način.
Svi ovlašteni proizvođači/ zastupnici kojima je istekla ga-
rancija biti će dužni osigurati garanciju i zaključiti ugovor u
roku od 90 dana od dana stupanja novih zakonskih izmjena.
Naime, takvo propisivanje odredbi je temporalnog ka-
raktera, a s ciljem određivanja roka osiguranja garancije
poslovne banke za sve ovlaštene proizvođače/zastupnike
fiskalnih sistema sa kojima Ministarstvo već ima zaključene
ugovore, kako bi konstantno postojalo sredstvo osiguranja
za slučaj neispunjenja zakonskih uvjeta.
***
Potreba za uvođenjem fiskalnih sistema u porezni su-
stav Federacije BiH, proizlazi iz nekoliko razloga, a među
najznačajnijima se ističu smanjenje sive ekonomije, stvara-
nje okvira za uređenije tržište i smanjivanje nelojalne konku-
rencije, zaštita potrošača, efikasnije evidentiranje prometa,
te podataka o transakcijama i prometu artikala, povećanju
kontrole poreznih obveznika, a nadasve na povećane pri-
hoda od indirektnih poreza. Stoga je bilo nužno stvaranje
zakonodavnog okvira koji će stvoriti preduvjete za njegovu
uspješnu implementaciju u praksi. No, unatoč tome i dalje
obveznici fiskalizacije različitim malverzacijama pokušava-
ju zaobići fiksaliziranje poslovanja kako bi izbjegli plaćanje
poreznih obveza i osigurali visoke razine prihoda, a što je
uočeno tijekom provedbe praktičnog nadzora inspektora u
izvršavanju njihovih obveza, odnosno primjeni zakonskih
odredbi. S ciljem smanjivanja prostora za manipulativne
radnje i osiguravanja većeg stupnja ubiranja prihoda nužno
je postojeći zakonodavni okvir u tom području poboljšati.
Tu treba istaknuti da koliko kod zakonodavni okvir i njegove
norme bile dobro napisane, neophodna je promjena svijesti
kod samih obveznika fiskalizacije da će jedino poštivanjem
zakonskih odredbi doprinijeti povećanju prihoda državnog
proračuna, te poticati daljnji gospodarski razvoj zemlje i
otvaranje radnih mjesta koji su prijeko potrebni.
19
DEVIZNO POSLOVANJE

Problematika provo\enja propisa

o deviznom poslovanju u Br^ko
distriktu Bosne i Hercegovine
Donošenjem seta propisa o deviznom poslovanju u Distriktu, stekli su se uslovi da se uredi ova do sada nedovoljno regulis-
ana materija. Obveznici koji postupanju po ovom Zakonu su pravna i fizička lica, koja posluju s inostranim partnerima, te
koja koriste strana sredstva plaćanja. Neki od ovih subjekata o svojim poslovima će imati obavezu redovnog izvještavanja
Direkcije za finansije.
Ipak, provedbeni propisi ovog Zakona nisu u potrebnoj mjeri usklađeni s istovrsnim propisima u entitetima, te bi bilo poželjno
da se pristupi harmonizaciji istih

kojim se u osnovi reguliše poslovanje sa stranim sredstvima

Piše:
plačanja, odnosno platni promet s inostranstvom, te propi-
mr. Akif PEZEROVIĆ suje obaveza izvještavanja nadležnih organa. Ova materija je
do sada nejasno i nepotpuno bila regulisana Zakonom o de-
viznom poslovanju Fedracije Bosne i Hercegovine (Službene
novine FBiH, broj 36/98), koji se primjenjivao u Distriktu, s
tim da se izmjene ovog „federalnog“ zakona nisu primjenji-
vale na području Distrikta, kao niti provedbeni propisi, te je

U
Brčko distriktu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu:
Distrikt) od 1. 1. 2017. godine u primjeni je set zakon-
skih propisa kojim se reguliše devizno poslovanje re-
zidenata i nerezidenata na području Distrikta, kao i rezidena-
ta u inostranstvu. Kao dio šireg finansijskog sistema, devizni
sistem je značajan segment poslovanja s inostranstvom,
20
takvu regulativu bilo teško ili nemoguće implementirati.
U ovom radu će biti izložena srž zakonske regulative iz
oblasti deviznog poslovanja, te ukratko usnovne obaveze
koje proizilaze iz zakonskih propisa za pravna i fizička lica,
rezidente i nerezidente.
ZIPS - broj 1419

Zakonski okvir
Problematika deviznog poslovanja regulisana je Za-
konom o deviznom poslovanju u Brčko distriktu Bosne i
Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Her-
cegovine, broj 23/16; u daljem tekstu: Zakon). Provođenje
Zakona je detaljnije regulisano sljedećim pravilnicima:
− Pravilnik o uslovima i načinu otvaranja deviznih računa
u inostranstvu (Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Her-
cegovine, broj 26/17, u daljem tekstu; Pravilnik o otvaranju
deviznih računa u inostranstvu);
− Pravilnik o uslovima i načinu evidentiranja poslova
izvoza roba i usluga koji se smatraju kreditnim poslovima
s inostranstvom (Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine, broj 26/17, u daljem tekstu: Pravilnik o evi-
dentiranju poslova uvoza i izvoza);
− Pravilnik o uslovima i načinu obavljanja mjenjačkih
poslova i uslovima za izdavanje ovlaštenja u Brčko distriktu
Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne
i Hercegovine, broj 26/17, u daljem tekstu: Pravilnik o obav-
ljanju mjenjačkih poslova); i
− Pravinik kojim se uređuje iznošenje strane gotovine,
konvertibilnih maraka, čekova, vrijednosnih papira i svih
drugih fizički prenosivih instrumenata plaćanja iz Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine u inostranstvo (Službeni gla-
snik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, broj 36/17, u da-
ljem tekstu: Pravilnik o iznošenju strane gotovine).
U širem smislu, problematiku deviznog poslovanja doti-
če i Zakon o finanijskom poslovanju (Službeni glasnik Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine, broj 05/01, 19/07), Zakon o
platnim transakcijama (Službeni glasnik Brčko distrikta Bo-
sne i Hercegovine, broj 05/01, 23/16), kao i Zakon o harti-
jama od vrijednosti (Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i
Hercegovine, broj 42/04...14/12).
Pored navedenih propisa koje su donijeli nadležni or-
gani Distrikta, devizno poslovanje „dotiče“ i nekoliko dr-
žavnih propisa, a naročito Zakon o vanjsko-trgovinskoj
politici (Službeni glasnik BiH, broj 7/98), kao i Zakon o po-
litici direktnih stranih ulaganja (Službeni glasnik BiH, broj
17/98...22/15).
Stupanjem na snagu ovog Zakona prestala je primjena
već spomenutog „starog“ Zakona o deviznom poslovanju
Federacije BiH, koji je na području Distrikta primjenjivan
shodno Nalogu supervizora za Brčko, od 4. 8. 2006. godine.
Lica - obveznici postupanja po Zakonu
Ovaj Zakon propisuje određene obaveze za ona pravna i
fizička lica koja imaju poslovne relacije s inostranstvom, ili
ZIPS - broj 1419
DEVIZNO POSLOVANJE
posluju sa stranim sredstvima plaćanja. Ta lica mogu biti
rezidenti ili nerezidenti Distrikta.
Rezidenti Distrikta su, shodno članu 2. stav (1) tačka a)
Zakona, pravna lica sa sjedištem u Bosni i Hercegovini ( u
daljem tekstu: BiH), kao i organizacioni dijelovi stranih prav-
nih lica upisani u registar nadležnog organa u BiH, preduzet-
nici (obrtnici i trgovci) koji samostalno obavljaju djelatnost,
fizička lica s prebivalištem u BiH, osim onih čiji boravak u
inostranstvu traje duže od jedne godine. Rezidentima se
smatraju i strani državljani-fizička lica koji u BiH borave duže
od 183 dana na osnovu dozvole za boravak, odnosno radne
vize. Rezidentima se smatraju i konzularna i druga predstav-
ništva iz BiH u inostranstvu koja se finansiraju iz budžeta,
te državljani BiH zaposleni u tim predstavništvima i članovi
njihovih porodica.
Sva druga lica, osim gore spomenutih su nerezidenti.
Prema tome, izrazi „rezident“ i „nerezident“ koriste za
fizička i pravna lica da bi im se odredile, odnosno definisale
određene obaveze i prava prema ovom Zakonu. Međutim,
isti izrazi se koriste i u poreskim propisima, ali je potrebno
naglasiti da ipak postoje značajne razlike. Npr. prema pore-
skim propisima dijelovi stranih pravnih lica u Distriktu nikada
nisu rezidenti, dok u ovom slučaju, odnosno po propisima o
deviznom poslovanju to mogu biti. Ili npr. fizičko lice može
biti rezident Distrikta po poreskim propisima pa i kad boravi
u inostranstvu duže od 183 dana (zato što npr. ima prebiva-
lište na području Distrikta), dok prema ovom Zakonu, takvo
lice je nerezident bez obzira na prebivalište. Zatim, reziden-
tnost po ovom Zakonu se „proteže“ na lica rezidente BiH,
dok se po poreskim zakonima odnosi samo na rezidente
Distrikta (drugim riječima, neko lice po poreskim propisima
može biti rezident BiH, a nerezident Distrikta).
Jasno utvrditi rezidentnost nekog lica je od značaja iz ra-
zloga što ta lica u pravilu imaju drugačije obaveze u odnosu
na nerezidente.
Devizno poslovanje
Pod deviznim poslovanjem u smislu Zakona se podrazu-
mijeva niz aktivnosti, radnji i postupaka, kao što su: poslo-
vanje između rezidenata i nerezidenata u stranim sredstvima
plaćanja i u konvertibilnom markama (u daljem tekstu: KM),
kupovina i prodaja sredstava plaćanja, poslovanje između
rezidenta u stranim sredstvima plaćanja, fizički i jednostrani
prenos imovine u inostranstvo i iz inostranstva u Distrikt,
izvještavanje o kreditnim i drugim poslovima s inostran-
stvom, itd.
21
DEVIZNO POSLOVANJE
Plaćanje, naplaćivanje i
prenos novčanih sredstava
Prema članu 3. Zakona, kako rezidenti tako i nerezidenti
za plaćanja prema inostranstvu koriste devize, dok se pre-
ma članu 4. Zakona plaćanje, naplaćivanje, prenos i isplata
u Distriktu između rezidenata, između rezidenata i nerezide-
nata kao i između nerezidenta vrši u KM. Međutim, izuzetno,
plaćanje, naplaćivanje i prenos se može vršiti i u devizama
i stranoj gotovini po osnovu deviznog kreditiranja u Distrik-
tu u skladu sa Zakonom, zatim otplata deviznog kredita u
Distriktu, naplaćivanje premije osiguranja i isplata štete u
poslovima osiguranja s nerezidentima, kao i s rezidentima
koji izvode investicijske radove i obavljaju privrednu djelat-
nost u inostranstvu.
Plaćanje, naplaćivanje i prenos se može vršiti u deviza-
ma i stranoj gotovini u Distriktu u slučaju prodaje i kupovi-
ne robe s konsignacionog skladišta, slobodnim zonama i
slobodnim carinskim prodavnicama. Isto tako, plaćanja se
mogu vršiti u devizama i u vezi otkupa vrijednosnih papira
koji glase na stranu valutu, isplata strane gotovine sa devi-
zne knjižice, u slučaju plaćanja i naplate po vanjskotrgovin-
skim poslovima rezidenta (pravnih lica i preduzetnika), kao
i za plaćanja depozita kao sredstva osiguranja.
Stranu gotovinu rezident-kako pravno lice tako i predu-
zetnik, obavezan je položiti na svoj devizni račun u banci
najkasnije narednog radnog dana u odnosu na dan sticanja
tih sredstava.
Takođe je potrebno napomenuti da je u Distriktu dozvo-
ljeno ugovaranje poslova u devizama s tim da se plaćanje i
naplaćivanje vrši u KM.
Prema članu 7. Zakona, plaćanja, naplaćivanja i pre-
nos između rezidenata i nerezidenata obavljaju banke, za
plaćanja po tekućim poslovima (npr. plaćanja uvoz/izvoz,
plaćanja kamata na kredite, kao i dospio dio glavnice kredi-
ta, prenos dobiti po osnovu direktnih investicija, prenosi u
korist fizičkih lica-penzije, invalidnine, isplata štete, različite
doznake itd.) kao i kapitalnim poslovima (direktne investici-
je, ulaganja u nekretnine, vrijednosni papiri, jednostrani pre-
nosi imovine i sl.). U tom slučaju banke primjenjuju uslove
propisane prema svom sjedištu (koje se nalazi u nekom od
entiteta), odnosno prema entitetskim propisima kojima je
regulisana ta materija. Pri tom se plaćanja mogu vršiti pre-
bijanjem dugovanja i potraživanja, ustupanjem potraživanja,
preuzimanjem duga, dok se plaćanje platnim karticama ne
može vršiti za kapitalne poslove.
Unošenje deviza ostvarenih u inostranstvu
Jedna od osnovnih intencija Zakona je promoviranje
slobode, odnosno eliminisanja ograničenja u tekućim tran-
22
sakcijama sa inostranstvom, dok se zadržavaju određena
ograničenja vezano za kapitalne transakcije (što je u skla-
du sa zahtjevima MMF-a, član VIII Statuta). Svaka zemlja
nastoji da za potrebe likvidnosti prema inostranstvu, tj za
potrebe likvidnosti privrede, stanovništva, javnog sektora
itd., u potrebnoj mjeri obezbijedi strana sredstva plaćanja. U
tom smislu je npr. članom 9. Zakona propisano da rezident
koji devize ostvari u inostranstvu, kao i rezident koji je pre-
nio devize u inostranstvo a nije ih upotrijebio u određenom
roku, iste je dužan vratiti u Distrikt.
Kreditni poslovi s inostranstvom
Rezident u slučaju izvoza robe ili usluga, prema članu 10.
stav (1) Zakona, dužan je naplatiti i unijeti u Distrikt sredstva
plaćanja u roku od najduže šest mjeseci od dana izvoznog
carinjenja odnosno izvršenja usluge. Isto tako, sredstva pla-
ćanja ostvarena po osnovu prodaje plaćene robe koja se
nalazi u inostranstvu i neposredno isporučuje inostranstvu
(reeksport), rezident mora takođe u roku od šest mjeseci
unijeti u Distrikt. Međutim, ukoliko je ugovoren rok naplate
izvezene robe, odnosno izvršenih usluga duži od šest mje-
seci, ili ako izvoz robe i usluga nije naplaćen u roku od šest
mjeseci, onda izvoz ima tretman kreditnog posla s inostran-
stvom. Takođe, prema članu 14. Zakona, rezident-pravno
lice i preduzetnik dužni su unaprijed plaćenu robu ili usluge
uvesti u Distrikt u roku od šest mjeseci, ili vratiti unaprijed
plaćeni iznos. Međutim, ukoliko to ne uradi u navedenom
roku, onda se taj posao smatra kreditnim poslom. To znači
da je rezident dužan takav (kreditni) posao prijaviti Direkciji
za finansije Brčko distrikta BiH (u daljem tekstu: Direkcija
za finansije). Isto tako, član 21. Zakona obavezuje rezidenta
da osigura kreditni posao, tako da pribavi one instrumente
osiguranja naplate kojima se postiže sigurnost tog posla
(garancijom, jamstvom), a izbor instrumenta osiguranja je
stvar poslovne politike rezidenta.
Kreditne poslove s inostranstvom rezident je dužan pri-
javiti Direkciji za finansije.
Detaljniji postupak o uslovima i načinu prijavljivanja i
evidentiranja ovih poslova regulisan je Pravilnikom o evi-
dentiranju poslova uvoza i izvoza. Tako ovaj pravilnik propi-
suje sljedeće obrasce izvještaja:
– Prijava izvoznog posla/avansnog plaćanja (Obrazac
PI/PA), kao i Izvještaj o okončanoj realizaciji po prijavi izvo-
znog posla/avansnog plaćanja robe i usluga... (Obrazac II/
IA). Radi se o izvještajima koji se podnose po osnovu ko-
mercijalnih ili robnih kredita.
– Prijava kreditnog posla s inostranstvom (Obrazac-KP),
kao i Pregled korištenja kredita, otplate glavnice i plaćanja
kamate (Obrazac I/KP). U ovom slučaju riječ je izvještajima
ZIPS - broj 1419

koji se podnose po osnovu finansijskih kredita.
– Prijava o garanciji/jamstvu po kreditnom poslu s ino-
stranstvom između dva nerezidenta u inostranstvu (Obrazac
P-G/J), kao i Izvještaj o stanju garancije/jamstva po kredit-
nom poslu s inostranstvom između dva nerezidenta u ino-
stranstvu.
Prema tome, ako je zaključen posao koji se smatra kre-
ditnim, kao i izvršavanje tog posla, rezident je dužan prijaviti
Direkciji za finansije, na popunjenom odgovarajućem obraz-
cu-prijavi.
Posebni slučajevi iznosa/unosa
stranih sredstava plaćanja u Distrikt
Prema članu 11. i 12. Zakona, rezident je dužan u roku
od osam radnih dana od završetka investicijskih aktivnosti u
inostranstvu ili isteka garantnog roka, u Distrikt unijeti dobit
od izvođenja investicijskih radova, kao i devizna sredstva po
isteku garantnog roka za ispravnost investicijskih radova.
Takođe je rezident dužan i dobit ostvarenu po osnovu obav-
ljanja privrednih djelatnosti, računajući od dana iskazivanja
te dobiti unijeti u Distrikt u istom roku.
U skladu sa članom 15. Zakona, rezidenti mogu slobod-
no vršiti plaćanja i prenos kapitala po osnovu sticanja, pro-
daje i likvidacije direktnih investicija u inostranstvu, ako je
taj posao registrovan u skladu s propisima o vanjskotrgovin-
skom poslovanju. Isto tako nerezident može slobodno vršiti
plaćanja i prenos kapitala, tj. prenos dobiti u inostranstvo
koja je ostvarena direktnim ulaganjem, kao i likvidacijske ili
stečajne mase, ukoliko su izmirene obaveze po osnovu po-
reza i doprinosa. Isto tako rezident može doznačiti sredstva
u inostranstvo radi sticanja vlasništva nad nekretninanma
ako je izmirio svoje poreske obaveze.
Takođe rezidenti mogu vršiti otkup i plaćanje stranih vri-
jednosnih papira (kratkoročnih i dugoročnih) ako je kupovi-
na izvršena preko ovlaštenih učesnika na tržištu vrijednosnih
papira, u skladu s propisima koji uređuju tržište vrijednosnih
papira, dok nerezidenti mogu vršiti plaćanje radi nabavke
domaćih vrijednosnih papira, u skladu sa spomenutim pro-
pisima o vanjsko-trgovinskom poslovanju.
Kad je riječ o finansijskim deviznim kreditima, nije mogu-
će međusobno odobravanje deviznih kredita između rezide-
nata, tj. kredit u devizama odobrava ovlaštena banka, i to za
plaćanje uvoza roba i usluga iz inostranstva. Ukoliko je kre-
dit odobren od finansijske institucije iz inostranstva, onda je
rezident dužan da ga koristi preko banke ili deviznog računa
otvorenog u inostranstvu, koji služi za plaćanja tekućih i ka-
pitalnih transakcija. Pravilnikom o otvaranju deviznih računa
u inostranstvu su regulisani uslovi i način dobijanja dozvole
za otvaranje deviznih računa u inostranstvu i držanje deviza
ZIPS - broj 1419
DEVIZNO POSLOVANJE
na tom računu. Rezident može dobiti dozvolu pod uslovom
da nema neizmirenih dospjelih obaveza, i to za sljedeće na-
mjene: investicione radove u inostranstvu, za istraživačkke
radove, za polaganje garantnog depozita u skladu s ugovo-
rom o izvršenju radova, za realizaciju inostranog kredita, za
plaćanje troškova poslovnih jedinica u inostranstvu, zatim
u slučaju plaćanja troškova u međunarodnom prometu, za
naplatu potraživanja u domicilnoj valuti određene zemlje, za
potrebe školovanja ili liječenja u inostranstvu, za naplatu po
sudskim rješenjima, itd.
Lično, tj. fizičko iznošenje kako strane gotovine, čekova,
vrijednosnoh papira i drugih sredstava plaćanja tako i KM,
regulisani su detaljnije Pravilnikom o iznošenju strane goto-
vine, kako za rezidente tako i neretzidente. Tako je propisano
da maksimalan iznos strane gotovine ili čekova, uključujući
i KM koji se može bez prijavljivanja prenijeti preko državne
granice iznosi maksimalno 10.000 EUR-a. Za veći iznos po-
trebno je pribaviti odobrenje Direkcije za finansije, koja će
isto izdati, ako se radi o sredstvima čija je namjena: pomoć
članovima uže porodice u inostranstvu, sredstva iz osnova
nasljeđa, prenos sredstava iseljenika, za troškove liječenja i
školovanja u inostranstvu, i neke druge slučajeve.
Za izdavanje ovog odobrenja je potrebno priložiti odgo-
varajuću dokumentaciju, koja se prilaže uz propisani Obra-
zac prijave.
Mjenjački poslovi
Prema članu 35. Zakona, kupoprodaja deviza i strane
gotovine dozvoljena je samo na deviznom tržištu (tj. zabra-
njena je izvan deviznog tržišta). Poslovi na deviznom tržištu
se obavljaju unutar bankarskog sistema, tj. između banaka
i rezidenata i banaka i nerezidenata, između samih banaka,
kao i banaka i mjenjača (mjenjačnica). Banke mogu na stra-
nim deviznim tržištima kupovati devize i stranu gotovinu.
Mjenjačke poslove u Distriktu mogu obavljati banke, kao
i rezidenti-druga pravna lica i preduzetnici, s tim da banke
mjenjačke poslove obavljaju u svoje ime i za svoj račun, a
rezidenti-pravna lica i preduzetnici u svoje ime a za račun
banke.
Da bi pravna lica i preduzetnici obavljali ove poslove,
moraju imati ispunjene uslove (član 38. Zakona):
− zaključen ugovor s bankom (na određeno vrijeme-do
godinu dana) za obavljanje ovih poslova;
− ovlaštenje Direkcije za finansije; i
− moraju biti registrovani za obavljanje ovih poslova (re-
gistracija u sudu Distrikta).
Takođe je neophodno da podnosilac zahtjeva osigura
rješenje nadležnog organa o ispunjenju minimalno-tehnič-
kih uslova.
23
DEVIZNO POSLOVANJE
Pravilnikom o obavljanju mjenjačkih poslova, član 9.,
propisano je koje priloge, tj. dokumente je mjenjač dužan
podnijeti Direkciji za finansiije u cilju pribavljanja ovlaštenja.
To su sljedeći prilozi: prilozi iz člana 38. Zakona, osnov za
korištenje poslovnog prostora, spisak zaposlenih s kopija-
ma ličnih karata, dokaz o obrazovanju, dokaz da osnivač i
zaposlenik nije osuđivan za krivična djela, kopiju certifikata
o završenoj obuci za zaposlenika, potpise lica ovlaštenih za
zastupanje, dokaz o uplaćenoj administrativnoj taksi.
Direkcija za finansije će pravnom licu ili preduzetniku koji
ispuni propisane uslove izdati rješenje kojim daje ovlaštenje
za obavljanje mjenjačkih poslova.
Banka je dužna nadležnoj agenciji za bankarstvo sva-
kodnevno do 12 sati dostaviti izvještaj o obavljenim mje-
njačkim poslovima za prethodni dan, s podacima koji su
navedeni na obrscu koji je sastavni dio Pravilnika o obavlja-
nju mjenjačkih poslova. Mjenjač (pravni lice i preduzetnik) u
istom terminu dužan da i Direkciji za finansije dostavlja isti
izvještaj.
Kontrola deviznog poslovanja
Nadzor nad deviznim poslovanjem pravnih i fizičkih lica
u Distriktu regulisan je članovima 50-52 Zakona. Tako je
članom 50. propisano da entitetske agencije za bankarstvo
obavljaju nadzor deviznog poslovanja banaka i mjenjačnica
prema svojem sjedištu (tj. prema propisu entiteta u kojem
je sjedište banke, odnosno mjenjačnice), a dok Direkcija za
finansije obavlja neposredni (inspekcijski) nadzor mjenjač-
nica sa sjedištem u Distriktu.
Nadzor pri iznošenju sredstava plaćanja iz Distrikta u
inostranstvo i pri unošenju tih sredstava iz inostranstva u
putničkom, robnom i poštanskom saobraćaju vrši carinski
organ, u skladu s propisma BiH.
Specifičnost Distrikta u
vezi plaćanja i otvaranja računa
Kad je riječ o zakonskoj regulativi u vezi plaćanja i napla-
ćivanja između rezidenata i nerezidenata, članom 7. stav (3)
Zakona je regulisano da banka primjenjuje uslove propisane
prema svom sjedištu (koje se nalazi u jednom od entiteta).
Prema tome, organizaciona jedinica banke u tom dijelu pri-
mjenjuje entitetske propise, s obzirom da ova problemati-
ka nije uređena ovim Zakonom ili nekim drugim propisom
Distrikta, niti odgovarajućim propisom na nivou BiH.
Takođe je članom 34. Zakona propisano da u pogledu
uslova otvaranja, načina vođenja i zatvaranja računa rezide-
nata i nerezidenata banka primjenjuje zakone i podzakonske
akte entiteta u kojem ima sjedište.
24
Samim tim je i mehanizam kontrole podijeljen, tj. nadzor
vrše enitetske agencije za bankarstvo, carinski organ, Direk-
cija za finansije, i drugi ovlašteni organi. Ovakvo zakonsko
rješenje je opravdano prvenstveno iz razloga što ne postoje
banke koje imaju sjedište u Distriktu, nego se radi o poslov-
nim jedinicama banaka registrovanim u entitetima. Samim
tim je ostavljeno da entitetske agencije za bankarstvo vršeći
nadzor banaka na „svojem“ području, samim tim nadziru i
organizacione jedinice tih banaka u Distriktu.
S obzirom da ova pitanja (plaćanje i otvaranje računa,
dijelom i nadzor) nisu regulisana propisima Distrikta (kao ni
na nivou države), Zakonom je ostavljeno da se urede propi-
sima entiteta, prvenstveno iz praktičnih razloga.
RAČUNOVODSTVO
(Ne)ispunjavanje uvjeta
za obračunsko plaćanje
PITANJE: Predugovorom o kupoprodaji naša firma je
kao kupac uplatila dio sredstava za kupovinu skladiš-
no-poslovnog prostora prodavcu iz Hrvatske. U me-
đuvremenu se predugovor raskida.
- Da li se može napraviti kompenzacija u kojoj bi bio
kompenziran uplaćeni iznos (predujam) sa drugom
nepokretnošću u Hrvatskoj?
- Ukoliko je moguće kompenzirati uplaćeni predujam
od strane firme iz BiH sa nekom nepokretnošću iz
Hrvatske, da li samim potpisivanjem kompenzacije
nastaju bilo kakve porezne obaveze? 
ODGOVOR: Pod kompenzacijom kao jednim od obra-
čunskih načina plaćanja razumijeva se izmirenje međusob-
nih novčanih obveza između učesnika bez upotrebe novca.
Obračunsko plaćanje provodi se na temelju vjerodostojne
dokumentacije (izjava o kompenzaciji) kojom se dokazuje
da je obračunsko plaćanje nastalo i na temelju kojeg se vrši
knjiženje. Kod kompenzacije dolazi do međusobnog prebi-
janja potraživanja između istog vjerovnika i dužnika.
Zakonom o obligacijskim odnosima propisani su opći
uvjeti za valjanost kompenzacije:
- uzajamnost potraživanja koja postoji kada svaka stra-
na u kompenzaciji ujedno duguje i potražuje;
- istovrsnost potraživanja što znači da oba potraživa-
nja glase na novac ili druge zamjenjive stvari iste vrste i
kakvoće;
- dospjelost oba potraživanja u trenutku kompenzacije.
U smislu navedenog, smatramo da ne ispunjavate uvje-
te za kompenzaciju kao obračunski način plaćanja.
Dr. sc. Jozo PILJIĆ
ZIPS - broj 1419
 JAVNE NABAVKE

Razlozi za otkazivanje postupka

javne nabavke od strane
ugovornog organa
Otkazivanje postupka javne nabavke je jedan od načina ishoda postupka nabavke u kojem slučaju ugovorni organ ne uspi-
jeva realizovati planiranu nabavku zbog dokazanih razloga koje nije mogao predvidjeti u trenutku pokretanja postupka javne
nabavke i na koje nije mogao uticati.
Razlozi za otkazivanje postupka mogu biti različiti i nisu definisani Zakonom o javnim nabavama, pa su ugovorni organi u
ovakvim situacijama obavezni formalno pravno okončati postupak javne nabavke donošenjem odluke o otkazivanju pos-
tupka javne nabavke sa primjerenim rokom za žalbu. Istekom roka za žalbu odluka postaje pravosnažna i konačna tako da
ugovorni organi mogu eventualno ponovno pokrenuti istu nabavku

tražene uslove i može li se koristiti kao razlog za otkazivanje

Piše:
postupka javnih nabavke.
mr. iur. Mirel MUJKANOVIĆ Kada već nastupi neki od razloga kao npr. požar onda
je i poprilično jednostavno utvrditi da je riječ o razlogu koji
je veoma lako dokazati, da na isti ugovorni organ nije mo-
gao uticati niti ga je mogao predvidjeti u vrijeme pokretanja
postupka javne nabavke. S tim u vezi, u radu su obrađeni
najčešći razlozi koji za posljedicu imaju otkazivanje postup-

D
a otkazivanju postupka javne nabavke nije posveće-
na jednaka pažanja kao što je to učinjeno poništenju
postupka javne nabavke govori i činjenica da Zakon
o javnim nabavkama niti kao primjere ne navodi razloge
za otkazivanje postupka javne nabavke. Propisujući uslove
koje takvi razlozi moraju kumulativno ispuniti, na ugovornim
organima je obaveza utvrđivanja da li takav razlog ispunjava
ka javne nabavke. Kada već nastupi neki od razloga za ot-
kazivanje postupka javne nabavke, ugovorni organ je dužan
navedeno konstatovati kroz odluku o otkazivanju postupka
javne nabavke. Budući da navedena odluka nije posebno
prepoznata kroz Zakon o javnim nabavkama u radu je ukaza-
no na potrebu donošenja ove odluke, njene dijelove i rokove
za izjavljivanje žalbi.

ZIPS - broj 1419 25

JAVNE NABAVKE
Zakonom definisani uslovi za
otkazivanje postupka javne nabavke
Jedan od načina okončanja postupka javne nabavke,
pored izbora ili poništenja može biti i otkazivanje postupka
javne nabavke u slučaju kada su za to ispunjeni zakonom
propisani uslovi.
Dok Zakon o javnim nabavkama taksativno nabraja situ-
acije u kojima se postupak javne nabavke mora poništiti1, to
nije slučaj sa otkazivanjem postupka javne nabavke. Napro-
tiv, Zakon o javnim nabavkama ne navodi koje su to konkret-
ne razlozi odnosno situacije kada se postupak javne nabav-
ke mora otkazati ali propisuje koje kumulativne uslove takav
razlog odnosno razlozi moraju ispunjavati. Imajući u vidu
zakonsku odredbu „Ugovorni organ može otkazati postupak
javne nabavke samo zbog dokazanih razloga koji su izvan
kontrole ugovornog organa i koji se nisu mogli predvidjeti
u vrijeme pokretanja postupka javne nabavke2“, na ugovor-
nim organima leži teret odnosno obaveza utvrđivanja da li
se konkretni razlog može podvesti pod razlog koji je izvan
kontrole ugovornog organa koji se nije mogao predvidjeti u
vrijeme pokretanja postupka a kojeg je moguće dokazati.
Ovako prihvaćeni način regulisanja ostavljala dovoljno
prostora za tumačenja različitih situacija i njihovo podvođe-
nje pod ovu zakonsku odredbu, što sa druge strane može i
negativno uticati na pravnu sigurnost stvarajući tako različit
pristup ugovornih organa u možda potpuno identičnim stva-
rima.
Zbog navedenog, ugovorni organi moraju izbjeći situaci-
je u kojim bi se pozivanjem na navedeni razlog okončavao
postupak javne nabavke, a da sa sigurnošću nisu utvrdili da
su kumulativno ispunjeni svi zakonom propisani uslovi i to:
1. Dokazani razlog;
2. Razlog izvan kontrole ugovornog organa;
3. Razlog koji se nije mogao predvidjeti u vrijeme pokre-
tanja postupka javne nabavke.3
1
Član 69. stav (2) tačka od a) do e) Zakona o javnim nabavkama, Službe-
ni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 39/14.
- nije dostavljena nijedna ponuda u određenom krajnjem roku;
- nije dostavljen nijedan zahtjev za učešće u ograničenom postupku, u
pregovaračkom postupku sa ili bez objave obavještenja ili u takmičar-
skom dijalogu;
- nije dostavljen broj ponuda određen u članu 32. stav (4) ovog zakona,
ako je bilo predviđeno zaključenje okvirnog sporazuma;
- nijedna od primljenih ponuda nije prihvatljiva; e) cijene svih prihvatljivih
ponuda znatno su veće od osiguranih sredstava za predmetnu nabavku;
- cijene svih prihvatljivih ponuda znatno su veće od osiguranih sredstava
za predmetnu nabavku.
2
Član 69. stav (3) Zakona o javnim nabavkama, Službeni glasnik Bosne
i Hercegovine, br. 39/14.
3
Član 69. stav (3) Zakona o javnim nabavkama, Službeni glasnik Bosne
26
Da bi se prema tome mogla primijeniti ova zakonska
odredba, onda takav razlog ugovorni organ mora i dokazati
kao npr., izabrani ponuđač je pisanim putem odbio zaklju-
čenje ugovora, a kao jedini ponuđač učestvuje u postupku
javne nabavke ili je pak samo njegova ponuda ocijenjena
kao prihvatljiva. U tom slučaju pisani akt izabranog ponuđa-
ča je dokaz da ponuđač ne želi zaključiti ugovor.
Jasno je prema tome da je to razlog koji stoji izvan kon-
trole ugovornog organa, jer ugovorni organ ni na koji način
nije mogao uticati na izabranog ponuđača da (ne)zaklju-
či ugovor. Ovakvu situaciju ugovorni organ nije mogao ni
predvidjeti u vrijeme pokretanja postupka javne nabavke, jer
kada je ponuđač već dostavio svoju ponudu koja je ocije-
njena prihvatljiva i kada je izabran za zaključenje ugovora u
predmetnom postupku, za pretpostaviti je da će i zaključiti
ugovor jer mu je i to interes, a ne odbijanje zaključenja ugo-
vora. U takvoj situaciji ugovorni organ mora otkazati postu-
pak javne nabavke, kako bi eventualno mogao ponovo po-
krenuti postupak javne nabavke u cilju zaključenja ugovora.
Međutim, pitanje na koje Zakon o javnim nabavkama nije
dao odgovor, je koji su to razlozi? Šta više, Zakon ni kao
primjer ne navodi koji bi to razlozi mogli biti. Tek kada se
zna koji se razlozi mogu uzeti kao relevantini za otkazivanje
postupka javne nabavke i koji se najčešće pojavljuju, može
se i dati odgovor da li su kumulativno zadovoljeni zakonski
uslovi, te na taj način i da li je primjenjiva referentna zakon-
ska odredba koja navedeno regulira.
Razlozi za otkazivanje postupka javne nabavke
Za potrebe ovog rada u nastavku će biti navedeni najče-
šći mogući razlozi za otkazivanje postupka javne nabavke.
Viša sila
Pod višom silom podrazumijeva se svaki događaj koji
dolazi iz vana bilo prirodni (požar, poplava, potres i sl.) ili
nastao po ljudskom utjecaju a koji se ne može ni predvidjeti
ni otkloniti4. Da bi neki događaj imao pravno obilježje više
sile, potrebno je uz ostalo da je nepredvidljiv, izvanredan.
Izvanredni događaji mogu se podijeliti na redovne i
izvanredne. Izvanredni događaj je svaki onaj koji nije redo-
van, tj. koji se ne javlja tako često, koji nije toliko uobičajan.
Ne postoji opća definicija izvanrednog događaja već po-
jedini zakoni kao primjere navode pojedine takve situacije
i Hercegovine, br. 39/14.
4
Ks u Sarajevu – Bilten sp KsS 2/2001., str. 30) 4.
ZIPS - broj 1419

npr. rat, demonstracije, teroristički akti, elementarne nepo-
gode itd.5
S toga navedeni pojam „viša sila“ obuhvata više razloga
koji svaki za sebe može predstavljati razlog za otkazivanje
postupka javne nabavke pod uslovom da u svemu zadova-
ljaju i kumualitivne zahtjeve propisane Zakonom o javnim
nabavkama. Iz same prirode ovakvih događaja jasno je da
su to okolnosti na koje utiču događaji koji se jednostavno
i dokazuju, da na iste ugovorni organ nije mogao uticati
niti mogao u trenutku pokretanja postupka javne nabavke.
Npr. ugovorni organ pokrenuo je postupak javne nabavke
sanacije određenog poslovnog objekta. Nakon pokretanja
postupka usljed požara izgorio je gotovo u cijelosti objekat
koji je planiran za sanaciju. Ugovorni organ navedeni doga-
đaj nije mogao predvidjeti u trenutku pokretanja postupka
javne nabavke niti je mogao uticati na takav razvoj situaci-
je. O navedenom događaju sačinjeni su validni akti od svih
potrebnih služi i organa. Nakon nastanka ovakvog događa-
ja potreba za nabavkom je prestala postojati. U ovakvim i
sličnim situacijama Ugovorni organi su prinuđeni da otkažu
postupak javne nabavke.
Izmjena postojeće zakonske i
podzakonske regulative
Ugovorni organi prilikom kreiranja tenderske dokumen-
tacije, definišu i tehničke specifikacije koje robe, usluge ili
radovi moraju zadovoljavati. S tim u vezi, kao moguća situa-
cija koja bi mogla dovesti do otkazivanja postupka javne na-
bavke svakako je izmjena zakonskih ili podzakonskih normi
na koje ugovorni ne mogu uticati. Ove norme ne moraju biti
nužno norme koje reguliraju oblast javnih nabavki budući da
se kroz postupke javne nabavke nabavljaju robe, usluge ili
radovi čiji su uslovi za primjenu, karakteristike i drugi bitni
elemetni regulirani propisima koji su osnovni i ključni za te
oblasti i koji se moraju u cijelosti poštovati u postupcima
javnih nabavki. Tako npr. prilikom nabavke određenih građe-
vinskih radova, uslove koje moraju ispunjavati ponuđači ili
lica koja će biti angažovana na izvršavanju takvih ugovora
mogu biti promijenjeni. Za izvođenje određenih radova, tako
može izmjenom zakonskih odnosno podzakonskih propisa
biti traženo ispunjenje dodatnih uslova, kao npr. posebnog
odobrenja ili licenci od strane nadležnih organa ili dodatni
ispiti i iskustva odgovornih lica za izvršenje ugovora. Izmje-
nom zakonske regulative za određene robe sada mogu biti
traženi drugačiji minimalni standardi koje iste moraju ispu-
5
M. Marušić, „Naknada štete prouzročene izvanrednim događajima“,
Pravnik, 41/2007, 95-96.
ZIPS - broj 1419
JAVNE NABAVKE
njavati, npr. robe odnosno oprema koja mora ispunjavati
dodatne ekološke standarde kao i dokaze da iste nemaju
štetne uticaje prema ljudima ili prirodi itd.
Budući da je riječ o radnjama koje preduzimaju parla-
menti, skupštine ili drugi organi vlasti na koje ugovorni or-
gani nisu mogli uticati, takav predmet nabavke mogao biti u
suprotnosti sa zakonom i podzakonskim propisima. Ukoliko
se pri pripremi tehničkih specifikacija ne bi poštovali važeći
tehnički standardi, propisi ili norme (što bi u ovakvim slu-
čajevima postojalo) ugovorni organi bi mogli i prekršajno
odgovorati za šta bi mogli biti kažnjeni i novčanim kaznama.
Nemogućnost zaključenja ugovora o
javnoj nabavci prije kraja budžetske godine
Nisu rijetke situacije da je postupak pokrenut, ali da
se isti ne može okončati zaključenjem ugovora prije kraja
budžetske godine.6 „Budžet je akt kojim se planiraju prihodi
i primici, te rashodi i izdaci Federacije Bosne i Hercegovine,
kantona, gradova i općina za period od jedne fiskalne go-
dine“.7 „Budžet donosi Parlament Federacije Bosne i Her-
cegovine (u daljem tekstu: Parlament), zakonodavna tijela
kantona, odnosno gradska i općinska vijeća, za budžetsku
godinu koja odgovara kalendarskoj godini, i to prije početka
godine na koju se odnosi.“8 Ugovorni organi moraju uvi-
jek temeljno isplanirati i pripremiti postupke javnih nabavki,
uzimajući u obzir realni vremenski raspored. Međutim, ne-
rijetko se ocjena ponuda pokaže kao proces koji traje duže
nego što je predviđeno, ili se postupak poništi i ponovno
pokrene nekoliko puta i ako se budžetska godina završava
prije zaključenja ugovora, ne može se više raspolagati ras-
podijeljenim sredstvima. Ugovorni organi moraju predvidjeti
takve situacije u upravljanju svojim budžetima.9 Navedeno
predstavlja razlog otkazivanja postupka javne nabavke zbog
razloga koji je izvan odgovornosti ugovornog organa i na
koje ugovorni organ nije mogao uticati niti je to mogao pred-
vidjeti u vrijeme pokretanja postupka javne nabavke.
6
Priručnik EUPPP, „Obuka predavača javnih nabavki u BiH-drugi dio“,
Program podrške Evropske unije sistemu javnih nabavki u Bosni i Her-
cegovini-II faza, 50.
7
Član 2. tačka 5. Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine,
Službene novine Federacije BiH, br. 102/13, 9/14, 13/14, 8/15, 91/15,
102/15, 104/16 i 5/18, 11/19.
8
Član 7. Zakona o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine, Službene
novine Federacije BiH, br. 102/13, 9/14, 13/14, 8/15, 91/15, 102/15,
104/16 i 5/18, 11/19.
9
Priručnik EUPPP, „Obuka predavača javnih nabavki u BiH-drugi dio“,
Program podrške Evropske unije sistemu javnih nabavki u Bosni i Her-
cegovini-II faza, 50.
27
JAVNE NABAVKE
Otkazivanje postupka iz razloga navedenih u
članu 72. stavu (3) tačkama od a) do f)
Zakona o javnim nabavkama
Članom 72. stavom 3. tačkama od a) do f) predviđene
su situacije kada izabrani ponuđač svojim radnjama činje-
nja odnosno propuštanja onemogućava ugovorni organ da
dođe do zaključenja ugovora i to uvijek kada je sam uče-
stvovao u postupku javne nabavke odnosno kada je njego-
va ponuda ocijenjena kao jedina valjana. U takvim situacija
ugovorni organi nisu u mogućnosti primijeniti odredbu člana
72. stava 3) koja glasi: „Ugovorni organ dostavlja prijed-
log ugovora onom ponuđaču čija je ponuda po rang - listi
odmah nakon ponude najuspješnijeg ponuđača“, jer takav
ponuđač ne postoje. U nastavku rada su slučajevi u kojima
ugovorni organ donosi odluku o otkazivanju postupka javne
nabavke.
Propuštanje dostave originala ili ovjerenih
kopija dokumenta iz čl. 45. i 47. Zakona o javnim
nabavkama ne starijih od tri mjeseca od
dana dostavljanja ponude
Nakon što je ugovorni organ proveo postupak javne na-
bavke i donio Odluku o izboru ponuđača kojom je na iz-
vjestan način ishod postupka određen i iz kojeg bi trebalo
slijediti zaključenje ugovora o javnoj nabavci, ipak mogu na-
stati okolnosti koje u konačnosti takav ishod postupka mogu
promijeniti. U situaciji kada je u postupku javne nabavke
učestvovao samo jedan ponuđač ili pak kada je ponuda
samo jednog ponuđača ocijenjena kao prihvatljiva, propu-
štanjem dostave dokaza iz člana 45. i 47. Zakona o javnim
nabavkama ili dostavom dokaza sa rokom izadavanja koji
nije u skladu sa zahtjevom iz tenderske dokumentacije ili
pak dokaza koji svojim sadržajem ne potvrđuju datu izjavu u
ponudi, Ugovorni organ dolazi u situaciju da ne može ponu-
diti zaključenje ugovora takvom ponuđaču. Propuštanje dostave garancije za izvršenje
Zbog činjenice da ne postoji drugi ponuđač kojem bi se
moglo ponuditi zaključenje ugovora, ugovorni organ mora
okončati postupak javne nabavke odgovorajućom odlukom.
U takvoj situaciji još je na snazi Odluka o izboru ponuđača
ali iz iste nije proizašlo i zaključenje ugovora zbog radnji koje
su kao preduslov (dostava dokumentacije) postavljene za
zaključenje ugovora. Nečinjenje izabranog ponuđača, od-
nosno nedostavljanje traženih dokumenata ili dostavljanje
dokumenata koji ne ispunjavaju tražene uslove potrebno je
i konstatovati jer se radi o bitnoj činjenici koja nalaže da se
takva Odluka o izboru ponuđača stavi van snage odnosno
učini nevažećom.
Budući da je riječ o okolnostima koje su izvan odgovor-
28
nosti ugovornog organa koje nije mogao predvidjeti u vrije-
me pokretanja postupka nabavke, koje su dokazive a koje
se ne mogu podvesti niti pod jedan od razloga za poništenje
postupka javne nabavke, potrebno je donijeti odluku o otka-
zivanju postupka javne nabavke. U takvoj odluci obavezno je
navesti da se odluka o izboru ponuđača stavlja van snage,
dok je u obrazloženju potrebno dovoljno jasno i precizno
opisati situaciju koja je dovela do donošenja ovakve odluke.
Propuštanje dostave dokumentacije koja je bila
uslov za potpisivanje ugovora, a koju je bio dužan
pribaviti u skladu s propisima u Bosni i Hercegovine
Na ovaj razlog otkazivanja postupka javne nabavke, ana-
logno se može primijeniti sve što je predhodno rečeno za
tačku 2.4.1. ovog rada, s time da je to ovdje bilo koja druga
dokumentacija koju je ugovorni organ kao uslov postavio
u tenderskoj dokumentaciji, a koja se dostavlja kao dokaz
ispunjenja postavljenih uslova.
Odbijanje dodjele ugovora u pisanoj formi
Nakon okončanja postupka javne nabavke odnosno do-
nošenja odluke o izboru ponuđača, izabrani ponuđač može
odbiti dodjelu ugovora isključivo u pisanoj formi. Ovakvo
postupanje teoretki je moguće očekivati odmah nakon do-
stavljanja odluke o izboru ponuđača, s time da ugovorni
organ po istome ne može preduzimati nikakve radnje dok
žalbeni rok na navedenu odluku ne protekne. Nakon isteka
žalbenog roka na odluku o izboru ponuđača, ugovorni or-
gan nije dužan čekati protek roka u kojem nije dopušteno
zaključenje ugovora, već odmah može pristupiti donošenju
odluke o otkazivanju postupka javne nabavke iz razloga jer
već posjeduje izjavu odabranog ponuđača kojom je odbio
dodjelju ugovora.
ugovora u roku i uslovima definisanim
tenderskom dokumentacijom
Garanciju za uredno izvršenje ugovora dostavlja izabrani
ponuđač sa kojim je zaključen ugovor, a na osnovu uslova
koji su postavljeni u tenderskoj dokumentaciji i urneka koji
je dat kao prilog tenderskoj dokumentaciji. Na osnovu nave-
denog, svi ponuđači koji dostavljaju svoje ponude upoznati
su sa obavezom dostavljanja garancije za uredno izvršenje
ugovora u slučaju da njihova ponuda bude ocijenjena kao
najbolja u predmetnom postupku nabavke. Prilikom kreira-
nja ugovora i njegovim potpisom izabrani ponuđač defini-
tivno i preuzima obavezu da dostavi garanaciju u obliku i u
ZIPS - broj 1419

formi koja je zatražena tenderskom dokumentacijom.
Ukoliko izabrani ponuđač ipak ne dostavi traženu garan-
ciju u roku i pod traženim uslovima, zaključeni ugovor će
se smatrati aposolutno ništavim. Ako je ponuđač sam uče-
stvovao u postupku javne nabavke ili je pak samo njegova
ponuda ocijenjena kao prihvatljiva, tada ugovorni organ nije
u mogućnosti svojom odlukom izmijeniti postojeću odluku o
izboru i dodijeliti ugovor drugoplasiranom ponuđaču.
Ugovorni organ u ovakvoj situaciji mora donijeti odlu-
ku o otkazivanju postupka jer se u konkretnom slučaju radi
o okolnosti na koju nije mogao uticati niti je predvidjeti, a
kojom će se konstatovati stvarno stanje u predmetnom po-
stupku javne nabavke. Donošenjem odluke o otkazivanju
postupka i istekom roka žalbe na istu, ugovorni organ može
ponovno pokrenuti postupak javne nabavke.
Propuštanje potpisivanja ugovora o nabavci
u roku koji je odredio ugovorni organ
Kada je u pitanju ovaj razlog, ugovorni organi moraju
voditi računa o ostavljanju razumnog roka za potpisanje
ugovora od strane druge ugovorne strane odnosno izabra-
nog ponuđača. Treba imati na umu da su moguće situacije
da predstavnik odnosno predstavnici druge ugovorne stra-
ne mogu biti privremeno odsutni, na službenom putu ili na
drugi način srpiječeni da potpišu ponuđeni ugovor. Naročito
ako se i sa strane izabranog ponuđača pojavljuje više lica
kao potpisnika. Zbog navedenog, bilo bi poželjno da se na-
kon isteka prvobitno određenog roka za potpis ugovora, na-
ročito ako se sve gore navedeno nije imalo na umu, ostavi
dodatni rok za potpisivanje ugovara. Tek nakon isteka tako
utvrđenog roka kada je jasno da nije riječ o navedenim ra-
zlozima i kada nema povrate informacije o nepotpisivanju
ugovora (odbijanje dodjele ugovora ili zaključenja ugovora)
ugovorni organ može pristupiti konstatovanju navedenog,
te donošenju odluke o otkazivanju postupka javne nabavke
ukoliko je ponuđač sam učestovao u postupku javne na-
bavke ili je samo njegova ponuda ocijenjena kao prihvaljiva.
Odbijanje zaključenja ugovora pod uslovima
navedenim u tenderskoj dokumentaciji i ponudi
koju je dostavio ponuđač
Iako je najčešće nacrt ugovora sastavni dio tender-
ske dokumentacije ili su barem osnovni elementi ugovora
objavljeni u tenderskoj dokumentaciji, izabrani ponuđač
ipak može odbiti zaključenje ugovora pod ovako definisanim
uslovima. Na ovaj način izabrani ponuđač odustaje i od svo-
je ponude koju je dao u skladu sa svim uslovima traženim
tenderskom dokumentacijom jer je samo pod tim uslovima
ZIPS - broj 1419
JAVNE NABAVKE
i mogla biti ocijenjena kao prihvatljiva. Budući da ugovorni
organ nema mogućnosti mijenjanja uslova i elemenata ugo-
vora iz tenderske dokumentacije, da ne može prinuditi iza-
branog ponuđača da zaključi ugovor, jasno je da u postupku
javne nabavke u kojem je učestvovao jedan ponuđač ili je
pak njegova ponuda ocijenjena kao jedina valjana da ugo-
vorni ostaje bez ugovora. Ovakvu situaciji ugovorni organ
nije mogao predvidjeti niti uticati na istu, pa je jednako kao
i za predhodno navedene razloge potrebno istu staviti van
snage i postupak javne nabavke okončati na način koji će
u potpunosti oslikati pravo stanje stvari u postupku. Naime,
sada ishod postupka nije Odluka o izboru ponuđača, već
otkazivanje postupka javne nabavke u skladu sa Zakonom o
javnim nabavkama.
Odluka o otkazivanju postupka javne
nabavke i rokovi za izjavljivanje žalbi
Prestanak postupka javne nabavke mora biti ozvaničen
donošenjem odgovarajuće Odluke na koju je uvijek dozvolje-
no izjavljivanje žalbe, u kojem slučaju ista ima suspenzivno
dejstvo. Tek protekom ovog roka (koji je različit ovisno od
toga o kojoj vrsti postupka se radi, te da li se postupak okon-
čava u pozitivnom smislu odnosno izborom ili pak ponište-
njem ili otkazivanjem) ista postaje pravosnažna i konačna i
predstavlja temelj za dodjelu ugovora odnosno eventualno
ponavaljanje postupka. Prema tome, da bi ugovorni organ
došao u fazu zaključenja ugovora odnosno eventualno po-
novno pokrenuo postupak javne nabavke, potrebno je da
dispozitiv odluke o izboru, poništenju ili otkazivanju zaživi.10
S tim u vezi, Zakon o javnim nabavkama, definiše tri
vrste Odluka o ishodu postupka odnosno njihove osnovne
elemente i to: Odluku o izboru, Odluku o poništenju i Odlu-
ku o rezultatu pretkvalifikacije kandidata u postupku koji se
sastoji od dvije ili više faza kada ugovorni organ istu do-
nosi nakon okončanja faze pretkvalifikacije11. Prema tome,
Odluka o otkazivanju postupka javne nabavke kao formalni
akt (naziv, osnovni elementi) nije prepoznata kroz Zakon o
javnim nabavkama, pa se postavlja i pitanje da li u slučaju
kada su za to propisani uslovi istu donositi ili ne i kako istu
nazvati, koje rokove žalbe navesti? Isuviše je nego jasno
da se odgovarajuća odluka o ishodu odnosno okončanju
postupka javne nabavke mora donijeti kako bi postupak i
formalno pravno bio okončan i kako bi na kraju krajeva po-
stojao akt na koji bi se zainteresovani subjekti mogli eventu-
alno žaliti. Zbog toga je obavezno donošenje odluke kojom
10
A. Drmić, „Pravna priroda ugovora o javnoj nabavi“, Hrvatska i kom-
parativna javna uprava, 2/2014, 495.
11
Član 70. Zakona o javnim nabavkama, Službeni glasnik Bosne i Herce-
govine, br. 39/14.
29
JAVNE NABAVKE
će postupak biti otkazan. Jedno od pitanja je i
kako ovakvu odluku formalno i nazvati? Budući
da se u slučaju otkazivanja postupka javne na-
bavke postupak nabavke okončava na način da
ugovorni organ ne dolazi do dodjele ugovora, a
kako je riječ o razlozima koji nisu navedeni kao
obavezni razlozi za poništenje postupka javne na-
bavke onda nam je jasno da se za takvu odluku
mora koristiti naziv Odluka o otkazivanju postup-
ka javne nabavke. Predhodno navedena pitanja
su sigurno mnogo jednostavnija bila za davanje
odgovora nego pitanje primjene pouka o prav-
nim lijekovima odnosno trajanja rokova žalbi na
odluke o otkazivanju postupaka javnih nabavki.
Buduća da se otkazivanjem postupka javne na-
bavke postupak u biti ne završava u pozitivnom
smislu odnosno iz istih se ne može zaključiti
ugovor o javnoj nabavi, jasno je da se na iste ne
mogu ni primijeniti rokovi žalbi na odluke o izboru
ponuđača. S tim u vezi, na odluke o otkazivanju
postupka analogno se primjenjuju rokovi za iz-
javljivanje žalbi na odluke o poništenju postupka
javne nabavke.
***
Ugovorni organ će obavezno otkazati postu-
pak javne nabavke kada utvrdi odnosno dokaže
da je nastupio razlog na koji nije mogao uticati
niti koji je mogao predvidjeti u vrijeme pokretanja
postupka javne nabavke.
U svakom konkretnom slučaju ugovorni or-
gan je dužan da cijeni da li je riječ o razlozima za
otkazivanje postupk javne nabavke, budući da ovi
razlozi nisu taksativno ili barem kao primjer po-
brojani u Zakonu o javnim nabavakama kao što je
to slučaj kod okončanja postupka javne nabavke
poništenjem.
Viša sila, izmjena postojeće zakonske i pod-
zakonske regulative, nemogućnost zaključenja
ugovora prije kraja budžetske godine, te situacije
iz člana 72. stava (3) tačaka od a) do f) Zakona o
javnim nabavkama kada ponuđač učestvuje sam
u postupku ili je samo njegova ponuda ocijenjena
kao prihvatljiva su najčešći razlozi za otkazivanje
postupka javne nabavke.
Ugovorni organ je dužan navedeno konstato-
vati u odluci o otkazivanju postupka javne nabav-
ke, te dovoljno jasno i precizno obrazložiti razlog
za otkazivanje postupka javne nabavke.
30
Odluka o rezultatu pretkvalifikacije u
pregovaračkom postupku i
žalbeni rokovi
PITANJE: Nakon okončanja faze pretkvalifikacije u pre-
govaračkom postupku da li je obavezna Odluka o rezul-
tatu pretkvalifikacije i koji je rok za žalbu?
ODGOVOR: Članom 70. stav (5) Zakona o javnim nabav-
kama propisano je da odluku o rezultatu pretkvalifikacije kan-
didata u postupku koji se sastoji od dvije ili više faza ugovorni
organ donosi nakon okončanja faze pretkvalifikacije. Ova od-
luka sadrži: podatke o ugovornom organu, broj i datum dono-
šenja odluke, podatke o javnom oglašavanju, vrstu postupka
nabavke, broj zaprimljenih zahtjeva za učešće, naziv i podatke
o kvalifikovanim kandidatima, podatke i obrazloženje o nekva-
lifikovanim kandidatima, pouku o pravnom lijeku, potpis ovla-
štenog lica i pečat ugovornog organa.
Ova odredba Zakona propisuje obavezu obavještavanja
kandidata o rezultatima postupka pretkvalifikacije u postup-
cima koji se odvijaju u fazama (ograničeni postupak, prego-
varački postupak sa i bez objave obavještenja, takmičarski
dijalog). Dakle, u ovim postupcima, pored konačne odluke o
izboru, koja se dostavlja kasnije, ugovorni organ je dužan oba-
vijestiti kandidate o tome da li su zadovoljili uslove za učešće,
odnosno da li su dostavili potrebne dokaze u pogledu kvalifika-
cije (čl. 45.-51. Zakona).
S obzirom da pravo žalbe postoji u svakoj fazi postupka,
tako i po okončanju pretkvalifikacione faze u faznim postupci-
ma, po obavještavanju kandidata o rezultatima ove faze, kandi-
dati imaju pravo uložiti žalbu na odluku o rezultatu pretkvalifika-
cije, na način i u rokovima koje je utvrdio Zakon (čl. 99. i 101.
Zakona), a koji se obavezno navode u pouci o pravnom lijeku.
Konkretno, na odluku o rezultatima postupka pretkvalifika-
cije žalba se može izjaviti najkasnije deset dana po prijemu od-
luke kojom se odlučuje o pojedinačnom pravu iz javne nabavke
u odnosu na postupak pregleda i ocjene sposobnosti, sagla-
sno članu 101. stav (1) tačka d) Zakona. Kandidat može uložiti
žalbu ukoliko smatra, a na osnovu podataka iz odluke, da je
ugovorni organ neopravdano utvrdio da se on nije kvalifikovao
ili ako smatra da je pogrešno utvrdio ispunjenost kvalifikacio-
nih uslova za druge kandidate.
Rokovi izvještavanja o provedenim
postupcima javne nabavke u
toku godine
PITANJE: Da li se Agenciji za javne nabavke na kraju
godine treba dostaviti zbirni izvještaj svih provedenih
postupaka u toku godine?
ODGOVOR: Članom 74. stav (1) Zakona o javnim nabav-
kama propisano je da ugovorni organi za otvoreni postupak,
ZIPS - broj 1419

ograničeni postupak, pregovarački postupak sa ili bez objave
obavještenja o nabavci, konkurs za izradu idejnog rješenja i
takmičarski dijalog na portalu nabavki unose i objavljuju oba-
vještenje o dodjeli ugovora, odnosno okvirnog sporazuma.
Objavljivanje obavještenja o dodjeli ugovora ili okvirnog
sporazuma obavezno je u roku od 30 dana od dana zaključiva-
nja konkretnog ugovora ili okvirnog sporazuma.
Obavještenje o sklopljenim ugovorima za neprioritetne
usluge iz Aneksa II dio B Zakona i sklopljenim pojedinačnim
ugovorima iz okvirnog sporazuma objavljuje se za sve ugovore
sklopljene u toku jedne godine, i to najkasnije 30 dana od iste-
ka kalendarske godine.
Sažetak obavještenja o dodjeli ugovora obavezno se objav-
ljuje i u Službenom glasniku BiH. Sažetak se dostavlja Službe-
nom glasniku u roku od 24 časa od trenutka slanja obavješte-
nja na objavu u sistem E-nabavke.
Obavještenje o poništenju postupka dostavlja se u roku od
30 dana od dana poništenja postupka. Poništenje postupka ne
nastaje donošenjem odluke o poništenju i obavještavanjem po-
nuđača, već odluka o poništenju postaje konačna kada isteknu
žalbeni rokovi, odnosno kada pravo na žalbu bude iscrpljeno.
U odnosu na taj dan počinje da teče rok od maksimalnih 30
dana za objavljivanje obavještenja o poništenju postupka. Sa-
žetak obavještenja se takođe dostavlja na objavu Službenom
glasniku BiH u roku od 24 časa od trenutka slanja obavještenja
na objavu u sistem E-nabavke.
Za sve postupke za koje nije propisana obaveza objavlji-
vanja obavještenja o dodjeli ugovora/poništenju, dostavlja se
izvještaj Agenciji za javne nabavke. Postupci za koje se dostav-
ljaju izvještaji o provedenim postupcima su: direktni sporazum
i konkurs za izradu idejnog rješenja. Rok za unos izvještaja u
sistem je 30 dana od dana okončanja postupka (potpisivanja
ugovora/ poništenja postupka).
S obzirom na to da sistem ne dozvoljava retroaktivni unos,
potrebno je voditi računa o ispunjenju obaveza u predviđenim
rokovima.
Pored člana 74. i 75. Zakona, obaveze ugovornih organa
u vezi sa objavljivanjem obavještenja i unosom izvještaja u si-
stem propisane su i u odredbama Uputstva o uslovima i načinu
objavljivanja obavještenja i dostavljanja izvještaja u postupci-
ma javnih nabavki u informacioni sistem E-nabavke.
Izvještavanje o zaključenju (izuzetog)
ugovora o javnoj nabavci
PITANJE: Kako se dostavlja izvještaj o zakupu poslovnih
prostorija sa zakupodavcem koji je fizičko lice, a koji je
zaključen po osnovu izuzeća iz člana 10. stav (1) tačka
e) Zakona?
ODGOVOR: Članom 2. stav (1) tačka c) Zakona o javnim
nabavkama regulisano je da je privredni subjekt pravno ili fizič-
ko lice, ili grupa takvih lica, koji na tržištu nude robe, usluge i/ili
radove, a registrovani su za obavljanje predmetne djelatnosti,
te mogu učestvovati u postupku javne nabavke, kao:
ZIPS - broj 1419
JAVNE NABAVKE
- ponuđač koji je dostavio ponudu;
- kandidat koji je dostavio zahtjev za učešće u ograniče-
nom, pregovaračkom postupku ili takmičarskom dijalogu;
- grupa kandidata/ponuđača (dva ili više kandidata/ponu-
đača) koji su dostavili zajednički zahtjev za učešće ili zajed-
ničku ponudu;
- dobavljač kojem je nakon postupka javne nabavke dodije-
ljen ugovor o javnoj nabavci.
Nadalje, članom 75. stav (1) Zakona određeno je da je
ugovorni organ obavezan Agenciji za javne nabavke dostavljati
izvještaje o otvorenom postupku, ograničenom postupku, pre-
govaračkom postupku s objavom ili bez objave obavještenja,
konkursu za izradu idejnog rješenja, takmičarskom dijalogu,
konkurentskom zahtjevu za dostavu ponuda i direktnom spo-
razumu, kao i u slučaju dodjele ugovora iz čl. 8. i 10. ovog
zakona, u formi, na način i u rokovima koje utvrđuje Agencija
podzakonskim aktom.
Uputstvom o uslovima i načinu objavljivanja obavještenja i
dostavljanja izvještaja u postupcima javnih nabavki u informa-
cionom sistemu „E-nabavke“ uređeni su uslovi i način objavlji-
vanja obavještenja i dostavljanja izvještaja u postupcima javnih
nabavki u informacionom sistemu „E-nabavke“.
Član 9. u stav (4) navedenog Uputstva, između ostalog
propisuje i obavezu da je u slučaju dodjele ugovora iz čl. 10.
Zakona ugovorni organ obavezan unijeti izvještaj u sistem
„E-nabavke“ u roku od 30 dana od dana zaključenja ugovora,
nakon čega aplikacija omogućuje generisanje izvještaja koji
sadrži podatke iza stava (2) tač. a), d), e), f), g) i h).
Prema tome, ugovorni organi su dužni dostavljati izvještaje
i u slučaju dodjele ugovora za sva izuzeća iz člana 10. Zakona,
pa tako i za izuzeće iz stava (1) tačka e) navedene odredbe, od-
nosno za ugovor o kupovini ili zakupu postojećih zgrada, druge
nepokretne imovine, zemljišta ili prava koja iz njih proističu,
bilo kojim finansijskim sredstvima.
Tačka g) stava (2) člana 9. Uputstva tiče se podataka o do-
bavljaču koji se u informacionom sistemu „E-nabavke“ odnose
na naziv dobavljača, ID broj, opštinu/grad i državu.
Dakle, da bi se Agenciji za javne nabavke dostavio izvještaj
o zaključenom ugovoru o javnoj nabavci putem informacionog
sistema “E-nabavke”, neophodno je unijeti ID broj kao obave-
zan podatak, što jedno fizičko lice (koje nije privredni subjekt)
nema. Takva je praksa i u EU i u zemljama u okruženju gdje sva
obavještenja o dodjeli ugovora podrazumijevaju ID broj dobav-
ljača sa kojim je zaključen ugovor o javnoj nabavci.
Prema tome, kada je (izuzeti) ugovor iz člana 10. stav (1)
tačka e) Zakona zaključen sa pravnim ili fizičkim licem koje je
privredni subjekt iz člana 2. Zakona, tada ne postoje smetnje
za unos izvještaja u sistem “E-nabavke”, jer se radi o istim
podacima kao i da se radi o ugovoru o javnoj nabavci.
Međutim, kada je navedeni ugovor zaključen sa fizičkim
licem koje nije privredni subjekt, tada ne postoji mogućnost
unosa izvještaja u sistem “E-nabavke” iz razloga što takvo lice
nema ID broj. U tom slučaju, kao izuzetnom slučaju, izvještaj
se dostavlja u pisanoj formi koja treba da sadrži iste podatke
kao i sistem “E-nabavke”, osim pomenutog ID broja.
Dragana RIBIĆ, dipl. pravnik
31
OBLIGACIONO PRAVO

Kumuliranje osigurane sume i

vanugovorne naknade [tete u slu^aju
postojanja osiguranja od odgovornosti
Osnov za isplatu osigurane sume je ugovor o osiguranju, dok naknada vanugovorne naknade štete, kako i samo ime gov-
ori, nema osnova u ugovoru već je osnov van ugovora, u deliktu. Također, kod vanugovorne naknade štete omogućava se
obeštećenje u cijelosti za oštećenog, dovođenje u pređašnje stanje odnosno potpuna satisfakcija kod nematerijalne štete,
a što nije slučaj kod isplate osigurane sume. Sporno je kada može doći do kumuliranja osigurane sume i naknade štete,
odnosno u kojem slučaju će iznos naknade štete biti umanjen za iznos osigurane sume

čajeva u kojima oštećeni može ostvariti pravo na naknadu

Piše:
štete i osiguranu sumu, ili samo jedno od ovih prava. Osnov
dr sc. Adis POLJIĆ, sudija u Osnovnom sudu u Zvorniku za naknadu štete je vanugovorna odgovornost, dok je za
isplati osigurane sume osnov ugovorna odgovornost. Iako
se razlikuju odgovornosti, nije lahko izdvojiti slučajeve kada
dolazi odnosno ne dolazi do kumuliranja osigurane sume
i naknade štete. U sudskoj praksi je sporno na koji način
tumačiti ugovor o osiguranje od posljedice nesretnog slu-

P
čaja, koji ugovarač osiguranja nije zaključio u svoje ime već
redmet rada je analiza slučajeva u kojima dolazi do
u korist trećih lica. Ovaj slučaj je najčešće prisutan kada
kumuliranje osigurane sume i vanugovorne naknade
poslodavac sa osiguravaocem zaključi ugovor o kolektiv-
štete u slučaju postojanja osiguranja od odgovornosti.
nom osiguranju radnika od posljedica nesretnog slučaja.
Značaj analize navedenog slučaja proizlazi iz brojnosti slu-

32 ZIPS - broj 1419


Različita mišljenja dovode do različitih sudskih odluka, što
za posljedicu ima uskraćivanje prava oštećenom da ostvari
pravo na osiguranu sumu i naknadu štete.
Pravila obligacionog prava, u odnosu na druge grane pra-
va, najviše se primjenjuju u svakodnevnom životu, s obzirom
na širinu normiranja, što dovodi do većeg broja sporova u
odnosu na druge privatnopravne odnose. Iako primjena ovih
normi ima dugu historiju u sudskoj praksi, postoje pravna
pitanja za koja postoje različita mišljenja, iako se radi o pita-
njima koja se često postavljaju u sudskoj praksi. Činjenica
da su obligacioni sporovi složeni, i da je njihovo rješavanje
složeno, dovodi do nemogućnosti jasne odvojenosti određe-
nih instituta obligacionog prava.
Nisu rijetke situacije kada sudovi različito odlučuju u
vezi kumuliranja osigurane sume i naknade štete. Različite
odluke nisu posljedica različitog činjeničnog stanja, već su
posljedica različitih mišljenja sudova. Razlika se odnosi na
tumačenje ugovora o osiguranje od posljedice nesretnog
slučaja, koji ugovarač osiguranja nije zaključio u svoje ime
već u korist drugih lica. Ukoliko se smatra da je ovo ugovor
o osiguranju od odgovornosti, ne postoji kumuliranje osigu-
ranje sume i naknade štete.
Najčešći je slučaj da poslodavac u korist radnika zaklju-
či ugovor o kolektivnom osiguranju radnika od posljedica
nesretnog slučaja, te poslodavac u postupku radi naknade
štete ističe prigovor da radniku iznos naknade štete treba
umanjiti za isplaćeni iznos osigurane sume. Također, ukoliko
se dogodi saobraćajna nezgoda, lice koje je zadobilo povre-
du može da zahtijeva naknadu materijalne i nematerijalne
štete od štetnika, može da traži štetu lično od štetnika ili da
zahtijeva naknadu od njegovog osiguravaoca ukoliko postoji
osiguranje štetnika. Lice koje je zadobilo povredu može da
zahtijeva isplatu osigurane sume po osnovu trajnog invali-
diteta od osiguranja kod kojeg je auto osigurano po osnovu
autonezgode, koje osiguranje je sadržano u polici prilikom
registracije auta u Bosni i Hercegovini, ili ako ima drugi oblik
osiguranja koji obuhvata povrede zadobijene prilikom sao-
braćajne nezgode ili novčani iznos za popravku automobila
na osnovu kasko osiguranja, te može biti sporno da li iznos
naknade štete treba umanjiti za isplaćeni iznos osigurane
sume.
Ugovor o osiguranju
Lice koje je zadobilo povrede ili pretrpjelo oštećenje na
imovini može da zahtijeva isplatu osigurane sume ukoliko je
zaključilo ugovor o osiguranju koji pokriva isplatu osiguranja
u slučaju zadobijenih povreda ili oštećenja imovine, odnosno
u širem smislu osiguranik može da zahtijeva isplatu osigu-
rane sume ukoliko se dogodio osigurani slučaj. Ugovor o
osiguranju je normiran odredbama Zakona o obligacionim
ZIPS - broj 1419
OBLIGACIONO PRAVO
odnosima (u daljem tekstu: ZOO)1 od člana 897. do člana
965. Ugovorom o osiguranju obavezuje se ugovarač osi-
guranja da, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, udružuje
određeni iznos u zajednici osiguranja, odnosno zajednici ri-
zika (osiguravalac), a zajednica se obavezuje da, ako se desi
događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku
ili nekom trećem licu naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili
učini nešto drugo.2 U pravu pojedinih zemalja definicija ovog
ugovora ne postoji (omnis definitio periculosa est), dok se u
drugim pravima ugovor definiše na različite načine.3 Ugovor
o osiguranju je adhezioni ugovor, što znači da ugovaralac
osiguranja ima samo dvije opcije: da prihvati u cijelosti stan-
dardne uslove koje utvrđuje druga strana, tj. osiguravalac ili
da odbije zaključenje ugovora.4
Moguće je zaključiti ugovor o osiguranju radi osiguranja
drugih lica, na primjer poslodavac može osigurati radnike,
ali je moguće i da ugovarač osiguranja ugovori osiguranje od
svoje odgovornosti, na primjer poslodavac osigura sebe od
odgovornosti za štetu koju pretrpe radnici na radu. Moguće
je zaključivanje oba navedena ugovora istovremeno.5
1
Zakon o obligacionim odnosima (Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85,
45/89 - odluka USJ i 57/89, Službeni list RBiH, br. 2/92, 13/93 i 13/94
i Služene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 29/03 i 42/11),
Zakon o obligacionim odnosima (Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85,
45/89 - odluka USJ i 57/89 i Službeni glasnik Republike Srpske, br. 17/93,
3/96, 37/01 - dr. zakon, 39/03 i 74/04), Zakon o obligacionim odnosima
(Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89-koji se
u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine primjenjuje u skladu sa Nalogom
Supervizora kojim se ukidaju entitetski zakoni na području Brčko Distrikta i
proglašava prestanak pravnog značaja međuentitetske linije razgraničenja
u Distriktu od 04.08.2006.godine). Iako postoje određene razlike između
određenih normativnih rješenja u entitetima i Brčko distriktu Bosne i
Hercegovine za navedene zakone, u pogledu predmeta rada ne postoje
razlike i zbog tog razloga u daljnjem tekstu ovog rada, označit ćemo ih
jednoznačnom skraćenicom: ZOO.
2
Član 897. ZOO.
3
A. Pak, „Zaključenje i prestanak ugovora o osiguranju”, doktorski rad,
Fakultet za Evropske pravno-političke studije Univerziteta Edukons Novi
Sad, 2016, str. 34).
4
J. Đokić, „Transparentnost kod ugovora o osiguranju: obaveza in-
formiranja i savjetovanja osiguranika”, Anali pravnog fakulteta u Zenici,
17/2016, str. 171.
5
Primjer za navedeno je slijedeći slučaj: ,,Među strankama nije sporno da
je ,,E. “ K. policom od 29. III. 1991. osigurala svoje radnike od nesretnog
slučaja i policom od 19. IV. 1991. ugovorila osiguranje od odgovornosti.
Nije sporno da je tužena u mirnom postupku platila tužilji osiguranu sumu
temeljem ugovora o osiguranju od nesretnog slučaja. Dakle, tužilja svoj
zahtjev temelji na ugovoru o osiguranju od odgovornosti, a ne ugovoru
o osiguranju od nesretnog slučaja kako to pogrešno smatra sud prvog
stepena.
U predmetu spora ne radi se o kumuliranju sume osiguranja i naknade
štete kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, a o čemu bi se radilo da
nije zaključen i ugovor o osiguranju od odgovornosti, već se u predmetu
spora radi o kumulaciji po dva dobrovoljna ugovora o osiguranju.’’ (Odlu-
ka Vrhovnog suda RH, broj Rev 3215/93 od 03.12.1996. godine).
33
OBLIGACIONO PRAVO
Naknada vanugovorne štete
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i spre-
čavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje
drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna
šteta).6 Šteta je normirana odredbama ZOO od člana 154.
do člana 209. Kada jedno lice povrijedi pravnu obavezu ili
neko zakonom zaštićeno pravno dobro, tada oštećeni ima
pravo na naknadu tako prouzrokovane štete.7 Dakle, postoji
materijalna šteta koji se ogleda u umanjenu imovine i spre-
čavanju povećanja, te nematerijalna šteta.
Pod naknadom materijalne štete podrazumijeva se oba-
veza odgovornog lica da oštećenom kompenzira nastalo
smanjenje imovine, a vrši se naturalnom restitucijom ili
novčanom naknadom.8 Ali iznos neplaćenog računa s na-
slova izvida štete na oštećenom vozilu ne predstavlja štetu.9
Obaveza naknade štete zbog umanjenja imovine oštećenog,
u pravilu, nastaje tek kada oštećeni učini izdatak, na primjer
radi liječenja. Izuzetno, obaveza na naknadu štete nastaje
i dospijeva i prije učinjenog izdatka ako je izvjesno da će
izdatak biti učinjen, ako je na primjer oštećeni već hospita-
liziran.10
Nematerijalna šteta postoji uvijek onda kada novčana
reparacija nije u stanju da bude adekvatna šteti, da bude
objektivno procijenjena.11 Pod nematerijalnom štetom u
smislu ZOO podrazumijevaju se fizički bol, psihički bol i
strah.12
Ugovorna i vanugovorna naknada štete
Naknada štete i isplata osigurane sume se razlikuju u
pogledu vrste odgovornosti, te ćemo ukazat na osnovne
osobine, i glavne razlike između ugovorne i vanugovorne
odgovornosti.
Ugovorna odgovornost dužnika za štetu nastaje ako su
se kumulativno stekle slijedeće činjenice: 1. ako između po-
vjerioca i dužnika već postoji obligacioni odnos, 2. da duž-
nik nije ispunio obavezu ili je zadocnio sa njenim ispunje-
njem, 3. da je zbog neispunjenja ili zadocnjenja u ispunjenju
obaveze dužnika povjerilac pretrpio štetu, 4. da ne postoje
okolnosti koje oslobađaju dužnika od odgovornosti za štetu
6
Član 155. ZOO.
7
A. Bikić, Obligaciono pravo-opći dio, Pravni fakultet Univerziteta u Sara-
jevu, Sarajevo 2004, str. 230.
8
Vidi: Ibid, str. 231.
9
Odluka Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž. 8968/98 od 8. 6. 1999.
godine.
10
Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj: Rev. 61/98, od 20. 4. 1998. godine.
11
O. Stanković, Naknada štete, Nomos, Beograd 1998, str. 24.
12
Zaključak usvojen na savjetovanju bivših vrhovnih sudova, Ljubljana
15. i 16. 10. 1986. godine.
34
(član 263. ZOO).13 14
Vanugovorna šteta postoji kada jedno lice drugome pro-
uzrokuje štetu, koju je dužan naknaditi, ako ne dokaže da je
šteta nastala bez njegove krivice, a da ova šteta nije zasno-
vana na ugovornom odnosu. Može se vanugovorna šteta
i negativno definisati, a to je ona šteta koja nije ugovorna.
Važna razlika između ugovorne i vanugovorne odgovor-
nosti postoji u tome što je ugovorna odgovornost zasnova-
na na autonomiji volje. To znači da strane tu odgovornost
mogu urediti u granicama slobode ugovaranja, a deliktna,
zasnovana na opštoj zakonskoj zabrani prouzrokovanja šte-
te drugom, na imperativnom načelu.15 No, od te imperativ-
nosti u pravilima deliktnog prava ima odstupanja, upravo na
osnovu načela o autonomiji volje, što znači da strane u slu-
čaju spora o visini deliktne odštete mogu da se poravnaju.16
Kumuliranje osigurane sume i naknade štete
Pravila obligacionog prava normiraju slučajeve kada
može doći do kumuliranja osigurane sume i naknade. Prvi
slučaju je u osiguranju lica, osiguravalac koji je isplatio osi-
guranu svotu ne može imati, ni po kom osnovu, pravo na
naknadu od trećeg lica odgovornog za zastupanje osigura-
nog slučaja.17 Drugi slučaj je da pravo na naknadu od trećeg
lica odgovornog za nastupanje osiguranog slučaja pripada
osiguraniku, odnosno korisniku, nezavisno od njegovog
prava na osiguranu svotu. 18 Međutim, navedena pravila se
ne odnose na slučaj kad je osiguranje od posljedice nesret-
nog slučaja ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti.19
13
I. Babić, „Ugovaranje odgovornosti za štetu - proširenje, ograničenje
i isključenje”, Godišnjak Fakulteta pravnih nauka u Banja Luci, 3/2013,
str. 35, 36.
14
Pojedini pravni pisci navode slijedeće pretpostavke odgovornos-
ti za ugovornu štetu: 1. postojanje ugovora ili druge pravno-poslovne
veze, 2.neispunjenje ili djelimično neispunjenje dužnikove obaveze, 3.
šteta nanesena povjeriocu, 4. postojanje uzročne veze i 5. postojanje
protivpravnosti, odnosno nepostojanje neke od okolnosti koje dopušta
oslobađanje dužnika od odgovornosti. (I. Crnić, Odštetno pravo I dio,
Zgombić i Pertneri, Zagreb 2008, str. 421, u: Ibid, str. 36.).
15
René Savatier, Traite de la responsabilité civil en droit Fançais, civil,
administratif, professionell, procédural. Préface de Georges Ripert, Tome
premier – Le suorces de la responsabilité civil, Deuxième édition, Paris,
Librairie générale de droit et de jurisprudence, R. Pichon et R. Durand
–Auzias, 1951, str. 136, 137, u: J. Salma, „Ugovorna odgovornost– u
evropskom, uporednom i domaćem pravu –”, Zbornik radova Pravnog
fakulteta u Novom Sadu, 1/2011, str. 73.
16
René Savatier, Traite de la responsabilité civil en droit Fançais, civil,
administratif, professionell, procédural. Préface de Georges Ripert, Tome
premier – Le suorces de la responsabilité civil, Deuxième édition, Paris,
Librairie générale de droit et de jurisprudence, R. Pichon et R. Durand –
Auzias, 1951, str. 138, 137, u: . Crnić, ,,Naknada nematerijalne štete-ne-
ka pitanja”, op. cit., str. 73.
17
Član 948. stav 1. ZOO.
18
Član 948. stav 2. ZOO.
19
Član 948. stav 3. ZOO.
ZIPS - broj 1419

Predmet rada je slučaj kada se pravila za kumuliranje
naknade štete i osigurane sume ne primjenjuju. Navedeni
izuzetak se često primjenjuje u praksi posebno kod povreda
na radu i kod povrede u saobraćaju. Postoje različita mi-
šljenja kada je ugovoreno osiguranje od posljedice nesret-
nog slučaja kao osiguranje od odgovornosti. Najčešće je u
sudskoj praksi sporno da li ugovor o osiguranju radnik od
posljedice nesretnog slučaja treba smatrati osiguranjem od
odgovornosti. Premiju za osiguranje mogu plaćati radnici ili
poslodavac.
Carić, S. i dr. u vezi kumuliranja osigurane sume i na-
knade štete navode ,,Drugim riječima, ne bi trebalo one-
mogućavati osiguranicima (ili njihovim sljedbenicima) da
kumuliraju osiguranu sumu sa naknadom po osnovu odgo-
vornosti za prouzrokovanu štetu. Mislimo da to nije u intere-
su osiguranika, iako ima shvatanja da je osiguranjem od od-
govornosti ugovarača osiguranik dobio solventnog dužnika
umjesto „redovno nesigurnog platioca - odgovorne osobe”
(Jakaša, nekoliko napomena ...., op, cit. str. 27). Uostalom,
postoji mogućnost za davaoce usluga da se posebno (ili uz
zaključeno osiguranje od nesretnog slučaja svojih korisni-
ka) osiguraju od građanske odgovornosti.”20
Ostvarivanje prava na osiguranu sumu i vanugovornu
naknadu štete u sudskoj praksi
U sudskoj praksi postoje različita mišljenja o mogućno-
sti ostvarivanja prava na osiguranu sumu i naknadu štete.
U sudskoj praksi21 nalazimo da je prvostepeni sud utvrdio
da iz uplatnice T. BH o. dd T. od 11. 2. 2008. godine, te
police kolektivnog osiguranja broj od 24.12.2005. godine
slijedi da je osiguravajuće društvo isplatilo tužiocu i isplati-
lo po osnovu kolektivnog osiguranja radnika tuženog iznos
od 39.000,00 KM, iako se iz ovog dokaza ne može utvrditi
povodom kojeg štetnog događaja je isplaćen iznos tužiocu.
Prema mišljenju prvostepenog suda, i da se sa sigurnošću
može utvrditi da je navedena šteta isplaćena tužiocu od stra-
ne T. BH o. povodom istog štetnog događaja, ova činjenica
ne utiče na dosuđeni iznos štete tužiocu u ovoj predmetnoj
pravnoj stvari, jer se isplata od strane navedenog osigura-
vajućeg društva temelji na ugovorenoj odgovornosti za slu-
čaj štetne posljedice, a odgovornost tuženog se temelji na
delikatnoj odgovornosti zbog rada sa opasnom stvari čiji je
vlasnik tuženi.
20
S. Carić i dr., Komentar Zakona o obligacionim odnosima, 2. knjiga,
Pravni fakultet Kragujevac i Kulturni centar Gornji Milanovac, Kragujevac
1980, str. 1553.
21
Odluka Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-P-07-003178 od 1. 7.
2009. godine.
ZIPS - broj 1419
OBLIGACIONO PRAVO
U drugostepenoj odluci22 se navodi slijedeće: ,,Među-
tim, osnovano se žalbom tužene ukazuje da je prvostepeni
sud pogrešnom primjenom materijalnog prava dosudio pr-
votužiocu puni iznos utvrđene naknade nematerijalne štete
za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne ak-
tivnosti, smatrajući da se nije moglo izvršiti uračunavanje
isplaćenog iznosa od 39.000,00 KM, po osnovu kolektivnog
osiguranja radnika, čiju je premiju platila tužena. Ovaj sud
cijeni da nema sumnje da se isplata odnosi upravo na pred-
metni štetni događaj i da je zbog toga tužiocu trebalo izvršiti
uračunavanje dosuditi samo razliku pravične novčane na-
knade. Pravilno je prvostepeni sud utvrdio da prvotužilac za
ovaj oblik nematerijalne štete pripada iznos od 52.500,00
KM, koji je trebao umanjiti za isplaćeni iznos od 39.000,00
KM po osnovu kolektivnog osiguranja dosuditi iznos od
13.500,00 KM. Ovo iz razloga što se prema ustaljenoj sud-
skoj praksi u pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene du-
ševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti vrši uraču-
navanje i drugih primanja, kao što je predmetno (zaključci
savjetovanja Saveznog suda, vrhovnih sudova, republika i
autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda od 15 i 16
oktobra 1986. godine u Ljubljani — Bilten sudske prakse
VS BIH broj 1/1987, strana 66.).”
Prema mišljenju revizijskog suda suprotno pravnom re-
zonovanju prvotužioca, drugostepeni sud je pravilno primi-
jenio materijalno pravo (član 948. stav 3. ZOO) kada je od
utvrđene naknade s naslova nematerijalne štete odbio iznos
koji je prvotužiocu isplaćen s naslova kolektivnog osigura-
nja. U odluci revijskog suda se navodi:23 ,,Pravilno je dru-
gostepeni sud ocijenio da polica osiguranja koju je zaključio
tuženi za svoje zaposlenike pretpostavlja da je zaključen
ugovor o osiguranju od odgovornosti, budući da prvotužilac
tokom postupka nije osporio tvrdnju tuženog da je premija
plaćena iz njegovih novčanih sredstava. Drugostepeni sud
se u razlozima svoje odluke pravilno pozvao na Zaključak
broj 13 sa Savjetovanja Saveznog suda, vrhovnih sudova
republika i autonomnih pokrajina i vrhovnog vojnog suda,
održanog u Ljubljani 15. i 16. oktobra 1986. godine.” Odlu-
čujući o apelaciji tužilaca protiv odluke Vrhovnog suda FBiH,
broj 32 0 P 057263 11 Rev od 03.04.2012. godine, Ustavni
sud BiH je donio odluku o dopustivosti24 kojom je odbacio
apelaciju kao nedopuštenu.
Zaključak broj 13 sa Savjetovanja Saveznog suda, vr-
hovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i vrhovnog
vojnog suda, održanog u Ljubljani 15. i 16. oktobra 1986.
godine, na koji se pozivaju sudovi glasi: ,,Pri tumačenju
22
Odluka Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 P 002692 09 Gž od 17. 1.
2011. godine.
23
Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj 32 0 P 057263 11 Rev od 3. 4. 2012.
godine.
24
Odluka Ustavnog suda BiH, broj AP-614/12 od 24. 4. 2014. godine.
35
OBLIGACIONO PRAVO
spornih odredbi ugovora o kolektivnom osiguranju radnika
od posljedica nesretnog slučaja, pretpostavlja se, da je ugo-
voreno lično osiguranje plaćeno iz sredstava za lične dohot-
ke ili iz sredstava za zajedničku potrošnju. Ako je premija za
osiguranje plaćena iz drugih sredstava (npr. onih iz člana
48. stav 1. alineja 10) i stava 3. istog člana Zakona o utvrđi-
vanju i raspoređivanju ukupnog prihoda i dohotka Službeni
list SFRJ, broj 63(80) pretpostavlja se, da je zaključen ugo-
vor o osiguranju od odgovornosti.”
U slijedećem slučaju25 prvostepeni sud u odluci navodi:
,,Visinu utvrđene naknade nematerijalne štete za duševne
boli sud je umanjio za iznos od 10.725,00 KM koji je tužilac
primio prema nagodbi sklopljenoj s C.o. d.d. Lj., zaključenoj
27.07.2004. godine, a po kolektivnoj polici osiguranja broj:
20001 koju je tuženi zaključio u ime svih radnika prema
popisu koji je sastavni dio police, na kojem popisu je bio
tužilac. Sam tužilac je priznao da mu je po police osiguranja
broj: 20001 isplaćen navedeni iznos na ime cjelokupne na-
knade štete po štetnom događaju od 20.07.2002. godine.”
U drugostepenom postupku nije odlučivano o kumuliranju
osigurane sume i naknade štete, ali je revizijski sud odluči-
vao o ovom pravnom pitanju. U odluci26 revizijskog suda se
navodi: ,,Neosnovano revident tvrdi da je pogrešno primije-
njeno materijalno pravo time što su nižestepeni sudovi od
utvrđenog novčanog iznosa nematerijalne štete za duševne
bolove zbog umanjenja životne aktivnosti odbili iznos od
10.725,00 KM, koji je tužilac primio po osnovu kolektiv-
nog osiguranja, za koje osiguranje je tuženi plaćao premiju.
Navedeni iznos tužilac je primio po osnovu osiguranja od
odgovornosti, tako da u situaciji kad poslodavac ima zaklju-
čen ugovor o osiguranju od odgovornosti iznos plaćen sa
naslova naknade štete se ne može kumulirati sa iznosom
plaćenim po osnovu osiguranja. (član 948. stav 3. ZOO-a).”
U sudskoj praksi nalazimo da sud smatra da je neosno-
van prigovor tužene strane da tužilja nema pravo da kumu-
lira osiguranu sumu koja joj pripada po osnovu Ugovora
o kolektivnom osiguranju radnika od posljedica nesretnog
slučaja i naknadu štete koja joj pripada po opštim pravili-
ma o naknadi štete. Prema mišljenju prvostepenog suda27
prigovor je neosnovan jer je osiguraniku priznato pravo da
zahtijeva štetu od lica odgovornog za štetu to nezavisno od
njegovog prava na osiguranu sumu na osnovu 948. stav 1.
i 2. ZOO, a dozvoljenost kumulacije se kod osiguranja lica
opravdava, prije svega, time što osiguranik ne ostvaruje dva
puta naknadu štete, jer ovdje i nije riječ o naknadi štete,
25
Odluka Općinskog suda u Livnu, broj 068-0-P-06-000 656 od 10. 5.
2007. godine.
26
Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj 070-0-Rev-08-000438 od 9. 4.
2009. godine.
27
Odluka Osnovnog suda u BD BiH, broj 96 0 P 079470 14 P od 25. 6.
2015. godine.
36
niti osiguranje ima karakter obeštećenja kao i činjenicom
da i pored postojanja osiguranja u potpunosti ostaje očuva-
no pravo oštećenog lica na naknadu po osnovu građanske
odgovornosti, jer bi u protivnom osiguranje dobilo funkciju
osiguranja od odgovornosti štetnika.
Drugostepeni sud je utvrdio28 da prvostepeni sud nije ci-
jenio odredbu člana 948. stav 3. ZOO i da je prvostepeni sud
trebao utvrditi vrstu ugovora o osiguranju i da samo u sluča-
ju ako je kolektivno osiguranje od posljedica nesretnog slu-
čaju ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti, tada ima
mjesta računanju iznosa isplaćenog tužilji po osnovu kolek-
tivnog osiguranja u iznosu od pravične novčane naknade.
U slijedećem slučaju, prema mišljenju29 drugostepenog
suda, ne može tužilac isplatiti ukupni potraživani iznos ne-
materijalne štete, već samo razliku između isplaćene sume
osiguranja i utvrđene visine nematerijalne štete, ako je tuže-
ni zaključio dvije police osiguranja od posljedica nesretnog
slučaja za sve svoje radnike i ako je apelant plaćao ugovore-
no osiguranje iz svojih sredstava o čemu svjedoče uplatnice
o plaćenoj premiji. Suprotno ovom mišljenju je mišljenje30
revizijskog suda u istom predmetu koji smatra da samo
ukoliko je tužilac primio iznose koje tužilac potražuje po os-
novi osiguranja od odgovornosti, u tom slučaju bi bilo osno-
ve za odbijanje primljene svote od ukupne svote novčane
naknade nematerijalne štete koju je utvrdio sud. Pošto u
konkretnom slučaju, po mišljenju Vrhovnog suda FBiH, na-
vedeni iznos tužilac nije primio iz predmetne osnove, već po
osnovi osiguranja osoba, i to životnog i u slučaju nastupanja
nesretnog slučaja, to nisu ni ostvarene materijalnopravne
pretpostavke za uračunavanje iznosa koje su tužiocu ispla-
tila osiguravajuća društva. Zbog toga se, kako je obrazložio
Vrhovni sud, iznos isplaćen tužiocu po osnovi osiguranja od
posljedica nesretnog slučaja i dopunskog osiguranja od po-
sljedica nesretnog slučaja ne odbija od ukupno pripadajuće
naknade nematerijalne štete, već se ti iznosi kumuliraju. Ovo
zbog toga što se, kako je naveo Vrhovni sud, u konkretnom
slučaju radi o osiguranju ugovorenom u korist radnika kao
osiguranika zbog čega su, prema zaključku Vrhovnog suda,
nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo
kada su za isplaćenu svotu tužiocu po osnovi osiguranja
smanjili pripadajuću naknadu za nematerijalnu štetu.
Vrhovni sud je istaknuo da, uzimajući u obzir navedeno,
nije odlučno tko je plaćao premiju, odnosno čijim novcem je
premija plaćena, već je odlučno tko je osiguranik, odnosno
u čiju korist je ugovor o osiguranju zaključen. Odlučujući
28
Odluka Apelacionog suda u BD BiH, broj 96 0 P 079470 15 Gž od
15.12.2015. godine.
29
Odluka Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj 63 0 P 009350 11
Gž od 26. 9. 2011. godine.
30
Odluka Vrhovog suda FBiH, broj 63 0 P 009350 11 Rev od 11. 10.
2012. godine.
ZIPS - broj 1419

o apelaciji protiv odluke Vrhovnog suda FBiH, Ustavni sud
BiH je mišljenja31 da je Vrhovni sud utemeljio svoju odluku
na pravilima obligacionog prava, pri čemu je u obrazloženju
osporene odluke dao detaljno i jasno obrazloženje u tom
pogledu.
Identično mišljenju Vrhovnog suda je i mišljenje dru-
gostepenog suda koji u odluci32 navodi: ,,Ovo stoga što iz
predmetne polise osiguranja ne proizlazi da je navedeno
osiguranje ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti ka-
kvo ima u vidu odredba člana 948. stav 3. ZOO, već iz polise
proizlazi da se radilo o osiguranju od nesretnog slučaja -
nezgode. Samo u slučaju da je prvotužilac primio navedeni
iznos (60.000,00 KM) po osnovu osiguranja od odgovor-
nosti u tom slučaju bi bilo osnova za odbijanje primljene
svote od ukupne svote naknade nematerijalne štete koju je
utvrdio prvostepeni sud, pa kako u konkretnom slučaju pr-
votužilac navedeni iznos nije primio iz predmetnog osnova
to nisu ni ostvarene pretpostavke za uračunavanje iznosa.
Zbog toga se iznos isplaćen prvotužiocu po osnovu osigu-
ranja od nezgode ne odbija od ukupno pripadajuće naknade
nematerijalne štete već se ti iznosu kumuliraju, jer se u kon-
kretnom slučaju radilo o osiguranju u korist zaposlenika kao
osiguranika, pa nije odlučno ko je plaćao premiju osiguranja
odnosno čijim novcem je premija plaćana, već je odlučno
ko je osiguranik odnosno u čiju korist je ugovor zaključen.”
Ovo mišljenje je prihvatio i revizijski sud.33
Sudska praksa ukazuje na dva različita mišljenja kada
je osiguranje od posljedice nesretnog slučaja ugovoreno
kao osiguranje od odgovornosti. Prvo mišljenje se zasniva
na Zaključku broj 13 sa Savjetovanja Saveznog suda, vr-
hovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i vrhovnog
vojnog suda, održanog u Ljubljani 15. i 16. oktobra 1986.
godine prema kojem pri tumačenju spornih odredbi ugovora
o kolektivnom osiguranju radnika od posljedica nesretnog
slučaja, pretpostavlja se, da je ugovoreno lično osiguranje
plaćeno iz sredstava za lične dohotke ili iz sredstava za za-
jedničku potrošnju, a ako je premija za osiguranje plaćena
iz drugih sredstava pretpostavlja se, da je zaključen ugovor
o osiguranju od odgovornosti. Primjenjujući ovo mišljenje
sudovi su utvrđivali da li su sredstava plaćena iz sredstava
tužioca ili tuženog. Drugo mišljenje je u cijelosti suprotno
prvom, i prema ovom mišljenju potrebno je zaključivanje
ugovora o osiguranju od odgovornosti i da je ugovoreni
iznos isplaćen kako ne bi došlo do kumuliranja naknade
štete i osigurane sume. Hronološki drugo mišljenje je po-
31
Odluka Ustavnog suda BiH, broj AP 4379/12 od 16. 9. 2015. godine.
32
Odluka Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 Rs 181772 15 Rsž od 9.
6. 2017. godine.
33
Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj 32 0 Rs 181772 17 Rev od 21. 2.
2019. godine.
ZIPS - broj 1419
OBLIGACIONO PRAVO
sljednje, u odnosu na prvo, i potrebno je da sudovi donose
oduke na osnovu drugog mišljenja.
Carić, S. i dr. daju argumentovanu i opširnu kritiku za-
brane kumuliranja osigurane sume i naknade štete: ,,Stav
našeg zakonodavstva i sudske prakse po kome se kolektiv-
nim osiguranjem radnika i obaveznom osiguranju putnika u
javnom prevozu daje karakter osiguranja od odgovornosti,
to jest, imovinskih osiguranja, pa se prema tome, zabranju-
je kumuliranje osigurane sume sa naknadom štete, izložen
je kritici u pravnoj teoriji (rješenje u shvatanjima nekih su-
dova). Osnovni argumenti su slijedeći: 1— zabrana kumu-
liranja je suprotna pravnoj prirodi osiguranja lica, jer ono
nema za svrhu naknadu štete, te se stoga ne treba dovoditi
u vezi sa osiguranjem od odgovornosti; 2— radnici koje
zadesi nesretni slučaj u nejednakom su položaju s obzirom
na to ko je odgovorno lice — ako je odgovorna organizacija
koja je zaključila kolektivno osiguranje oni su u nepovoljni-
jem položaju nego kada je za štetu odgovorno neko drugo
lice; 3— naprotiv, smisao osiguranja je suprotan — on je
u obezbjeđenju radnika koji na ovaj način treba da dobije
dodatno pokriće, to jest bar onoliku zaštitu koju ima kada je
neko drugo lice odgovorno za štetu; 4- odgovornost orga-
nizacije se može posebno osigurati, pored osiguranja radni-
ka od nesretnog slučaja — u tom slučaju osiguravač je po
dva odvojena osnova primio premije i ne može ispunjavati
obavezu samo po jednom osnovu (uostalom obim pokrića
po osnovu odgovornosti je širi od pokrića po osnovu osigu-
ranja od nesretnog slučaja); treba dozvoliti kumulaciju na-
knade kad se odgovornost osiguravača zasniva na ugovoru
o obaveznom osiguranju od odgovornosti za štetu učinjenu
motornim vozilom i na ugovoru o kolektivnom osiguranju
radnika, koje je zaključila organizacija kao vlasnik vozila, jer
je ekonomski interes rukovodio i osiguravača da naplaćuje
premije po dva osnova, i ugovarača osiguranja — preduze-
će da njegovi vozači i putnici, pored potpunog namirenja po
osnovu obaveznog osiguranja, dobiju još i osiguranu sumu
po osnovu dobrovoljnog osiguranja (Zbirka sudskih odlu-
ka, knjiga XVI, sv, Z. br. 349); 5— polaziti od karaktera, to
jest, pripadnosti sredstava od kojih je naplaćena premija nije
opravdano, jer su u krajnjoj liniji to uvijek sredstva samih
osiguranika — kod obaveznog osiguranja putnici je plaćaju
kroz prevoznu cijenu, a kod kolektivnog osiguranja radnika
riječ je o ostvarenom dohotku samih tih radnika, to jest o
sredstvima koja su oni stvorili i kojima upravljaju i raspo-
lažu.”34 Navedena kritika se može skoro u cijelosti primije-
niti i danas, iako je stara skoro 40 godina. Neprimjenjiv je
samo dio tačke 5 koji se odnosi na dio da radnici upravljaju
i raspolažu sredstvima, s obzirom da to više nije slučaj. Iz
34
S. Carić i dr., Komentar Zakona o obligacionim odnosima, 2. knjiga,
op. cit., str. 1554.
37
OBLIGACIONO PRAVO
kojih sredstava je isplaćena premija osiguranja nije pravno
relevantno.
Može se očekivati da će sudska praksa u budućnosti
prihvatiti drugo mišljenje, što je značajno kako ne bi došlo
do onemogućavanja prava oštećenom. U jednom od na-
vedenih slučajeva na osnovu osigurane sume isplaćeno je
39.000,00 KM, za koji iznos sud nije dozvolio kumuliranje
sa naknadnom štete iako tuženi nije imao zaključen ugovor
o osiguranju od odgovornosti. Navedeni iznos predstavlja
veću vrijednost i nedosuđivanjem navedenog iznosa stranka
je znatno oštećena. Ovo ukazuje i na značaj pravilne primje-
ne materijalnog prava kada postoji mogućnosti kumuliranja
naknade štete i osigurane sume. Međutim, primjetno je u
sudskoj praksi da tužioci u postupku naknade vanugovorne
naknade štete smanjuju tužbeni zahtjev za iznos isplaćen za
osiguranu sumu iako se ne radi o osiguranju od odgovor-
nosti.
Ugovor o osiguranju na osnovu kojeg ne dolazi
do kumulacije osigurane sume i naknade štete
Ako se prihvati da je zakonito drugo mišljenje, onda do-
lazimo do zaključka kada neće doći do kumuliranja naknade
štete i osigurane sume. Sporno je kada će doći do kumuli-
ranja naknade štete i osigurane sume. Lice koje želi da se
osigura od odgovornosti potrebno je da zaključi ugovor o
osiguranje od odgovornosti u svoju korist. Na primjer, da
poslodavac zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti
u slučaju povrede radnika na radu ili u vezi sa radom. Ovaj
ugovor se razlikuje od slučaja kada se radi o osiguranju
ugovorenom u korist radnika kao trećeg lica kada ne dolazi
do kumuliranja osigurane sume i naknade štete. Osigura-
vajuća društva u svojoj ponudi imaju ugovor o osiguranju
odgovornosti.35 Osiguranje opšte odgovornosti pokriva šte-
tu zbog civilno-pravnih odštetnih zahtjeva trećih osoba zbog
neočekivanog i iznenadnog događaja (nesreće) koji proizlazi
iz djelatnosti, vlasništva i pravnog odnosa za koji je osigu-
ranik odgovoran.36
Pored postojanja ugovora o osiguranju od odgovornosti
potrebno je da je tužilac primio osiguranu sumu iz pred-
35
Moguće je ugovoriti i: osiguranje od odgovornosti poslodavca prema
zaposlenicima, osiguranje od odgovornosti za zagađenje vode i tla osig-
uranje od odgovornosti za proizvode sa manom. (https://www.uniqa.ba/
osiguranje-odgovornosti, 20.08.2019).
Polisom osiguranja od odgovornosti može biti pokrivena odgovornost za
štetu nastalu iz djelatnosti osiguranika, iz posjedovanja stvari, iz pravnog
odnosa ili iz određenog svojstva kao izvora opasnosti, do sume osig-
uranja koja je određena u polisi osiguranja. (http://www.brckogasosig-
uranje.com/index.php/ponuda-osiguranja/17-odgovornost/44-osiguran-
je-od-odgovornosti, 20. 8. 2019).
36
http://www.triglav.ba/osiguranja/pojedinci/osiguranje-od-odgovornos-
ti/osiguranje-od-odgovornosti, 20. 8. 2019. godine.
38
metnog osnova. U interesu je osiguranika da ovaj iznos
ne isplati oštećenom, ali ako isplati u tom slučaju će moći
potraživati isplaćeni iznos od osiguravaoca. Kako ne bi bio
sporan isplaćeni iznos odnosno da li je osiguranik podu-
zeo sve radnje u cilju neisplate ili isplate manjeg iznosa,
osiguranik može predložiti osiguravaocu da ima svojstvo
umješača u parnici. Na ovaj način osiguravalac može da
poduzme radnje koje smatra potrebnim, a koje nije poduzeo
osiguranik.
***
Osnov za isplatu osigurane sume je ugovor o osiguranju,
dok naknada vanugovorne naknade štete, kako i samo ime
govori, nema osnova u ugovoru već je osnov van ugovora,
u deliktu. Također, kod vanugovorne naknade štete omogu-
ćava se obeštećenje u cijelosti za oštećenog, dovođenje u
pređašnje stanje odnosno potpuna satisfakcija kod nema-
terijalne štete, a što nije slučaj kod isplate osigurane sume.
Sporno je kada može doći do kumuliranja osigurane sume i
naknade štete, odnosno u kojem slučaju će iznos naknade
štete biti umanjen za iznos osigurane sume.
Iako pravila obligacionog prava imaju dugu historiju i
radi se o slučajevima koji se često rješavaju u sudskoj prak-
si, postoje različita pravna shvatanja.
Nije sporno kada je štetnik ugovorio osiguranje od odgo-
vornosti za štetni događaj u svoju korist, ali je sporno kako
tumačiti ugovor o kolektivnom osiguranju od posljedica ne-
sretnog slučaja koji je ugovorio štetnik u korist oštećenog.
Prema prvom mišljenju pretpostavlja se, da je zaključen
ugovor o osiguranju od odgovornosti, dok prema drugom
mišljenju se ne pretpostavlja i ne radi se o ugovori koji dovo-
di do nekumuliranja osigurane sume i naknade štete. U no-
vijoj sudskoj praksi je prihvaćeno drugo mišljenje i potrebno
je da sudovi isto primjenjuju. Naime, zabrana kumuliranja
je suprotna pravnoj prirodi osiguranja lica, jer ono nema za
svrhu naknadu štete, te se stoga ne treba dovoditi u vezi
sa osiguranjem od odgovornosti. Štetnik ima mogućnost da
zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti u svoju korist
koji za cilj ima oslobađanje od odgovornosti.
Lice koje želi da se osigura od odgovornosti potrebno
je da zaključi ugovor o osiguranje od odgovornosti u svoju
korist. Za nekumuliranje, pored ugovora o osiguranju od od-
govornosti potrebno je da je tužilac primio osiguranu sumu
iz predmetnog osnova. Ukoliko osiguranik isplati naknadu
štete, može zahtijevati od osiguravaoca isplatu osigurane
sume.
ZIPS - broj 1419
 STVARNO PRAVO

Imisije
Jedna od važnih novina koju je donio Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske je i regulisanje susjedskih prava. Uređenje
ovih prava, kao atributa prava svojine, bazira se na rimskom pravu, a odgovara kontinentalno-evropskom pravnom uređenju.
Uvijek aktuelno i važno susjedsko pravo predstavljaju imisije. Radi se o najkompleksnijem susjedskom pravu koje zauzima
centralno mjesto među ostalim susjedskim pravima. One predstavljaju smetnje (neprijatnosti) koje dolaze s jedne nepokret-
nosti koje u značajnoj mjeri ometaju uživanje susjedne nepokretnosti. Zaštita od nedopuštenih imisija ostvaruje se vansud-
skim (samopomoć) i sudskim putem, te u upravnom postupku

hvatno uređuje ovu materiju.4 Susjedska prava5 se izvode

Piše: iz prava svojine kao osnovnog stvarnog prava i pripadaju
prof. dr Duško MEDIĆ, svakom vlasniku nepokretnosti. Novo uređenje ovih prava,
sudija Ustavnog suda Republike Srpske kao atributa prava svojine, bazira se na rimskom pravu, a
odgovara kontinentalno-evropskom pravnom uređenju. Go-
tovo svi savremeni pravni sistemi su prihvatili susjedska
prava uz dogradnju i posebno prilagođavanje nacionalnim

J
edna od važnih novina koju je donio Zakon o stvarnim potrebama.
pravima Republike Srpske (ZSP)1 je i regulisanje su-
sjedskih prava. Zakon o osnovnim svojinskopravnim Susjedska prava
odnosima (ZOSPO) bivše SFRJ ova prava nije regulisao, jer
ona ne čine oblast osnovnih svojinskih odnosa, već je samo Pravo svojine daje vlasniku potpunu privatnu pravnu vlast
dao pojam imisija.2 Druga susjedska prava su u pogledu na određenoj stvari, ali ta vlast nije neograničena, nego je
regulisanja bila prepuštena republičkim zakonodavcima, ali samo najviša pravna vlast koja na toj stvari može postojati.6
takvi propisi nisu bili doneseni.3 ZSP sada dosta sveobu-
o uređenju međa.
1
Službeni glasnik RS br. 124/08, 58/09, 95/11 i 60/15. 4
Članovi 66-79. ZSP-a.
2
Član 5. ZOSPO-a. 5
O susjedskim pravima opširno: D. Medić, Novo stvarno pravo Repub-
O tome: M. Krisper-Kramberger, Imisije u novom pravnom uređenju, like Srpske (treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje), Banja Luka, 2018,
Naša zakonitost, br. 6/81, str. 82-93. str. 123-142.
3
Jedino su republički zakoni o vanparničnom postupku propisivali pravila 6
N. Gavella, Ograničenja prava vlasništva, Zbornik Pravnog fakulteta

ZIPS - broj 1419 39

STVARNO PRAVO
Svojina i obavezuje i podliježe ograničenjima, koja mogu biti
građanskopravnog7 i javnopravnog karaktera.8 Ograničenja
se odnose kako na način vršenja svojine od strane njenog
titulara (zabrana zloupotrebe), tako i na njenu sadržinu. Kod
nepokretnosti faktička povezanost dovodi do ograničenja u
izvršavanju prava svojine njihovih vlasnika.
Susjedstvo zahtijeva i određena prilagodljiva pravila po-
našanja. Pravna vlast vlasnika nepokretnosti ograničena je
susjedskim pravom u cilju razvijanja i unapređenja susjed-
skih odnosa.9 Pravila o susjedskim pravima regulišu odnose
između vlasnika određenih nepokretnosti. Vlasnik nepokret-
nosti pri izvršavanju svojih ovlašćenja iz prava svojine ima
obavezu postupiti pažljivo prema licu koje je vlasnik neke
druge nepokretnosti, a koje pri tome u njegovom interesu
trpi, propušta ili čini u pogledu svoje nepokretnosti ono što
je određeno zakonom (susjedska prava).10 Susjedska prava
su emanacija prava svojine i pripadaju vlasniku nepokretno-
sti kao dio njegovog prava svojine.11 Ona predstavljaju mi-
nimum prava koja proizilaze iz odnosa susjedstva. Suština
susjedskih prava je u ideji što lakšeg izvršavanja prava svo-
jine na nepokretnostima i njihovog što boljeg ekonomskog
iskorišćavanja. Sam naziv “susjedska prava” nije sasvim
adekvatan, jer ova prava nisu samostalna prava, već izviru
iz prava svojine i postavljaju granice ovog prava.12 Pomoću
njih se štiti pravo svojine na nepokretnosti, a s druge strane,
ona na strani vlasnika druge nepokretnosti izazivaju dužnost
trpljenja, propuštanja ili određenog činjenja. Susjedska pra-
va obuhvataju one restrikcije privatne svojine koje nastaju
iz činjenice susjedstva, odnosno iz zajedničkog življenja na
određenom prostoru.13 Ona su najstarije ograničenje svoji-
ne stvarnopravnog karaktera. Njima se, na neki način, soci-
jalizuje sadržina prava svojine. Susjedska prava ne mijenjaju
odnosno ne smanjuju sadržaj prava svojine nego doprinose
stvaranju ravnoteže između pravnih vlasti više subjekata,
ona su dio opšteg pravnog režima svojine. Ova prava re-
Sveučilišta u Rijeci, vol. 19, br. 2/98, str. 351.
7
ZSP u članovima 18-21 propisuje opšta i posebna ograničenja prava
svojine.
8
Ova ograničenja sve više dobivaju na važnosti, posebno u cilju očuvanja
i zaštite zdrave životne sredine i postoje u opštem interesu.
9
„Susedsko pravo je svojevrsno ograničenje svojine koga nameće i ob-
likuje život zavisno od situacije i mjesnih običaja“ – Vrhovni sud Srbije,
Rev. 2701/94 od 8.6.1994, u: S. Međedović, Stvarno pravo, Novi Pazar,
2011, str. 89.
10
Član 66. st. 1. ZSP-a.
11
Vid. D. Lazarević, Službenosti i susedsko pravo, Prvo izdanje, Beo-
grad, 2011, str. 389-487.
12
O tome: I. Gliha, Novo uređenje susjedskih odnosa u svjetlu prilagod-
be hrvatskog građanskopravnog poretka europskim, u: Budimpeštanski
simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u državama jugoistočne
Evrope, Bremen, 2003, str. 49.
13
N. Mojović, Susjedska prava kao sui generis ograničenja vlasništva,
Pravna riječ, br. 11/07, str. 96.
40
gulišu koliziju dva prava svojine sa odnosom susjedstva
sa ciljem da interese vlasnika pomiri u njihovom interesu
i interesu društva u cjelini. Ona uređuju odnose nastale u
susjedskopravnoj zajednici (communio pro diviso) i postav-
ljaju granice, zakonsku konkretizaciju domena prava svoji-
ne, produžetak prava svojine. Utvrditi granice svojine znači
preduprijeti sukobe vlasnika. Princip uzajamne pažljivosti u
vršenju prava svojine određuje način ponašanja jednog vla-
snika prema drugom vlasniku.
Susjedska prava, na neki način, predstavljaju ograniča-
vajuću i korigujuću funkciju načela savjesnosti i poštenja.14
Ona obavezuju sve susjede kako ne bi došlo do sukoba
zbog prekomjernog izvršavanja vlasničkih ovlašćenja koja
pretjerano ograničavaju pravo svojine susjeda. Susjedsko-
pravna ovlašćenja odnosno ograničenja kao zakonom pro-
pisana pravila ponašanja su svakako nužnost,15 poznaju ih
svi pravni sistemi,16 a nastala su iz potrebe da se ostvari
skladan odnos između susjednih vlasnika prilikom vršenja
njihovih svojinskih prava.17 Cijeli institut je nazvan po pravi-
ma, a ne po obavezama, jer prava ipak dominiraju brojem i
važnošću.18 Ovlašćenja su dominantna u odnosu na dužno-
sti i zabrane. Ova prava nastaju neposredno na osnovu za-
kona i ne upisuju se u javne knjige, a vrše se u duhu dobro-
susjedskih odnosa. Susjedskim pravima se štite individualni
interesi, ali se posredno, vrši zaštita i opšteg društvenog in-
teresa. Zahtjevi kojima se ostvaruju susjedska prava u sud-
skom postupku su vlasnički zahtjevi (štiti se pravo svojine
na nepokretnosti), a presuda koja se povodom toga donosi
ima deklaratorni karakter.19
Kod regulisanja susjedskih prava veoma važno je odre-
diti pojam susjedstva, kao i načela i granice u okviru kojih
se ona vrše.20 Pojam susjedstva obuhvata ne samo nepo-
sredno granične nepokretnosti nego i druge nepokretnosti
koje su na neki način povezane odnosno čije je korišćenje
uzajamno zavisno.21 U susjedskopravnoj zajednici su i ne-
14
D. Lazarević, op. cit., str. 394.
15
R. Kovačević Kuštrimović, Susedsko pravo u budućoj građanskoj kod-
ifikaciji, u: Budimpeštanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava
u državama jugoistočne Evrope, Bremen, 2003, str. 185.
16
Već su u Hamurabijevom zakoniku i Zakoniku XII ploča uspostavljena
pravila koja se nazivaju susjedskim pravima. Susjedska prava su nužna u
svim društvima u kojima postoji sistem privatne svojine. Ova prava su u
uporednom pravu normirana u okviru ograničenja sadržaja prava svojine.
Izuzetak predstavlja francusko pravo koje sva ograničenja prava svojine
propisuje u okviru prava službenosti.
17
R. Kovačević Kuštrimović, Vršenje prava svojine, Pravni život, br.
10/95, str. 99.
18
M: Vedriš i P. Klarić, Građansko pravo, opći dio, stvarno pravo, obvezno
i nasljedno pravo, osmo izmijenjeno izdanje, Zagreb, 2004, str. 230.
19
T. Zlatković, Susedska prava, Pravni život, br. 10/01, str. 89.
20
M. Lazić, Imisije i građanskopravna zaštita, Pravna riječ, br. 32/12, str.
115-116.
21
M. Mitrović, Susjedska prava, magistarski rad, Pravni fakultet Univer-
ZIPS - broj 1419

pokretnosti koje su udaljene jedna od druge, ali su na odre-
đen način povezane vazduhom, vodom ili putem zemljišta.
Teritorijalno područje nije statička nego dinamička pravna
kategorija. Već je ZOSPO propisao da kod štetnih imisija šti-
ti vlasnika „druge“, a ne susjedne nepokretnosti. Ubrzani
tehnološki progres povećava krug nepokretnosti na koje se
susjedsko pravo odnosi.Kao i službenosti, i susjedska prava
se trebaju izvršavati samo u mjeri i na načinda se njima što
manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava
ono lice na čiji teret postoje, a s druge strane da se omogući
normalna upotreba susjedne nepokretnosti.22 To znači da u
bi u spornim slučajevima prednost trebala da ima ona strana
koja je ograničena, opterećena ili uznemirena. Korišćenjem
susjedskih prava ne smije se drugom licu nanositi šteta.23
Zakonodavac je prilikom normiranja susjedskih prava,
prije svega, imao u vidu pravila običajnog prava24 kako bi
vrste i sadržaj odgovarali prilikama koje ovdje vladaju. Pra-
vila o susjedskim pravima najčešće nisu imperativne naravi
i susjedi mogu i na drugi način da urede svoje međusobne
odnose.25 Njihovi sporazumi moraju biti u skladu sa pravi-
lima javnog poretka. Međutim, javnopravna ograničenja su
propisana imperativnim normama i ne mogu se mijenjati
sporazumom vlasnika. U savremenom pravu, inače, postoji
značajno jačanje imperativnih normi u uređenju susjedskih
odnosa. Pravnim normama se ne mogu predvidjeti svi slu-
čajevi susjedskih prava, a kao korektivni faktor se pojav-
ljuje zabrana zloupotrebe prava. Dobra regulacija susjed-
sko-pravnih ograničenja svojine su prevencija zloupotrebe
prava.26
Korisna je odredba da pravo da zahtijeva neko trpljenje,
propuštanje ili činjenje koje predviđa zakon, isto kao i vla-
snik, ima i ono lice koje drži nepokretnost na osnovu nekog
prava izvedenog od vlasnika,27 te da se to može tražiti i od
lica koje drži nepokretnost na osnovu prava izvedenog iz
ziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, mart 2013, str. 13.
22
Član 66. st. 3. ZSP-a.
O razgraničenju susjedskih prava od prava stvarnih službenosti v. P.
Simonetti, Prava na građevinskom zemljištu (1945.-2007.), Knjiga prva,
Rijeka, 2008, str. 157. O specifičnosti susjedskih prava u odnosu na
službenosti v. J. Pak, Susedska prava, u: Promene stvarnog prava u Sr-
biji, Beograd, 2004, str.141-142. O susjedskim pravima i urbanističkim
planovima v. M. Vulić, Susedska prava i urbanistički planovi, Pravni život,
br. 11/08, str. 355-363.
23
Vid. odluku Vrhovnog kasacionog suda Srbije, Rev-415/10 od
15.6.2010, Izbor sudske prakse, br. 2/11, str. 51.
24
Običajno pravo o susjedskim odnosima je posebno razvijeno u selima
gdje postoji tradicija kolektivnog života.
25
Iz ovakvih sporazuma nastaju prava i obaveze koje imaju obligacio-
no-pravni karakter i obavezuju samo ugovarače.
26
M. Lazić, Susedska prava i zloupotreba prava, u: Pristup pravosuđu-In-
strumenti za implementaciju evropskih standarda u pravni sistem Srbije,
Tematski zbornik radova, Knjiga treća, Niš, 2009, str. 159.
27
Uslov je da to nije u suprotnosti s interesima vlasnika.
ZIPS - broj 1419
STVARNO PRAVO
prava vlasnika.28 To su neposredni držaoci nepokretnosti
(nesamostalni), nezavisno od osnova državine. Dakle, po-
jam subjekta susjedskog prava je određen dosta široko i
nije poistovjećen samo sa pojmom vlasnika, što je svakako
prihvatljivo rješenje, jer cilj susjedskih prava nije samo raz-
graničenje vlasničkih već i korisničkih sfera kod nepokret-
nosti.29
U nastavku ćemo se opširnije baviti samo imisijama,
kao najinteresantnijim susjedskim pravima.
Imisije
Uvijek aktuelno i važno susjedsko pravo predstavljaju
imisije. Radi se o najkompleksnijem susjedskom pravu koje
zauzima centralno mjesto među ostalim susjedskim pravi-
ma. Imisije imaju mnogo širu teritorijalnu primjenu od osta-
lih susjedskih prava koja se najčešće odnose na granične
nepokretnosti ili nepokretnosti koje se nalaze u blizini.30 One
su redovna prateća pojava svakodnevnog života.31 Zaštita
od imisija se pojavljuje kao susjedsko pravo sa najširim sa-
držajem koje postoji da bi se ostvario red i mir u društvu.
Danas postoji čitav niz imisija koje se nužno prostiru na
zemljišta koja su susjedna, jer je gotovo nemoguće kori-
šćenje nekog zemljišta bez uticaja na njegovu okolinu. Zato
je dobro rješenje da su imisije regulisane mnogo opširnije i
cjelovitije nego ranije.32
Imisije se određuju negativno, navođenjem nedopuštenih
načina njihovog vršenja. One predstavljaju smetnje (nepri-
jatnosti) koje dolaze s jedne nepokretnosti koje u značajnoj
mjeri ometaju uživanje susjedne nepokretnosti. Najčešće se
radi o neprijatnim mirisima, prašini, prenošenju dima, čađi,
pepela, oticanju otpadnih voda, buci, toploti i tome slično.
Gotovo je nemoguće nabrojati sve vrste imisija. Razvojem
nauke i tehnologije njihov broj se sve više povećava. U ino-
stranoj sudskoj praksi sa imisijama se izjednačavaju štete
koje izazivaju glodari, insekti i slična živa bića.33 Imisije su
značajne i kao faktor zagađivanja zdrave životne sredine.
Njima se ne ugrožava samo pravo svojine, već može da se
ugrožava i pravo na zdravlje onih lica koja su im izložena, pa
se sve više zastupa stav o nužnosti primjene normi o imi-
28
Član 66. st. 2 i 4. ZSP-a.
29
M. Lazić i N. Planojević, Službenosti i susedska prava u stvarnom
pravu Crne Gore, Pravna riječ, br. 28/11, str. 98.
30
M. Toroman, Odrednica Susedsko pravo, u: Enciklopedija imovinskog
prava i prava udruženog rada, tom treći, Beograd, 1978, str. 237.
31
D. Lepetić, Štetne imisije i prirodno pravo, Pravni život, br. 9/95, str.
379.
32
Član 76. ZSP-a.
33
D. Popov, Uporedno zakonodavstvo o štetama nastalim usled pre-
komjernih imisija, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, br.
1-3/02, str. 222.
41
STVARNO PRAVO
sijama u cilju zaštite ljudskih prava (prvenstveno zdravlja)
zanemarujući susjedske odnose.34 Zaštita od imisija, po pri-
rodi stvari, prevazilazi klasičan građanskopravni odnos dva
subjekta, budući da se imisijama ugrožava životna sredina
kao kolektivno dobro.35 Pod imisijama su se ranije podrazu-
mijevali samo oni uticaji koji dolaze sa jedne nepokretnosti
na drugu koji su materijalne prirode i koji se mogu opaziti.
Danas je takva definicija preuska i prevaziđena, jer nema
sumnje da se pojedine imisije ne mogu čulno opaziti (npr.
radioaktivno zračenje, elektromagnetno zračenje i druga
opasna zračenja, zvučni i svjetlosni talasi).36 Da bi se nekom
licu pružila zaštita nije uslov da imisije traju neprekidno, već
je dovoljno da se one pojavljuju periodično.37 Ograničenjima
koja postoje u vezi s imisijama postiže se i zaštita okoline od
štetnih uticaja koji potiču od nepokretnosti. Štetne imisije se
danas šire na ogromna prostranstva, a ponekad prelaze čak
i granice zemalja i kontinenata.38
Prema načinu na koji dolaze na susjedne nepokretnosti
imisije mogu biti neposredne (direktne) i posredne (indi-
rektne). Neposredne imisije nastaju direktnim odašiljanjem
štetnih uticaja, dima, toplote, neugodnih mirisa, otpadnih
voda i tome slično. Radnje vlasnika nepokretnosti su upere-
ne direktno na to da susjedno zemljište izloži imisijama. Po-
sredne imisije dospijevaju na nepokretnost susjeda slučajno
ili djelovanjem prirodnih sila i potiču od aktivnosti na su-
sjednom zemljištu. One mogu dospjeti susjedu vazduhom,
vodom ili putem zemljišta.39 Zavisno od načina djelovanja
imisije mogu biti pozitivne i negativne. Pozitivne imisije pro-
diru na nepokretnost susjeda, kao npr. dim, buka, toplota,
otpadne vode itd. Negativne imisije sastoje se u oduzima-
nju susjedu vazduha, svjetlosti i tome slično, čime mu se
nanosi šteta ili dolazi do smanjenje tržišne cijene njegove
nepokretnosti.
Neposredne imisije su, u pravilu, zabranjene,40 a posred-
ne mogu biti zabranjene ili dozvoljene, zavisno od toga da
li prelaze mjerila postavljena kriterijumom prekomjernosti.41
34
Z. Rašović, Negatorna tužba, Arhiv za pravne i društvene nauke, br.
1-2/06, str. 964.
35
N. Petrušić, Zaštita od imisija u građanskom sudskom postupku, Pravni
život, br. 12/03, str. 273.
36
Raniji Nacrt Zakonika o svojini i drugim stvarnim pravima Srbije umjes-
to izraza imisije upotrebljavao je termin škodljivi uticaji.
37
D. Stojanović, Stvarno pravo, osmo, izmenjeno i dopunjeno izdanje,
Beograd, 1991, str. 191.
38
P. Simonetti, Građanskopravna zaštita od štetnih imisija, Naša zakoni-
tost, br. 9-10/88, str. 1041.
39
I. Babić, Imisije u građanskom pravu, Pravna riječ, br. 32/12, str. 98-99.
40
Dopuštene su jedino ako postoji poseban pravni osnov za takvo
ponašanje.
41
L. Velić, u: I. Babić, D. Medić, E. Hašić, M. Povlakić i L. Velić, Komentar
Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske, Sarajevo, 2011, str. 313.
42
Vlasnik je dužan da u interesu zajedničkog života trpi uobi-
čajene posredne imisije koje ne sprečavaju korišćenje nje-
govog zemljišta odnosno koje mu nanose samo neznatnu
štetu. Izvjesne neprijatnosti, nametnute životom u društvu,
moraju da se podnose.42 Nije moguće koristiti jednu ne-
pokretnost bez ikakvog uticaja na susjedne nepokretnosti.
Zaštita se pruža samo od prekomjernih imisija, onih koje
prelaze granice tolerancije. Zato je bitno odrediti mjeru za
utvrđivanje da li su neke imisije dozvoljene ili ne. Fiksna gra-
nica prekomjernosti ne postoji. ZSP prilikom ovog utvrđenja
polazi od namjene koja odgovara određenoj nepokretnosti
u skladu sa mjestom i vremenom,43 standarda znatnije šte-
te44 ili odredaba posebnog zakona45 (prekomjerne posred-
ne imisije). Mjerodavni su kriterijumi za nepokretnost koja
im je izložena.46 Savremeni uslovi života sve više podižu
granicu tolerancije trpljenja štetnih uticaja. Sud u svakom
konkretnom slučaju, imajući u vidu sve relevantne kriteriju-
me, utvrđuje da li protiv određenog ponašanja susjeda tre-
ba drugom susjedu pružiti sudsku zaštitu, vodeći računa o
jednakim pravima svih titulara i društvenom miru i ravnoteži
kao opštem interesu. Granica tolerancije treba da se utvrdi
na osnovu objektivnog kriterijuma bez obzira na subjektiv-
ne uslove. Korisno je da savremena nauka omogućava sve
veću objektivizaciju mjerila prekomjernosti štetnih uticaja
što znatno pomaže sudu prilikom ove procjene. Mjere štet-
nosti odnosno granica mjere podnošljivosti pojedinih imi-
sija se sve češće određuju na osnovu utvrđenih standarda
tehničkih nauka i moderne medicine. Vlasnici nepokretnosti
koji su izloženi prekomjernim posrednim imisijama ovlašće-
ni su da od vlasnika nepokretnosti sa kojih one potiču zahti-
42
M. Petrović, Industrijsko susedstvo i odgovornost za štetu, Niš, 2011,
str. 57.
43
Mjesno uobičajeno korišćenje je pravni standard koji se mijenja od
mjesta do mjesta i zavisi od mnogo faktora. Prilikom ovog utvrđivanja
treba imati u vidu da li se nepokretnost nalazi u selu ili u gradu, da li
je u stambenoj četvrti ili industrijskoj zoni, vrijeme vršenja imisija i sve
ostalo što može biti od uticaja za donošenje ove ocjene. Isti uticaji sa
susjedovog zemljišta mogu se smatrati prekomjernim u jednom mjestu,
a podnošljivim na drugom.
44
Šta se smatra znatnijom štetom utvrđuje se u svakom konkretnom
slučaju. Imisije koje nanose znatniju štetu nisu dopuštene, bez obzira što
možda nisu prekomjerne.
45
To su odredbe koje propisuju granične vrijednosti za svaku od imisija.
46
Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građansko-privrednog
odjela br. II/92 od 23.10.1992. zauzeo slijedeći stav: “Okolnost, radi li
se u smislu odredbe članka 5. stavak 1. ZOVO o otežavanju korištenja
tuđih nekretnina preko uobičajene mjere, ocjenjuje se s obzirom na pri-
like u mjestu u kojem se nalazi nekretnina čije je korištenje otežano, a ne
nekretnine s koje dolaze štetne imisije“- navedeno prema: J. Brežanski,
Neka pitanja prava stvarnih služnosti i susjedskih prava na građevinskom
zemljištu, Zbornik Pravnog fkulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 18, br. 1/97,
str. 232-233.
Neki autori smatraju da kao mjerodavan kriterijum treba uzeti nepokretnost
sa koje dolaze štetne imisije. O tome npr. N. Petrušić, op. cit., str. 257.
ZIPS - broj 1419

jevaju da otklone uzroke tih imisija i da im nadoknade štetu
koju su one nanijele.47
ZSP poznaje i prekomjerne posredne imisije koje se mo-
raju trpjeti. One potiču od djelatnosti za koju postoji pravni
osnov, dozvola nadležnog organa. Zaštita u ovim slučaje-
vima je ograničena samo na naknadu štete (ako je preko-
mjerna), kao i na preduzimanje odgovarajućih mjera48 da se
ubuduće spriječe ili smanje prekomjerne imisije odnosno
nastupanje štete pod uslovom da je to društveno opravda-
no. Ovo je veoma delikatna materija i mislimo da je zakono-
davac trebao da vodi više računa o interesima pogođenog
susjeda. Naime, smatramo da je to trebalo ograničiti samo
na slučajeve kada se radi o opštekorisnoj dozvoljenoj dje-
latnosti, dakle nečem što je posebno važno s aspekta op-
štih interesa.49 Opštekorisna djelatnost bi, primjera radi, bila
eksploatacija rudnog bogatstva, proizvodnja energije, želje-
znica, avionski saobraćaj i tome slično. Naknada štete se u
ovim slučajevima može dosuditi samo ako ti uticaji prelaze
granice tolerancije prema mjesnim prilikama.
Zaštita od imisija može se tražiti i prije nego što one
budu upućene na neku nepokretnost. Uslov je da određenoj
nepokretnosti prijeti predvidiva opasnost od neposrednih i
posrednih imisija koje vlasnik nije dužan trpjeti. Tada je on
ovlašćen da zahtijeva da se odrede i sprovedu odgovarajuće
mjere radi njihovog sprečavanja. Ta opasnost mora biti kon-
kretna i izvjesna, a ne uslovljena nekim potpuno neizvjesnim
budućim događajem.50
Zaštita od nedopuštenih imisija ostvaruje se vansudskim
(samopomoć) i sudskim putem,51 te u upravnom postupku.
Vansudska zaštita vrši se samozaštitom ako je ona izričito
dopuštena. Vlasnik nepokretnosti ne može se sam zaštititi od
onih imisija koje su već dospjele na njegovu nepokretnost,
već samo od eventualno budućih koje mu prijete. U sudskom
postupku zaštita se ostvaruje tužbom zbog uznemiravanja dr-
žavine52 i negatornom tužbom (actio negatoria),53 koje se ne
47
O odgovornosti za imisionu štetu v. T. Gajinov, Građanskopravna
odgovornost za imisije, doktorska disertacija, Univerzitet u Novom Sadu,
Pravni fakultet, 2015, str. 180-197.
48
Ovo zavisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja.
49
Vid. O. Stanković i M. Orlić, Stvarno pravo, deveto neizmenjeno izdanje,
Beograd, 1999, str. 209.
50
Vid. odluku Vrhovnog suda Hrvatske, Gzz-2/84 od 9.2.1984, Pregled
sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti, br. 24/84, odl. 84.
51
O tome: D. Milić, Zaštita od imisije i od zloupotrebe susedskog prava
uopšte, Pravni život, br. 12/87, str. 1445-1460; L. Dujmov, Građansko-
pravna (sudska) zaštita od nedopuštenih imisija, Odvjetnik, br. 1-2/84,
str. 1.
52
Članovi 313 i 317. ZSP-a.
53
Član 132. ZSP-a.
O negatornoj tužbi šire: D. Medić, Zaštita prava svojine, Pravna riječ, br.
28/11, str. 62-66.
ZIPS - broj 1419
STVARNO PRAVO
isključuju, a postoji i zaštita obligacionopravne prirode (tzv.
ekološka tužba).54
Državinskom zaštitom, koja je brza i djelotvorna, ne štite
se sva susjedska prava, ona može poslužiti samo u slučaje-
vima kada je susjed uznemiravan u državini stvari.55 Petitor-
na zaštita od imisija se ostvaruje specifičnom negatornom
tužbom56 koja se od klasične negatorne tužbe razlikuje po
krugu lica koji je ovlašćen za podizanje i po sadržaju zahtje-
va. Ovu zaštitu, pored vlasnika i pretpostavljenog vlasnika,
kao što smo već naveli, mogu tražiti i lica koja nepokretnost
drže na osnovu nekog prava izvedenog iz prava svojine,
a zahtjev može biti proširen i sa zahtjevom za uklanjanje
izvora nedopuštenih imisija, te zahtjevom za preduzima-
nje mjera kad prijeti predvidiva opasnost od neposrednih i
prekomjernih posrednih imisija. Negatorni zahtjev se može
podići samo ako je došlo do trajnog uznemiravanja. Ovim
zahtjevom ne štiti se svojina od nečega što je bilo i prošlo.57
Pravo na podizanje ove tužbe, kao i ostalih vlasničkih tužbi,
ne zastarijeva.
Negatorna tužba je vlasnička tužba koja se podiže u slu-
čaju protivpravnog uznemiravanja.58 Dakle, ovdje nije došlo
do oduzimanja sporne stvari iz vlasnikove državine, već do
smetanja prava svojine na drugi način odnosno parcijalne
povrede svojine.59 Zbog toga se ova tužba razlikuje od rei-
vindikacione i publicijanske, jer je usmjerena na postizanje
potvrde o nepostojanju prava na stvari koji ističe tuženi.60
Osnov za podnošenje te tužbe leži u isključivosti prava svo-
jine. Tužilac ima ovlašćenje da štiti pravo svojine od svih
uznemiravanja koja nemaju pravne osnove. Nije od značaja
54
Vid. član 156. ZOO-a.
O tome: D. Palačković, Građansko-pravna ekološka zaštita, Pravni život,
br. 9/95, str. 361-373; B. Pećanac, Osobenosti građanskopravne odgov-
ornosti za ekološke štete, Pravni život, br. 9/06, str. 623-639.
55
Vid. D. Popov, Državinska zaštita u slučaju nedozvoljenih imisija,
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, br. 3/04, str. 167-180.
56
O specifičnoj negatornoj tužbi sui generis v. S. Mulabdić, Građansko-
pravna zaštita od nedopuštenih imisija, Tuzla, 2016, str. 146-151; I. Gli-
ha, op. cit., str. 60-61.
57
Č. Rajačić, Stvarno pravo, skripta, Zagreb, 1956, str. 220.
58
Formula ove tužbe je u rimskom pravu bila sastavljena negativno zbog
čega se smatra da je po njoj i dobila ime – v. I. Babić, Građansko pravo
– Uvod u građansko pravo i Stvarno pravo, Banja Luka, 2008, str. 247.
59
U rimskom pravu ova tužba je služila kviritskom vlasniku protiv trećeg
lica koje je prisvajalo neko pravo ili na drugi način smetalo vlasniku, iako
nije osporavalo njegovo pravo svojine. Tužbeni zahtjev je bio usmjeren
na to da se utvrdi da tuženom ne pripada pravo koje je prisvajao. Vid. D.
Stojčević, Rimsko pravo, sveska prva, sedmo izdanje, Beograd, 1960,
str. 164.
O rimskoj actio negatoria v. M. Milošević, Rimska actio negatoria, u: Raz-
voj pravnog sistema Srbije i harmonizacija sa pravom EU, Prilozi Projektu
2011, Beograd, 2012, str. 427-440.
60
Negatorna tužba ima određene sličnosti sa tužbom zbog smetanja
državine. Kada proteknu prekluzivni rokovi za državinsku zaštitu, može se
podnijeti negatorija koja ne zastarijeva.
43
STVARNO PRAVO
da li je uznemiravanjem pričinjena šteta i da li za to postoji
krivica lica koje ga vrši (to može biti od uticaja u eventualnoj
parnici za naknadu štete).61
Radnje koje se kvalifikuju kao uznemiravanje mogu biti
različite. Uznemiravanje može da se zasniva na pozitivnoj
radnji (činjenju) ili na nekom propuštanju (nečinjenju) tre-
ćeg lica da uradi ono na što bi, inače, bio obavezan. Da li
neka radnja odnosno propuštanje predstavlja uznemiravanje
određuje se zavisno od okolnosti svakog konkretnog sluča-
ja. Uznemiravanja moraju biti protivpravna odnosno takva
koja su preduzeta bez ovlašćenja ili koja se ne zasnivaju
na zakonskim ograničenjima prava svojine. Nije relevantno
uznemiravanje koje je posljedica prirodnog ili slučajnog do-
gađaja odnosno više sile. Uticaji na stvar mogu poticati od
radnje trećeg lica ili od stanja i osobina stvari koju to lice
drži, a i od napravljenog uređaja. Odgovornost trećeg lica za
stvari ima opravdanje u tome što vlasnik koji je ovlašćen da
disponira i koristi stvar, pored mogućnosti da izvlači koristi
iz nje, ima i obavezu da odgovara za opasna stanja koja iz
te stvari proizlaze.
Broj radnji kojima se može vršiti uznemiravanje faktički
je neograničen. Uznemiravanje treba da ima trajan karakter.
Potrebno je da se preduzetim radnjama stvori trajno stanje
ili da se te radnje ponavljaju odnosno da se može s osno-
vom očekivati da će se one opet ponoviti.62 Cilj ove zaštite
je suzbijanje svake pretenzije trećih lica u odnosu na vla-
snikovu stvar koja bi dovela do uznemiravanja ili smetanja
faktičke realizacije vlasničkih ovlašćenja. Treće lice ne mora
da vrši ove radnje u cilju prisvajanja nekog prava. Vlasnik
želi prestanak protivpravnog uznemiravanja i njegov zahtjev
treba da bude postavljen u ovom pravcu. Nije potrebno da
se postavlja i zahtjev za utvrđenje da tuženom ne pripada
pravo koje prisvaja, odnosno čiji sadržaj izvršava, osim ako
se za to nema poseban pravni interes. U zavisnosti od na-
čina uznemiravanja, tužitelj će tražiti uspostavljanje stanja
koje je postojalo prije uznemiravanja ili prestanak radnji ko-
jima se uznemiravanje vrši. Pri tome je dovoljno da se stvori
takvo stanje u kome uznemiravajuće djelovanje više neće
postojati. Troškovi uspostave ranijeg stanja padaju uvijek
na teret tuženog, bez obzira na njegovu krivicu. Uspostava
prijašnjeg stanja može se naložiti na način da tuženi ukloni
izvor uznemiravanja ili da uradi radnju o svom trošku kojom
će stvar tužitelja dovesti u stanje koje je postojalo prije uzne-
miravanja. Negatornom tužbom traži se i zabrana takvog ili
sličnog uznemiravanja u budućnosti ako se prema prilikama
može osnovano očekivati da će se ono ponoviti.
61
Nije bitno da li tuženi vrši uznemiravanje namjerno ili u uvjerenju da na
to ima pravo.
62
Šire o tome: R. Kovačević Kuštrimović, Zahtev da se ukloni opasnost
štete, Pravni život, br. 9–10/92, Šteta i njena naknada, I tom, str. 1229–
1229.
44
Najveći broj uznemiravanja svojine vlasnika nepokretno-
sti potiče od prekomjernih imisija koje otežavaju korišćenje
nepokretnosti preko uobičajene mjere s obzirom na njihovu
namjenu i na mjesne prilike ili koje izazivaju znatniju štetu.63
Ovlašćenja koja sadrži pravo svojine na nepokretnostima
odnose se i na vazdušni prostor iznad njih u mjeri koja je
potrebna za njihovo normalno korišćenje.64 Odgovornost
za štetu nastalu usljed prekomjernih imisija zasniva se na
povredi „norme tolerancije” između susjeda.65 To nije odgo-
vornost za krivicu, niti odgovornost iz zle namjere, niti zbog
vršenja prava protivno njegovom cilju, već po osnovu uspo-
stavljanja ravnoteže između dva ili više privatnih interesa.66
U slučaju prekomjernih imisija prema standardu mjesnih
prilika,67 tuženi se može obavezati da preduzme određene
tehničke mjere da bi se to smetanje svelo na tolerantne gra-
nice.
Odredba ZSP o imisijama je lex specialis u odnosu na
odredbu Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) kojom se
uređuje zahtjev za uklanjanje opasnosti štete.68 Ovaj zahtjev
se trtetira kao ekološka tužba ili tužba za zaštitu životne sre-
dine. Tu tužbu preventivno može podnijeti svako lice ako
njemu ili neodređenom broju lica prijeti znatnija šteta. Osnov
obligacionopravnog zahtjeva leži u opasnosti od prouzro-
kovanja ovakve štete. Cilj koji se time postiže ogleda se u
prevenciji zagađenja putem imisija i otklanjanju posljedica
koje je ono izazvalo. Zahtjevom se traži preduzimanje mjera
za sprečavanje nastanka znatnije štete odnosno prestanak
uznemiravanja, a može se zahtijevati i uklanjanje izvora opa-
snosti odnosno suzdržavanje od djelatnosti koja prouzroku-
je uznemiravanje. Ovdje je pravni objekt zaštite širi od onog
koji se štiti negatornom tužbom.69
Prema tome, za sprečavanje djelovanja štetnih imisija
postoje dvije vrste građanskopravne zaštite – stvarnopravna
i obligacionopravna.70
63
Vid. D. Milić, Zaštita od imisije i od zloupotrebe susedskog prava
uopšte, Pravni život, br. 12/87, str. 1445; L. Dujmov, Građanskopravna
(sudska) zaštita od nedopuštenih imisija, Odvjetnik, 1–2/84, str. 1.
64
Vrhovni sud Vojvodine, Rev-347/88 od 20.4.1988, Sudska praksa, br.
11/88, str. 32.
65
Za štetu od imisija se odgovara ako prouzrokuju takve štetne posljedice
koje premašuju uobičajene okvire koji se tolerišu u savremenoj sredini –
v. Vrhovni sud BiH, Gž-111/08 od 24.4.1980, Bilten Vrhovnog suda BiH,
br. 2/80, str. 15.
66
R. Kovačević Kuštrimović, Vršenje prava svojine ... str. 97–98.
67
Vidi član 76 st. 4 i 5 ZSP-a.
68
Član 156 ZOO-a.
Vid. D. Palačković, Građanskopravna ekološka zaštita, Pravni život, br.
9/95, str. 357–377. O preventivnim sankcijama v. D. Nikolić, Građansko-
pravna sankcija, Geneza, evolucija i savremeni pojam, Novi Sad, 1995,
str. 101–104.
69
Vid. R. Kovačević Kuštrimović, Zahtev da se ukloni opasnost štete ...
str. 1225.
70
O odnosu između stvarnopravne i obligacionopravne zaštite kod imisija
ZIPS - broj 1419

Pored građanskopravne zaštite, zaštitu od imisija sve
više pružaju i propisi javnog prava (upravnopravna, pa čak
i krivičnopravna zaštita), prije svega propisi o zaštiti zdrave
životne sredine.71 Svaka država štiti zdravu životnu sredinu
u cilju zaštite i poboljšanja kvaliteta života.72 Danas se sve
veća pažnja mora poklanjati koordinaciji svojinskih pravila sa
principima zaštite životne sredine i zdravlja čovjeka.73 Pravo
na zdravu životnu sredinu se danas smatra kao posebno
ljudsko pravo. Da bi čovjek sačuvao svoje zdravlje mora da
živi u sredini koja je zdrava. Možemo slobodno konstatovati
da se težište zaštite od štetnih imisija sve više pomjera ka
javnom pravu i da se ubrzano razvija posebna pravna disci-
plina koja se bavi zaštitom od ekoloških imisija.74
***
ZSP na detaljan i sveobuhvatan način normira susjed-
ska prava. Vlasnik nepokretnosti ima obavezu da prilikom
njihovog korišćenja, pored svojih interesa, vodi računa i
o interesima susjeda. Pravna vlast vlasnika nepokretnosti
ograničena je susjedskim pravima. Ovim pravima se odre-
đuje minimum tolerancije koji mora postojati u odnosima
između susjeda odnosno vlasnika ili držaoca faktički pove-
zanih nepokretnosti.
Imisije predstavljaju najkompleksnije susjedsko pravo,
glavni izvor neugodnosti u suživotu susjeda. Radi se o slo-
ženom institutu u kome se prepliću privatni i javni interesi.
Imisije se određuju negativno, navođenjem nedopuštenih
načina njihovog vršenja. One predstavljaju određene nepri-
jatnosti koje dolaze s jedne nepokretnosti koje u značajnoj
mjeri ometaju uživanje susjedne nepokretnosti. Gotovo je
nemoguće nabrojati sve vrste imisija. Razvojem nauke i
tehnologije njihov broj se sve više povećava. Prema nači-
nu na koji dolaze na susjedne nepokretnosti imisije mogu
biti neposredne (direktne) i posredne (indirektne). Nepo-
v. B. Strohsack, Imisije – odnos između stvarnopravne i obveznopravne
zaštite, Zakonitost, br. 9–10/90, str. 1163– 1173; M. Krisper Kramberger,
op. cit., str. 82–83; N. Gavella, D. Hrabar, T. Klepac i I. Gliha, Zaštita sub-
jektivnih građanskih prava i građansko parnično pravo u Jugoslaviji, Naša
zakonitost, br. 9–10/89, str. 1018.
71
Član 35. Ustava Republike Srpske propisuje da čovjek ima pravo na
zdravu životnu sredinu i da je svako dužan daje u okviru svojih mogućno-
sti štiti i unapređuje. Zakon o zaštiti životne sredine (Službeni list RS
br.71/12) uređuje zaštitu životne sredine radi njenog očuvanja, sman-
jivanja rizika za život i zdravlje ljudi, te osiguravanja i poboljšanja kvaliteta
života.
72
O odgovornosti za štete prouzrokovane zagađenjem životne sredine v.
P. Šulejić, Zagađivanje životne sredine i osiguranje, Pravni život, br. 11/00,
str. 468-471.
73
Z. Rašović, Stvarno pravo, četvrto izmijenjeno i dopunjeno izdanje,
Podgorica, 2010, str. 390.
O sadržaju prava na zdravu životnu sredinu v. D. Todić i G. Milićević, Pra-
vo na zdravu životnu sredinu, Pravni život, br. 9/95, str. 282-285.
74
Vid. V. Rakić Vodinelić, Ekološko pravo kao pravo čoveka, Pravni život,
br. 9/95, str. 245-266.
ZIPS - broj 1419
STVARNO PRAVO
sredne imisije su, u pravilu, zabranjene, a posredne mogu
biti zabranjene ili dozvoljene, zavisno od toga da li prelaze
mjerila postavljena kriterijumom prekomjernosti. Zabrana
prekomjernih imisija obezbjeđuje ravnotežu između sadr-
žine prava svojine i načina njenog vršenja. Zakon poznaje
i prekomjerne posredne imisije koje se moraju trpjeti. One
potiču od djelatnosti za koju postoji pravni osnov, dozvola
nadležnog organa. Zaštita od imisija je jedan od osnovnih
načina za zaštitu od smetanja svojine štetnim uticajem sa
susjednih nepokretnosti. Cilj ovog uređenja je zaštita i una-
pređenje dobrosusjedskih odnosa, a time se svakako štiti i
interes društva da sačuva red i mir u slučaju kolizije interesa
njegovih građana.
VANPARNIČNI POSTUPAK
Naknada troškova postupka
kod uređenja međe
PITANJE: Da li u postupku uređenja međe stranke
mogu zaključiti sporazum u pogledu naknade troško-
va (da će protivnik naknaditi troškove predlagatelju
jer ih je uništenjem međašnih znakova izazvao)?
ODGOVOR: Postupak za uređenje međa je vanparnični
postupak, a shodno čl. 2. st.2. Zakona o vanparničnom po-
stupku u njemu se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom
postupku.
U parničnom postupku stranke mogu zaključiti sudsku
nagodbu o predmetu spora, a nagodba sadrži i sporazum o
troškovima (čl. 87 do 90 ZPP), a ako stranke ne postignu
sporazum o troškovima, mogu se dogovoriti da odluku o
troškovima donese sud.
Dakle, zaključenje sudske nagodbe se može odnositi
na glavni predmet spora samostalno ili na glavni predmet
zajedno sa zahtjevom za troškove (sporedni zahtjev). Zato
nema zakonske zapreke da sud odluči o uređenju međe bez
sporazuma stranaka, ali da stranke, istovremeno, zaključe
sporazum o naknadi troškova i da sporazum sud unese u
zapisnik. Zahtjev za naknadu troškova postupka je zahtjev
s kojim stranke mogu raspolagati i o tome se sporazumje-
ti, a sud to prihvatiti. Takav sporazum je po pravnoj prirodi
nagodba stranaka o naknadi troškova postupka i on se ne
može pobijati žalbom već samo tužbom kao i svaka sudska
nagodba. Tada, odluka o glavnoj stvari - uređenje međe se,
naravno, može pobijati žalbom.
Dakle, sporazum stranaka o naknadi troškova postupka
je stvar njihove dispozicije, koja nije zabranjena u imovin-
skom vanparničnom postupku.
Dr. sc. Muhamed CIMIROTIĆ,
sudija Kantonalnog suda u Bihaću
45
AKTUELNA PRAKSA SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI
STVARNO PRAVO
Hipoteka i pripadak
Član 141. stav 5. Zakona o stvarnim pravima („Sl. glasnik
Republike Srpske“, br. 124/08, 58/09, 95/11 i 60/15)
HIPOTEKA JE OGRANIČENO STVARNO PRAVO NA PO-
JEDINAČNO ODRE\ENOJ NEPOKRETNOSTI, KOJE DAJE
OVLAŠĆENJE SVOM NOSIOCU DA ODRE\ENO POTRAŽI-
VANJE, UKOLIKO MU NE BUDE ISPUNJENO NAKON DOS-
PIJEĆA, NAMIRI IZ VRIJEDNOSTI TE STVARI, PA KAKO JE
PREDMETNIM UGOVOROM O ZASNIVANJU HIPOTEKE
UGOVORENA HIPOTEKA SAMO NA PREDMETNOM ZEMLJI-
ŠTU, A NIJE UGOVORENO DA ĆE HIPOTEKA UKLJUČIVATI I
ZGRADU KAO INDIVIDUALNO ODRE\ENI OBJEKAT (PRIPA-
DAK ZEMLJIŠTA) KOJI TEK TREBA BITI IZGRA\EN NA TOM
ZEMLJIŠTU, U TAKVOJ SITUACIJI ZGRADA IZGRA\ENA
NAKON ZAKLJUČENJA UGOVORA O HIPOTECI NIJE PRIPA-
DAK ZEMLJIŠTA, U SMISLU ČLANA 41. STAV 5. ZAKONA O
STVARNIM PRAVIMA.
Iz obrazloženja:
Iz prvostepenog spisa proizlazi da su tužioci protiv tu-
ženog Osnovnom sudu u Banjaluci podnijeli tužbu radi pro-
glašenja izvršenja nedopuštenim, a u tužbenom zahtjevu je
predloženo prvostepenom sudu da proglasi nedopuštenim
izvršenje određeno rješenjem o izvršenju Okružnog privred-
nog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ip 112174 14 P od 7. 10.
2005. godine, u dijelu prodaje stanova određenih i u izreci
pobijanog rješenja. U skladu sa takvim tužbenim zahtjevom
tužioci su predmetnom tužbom predložili istom prvostepe-
nom sudu i da donese rješenje kojim se određuje sudska
mjera obezbjeđenja kojom se odlaže izvršenje određeno rje-
šenjem o izvršenju Okružnog privrednog suda u Banjaluci,
broj 57 0 Ip 112174 14 Ip od 7. 10. 2015. godine, i to u
dijelu koji se odnosi na prodaju stanova od 1. do 43. pobliže
određenih izrekom pobijanog rješenja.
Navedeni prijedlog tužioci obrazlažu time da su svi oni
vlasnici stanova u predmetnom stambenom objektu izgra-
đenom u Banjaluci, ulica Zmaj Ognjenog Vuka broj 152A,
na nekretnini označenoj kao kč. br. 364/0, upisanoj u zk. ul.
broj 998 k.o. Budžak, što po novom premjeru odgovara ne-
kretnini označenoj kao kč. br. 364, upisanoj u pl. broj 1124
k.o. Budžak. Za navedeni stambeni objekat u tužbi se ističe
da je u većinskom vlasništvu svih tužilaca, jer su oni stekli
pravo svojine na tačno određenim stanovima u tom objektu,
a po osnovu ugovora o kupoprodaji koje je svaki od tužilaca
pojedinačno zaključio za odgovarajući stan sa prodavcem
„…………….“ d.o.o. Banjaluka.
Ove navode tužioci su učinili vjerovatnim, u smislu člana
269. stav 1. tačka 1) Zakona o parničnom postupku („Služ-
beni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05,
46
63/07, 49/09 i 61/13), a što je pravilno utvrđeno i u pobi-
janom rješenju. Naime, pravilno je tim rješenjem utvrđeno
da iz izvedenih dokaza proizlazi da su tužioci kao kupci, po
osnovu odgovarajućih ugovora o kupoprodaji zaključenih sa
prodavcem „……………“ d.o.o. Banjaluka, stekli valjan
pravni osnov za sticanje prava vlasništva na predmetnim
stanovima i da su postali vlasnici tih stanova. To ni tuženi ne
spori, jer u žalbi navodi (str. 5. žalbe) da pitanje vlasništva
na predmetnim stanovima nije sporno među strankama i da
on ne spori da su tužioci zaključili predmetne ugovore o ku-
poprodaji tih stanova.
Međutim, tuženi smatra da su tužioci te stanove stekli op-
terećene hipotekom u korist tuženog, pa da se i na tim sta-
novima može provesti izvršenje bez obzira na to ko je njihov
vlasnik. Ovaj navod tuženog, koji predstavlja suštinski dio
predmetne žalbe, nije pravno osnovan iz sljedećih razloga.
Naime, ni tuženi ne spori, a to proizlazi i iz predmetnog spisa,
da je predmetnim ugovorom o zasnivanju hipoteke, notarski
sačinjenim i ovjerenim od strane notara …………….. u Ba-
njaluci, pod brojem OPU-768/2009 od 23. 4. 2009. godine (i
aneksom tog ugovora, broj OPU-1853/2010 od 10. 9. 2010.
godine), ugovoreno zasnivanje hipoteke na zemljišnim parce-
lama označenim kao kč. br. 364/0, bašta voćnjak treće klase
površine 1764 m2 i kč. br. 70/46 oranica u površini 172 m2,
upisanim u zk. ulošku broj 1535 Budžak, vlasništvo „SB In-
vest“ d.o.o. Banjaluka sa 1/1 dijela.
Dakle, iz navedenih dokaza proizlazi da je njima ugovore-
no zasnivanje hipoteke na pojedinačno određenom zemlji-
štu, a ne na bilo kakvoj stambenoj zgradi niti na stanovima
u zgradi, koji (zgrada, odnosno stanovi) nesporno nisu ni
bili izgrađeni u vrijeme zaključenja navedenih ugovora. Po-
red toga, iz sadržaja navedenih ugovora (osnovnog ugovora
o zasnivanju hipoteke od 23. 4. 2009. godine i aneksa tog
ugovora od 10. 9. 2010. godine) takođe proizlazi da nijed-
nim od njih ugovarači (založni povjerilac i založni dužnik)
nisu ugovorili ni zasnivanje hipoteke na zgradi kao objektu
koji tek treba biti izgrađen na tom zemljištu, da bi založni po-
vjerilac naknadno uknjižio hipoteku i na zgradi kada ona bude
izgrađena. Iz takvog stanja stvari, saglasno članu 139. stav
1. Zakona o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike
Srpske“, br. 124/08, 58/09, 95/11 i 60/15), proizlazi da je
predmetnim ugovorom o zasnivanju hipoteke ugovoreno za-
snivanje tog stvarnog prava samo na predmetnom zemljištu.
Tom zakonskom odredbom je propisano da je založno pravo
ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari, koje daje ovla-
šćenje svom nosiocu da određeno potraživanje, ukoliko mu
ne bude ispunjeno nakon dospijeća, namiri iz vrijednosti te
stvari. I iz stava 2. člana 139. Zakona o stvarnim pravima pro-
izlazi da založnim pravom može biti opterećena pojedinačno
određena nepokretna stvar koja se može unovčiti, kao i ide-
alni dio takve stvari (dakle, individualno određene nepokret-
nosti). Članom 141. stav 5. Zakona o stvarnim pravima jeste
propisano da založno pravo osigurava namirenje iz vrijednosti
zaloga kao cjeline, uključivši sve njene pripadnosti, ali se to
ZIPS - broj 1419
 AKTUELNA PRAKSA SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI
odnosi na pripadnosti određene nepokretnosti koje postoje
na nepokretnosti u trenutku zaključenja ugovora o zasnivanju
hipoteke ili ukoliko se tim ugovorom ugovori da će hipoteka
uključivati i nepokretnost (zgradu) koja tek treba da nastane
na zemljištu, što u ovom predmetu nije bio slučaj. Naime,
kako je već rečeno, predmetnim ugovorom o zasnivanju hi-
poteke ugovarači nisu ugovorili da će predmetna hipoteka na
individualno određenom zemljištu uključivati i zgradu kao in-
dividualno određeni objekat (pripadak zemljišta) koji tek treba
biti izgrađen na tom zemljištu. Usljed toga u konkretnom slu-
čaju ne dolazi u obzir ni primjena člana 141. stav 5. Zakona
o stvarnim pravima.
(Rješenje Okružnog suda u Banjaluci,
broj 71 0 P 255024 19 Mož od 24. 9. 2019. godine)
OBLIGACIONI ODNOSI
Kamata na kamatu kod kreditnog
poslovanja banaka
Član 400. Zakona o obligacionim odnosima
PO ODREDBAMA 400. STAV 1. ZOO, NIŠTAVA JE
ODREDBA UGOVORA KOJOM SE PREDVI\A DA ĆE NA KA-
MATU KADA DOSPIJE ZA ISPLATU, POČETI TEĆI KAMATA,
AKO NE BUDE ISPLAĆENA, NO KADA SE RADI O KREDIT-
NOM POSLOVANJU BANAKA, ODNOSNO MIKROKREDIT-
NIH ORGANIZACIJA, OVA ODREDBA ZOO SE NEĆE PRIMI-
JENITI, KAKO JE PREDVI\ENO ČLANOM 400. STAV 3. ZOO.
Iz obrazloženja:
Prvostepeni sud odbija tužiteljicu sa viškom tužbenog
zahtjeva u pogledu isplate ugovorene kamate u iznosu od
256,00 KM, navodeći da je tužiteljica potraživala ukupan
iznos od 1.085,60 KM na ime duga po osnovu ugovora o
kreditu, a koji iznos je veći od utvrđenog iznosa dugovanja
i za koji iznos je sud našao da nije pravilno obračunat (pri
čemu se ne navode razlozi kako i na koji način je došao do
takvog zaključka), te da je tužiteljica u iznos svog potraži-
vanja od 1.085,60 KM uvrstila i iznos dospjelog duga po
kamati od 256,60 KM, a koji iznos nije zasebno potraživala,
pozivajući se pri tome na odredbu člana 279. stav 1. ZOO,
da zatezna kamata ne teče na dospjelu, a neisplaćenu ugo-
vorenu ili zateznu kamatu, te da se na ukupan iznos duga
(glavnice i kamate) neosnovano potražuje zakonska zatezna
kamata od dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate.
Ovakav zaključak prvostepenog suda je pogrešan, a što
se i osnovano žalbom tužiteljice ističe, te da prvostepeni
sud nije pravilno obrazložio zašto tužiteljici nije dosudio ka-
matu po ugovoru o kreditu u iznosu od 256,60 KM, jer se
dospjeli dug po kamati uračunava u ukupni dug, jer to nije
zasebno potraživanje, nego dug, kojim se tužena obavezala
platiti prema ugovoru o kreditu.
ZIPS - broj 1419
Po odredbama 400. stav 1. ZOO, ništava je odredba
ugovora kojom se predviđa da će na kamatu kada dospije
za isplatu, početi teći kamata, ako ne bude isplaćena, no
kada se radi o kreditnom poslovanju banaka, odnosno mi-
krokreditnih organizacija, ova odredba se neće primijeniti,
kako je predviđeno članom 400. stav 3. ZOO. Iz navedene
odredbe koja se isključivo odnosi na ugovornu kamatu, sli-
jedi da banke, odnosno davaoci kredita mogu i ugovoriti da
će na ugovornu kamatu, ako o dospijeću ne bude isplaćena,
teći ugovorna kamata, no ako ovo nije ugovoreno, pravilo o
zabrani anatocizma primijeniće se i kod obračuna ugovor-
ne kamate iz ugovora o bankarskom kreditu. U konkretnom
slučaju, ugovorom o kreditu i to članom 3. predviđeno je
plaćanje zatezne kamate u skladu sa Zakonom o visini stope
zatezne kamate, koja iznosi 1% mjesečno (a to je opet na
godišnjem nivou 12%, što je u skladu sa Zakonom o visini
stope zatezne kamate) na iznos kredita koji je u kašnjenju
počev od datuma prvog kašnjenja.
(Presuda Kantonalnog suda u Tuzli,
broj 32 0 Mal 076534 14 Gž od 19. 2. 2015. godine)
RADNI ODNOSI
Novčana naknada u slučaju svjesnog
doprinosa nezaposlene osobe prestanku
njenog radnog odnosa
Član 36. i 37. Zakona o posredovanju u zapošljavanju u
socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba („Službene
novine Federacije BiH“ broj 41/01, 22/05 i 9/08)
Član 96. i 114. Zakona o radu („Službene novine
Federacije BiH“ broj 62/15 i 89/18)
SVJESNI DOPRINOS NEZAPOSLENE OSOBE PRESTAN-
KU NJENOG RADNOG ODNOSA NE POSTOJI AKO ONA NIJE
BILA U OBJEKTIVNOJ MOGUĆNOSTI PROMIJENITI SVOJE
PONAŠANJE U IZVRŠAVANJU SVOJIH RADNIH OBAVEZA
NA NAČIN DA IM U POTPUNOSTI UDOVOLJI.
TAKAV DOPRINOS NE POSTOJI AKO NEZAPOSLENA
OSOBA SVOJIM RADNIM OBAVEZAMA NIJE MOGLA UDO-
VOLJITI IZ RAZLOGA ŠTO SU JOJ ZA NJIHOVO IZVRŠAVA-
NJE POTREBNE VEĆE ILI DRUGAČIJE FIZIČKE I/ILI PSIHIČ-
KE SPOSOBNOSTI, PA, ZBOG TIH, ILI DRUGIH RAZLOGA,
NIJE U MOGUĆNOSTI POSTIĆI POTREBNU RADNU NORMU
PREDVI\ENU ZA POSLOVE KOJE OBAVLJA.
Iz obrazloženja:
Iz sadržaja odredaba člana 36. Zakona o posredovanju
u zapošljavanju u socijalnoj sigurnosti nezaposlenih oso-
ba („Službene novine Federacije BiH“ broj 41/01, 22/05 i
9/08), vidljivo je da nezaposlena osoba nema pravo na nov-
čanu naknadu samo u dva slučaja, i to: a) kad je svjesno
doprinijela prestanku radnog odnosa, i b) kad se utvrdi da je
47
AKTUELNA PRAKSA SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI
dobrovoljno napustila posao bez opravdanog razloga.
Tačka a) člana 36. Zakona o posredovanju u zapošlja-
vanju u socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba nije u tom
Zakonu bliže i dalje razrađena, dok je tačka b) bliže i dalje
razrađena odredbama člana 37. tog Zakona, kojima su na-
vedeni slučajevi u kojima, za dobrovoljno prekidanje radnog
odnosa od strane zaposlenika, postoji opravdan razlog koji
isključuje mogućnost primjene odredaba člana 36. tačka b)
tog Zakona (s tim da, pored opravdanih razloga iz člana 37.
Zakona o posredovanju u zapošljavanju u socijalnoj sigur-
nosti nezaposlenih osoba, u takvim slučajevima treba imati
u vidu i odredbe člana 98. Zakona o radu, kojima su takođe
definisani opravdani razlozi za otkaz ugovora koji daje za-
poslenik).
S obzirom da tačka a) člana 36. Zakona o posredovanju
u zapošljavanju u socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba,
kako je naprijed navedeno, nije u tom Zakonu bliže i dalje
razrađena, sud smatra da organi koji primjenjuju te odredbe
moraju postupati sa posebnim oprezom i da tu tačku mogu
zakonito primjeniti samo u slučaju kada nadležni organ koji
odlučuje o zahtjevu u toku postupka prikupi dokaze iz kojih
nesumnjivo proizilazi da je nezaposlena osoba svjesno do-
prinijela prestanku svog radnog odnosa, jer, iz tih odredaba
proizilazi da teret dokazivanja te činjenice leži na organu koji
vodi postupak, a ne na nezaposlenoj osobi.
Dalje, svjesni doprinos nezaposlene osobe prestanku
njenog radnog odnosa, shodno ciljnom i jezičkom tumače-
nju odredaba člana 36. tačka a) Zakona o posredovanju u
zapošljavanju u socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba,
po shvatanju suda može postojati samo u onim slučajevima
kada, iz utvrđenih činjenica u postupku za ostvarivanje prava
na predmetnu naknadu, nesumnjivo proizilazi ne samo da je
nezaposlena osoba bila svjesna da određenim ponašanjem
u izvršavanju svojih radnih obaveza može prouzrokovati pre-
stanak svog radnog odnosa, nego i da nije bila u objektivnoj
mogućnosti promijeniti svoje ponašanje u izvršavanju svojih
radnih obaveza na način da im u potpunosti udovolji, od-
nosno da ta osoba, izvršavanju svojih radnih obaveza nije
mogla udovoljiti iz razloga što su za ispunjenje tih obaveza
potrebne veće ili drugačije fizičke i/ili psihičke sposobnosti.
Takva nemogućnost, primjera radi, postoji u slučaju
kada je za određene poslove predviđena konkretna planska,
mjesečna ili druga norma, a zaposlenik, nije u mogućnosti
da to učini (bilo zbog objektivnih razloga koji se ne tiču neza-
poslene osobe, bilo zbog subjektivnih razloga koji se odno-
se na njegovu stručnost, te fizičku i/ili psihičku sposobnost
da obavlja određene poslove).
Stoga sud smatra da se, u slučaju kada je do prestan-
ka radnog odnosa neke osobe došlo iz razloga propisanih
odredbama člana 96. stav 1. tačka b) Zakona o radu, tj.
iz razloga što radnik nije u mogućnosti da izvršava svoje
obaveze iz radnog odnosa, ne može osnovano zaključiti da
je takva osoba svjesno doprinijela prestanku svog radnog
odnosa, i da se na takav slučaj ne mogu zakonito primjeniti
48
odredbe člana 36. tačka a) Zakona o posredovanju u zapo-
šljavanju u socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, koje se
primjenjuju kada je ta osoba svjesno doprinijela prestanku
svog radnog odnosa.
Ovo posebno ako se ima u vidu da je, shodno odredba-
ma člana 1. tog Zakona, suštinski i najvažniji cilj tog Zako-
na - materijalna i socijalna sigurnost nezaposlenih osoba
za vrijeme privremene nezaposlenosti, koji cilj, primjenom
odredaba člana 36. tog Zakona na način na koji ga tumače
tuženi i prvostepeni organ, u konkretnom i drugim sličnim
slučajevima, po shvatanju suda ne bi bio postignut.
U konkretnom slučaju, iz sadržaja rješenja kojim je tu-
žiocu otkazan ugovora o radu, proizilazi da je poslodavac
tužiocu dao otkaz iz razloga što tužilac nije bio u mogućnosti
da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa za više mjeseci
u toku 2016. godine, jer u to vrijeme nije ispunio minimum
radnih obaveza predviđenih planom rada zastupnika poslo-
davca, preuzetih ugovorom o radu, a poslodavac se, pri do-
nošenju tog rješenja, izričito i pozvao na odredbe člana 96.
stav 1. tačka b) Zakona o radu („Službene novine Federacije
BiH“ broj 62/15 i 89/18), zbog čega sud smatra da su tuženi
i prvostepeni organ nepravilno primjenili odredbe člana 36.
tačka a) Zakona o posredovanju u zapošljavanju u socijalnoj
sigurnosti nezaposlenih osoba, jer, ni iz tog rješenja, a ni iz
drugih dokaza provedenih u upravnom postupku, ne proi-
zilazi da je tužilac svjesno doprinio prestanku svog radnog
odnosa.
Iz tih razloga suda smatra da je, zbog nepravilnog tu-
mačenja tih odredaba od strane tuženog i prvostepenog
organa, došlo do naprijed navedene nepravilne primjene
materijalnog prava.Sud je nepravilnom ocijenio i primjenu
odredaba člana 114. stav 1. i 2. Zakona o radu („Službene
novine Federacije BiH“ broj 62/15).
Ovo stoga što mogućnost koju daju te zakonske odred-
be ne predstavlja obavezu zaposlenika da, u vezi prestanka
svog prava, pokreće sudski postupak kod nadležnog suda,
radi poništenja predmetnog rješenja o otkazu ugovora o
radu, nego, kako se pravilno ocjenjuje u predmetnoj tužbi,
samo pravo zaposlenika da to učini, a samom zaposleniku
ostavljena je mogućnost da, u zavisnosti od toga kako on
lično cijeni zakonitost takvog rješenja, sam procjeni i odluči
da li će takav postupak pokrenuti ili ne, i da li da se upušta
u rizik vođenja takvog postupka i snošenje eventualnih sud-
skih troškova i drugih mogućih posljedica vođenja takvog
postupka (ovo pogotovo ukoliko i sam zaposlenik ocijeni
da, zbog određenih objektivnih ili subjektivnih razloga, za-
ista nije u mogućnosti da svoje obaveze ostvaruje prema
planovima i zahtjevima poslodavca).
Stoga sud smatra da sama činjenica da tužilac protiv
predmetnog rješenja o otkazu ugovora o radu nije pokre-
nuo sudski postupak, ni po odredbama člana 114. Zakona
o radu, a ni po drugim odredbama tog Zakona ili Zakona o
posredovanju u zapošljavanju u socijalnoj sigurnosti neza-
poslenih osoba, za rješavanje ove upravne stvari ne pred-
ZIPS - broj 1419
 AKTUELNA PRAKSA SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI
stavlja relevantnu činjenicu, i da u konkretnom slučaju nije
bilo mjesta primjeni odredaba člana 114. Zakona o radu.“
(Iz presude Kantonalnog suda u Tuzli
broj 03 0 U 017122 17 U, od 13. 8. 2019. godine)
KRIVIČNO PRAVO
Ublažavanje propisane kazne zatvora i
izricanje novčane kazne
Član 46. stav 3. i 4. Krivičnog zakonika Republike Srpske
SUD JE DUŽAN IZREĆI NOVČANU KAZNU AKO JE DO
KAZNE ZATVORA DO ŠEST MJESECI DOŠAO I UBLAŽAVA-
NJEM PROPISANE KAZNE ZATVORA AKO NEMA POSEB-
NIH OKOLNOSTI DJELA I UČINIOCA KOJE UKAZUJU DA
SE NJOM NEĆE MOĆI OSTVARITI SVRHA KAŽNJAVANJA I
SPROVESTI NJENA NAPLATA.
Iz obrazloženja:
Zahtjev preko kritike primjene odredbe o ublažavanju ka-
zne i izricanju novčane kazne u konkretnom slučaju, dovodi
u pitanje mogućnost izricanja novčane kazne za ona djela za
koja se po zakonu ni ublažavanjem ne može izreći novčana
kazna, a sud je kaznu ublažio ispod šest mjeseci zatvora.
Odgovor na ovo pitanje treba potražiti u jezičkom, sistemat-
skom i ciljnom tumačenju odredbe člana 46. stav 3. i 4.
Krivičnog zakonika Republike Srpske (Službeni glasnik RS,
broj 64/17-KZ RS). Odredba stava 3. propisuje da kaznu
zatvora do šest mjeseci sud može izreći samo ako posebne
okolnosti djela i učinioca ukazuju da se novčanom kaznom
ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna
neće moći izvršiti. Zakonodavac ne pravi razliku da li se do
te kazne zatvora došlo ublažavanjem zakonom propisane
kazne ili je ona u granicama zakonom propisane kazne za
određeno krivično djelo. Sama odredba je imperativnog ka-
raktera, a od nje se može odstupiti i izreći kazna zatvora do
šest mjeseci samo ako je ispunjen negativni uslov sadržan
u postojanju posebnih, dakle ne običnih, okolnosti djela i
učinioca koje ukazuju da se novčanom kaznom ne može
postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći
naplatiti. Odredbom stava 4. zakonodavac je isključio pri-
mjenu odredbe stava 3. ovog člana na kaznu zatvora kao
zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (supletorni zatvor)
ili za opozvanu uslovnu osudu. To su jedina dva izuzetka
na koja se ne primjenjuje stav 3. bez obzira što ne postoji
negativni uslov koji je u njemu propisan. Zakonodavac se u
tekstu zakona više ne bavi ovim pitanjem niti propisuje bilo
koji drugi izuzetak. Ovdje treba imati u vidu da je cilj zakono-
davca bio da se zbog svojih negativnih posljedica izbjegne
izricanje kratkotrajnih kazni zatvora osim u onim slučajevi-
ma kada to okolnosti krivičnog djela i učinioca zbog kaznene
politike zahtijevaju. Sud je dužan izreći novčanu kaznu ako
ZIPS - broj 1419
je do kazne zatvora do šest mjeseci došao i ublažavanjem
propisane kazne zatvora ako nema posebnih okolnosti djela
i učinioca koje ukazuju da se njom neće moći ostvariti svr-
ha kažnjavanja i sprovesti njena naplata. Kada je umjesto
ublažene kazne zatvora od tri mjeseca izrekao novčanu ka-
znu sud nije prekoračio svoja ovlaštenja koja po zakonu ima
tako da nije povrijedio krivični zakon u odredbi člana 312.
tačka d) KZ RS, kao što zahtjev tvrdi.
(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske,
broj 80 0 K 094472 18 Kvlz od 7. 8. 2019. godine)
NASLJEDNO PRAVO
Upis prava vlasništva temeljem
rješenja o nasljeđivanju
Član 42. Zakona o zemljišnim knjigama
NIJE OSNOVAN ZAHTJEV STRANKE ZA UPIS PRAVA
VLASNIŠTVA TEMELJEM RJEŠENJA O NASLJE\IVANJU
AKO NA NASLJE\ENIM NEKRETNINAMA OSTAVILAC NIJE
UPISAN KAO VLASNIK U ZEMLJIŠNOJ KNJIZI.
Iz obrazloženja:
Rješenjem Zemljišno knjižnog ureda Općinskog suda u
B...., br. 017-0-Dn-16-006445 od 14. 2. 2017. godine od-
bijen je kao neosnovan zahtjev T. S. sina M... iz B. L. pod-
nesen 5. 12. 2016. godine, radi upisa prava vlasništva na
nekretninama Š. M. sina M. i B., upisane u zk. ul. 199 k.o.
SP R-l temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u
B.. br. O-130/71 od 25. 1. 1971. godine i rješenja od 30. 9.
2016. godine.
Protiv označenog rješenja žalbu je izjavio T.S. iz obrazlo-
ženja proizlazi da rješenje pobija u cijelosti...
Žalba nije osnovana.
Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u granicama žalbe-
nih razloga i po službenoj dužnosti, a odlučio je kao u izreci
rješenja, zbog slijedećeg:
Prvostepeni sud je utvrdio da je 5. 12. 2016. godine T.S
podnio zahtjev radi upisa prava vlasništva na nekretninama
u zk. ul. 199 k.o. SP R.L , na osnovu rješenja o nasljeđivanju
Općinskog suda u B broj O-130/71, da je dostavio rješenje
o nasljeđivanju od 25. 2. 1972. godine i 30. 9. 2016. go-
dine, da je zahtjev neosnovan, zato što ostavitelj Š. M. sin
M. i B. nije uknjižen kao vlasnik niti kao suvlasnik nekretnina
u zk. ul. 199 k.o. SP R.-L. po ručno vođenoj evidenciji ze-
mljišne knjige,, a ni tako i u elektronski vođenoj knjizi.
Cijeneći utvrđenje prvostepenog suda, koje nije u su-
protnosti sa činjenicama koje proizlaze iz spisa predmeta,
po ocjeni ovog suda osnovano je prvostepeni sud odbio
zahtjev za upis u zemljišnu knjigu rješenja o nasljeđivanju
na koje se poziva žalitelj, zato što ostavilac Š. M. sin M. i B.
nije uknjižen u zemljišnoj knjizi kao vlasnik niti kao suvlasnik
nekretnina u zk. ul. 199 k.o. SP R-L što ni jednim žalbenim
49
AKTUELNA PRAKSA SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI

navodom nije dovedeno u sumnju. upisanih u pl. 297 k.o. Gudovac koje je bilo prije zaključenja
Cijeneći navedeno razlozi na kojima podnosilac žalbe označenog ugovora, zašto je dao pravilne i potpune razloge
temelji žalbu nisu osnovani, a kako prvostepeni sud nije na strani 3. i strani 4., koje kao pravilne prihvata i ovaj sud
učinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj pa se revidentica na iste upućuje zbog nepotrebnog ponav-
dužnosti, zato je temeljem odredbe člana 235. stav 1. tačka ljanja.
2. Zakona o parničnom postupku ovaj sud žalbu odbio jer je I po ocjeni ovog suda ugovor o prenosu prava vlasništva
neosnovana, a potvrdio prvostepeno rješenje. nekretnina koji je zaključen bez saglasnosti tužiteljice, kao
(Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću, bračnog partnera, nije u cijelosti ništav, jer je prvotuženi za-
broj: 01 0 Dn 012290 17 Gž od 23. 5. 2018. godine) ključenjem ovog ugovora mogao raspolagati-otuđiti samo
1/2 nekretnina u njegovom suvlasništvu, a ne i dijelom
nekretnina čiji je suvlasnik tužiteljica po osnovu sticanja u
Ništavost ugovora o otuđenju dijela braku, pa su bili ispunjeni zakonski uslovi za utvrđenje djeli-
bračne stečevine mične ništavosti ugovora o prenosu prava vlasništva za 1/2
nekretnina u suvlasništvu samo tužiteljice, i ispravka upisa
Član 103. Zakona o obligacionim odnosima u zemljišnim knjigama, u skladu sa odredbom iz člana 103
Član 251. Porodičnog zakona i 105 važećeg Zakona o obligacionim odnosima, kako to
pravilno nalazi i drugostepeni sud.
DJELIMIČNO JE NIŠTAV UGOVOR O PRENOSU PRAVA (Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH,
VLASNIŠTVA ONOGA DIJELA IMOVINE KOJI DIO JE BRAČ- br. 18 0 P 015293 16 Rev od 29. 1. 2019. godine)
NA STEČEVINA SUPRUŽNIKA.
PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE
Iz obrazloženja:
...Nije osnovan ni revizijski prigovor pogrešne primjene
materijalnog prava.
Preispitivanje pravosnažnog rješenja
Iz činjeničnog utvrđenja nižestepenih sudova, za koja je
Član 100. stav 1. Zakona o penzijskom i
vezan revizijski sud (član 240. stav (2) ZPP), proizilazi da su
invalidskom osiguranju FBiH
tužiteljica i prvotuženi zaključili brak 12. 11. 1966. godine,-
da su bračni partneri, da su u toku trajanja braka od 1966.
AKO JE POVRIJE\EN ZAKON NA ŠTETU KORISNIKA
godine, a koji i dalje traje, zajedničkim radom i sredstvima,
PRAVA MOŽE SE TRAŽITI IZMJENA PRAVOSNAŽNOG RJE-
stekli nekretnine upisane pl. 297 k.o. Gudovac, da je prvo-
ŠENJA BEZ OBZIRA ŠTO TUŽITELJ NIJE IZJAVLJIVAO ŽAL-
tuženi upisan kao isključivi vlasnik i posjednik ovih nekret-
BU PROTIV RJEŠENJA ČIJU IZMJENU TRAŽI.
nina ukupne površine 18104 m2, na osnovu kupoprodajnog
ugovora ugovora od 2008. godine, da navedene nekretnine
Iz obrazloženja:
predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, da tužiteljica i pr-
Iz stanja upravnog spisa i obrazloženja pobijane presude
votuženi, kao bračni partneri nisu ugovorili svoje dijelove u
proizilazi da je tužitelju rješenjem tuženog organa od 25. 5.
navedenoj stečevini, da su njihovi suvlasnički dijelovi jedna-
2004. godine (čija se izmjena traži) priznato pravo na inva-
ki, neovisno od doprinosa u sticanju bračne stečevine, da je
lidsku penziju u iznosu od =165,24 KM mjesečno počev od
tužiteljica suvlasnik na toj imovini sa dijelom 1/2, da je pr-
21. 11. 2002. godine; da je ovo rješenje postalo konačno
votuženi kao prenosioc 10.05.2011 godine, pred notarom,
i pravosnažno, jer tužitelj na isto nije izjavljivao žalbu; da je
sa drugotuženim kao sticaocem zaključio ugovor broj OPU-
prema sadržini ovog rješenja od 25. 5. 2004. godine tuži-
IP:180/2011, o prenosu prava vlasništva na nekretninama
telj ispunio uslove za sticanje prava na invalidsku penziju u
upisanim u pl. 297 k.o. Gudovac, a radi povećanja kapitala
smislu člana 52. Zakona o penzijskom i invalidskom osigu-
društva DOO „C.P...“ B.K da je prvotuženi bez saglasnosti i
ranju, te je visina penzije određena prema članu 6. Zakona o
znanja tužiteljice, ovim pravnim poslom (ugovorom o pre-
izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom
nosu prava vlasništva na nekretninama) otuđio nekretnine
osiguranju; da se tužitelj zahtjevom podnesenim dana 4. 7.
koje su bračna stečevina tužiteljice u suvlasništvu od 1/2.
2012. godine obratio prvostepenom organu tražeći izmjenu
Polazeći od činjeničnih utvrđenja suprotno navodima
pravosnažnog rješenja o priznavanju prava na penziju zbog
revizije drugostepeni sud je pravilno žalbu drugotuženog
povrede zakona na štetu korisnika prava (član 100. stav 1.
djelimično uvažio prvostepenu presudu preinačio u stavu 2.
Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju), kojim je tra-
izreke, na način da je utvrdio da je djelimično ništav ugovor
žio da se izmijeni rješenje od 25. 5. 2004. godine na način
o prenosu prava vlasništva radi povećanja kapitala društva
da mu se prizna na zakonu utemeljena visina penzije, isplate
DOO „C...P...“ B.K broj OPU-IP:180/2011 od 10. 5. 2011.
utvrđeni zaostaci i nastavi na zakonu utemeljena isplata ubu-
godine, za 1/2 nekretnina koje su označene u ugovoru, i na-
duće; da je rješenjem prvostepenog organa direktora Kan-
ložio uspostavu zemljišno knjižnog stanja za 1/2 nekretnina
tonalne administrativne službe tuženog u Mostaru, matični
50 ZIPS - broj 1419
 AKTUELNA PRAKSA SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI
broj: 1049446084 od 18. 2. 2013. godine odbijen tužiteljev
zahtjev za izmjenu pravomoćnog rješenja, podnesen dana
4. 7. 2012. godine; da je u postupku po tužiteljevoj žalbi
izjavljenoj protiv ovog rješenja tuženi osporenim rješenjem
žalbu odbio cijeneći da je odluka prvostepenog organ pra-
vilna i zakonita, jer je izmjenama i dopunama Zakona o pen-
zijskom i invalidskom osiguranju (“Službene novine FBiH”
broj 4/09), koje su stupile na snagu 27. 1. 2009. godine, a
primjenjuju se od 1. 1. 2009. godine, u članu 156. stav 3.
Zakona propisano da se sa danom stupanja na snagu ovog
zakona prestaju primjenjivati: 1. Zakon o penzijskom i inva-
lidskom osiguranju vojnih osiguranika (“Službeni list R BiH”
broj 2/92 i 13/94) 2. Zakon o mirovinskom i invalidskom
osiguranju vojnih osiguranika HR-HB (“Narodni list HR-HB”
broj 46/95), pa kako se Zakon o mirovinskom i invalidskom
osiguranju vojnih osiguranika prestao primjenjivati od 1. 1.
2009. godine, a imenovani je zahtjev za izmjenu rješenja
podnio nakon prestanka važenja pomenutog Zakona, to
je cijenjeno da je pravilno odbijen zahtjev podnesen 4. 7.
2012. godine. Odlučujući o tužiteljevoj tužbi podnesenoj
protiv osporenog rješenja tuženog prvostepeni sud je po-
bijanom presudom istu odbio, cijeneći da su prvostepeni i
tuženi organ pravilno postupili kada su u odnosu na zahtjev,
odnosno žalbu tužitelja, negativno odlučili iz razloga što ne
postoje uslovi da bi se donijelo novo rješenje po osnovu
člana 100. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju,
a na osnovu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
vojnih osiguranika (koji je prestao da se primjenjuje), kako
to tužitelj podnesenim zahtjevom traži, cijeneći uz to i da je
tužitelj, ukoliko je smatrao da mu prvostepeni organ, po bilo
kom osnovu, nije pravilno utvrdio visinu penzije u skladu
sa zakonom, imao pravo protiv tog rješenja izjaviti žalbu,
a što je tužitelj propustio, pa je na taj način prihvatio da je
prvostepenim rješenjem od 25. 5. 2004. godine organ pra-
vilno utvrdio najpovoljniju penzijsku osnovu i visinu penzije.
Međutim, ovakvo pravno stanovište prvostepenog suda i
upravnih organa ne može se prihvatiti kao pravilno.
Naime, odredbom člana 100. stav 1. Zakona o penzij-
skom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije
BiH“ broj: 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12)
propisano je da se pravosnažno rješenje o ostvarivanju pra-
va iz penzijskog i invalidskog osiguranja može izmijeniti no-
vim rješenjem, ako je pravosnažnim rješenjem povrijeđen
zakon na štetu korisnika prava.
Imajući u vidu sadržinu naprijed citirane zakonske odred-
be (za koju se u navodima zahtjeva pravilno ističe da nije
propisan rok u kome se može tražiti izmjena pravosnažnog
rješenja po osnovu ove zakonske odredbe), za rješavanje po
tužiteljevom zahtjevu u obzir dolazi primjena zakona koji je
bio na snazi kada je tužitelj pravosnažnim rješenjem ostvario
pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja (pravo na penzi-
ju), a Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih
osiguranika HR-HB (“Narodni list HR-HB” broj 46/95) je bio
na snazi kada je rješenje tuženog organa od 25.05.2004.
ZIPS - broj 1419
godine kojim je tužitelj ostvario pravo na invalidsku penziju
postalo pravosnažno. Suprotno stanovištu upravnih organa
i prvostepenog suda, u konkretnom slučaju mogu se primi-
jeniti odredbe navedenog Zakona o mirovinskom i invalid-
skom osiguranju vojnih osiguranika HR-HB, koji je važio u
vrijeme donošenja rješenja čija se izmjena traži u skladu sa
odredbom člana 100. stav 1. Zakona o penzijskom i inva-
lidskom osiguranju, jer prestanak važenja odredbi ovog Za-
kona propisan odredbama Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene
novine Federacije BiH“ broj 4/09) znači da se od dana stu-
panja na snagu tih izmjena u pogledu ostvarivanja prava iz
penzijskog i invalidskog osiguranja ubuduće neće primjenji-
vati odredbe tog Zakona, ali ne isključuje mogućnost primje-
ne istog u situaciji propisanoj članom 100. stav 1. Zakona o
penzijskom i invalidskom osiguranju, pri čemu je pogrešan
i stav prvostepenog suda iz pobijane presude da činjenica
da tužitelj nije ulagao žalbu protiv rješenja tuženog organa
od 25.05.2004. godine kojim je ostvario pravo na invalid-
sku penziju spriječava mogućnost podnošenja zahtjeva za
izmjenu pravosnažnog rješenja u skladu sa odredbom člana
100. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osigura-
nju, jer se ne radi o vanrednom pravnom sredstvu, već o
posebnom načinu izmjene pravosnažnog rješenja u slučaju
povrede zakona na štetu tužitelja.
Imajući u vidu naprijed izneseno, ovaj Sud je primjenom
člana 46. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima zahtjev
za vanredno preispitivanje sudske odluke uvažio i pobijanu
presudu prvostepenog suda preinačio na način da je tužba
uvažena, osporeno i prvostepeno rješenje poništeno i pred-
met vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i
rješavanje, kako bi taj organ prilikom ponovnog postupanja
otklonio nedostatke na koje je ukazano ovom presudom, te
u skladu sa naprijed iznesenim utvrdio da li je donošenjem
rješenja povrijeđeno pravo na štetu tužitelja.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH,
broj 07 0 U 009353 15 Uvp od 1. 11. 2018. godine)
UPRAVNI POSTUPAK
Objektivni rok za obnovu
upravnog postupka
Član 249. stav 3. Zakona o upravnom postupku
Član 53. stav 1. Zakona o pravima branilaca i
članova njihovih porodica
OBJEKTIVNI ROK OD PET GODINA ZA OBNOVU UPRAV-
NOG POSTUPKA ZA STRANKU POČINJE TEĆI OD DANA
KADA JOJ JE DOSTAVLJENO RJEŠENJE PO KOJEM SE
OBNOVA TRAŽI, A ZA NADLEŽNI ORGAN OD DANA DONO-
ŠENJA RJEŠENJA.
51
AKTUELNA PRAKSA SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI
Iz obrazloženja:
Prema podacima iz spisa predmeta proizilazi da je rani-
jim rješenjem Kantonalne uprave za pitanja branitelja i inva-
lida domovinskog rata T., broj: R-02-41-8572/06 od 21. 11.
2006. godine, tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog inva-
lida VIII (osme) grupe sa 40% vojnog invaliditeta (te poni-
šteno prvostepeno rješenje od 9. 1. 2006. godine), te da su
nadležni organi u predmetnoj stvari u ponovnom postupku,
postupajući po nalogu iz navedenog rješenja Inspektorata od
21. 6. 2013. godine, prvostepenim i osporenim rješenjem,
primjenom člana 34. stav 3. Zakona o pravima branilaca i
članova njihovih porodica, a na osnovu nalaza i mišljenja
Ljekarske komisije za nadzor i medicinsko vještačenje lica
obuhvaćenih Zakonom o pravima branilaca i članova njiho-
vih porodica u postupku nadzora medicinskog vještačenja,
broj: KLJV-SA-77/13 od 6. 5. 2013. godine, koja je invali-
ditet tužitelja ocijenila ispod 20%, tužitelju utvrdili prestanak
svojstva ratnog vojnog invalida sa 31. 5. 2013. godine, uki-
dajući pri tome ranije rješenje od 21. 11. 2006. godine (jer
je nastupila promjena u odnosu na ranije utvrđeni procenat
invaliditeta). Prvostepeni sud je, po tužbi tužitelja, osporeno
rješenje tuženog ocijenio kao pravilno i na zakonu zasnova-
no (te tužbu odbio), pozivajući se pri tome na odredbu člana
52. stav 2. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih
porodica (jer je navedeni nalaz i mišljenje razlog za obnovu
upravnog postupka ukoliko je drugačiji u odnosu na nalaz i
mišljenje drugih ljekarskih komisija).
Međutim, nije sporno da je odredbom člana 34. stav
3. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
(„Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj:
33/04, 56/05, 70/07 i 9/10), a na koju se pozivaju nadležni
organi u svojim rješenjima, regulisano da će prvostepeni
nadležni organ za branilačko-invalidsku zaštitu po službe-
noj dužnosti, na osnovu prijave korisnika prava ili saznanja
na drugi način o nastaloj promjeni iz stava 2. ovog člana
(koja utiče na korištenje, obim i prestanak prava), pokrenuti
postupak odmah a najkasnije u roku od 15 dana od dana
prijema zahtijeva, odnosno saznanja, te donijeti rješenje o
prestanku ili izmjeni priznatih prava prema ovom Zakonu, sa
pravnim djelovanjem od prvog narednog mjeseca po nasta-
loj promjeni.
Kako prema stanju spisa predmeta proizlazi da je od
strane prvostepenog nadležnog organ za branilačko-inva-
lidsku zaštitu, odnosno Službe za opće upravne i društvene
djelatnosti općine J,, rješenje Inspektorata tuženog od 21. 6.
2013. godine zaprimljeno dana 5. 7. 2013. godine (što čini
momenat saznanja ovog organa o nastaloj promjeni iz citi-
rane odredbe člana 34. stav 3. Zakona o pravima branilaca
i članova njihovih porodica, od kada prema ovoj odredbi pr-
vostepenom organu teče rok od 15 dana da pokrene postu-
pak po službenoj dužnosti, te donese rješenje o prestanku
ili izmjeni priznatih prava tužitelju prema ovom Zakonu, sa
52
pravnim djelovanjem od prvog narednog mjeseca po nasta-
loj promjeni, u konkretnom slučaju nastala promjena utvr-
đena je nalazom i mišljenjem nadležne ljekarske komisije od
6. 5. 2013. godine), a da je tek dana 29. 8. 2013. godine od
strane prvostepenog organa stavljen prijedlog za pokretanje
postupka po službenoj dužnosti radi donošenja rješenja (a
prema službenoj zabilješci iz spisa predmeta tužitelju je 14.
8. 2013. godine upućena obavijest o rješenju Inspektorata)
i da je u skladu sa tim prijedlogom dana 2. 9. 2013. godi-
ne doneseno prvostepeno rješenje, to u smislu člana 34.
stav 3. citiranog zakona prvostepeni organ nije pokrenuo
postupak u zakonom propisanom roku (15 dana od dana
saznanja-od 5. 7. 2013. godine). 
Nadalje, nije sporno da je odredbom člana 52. stav 2.
Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, na
koju se pozvao prvostepeni sud u pobijanoj presudi, propi-
sano da ukoliko u postupku nadzora i medicinskog vješta-
čenja posebna ljekarska komisija iz člana 47. stav 4. tog
zakona donese drugačiji nalaz i mišljenje u odnosu na nalaz
i mišljenje ljekarskih komisija iz člana 47. stav 1., 2. i 3. tog
zakona, taj nalaz i mišljenje će poslužiti kao razlog za obno-
vu postupka. Međutim, prvostepeni sud u potpunosti iz vida
gubi odredbu člana 249. stav 3. Zakona o upravnom po-
stupku – Službene novine Federacije BiH, broj: 2/98 i 48/99
(na čiju primjenu upućuje i odredba člana 53. stav 1. Zakona
o pravima branilaca i članova njihovih porodica), kojom je
propisano da nakon proteka roka od pet godina od dostav-
ljanja konačnog rješenja stranci obnova se ne može tražiti
niti se može pokrenuti po službenoj dužnosti. Kod činjenice
da je konačno rješenje od 21. 11. 2006. godine (u odnosu
na koje se sada po službenoj dužnosti provodi postupak),
uručeno tužitelju dana 29. 1. 2007. godine, tada proizilazi
da u predmetnoj stvari nisu ni bili ispunjeni uvjeti za obnovu
postupka primjenom odredbe člana 52. stav 2. Zakona o
pravima branilaca i članova njihovih porodica, obzirom na
protek roka od pet godina od dostavljanja konačnog rješenja
tužitelju (pokretanje postupka zatraženo naloženom mjerom
Inspektorata tek rješenjem od 21. 6. 2013. godine, a obno-
va postupka pokrenuta 29.08.2013. godine).
Kako iz navedenih razloga proizlazi da su rješenja nad-
ležnih organa, a i pobijana presuda doneseni uz povrede
federalnog materijalnog zakona i pravila federalnog zakona
o postupku koje su bile od uticaja na rješenje ove stvari, to
je, po ocjeni ovog suda, zahtjev za vanredno preispitivanje
sudske odluke osnovan, pa je ovaj sud, primjenom člana
46. stav 1. 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev uvažio,
preinačio pobijanu presudu prvostepenog suda i riješio tako
što je uvažio tužbu tužitelja, te poništio osporeno tuženog
od 14.03.2014. godine, kao i prvostepeno rješenje od 2. 9.
2013. godine.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH
broj: 06 0 U 007005 15 Uvp od 1.11.2018. godine)
ZIPS - broj 1419
 AKTUELNA PRAKSA SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI
PARNIČNI POSTUPAK
Naknada troškova postupka
Član 386. Zakona o parničnom postupku
NALAGANJE TUŽITELJU DA PLATI PUNE TROŠKOVE
SASTAVA ŽALBE FEDERALNOM PRAVOBRANILAŠTVU
PREMA ADVOKATSKOJ TARIFI MOŽE SE TUMAČITI KAO
OGRANIČENJE KOJE NARUŠAVA PRAVO NA PRISTUP
SUDU, A TAKVA ODLUKA, U KONKRETNOM SLUČAJU,
PREDSTAVLJALA BI NEPROPORCIONALAN I PRETJERAN
TERET ZA TUŽITELJA
Iz obrazloženja:
Suprotno navedenom nižestepeni sudovi su pogreš-
no primijenili materijalno pravo kada su temeljem odredbe
člana 395. ZPP obavezali tužitelja da drugotuženoj naknadi
troškove parničnog postupka u iznosu od 1.080,00 KM.
Neosnovan je zahtjev drugotužene za naknadu troškova
parničnog postupka, koji je u toku postupka pred drugoste-
penim sudom opredijeljen u vidu zahtjeva za naknadu troš-
kova sastava žalbe od strane pravobranioca. U konkretnom
slučaju nalog tužitelju da plati pune troškove sastava žalbe
drugotužene prema advokatskoj tarifi može se tumačiti kao
ograničenje koje narušava pravo na pristup sudu. Kod utvr-
đivanja troškova postupka treba imati u vidu odredbe člana
6. stav 1. Evropske konvencije koji daje svakome pravo da
sudu podnese tužbu u vezi sa svojim građanskim pravima
i obavezama. Ova odredba sadrži „pravo na sud“, odnosno
pravo na pristup sudu što podrazumijeva pravo na pokre-
tanje sudskih postupaka pred sudom u građansko pravnim
predmetima. Stoga bi se nalog tužitelju da plati troškove po-
stupka zastupanja Federacije BiH prema Advokatskoj tarifi
mogao tumačiti kao ograničenje koje narušava pravo na pri-
stup sudu i da bi u situaciji kada bi tužitelj bio obavezan da
plati troškove Federalnom pravobranilaštvu Sarajevo, koje
zastupa Federaciju BiH kao tuženu u postupku za naknadu
nematerijalne štete koju je tužitelj pretrpio kao žrtva ratnog
zločina, takva odluka, u okolnostima konkretnog slučaja,
predstavljala bi neproporcionalan i pretjeran teret za tužite-
lja. Ovakav pravni stav zauzeo je Ustavni sud BiH u svojoj
odluci, odluka broj AP-1101/17 od 22. 3. 2018. godine.
Imajući u vidu izloženo, ovaj sud je odredbu člana 386.
stav (1) ZPP u konkretnom slučaju primijenio na način koji
nije suprotan odredbi člana 6. stav (1) EKLJP, koja se, za-
jedno sa njenim protokolima direktno primjenjuje u Bosni
i Hercegovini i ima prioritet nad svim ostalim zakonima u
smislu odredbe člana II.2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa
je ocijenio da u ovom slučaju zahtjev drugotužene za nakna-
du troškova postupka nije osnovan.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH,
broj 23 0 P 024358 17 Rev od 10. 1. 2019. godine)
ZIPS - broj 1419
IZVRŠNI POSTUPAK
Prelaz potraživanja –
promjena tražioca izvršenja
Član 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku
(„Sl. glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05,
118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i 66/18)
KAKO SE POTRAŽIVANJE ČIJE IZVRŠENJE JE ODREDIO
SUD ZASNIVA NA VJERODOSTOJNOJ ISPRAVI, A NE NA
IZVRŠNOJ ISPRAVI, U TAKVOJ SITUACIJI NIJE DOZVOLJEN
PRIJEDLOG ZA PROMJENU TRAŽIOCA IZVRŠENJA, JER
JE ČLANOM 30. STAV 1. ZAKONA O IZVRŠNOM POSTUP-
KU PROPISANO DA SE IZVRŠENJE MOŽE ODREDITI NA
PRIJEDLOG I U KORIST LICA KOJE NIJE OZNAČENO KAO
TRAŽILAC IZVRŠENJA SAMO AKO SE NJEGOVO POTRA-
ŽIVANJE TEMELJI NA IZVRŠNOJ ISPRAVI, A PRIMJENA
TE ODREDBE NIJE DEROGIRANA NIJEDNOM DRUGOM
ODREDBOM TOG ILI NEKOG DRUGOG ZAKONA.
Iz obrazloženja:
Iz predmetnog spisa pouzdano proizlazi, što se žalbom
ne dovodi u sumnju, da je prvostepeni sud odredio izvršenje
na osnovu vjerodostojne isprave (mjenice serijskog broja RS
422226235), a u korist tražioca izvršenja protiv izvršenika.
Kod takvog stanja stvari, pravilna je odluka iz izreke pobi-
janog rješenja kojom je odbačen kao nedozvoljen prijedlog
„………“ d.o.o. Sarajevo da stupi u ovaj izvršni postupak
na mjesto tražioca izvršenja. Za takvu odluku u pobijanom
rješenju dati su pravno valjani razlozi (str. 2. rješenja), koje
prihvata i ovaj drugostepeni sud. Naime, pravilno se u tom
rješenju prvostepeni sud pozvao na član 30. stav 1. Zakona o
izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br.
59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14 i
66/18) te je pravilno po tom osnovu odbacio predmetni pri-
jedlog kao nedozvoljen. Ovo stoga što iz navedene zakonske
odredbe jasno proizlazi da se izvršenje može odrediti na pri-
jedlog i u korist lica koje nije označeno kao tražilac izvršenja,
ali pod uslovom da se njegovo potraživanje temelji na izvrš-
noj ispravi. Kako u konkretnom slučaju potraživanje na čije
izvršenje pledira tražilac izvršenja nije zasnovano na izvršnoj
ispravi, već na vjerodostojnoj ispravi, u takvoj situaciji prijed-
log „……….“ d.o.o. Sarajevo nije dozvoljen, imajući u vidu
odredbu iz člana 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku,
čija primjena nije derogirana nijednom drugom odredbom
tog ili nekog drugog zakona.
Polazeći, dakle, od prethodno iznijetih razloga, predmetna
žalba nije pravno osnovana pa ju je kao takvu valjalo odbiti i
potvrditi rješenje prvostepenog suda, saglasno članu 235. tač-
ka 2) Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Repu-
blike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13),
u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.
(Rješenje Okružnog suda u Banjaluci, broj 72 0 I
060027 19 Gž od 10. 10. 2019. godine)
53
NOVOSTI IZ ZAKONODAVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE
BOSNA I HERCEGOVINA
„Sl. glasnik BiH“, broj 73, od 1. 11. 2019. godine
UPRAVA ZA INDIREKTNO OPOREZIVANJE
- Uputstvo o uvjetima i načinu sticanja statusa ovlaštenog izvo-
znika – stupa na snagu osmog dana od dana objave
VISOKO SUDSKO I TUŽILAČKO VIJEĆE
- Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o sistemu za auto-
matsko upravljanje predmetima u sudovima (CMS) – stupa na
snagu osmog dana od dana objave
„Sl. glasnik BiH“, broj 74, od 8. 11. 2019. godine
VIJEĆE MINISTARA
- Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnila
kod životinja
- Pravilnik o maksimalno dozvoljenim količinama kokcidiosta-
tika u mesu peradi koji su posljedica ishrane peradi hranom
koja sadrži kokcidiostatike – oba pravilnika stupaju na snagu
osmog dana od dana objave
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
„Sl. novine FBiH“, broj 81, od 1. 11. 2019. godine
MINISTARSTVO PROSTORNOG GRA\ENJA
- Pravilnik o minimalnim zahtjevima za energijskim karakteri-
stikama zgrada - stupa na snagu narednog dana od dana objave
REPUBLIKA SRPSKA
- izbor za septembar i oktobar-
„Sl. glasnik RS“, broj 72, od 3. 9. 2019. godine
MINISTARSTVO UPRAVE I LOKALNE SAMOUPRAVE
- Uputstvo o dopuni Uputstva o sprovođenju kancelarijskog
poslovanja republičkih organa uprave – stupa na snagu osmog
dana od dana objave
JAVNA USTANOVA FOND SOLIDARNOSTI ZA
DIJAGNOSTIKU I LIJEČENJE OBOLJENJA,
STANJA I POVREDA DJECE U INOSTRANSTVU
- Pravilnik o načinu, postupku, obliku, obimu i rokovima kori-
šćenja sredstava JU Fond solidarnosti za dijagnostiku i liječe-
nje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu – stupa na
snagu osmog dana od dana objave
„Sl. glasnik RS“, broj 73, od 6. 9. 2019. godine
MINISTARSTVO ZDRAVLJA I SOCIJALNE ZAŠTITE
- Pravilnik o izmjenama Pravilnika o sanitarno-tehničkim i higi-
jenskim uslovima za javne površine i poslovne objekte – stupa
na snagu osmog dana od dana objave
54
„Sl. glasnik RS“, broj 74, od 10. 9. 2019. godine
MINISTARSTVO PROSVJETE I KULTURE
- Pravilnik o normativima i standardima za finansiranje osnov-
nih škola
- Pravilnik o izmjenama Pravilnika o Nastavnom planu i pro-
gramu za gimnazije – oba pravilnika stupaju na snagu osmog
dana od dana objave
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE,
ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE
- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uslovima i na-
činu ostvarivanja novčanih podsticaja za razvoj poljoprivrede i
sela – stupa na snagu osmog dana od dana objave
„Sl. glasnik RS“, broj 76, od 16. 9. 2019. godine
MINISTARSTVO ZA PROSTORNO URE\ENJE,
GRA\EVINARSTVO I EKOLOGIJU
- Pravilnik o izmjeni Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i
sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu za prostorno ure-
đenje, građevinarstvo i ekologiju – stupa na snagu osmog dana
od dana objave
MINISTARSTVO UPRAVE I LOKALNE SAMOUPRAVE
- Uputstvo o sadržaju i načinu vođenja evidencije o pečatima
organa i institucija Republike Srpske
- Uputstvo o načinu označavanja novih pečata izrađenih umje-
sto nestalih ili izgubljenih pečata organa i institucija Republike
Srpske – oba uputstva stupaju na snagu osmog dana od dana
objave
„Sl. glasnik RS“, broj 77, od 19. 9. 2019. godine
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE,
ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE
- Pravilnik o uslovima za obavljanje poslova dezinfekcije,
dezinsekcije, deratizacije i dezodorizacije – stupa na snagu
osmog dana od dana objave
MINISTARSTVO PRAVDE
- Pravilnik o utvrđivanju uslova za odabir pravnih subjekata i
sačinjavanju liste zainteresovanih pravnih subjekata za izvrše-
nje mjere rada u javnom interesu
- Pravilnik o upućivanju osuđenih i kažnjenih lica na izdržava-
nje kazne zatvora – oba pravilnika stupaju na snagu osmog dana
od dana objave
MINISTARSTVO FINANSIJA
- Pravilnik o izmjeni Pravilnika o formi i sadržaju obrazaca i
poreskih prijava poreza na dobit – stupa na snagu osmog dana
od dana objave
AGENCIJA ZA OSIGURANJE
- Pravilnik o nadzoru nad učesnicima na tržištu osiguranja
- Pravilnik o pravilima osnivanja i poslovanja filijala društava
za osiguranje u međuentitetskom poslovanju
- Pravilnik o internoj reviziji u društvu za osiguranje
ZIPS - broj 1419
 NOVOSTI IZ ZAKONODAVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE
- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o licima na
značajnom položaju u društvu za osiguranje
- Pravilnik o izmjeni Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja
Registra društava za osiguranje i filijala društava za osigura-
nje kod Agencije za osiguranje Republike Srpske – svi pravilni-
ci stupaju na snagu osmog dana od dana objave
....................
- Ispravka Pravilnika o normativima i standardima za finansi-
ranje osnovnih škola
„Sl. glasnik RS“, broj 78, od 20. 9. 2019. godine
MINISTARSTVO PRAVDE
- Pravilnik o postupku i načinu ocjenjivanja rada u ustanovama
za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija – stupa na snagu
osmog dana od dana objave
„Sl. glasnik RS“, broj 79, od 25. 9. 2019. godine
MINISTARSTVO ZDRAVLJA I SOCIJALNE ZAŠTITE
- Pravilnik o ograničenjima i zabranama hemikalija – stupa na
snagu osmog dana od dana objave
REGULATORNA KOMISIJA ZA ENERGETIKU
- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o podsticanju
proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i u efika-
snoj kogeneraciji – stupa na snagu osmog dana od dana objave
„Sl. glasnik RS“, broj 80, od 26. 9. 2019. godine
- Ispravka Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o Na-
stavnom planu i programu za stručne tehničke škole u četvo-
rogodišnjem trajanju
„Sl. glasnik RS“, broj 82, od 4. 10. 2019. godine
NARODNA SKUPŠTINA
- Zakon o ličnom imenu
- Zakon o likvidacionom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o notarima
- Zakon o dopuni Zakona o pravosudnom ispitu u Republici
Srpskoj
- Zakon o izmjeni Zakona o nasljeđivanju
- Zakon o izmjenama Zakona o privrednim društvima – svi
zakoni stupaju na snagu osmog dana od dana objave
MINISTARSTVO PRAVDE
- Pravilnik o organizaciji i upotrebi posebne jedinice službe
obezbjeđenja kazneno-popravne ustanove – stupa na snagu
osmog dana od dana objave
„Sl. glasnik RS“, broj 83, od 8. 10. 2019. godine
NARODNA SKUPŠTINA
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim putevima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektronskom pot-
ZIPS - broj 1419
pisu Republike Srpske – oba zakona stupaju na snagu osmog
dana od dana objave
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
- Pravilnik o ocjenjivanju kadeta i polaznika policijske obuke –
stupa na snagu osmog dana od dana objave
MINISTARSTVO SAOBRAĆAJA I VEZA
- Pravilnik o plovidbi i boravku stranih civilnih plovila na unu-
trašnjim vodama
- Pravilnik o određivanju imena oznaka i ENI broja brodova
unutrašnje plovidbe – oba pravilnika stupaju na snagu osmog
dana od dana objave
REPUBLIČKI SEKRETARIJAT ZA
RASELJENA LICA I MIGRACIJE
- Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o unutrašnjoj
organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Republičkom
sekretarijatu za raseljena lica i migracije – stupa na snagu
osmog dana od dana objave
„Sl. glasnik RS“, broj 84, od 10. 10. 2019. godine
NARODNA SKUPŠTINA
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom vas-
pitanju i obrazovanju – stupa na snagu osmog dana od dana
objave
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u
porodici – stupa na snagu 1. maja 2020. godine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o naučno-istraživač-
koj djelatnosti i tehnološkom razvoju – stupa na snagu osmog
dana od dana objave
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o razvoju malih i
srednjih preduzeća – stupa na snagu osmog dana od dana
objave
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslov-
nih subjekata – stupa na snagu osmog dana od dana objave
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uređenju prostora
i građenju – stupa na snagu osmog dana od dana objave
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zanatsko-preduzet-
ničkoj djelatnosti – stupa na snagu osmog dana od dana objave
MINISTARSTVO ZA NAUČNOTEHNOLOŠKI
RAZVOJ, VISOKO OBRAZOVANJE
I INFORMACIONO DRUŠTVO
- Pravilnik o osposobljavanju mladih za naučni i istraživački
rad – stupa na snagu osmog dana od dana objave
„Sl. glasnik RS“, broj 85, od 11. 10. 2019. godine
MINISTARSTVO PRAVDE
- Pravilnik o načinu vršenja službe obezbjeđenja – stupa na
snagu osmog dana od dana objave
REPUBLIČKA UPRAVA ZA GEODETSKE I
IMOVINSKO-PRAVNE POSLOVE
- Pravilnik o načinu uspostavljanja i održavanja digitalnog
arhiva – stupa na snagu osmog dana od dana objave
55
NOVOSTI IZ ZAKONODAVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE
„Sl. glasnik RS“, broj 86, od 15. 10. 2019. godine
VLADA
- Uredba o postupku dodjele podsticaja za direktna ulaganja –
stupa na snagu narednog dana od dana objave
MINISTARSTVO ZDRAVLJA I SOCIJALNE ZAŠTITE
- Pravilnik o uslovima za uvoz i izvoz hemikalija – stupa na
snagu osmog dana od dana objave
„Sl. glasnik RS“, broj 87, od 17. 10. 2019. godine
MINISTARSTVO SAOBRAĆAJA I VEZA
- Pravilnik o načinu obavljanja probne vožnje brodova
- Pravilnik o načinu ostvarivanja zaštite ljudi, imovine i životne
sredine u lukama i pristaništima na unutrašnjim plovnim pu-
tevima – oba pravilnika stupaju na snagu osmog dana od dana
objave
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE,
ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE
- Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o uslovima i nači-
nu ostvarivanja novčanih podsticaja za razvoj poljoprivrede i
sela
- Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o uslovima i načinu
ostvarivanja novčanih podsticaja za kapitalne investicije u
poljoprivrednoj proizvodnji u 2019. godini – oba pravilnika
stupaju na snagu osmog dana od dana objave
MINISTARSTVO PROSVJETE I KULTURE
- Pravilnik o izmjeni Pravilnika o postupku utvrđivanja uslova
za sprovođenje kategorizacije kulturno-umjetničkih društava i
ansambala narodnih igara i pjesama – stupa na snagu osmog
dana od dana objave
FOND ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
- Pravilnik o izmjeni i dopunama Pravilnika o pravu na me-
dicinska sredstva, broj: 02/002-4015-4/19 – stupa na snagu
osmog dana od dana objave, a primjenjivaće se od 1. 12. 2019.
godine
- Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o principima, uslo-
vima i kriterijumima za zaključivanje ugovora sa davaocima
zdravstvenih usluga u Republici Srpskoj u 2019. godini, broj:
02/002-4015-7/19 – stupa na snagu osmog dana od dana obja-
ve, a primjenjivaće se od 1. 11. 2019. godine
- Pravilnik o izmjeni i dopunama Pravilnika o ostvarivanju
prava na naknadu plate za vrijeme privremene nesposobnosti
za rad, broj: 02/002-4015-8/19 – stupa na snagu osmog dana
od dana objave, a primjenjivaće se od 1. 11. 2019. godine
„Sl. glasnik RS“, broj 88, od 22. 10. 2019. godine
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
- Pravilnik o postupku policijske obuke i obaveza kadeta u
toku obuke – stupa na snagu osmog dana od dana objave
56
MINISTARSTVO SAOBRAĆAJA I VEZA
- Pravilnik o naplati putarine
- Pravilnik o upisu čamaca u upisnik čamaca, izdavanju plo-
vidbene dozvole i označavanju čamaca
- Pravilnik o plutajućim objektima – svi pravilnici stupaju na
snagu osmog dana od dana objave
„Sl. glasnik RS“, broj 89, od 28. 10. 2019. godine
VLADA
- Uredba o visini putarine – stupa na snagu osmog dana od
dana objave
AGENCIJA ZA OSIGURANJE
- Pravilnik o postupku sticanja kvalifikovanog udjela u društvu
za osiguranje
- Pravilnik o načinu obračuna kapitala i adekvatnosti kapita-
la društava za osiguranje – oba pravilnika stupaju na snagu
osmog dana od dana objave
- Statut o izmjenama i dopunama Statuta Agencije za osigu-
ranje Republike Srpske – stupa na snagu osmog dana od dana
objave
„Sl. glasnik RS“, broj 90, od 30. 10. 2019. godine
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
- Uputstvo o radu pečatoreznica
- Uputstvo o vođenju evidencije o izrađenim pečatima i načinu
uništavanja pečata – oba uputstva stupaju na snagu osmog
dana od dana objave
KANTON SARAJEVO
„Sl. novine KS“, broj 43, od 31. 10. 2019. godine
VLADA
- Uredba o izmjenama Uredbe o načinu ostvarivanja pomoći
za održivi povratak
- Uredba o tekstu i načinu polaganja zakletve policijskih služ-
benika Uprave policije MUP-a KS – obje uredbe stupaju na
snagu narednog dana od dana objave
ZAVOD ZA PLANIRANJE RAZVOJA
- Pravilnik o radu Komisije za javne nabavke Zavoda
- Pravilnik o postupku direktnog sporazuma - oba pravilnika
stupaju na snagu danom donošenja a počinju se primjenjivati od
1. 1. 2020. godine
„Sl. novine KS“, broj 44, od 7. 11. 2019. godine
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
- Pravilnik o procedurama za osnovnu obuku i obavezama
kadeta tokom osnovne škole
- Pravilnik o obliku i sadržaju Ugovora o radu
- Pravilnik o kriterijima i načinu utvrđivanja zdravstvene spo-
sobnosti policijskih službenika Uprave policije MUP-a KS – svi
pravilnici stupaju na snagu narednog dana od dana objave
ZIPS - broj 1419

POREZ NA DODANU / DODATU VRIJEDNOST
- Zakon o porezu na dodatu vrijednost – dalje: Zakon
(„Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05, 100/08 i 33/17)
- Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijed-
nost – dalje: Pravilnik („Službeni glasnik BiH“, br. 93/05,
21/06, 60/06, 6/07, 100/07, 35/08, 65/10 i 85/17)
Poreski tretman prometa zemljišta
PITANJE: Da li obveznik PDV-a-prodavac poljoprivred-
nog zemljišta ima pravo da PDV obračunat od strane
posrednika pri prodaji poljoprivrednog zemljišta odbije
kao ulazni porez?
ODGOVOR: Odredbom člana 3. Zakona je propisano da
je predmet oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
(u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski
obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na
teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara
u Bosnu i Hercegovinu. Prometom dobara, u smislu člana
4. stav 1. Zakona, smatra se prenos prava raspolaganja na
stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima
može raspolagati kao vlasnik. Prema odredbi člana 8. Za-
kona, prometom usluga, smatraju svi poslovi i radnje izvr-
šene u okviru obavljanja privredne djelatnosti, a koje ne
čine promet dobara iz članova 4.- 7. ovog zakona. U smislu
odredbe člana 25.  stav1. tačka 2. i 3. Zakona, oslobađen
je od plaćanja PDV-a  promet nepokretne imovine, izuzev
prvog prenosa prava svojine ili prava raspolaganja novoiz-
građenom nepokretnom imovinom, usluge izdavanja pod
zakup i podzakup kuća za stanovanje, stanova i stambenih
objekata na period duži od 60 dana, kao i usluge izdavanja
pod zakup poljoprivrednog i šumskog zemljišta registrira-
nog u zemljišnim knjigama.
Osnovno pravilo kod prava na korišćenje ulaznog
PDV-a je da poreski obveznik može prilikom obračunava-
nja svoje poreske obaveze odbiti PDV koji je platio ili treba
da plati prilikom nabavke dobara ili usluga od drugog po-
reskog obveznika, ako je ta dobra odnosno usluge upotri-
jebio u svrhe obavljanja djelatnosti za koje se plaća PDV.
Naime, u smislu odredbe stava 1. člana 32. Zakona ulazni
porez, u vezi sa poreskim obveznikom, je iznos PDV-a koji
mu je obračunat na promet dobara ili usluga i PDV kojeg
plati ili treba da plati prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba
slučaja) radi o dobrima i uslugama koje koristi ili treba da
koristi u svrhe poslovanja kojeg vrši.
Prema odredbi stava 2. i 3. istog člana zakona, obveznik
ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je
platio prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog pore-
skog obveznika ili prilikom uvoza dobara, pod uslovom da
ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i uslu-
ga koje podliježu plaćanju PDV-a. Obveznik može ostvariti
pravo na odbitak ulaznog poreza za promet dobara i uslu-
ga koji izvrši u inostranstvu, pod uslovom da bi to pravo
ZIPS - broj 1419
PITANJA I ODGOVORI
na odbitak ulaznog poreza postojalo da je takav promet
izvršen u Bosni i Hercegovini.
Osim toga, u stavu (1) člana 63. Pravilnika propisano
je da poreski obveznici koji obavljaju oporezive isporuke
dobara i usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako
su ispunjeni sljedeći uslovi:
a) da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene uslu-
ge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona;
b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog
PDV obveznika;
c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona,
nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza;
d) da je isporuka obavljena poreskom obvezniku u po-
slovne svrhe.
Prema odredbi člana 55. stav 1. Zakona, obveznik je du-
žan da klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi
kao faktura za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj
promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24.
i 25. ovog zakona.
Prema odredbama člana 25. Stav 1. tačka 2. Zakona, na
promet zemljišta PDV se ne obračunava i ne plaća, a ob-
veznik PDV-a koji vrši predmetni promet nema pravo na
odbitak ulaznog poreza po tom osnovu. S tim u vezi, obve-
znik PDV-a-prodavac poljoprivrednog zemljišta nema pra-
vo da PDV obračunat od strane posrednika pri prodaji tog
zemljišta odbije kao ulazni porez.
Osnovica za obračun PDV-a kod
prometa električne energije
PITANJE: Da li se u osnovicu za obračunavanje PDV-a za
promet električne energije uračunava iznos naknade za
obnovljive iznose energije?
ODGOVOR: Odredbom člana 3. Zakona je propisano da
je predmet oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
(u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski
obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na
teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu i uvoz dobara
u Bosnu i Hercegovinu. Prometom dobara, u smislu člana
4. stav 1. Zakona, smatra se prenos prava raspolaganja na
stvarima (u daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima
može raspolagati kao vlasnik. Dobrima se smatraju i voda,
električna energija, plin, toplotna energija ili slično (stav 2.
istog člana zakona). Odredbom člana 20. stav 1. Zakona je
propisano da, poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovi-
ca) prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos nakna-
de (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi
ili treba da primi za isporučena dobra ili pručene usluge,
uključujući subvencije koje su neposredno povezane sa ci-
jenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV, ako
ovim zakonom nije drugačije propisano.
Saglasno stavu 2. istog člana Zakona, u osnovicu se ura-
čunavaju i:
1. akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali jav-
57
PITANJA I ODGOVORI
ni prihodi, osim PDV-a;
2. svi sporedni troškovi koje obveznik obračunava pri-
maocu dobara i usluga (provizije, troškovi pakovanja, pre-
voza, osiguranja i drugi vanredni troškovi koje isporučilac
obračunava kupcu;
3. bilo koji iznosi koji se obračunavaju na povratnu am-
balažu;
4. bilo koji troškovi priključivanja, naknade za ugradnju
i drugi iznosi koji se obračunavaju kupcu od strane isporu-
čioca dobara ili davaoca usluga kao uslov da se izvrši pro-
met dobara i usluga.
Saglasno navedeni zakonskim odredbama, poreska
osnovica prometa dobara i usluga jeste oporezivi iznos
naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik
primi ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene us-
luge, uključujući subvencije koje su neposredno povezane
sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju nije uključen PDV,
ako ovim zakonom nije drugačije propisano. U osnovicu se
uračunavaju i akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i
ostali javni prihodi, osim PDV-a; svi sporedni troškovi koje
obveznik obračunava primaocu dobara i usluga (provizije,
troškovi pakovanja, prevoza, osiguranja i drugi vanredni
troškovi koje isporučilac obračunava kupcu; bilo koji izno-
si koji se obračunavaju na povratnu ambalažu; bilo koji
troškovi priključivanja, naknade za ugradnju i drugi iznosi
koji se obračunavaju kupcu od strane isporučioca dobara
ili davaoca usluga kao uslov da se izvrši promet dobara
i usluga. U osnovicu u za obračunavanje PDV-a za promet
električne energije uračunava se iznos naknade za obnov-
ljive iznose energije.
Pripremili: Stana VIDOVIĆ, dipl. pravnik
Dejan RADIĆ, dipl. ecc.
Osiguravajuća društva i odbitni
PDV kod ulaganja i izdavanja
nekretnine u dugoročni zakup
PITANJE: Imamo nekretninu koja je trenutno klasifiko-
vana kao stalno sredstvo koje je namijenjeno prodaji i
iznajmljivanju. U planu je potpisivanje dugoročnog ugo-
vora o najmu te nekretnine uz našu obavezu da se obje-
kat prilagodi najmoprimcu. To prilagođavanje zahtijeva
veći iznos ulaganja u objekat. Pošto smo mi osiguravaju-
će društvo i nemamo pravo koristiti ulazni PDV kao od-
bitni, pod kojim uslovima možemo koristiti ulazni PDV
kao odbitni a koji se direktno može pripisati ulaganjima
na nekretnini koja će se ubuduće izdavati? Društvo je u
sistemu PDV-a i plaćamo PDV na sve usluge koje pruža-
mo osim usluga osiguranja. Trenutno, plaćamo PDV po
izlaznim fakturama za zakupe poslovnih prostora koje
društvo izdaje. Ne koristimo ulazni PDV kao odbitni ni u
srazmjernom obliku.
ODGOVOR: Članom 32. stav (1) i (2) Zakona o porezu
na dodanu vrijednost, propisano je da je ulazni porez u
58
vezi s poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obra-
čunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba
da plati prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi
o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svr-
hu poslovanja koje vrši. Obveznik ima pravo da odbije PDV
koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine
dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza
dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi
za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.
Članom 33. stav (1) i (2) Zakona propisuje da ako obve-
znik koristi isporučena ili uvezena dobra za potrebe svoje
poslovne djelatnosti ili prima usluge da bi izvršio promet
dobara i usluga s pravom ili bez prava na odbitak ulaznog
poreza, može da koristi pravo na odbitak srazmjernog di-
jela tog ulaznog poreza. Srazmjerni dio ulaznog poreza
odgovara onom dijelu prometa dobara i usluga s pravom
na odbitak ulaznog poreza u ukupnom prometu u koji nije
uključen PDV.
Istim članom stav (7) Zakona je propisano izuzetno od
odredbe stava 2. ovog člana, obveznik može, posebno za
svaku djelatnost koju obavlja, odrediti dio koji se može od-
biti, pod uslovom da odvojeno vodi knjige za svaku djelat-
nost i da dobije odobrenje od UIO.
Članom 36. stav (1) Zakona je propisano da je obveznik
koji izvrši odbitak ulaznog poreza u skladu s odredbama
ovog zakona dužan da isti ispravi ako:
1. naknadno utvrdi da je odbitak ulaznog poreza obra-
čunat u većem ili manjem iznosu od iznosa na koji je obve-
znik imao pravo;
2. je nakon obračunavanja poreza došlo do otkazivanja
kupovine ili smanjenja cijena.
Istim članom stav (2) Zakona je propisano da obveznik
koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabav-
ci opreme i objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti,
dužan je da izvrši ispravku odbitka ulaznog poreza ako
prestane da ispunjava uslove za ostvarivanje ovog prava,
i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je
počela upotreba opreme, a u slučaju nepokretne imovine,
deset godina od momenta početka upotrebe objekata.
Članom 56. stva (1) i (2) Zakona je propisano da je svaki
obveznik obavezan da vodi knjige s dovoljno podataka koji
će omogućiti urednu primjenu PDV-a, uključujući i obraču-
navanje obaveze PDV-a za svaki period PDV-a i inspekciju
od strane UIO, te da se navedene knjige vode u skladu s
propisima o računovodstvu.
Članom 63. stav (1) Pravilnika je propisano da porezni
obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i uslu-
ga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako su ispunjeni
sljedeći uslovi:
a) da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene uslu-
ge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Zakona;
b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog
PDV obveznika;
c) da za primljene isporuke prema članu 32. Zakona,
nije isključeno pravo na odbitak ulaznog poreza;
d) da je isporuka obavljena poreznom obvezniku u po-
slovne svrhe.
ZIPS - broj 1419

Članom 74 stav (2) Pravilnika je propisano da se sraz-
mjerni iznos ulaznog poreza koji se može odbiti privre-
meno utvrđuje na osnovu prometa iz prethodne godine
i, ukoliko nema podataka o prometu u prethodnoj godini
ili ukoliko se radi o zanemarivom iznosu (de minimis), dio
koji se može odbiti utvrđuje UIO na osnovu izjave pore-
znog obveznika.
Član 76. stav (1) Pravilnika glasi da se periodom za
ispravku iz člana 36. stav (2) Zakona smatra period od pet
kalendarskih godina, uključujući godinu početka upotrebe
opreme. U slučaju nepokretne imovine, radi se o periodu
od deset kalendarskih godina, uključujući godinu početka
upotrebe objekta.
Član 76. stav (4) pod b) propisuje da ukoliko do pro-
meta kapitalnim dobrima dođe u toku perioda za ispravku,
primjenjuje se sljedeće:
b) ukoliko taj promet nije oporeziv, smatra se da se
kapitalna dobra upotrebljavaju za neopoorezive svrhe to-
kom preostalog perioda za ispravku. Ukoliko je porezni
obveznik imao pravo da u potpunosti ili djelimično odbije
ulazni porez, ispravka se za preostali period za ispravku
vrši u poreznom periodu u toku kog je došlo do prometa
kapitalnim dobrima.
U slučaju kada poreski obveznik-osiguravajuće društvo
pored prometa koji je oslobođen od plaćanja PDV-a vrši i
oporeziv promet (u konkretnom slučaju izdavanje nekret-
nina u dugoročni zakup), isti će ostvariti pravo na odbitak
ulaznog PDV-a po osnovu ulaganja u nekretninu koja je
predmet zakupa.
Ovo pravo se ostvaruje uz ispunjenje uslova iz člana 33.
stav (6) Zakona o PDV-u: da obveznik posebno za svaku
djelatnost koju obavlja odvojeno vodi knjige i da dobije
odobrenje od UIO. Odvojeno vođenje knjiga podrazumi-
jeva da obveznik vodi odvojena poreska knjigovodstva za
djelatnost sa pravom na odbitak (izdavanje nekretnina
pod zakup) a odvojeno za djelatnost bez prava na odbitak
ulaznog PDV-a (usluge osiguranja).
Polazeći od pretpostavke da navedena ulaganja u ne-
kretninu predstavljaju investiciona ulaganja koja podižu
vrijednost same nekretnine, ukazujemo na to da prilikom
odbitka ulaznog PDV-a, osiguravajuće društvo mora voditi
računa o periodu za ispravku PDV-a, ukoliko prestane da
ispunjava uslove za ostvarivanje ovog prava, i to u roku od
deset godina od momenta početka upotrebe objekta.
Ukoliko osiguravajuće društvo predmetnu nekretninu
prestane koristiti za potrebe izdavanja u zakup ili vršenja
neke druge oporezive djelatnosti, tokom perioda ispravke,
isto će biti u obavezi izvršiti ispravku dijela odbitka ula-
znog PDV-a za preostali period ispravke.
U slučaju da poreski obveznik-osiguravajuće društvo,
nije ranije dobilo odobrenje od UIO za odvojeno vođenje
knjiga za svaku djelatnost posebno, primjenjuju se pravila
u vezi sa srazmjernim odbitkom ulaznog PDV-a.
Srazmjerni iznos ulaznog poreza koji se može odbiti
utvrđuje se na osnovu podataka o prometu obveznika iz
prethodne godine. S obzirom na to da je, učešće oporezi-
vog prometa osiguravajućeg društva u ukupnom prometu
ZIPS - broj 1419
PITANJA I ODGOVORI
u prethodnoj godini bilo zanemarivo, slijedi da osigurava-
juće društvo nije u mogućnosti da ostvari pravo na sraz-
mjerni odbitak ulaznog poreza prilikom ulaganja u nekret-
ninu.
Preraspodjela troškova
poslovnih jedinica
PITANJE: Inostrano društvo obavlja oporezivu djelatnost
u BiH putem poslovne jedinice, koja je registrovana za
plaćanje direktnih poreza, a za izmirenje PDV obaveza
po ostvarenom prometu dobara i usluga u BiH inostrano
društvo je angažovalo poreskog punomoćnika. U toku go-
dine, inostrano društvo u svojim evidencijama ima troš-
kove koji su povezani sa poslovanjem poslovnih jedinica,
te je usljed toga potrebno izvršiti alokaciju tih troškova
prema pripadnosti PJ. Stoga matica vrši redovni obračun
za preraspodjelu nastalih troškova između svih poslov-
nih jedinica, pa tako i za PJ u BiH, sa ciljem pravilnog
priznavanja tih rashoda u poreskom bilansu poreza na
dobit. Preraspodjela troškova se vrši na osnovu internog
obračunskog dokumenta kojim matica iz inostranstva
poslovnoj jedinici u BiH dostavlja strukturu nastalih pri-
padajućih troškova. Da li se preraspodjela pripadajućih
troškova od strane matice iz inostranstva ka poslovnoj
jedinici u BiH smatra prometom ostvarenim u BiH i da li
se po tom osnovu plaća PDV u BiH?
ODGOVOR: Članom 3. stav (1) Zakona propisano je da
se PDV, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na pro-
met dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru obav-
ljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Herce-
govine uz naknadu i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.
Članom 2. tačka (1) Pravilnika propisano je da je pred-
met oporezivanja porezom na dodatu vrijednost svaka
isporuka dobara ili usluga obavljena na teritoriji Bosne i
Hercegovine uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara
u carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga što se
obavi uz naknadu, bez naknade ili uz povoljnije uslove po-
reskim obveznicima i njihovim zastupnicima, kao i drugim
primaocima, ako su ispunjeni ostali Zakonom propisani
uslovi.
Prema članu 55. stav (1) Zakona, obveznik je dužan da
klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao fak-
tura za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj pro-
met koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu čl. 24. i 25.
ovog zakona
Novčana sredstva nisu predmet oporezivanja porezom
na dodatu vrijednost, osim u slučaju kada ista predstav-
ljaju naknadu ili dio naknade za oporezivi promet dobara
i usluga koji obveznik vrši ili kada su ista neposredno po-
vezana sa cijenom dobara, odnosno pruženih usluga (sub-
vencije). Stoga, ukoliko iznos koji poreski obveznik primi
od drugog lica ne predstavlja naknadu ili dio naknade za
oporezivi promet dobara i usluga koji obveznik vrši ili kada
isti nije neposredno povezan sa cijenom dobara, odnosno
59
PITANJA I ODGOVORI
pruženih usluga (subvencije) poreskog obveznika, dakle,
ukoliko se radi o iznosu koji predstavlja naknadu troškova,
odnosno samo alokaciju troškova, u tom slučaju se ne radi
o oporezivom prometu, u smislu člana 3. Zakona i člana 2.
Pravilnika, odnosno isto nije predmet oporezivanja pore-
zom na dodatu vrijednost. Za potraživanje troškova koji ne
predstavljaju naknadu ili dio naknade za oporeziv promet
dobara i usluga obveznik PDV ne izdaje fakturu niti drugi
dokument koji služi kao faktura iz člana 55. Zakona.
Valuta iskazana na fakturi
prema poreskom punomoćniku
PITANJE: Poreski obveznik sa sjedištem u Bosni i Her-
cegovini zaključio je ugovor o iznajmljivanju aparata
za igre na sreću sa pravnim licem iz Beograda koje ima
predstavništvo u Sarajevu i registrovano je u BiH putem
poreskog punomoćnika. Fakturu izdaju pravnom licu u
Beogradu u EUR-ima sa iskazanom protuvrijednosti u
konvertibilnim markama.
Da li poreski obveznik čini prekršaj prema UIO ukoliko
fakturu inostranom licu iskazanu u eurima, šalje pore-
skom punomoćniku u BiH?
ODGOVOR: Članom 22. stav 2. Zakona propisano je da
ako je vrijednost dobara ili usluga izražena u stranoj valuti,
za obračun te vrijednosti u domaćoj valuti primjenjuje se
srednji devizni kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine
koji važi na dan nastanka poreske obaveze.
Poreski obveznik ne čini prekršaj u slučaju da stranom
pravnom licu, koje u Bosni i Hercegovini ima poreskog pu-
nomoćnika izda fakturu na kojoj je naznačena vrijednost
isporuke dobara i usluga u EUR-ima i konvertibilnim mar-
kama, pod uslovom da je ta vrijednost u konvertibilnim
markama obračunata po srednjem deviznom kursu Cen-
tralne banke Bosne i Hercegovine.
Promet stana dobijenog u
kompenzaciji sa investitorom
PITANJE: Poreski obveznik, koji se bavi izvođenjem gra-
đevinskih radova na objektu investitora, umjesto plaća-
nja u novcu, prihvatio je da dio cijene naplati u stvarima,
tačnije novoizgrađenom stanu. Investitor, s obzirom da
se radi o prvom prenosu nepokretnosti za isporuku pred-
metnog stana ispostavlja poresku fakturu s obračunatim
PDV-om. Izvođač ima namjeru stan dalje prodati na trži-
štu, nakon što o svom trošku izvrši određene modifikacije
u stanu (pregrađivanje pojedinih prostorija, zagrađiva-
nje balkona i sl).
Da li izvođač radova ima pravo odbitka ulaznog poreza
sadržanog u fakturi investitora za nabavku predmetnog
stana, a kasnije i ulaznog poreza sadržanog u računima
za modifikacije u stanu?
60
ODGOVOR: Shodno članu 25. stav (1) tačka 2. Zakona
od plaćanja PDV-a se oslobađa promet nepokretne imovi-
ne, izuzev prvog prenosa prava svojine ili prava raspolaga-
nja novoizgrađenom nepokretnom imovinom.
Saglasno članu 8. Pravilnika novosagrađenom nepo-
kretnom imovinom smatraju se objekti koji još nisu upo-
trebljavani. Ekonomski djeljivim cjelinama (stan, poslovni
prostor, garaža, itd.) smatraju se dijelovi novosagrađenih
građevinskih objekata iz stava 1. ovog člana, kojima se pro-
metuje kao posebnim cjelinama i za koje se plaća posebna
naknada.
Prema članu 32. stav (1) i (2) Zakona, ulazni porez je, u
vezi s poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obra-
čunat na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba
da plati prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi
o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba da koristi u svr-
hu poslovanja koje vrši. Obveznik ima pravo da odbije PDV
koji je obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine
dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza
dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi
za promet dobara i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a.
Stavom (4) tačka 1. istog člana Zakona, obveznik ne
može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na promet
dobara i usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV, osim
ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Kako promet nekretnina podliježe oporezivanju samo
prilikom prvog prenosa, svaki dalji promet tih nekretni-
na oslobođen je od obračuna PDV-a, bez prava na odbitak
ulaznog poreza. Samim tim, izvođač radova neće prilikom
nabavke stana imati pravo na odbitak ulaznog poreza, ali
neće ni biti u obavezi da obračuna izlazni porez svom kup-
cu. Takođe, za sve radove izvršene u stanu, neće imati pra-
vo na odbitak ulaznog poreza.
Dejan RAKIĆ, advokat
IZ FEDERALNOG MINISTARSTVA
FINANSIJA/FINANCIJA
- Porez na dobit -
Oporezivanje obavljanja
povremene djelatnosti
PITANJE: Da li smo, sa aspekta Zakona o porezu na do-
bit, obavezni obračunati porez po odbitku po osnovu
plaćanja provizije za usluge i pronalazak kupca prema
Booking.com – Holandija, Expedia.com – USA, Lastminu-
te.com i Hotels.de – Njemačka, proviziju za rezervacije
prema xx i naknadu za prikupljanje komentara prema
yy – Njemačka?
ODGOVOR: Shodno članu 38. Zakona o porezu na dobit
(„Službene novine Federacije BiH“ broj 15/16) porez po
odbitku se obračunava na prihod, koji je ostvario nerezi-
dent obavljanjem povremene djelatnosti na teritoriji Fe-
ZIPS - broj 1419

deracije, po osnovu naknada navedenih u stavu (1) tačke
a) do i) Zakona o porezu na dobit, na način da je obaveza
obračuna i obustave poreza po odbitku na isplatiocu – re-
zidentu.
Članom 40. Zakona o porezu na dobit, propisano je da
ukoliko se primjenjuje niža porezna stopa od stopa nave-
denih u članu 38. stav (7) ovog zakona, isplatilac je dužan,
uz propisani obrazac, priložiti nadležnoj organizacionoj
jedinici Porezne uprave Potvrdu o rezidentnosti primaoca
prihoda koju je izdao nadležni organ države primaoca, ne
stariju od godine dana i Izjavu nerezidenta da je on prima-
lac prihoda i stvarni vlasnik, odnosno korisnik tog prihoda.
Članom 35. stavom (1) Zakona o porezu na dobit, ugo-
vori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje je ratifi-
cirala ili na bazi notifikacije prihvatila Bosna i Hercegovina
primjenjuju se kod oporezivanja dobiti ili prihoda nerezi-
denta i imaju prioritet u odnosu na odredbe ovog zakona.
Shodno navedenim odredbama i informacijama iz va-
šeg upita u kojem navodite da plaćate proviziju za usluge
pronalaska kupca prema Booking.com – Holandija, Expe-
dia.com – USA, Lastminute.com i Hotels.de – Njemačka,
proviziju za rezervacije prema xx i naknadu za prikupljanje
komentara prema yy - Njemačka, cijenimo bitnim naglasiti
da samo po nazivu plaćanja se ne može identifikovati oba-
veza obračuna poreza po odbitku prema članu 38. Zakona
o porezu na dobit, te smo mišljenja da je potrebno raščla-
niti naknadu, te vas upućujemo na slijedeće:
Ukoliko se plaćaju naknade prema nerezidentu na ime
usluge rezervacije smještajnih kapaciteta posredstvom
servera koji se ne nalaze u Bosni i Hercegovini, mišljenja
smo da u ovom slučaju kod isplate na ime naknade za
rezervacije, porezni obveznik nije u obvezi obračunati i
obustaviti porez po dobitku jer se usluge nisu obavile na
teritoriji Federacije BiH te ne podliježe članu 38. Zakona
o porezu na dobit. U ovom slučaju se ne primjenje član 35.
Zakona o porezu na dobit ni član 110. Pravilnika o primje-
ni zakona o porezu na dobit.
Ukoliko se plaćaju naknade za pružanje usluge skladi-
štenja podataka – virtuelno i održavanje email i usluge in-
ternet domene, mišljenja smo da u ovom slučaju kod isplate
na ime naknade porezni obveznik nije u obvezi obračunati
i obustaviti porez po dobitku jer se usluge nisu obavile na
teritoriji Federacije BIH te ne podliježe članu 38. Zakona o
porezu na dobit. U ovom slučaju se ne primjenje član 35.
Zakona o porezu na dobit.
Naknada na ime forme za rezervaciju koja se plaća pre-
ma nerezidentu ima karakter autorske naknade prema
odredbi člana stava (10) člana 38. Zakona o porezu na do-
bit, jer predstavlja naknadu za korištenje forme – djela ili
dizajna, te je primjenjuje član 35. Zakona o porezu na dobit
ukoliko ima Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporeziva-
nja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu. Ukoliko
nema Ugovora sa državom nerezidenta primaoca prihoda,
primjenjuje se član 38. Zakona o porezu na dobit.
Nadalje, naknada za izradu potvrde rezervacije i pisma
dobrodošlice, može imati karakter autorske naknade. Nai-
ZIPS - broj 1419
PITANJA I ODGOVORI
me, ukoliko nerezident države X priprema pismo i povrde
odnosno izrađuje znak, ili nacrt ili model, onda se primje-
njuju odredbe člana 38. Zakona o porezu na dobit, te se taj
prihod oporezuju u Federaciji BIH. Članom 113. Pravilnika
o primjeni zakona o porezu na dobit, stavom (1) definisa-
no je da porezni obveznik koji vrši isplatu autorske nakna-
de dužan je dostaviti Prijavu poreza po odbitku po osnovu
autorske naknade – Obrazac POD 817.
Ukoliko se priprema izvršava na osnovu vašeg nacrta,
modela zaštitnog znaka, prema odredbi člana 35. Zakona
o porezu na dobit primjenjuju se odredbe Ugovora. Prema
članu 22/23. Ugovora, dijelovi dohotka rezidenta države
ugovornice, bez obzira na to gdje su nastali, koji nisu regu-
lisani u prethodnim članovima ovog Ugovora, oporezuju se
samo u toj državi. U ovom slučaju primjenjuju se odredbe
člana 110. Pravilnika o primjeni zakona o porezu na do-
bit, prema kojem je porezni obveznik dužan do 20.-tog u
tekućem mjesecu za prethodni mjesec dostaviti Poreznoj
upravi Izjavu pravnog lica u svrhu oslobađanja od plaćanja
poreza po odbitku na izvoru – Obrazac OP-820,
Naknada na ime korisničke podrške za ranije nabavljene
software-e koje se plaćaju prema firmi cc, a koja se plaća
prema nerezidentu iz Hrvatske, može imati karakter au-
torske naknade i usluge, stoga je u ovom djelu potrebno
razdvojiti, jer je autorska naknada prema Ugovoru sa Hr-
vatskom oporeziva u BiH.
Broj 05-14-2-7274/18-1
Porezni tretman plaćanja naknade
na ime franšiznog ugovora
PITANJE: Koji je porezni tretman plaćanja naknade na
ime franšize po sporazumu između firmi xx – (Luksm-
burg) a po fakturi firme yy – (Njemačka) i dodatnih na-
knada koje se plaćaju po franšiznom ugovoru?
ODGOVOR: Shodno članu 38. Zakona o porezu na dobit
(„Službene novine Federacije BiH“ broj 15/16) porez po
odbitku se obračunava na prihod, koji je ostvario nerezi-
dent obavljanjem povremene djelatnosti na teritoriji Fe-
deracije, po osnovu naknada navedenih u stavu (1) tačke
a) do i) Zakona o porezu na dobit, na način da je obaveza
obračuna i obustave poreza po odbitku na isplatiocu – re-
zidentu. Stavom (10) istog člana propisan je pojam nakna-
de za autorska prava i druga prava intelektualnog vlasniš-
tva te označava naknadu za korištenje ili pravo korištenja
autorskog prava na književno, umjetničko ili naučno djelo
uključujući kinematografske filmove, bilo koji patent, li-
cence, zaštitni znak, dizajn ili model, plan, tajnu formulu
ili postupak ili za informacije o industrijskom, komercijal-
nom ili naučnom iskustvu i druga slična prava koja se pla-
ćaju nerezidentima.
Članom 40. Zakona o porezu na dobit, propisano je da
ukoliko se primjenjuje niža porezna stopa od stopa nave-
61
PITANJA I ODGOVORI
denih u članu 38. stav (7) ovog zakona, isplatilac je dužan,
uz propisani obrazac, priložiti nadležnoj organizacionoj
jedinici Porezne uprave Potvrdu o rezidentnosti primaoca
prihoda koju je izdao nadležni organ države primaoca, ne
stariju od godine dana, i Izjavu nerezidenta da je on prima-
lac prihoda i stvarni vlasnik, odnosno korisnik tog prihoda.
Članom 35. stavom (1) Zakona o porezu na dobit, ugo-
vori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje je ratifi-
cirala ili na bazi notifikacije prihvatila Bosna i Hercegovina
primjenjuju se kod oporezivanja dobiti ili prihoda nerezi-
denta i imaju prioritet u odnosu na odredbe ovog zakona.
Ugovor između između SFRJ i Savezne Republike Nje-
mačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu
na poreze na dohodak i na imovinu objavljen je u Službe-
nom listu SFRJ-Međunarodni ugovori, broj 12/88. ( u da-
ljem tekstu: Ugovor)
Članom 13. Ugovora propisano je da se autorske na-
knade koje nastaju u državi ugovornici i isplaćene su re-
zidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati
u toj drugoj državi. S tim da se autorske naknade mogu
oporezivati i u državi ugovornici u kojoj nastaju, u skladu
sa zakonima te države, ali ako je primalac stvarni korisnik
autorskih naknada, tako razrezan porez ne može biti veći
od 10 posto od bruto iznosa autorskih naknada.
Stavom (3) istog člana definisan je pojam autorskih
naknada te označava plaćanja bilo koje vrste koja su pri-
mljena kao naknada za korištenje ili za pravo korištenja
autorskog prava na književno, umjetničko ili naučno djelo,
uključujući bioskopske filmove i filmove ili trake za tele-
viziju ili radio, kao i za korištenje ili za pravo korištenja
patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili modela, plana, tajne
formule ili postupka, ili za korištenje ili pravo korištenja
industrijske, komercijalne ili naučne opreme, ili za oba-
vještenja koja se odnose na industrijska, komercijalna ili
naučna iskustva
Shodno navedenim odredbama i informacijama iz upi-
ta u kojem navodite da plaćate naknadu na ime franšize po
sporazumu između firmi xx – (Luksmburg) a po fakturi fir-
me yy – iz Njemačke, mišljenja samo da je ista oporeziva
prema članu 38. Zakona o porezu na dobit u BiH.
Naime, ukoliko se naknada plaća prema nerezidentu iz
Njemačke, primjenom člana 35. Zakona o porezu na dobit
primjenjuje se Ugovor, koji je u članu 13. prepustio pravo
oporezivanja BIH, a definicija autorske naknade iz Ugovo-
ra i Zakona o porezu na dobit uključuje zaštitni znak što
predstvalja franšiza. Isti je slučaj i da se plaćanje vrši pre-
ma nerezidentu iz Luksemburga, sa kojim BiH nema Ugo-
vor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Na pitanje o dodatnim naknadama koje se plaćaju po
franšiznom ugovoru, cijenimo bitnim naglasiti da iste
mogu biti sastavni dio franšizne naknade, a što je opore-
zivo kako je navedeno u prethodnom paragrafu, te je po-
trebno u skladu sa franšiznim ugovorom cijeniti činjenično
stanje.
Broj 05-14-2-7275/18-1
62
- Igre na sreću -
Porezni tretman igara na sreću i druš-
tvenih igara koje priređuju pravna lica
PITANJE: Da li nagradno-promotivna emisija koju je
osmislio i zaštitio Klijent predstavlja kviz ili nagradnu
igru u skladu sa odredbama Zakona o igrama na sreću?
ODGOVOR: Odredbama člana 7. stav (1) Zakona o igra-
ma na sreću propisano je da nagradni konkurs i nagradne
igre koje priređuju pravna lica s ciljem propagande nisu
igre na sreću u smislu ovog zakona i iste se mogu organi-
zovati pod uslovom da se učestvovanje u igri ne naplaćuje
posebno, da se nagrade isplaćuju u proizvodima ili usluga-
ma, da se unaprijed uplati 6% od ukupne vrijednosti na-
gradnog fonda i to: ravnomjerno po 1,5 % Crvenom križu,
„Caritasu“, „Merhamet MDD“ i „Dobrotvoru“ i da se pravila
igre, uz prethodno odobrenje Ministarstva, objave u dnev-
noj štampi. Stavom (3) istog člana propisano je da se pri-
javljivanje učesnika u nagradnim igrama putem poziva u
svim oblicima elektronskih komunikacijskih mreža te putem
SMS usluga ne smatra se posebnom uplatom za učestvova-
nje, pod uslovom da cijena po pozivu odnosno SMS usluzi ne
prelazi iznos važeće cijene koja je utvrđena od strane opera-
tera u redovnom telekomunikacijskom saobraćaju.
Nadalje je Pravilnikom o sadržaju pravila, uslovima i
načinu priređivanja nagradnih igara (“Službene novine
Federacije BiH“, broj: 30/16) detaljnije propisano na koji
način i pod kojim uslovima mogu se organizirati nagradne
igre na teritoriji Federacije BIH.
Stavom (6) člana 17. Zakona o igrama na sreću propi-
sano je da se nagradnom igrom ne smatra društvena igra
znanja (kvizovi). Društvena igra znanja (kviz), u smislu
ovog zakona, jest igra koja se odvija pred javnošću, a u ko-
joj se u vještini, spretnosti i znanju iz različitih područja
takmiče jedan ili više unaprijed kvalifikovanih učesnika pre-
ma pravilima priređivača uz obavezno prisustvovanje uče-
snika mjestu priređivanja kviza, pri čemu pobjeda zavisi
isključivo o postignutim rezultatima u zadanoj tematici. U
društvenu igru znanja jedan ili više unaprijed kvalifikova-
nih igrača uključuje se isključivo na temelju iskazane vje-
štine i spretnosti, odnosno znanja.
Slijedom navedenih odredbi i informacija iz vašeg upi-
ta u kojem navodite da će TV stanica emitovati emisiju sa
nagradno-promotivnim konceptom, u kojem se učešćem u
emisije pristupa putem poziva na broj telefona, uz naplatu
1,60KM po pozivu, mišljenja smo da na osnovu prezentira-
nih informacija predstavljeni koncept ne može se svrstati
ni u nagradne igre ni u društvene igre znanja, jer nisu is-
punjeni uslovi iz člana 17. Zakona o igrama na sreću, već
isti ima neke od karakteristika nagradne igre, a neke od
društvene igre znanja.
ZIPS - broj 1419

PITANJE: Koje su prethodne obaveze organizatora emi-
sije, u smislu pribavljanja određenih odobrenja ili rješe-
nja?
ODGOVOR: Slijedom navoda iz prethodnog pitanja i
odgovora, naglašavamo da je potrebno prilagoditi uslove
i karakteristike ili nagradnoj igri ili društvenoj igri zna-
nja-kviz. Ukoliko ispunjava uslove i karakteristike nagrad-
ne igre potrebno je postupiti u skladu sa Pravilnikom o
sadržaju pravila, uslovima i načinu priređivanja nagradnih
igara.
PITANJE: Da li će troškovi koji nastanu u vezi sa nagrad-
no-promotivnom emisijom (troškovi telefonskih usluga,
troškovi zakupa televizijskog prostora, troškovi nabav-
ljanja nagradnog proizvoda od strane poslovnog par-
tnera) biti porezno dopustiv trošak za klijenta prilikom
utvrđivanja osnovice poreza na dobit?
ODGOVOR: Članom 12. stavom (4) Zakona o porezu na
dobit propisano je da se rashodi na ime sponzorstva koji
proizlaze iz ugovora o sponzorstvu, priznaju kao porezno
priznat rashod do visine 3% ukupnog prihoda u periodu
za koji se utvrđuje porez na dobit. Stavom (5) istog člana
propisano je da se pod rashodima po osnovu sponzorstva
smatraju rashodi na ime potpore za organizovanje i održa-
vanje manifestacija i drugih sličnih događaja ili projekata
koji nisu direktno povezani sa poslovanjem obveznika, sa
ili bez protuusluge u vidu reklamiranja imena, djelatnosti,
proizvoda i usluga sponzora.
Slijedom navedene odredbe i datih informacija mišlje-
nja samo da ukoliko je u pitanju društvena igra znanja -
kviz prema odredbama Zakona o igrama na sreću, a ista je
finansirana na osnovu ugovora o sponzorstvu, primjenjuju
se odredbe člana 12. stav (4) Zakona o porezu na dobit.
Ukoliko je u pitanju nagrada igra prema odredbama Zako-
na o igrama na sreću, nastali rashodi smatraju se porezno
priznati ako su iskazani u skladu sa prinicipom pažnje do-
brog privrednika.
PITANJE: Da li će navedena nagradno-promotivna emi-
sija dovesti do nastanka određenih obaveza po osnovu
poreza na dohodak za klijenta?
ODGOVOR: Zakonom o porezu na dohodak je uređen
način utvrđivanja i plaćanja poreza na dohodak fizičkih
lica u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Odredbama člana 5. Zakona o porezu na dohodak pri-
pisani su prihodi koji se ne smatraju dohotkom, a tačkom
10) navodi se prihod od osvojene, odnosno dobijene na-
grade u novcu, stvarima i/ili pravima za pokazano znanje
u kvizovima i drugim sličnim takmičenjima.
Odredbama člana 6. Zakona o porezu na dohodak
propisan je prihod na koji se ne obračunava porez na do-
hodak, a tački 14) tog člana navode se dobici ostvareni
ZIPS - broj 1419
PITANJA I ODGOVORI
učešćem u nagradnim igrama koje organizuju privredna
društva u propagandne svrhe, a koji se isključivo odnose
na proizvod ili paket proizvoda iz vlastitog proizvodnog
asortimana, ukoliko tržišna vrijednost takvog dobitka nije
veća od 1.000,00 KM.
Shodno navedenim odredbama i informacija iz upita,
naglašavamo da ukoliko je fizičko lice ostvarilo prihod
učešćem u društvenoj igri znanja – kviz prema odredbama
Zakona o igrama na sreću, tako ostvaren prihod ne smatra
se dohotkom prema članu 5. tačka 10) Zakona o igrama na
sreću. Ukoliko je fizičko lice ostvarilo prihod učešćem u na-
gradnoj igri prema odredbama Zakona o igrama na sreću, a
vrijednost dobitka nije veća od 1.000 KM, na tako ostvaren
prihod ne plaća se porez na dohodak prema članu 6. tačka
14) Zakona o porezu na dohodak.
Broj 05-14-2-6423/18-1
- Finansije -
Porezni tretman novčane naknade
isplaćene učenicima srednjih škola za
obavljanje praktične nastave
PITANJE: Molimo za pojašnjenje u vezi poreznog tretma-
na novčane naknade/nagrade isplaćene učenicima sred-
njih škola za obavljanje praktične nastave/učenja kroz
rad kao realizacije dualnog obrazovanja kao i mogućno-
sti stipendiranja takvih učenika.
ODGOVOR: Učenici koji obavljaju obaveznu praktič-
nu nastavu nisu izuzeti od oporezivanja kao fizička lica u
skladu sa članom 3. Zakona o porezu na dohodak (“Služ-
bene novine Federacije BiH” br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13
i 65/13), kao ni novčane naknade koje bi se tim učenicima
isplaćivale shodno odredbama čl. 5. i 6. navedenog Zako-
na. Isplatilac navedenih naknada, na osnovu člana 70b.
stav 3. Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dohodak
(“Službene novine Federacije BiH” br. 67/08, 4/10, 86/10,
10/11, 53/11, 20/12, 27/13, 71/13, 90/13, 45/14, 52/16,
59/16, 38/17, 3/18 i 30/18), dužan je prilikom svake
isplate istih obračunati, obustaviti i uplatiti porez na doho-
dak po stopi od 10% iz člana 9. Zakona. U skladu sa stavom
4. istog člana Pravilnika prijava uplaćenog poreza po tom
osnovu vrši se putem obrasca APR-1036 Akontacija pore-
za po odbitku rezidenta.
Nadalje, nadležna obrazovno-odgojna ustanova je ob-
veznik obračunavanja i uplate doprinosa za penzijsko i
invalidsko osiguranje (za lica osigurana u određenim okol-
nostima) za vrijeme obavljanja obaveznog praktičnog rada
učenika u toku sticanja obrazovanja i odgoja, u skladu sa
propisima penzijskom i invalidskom osiguranju. Mjesečni
Iznos navedenog doprinosa propisan je Odlukom o visi-
ni doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za lica
63
PITANJA I ODGOVORI
osigurana u određenim okolnostima (“Službene novine
Federacije BiH”, broj 26/14). Obveznik uplate doprinosa
je dužan dostaviti u nadležnu ispostavu Porezne uprave
Federacije BiH, shodno propisima o Jedinsvenom sistemu
registracije, kontrole i naplate doprinosa, obrazac prijave
osiguranja za učenika (JS3120 – Prijava/odjava lica osi-
guranih u određenim okolnostima), za vrijeme obavlja-
nja praktičnog rada učenika u toku sticanja obrazovanja i
odgoja. Propisani iznosi doprinosa se uplaćuju mjesečno
za svakog učenika koji je obuhvaćen ovim vidom obrazo-
vanja. Podsjećamo da je, organ uprave kantona nadležan
za obrazovanje, obveznik obračunavanja i uplate doprino-
sa za zdravstveno osiguranje za učenike u toku izvođenja
praktične nastave, u skladu sa propisima o zdravstvenom
osiguranju.
U vezi sa dijelom upita koji se odnosi na stipendiranje
učenika, upućujemo vas da je članom 6. Zakona o porezu
na dohodak propisan iznos mjesečnog prihoda na osnovu
stipendija učenika na redovnom školovanju na koji se ne
plaća porez. U slučaju da se učeniku isplati na ime stipendi-
je veći iznos od propisanog neoporezivog iznosa, isplatilac
je dužan na razliku obračunati i uplatiti porez na dohodak.
Broj: 04-02-4-8563/19 od 5. 11. 2019. godine
Osnovica za obračun doprinosa za
samostalnu djelatnost
„Kompjutersko programiranje“
PITANJE: Na koju osnovicu se plaćaju doprinosi za samo-
stalnu djelatnost - kompjutersko programiranje – osno-
vono zanimanje, odnosno da li ova djelatnost spada u
djelatnosti slobodnih zanimanja ili obrta?
ODGOVOR: Odredbama, člana 12. stav 3. Zakona o
porezu na dohodak (“Službene novine Federacije BiH”, br.
10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13) i člana 32. stav 3. Pra-
vilnika o primjeni zakona o porezu na dohodak (“Službe-
ne novine Federacije BiH” br. 67/08, 4/10, 86/10, 10/11,
53/11, 20/12, 27/13, 71/13, 90/13, 45/14, 52/16, 59/16,
38/17, 3/18 i 30/18), koji reguliraju djelatnosti slobodnih
zanimanja, nije utvrđena konačna lista djelatnosti koje se
u smislu Zakona svrstavaju u djelatnosti slobodnih zani-
manja, nego su pobrojane samo određene samostalne
djelatnosti koje fizička lica obavljaju za svoj račun u cilju
ostvarivanja dohotka, što podrazumijeva da se i neke dru-
ge (nenavedene) samostalne djelatnosti mogu smatrati
slobodnim zanimanjem. S obzirom na vrste djelatnosti
slobodnih zanimanja pobrojane u Zakonu i Pravilniku,
proizilazi da se radi o djelatnostima čije obavljanje podra-
zumijeva ispunjavanje određenih uslova kao što je uslov
određene stručne spreme, odnosno stručnog zvanja, ili po-
sjedovanje određenog certifikata i sl.
64
Shodno naprijed navedenom mišljenja smo, da djelat-
nost – kompjutersko programiranje spada u djelatnosti
slobodnih zanimanja za koje se osnovica za obračun do-
prinosa utvrđuje u skladu sa članom 8. stav 2. tačka a) Za-
kona o doprinosima (“Službene novine Federacije BiH”, br.
35/98, 54/00, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06, 14/08, 91/15,
104/16 i 34/18), kao umnožak prosječne plaće iz člana 6a.
stav 2. Zakona i koeficijenta 1,1 (što iznosi 1.491,00 KM u
2019. godini, na osnovu objavljenih Osnovica za obračun
doprinosa određenih obveznika za 2019. godinu u Službe-
nim novinama Federacije BiH broj 100/18).
Broj: 04-02-4-7139/19 od 24. 9. 2019. godine
Pripremila: E. J.
POREZI
Oporezivanje isplate iz akumulirane
dobiti prethodnih godina prema
Prijedlogu novog Zakona o
porezu na dohodak
PITANJE: Da li će se od 2020. godine oporezovati podi-
zanje akumulirane dobiti namijenjene isplati i da li je to
dvostruko oporezivanje s obzirom na to da se je već je-
danput oporezovala kroz porezni bilans? U tom slučaju
bi vlasnik, osnivač bio dva puta oporezovan (porezom na
dobit i porezom na dohodak) a u pitanju je ista osoba.
ODGOVOR: Ukoliko dođe do usvajanja Prijedloga Zako-
na o porezu na dohodak koji se nalazi u parlamentarnoj
proceduri Federacije BiH, prema odredbama člana 39. na-
vedenog zakona prihodom od ulaganja kapitala smatrati
će se svaka raspodjela dobiti privrednih društava u bilo
kojem obliku, a posebno: prihodi po osnovu dionica ili
udjela u dobiti privrednih društava koje ostvaruju putem
prijenosa, dodjele ili kupovine vlastitih dionica ili udjela.  
U tom slučaju, ostvareni prihod će, ustvari, predstav-
ljati utvrđeni dohodak od kapitala, pošto se, shodno istom
članu Prijedloga Zakona o porezu na dohodak kod utvrđi-
vanja dohotka od ulaganja kapitala rashodi  ne mogu od-
biti, a stopa poreza na dohodak na osnovicu koju bi činio
iznos koji bi vlasnik povlačio po raspodjeli dobiti bila bi 10
odsto iz člana 12 a) tog zakona. 
To je jedna od bitnih izmjena u oporezivanju u odnosu
na postojeće propise o oporezivanju dohotka.
Dakle, pored oporezivanja dobiti pravnog lica, propisa-
nog u Zakonu o porezu na dobit, oporezovao bi se i svaki
pojedinačni ostvareni prihod prilikom raspodjele dobiti,
bilo da se radi o dividendi ili udjelu u dobiti, shodno na-
vedenim odredbama Prijedloga Zakona o porezu na doho-
dak.
ZIPS - broj 1419

POREZ NA DOBIT
Zakup transportnog sredstva od
pravnog lica iz Litvanije
PITANJE: Društvo namjerava uzeti pod zakup transport-
no sredstvo za prijevoz putnika od firme iz Litvanije. Za-
kup će platiti jednokratno za dva mjeseca. Da li imamo
obavezu obračuna poreza po odbitku?
ODGOVOR: Prema članu 38. Zakona o porezu na dobit,
porez po odbitku obračunava se na prihod koji je ostvario
nerezident obavljanjem povremene djelatnosti na teritoriji
Federacije, osim prihoda koji se može pripisati poslovnoj
jedinici nerezidenta u Federaciji. Porez po odbitku obraču-
nava se, između ostalog, po osnovu isplate ili na drugi način
izmirene  naknade za zakup po osnovu iznajmljivanja po-
kretne i nepokretne imovine. To znači da ste, u konkretnom
slučaju, u obavezi da primijenite institut poreza po odbitku
u momentu plaćanja fakture firmi iz Litvanije koja vam je u
zakup izdala prevozno sredstvo za prevoz putnika na odre-
đeno vrijeme (dva mjeseca) za korištenje na teritoriji Fede-
racije BiH. Shodno naznačenom članu Zakona, te članovima
109. i 114. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit,
društvo kao isplatilac prihoda je dužno da podnese poreznu
prijavu nadležnoj organizacionoj jedinici Porezne uprave o
obračunatom i uplaćenom porezu po odbitku za i u ime ne-
rezidenta i platiti taj porez u roku od 10 dana nakon isteka
mjeseca u kom je izvršena isplata, odnosno izmirena oba-
veza nerezidentu. Osnovica za obračun poreza po odbitku
je bruto iznos iskazan na fakturi, a stopa poreza je 10 od-
sto. Prijava se podnosi na obrascu POD-818 (Prijava poreza
po odbitku po osnovu ostalih prihoda), a predaje ispostavi
kantonalnog poreznog ureda prema sjedištu društva.  RAČUNOVODSTVO
FINANSIJE
Rokovi izvršenja novčanih
obaveza između poduzetnika i
subjekata javnog prava
PITANJE: Po članu 16. Zakona o finansijskom poslovanju
(‘’Službene novine FBiH“, broj 48/16), u kojem stoji: ‘’Ako
se u poslovnim transakcijama između poduzetnika, kao i
između poduzetnika i subjekta javnog prava u kojima je
poduzetnik dužnik novčane obaveze i između poduzetnika
i subjekta javnog prava u kojima je subjekt javnog prava
dužnik novčane obaveze, ugovori otplata na rate, odredbe
o pravnim posljedicama iz člana 13. i 14. ovog zakona pri-
mjenjuju se na svaku ratu zasebno’’.  U slučajevima kada najmoprimac odluči da ne pri-
Uzimajući u obzir navedeno, na koji period se može ugovo-
riti otplata na rate, da li bi to morao biti period do 60 ili 90
dana, ili bi se mogao ugovoriti period od 6 ili 12 mjeseci?
ZIPS - broj 1419
PITANJA I ODGOVORI
ODGOVOR: Odredbama člana 14. Zakona o finansij-
skom poslovanju  propisani su rokovi izvršenja novčanih
obaveza u ugovorima između poduzetnika i subjekata jav-
nog prava.
U tom smislu, ugovorom između poduzetnika i subje-
kata javnog prava u kojem je subjekt javnog prava dužnik
novčane obaveze može se ugovoriti rok izvršenja novčane
obaveze do 60 dana, a samo izuzetno moguće je ugovoriti i
duži rok izvršenja novčane obaveze, ali ne duži od 90 dana.
Ako ugovorom između poduzetnika i subjekta javnog pra-
va nije ugovoren rok za izvršenje novčane obaveze, dužnik
je o obavezi, bez poziva povjerioca na izvršenje, izvršiti
novčanu obavezu u roku 30 dana. Rok za izvršenje novča-
ne obaveze počinje teći od dana kada je subjekt javnog pra-
va primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu ili
od dana kada je poduzetnik ispunio svoju obavezu, shod-
no članu 11. stavu 5. Zakona o finansijskom poslovanju. 
Također, potrebno je istaći da i rok do 90 dana za izmi-
renje novčane obaveze subjekta javnog prava poduzetni-
ku treba “staviti pod lupu” iz razloga ništavosti, pošto je
odredbom člana 15. stava 5. istog zakona propisano da je
ništavna odredba ugovora između poduzetnika i subjekta
javnog prava u kojima je subjekt javnog prava dužnik nov-
čane obaveze, kojom je ugovoren: rok izvršenja iste (nov-
čane obaveze) duži od 60 dana, osim ako su, u konkretnom
slučaju,  postojali opravdani razlozi za odstupanje od tog
roka za izvršenje novčanih obaveza subjekta javnog prava
prema poduzetniku...
Dakle, prema svemu navedenom, u opisanoj situaciji,
shodno citiranim odredbama Zakona o finansijskom po-
slovanju, otplatu na rate subjekta javnog prava prema po-
duzetniku treba ugovoriti unutar 60, odnosno 90 dana.
Fuad BALTA, dipl. ecc.
Najam teretnog vozila i
primjena MSFI – 16
PITANJE: Imali smo ugovor o zakupu teretnog vozila na
šest mjeseci, nakon isteka roka ugovor je produžen za
još šest mjeseci. Cijena mjesečnog najma vozila iznosi
2.457,00 KM. Da li smo za isti dužni primijeniti MSFI –
16?
ODGOVOR: Prema odredbama tačke 5. MSFI-ja 16 -
Najmovi, najmoprimac može odabrati da ne primjenjuje
zahtjeve iz tačaka 22.- 49. za:
(a) kratkoročne najmove;
(b) najmove čiji je predmet imovina male vrijednosti
(opisane u tačkama B3.– B8.).
mjenjuje zahtjeve iz tačaka 22.- 49. na kratkoročne ili na
najmove koji se odnose na imovinu male vrijednosti, sva
plaćanja povezana s takvim najmovima priznaje kao tro-
65
PITANJA I ODGOVORI
šak bilo na pravolinijskoj osnovi tokom trajanja najma ili
na nekoj drugoj sistematskoj osnovi.
Najmodavac neku drugu sistematsku osnovu primje-
njuje onda kada ona bolje predstavlja vremenski okvir to-
kom kojeg za njega postoji korist od iznajmljene imovine.
Prema odredbama tačke B3., osim u slučajevima ure-
đenim tačkom B7., ovaj standard najmoprimcu dozvoljava
primjenu tačke 6. kod obračunavanja najmova koji se tiču
imovine male vrijednosti. Najmoprimac vrijednost imo-
vine procjenjuje zasnovano na njenoj vrijednosti kada je
nova, bez obzira na njenu starost u vrijeme najma.
Prema odredbama tačke B4., procjena toga da li je vri-
jednost predmetne imovine mala vrši se na apsolutnoj
osnovi. Najmovi imovine male vrijednosti zadovoljavaju
uslove za primjenu računovodstvenog postupka iz tačke 6.
bez obzira na to da li su od materijalnog značaja za naj-
moprimca ili ne. Veličina, vrsta i okolnosti najmoprimca ne
utiču na procjenu.
Shodno tome, očekuje se da bi različiti najmoprimci
došli do istog zaključka u pogledu zanemarivosti vrijedno-
sti neke predmetne imovine.
Prema odredbama tačke B5., Imovina se može procije-
niti kao imovina male vrijednosti samo onda kada:
a) najmoprimac može imati koristi od te imovine same
po sebi ili u kombinaciji sa drugim resursima koji su mu
lako dostupni;
b) predmetna imovina nije u velikoj mjeri zavisna ili
uzajamno povezana s drugom imovinom.
Prema odredbama tačke B6., najam ne zadovoljava kri-
terije da se smatra najmom imovine male vrijednosti uko-
liko se tiče vrste imovine koja, dok je još nova, u pravilu
nije niske vrijednosti. Primjera radi, najmovi automobila
ne mogu se smatrati najmovima imovine male vrijednosti
jer vrijednost novih automobila u pravilu nije mala.
Prema odredbama tačke B7., u slučajevima kada naj-
moprimac imovinu dâ, odnosno očekuje da će je dati u
podnajam, osnovni najam ne može se smatrati najmom
imovine male vrijednosti.
Prema odredbama tačke B8., primjeri imovine male
vrijednosti mogu uključivati tablete i personalne računa-
re, manje komade kancelarijskog namještaja i telefonske
uređaje.
Trajanje najma je propisano tačkama 18 -21 i tačkama
B34-B41 MSFI-ja 16.
Subjekt treba da utvrdi trajanje najma kao neopozivi
period trajanja najma, zajedno sa:
(a) periodima obuhvaćenim svakom eventualnom op-
cijom produženja najma ukoliko postoji realna vjerovatno-
ća da će najmoprimac iskoristiti tu opciju;
(b) periodima obuhvaćenim svakom eventualnom op-
cijom raskidanja najma ukoliko postoji realna vjerovatno-
ća da najmoprimac neće iskoristiti tu opciju.
Najmoprimac ponovo procjenjuje realnu vjerovatnoću
korištenja opcije produženja, odnosno nekorištenja opcije
raskida najma kod svakog značajnog događaja ili značajne
promjene okolnosti:
66
(a) nad kojima najmoprimac ima kontrolu;
(b) koje utiču na realnu vjerovatnoću da će najmo-
primac iskoristiti neku od opcija koje nije uključio kod
prethodnog utvrđivanja trajanja najma, odnosno da neće
iskoristiti neku od opcija koju jeste uključio kod ranijeg
utvrđivanja trajanja najma (kako je opisano tačkom B41.).
Prema odredbama tačke B34. MSFI-ja 16 kod utvrđiva-
nja trajanja najma i procjene dužine neopozivog perioda
najma, subjekt koristi definiciju sporazuma i utvrđuje pe-
riod tokom kojeg je taj sporazum primjenjiv. Najam pre-
staje biti primjenjiv kada ga i najmoprimac i najmodavac
steknu pravo raskinuti bez dozvole druge strane uz sim-
boličnu kaznu.
Smatramo da se u predmetnom slučaju treba primije-
niti MSFI – 16.
Evidentiranje državnih potpora
PITANJE: Kako proknjižiti grant u novcu koji smo kao
javno preduzeće primili od naše općine:
a) s ciljem pomoći u nabavci opreme za gradsku deponi-
ju, koja je u vlasništvu općine, nama je data na upravlja-
nje a sredstva nisu utrošena na nešto konkretno;
b) drugi grant koji smo dobili za nabavku specijalizira-
nih vozila za prikupljanje i odvoz smeća, koji je i utrošen
za nabavku istih.
Da li je ispravno grant pod a) knjižiti na prihod u cjelo-
kupnom iznosu, a grant pod b) na odgođeni prihod od
donacija i pomoći, pa oprihodovati iznos koji se amorti-
zira? Da li su oba granta oslobođena od obračuna PDV-a?
ODGOVOR: Prema odredbama tačke 12. MRS 20 – Ra-
čunovodstveno obuhvaćanje državnih potpora i objavlji-
vanje državne pomoći, državna bespovratna davanja se
priznaju u dobit ili gubitak na sistemskom osnovu, tokom
perioda u kojima subjekt povezane troškove za čije su po-
kriće su davanja namijenjena, priznaje kao rashode.
Prema odredbama tačke 18. MRS 20 bespovratna da-
vanja povezana sa imovinom koja se ne amortizuju takođe
mogu zahtijevati ispunjenje određenih obaveza i tada ih
treba priznati u dobit ili gubitak kroz periode u kojima se
snose troškovi ispunjenja tih obaveza.
Prema odredbama tačke 20. MRS 20 Potraživanja za
državno davanje koja su nadoknada za rashode ili gubitke
koji su već nastali, ili koja imaju svrhu pružanja trenutne
financijske podrške subjektu bez budućih povezanih troš-
kova, priznaju se u dobit ili gubitak perioda u kojem je na-
stalo takvo potraživanje.
Prema odredbama tačke 24. MRS 20, državne donacije
povezane sa sredstvima, uključujući i nenovčane potpore
po fer vrijednosti, trebaju se priznavati u bilanci stanja
iskazivanjem razgraničenog (odgođenog) prihoda ili tre-
tiranjem kao odbitne stavke pri izračunavanju knjigovod-
stvenog iznosa tog sredstva.
ZIPS - broj 1419

Primjer:
Država je odobrila potporu u vrijednosti 100.000,00 KM pravnoj osobi za nabavku vozila. Pravna osoba je kupila
opremu u vrijednosti od 100.000,00 KM plus PDV. Procijenjeni vijek upotrebe opreme je 10 godina.
Tek.
Broj OPIS
1. Transakcijski račun
Unaprijed naplaćeni i odloženi prihodi
Za primljenu državnu potporu
2. Transportna sredstva
PDV u primljenim fakturama
Dobavljači u zemlji
Za kupovinu opreme
2a. Amortizacija do porezno priznatih rashoda
Ispravka vrijednosti nekr. postrojenja i opreme
Za amortizaciju opreme
2b. Unaprijed naplaćeni i odloženi prihodi
Ostali prihodi
Za prijenos sa rezerviranja na prihode
Dakle, primljena novčana sredstva kao potpora drrža-
ve, koja imaju svrhu pružanja trenutne financijske podrš-
ke subjektu bez budućih povezanih troškova, priznaju se u
dobit ili gubitak perioda u kojem je nastalo takvo potraži-
vanje, dok donacije povezane sa sredstvima, uključujući i
nenovčane potpore po fer vrijednosti, trebaju se priznavati
u bilanci stanja iskazivanjem razgraničenog (odgođenog)
prihoda ili tretiranjem kao odbitne stavke pri izračunava-
nju knjigovodstvenog iznosa tog sredstva, a priznaju se u
dobit ili gubitak na sistemskom osnovu, tokom perioda u
kojima subjekt povezane troškove za čije su pokriće dava-
nja namijenjena, priznaje kao rashode.
Kako se u u oba slučaja ne vrši isporuka dobara i usluga
od strane javnog poduzeća, a niti ima bilo kakvih obaveza
za primljenu potporu to u tom slučaju primljena potpora
ne podliježe oporezivanju.
Evidentiranje investicijskog
održavanja zgrade
PITANJE: Vrši se adaptacija jednog dijela zgrade koja
služi u administrativne svrhe, tačnije radi se na adapta-
ciji instalacija za grijanje za taj dio zgrade. Radijatori će
biti donirani a naš dio je da nabavimo mašinski materi-
jal za grijanje (cijevi…) u vrijednosti od cca. 2.000 KM.
- Kako knjižiti nabavku tog materijala za grijanje, da li
sa konta investicijskog održavanja ili je to materijal za
tekuće održavanje?
- Da li ti donirani radijatori i materijal koji će se nabaviti
povećavaju vrijednost zgrade?
ODGOVOR: Tokom korištenja sredstva se troše. Pojedi-
ni dijelovi sredstava potroše se i znatno ranije nego cijelo
ZIPS - broj 1419
PITANJA I ODGOVORI
IZNOS
KONTO
Duguje Potražuje
200 100.000,00
407 100.000,00
024 100.000,00
270 17.000,00
432 117.000,00
540 10.000,00
0249 10.000,00
407 10.000,00
659 10.000,00
sredstvo. Da bi sredstva trajno, do potpune amortizacije,
služila svojoj namjeni, potrebno ih je održavati. Održavanje
sprječava prijevremeno trošenje sredstava i omogućuje nji-
hovu sposobnost za obavljanje zadataka u procesu rada.
Održavanje stalnih sredstava provodi se: investicijskim
i tekućim održavanjem.
Investicijsko održavanje predstavlja sve značajnije
radove na sredstvima kojima se produžava njihova funk-
cionalna sposobnost. Za veće radove koji nose obilježje
investicijskoga održavanja karakteristično je da su uvijek
većega opsega, relativno su skupi, i obavljaju se u dužem
vremenskom razdoblju
Investicijsko održavanje može se podijeliti u dvije gru-
pe: ono koje povećava vrijednost stalnih sredstava, i ono
koje ne povećava vrijednost stalnih sredstava ali je neop-
hodno za njihovo održavanje i radnu sposobnost.
Tekuće održavanje čine manji popravci na stalnim
sredstvima. Oni su manjega opsega, manje koštaju i obav-
ljaju se u kraćem vremenskom razdoblju. Tekuće održava-
nje moglo bi se nazvati i preventivnim održavanjem jer se
ovim održavanjem sprječavaju veći kvarovi i veće štete.
Za procjenu naknadnih izdataka u vezi sa nekretni-
nama, postrojenjima i opremom odlučno je da li se tim
naknadnim ulaganjima vrši samo tekuće održavanje ili
popravke sredstava odnosno odražava prvobitno procije-
njeni korisni vijek upotrebe ili se radi o ulaganjima kojima
se produžava prvobitno procijenjeni korisni vijek upotre-
be, mijenja se namjena sredstva ili se povećava kapacitet
iznad početno procijenjenog standardnog učinka.
Naknadni izdaci u stalna sredstva pripisuju se knjigo-
vodstvenoj vrijednosti sredstva kada se pretpostavlja da će
ta ulaganja proizvesti buduću ekonomsku korist kao što je:
- produženje vijeka upotrebe sredstva;
- povećanje kapaciteta sredstva;
- značajno umanjenje troškova proizvodnje;
- poboljšanje kvaliteta gotovih proizvoda.
Svi ostali izdaci priznaju se kao rashodi u razdoblju u
67
PITANJA I ODGOVORI
kojem nastanu. Pravna osoba ne priznaje u knjigovodstve-
nu vrijednost nekretnina, postrojenja i opreme troškove
svakodnevnog održavanja. Troškovi svakodnevnog održa-
vanja su primarno troškovi rada i potrošnog materijala, a
mogu uključivati i troškove sitnih rezervnih dijelova radi
ponovnog postizanja ili održavanja ekonomske koristi na
prvobitno predviđenoj razini.
Nabavka materijala i sitnog inventara evidentira se pu-
tem dva modula za knjiženje i to:
- za uredno nabavljeni materijal, a po prijemu faktu-
reod dobavljača, proračunski korisnik knjiži fakturu, tako
što za ukupan iznos fakture zaduži odgovarajući troškovni
konto, a odobri konto iz potkategorije 311000 - Kratkoroč-
ne tekuće obveze.
- odmah po prijemu zaliha proračunski korisnici su
dužni putem Glavne knjige evidentirati zaprimljene zalihe
tako što se tereti odgovarajući analitički konto iz klase 2,
a odobri konto 211911 – Ispravka vrijednosti materijala.
Tokom godine utrošak materijala se evidentira putem
Glavne knjige, na teret ispravke vrijednosti materijala, a u
korist zaliha materijala, za vrijednost utrošenog materijala.
Smatramo da se ovdje radi o investicijskom održavanju
i da se ne radi o povećanju vrijednosti zgrade.
Dr. sc. Jozo PILJIĆ
PRIVREDNA DRUŠTVA
Vremenska ograničenja u slučaju
statusne promjene društva
PITANJE: Sa aspekta odredbi člana 66. i 70. Zakona o pri-
vrednim društvima, ukoliko se objavi odluka o pripajanju
npr. 20. 6. 2019. godine (gdje su ispunjeni uslovi iz člana
70.), da li sud prihvata revizorsko mišljenje za finansijki
izvještaj sa 31. 12. 2018. godine, nakon proteka vremena
od 30 dana od dana objavljivanja (20. 7. 2019. godine)?
ODGOVOR: Prema odredbi člana 66. Zakona o privred-
nim društvima („Službene novine Federacije BiH“, broj
81/15) društvo donosi prvo odluku o namjeravanoj reor-
ganizaciji, a zatim odluku o spajanju, pripajanju, podjeli ili
promjeni oblika društva.
Prema članu 70. navedenog zakona obaveza je uprave
društva učesnika da svakom članu (dioničaru) na njegov
zahtjev stavi na uvid ili preda kopiju (primjerak):
plana reorganizacije;
jednogodišnje finansijske izvještaje za tri mjeseca koja
prethode izradi plana reorganizacije ako su podaci u nje-
mu stariji od šest mjeseci;
izvještaji i mišljenje revizora.
Član 66. koji navodite u upitu sadrži obavezu u vezi
plana reorganizacije koji je činjenična i pravno-ekonomska
podloga za donošenje odluke o statusnoj promjeni, te u tom
smislu obavještenje koje se navodi u odredbama ovog člana
ima karakter obaveze društva da sazove skupštinu društva
68
i pravo dioničara da izvrše uvid u izvještaje i isprave koje
se odnose na prijedlog odluka uvrđenih u dnevni red skup-
štine. Ovakav karakter i značaj obavještenje ima i u odnosu
prema društvu sa ograničenom odgovornošću kod saziva-
nja i odlučivanja skupštine o planu reorganizacije.
Rok od 30 dana iz člana 66. Zakona je minimalni zakon-
ski rok koji obavezuje društvo da obavijesti sve dioničare
(udjeličare), odnosno članove društva i povjerioce društva
o planu reorganizacije uz istovremenu obavezu da se ta
odluka objavi u sredstvima javnog informisanja.
Dakle, radi se o zakonskom roku koji propisuje objavlji-
vanje plana reorganizacije prije donošenja odluke o spaja-
nju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika društva koju do-
nosi skupština društva na način uvrđen osnivačkim aktom
odnosno statutom društva.
Plan reorganizacije sadrži izvještaj revizora u vezi upi-
sa, promjene i raspodjele imovine i obaveza društva pret-
hodnika koje se prenose na društvo sljednika, te nema za-
konskih smetnji da se prihvati izvještaj sa 31. 12. 2018. na
postupak okončan 20.7.2019. jer se prekluzivni rok od 30
dana odnosi na obavještavanje članova i povjerioca društva.
 JAVNA PREDUZEĆA
Prodaja motornih vozila
postupkom javne licitacije
PITANJE: Javno preduzeće (dioničko društvo) postup-
kom javne licitacije će izvršiti prodaju motornog vozila
koje ne koristi u svom poslovanju. S obzirom na to da po-
stoje naznake da će se i neki od radnika preduzeća prija-
viti na javnu licitaciju, da li u tom smislu postoje ikakve
smetnje, odnosno da li se vozilo može prodati radniku
preduzeća, ukoliko bude najpovoljniji ponuđač, te koje
su u tom slučaju obaveze poslodavca? Da li preduzeće u
slučaju prodaje vozila fizičkom licu ima obaveza prema
Poreznoj upravi, u smislu obavještavanja, dostavljanja
ugovora, računa/fakture i slično?
ODGOVOR: Prema odredbi člana 14. Zakona o javnim
preduzećima sukob interesa odnosi se na povezana lica
kada njihovi lični odnosno profesionalni interes onemogu-
ćava ili eventualno može onemogućiti interes ili poslova-
nje javnog preduzeća odnosno sposobnost pravnog lica da
ispunjava svoje obaveze i odgovornosti.
Povezanim licima smatraju se i članovi uže porodice po-
vezanih lica do trećeg stepena krvnog srodstva ili tazbine
kao i lice koje živi u istom domaćinstvu sa pravnim licima.
Institut sukoba interesa u javnom preduzeću utvrđu-
je se u okviru etičkog kodeksa kao općeg akta koji donosi
nadzorni odbor u saradnji sa odborom za reviziju javnog
preduzeća.
Javno preduzeće je obavezno donijeti navedeni opći akt,
a njegovu primjenu ne isključuje činjenica da ste u stečaju.
I postupak javne licitacije utvrđuje se općim aktom jav-
ZIPS - broj 1419

nog preduzeća kojim se uređuje postupak javne licitacije,
a kome prethodi utvrđivanje stvarne vrijednosti motornog
vozila putem komisije javnog preduzeća.
Kako je preduzeće u stečaju obavezni ste primjenjivati
odredbe Zakona o javnim preduzećima koje se odnose na
sukob interesa, a ukoliko niste donijeli opće akte koji ure-
đuju sukob interesa neposredno se primjenjuju odredbe
Zakona o javnim preduzećima.
Bez obzira što je preduzeće u stečaju, postupak javne
licitacije motornog vozila mora biti proveden javno i tran-
sparentno uz primjenu općeg akta javnog preduzeća, uk-
ljučujući procjenu vrijednosti vozila, imenovanje lica koja
su odgovorna za provođenje postupka i javno objavljivanje
licitacije.
U postupku javne licitacije ponude ne mogu dostavljati
zaposleni u javnom preduzeću koji imaju status povezanog
lica niti lica koja provode postupak, dok za druge uposlene
u javnom preduzeću nema zakonskih smetnji da dostave
ponudu za kupovinu motornog vozila.
PRIVATNA PRAKSA
(Ne)mogućnost prenosa privatne
prakse na članove uže porodice
PITANJE: Može li registrovani nosilac privatne prakse
(stomatološka ordinacija) koji ima jednog zaposlenog
stomatologa (kćerku) prenijeti svoju praksu na uposle-
nika?
ODGOVOR: Osoba koja je nosilac privatne prakse ne
može prenijeti praksu na drugu osobu, odnosno, u kon-
kretnom slučaju stomatološku praksu na svoju kćerku.
Osoba na koju se prenosi privatna praksa dužna je is-
punjavati propisane uvjete za obavljanje samostalne dje-
latnosti i u tom smislu provodi se postupak koji prethodi
donošenju odgovarajućih akata i upisu u registar.
Dakle, nema zakonske mogućnosti da se privatna sto-
matološka praksa prenese na članove uže porodice.
PREKRŠAJI
Prekršaj koji je počinio radnik i
(ne)mogućnost plaćanja kazne
od strane pravnog lica
PITANJE: Dobili smo prekršajni nalog za radnika koji je
upravljao službenim teretnim vozilom kao i prekršaj-
ni nalog za odgovorno lice u preduzeću. Da li možemo
uplatiti kaznu i za radnika i za odgovorno lice sa računa
firme i da li se to tretira kao korist? Može li se prekršajni
nalog isplatiti iz blagajne ukoliko se radi o iznosu 50-
100 KM?  (stav 2.), uvjerenja i druge isprave o činjenicama o kojima
ZIPS - broj 1419
PITANJA I ODGOVORI
ODGOVOR: Nema zakonske mogućnosti da privredno
društvo plati novčanu kaznu za prekršaj koji je počinilo fi-
zičko lice, odnosno odgovorno lice u privrednom društvu.
U konkretnom slučaju radi se o izdavanju prekršajnog
naloga okrivljenom, te je pravo okrivljenog da prigovori na
prekršajni nalog, ali i obaveza da lično plati novčanu kaznu
i eventualne troškove postupka.
Bilo da se radi o prekršajnom nalogu ili rješenju o pre-
kršaju koje donosi nadležni sud obaveza je okrivljenog da
plati novčanu kaznu, te se ova obaveza ne može supstitui-
sati od strane pravne osobe u kojoj je okrivljeni zaposlen, a
isto se odnosi na odgovornu osobu u privrednom društvu.
Mensur HADŽIMUSIĆ, advokat
IZ AGENCIJE ZA DRŽAVNU SLUŽBU BiH
Izdavanje uvjerenja o činjenicama iz
službene evidencije u institucijama BiH
PITANJE: Zaposlenica je u dva navrata obavljala poslove
visoke stručne spreme po rješenjima institucije, pri čemu
se drugo rješenje smatra spornim sa više aspekata (pot-
pisnika, perioda trajanja i radnog mjesta). S obzirom na
to da se zaposlenica obratila sa zahtjevom za izdavanje
uvjerenja o obavljanju poslova visoke stručne spreme (po
osnovu oba rješenja) da li je takav zahtjev zaposlenice
opravdan, odnosno postoji li obaveza da se izda takvo
uvjerenje?
ODGOVOR: Zakonom o radu u institucijama Bosne
i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 26/04, 7/05,
48/05, 60/10, 32/13 i 93/17), u članu 82. propisano je
da o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenika
iz radnog odnosa na osnovu tog zakona, drugih zakona,
kolektivnog ugovora i podzakonskih propisa odlučuje po-
slodavac, osim ako zakonom nije drugačije određeno (stav
1.), o pravima, obavezama i odgovornostima iz stava 1.
ovog člana odlučuje se rješenjem (stav 2.), a na postupak
donošenja rješenja iz stava 2. ovog člana na odgovaraju-
ći način primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom po-
stupku (“Službeni glasnik BiH”, br. 29/02, 12/04, 88/07,
93/09, 41/13 i 40/16).
Nadalje, iako nije eksplicitno propisano propisima o
radu, kao generalno pravilo u državnim organima i inti-
tucijama sa javnim ovlaštenjima, važi da se na postupak
izdavanja uvjerenja ili potvrda primjenjuju odgovarajuće
odredbe Zakona o upravnom postupku. Konkretno, to su
odredbe člana 162. Zakona o upravnom postupku, kojim je
propisano da su organi uprave Bosne i Hercegovne dužni
izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (cetifikate, po-
tvrde i dr.) o činjenicama o kojima vode službenu evidenci-
ju (stav 1.), što važi i za institucije sa javnim ovlaštenjima
69
PITANJA I ODGOVORI
se vodi službena evidencija moraju se izdavati u skladu s
podacima službene evidencije i takva uvjerenja, odnosno
druge isprave imaju značaj javne isprave (stav 3.). Pod
službenom evidencijom podrazumijeva se evidencija usta-
novljena zakonom ili drugim propisom, ili općim aktom
institucije koja ima javna ovlaštenja (stav 4.), uvjerenje se
izdaje odmah a najkasnije u roku od pet dana (stav 5.), a
u slučaju odbijanja izdavanja uvjerenja donosi se rješenje
(stav 6.), pri čemu i stranka može podnositi dokaze ako
smatra da joj uvjerenje nije izdato u skladu sa podacima
iz službene evidencije (stav 7.). Konačno, članom 163. stav
1. Zakona o upravnom postupku propisano je da o činjeni-
cama o kojima ne vode službenu evidenciju, organi izdaju
uvjerenja i druge isprave samo kada je to zakonom odre-
đeno. Na kraju valja skrenuti pažnju i na član 16. Zakona o
upravnom postupku kojim je propisano da rješenje protiv
kojeg se ne može izjaviti redovno pravno sredstvo (žalba)
u upravnom postupku (konačno u upravnom postupku),
a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su
stranci određene neke obaveze, može se poništiti, ukinuti
ili izmijeniti samo u slučajevima koji su zakonom predvi-
đeni, kao i na član 17. istog Zakona kojim je propisano da
rješenje protiv koga se ne može izjaviti žalba niti pokrenu-
ti upravni spor (pravomoćno rješenje), a kojim je stranka
stekla određena prava, odnosno kojim su stranci određene
neke obaveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo
u slučajevima koji su zakonom predviđeni.
U konkretnom slučaju očigledno je da postoje dva rje-
šenja koja su vjerovatno stekla svojstvo konačnosti i pra-
vosnažnosti, a kojim su stranci (koja je i podnosilac zahtje-
va za izdavanje uvjerenja), utvrđene i obaveze, a iz kojih
je ona stekla i određena prava. Takođe je očigledno da su
navedena rješenja sastavni dio vaše službene evidencije,
ne samo personalnog dosijea nego i odgovarajućeg upisni-
ka ili djelovodnika (odnosno predmeta, što takođe pred-
stavlja službenu evidenciju). Stoga, Agencija je mišljenja
da ste ne samo ovlašteni, nego i dužni da izdate uvjerenje
i to onako kako ukazuju podaci iz službene evidencije, a to
bi bilo uvjerenje u kojem periodu je imenovana obavljala
koje poslove i eventualno po kojim rješenjima, jer se takvi
podaci nalaze u vašoj službenoj evidenciji.
Nadalje, nije od značaja za izdavanje uvjerenja da li rje-
šenje o obavljanju poslova vi lično smatrate pravilnim i za-
konitim, kao ni to da li su navedena rješenja zaista pravilna
i zakonita jer ona čine dio službene evidencije, a važeća su
shodno citiranim odredbama Zakona o upravnom postup-
ku sve dok ih neko zakonito ne stavi van snage (poništi ili
ukine), kada bi buduće postupanje na izdavanju uvjerenja
zavisilo od karaktera odluke o stavljanju van snage, u smi-
slu da li bi rješenje o obavljanju poslova bilo poništeno ili
ukinuto. S tim u vezi, nije ni od značaja da li je izdavalac
imao ovlaštenje da samostalno donese takvo rješenje, te
da li je činjenično stanje potpuno utvrđeno prilikom do-
nošenja rješenja – to može biti od značaja kada bi neko
odlučivao o istom, ali ne i u postupku izdavanja uvjerenja
dok je rješenje na pravnoj snazi. Pored toga, u postupku
izdavanja uvjerenja irelevantno je da li je imenovana po-
70
slove utvrđene rješenjem zaista i obavljala, jer bi uključi-
vanje takve činjenice u uvjerenje predstavljalo izdavanje
uvjerenja o činjenicama o kojima organ ne vodi službenu
evidenciju (uvjerenje o faktičkoj činjenici, a ne o činjeni-
ci iz evidencije, član 163. Zakona o upravnom postupku),
za šta nedostaje zakonski osnov, a i čije izdavanje nije ni
traženo. Konačno, Agencija je u svom mišljenju navela da
se određivanje za obavljanje poslova visoke spreme načel-
no (u pravilu) vrši do jedne godine, što znači i da je sama
Agencija predvidjela mogućnost odstupanja, odnosno ta-
kvog određivanja i duže od jedne godine.
Stoga, cijenimo da možete i trebate izdati uvjerenje u
skladu sa činjenicama iz vaše službene evidencije, odno-
sno uvjerenje onako kako je traženo a u skladu sa relevan-
tnim postojećim rješenjima.
Broj: 05-34-2-982-1/19 od 10. 10. 2019. godine
Pripremio: Neven AKŠAMIJA,
direktor Agencije za državnu službu BiH
RADNI ODNOSI
Otkaz ugovora o radu sa ponudom
izmijenjenog ugovora o radu
PITANJE: Da li poslodavac u FBiH sa radnikom može za-
ključiti novi ugovor o radu kojim će se radnika raspore-
diti na više radno mjesto i dobiti veću platu, ili se takva
izmjena mora raditi u skladu sa članom 107. Zakona o
radu, odnosno Odlukom o otkazu sa ponudom izmijenje-
nog ugovora o radu ? Da li se Odluka o otkazu ugovora
o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, mora
uraditi i u slučaju ako se radi o izmjeni ugovora u korist
radnika, odnosno ako radnik novim ugovorom dobija bo-
lje uslove, odnosno da li se u tom slučaju izmjena može
raditi aneksom ugovora o radu, iako takav način nije
predviđen Zakonom o radu?
ODGOVOR: Odredbom člana 24. stav 1. tač. f. i h. Za-
kona o radu („Službene novine Fedracije BiH“, br. 26/16 i
89/18), propisano da se ugovor o radu zaključuje u pisanoj
formi i da sadrži, naročito, podatke o radnom mjestu na
koje se radnik zapošljava i kratak opis poslova, te podat-
ke o plaći, dodacima na plaću i periodima isplate. Nada-
lje, odredbom člana 96. stav 1. Zakona o radu propisano
je da poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu, uz
propisani otkazni rok, ako je takav otkaz opravdan iz eko-
nomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, ili ako rad-
nik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog
odnosa, dok je odredbom člana 107. stav 1. istog zakona
propisano da se odredbe ovog zakona koje se odnose na
otkaz, primjenjuju i u slučaju kada poslodavac otkaže ugo-
vor i istovremeno ponudi radniku zaključivanje ugovora o
radu pod izmijenjenim uvjetima. Prema odredbi člana 107.
stav 3. Zakona o radu o ponudi za zaključivanje ugovora o
radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti
ZIPS - broj 1419

u roku koji odredi poslodavac, a koji ne može biti kraći od
osam dana.
Shodno navedenom, mišljenja smo da bi poslodavac, u
slučaju kada se radniku iz razloga navedenih u odredbi čla-
na 96. stav 1. Zakona o radu, mijenja radno mjesto ili visi-
na plaće, bio u obavezi primijeniti odredbu člana 107. stav
1. pomenutog zakona. Ovo iz razloga što se u tom slučaju
zaključeni ugovor o radu mijenja u pogledu bitnih eleme-
nata ugovora, koji su propisani odredbom člana 24. stav
1. Zakona o radu, te se otkazom sa ponudom izmijenjenog
ugovora o radu pruža mogućnost radniku da se izjasni o
novom ugovoru koji se u pogledu bitnih elemenata razli-
kuje od prethodno zaključenog ugovora o radu. U skladu
sa odredbom člana 107. stav 2. Zakona o radu, ako radnik
prihvati ponudu poslodavca za zaključivanje novog izmije-
njenog ugovora o radu, zadržava pravo da pred nadležnim
sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora. Što
se tiče izmjene ugovora o radu putem zaključivanja aneksa
tog ugovora, ističemo kako navedena mogućnost nije pred-
viđena Zakonom o radu, te smo mišljenja da bi poslodavac
u svakom slučaju, kada se mijenja neki od bitnih elemena-
ta već zaključenog ugovora o radu, trebao primijeniti insti-
tut otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu.
Pripremila: Amila GAJEVIĆ, dipl. pravnik
Rokovi u vezi obaveznih konsultacija
sa vijećem zaposlenika
PITANJE:   Članom 23. Zakona o vijeću zaposlenika propi-
sano je da se poslodavac obavezno konsultira sa vijećem
zaposlenika prije donošenja odluke značajne za prava i
interese zaposlenika, između ostalog i kod donošenja pra-
vilnika o radu. Podaci o namjerovanoj odluci, u skladu
sa članom 24. Zakona o vijeću zaposlenika, dostavljaju
se vijeću zaposlenika najmanje 30 dana prije donošenja
odluke, a vijeće zaposlenika u roku od 7 dana od dana do-
stavljanja podataka dostavlja primjedbe i prijedloge koji
bi mogli uticati na donošenje odluke poslodavca. Ukoliko
vijeće zaposlenika u roku od 7 dana od dana dostavljanja
podataka ne dostavi nikakve primjedbe i prijedloge (ili
dostavi dopis da je saglasno), da li poslodavac po proteku
roka od 7 dana može pristupiti donošenju odluke ili mora
čekati da protekne 30 dana? Ukoliko vijeće zaposlenika
nema nikakvih primjedbi na prijedlog odluke koji je onda
smisao čekati još 23 dana kako bi se donijela odluka?
ODGOVOR: Odredbom člana 23. stav (1) alineja 1. Za-
kona o vijeću zaposlenika („Službene novine Federacije
BiH”, broj: 38/04) predviđeno je da prije donošenja odlu-
ke značajne za prava i interese zaposlenika poslodavac se
obavezno konsultira sa vijećem zaposlenika o namjerava-
noj odluci, a naročito kada se radi, između ostalog, o dono-
šenju pravilnika o radu.
U skladu sa članom 24. navedenog zakona, podaci o na-
mjeravanoj odluci iz člana 23. ovog zakona dostavljaju se
vijeću zaposlenika najmanje 30 dana prije donošenja odlu-
ke. Vijeće zaposlenika u roku od sedam dana od dana do-
ZIPS - broj 1419
PITANJA I ODGOVORI
stavljanja podataka iz stava (1) ovog člana o namjeravanoj
odluci dostavlja primjedbe i prijedloge kako bi rezultati
konsultacija mogli uticati na donošenje namjeravane od-
luke. Ako se vijeće zaposlenika ne izjasni o namjeravanoj
odluci poslodavca u roku iz stava (2) ovog člana, smatra se
da nema primjedbi i prijedloga.
Shodno navedenom, ukoliko je sindikatu ili vijeću za-
poslenika kod poslodavca dostavljen prijedlog pravilnika
o radu, te se isti ne izjasni u roku od sedam dana od dana
dostavljanja prijedloga, može se smatrati da su obavljene
obavezujuće konsultacije i da nema primjedbi i prijedloga,
u smislu navedenih odredbi zakona.
Također, i u slučaju da sindikat ili vijeće zaposlenika
dostavi svoju saglasnost u zakonskom roku, poslodavac
može odmah nastaviti sa daljnjim aktivnostima na usvaja-
nju i donošenju pravilnika o radu bez čekanja da protekne
rok od 30 dana od dana dostavljanja podataka o namjera-
vanoj odluci sindikatu odnosno vijeću zaposlenika.
Pripremila: Ismira KALKAN, dipl. pravnik
PARNIČNI POSTUPAK
Jemstvo i mjera osiguranja
PITANJE: Da li sud može odrediti jemstvo (obaveza traži-
oca mjere osiguranja) da istu plati, a da istovremeno sa
jemstvom ne donese i odredi traženu mjeru osiguranja (u
praksi se događa da se odredi jemstvo pa odbije mjera)?
ODGOVOR: Prema čl. 269. st. 2. Zakona o parničnom
postupku „ako drugačije nije zakonom određeno, sud će
odrediti mjeru osiguranja samo pod uslovom da predlagač
osiguranja, a na prijedlog protivnika osiguranja, u roku koji
odredi sud, prema odredbama Zakona o izvršnom postup-
ku, da jemstvo za štetu koja bi protivniku osiguranja mogla
nastati određivanjem i provođenjem mjere osiguranja. Ako
predlagač osiguranja ne da jemstvo u određenom roku, sud
će odbiti prijedlog za određivanje mjere osiguranja.“
Ova odredba jasno upućuje na zakljačak da sud može
naložiti plaćanje jemstva samo onda ako je utvrdio osnova-
nim prijedlog za mjeru osiguranja, pa prije donošenja rješe-
nja o usvajanju prijedloga nalaže plaćanje jemstva. To slijedi
iz dijela odredbe „...sud će odrediti mjeru osiguranja samo
pod uslovom da... predlagač mjere da jemstvo ...“ Dakle, do-
nošenje odluke o usvajanju prijedloga za mjeru osiguranja
je uslovljeno prethodnim plaćanjem jemstva, a to dalje znači
ako je sud utvrdio da prijedlog za mjeru nije osnovan i da će
ga odbiti, tada sud i ne treba nalagati predlagaču mjere da
plati jemstvo, već donijeti rješenje kojim prijedlog odbija.
Ako sud pravilno primjenjuje ove odredbe slijedi da
stranke i prije odluke suda mogu znati da li će prijedlog za
mjeru biti usvojen, pa ako sud naloži plaćanja jemstva - zna-
či usvojiće prijedlog za mjeru, i obratno. Nepravilna primje-
na ovih odredbi ponekada dovede do toga da sud naloži pla-
ćanje jemstva a odbije prijedlog za mjeru, ali tada predlagač
mjere ima pravo da mu se vrati iznos plaćenog jemstva.
71
PITANJA I ODGOVORI
Dosuđivanje troškova
parničnog postupka
PITANJE: Pitanje se odnosi na dosuđivanje troškova par-
ničnog postupka u vezi Zakona o izmjenama i dopuna-
ma Zakona o advokaturi (ograničenje visine nagrade po
jednoj radnji u postupku). Sudovi prilikom dosuđivanja
nagrade po radnji osnovicu za obračun uzimaju visinu
prosječnog ličnog dohotka u FBiH (član 31. st. 5. Zakona),
a ne propisanu visinu nagrade u skladu s tarifom o nagra-
dama i naknadi troškova za rad advokata u FBiH.
Pojednostavljeno: Ako je, u skladu sa tarifom, propisana
visina nagrade za jednu radnju (100%) 5.000, 00 KM
onda advokatu za radnju koja nosi 25% nagrade po ta-
rifi (npr. pristup na ročište koje se odgodi bez otvaranja
rasprave) pripada nagrada u visini prosječnog ličnog do-
hotka u FBiH (u ovom trenutku iznosi 915,00 KM).
Međutim, sudovi ne uzimaju osnovicu koja je propisana, tj.
5.000,00 KM, već kao osnovicu uzimaju iznos prosječnog
ličnog dohotka, pa za odgođeno ročište advokatu dosuđu-
ju iznos od 228,75 KM. Na taj način dolazi se u situaciju
da se advokatu dosuđuje isti iznos nagrade za pristup na
odgođeno ročište u predmetu gdje je vrijednost predmeta
spora 15.000,00 KM i u predmetu gdje je vrijednost pred-
meta spora 50 miliona KM. Molimo za Vaš komantar ...
ODGOVOR: Prema čl. 31. st. 5. Zakona o advokaturi
Federacije BiH „nagrada advokatima za pruženu pravnu
pomoć stranci na sudu ili pred drugim organima u toku
jedne rasprave ili jedne poduzete pravne radnje (pismena)
u parničnom i vanparničnom postupku,... ne može prelaziti
jednomjesečni prosječni lični dohodak u Federaciji Bosne
i Hercegovine.“
Iz te odredbe slijedi, ako je po vrijednosti spora puna
nagrada niža od prosječne mjesečne plaće u F BiH, nagra-
da se dosuđuje u tome nižem iznosu jer ne prelazi visinu
prosječne plaće, pa je to u skladu sa citiranom odredbom
zakona. Iz citirane odredbe slijedi da je iznos „jednomje-
sečnog prosječnog ličnog dohotka“ najviši iznos nagrade
(100%) koji može biti dosuđen u slučaju ako bi prema
vrijednosti spora nagrada trebala biti veća od toga iznosa.
Dakle, prosječna plaća je osnovica od koje se polazi kod ra-
čunanja visine nagrade onda kada bi (100%) nagrada „tre-
bala“ biti viša zbog vrijednosti spora. Ako je prema Tarifi
procenat nagrade manji od 100% (npr. 50%; 25%), tada se
taj procenat za nagradu računa iz iznosa prosječne plaće
kao osnovice za obračun.
Zato se ne može kao osnovica uzeti iznos propisan ta-
rifom (ako je on veći od prosječne plaće) pa od toga iznosa
utvrđivati visinu nagrade, jer je zakon propisao osnovicu u
visini prosječne plaće u FBiH pa se iz toga iznosa a prema
procentu iz tarife izračunava novčani iznos koji pripada na
ime nagrade.
Ukratko, zakon je propisao najviši iznos nagrade, pa je
taj iznos polazna osnova za svaki drugi obračun (procent)
nagrade za neku poduzetu radnju.
72
Određivanje privremene mjere
osiguranja na osnovu arbitražne odluke
PITANJE: Može li se podnijeti prijedlog za određivanje
privremene mjere osiguranja na osnovu arbitražne od-
luke? Da li bi sud odredio mjeru na osnovu arbitražne
odluke?
ODGOVOR: Zakonom o parničnom postupku, pored
ostalog, normiran je postupak pred arbitražom, ali i postu-
pak po prijedlogu za mjere osiguranja; dakle istim zako-
nom su regulisana oba postupka. Prema čl. 268. st. 2. ZPP-a
„... nakon pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, o
prijedlogu za osiguranje odlučuje sud ...„ U toj odredbi ZPP
ne pravi razliku između odluke suda i odluke arbitraže o
tužbenom zahtjevu, već nakon neke od tih odluka, o mjeri
osiguranja odlučuje sud.
Nadalje, i arbitražna odluka stječe pravosnažnost i iz-
vršnost, a prema odredbi čl. 449 ZPP-a potvrdu o tome
daje prvostepeni sud koji bi bio nadležan da nije ugovo-
rena arbitraža. Pravosnažnost i izvršnost odluke arbirtaže
je propisano i u čl. 50 i 52. Pravilnika o organizaciji i radu
Arbitražnog suda (Vanjskotrgovinske komore BiH, od 17.
6. 2003 godine).
Odredbama ZPP-a o mjerama osiguranja (obezbjeđenja)
nije isključena primjena tih odredaba na arbitražne odluke,
a niti odredbe o arbitraži isključuju primjenu odredaba o
mjerama osiguranja, kada slijedi da se i na temelju (nakon)
arbitražne odluke može predložiti mjera osiguranja (ili pri-
vremena mjera) isto kao i nakon donošenja odluke suda.
U tome smislu i član 17. Pravilnika o organizaciji i radu
Arbitražnog suda (Vanjskotrgovinske komore BiH, od 17.
6. 2003. godine) propisuje da „postojanje arbitražnog ugo-
vora o nadležnosti Arbitraže ne dira u pravo stranaka da
se obrate nadležnom redovnom sudu za donošenje mjera
obezbjeđenja. Ovakve zahtjeve, kao i mjere koje budu na
osnovu njih donesene, zainteresirane stranke trebaju bez
odlaganja da saopšte Arbitraži.“
Izuzetak bi bio samo onda ako su stranke arbitražnim
ugovorom izričito isključile mogućnost donošenja mjera
osiguranja.
Dr. sc. Muhamed CIMIROTIĆ,
sudija Kantonalnog suda u Bihaću
STVARNO PRAVO
Status nekretnina društvenog preduzeća
u slučaju raskida Ugovora o kupoprodaji
zaključenog u postupku privatizacije
PITANJE: Kakav je status nekretnina društvenog predu-
zeća kada je raskinut Ugovor o kupoprodaji zaključen u
postupku privatizacije? Šta je sa nekretninama? Može
li pravni subjekt koji je nastao u određenom postupku
privatizacije po nekom osnovu steći pravo vlasništva na
ZIPS - broj 1419

ovim nekretninama iako je rasknut ugovor zaključen u
toku privatizacije?
ODGOVOR: Privatizacija predstavlja jedan mogući vid
denacionalizacije. U ovom postupku dolazi do promjene
vlasništva društvenog/državnog kapitala, pod propisanim
uvjetima, shodno odredbama Zakona o privatizaciji pre-
duzeća („Službene novine Federacije BiH“, br. 27/97 do
4/09, dalje: ZP) i Pravilnika o postupku prodaje imovine i
dionica ili udjela preduzeća - Prečišćen tekst - („Službene
novine Federacije BiH“, broj 28/05). Članom 15. stav 1. ZP
propisano je ugovor sa kupcem o prodaji dionica ili udjela
preduzeća u pismenom obliku zaključuje nadležna agencija
iz člana 11. stav 2. ovog zakona. Niti jednom drugom odred-
bom ZP nisu propisana dejstva ugovora o prodaji dionica
ili udjela preduzeća. Na pravna dejstva Ugovora o prodaji
dionica ili udjela preduzeća stoga se primjenjuju odredbe
Zakona o obligacionim odnosima koje se odnose na dejstva
građansko-pravnih ugovora i dejstva ugovora o prodaji. Na
neregulirana pitanja posebnim privatizacijskim propisima,
primenjuju se norme općeg dijela Zakona o obligacionim
odnosima o općim dejstvima ugovora i posebnim dejstvi-
ma dvostranih ugovora kao i norme posebnog dijela kojima
su regulisana pravna dejstva ugovora o prodaji. Međutim,
pravila Zakona o obligacionim odnosima se neće primjenji-
vati ako su neka dejstva ugovora zaključenog u postupku
privatizacije posebno regulisana Zakonom o privatizaciji
preduzeća ili samim ugovorom, kao što su npr: pravila o
ustupanju ugovora, posljedice raskida ugovora i sl.
Set privatizacijskih zakona i provedbeni propisi uopće
ne definišu uvjete za raskid ugovora, niti posljedice raski-
da ugovora, pa ni ugovora o kupoprodaji državnog kapitala
(vidi Odluku o dopustivosti i meritumu Ustavni sud BiH broj
AP 3164/12 od 30. 9. 2015. godine koja je objavljena u „Služ-
benom glasniku BiH“, broj 84/15).
Pravne posljedice raskida ugovora ugovorne strane
mogu regulisati ugovorom o prodaji dionica ili udjela pre-
duzeća. Iz pitanja se ne vidi da li su u konkretnom sluča-
ju ugovorne strane tako postupile. Takav odnos stranaka
zasnovan je na odredbi člana 20. Zakona o obligacionim
odnosima. Prema ovoj zakonskoj odredbi ugovorne stra-
ne mogu svoj obligacioni odnos urediti drugačije nego što
je zakonom određeno. Kada su to ugovorne strane učinile,
tada se ne mogu primjeniti odredbe člana 132. Zakona o
obligacionim odnosima koje regulišu pravne posljedice
raskida ugovora. Dakle, ugovorne strane kod ugovora o
privatizaciji koji je složen, specifičan ugovor, od posebnog
društvenog značaja, koji je obligacionog i statusnog ka-
raktera istim mogu regulisati između ostalog i posljedice
raskida i tada se dejstva raskida imaju rješavati shodno
ugovorenim odredbama.
Zbog činjenice da se raskida samo valjani ugovor, raskid
ugovora se razlikuje od slučajeva pobojnosti ili ništavosti
kao razloga nevaljanosti ugovora. Uzrok pobojnosti ili ni-
štavosti treba tražiti već u trenutku sklapanja ugovora, a
uzrok raskida nakon sklapanja valjanog ugovora. Stajalište
je sudske prakse kada Agencija za privatizaciju jednostrano
ZIPS - broj 1419
PITANJA I ODGOVORI
raskine ugovor (iz razloga regulisanim u ugovoru), o zahtje-
vu za povrat kupoprodajne cijene rješava se dovođenjem u
vezu svih okolnosti slučaja i relevatnih odredaba Zakona
o obligacionim odnosima koje regulišu posljedice raskida
ugovora (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Herce-
govine broj: 43 0 P 014453 15 Rev 2 od 29. 12. 2015. godine).
Kako je rečeno set privatizacijskih zakona i provedbe-
ni propisi uopće ne definišu uvjete za raskid ugovora, niti
posljedice raskida ugovora, tako da se dejstva raskida ugo-
vora o privatizaciji rješavaju shodno odredbama ugovora o
prodaji dionica ili udjela preduzeća. Kada to nije regulisa-
no odredbama ugovora tada se imaju primjeniti odredbe
člana 132. Zakona o obligacionim odnosima koje regulišu
pravne posljedice raskida ugovora.
Članom 132. Zakona o obligacionim odnosima propisa-
no je da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svo-
jih obaveza, izuzev obaveze na naknadu eventualne štete.
Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelimično,
ima pravo da joj se vrati ono što je dala. Ako obje strane
imaju pravo zahtijevati vraćanje datog, uzajamna vraćanja
vrše se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora. Sva-
ka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u me-
đuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno
naknaditi. Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu
kamatu od dana kad je isplatu primila.
Dejstvo raskida ugovora je da ugovorne strane više ne-
maju obaveza, osim obaveze na naknadu šete, ukoliko ista
postoji. U slučaju da je samo jedna strana ispunila svoju
ugovornu obavezu, ona stiče pravo povraćaja datog. Po-
stoji pravo naknade koristi od dobijenog, ukoliko je takva
korist stečena. Isto tako postoji i obaveza plaćanja zate-
zne kamate za ugovornu stranu koja vraća novac. Dakle,
osnovno dejstvo raskida ugovora je da ugovorna strana
koja je ispunila svoju ugovorenu obavezu stiče pravo da joj
se vrati ono što je dala, a u konkretnom slučaju da joj se
vrate nekretnine koje su bile predmet ugovora o kupopro-
daji zaključenog u postupku privatizacije. Ovo svoje pravo
može ostvariti u sudskom postupku tražeći da joj se vrate
sporne nekretnine koje su bile predmet privatizacije.
U pitanju se ne daju detalji kako je regulisan raskid ugo-
vora, pa su ovdje elaborirane obje varijante – i varijanta da
je pitanje riješeno ugovorom kao i varijanta da se primje-
njuje Zakon o obligacionim odgovorima. Isto je tako neja-
san je podatak o kom se pravnom subjektu radi, u pitanju
se navodi da se radi o subjektu koji je nastao u određenom
postupku privatizacije. Međutim, neovisno o tome ko je ku-
pac, raskid ugovora ima iste, prethodno opisane posljedice.
Dalje, u pitanju se ne navodi da li je kupac nekretnine
kupljene u postupku privatizacije upisao na svoje ime. Me-
đutim, neovisno o tome, ugovor o kupoprodaji, koji je za-
ključen u postupku privatizacije i a koji je valjano raskinut,
ne predstavlja pravni osnov na osnovu kojeg kupac pred-
metnih nekretnina može steći pravo vlasništva. Ako se ku-
pac upisao temeljem istog, tada je potrebno podnošenje
tužbe kojom bi se brisao takav upis. Na temelju raskinutog
ugovora, kupac ne može konstituisati nikakva dalja prava.
Kako je kupac nekretninu stekao u postupku privatizacije,
73
PITANJA I ODGOVORI

temeljem ugovora o prodaji koji je raskinut, druge odredbe nakon pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, o pri-
o sticanju prava vlasništva se ne bi mogle primijeniti u tom jedlogu za osiguranje odlučuje sud koji bi bio nadležan za
slučaju, odnosno kupac ne bi mogao steći pravo vlasništva odlučivanje o tužbenom zahtjevu u prvom stepenu. Članom
po drugom zakonom propisanom osnovu. 276. stav 3. ZPP propisuje da u prijedlogu za određivanje
mjere osiguranja predlagač osiguranja mora istaći zahtjev u
kojem će označiti potraživanje čije osiguranje traži, odrediti
ZEMLJIŠNOKNJIŽNO PRAVO kakvu mjeru traži, sredstva i predmet mjera osiguranja. U
prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se zasni-
va tužbeni zahtjev, te predložiti dokazi kojima se ti navodi
Sudska mjera obezbjeđenja u potkrepljuju. Predlagač osiguranja dužan je dokaze, ako je
to moguće, priložiti uz prijedlog. Odredba člana 280. stav
postupku upisa u zemljišne knjige
1. ZPP propisuje kada je mjera osiguranja određena prije
podnošenja tužbe, odlukom o određivanju mjere osigura-
PITANJE: Da li je dozvoljena sudska mjera obezbjeđenja
nja odredit će se rok ne duži od 30 dana u kojem predla-
u postupku upisa u zemljišne knjige?
gač osiguranja mora podnijeti tužbu, a stav drugi propisuje
predlagač osiguranja podnosi sudu dokaz da je pokrenuo
ODGOVOR: Zemljišnoknjižni postupak je vanparnični
postupak u skladu sa stavom 1. ovog člana.
postupak. Članom 1. Zakona o zemljišnim knjigama Fede-
Citirane odredbe ZPP upućuju da se prijedlog za osi-
racije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije
guranje, a time i određivanje mjere osiguranja odnosi na
BiH“, broj 58/02, 19/03 i 54/04, dalje ZZK) je propisano
parnični postupak, a što bi upućivalo na zaključak da nije
ovim se zakonom uređuje vođenje, održavanje i uspostava
moguće u zemljišnoknjižnom postupku odrediti mjeru osi-
zemljišnih knjiga, kao i upis nekretnina i prava na nekretni-
guranja. Da stoji takav zaključak ukazuje i odredba člana
nama u zemljišnim knjigama u Federaciji Bosne i Hercego-
276. stav 3. ZPP koja propisuje da u prijedlogu za određi-
vine. Pravilnik o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima
vanje mjere osiguranja predlagač osiguranja mora istaći
(„Službene novine Federacije BiH“, broj 5/03 i 80/11, dalje
zahtjev u kojem će označiti potraživanje čije osiguranje
Pravilnik) u članu 1. propisuje ovim pravilnikom se bliže
traži. U zemljišnoknjižnom postupku ne odlučuje se ni o
propisuju pitanja u vezi sa radom zemljišnoknjižnog ure-
kakvom tužbenom zahtjevu, nego se u tom postupku odlu-
da i to: izgledom i čuvanjem zemljišnih knjiga, postupkom
čuje o upisu nekretnina i prava na nekretninama u zemljiš-
upisa, izlaganja i utvrđivanja prava, podacima o nosiocima
nim knjigama. Pored navedenog, da nije moguće odrediti
prava, međusobnom saradnjom zemljišnoknjižnih ureda i
mjeru osiguranja u zemljišnoknjižnom postupku sasvim
službi nadležnih za poslove katastra i dr. Članom 83. ZZK
jasno proizilazi i iz odredbe člana 280. ZPP koja mjeru osi-
je propisano pitanja postupka koja nisu regulirana ovim
guranja veže isključivo za podnošenje tužbe, a odredbom
zakonom primijeniti odgovarajuće odredbe općeg dijela
člana 53. stav 1. ZPP je propisano da se parnični postupak
Zakona o vanparničnom postupku. U skladu sa tom odred-
pokreće tužbom. Konačno može se konstatovati da se rje-
bom, se opće odredbe Zakona o vanparničnom postupku
šenje o određivanju mjere osiguranja dostavlja odgovara-
shodno primjenjuju u zemljišnoknjižnom postupku, ako
jućim javnim registrima radi upisa zabilježbe.
ZZK i Pravilnikom nije nešto drugačije određeno. Opće
Potrebno je naglasiti da ZZK u članu 2. stav 4. reguliše
odredbe vanparničnog postupka sadržane su u članu 1. do
zabilježbu. Naprijed citiranom odredbom je propisano da
28. Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine
je zabilježba upis određenih okolnosti i činjenica koje su od
Federacije BiH“, br. 2/98, 39/04 i 73/05, dalje: ZVP). Član
uticaja na raspolaganje nekretninama. Zabilježba se može
2. stav 2. ZVP propisuje da se u vanparničnom postupku
odnositi na lične odnose kao što su maloljetnost, stavlja-
shodno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postup-
nje pod starateljstvo, produženje roditeljskog prava ali i
ku, ako zakonom nije drugačije određeno. Dakle, za sva
na druge činjenice kao što su otvaranje stečaja, postojanje
druga pitanja koja nisu regulisana Zakonom o vanparnič-
spora, postupak eksproprijacije, prvenstveni red, prinud-
nom postupku u zemljišnoknjižnim stvarima primjenjuju
na uprava i dr.). Zabilježba mjere osiguranja nije izričito
se pravila parničnog postupka (dostava pismena, izuzeće,
pomenuta, ali lista zabilježbi nije taksativno već enumera-
podnesci, rokovi, stranačka i poslovna sposobnost, zapi-
tivno određena. Međutim, kako je prethodno elaborirano,
snici, nepoštivanje suda, i dr.).
ova se mjera ne može odrediti u zemljišno-knjižnom po-
Dio treći Zakona o parničnom postupku glava X reguliše
stupku. Međutim, zabilježbom spora se može učiniti vid-
sudske mjere osiguranja. Odredba člana 268. stav 1. Zakona
ljivim da se u pogledu knjižnog prava vodi pred sudom ili
o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“,
drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao
br. 53/07, 73/05, 19/06 i 98/15, dalje: ZPP) propisuje da
utjecati na uknjižbu, pripajanje, postojanje, opseg, sadržaj
je za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje, uključujući i
ili opterećenje toga prava. Uz ovu zabilježbu se može izvr-
osiguranje na imovini protivnika osiguranja koja se nalazi
šiti upis zabilježbe mjere osiguranja na temelju odgovara-
izvan Federacije Bosne i Hercegovine odnosno Bosne i Her-
jućih odredaba ZPP, ako su za to ispunjeni zakonski uvjeti.
cegovine, koji je podnesen prije pokretanja parničnog po-
Pripremili: mr. sci. Adnan BARUČIJA
stupka kao i u toku tog postupka nadležan sud koji postupa
prof. dr. Meliha POVLAKIĆ
po tužbenom zahtjevu, dok stav drugi ovog člana propisuje

74 ZIPS - broj 1419

 SPECIJALNA IZDANJA “PRIVREDNE ŠTAMPE”

KOMENTAR ZAKONÂ O UPRAVNI SPOR U PRAKSI NOTAR, NEKRETNINE I ZASTUPANJE U

UPRAVNIM SPOROVIMA prof. dr. Milan Blagojević i PRIVREDNA DRUŠTVA PARNIČNOM POSTUPKU
- Republike Srpske - Haso Tajić dr. Predrag Baroš, advokat Prof. dr. Jozo Čizmić
Bosne i Hercegovine CIJENA 98,00 KM CIJENA 50,00 KM Doc. dr. Alena Huseinbegović
- Federacije Bosne i Hercegovine CIJENA 65,00 KM
- Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine
Strahinja M. Ćurković
CIJENA 78,00 KM (ćirilica)

TROŠKOVI PARNIČNOG AUTORSKO PRAVO I PRAVO NELOJALNA KONKURENCIJA I PRIRUČNIK ZA PRAKTIČNU

POSTUPKA I VRIJEDNOST INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA PRAVO INTELEKTUALNOG PRIMJENU ZAKONA O JAVNIM
PREDMETA SPORA - SUDSKA PRAKSA - VLASNIŠTVA NABAVKAMA BIH
– sa sudskom praksom – Haso Tajić dr. sc. Dragan Zlatović Tarik Rahić – Fuad Kozadra –
dr. sci. Adis Poljić CIJENA 99,00 KM CIJENA 75,00 KM Mensur Hadžimusić
CIJENA 79,00 KM CIJENA 69,00 KM

PRIRUČNIK O PLATNIM KOMENTAR ZAKONA O STVARNIM PRAKTIKUM ZA PRIMJENU PRIRUČNIK O SADRŽAJU I

TRANSAKCIJAMA U PRAVIMA REPUBLIKE SRPSKE UGOVORA IZ ZAKONA O NAČINU IZRADE ZAKONA I
BOSNI I HERCEGOVINI prof. dr. Ilija Babić, OBLIGACIONIM ODNOSIMA I DRUGIH PROPISA U
(Unutrašnji platni promet - finansijsko prof. dr. Duško Medić, UGOVORA ROBNOG PROMETA FEDERACIJI BOSNE
poslovanje – mjenično poslovanje) prof. dr. Enes Hašić, Mensur Hadžimusić, Haso Tajić i I HERCEGOVINE
Fuad Balta, dipl. ecc. i prof. dr. Meliha Povlakić, Vladimir M. Simović Milenko Lepušina, dipl. pravnik
Jasenko Hadžiahmetović, dipl. ecc. doc. dr. Larisa Velić CIJENA 95,00 KM CIJENA 64,00 KM
CIJENA 79,00 KM CIJENA 165,00 KM

U CIJENE JE URAČUNAT PDV

 ZIPS
PR
BIBLIOTEKA IRU
STRUČNIH IZDANJA ČN
IK 1
9
novembar/studeni 2019. godine

AKTUELNO

Osnovne karakteristike
Prijedloga Zakona o porezu na dohodak
Ovaj tema je obrađena pod pretpostavkom da će u Parlamentu Federacije BiH biti usvojen Prijedlog Zakona o porezu na do-
hodak, koji će se primjenjivati od 1. januara 2020. godine. U slučaju da to ne bude moguće zbog: nepostignutog dogovora
imeđu političkih partnera, nemogućnosti donošenja Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak u vrlo kratkom roku,
čiji su sastavni dio mnogi obrasci koje su porezni agenti i porezni obveznici dužni da podnose i objektivne nepripremljenosti
poreznog organa za početak višemjesečnog rada na iznalaženju softverskih rješenja za podnošenje raznih poreznih prijava
elektronskim putem, ovaj tekst, bar, trebalo bi da posluži zainteresovanim licima da kvalitetnije pristupe pripremama za
buuću provedbu ovg propisa... Koncept predloženog teksta Zakona o porezu na dohodak (u daljem tekstu: Zakon), koji se
nalazi u parlamentarnoj proceduri, zasniva se na principu sintetičkog oporezivanja svih vrsta dohodaka (od nesamostalne
i samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, ulaganja kapitala, nagradnih igara i igara na sreću, ostalog dohotka)
koji fizičko lice u toku poreznog perioda ostvari i naplati na teritoriji Federacije BiH i/ili na području drugih dijelova Bosne
i Hercegovine i/ili u inostranstvu, pri čemu se decidirano propisuje da je oporeziv svaki prihod/dohodak fizičkog lica, osim
onog koji je izuzet ili nije uključen u osnovicu za oporezivanje

Piše: Fuad BALTA, dipl. ecc.

Ko je obveznik poreza na dohodak? To znači da je porezni obveznik pojedinac, a ne porezni

agent (kako isplatioca dohotka definiše Zakon), tj. pravno
Shodno Zakonu, obveznik poreza na dohodak je fizičko lice, odnosno poduzetnik koji zapošljava radnike; dakle, po-
lice koja ostvaruje dohodak. rezni obveznik poreza na dohodak je pojedinac koji prima
 AKTUELNO
plaću, odnosno određenu naknadu ili autorski honorar, po-
sjeduje obrt koji mu donosi dohodak i slično. U tom smislu,
Zakon „prepoznaje“ obveznike sa neograničenom i ogra-
ničenom poreznom obavezom. Tako, fizičko lice koje ima
stalno prebivalište ili boravište odnosno sjedište u Federaci-
ji BiH, podliježe neograničenoj poreznoj obavezi poreza na
dohodak.
Pod pojmom „neograničena porezna obaveza“ smatra
se oporezivanje prihoda fizičkog lica iz Federacije BiH koji
je ostvaren iz bilo kojeg izvora u Bosni i Hercegovini i/ili
inostranstvu.
Ograničenoj poreznoj obavezi podliježu:
– fizička lica koja imaju prebivalište na području Repu-
blike Srpske i/ili Brčko Distrikta BiH, a koja ostvaruju opore-
zivi dohodak na teritoriji Federacije BiH;
– nerezidenti Federacije za ostvareni prihod na teritoriji
Federacije BiH.
Poreznim obveznikom smatraju se rezidenti i nereziden-
ti.
Rezident je fizičko lice koje u Federaciji BiH ima prebi-
valište i uobičajeno boravište ili centar poslovnih i životnih
interesa i/ili na teritoriji Federacije BiH, neprekidno ili sa
prekidima, boravi 183 ili više dana u bilo kojem poreznom
periodu.
Nerezident je fizičko lice koje u Bosni i Hercegovini nema
ni prebivalište ni stalno boravište, a u Federaciji boravi ma-
nje ili od 183 dana, neprekidno ili sa prekidima, u bilo kojem
dvanaestomjesečnom periodu.
Saglasno Zakonu, fizička lica koja imaju prebivalište na
području Republike Srpske i/ili Brčko Distrikta, a koja ostva-
ruju oporezivi dohodak na teritoriji Federacije ne smatraju
se rezidentima niti rezidentima, ali ako ostvaruju dohodak
od nesamostalne ili samostalne djelatnosti u Federaciji BiH
imaju pravo na korištenje ličnog odbitka (o čemu će biti
više riječi u ovom tekstu) prilikom obračunavanja poreza.
Koja lica ne podliježu oporezivanju?
Slično kao u važećim propisima o oporezivanju dohotka,
fizička lica koja ne podliježu oporezivanju, uz uslov da nisu
državljani Bosne i Hercegovine, a imaju prebivalište ili bora-
vište na teritoriji Federacije BiH, su:
a) šefovi, osoblje i zaposleni stranih diplomatskih misija,
te članovi njihovih domaćinstava;
b) šefovi stranih konzulata, konzularni funkcioneri ovla-
šteni da obavljaju konzularne funkcije, počasni konzuli stra-
nih država, te članovi njihovih domaćinstava;
c) funkcioneri i stručnjaci za realizaciju programa iz
okvira Organizacija ujedinjenih naroda i njenih specijalizi-
ranih agencija;
d) šefovi, osoblje i zaposleni u Uredu visokog predstav-
2 ZIPS 1419 * Priručnik 19
nika za Bosnu i Hercegovinu i članovi njihovih domaćinsta-
va;
e) fizička lica koja rade kao posluga u stranim diplo-
matskim i konzularnim predstavništvima i međunarodnim
organizacijama.
Izuzetno, ukoliko navedena fizička lica ostvaruju doho-
dak sa teritorije Federacije, osim dohotka koji ostvare od
svoje države ili međunarodne organizacije, obveznici su po-
reza na dohodak, za taj dohodak (osim ako medjunarodni
sporazumi koje je razificirala BiH sa drugim državama dru-
gačije ne propisuju) , o čemu će se naknadno dati posebna
pojašnjenja u podzakonskom propisu.
Također, fizička lica - rezidenti državljani Bosne i Herce-
govine/Federacije za ostvareni dohodak od nesamostalnog
rada po osnovu radnog odnosa sa Uredom visokog pred-
stavnika za Bosnu i Hercegovinu, Organizacije ujedinjenih
naroda i njenih specijaliziranih agencija, ne podliježu opo-
rezivanju.
Na koji način se utvrđuje dohodak?
Ostvareni dohodak predstavlja razliku između oporezivih
prihoda stečenih u poreznom periodu i odbitnih rashoda na-
stalih u istom poreznom periodu.
Prihodi i rashodi utvrđuju se primjenom principa blagaj-
ne, što znači da je bitan stvarni momenat njihovog nastan-
ka.
Prihodi i rashodi se pripisuju onom licu koje ih je ostva-
rilo, a u slučaju prestanka porezne obaveze prihodi se pripi-
suju pravnom slijedniku.
Prihodi i rashodi koji su nastali u ime i za račun drugog
(prolazne stavke) ne smatraju se prihodom niti rashodom i
ne utiču na visinu dohotka.
Odbitnim rashodima ne smatraju se ni oni rashodi koji
su uzrokovani ličnim potrebama poreznog obveznika ili nisu
nastali s namjerom sticanja oporezivih prihoda, kao što su:
rashodi na ime ličnih poreza, novčanih kazni i prekršaja,
troškova sudskih ili upravnih postupaka u ličnim predmeti-
ma i zateznih kamata na zakašnjela plaćanja rashoda.
Koji prihodi su predmet oporezivanja?
Prihodi koji podliježu obavezi obračuna i plaćanja poreza
na dohodak su:
a) prihodi od nesamostalnog rada;
b) prihodi od samostalnog rada;
c) prihodi od imovine i imovinskih prava;
d) prihodi od ulaganja kapitala;
e) prihodi od nagradnih igara i igara na sreću;
f) ostali prihodi.
Navedenim prihodima smatraju se sva primanja, bilo
 AKTUELNO
da su ostvarena u novcu, stvarima, pravima, uslugama ili
na drugi način, izražena po tržišnoj vrijednosti stvari, prava
ili protuusluga na dan sticanja raspolaganja, a ova vrijed-
nost predstavlja iznos koji bi se ostvario između nepoveza-
nih lica u isto vrijeme za ista ili slična prava, stvari, usluge
pod uslovima nepristrasne konkurencije.
Iako Zakon, kada utvrđuje razne naknade prilikom obav-
ljanja nesamostalne djelatnosti, propisuje naknade (npr. za
topli obrok) koje se isplaćuju, pretpostavka je da će podza-
konski propis (Pravilnik...,op.a.) pojasniti da se to odnosi i
na tzv. davanje u naturi kao oporezive prihode.
U odnosu na važeće propise o oporezivanju dohotka,
kao jedna od krucijalnih promjena je oporezivanje ostalih
prihoda iz člana 42. Zakona.
Šta su to „ostali prihodi“?
Ostalim prihodima, osim izuzetih i prihoda koji se ne
uključuju u osnovicu poreza na dohodak, smatraju se:
- prihodi sportista i sportskih stručnjaka;
- prihodi od povremenih slobodnih aktivnosti;
- drugi prihodi.
Pod ostvarenim prihodima sportista i sportskih struč-
njaka podrazumijevaju se prihodi koje ostvare profesionalni
sportisti, sportisti amateri, sportski stručnjaci i stručnjaci u
sportu od sportske organizacije, odnosno organizacije za
obavljanje sportske djelatnosti, sportskih društava i save-
za, koja nemaju karakter prihoda od nesamostalnog i samo-
stalnog rada u smislu ovog zakona.
U tom kontekstu, navedenim prihodima posebno pripa-
daju primanja po osnovu:
a) naknade na ime zaključenja ugovora (transferi i dru-
go);
b)naknade za korištenje lika sportiste koje nemaju ka-
rakteristiku autorskog prava;
c) novčane pomoći sportistima sa posebnim zasluga-
ma;
d) stipendije sportistima za sportsko usavršavanje;
e) novčane i druge nagrade;
f) naknade i nagrade za rad sportskim stručnjacima,
odnosno stručnjacima u sportu (treneri, sudije, delegati i
drugo).
Dakle, u Zakonu se vrlo precizno navode svi oporezivi
prihodi koje ostvare sportisti i sportski stručnjaci, neovi-
sno da li je riječ o profesionalnom ili amaterskom bavljenju
sportskom aktivnošću.
To se odnosi i na prihode od povremenih slobodnih
aktivnosti, koji su decidirano utvrđeni Zakonom („surogat“
su sadašnje povremene, odnosno druge samostalne djelat-
nosti), uz znatno proširenje poreznih obveznika koji pripa-
daju ovoj kategoriji oporezivanja dohotka.
ZIPS 1419 * Priručnik 19
Tako se prihodom od povremenih slobodnih aktivnosti
smatraju se svi prihodi koje fizičko lice ostvari radom, bez
zasnivanja radnog odnosa sa poslodavcem, a kojim se bavi
kao slobodnim aktivnostima s ciljem ostvarenja dohotka, a
da nije samostalni poduzetnik.
Uglavnom, slobodnim aktivnostima smatra se nezavisna
naučna, umjetnička, književna, konsultantska, istraživačka,
kreativna, nastavna ili obrazovna aktivnost, uključujuči ak-
tivnosti revizora, savjetnika, novinara, računovođa, inženje-
ra, arhitekata, geodeta, prevodilaca, dizajnera, programera,
organizatora, sudskih vještaka, aktuara, ovlaštenih procje-
njivača, trgovačkih putnika, akvizitera, aktivnost članova
skupština, nadzornih odbora, upravnih odbora, odbora za
reviziju, stečajnih upravitelja, delegata i druge slične aktiv-
nosti.
Fizičko lice koje obavlja navedene aktivnosti odnosno
djelatnosti ima porezni tretman pojedinca koji pruža pro-
fesionalne usluge, uz uslov da vodi aktivnosti povremeno
samostalno na osnovu svog znanja i stručnosti, te da za
iste nije potrebno odobrenje nadležnog organa.
Sve navedeno odnosi se i na primanja nerezidenta od
povremenih slobodnih aktivnosti, ukoliko nerezident nema
stalno mjesto poslovanja na teritoriji Federacije.
Drugi ostali dohodak po svojoj prirodi čini dohodak fi-
zičkog lica koji nije oporeziv po drugom osnovu u skladu
sa Zakonom.
U ovu kategoriju dohotka uključuje se i oporezivanje
prihoda/dohotka ostvarenog samozapošljavanjem, što se
posebno odnosi na tzv. freelancere koji se uslijed napretka
informacione tehnologije intenzivno razvija na teritoriji Fede-
racije, primanja nerezidenta ukoliko ih je nerezident ostvario
na teritoriji Federacije, kao i svi drugi prihodi koji nisu izuzeti
Zakonom ili nisu uključeni u osnovicu za oporezivanje do-
hotka, prihodi iznad onih koji su limitirani Zakonom i ostali
nenavedeni prihodi.
To bi značilo da ne postoje neoporezivi prihodi fizičkih
lica, osim onih koji su kao takvi posebno naznačeni, odno-
sno navedeni u Zakonu!
U tom kontekstu, Zakon precizira da se pod drugim pri-
hodima posebno smatraju:
a) prihodi po osnovu zastupanja bilo koje vrste;
b) prihodi po osnovu ugovora zaključenih preko omla-
dinske ili studentske zadruge sa licem do navršenih 26 go-
dina života ako je na školovanju u ustanovama srednjeg,
višeg ili visokog obrazovanja;
c) prihodi po osnovu naknada u vezi sa izvršavanjem
poslova odbrane, civilne zaštite i zaštite od elementarnih
nepogoda u visini i uslovima koji propiše ministar;
d) prihodi po osnovu prikupljanja i prodaje sekundar-
nih sirovina, uzgajanja i prodaje pečuraka, uzgoja i prodaje
pčelinjeg roja (pčela), uzgoja i prodaje puževa, odnosno po
3
 AKTUELNO
osnovu prodaje drugih dobara ostvarenih obavljanjem pri-
vremenih ili povremenih poslova;
e) prihodi ostvareni po osnovu dobrovoljne saradnje u
humanitarne, zdravstvene, odgojno-obrazovne, kulturne,
sportske, naučno-istraživačke, vjerske i druge svrhe, odno-
sno saradnje u sindikalnim organizacijama, komorama, po-
litičkim strankama, savezima i udruženjima, nevladinim i u
drugim neprofitnim organizacijama, pri čemu ne ostvaruju
bilo koju drugu naknadu po osnovu te saradnje po uslovima
koji propiše ministar.
U vezi sa tzv. ostalim dohotkom potrebno je posebno
navesti da, za razliku od osnovice poreza na dohodak od
povremenih slobodnih aktivnosti, koja predstavlja ostvare-
ni prihod umanjen za rashode koji iznose 10% od prihoda
ostvarenog po tom osnovu, prilikom utvrđivanja ostalog do-
hotka po osnovu prihoda sportista i sportskih stručnjaka,
kao i svih citiranih drugih prihoda, rashodi se ne mogu od-
biti, što znači da kod te dvije „kategorije“ ostvareni prihod,
ustvari, čini osnovicu za oporezivanje dohotka, bez prizna-
vanja bilo kakvih troškova!
Koji su prihodi izuzeti od oporezivanja?
Zakon je propisao da se porez na dohodak ne plaća uko-
liko pojedinac primi određena sredstava od državnih, enti-
tetskih i kantonalni budžeta, kao i vanbudžetskih fondova,
neovisno od iznosa koji je primio.
Također, porez na dohodak neće se plaćati na tačno de-
finisana primanja (stipendije, donacije, naknade iz osigu-
ranja, pomoći, i slično) koja će pojedinac dobivati/primati
od bilo kojeg drugog pravnog lica, s tim da je obuhvat ovih
naknada proširen, te kvalitetnije utvrđen u odnosu na 5. i
6. član Zakona o porezu na dohodak koji je još uvijek u pri-
mjeni.
Konkretno, prihodi koji su izuzeti od oporezivanja, a
koji se isplaćuju iz budžeta svih nivoa vlasti ili vanbudžet-
skih fondova su:
a) naknada za vrijeme nezaposlenosti i spriječenosti za
rad;
b) penzija rezidenta, bilo da je stečena u inostranstvu ili
u Bosni i Hercegovini;
c) primanja ostvarena na osnovu posebnih propisa o
pravima branilaca i članova njihovih porodica, ratnih vojnih
invalida, civilnih invalida, civilnih žrtava rata i druga socijal-
na davanja;
d) dječiji dodatak i novčana sredstava za opremu novo-
rođenčeta;
e) naknada za rad hranitelja i naknada za izdržavanje
korisnika u hraniteljskoj porodici;
f) naknade osuđenim licima za vrijeme odsluženja ka-
zne u odgojno-popravnim, odnosno kazneno-popravnim
4 ZIPS 1419 * Priručnik 19
ustanovama;
g) prihodi na osnovu nagrada članovima Akademije
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i nagrada za teh-
ničko – tehnološke inovacije i društveno – humanistička
postignuća;
h) prihodi na osnovu nagrade učenicima i studentima
osvojene na takmičenjima u okviru obrazovnog sistema i
organiziranim školskim i visokoškolskim takmičenjima;
i) prihodi na osnovu nagrade za izuzetna dostignuća u
oblasti obrazovanja, kulture, nauke, sporta i drugih povoda
obilježavanja značajnih datuma;
j) osvojene, odnosno dobijene nagrade u novcu, stva-
rima i/ili pravima za pokazano znanje u kvizovima i drugim
sličnim takmičenjima;
k) mjesečni prihodi u iznosu do 300,00 KM na osno-
vu stipendija učenika i studenata na redovnom školovanju,
uključujući i sportske stipendije (maksimalni neoporezivi
iznos stipendija više od dva puta je manji od trenutnog li-
mita – op.a.);
l) godišnji prihodi po osnovu jednokratnih novčanih
potpora dodijeljenih kandidatima izabranim putem javnih
poziva ili konkursa koji dodjeljuje potpore za sticanje na-
učnog stepena magistra nauka, odnosno doktora nauka,
te postdoktorantima u svrhu izmirenja obaveza prema vi-
sokoškolskim ustanovama i troškova koji proističu iz obav-
ljanja naučno-istraživačkog rada u iznosu do tri prosječne
plaće u Federaciji prema posljednjim objavljenim podacima
nadležnih organa za statistiku;
m) pomoći zbog uništenja ili oštećenja imovine uslijed
elementarnih nepogoda ili drugih vanrednih događaja;
n) premije, subvencije i druga sredstava koja se u svrhu
poticanja razvoja poljoprivrede, plaćaju, odnosno isplaćuju
iz budžeta Federacije, kantona i jedinica lokalnih samou-
prava na poseban namjenski račun nosiocu porodičnog
poljoprivrednog gazdinstva koji je upisan u registar poljo-
privrednih gazdinstava u skladu sa propisima koji uređuju
tu oblast.
Zakon je utvrdio da se slijedeći prihodi ne uključuju u
osnovicu poreza na dohodak:
a) primanja odnosno donacije koje građani ostvaruju
po osnovu darovanja pravnih i fizičkih lica za zdravstvene
potrebe (operativne zahvate, liječenja, nabavka lijekova i
ortopedskih pomagala), a koja nisu plaćena osnovnim ili
dopunskim zdravstvenim osiguranjem;
b) godišnji prihodi na osnovu naknada za tjelesna ošte-
ćenja, umanjenu radnu sposobnost, naknada za pretrpljenu
neimovinsku štetu i naknada šteta zaposlenicima po osno-
vu posljedica nesreće na radu u iznosu do pet prosječnih
plaća u Federaciji prema posljednjim objavljenim podacima
nadležnih organa za statistiku;
 AKTUELNO
c) prihodi po osnovu nasljedstva i poklona ukoliko su na
njih plaćeni porezi ili su oslobođeni od poreza po propisima
kantona;
d) godišnji prihodi u iznosu do 3.600,00 KM na ime
stipendija i/ili školarine (upisnine) učenika i studenata na
redovnom školovanju, uključujući i sportske stipendije;
e) mjesečne naknade u iznosu do 150,00 KM na ime
troškova prakse i obrazovanja učenika i studenata na re-
dovnom školovanju;
f) naknade troškova volontiranja u mjesečnom iznosu
do 100,00 KM koju ostvaruje volonter, u skladu sa zako-
nom koji uređuje tu oblast;
g) naknade u slučaju smrti zaposlenog, člana njegove
porodice ili penzionisanog radnika, pomoći u slučaju teš-
ke invalidnosti, bolesti zaposlenog u visini do tri prosječne
plaće u Federaciji prema posljednjim objavljenim podacima
nadležnih organa za statistiku;
h) pomoći zbog uništenja ili oštećenja imovine uslijed
elementarnih nepogoda ili drugih vanrednih događaja u vi-
sini stvarnih troškova;
i) naknade štete zbog posljedica nesreće prema odluci
suda ili nagodbi u toku sudskog/vansudskog postupka u vi-
sini do pet prosječnih plaća u Federaciji prema posljednjim
objavljenim podacima nadležnih organa za statistiku;
j) prihodi od prodaje imovine koja je korištena u lične
svrhe, osim prihoda koji se ovim zakonom oporezuju;
k) osvojene, odnosno dobijene nagrade u novcu, stva-
rima i/ili pravima za pokazano znanje u kvizovima i drugim
sličnim takmičenjima;
l) otpremnina koja se daje zaposlenom u visini do tri
prosječne plaće u Federaciji prema posljednjim objavljenim
podacima nadležnih organa za statistiku prilikom odlaska u
penziju;
m) prihodi na osnovu kamate u bankama, štedionicama
i štedno-kreditnim zadrugama, bankovnim tekućim računi-
ma (žiroračun, devizni računi i dr.) i kamate na državne ob-
veznice, osim prihoda po osnovu kamata iz člana 39. stava
2. Zakona;
n) prihodi po osnovu naknada za osiguranje života,
stvari, imovine i odgovornosti, koje isplaćuju društva za
osiguranje i reosiguranje koja imaju sjedište na teritoriji Fe-
deracije;
o) prihodi po osnovu isplaćenih naknada životnog osi-
guranja koji imaju karakter štednje, kao i isplaćene prihode
po osnovu dobrovoljnog penzijskog osiguranja, koje ispla-
ćuju društva za osiguranje i reosiguranje koja imaju sjedište
na teritoriji Federacije, osim prihoda po osnovu ulaganja
kapitala;
p) izuzeti prihodi koji ne ulaze u dohodak od nesamo-
stalnog rada i ne podliježu oporezivanju koje isplaćuje/daje
porezni agent u skladu sa članom 8. stavom 2. Zakona;
ZIPS 1419 * Priručnik 19
r) godišnji prihodi fizičkih lica koje ostvaruju u neprofit-
nim pravnim licima za dobrovoljno učešće u akcijama koje
su u općem javnom interesu u iznosu do 500,00 KM;
s) godišnje naknade na ime socijalne pomoći koja se
isplaćuju iz sredstava članarine članovima radničkih sindi-
kata ili udruženja penzionera u visini do jedne prosječne
plaće u Federaciji prema posljednjim objavljenim podacima
nadležnih organa za statistiku;
t) naknade koje se kao bespovratna sredstva isplaćuju
iz fondova i programa Evropske unije putem akreditiranih
tijela za provedbu aktivnosti u okviru programa i fondova
Evropske unije;
u) dobici ostvareni učešćem u nagradnim igrama koje
organizuju pravna lica u propagandne svrhe, a koji se is-
ključivo odnose na proizvod ili paket proizvoda iz vlastitog
proizvodnog asortimana, ukoliko tržišna vrijednost takvog
dobitka ne prelazi iznos 100,00 KM;
v) prihodi na ime pomoći koju fizička lica primaju od
povezanih lica.
Kao što se može uočiti, u odnosu na važeće odredbe
propisa o porezu na dohodak, citirani član 8. Zakona detalj-
nije i jasnije propisuje neoporezive prihode koje u pojedinim
slučajevima (ne) ograničava, s tim što ima situacija koje
će podzakonski propis dodatno pojasniti u smislu pravilne
primjene.
Odbitni rashodi
Rashodima koji umanjuju prihode smatraju se:
- doprinos za PIO/MIO u visini 18% od bruto plaće;
- doprinos za zdravstveno osiguranje u visini 13,5% od
bruto plaće;
- doprinos za osiguranje od nezaposlenosti u visini 1%
od bruto plaće;
- rashodi na ime ličnog odbitka od 800,00 KM mjeseč-
no, odnosno 3.600,00 KM godišnje;
- rashodi koji se mogu povezati sa ostvarenjem prihoda,
što se, uglavnom, odnosi na fizička lica koja se bave samo-
stalnom djelatnošću (npr, troškovi amortizacije i drugi troš-
kovi poslovanja koji su određeni slično odredbama Zakona
o porezu na dobit kod troškova pravnih lica);
- rashodi u procentualnom iznosu ostvarenog prihoda,
koji su propisani Zakonom.
Osnovica poreza na dohodak i način oporezivanja
Osnovicu poreza na dohodak rezidenta predstavlja ra-
zlika između ukupnih oporezivih prihoda stečenih u jednom
poreznom periodu (najčešće je to kalendarska godina –
op.a.) i upravo navedenih odbitnih rashoda.
Na utvrđenu osnovicu plaća se porez na dohodak: po
5
 AKTUELNO
odbitku od svakog pojedinačnog dohotka, na osnovu rje-
šenja Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine ili
samooporezivanjem po stopi od 13% (osim na isplaćene
dividende i udjele kod raspodjele dobiti kada se iznimno
primjenjuje stopa od 10%).
Rezidentu Federacije koji ostvari dohodak u drugoj drža-
vi, na koji je plaćen porez u toj državi, odobrava se porezni
kredit na način propisan zakonom.
Odredbe Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporeziva-
nja koje država Bosna i Hercegovina ima potpisane sa dru-
gim državama, imaju prioritet u odnosu na odredbe Zakona.
Inače, odredbe o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja,
a naročito o povezanim licima i transfernim cijenama vi-
še-manje su podudarne sa odredbama Zakona o porezu na
dobit, s tim da, umjesto četiri, Zakon propisuje dvije mato-
de transfernih cijena kod procjenjivanja da li se transakcije
između povezanih lica iskazuju po tržišnom, odnosno prin-
cipom „van dohvata ruke“ - metodom uporedne cijene i/ili
metodom cijene koštanja uvećane za uobičajenu zaradu, o
čemu će u podzakonskim aktima biti dodatnih pojašnjenja,
tim prije što se kod oporezivanja dohotka prvi put uvode
pojmovi o kojima je bilo riječi.
Lični odbitak
Lični odbitak je iznos prihoda koji nije oporeziv, tj. iznos
koji umanjuje poreznu osnovicu jer se sa stajališta praved-
nosti smatra da ne treba oporezivati dohodak koji služi za
pokrivanje osnovnih životnih potreba poreznog obveznika,
tzv. egzistencijalni minimum.
Lični odbitak se odobrava poreznom obvezniku koji
ostvaruje mjesečna primanja do 800,00 KM odnosno
9.600,00 KM na godišenjem nivou na ime dohotka od ne-
samostalne i samostalne djelatnosti.
Za razliku od propisa o oporezivanju dohotka koji se pri-
mjenjuju u Federaciji BiH, prema kojima se lični odbitak pri-
mjenjuje prema odgovarajućem faktoru iz porezne kartice
koju izdaje Porezna uprava, rješenje iz Zakona je puno jed-
nostavnije i automatsko, čime se „štedi vrijeme“ poreznih
obveznika i poreznih službenika, ali ne odgovara porodica-
ma s više članova izdržavanog domaćinstva...
Naime, rezidentnim poreznim obveznicima, kao i fizič-
kim licima sa prebivalištem u Republici Srpskoj i Brčko
distriktu koja ostvaruju oporezivi dohodak u Federaciji od
nesamostalnog i samostalnog rada ukupan iznos ostvare-
nog dohotka umanjuje se za godišnji, odnosno mjesečni
lični odbitak u naznačenoj visini.
U slučaju da je porezni period kraći od kalendarske go-
dine, lični odbitak se računa srazmjerno za svaki mjesec u
kojem je ostvaren dohodak.
Porezni obveznik koristi lični odbitak u periodu za koji
6 ZIPS 1419 * Priručnik 19
postoji obaveza plaćanja poreza. Period se zaokružuje u ko-
rist poreznog obveznika za pune mjesece, a neiskorišteni
odbici ne mogu se prenositi u naredni period.
Pravo na lični odbitak primjenjuje se za lice koje radi sa
punim radnim vremenom, a za lice koje radi sa nepunim
radnim vremenom, lični odbitak umanjuje se srazmjerno
radnom vremenu tog lica u odnosu na puno radno vrijeme.
Ako fizičko lice ostvaruje puno radno vrijeme kod dva
ili više poslodavaca, svaki poslodavac srazmjerno radnom
vremenu vrši umanjenje ličnog odbitka, s tim da isti ne može
preći lični odbitak koji odgovara punom radnom vremenu.
Ukoliko lice ostvaruje nepuno radno vrijeme kod dva ili
više poslodavaca, svaki poslodavac vrši umanjenje sraz-
mjerno radnom vremenu kod poslodavca u odnosu na puno
radno vrijeme, s tim što zbir umanjenja mora biti manji od
ličnog odbitka u odnosu na puno radno vrijeme.
Dohodak od nesamostalnog rada
Prihodi od nesamostalnog rada smatraju se sva prima-
nja koja poslodavac da fizičkom licu (pojedincu), neoviosno
da li je to lice u radnom odnosu ili ne, za rad izvršen po
uputama poslodavca odnosno isplatioca.
Pojedinac ne snosi nikakav poslovni rizik, a u posao ula-
že samo svoj rad, dok poslodavac/isplatilac određuje uslo-
ve rada kao što su mjesto, vrsta i vrijeme rada.
Pored ovih elementarnih spoznaja o nesamostalnom
radu, ovdje je potrebno citirati član 17. Zakona, kojim se
detaljno utvrđuju prihodi od nesamostalnog rada.
Citat:
(1) „Prihodom od nesamostalnog rada smatraju se svi
prihodi koje poslodavac daje zaposleniku po osnovu rad-
nog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos i
koristi koje zaposlenik ostvari kod poslodavca, i to:
a) plaću koju poslodavac daje zaposleniku u vezi sa
sadašnjim radom, (uključujući noćni, prekovremeni i rad na
dan sedmičnog odmor ili rad u dane praznika), budućim
naknadama plaće po osnovu sadašnjeg i prijašnjeg radnog
odnosa;
b) naknade plaće iz člana 81. Zakona o radu FBIH
(„Službene novine Federacije BIH“ broj 26/16 i 89/18;
c) naknade na ime toplog obrokakoje se isplaćuju, re-
gresa za godišnji odmor, i ostalih naknada koje poslodavac
daje zaposleniku, u skladu sa odredbama kolektivnog ugo-
vora, pravilnika o radu i ugovora;
d) prihodi po osnovi koristi, premija, pomoći, bonusa
i nagrada koje poslodavac isplaćuje ili daje zaposleni-
ku u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu
i ugovorom;
e) zaostale plaće odnosno razlike plaća koje se od-
nose na protekle porezne periode, a koje se zaposleniku
 AKTUELNO
ili bivšem zaposleniku isplaćuju u tekućem poreznom
periodu na osnovu sudske presude, osim iznosa zateznih
kamata koje se u ovom slučaju ne smatraju oporezivim pri-
hodom od nesamostalnog rada;
f) svi drugi prihodi koje poslodavac isplaćuje ili daje
zaposleniku za obavljeni rad po njegovim uputama, na
osnovu i u vezi sa nesamostalnim radom, bez obzira na
oblik i način isplate ili osnov za isplatu, osim ako je ovim
zakonom drukčije uređeno.
(2) Posebno, prihodom ili koristi od nesamostalnog
rada koje poslodavac daje direktno ili indirektno licu sa ili
bez zasnivanja radnog odnosa smatra se i:
a) menadžerska naknada (plaća) ili korist koja se
isplaćuje/daje licima bez zasnivanja radnog odnosa za
obavljanje poslovodne funkcije;
b) naknada (plaća) ili korist lica upućenih na rad na
teritoriji Federacije po nalogu inostranog poslodavca u
rezidentna privredna društva za rad u tim društvima;
c) naknada (plaća) ili korist lica upućenih na rad van
teritorije Federacije po nalogu poslodavca u nereziden-
tna privredna društva za rad u tim društvima;
d) naknada (plaća) ili korist članova predstavničkih
i izvršnih tijela državne, entitetske i kantonalne vlasti i
jedinica lokalne samouprave koji im se isplaćuju za rad u
tim tijelima i jedinicama;
e) naknada (plaća) ili korist lica nastavnog, profesor-
skog, istraživačkog osoblja na univerzitetima, fakulteti-
ma i visokoškolskim ustanovama koji im se isplaćuju za
rad u tim ustanovama;
f) naknada (plaća) ili korist licima koji se isplaćuju
na ime poslova za obavljeni rad po uputama poslodavca
koji utvrđuje mjesto, uslove i način obavljanja rada, bez
obzira na oblik i način isplate ili osnov za isplatu, osim
ako je ovim zakonom drukčije uređeno.
(3) Oporezivim prihodom od nesamostalnog rada
smatraju se i vrijednosni papirii/ili udjeli koje zaposle-
nik dobije od poslodavca ili od s poslodavcem povezanog
lica u momentu sticanja prava raspolaganja tim vrijed-
nosnim papirima i/ili udjela. Vrijednosni papir u smislu
Zakona smatra se i polica osiguranja.
Ovdje je vrlo interesantan iznos menadžerske naknade
koji podliježe oporezivanju, tim prije što u Zakonu nije nave-
den minimalni iznos na koji treba platiti porez na dohodak,
što će, najvjerovatnije, regulisati podzakonski propis, odno-
sno Pravilnik.
Međutim, sudeći prema osnovici koja se predviđa u
predloženom Zakonu o doprinosima, pretpostavka je da će
se u navedenom slučaju porez na dohodak plaćati na iznos
prosječne bruto plaće ostvarene na području Federacije,
umanjene za ubirnu stopu doprinosa (32,5 odsto) i za lični
odbitak; ali, vidjećemo...
ZIPS 1419 * Priručnik 19
(4) Koristi, u smislu ovog člana, smatraju se:
a) korištenje službenog vozila i drugih sredstava u pri-
vatne svrhe;na način propisan Pravilnikom o primjeni zako-
na o porezu na dohodak;
b) smještaj, hrana i druga sredstva i usluge na način
propisan Pravilnikom o primjeni zakona o porezu na do-
hodak;
c) prodaja odnosno kupovina imovine poreznog agenta
po cijeni koja je niža od tržišne cijene;
d) kamate za odobrenu beskamatnu pozajmicu ili pozaj-
mice sa kamatnom stopom koja je niža od tržišne kamatne
stope;
e) izmirivanje ličnih troškova;
f) izmirivanje ili oprost dužničke obaveze;
g) premije osiguranja koje plaća poslodavac ili sa po-
slodavcem povezano lice, a gdje je korisnik polise osigura-
nja zaposlenik na način propisan ovim zakonom.
(5) Izuzeti prihodi iz člana 8. stava (2) ovog zakona koji
ne ulaze u dohodak od nesamostalnog rada i koji ne podli-
ježu oporezivanju su:
a) posebna radna odjeća obilježena nazivom ili znakom
poslodavca ili isplatioca prihoda odnosno plaće;
b) posebni ljekarski pregledi po osnovu posebnih pro-
pisa, uključujući i sistematske preglede za sve zaposlene;
c) troškovi kolektivnog osiguranja zaposlenih;
d) razni oblici stručnog usavršavanja koja su u vezi s
djelatnošću poslodavca i isplatioca prihoda;
e) članarine po osnovi članstva u strukovnim komorama
koje je, prema posebnim propisima, obavezan poslodavac
plaćati za zaposlenike pri obavljanju određenih poslova za
poslodavaca i/ili isplatioca prihoda odnosno plaće;
f) naknada za službeno putovanje i rad na terenu i to:
dnevnice do visine određene posebnim propisom, troškovi
smještaja, prevoza i ostalih naknada zaposlenicima u visini
propisanoj Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na do-
hodak;
g) uplate za dobrovoljni penzioni fond prema propisu
koji uređuje dobrovoljne penzione fondove u Federaciji, od
strane poslodavca u ime zaposlenika, u visi mjesečne upla-
te od 80,00 KM.“
Boldiranim načinom istaknute su velike promjene u od-
nosu na postojeći način oporezivanja, što se posebno od-
nosi na menadžerske naknade, neovisno da li je menadžer
zasnovao radni odnos u određenoj firmi ili je zaključio me-
nadžerski ugovor, kao i isplate nastavnom osoblju koje je
angažovano na više fakulteteta, te se, s tim u vezi, mogu
izvlačiti razni zaključci...
Dohodak od nesamostalnog rada utvrđuje se kao razlika
svih oblika prihoda i rashoda (doprinosi na socijalno osigu-
ranje i lični odbitak) nastao tokom poreznog perioda.
7
 AKTUELNO
Na dobijenu osnovicu dohotka primjenjuje se porezna
stopa od 13 % da bi se dobio iznos mjesečne akontacije
poreza na dohodak od nesamostalnog rada.
Tako utvrđenu akontaciju poreza na račun kantonalnog
budžeta uplaćuje porezni agent, odnposno poslodavac za
zaposlenika, odnosno isplatioc dohotka za pojedinca.
Ako je porezni obveznik tokom godine primao samo
plaću, nije u obavezi da podnosi Poreznoj upravi godišnju
poreznu prijavu, pošto se porez koji je isplatioc za njega
uplatio smatra konačno uplaćenim porezom.
Obračun poreza na dohodak:
mjesečna bruto plaća
(-32,5% obavezni doprinosi iz plaće)
= mjesečna neto plaća prije oporezivanja
(- 800 KM mjesečni lični odbitak)
= osnovica poreza na dohodak
porez na osnovicu preko 800 KM – 13 odsto.
Napomena: Ovdje treba obratiti pažnju na „projektova-
nu“ neto plaću,uvećanu za sva druga primanja (topli obrok,
prevoz, regres), koju treba uvećati za 48,148% da bi se do-
bila bruto plaća primjenom formule za preračun bruto stope
u neto stopu:
100 x stopa (32,5) : 100 – stopa (32,5) = 48,148
odsto...
Dohodak od samostalnog rada
Prihodi od samostalnog rada smatraju se svi prihodi
koje ostavri pojedinac koji ima registrovanu osnovnu, do-
punsku ili dodatnu djelatnost (poljoprivreda, prijevoz, trgo-
vina, ugostiteljstvo, turizam, i sl.)
Dohodak od samostalnog rada čine:
- dohodak od obrta i djelatnosti srodnih obrtu;
- dohodak od trgovačke, turističke i ugostiteljske djelat-
nosti;
- dohodak od poljoprivrede, šumarstva i ribolova;
- dohodak od ostale samostalne djelatnosti (advokati,
notari, zdravstveni radnici i slično).
Dohodak od samostalnog rada utvrđuje se kao razlika
poslovnih prihoda i rashod vezanih za obavljanje posla.
Poslovni prihodi predstavljaju dobra (u obliku novca,
stvari, materijalnih prava, usluga i drugo), ostvarena po tr-
žišnoj vrijednosti tokom poreznog perioda.
Poslovni rashodi su troškovi nastali s ciljem ostvarenja
prihoda. To su izdaci za materijal, robu, energiju, plaće oso-
blja (s porezima i doprinosima), amortizacija dugotrajne
imovine, i slčno.
Na tako utvrđenu osnovicu dohotka primjenjuje se pore-
8 ZIPS 1419 * Priručnik 19
zna stopa od 13 % da bi se dobio iznos mjesečne akontaci-
je poreza na dohodak od samostalnog rada.
Međutim, to ne znači da je time njihova porezna obaveza
prema Poreznoj upravi završena, jer se tek godišnjom pore-
znom prijavom utvrđuje njihova konačna porezna obaveza.
Mogućnost paušalnog oporezivanja postoji za one obrt-
nike, prevoznike, trgovce pojedince, te za lica koja se bave
poljoprivredom i šumarstvom, a koji nisu obveznici PDV-a,
čiji porez je moguće odrediti i u obliku paušalnog iznosa,
umjesto na osnovu poslovnih rezultata iz njihovih poslovnih
knjiga.
Na osnovu pisanog zahtjeva obveznika, Porezna uprava
izdaje rješenje prema kojem obveznik mora postupati.
Porezni obveznici kojima je odobreno plaćanje poreza na
dohodak u paušalnom iznosu, a osim gotovinskog prometa
sa pravnim licima ostvaruju i bezgotovinski promet, dužni
su, pored paušalnog mjesečnog iznosa, plaćati i porez na
dohodak po stopi od 13% od svakog pojedinačnog iznosa
prometa sa pravnim licima naplaćenog bezgotovinski.
Ko plaća porez na dohodak u paušalnom iznosu?
Za razliku od postojećih propisa, Zakon proširuje broj
paušalaca i propisuje da pravo na paušalno oporezivanje
ostvaruje porezni obveznik koji obavlja:
- obrtničku djelatnost i djelatnosti srodne obrtničkim,
sami bez zaposlenih drugih lica i ako se obavljanje djelat-
nosti zasniva na vještini a ne sredstvima za obavljanje dje-
latnosti – kućna radinost; (70,00 KM);
- stare i tradiocionalne zanate utvrđene prema propisu
koji uređuje zaštitu tradicionalnih i starih obrta i zanata,
sami ili sa najviše dva zaposlena; (50,00 KM);
- prevozničku djelatnost (teret) samo sa jednim sred-
stvom prevoza nosivosti do 8 tona (80,00 KM);
- prevozničku djelatnost (putnici) samo sa jednim sred-
stvom prevoza; (50,00 KM);
- ako obavlja djelatnost(i) iz oblasti poljoprivrede i šu-
marstva - kojim stiče svojstvo poljoprivrednika (70,00 KM);
- obveznici koji obavljaju djelatnost iz oblasti poljopri-
vrede u svojstvu porodičnog poljoprivrednog gazdinstva u
iznosu od 100,00KM;
- djelatnost trgovine na malo ličnim radom van prodav-
nice obveznici koji obavljaju trgovinsku djelatnost – trgovac
pojedinac, sam bez zapošljavanja drugih lica.(70,00 KM);
- ako obavlja turističku djelatnost - turistički vodič, pra-
tioc ili animator (70,00 KM).
Dohodak od imovine i imovinskih prava
I ova vrsta dohotka predstavlja razliku između ostvarenog
prihoda i rashoda koji se, u principu, procentualno određeni.
 AKTUELNO
Ovdje je potrebno problematizirati naizgled suptilnu, ali
veoma bitnu razliku kod određivanja prihoda od imovinskih
prava, u Zakonu u odnosu na postojeće rješenje.
Naime, prva dva stava člana 33. Zakona (osim „umet-
nutih“ riječi vrijednosnih papira) identična su sa članom
21. važećeg Zakona o porezu na dohodak i oni glase, citat:
„Prihod od imovinskih prava uključuje prihode ostva-
rene otuđenjem, odnosno prodajom, ustupanjem, zamje-
nom, nasljeđem, poklonom ili drugim prijenosom uz ili bez
naknade, autorskih prava i drugih srodnih prava, prava in-
dustrijskog vlasništva, patenata, licenci, franšiza, vrijedno-
snih papira i ostale imovine koja se sastoji samo od prava.
Dohodak od vremenski ograničenog ustupanja prava
koji se odnosi na autorska prava, druga srodna prava i pra-
va industrijskog vlasništva, oporezuje se kao dohodak od
imovinskih prava samo onda kada se ne radi o dohotku koji
se oporezuje kao dohodak od samostalnog rada.“
Međutim, u trećem stavu člana 33. Zakona precizirano je
da se prihodom od imovinskih prava posebno smatra i pri-
hod ostvaren otuđenjem, odnosno prodajom, ustupanjem,
zamjenom, nasljeđem, poklonom ili drugim prijenosom, uz
ili bez naknade stvarnih prava na nepokretnostima i udjela
u kapitalu pravnih lica, dionica i ostalih vrijednosnih pa-
pira, uključujući i udjele u investicione fondove.
To znači da se boldirani pojmovi (udjeli, dionice, vrijed-
nosni papiri) ne svrstavaju u „imovinu koja se sastoji samo
od prava“, već imaju posebno određenje u Zakonu, tim
prije što se njihovom prodajom ostvaruje kapitalni dobitak
ili gubitak, zavisno od prodajne i nabavne cijene prilikom
prenosa udjela u kapitalu pravnih lica, dionica i ostalih vri-
jednosnih papira, za razliku od otuđenja neke druge (ostale,
zanemarive, op.a.) imovine, odnosno imovinskog prava.
Upravo zbog toga vrlo je upitno podvoditi prodaju udje-
la i dionica fizičkih lica pod prihod/dohodak ostvaren od
„ostale imovine koja se sastoji samo od prava“ i stvarati
obaveze po navedenom osnovu prema postojećim propi-
sima o oporezivanju dohotka od imovine i imovinskih prava
kada se to tek predviđa u Zakonu (ako je to bilo jasno, za-
što se, onda, posebno apostrofira prodaja udjela i dionica
i određuje drugačija osnovica za utvrđivanje i oporezivanje
dohotka u odnosu na drugu imovinu/imovinska prava?).
Naime, dohodak od imovine i imovinskih prava ostva-
ruje se iznajmljivanjem pokretne i nepokretne imovine,
otuđenjem nekretnina, te otuđenjem, odnosno prodajom,
ustupanjem, zamjenom, nasljeđem, poklonom ili drugim
prenosom imovinskih prava.
Pri iznajmljivanju pokretne i nepokretne imovine porez
na dohodak plaća se na iznos zakupa umanjen za 20% na
ime troškova nastalih radi iznajmljivanja.
Porez na dohodak plaća se u obliku akontacija po stopi
od 13% bez prava na lični odbitak, ukoliko postoji dugoroč-
ZIPS 1419 * Priručnik 19
ni zakup. Ako postoji kratkoročni zakup, porez na dohodak
se plaća pri svakom primanju zakupa.
Dohodak od otuđenja nekretnina ne oporezuje se ako
je nekretnina prodana nakon pet godina od dana nabavke,
odnosno ako je služila za stanovanje poreznog obveznika.
Ukoliko se nekretnina prodaje prije isteka pet godina (sa-
dašnji rok je tri godine – op.a.) od dana nabavke ili ako nije
služila za stanovanje poreznog obveznika, plaća se porez na
dohodak od prodaje nekretnina.
Porez se plaća osnovicu koju čini razlika između cijene
prodaje ili nabavke po stopi od 13 %, po kojoj stopi se pla-
ća i porez na dohodak od imovinskih prava (stvarnih prava
nad nepokretnom imovinom; autorskih prava, prava srodnih
autorskom pravu i prava industrijskog vlasništva, od vrijed-
nosnih papira, dionica i udjela).
Poreznom obvezniku autoru, odnosno vlasniku prava in-
dustrijskog vlasništva porez na dohodak plaća se na iznos
prihoda umanjen za 30% na ime troškova, kao i na vremen-
ski ustupljeno pravo korišenja.
Dohodak od ulaganja kapitala
Dohotkom od ulaganja kapitala smatraju se:
- kamate po vrijednosnim papirima, kamata po osnovi
datih zajmova i kamate kao raspodjele prihoda investicij-
skog fonda, ako se ne oporezuju kao udio u dobiti na osno-
vu podjele dobiti ili prihoda investicijskog fonda;
- svaka raspodjela dobiti privrednih društava u bilo ko-
jem obliku, a posebno: prihodii po osnovi dionica ili udjela
u dobiti privrednih društava koje ostvaruju putem prenosa,
dodjele ili kupovine vlastitih dionica ili udjela, kao i izuzi-
manje imovine i korištenje usluga privrednih društava za
njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti);
- svaki prinos koji se ostvaruje držanjem vrijednosnog
papira i izvedenica vrijednosnih papira.
Kapitalnim dobitkom, odnosno gubitkom u smislu Za-
kona, ne smatra se razlika nastala prenosom prava, udjela
ili vrijednosnih papira, kada su stečeni nasljeđem ili poklo-
nom, a na koje je plaćen porez na poklon ili naslijeđe ili
oslobođen od poreza na poklon ili naslijeđe po propisima
kantona.
U svrhu utvrđivanja kapitalnog dobitka prodajnom cije-
nom se smatra ugovorena cijena, odnosno tržišna cijena
koju utvrđuje Porezna uprava, ako ocijeni da je ugovorena
cijena niža od tržišne. Kod ugovorene, odnosno tržišne ci-
jene uzima se cijena bez PDV-a.
Kod prenosa imovine i imovinskih prava putem razmje-
ne za drugu imovinu i imovinsko pravo, prodajnom cijenom
se smatra tržišna cijena imovine i imovinskih prava koje se
daje u razmjenu.
Prodajnom cijenom investicionih udjela smatra se ot-
9
 AKTUELNO
kupna cijena investicionog udjela koja se sastoji od neto
vrijednosti imovine društva po investicionom udjelu na dan
podnošenja zahtjeva člana fonda za otkup investicionih
udjela, uvećana za naknadu za kupovinu ukoliko je društvo
za upravljanje naplaćuje, saglasno zakonu koji uređuje in-
vesticione fondove.
U svrhu utvrđivanja kapitalnog dobitka pod nabavnom
cijenom prava, udjela ili vrijednosnih papira, smatra se
cijena po kojoj je porezni obveznik stekao pravo, udio ili
vrijednosni papir.
Kod vrijednosnih papira koji su stečeni kupovinom, a
kojima se trguje na regulisanom tržištu kapitala u skladu
sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala, nabavnom
cijenom smatra se cijena koju obveznik dokumentuje kao
stvarno plaćenu, odnosno, ako to ne učini, najniža zabilje-
žena cijena po kojoj se trgovalo u periodu od godinu dana
od dana koji prethodi prodaji tog vrijednosnog papira.
Vrijednosni papiri i udjeli koji su stečeni kupovinom, a
kojima se ne trguje na regulisanom tržištu kapitala u skladu
sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala, nabavnom
cijenom smatra se cijena koju obveznik dokumentuje kao
stvarno plaćenu, odnosno, ako to ne učini, njena nominal-
na vrijednost, a ako je riječ o udjelima ili dionicama bez
nominalne vrijednosti, srazmjerni dio neto imovine društva
u momentu sticanja.
Ako je pravo, udio ili vrijednosni papir obveznik stekao
poklonom ili nasljeđem, nabavnom cijenom smatra se ci-
jena po kojoj je poklonodavac, odnosno ostavilac stekao to
pravo, udio ili vrijednosni papir, a ako ne može da se utvrdi
ta cijena onda njihova tržišna vrijednost u momentu stica-
nja od strane poklonodavca, odnosno ostavioca.
Porez na dohodak od ulaganja kapitala plaća se u obliku
akontacije poreza po odbitku, tj. isplatilac pri svakoj isplati
dohotka od ulaganja kapitala mora uplatiti akontaciju poreza
na tako ostvaren dohodak po stopi od 10 odsto, bilo da se
radi o isplaćenoj dividendi, udjelu i slično.(Ovo je jedini slu-
čaj propisan zakonom kada se primjenjuje stopa od 10%, a
u svim ostalim situacijama oporezivanja dohotka propisana
je stopa od 13 na utvrđenu osnovicu - op.a.)
Uplaćena akontacija poreza smatra konačno uplaćenim
porezom na godišnjem nivou, tako da porezni obveznici ne
moraju za taj dohodak podnositi godišnju poreznu prijavu.
Dividenda ili druge raspodjele dobiti postaju oporezive
samo ukoliko se izvrši isplata iste prema vlasnicima kapi-
tala – fizičkim licima, odnosno samo u momentu kad divi-
denda postaje dohodak.
Dakle, ukoliko se dividenda ne isplaćuje onda se ne
oporezuje.
10
Dohodak od nagradnih igara i igara na sreću
Dohodak od nagradnih igara i igara na sreću smatra se:
- dobitak ostvaren učešćem u nagradnoj igari koju or-
ganizuje pravno lice u propagandne svrhe, a dobitniku je
isplaćen odnosno dat u novcu, proizvodu, uslugi, pravu, s
tim da je vrijednost nagrade veće od 100,00 KM;
- dobitak ostvaren učešćem u igrama na sreću koji or-
ganizuju pripređivači igara na sreću.
Osnovica za oporezivanje dohotka od nagradnih igara je
visina vrijedosti dobivene nagrade.
Osnovicu za oporezivanje dohotka od igara na sreću čini
razllika između ostavrenog dobitka i izvršene uplate od stra-
ne učesnika (igrača).
Porez na dohodak plaća se pri svakoj isplati dobitka po
stopi 13% bez prava na lični odbitak.
Osnovna razlika o odnosu na postojeće zakonsko rješe-
nje ogleda se u oporezivanju svakog pojedinačnog dobitka
od igara na sreću, umjesto dobitka većeg od 100,00 KM iz
razloga da se spriječe eventualne manipulacije (i malverza-
cije?) prilikom utvrđivanja osnovice za obračun poreza, bu-
dući da određeni organizatori igara na klađenje uz pomoć
softverskih rješenja „razbijaju“ veće dobitke igrača na više
iznosa od po 100,00 KM, kako bi „spasili“ dobitnike od
plaćanja poreza i na taj način igrače „sačuvali“ za sebe...
Podnošenje poreznih prijava
Na sličan način kao i do sada, Zakon propisuje da se
godišnja porezna prijava podnosi Poreznoj upravi do kraja
marta za prethodnu kalendarsku godinu.
Prijave poreza na dohodak od nesamostalnog rada po-
dosi porezni agent (poslodavac ili isplatilac) do 10. u mje-
secu za prethodni mjesec.
Ostale pojedinačne prijave poreza na dohodak podnose
se uz prilikom svakog davanja ili primanja, istog dana ili
prvog narednog radnog dana po izvršenoj isplati.
Za dohotke koji se oporezuju po odbitku porezni obve-
znici ne podnose poreznu prijavu, a porez na dohodak koji
isplatilac plaća prilikom svake isplate dohotka smatra se
konačno plaćenim porezom.
Porez na dohodak, za koji je propisana obaveza podno-
šenja Godišnje prijave poreza na dohodak, porezni obve-
znik obračunava po isteku poreznog perioda (kalendarske
godine).
Porezni obveznik nije dužan podnijeti Godišnju prijavu
poreza na dohodak ako su kumulativno ispunjeni sljedeći
uslovi:
a) u poreznom periodu ostvaren je dohodak od nesamo-
stalnog rada samo kod jednog poreznog agenta;
b) u jednom poreznom periodu nije ostvario dohotke iz
više izvora;
ZIPS 1419 * Priručnik 19
 AKTUELNO
c) ako je porezni agent na sve dohotke koje mu je ispla-
tio u tom poreznom periodu obračunao, obustavio i uplatio
porez na dohodak.
Osim navedenih slačajeva, porezni obveznik dužan je
sačiniti Godišnju prijavu poreza na dohodak ukoliko ostva-
ruje:
- dohodak iz više izvora prihoda;
- dohodak od nesamostalnog rada ostvaren kod dva ili
više poslodavaca odnosno isplatioca;
- dohodak direktno iz inostranstva (bez posredovanja
rezidentnog poslodavca);
- dohodak od pravnog lica iz Republike Srpske ili Brčko
Distrikta;
- dohodak za koji je Zakonom propisana obaveza pod-
nošenja Godišnje prijave poreza na dohodak ili kada Pore-
zna uprava zatraži od poreznog obveznika da naknadno plati
porez na osnovu prihoda od: nesamostalnog ili samostal-
nog rada, imovine i imovinskih prava, ukaganja kapitaka,
nagradnih i igara na sreću i ostalih prihoda.
Rezidentu koji dohodak ostvari u inostranstvu ili u Repu-
blici Srpskoj ili Brčko Distriktu porez na dohodak utvrdit će
se uz priznavanje plaćenog poreza po odbitku i/ili akontacija
poreza na dohodak plaćenih u inostranstvu ili u Republici
Srpskoj ili Brčko Distriktu (tako što će mu se odobriti po-
rezni kredit u visini plaćenog poreza na dohodak koji bi se
inače platio za taj iznos prihoda iskazan u skladu sa odred-
bama Zakona).
Kod utvrđivanja poreza na dohodak u jednom poreznom
periodu, u cilju izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, pred-
nost pred odredbama Zakona imaju odredbe ratificiranih
međunarodnih ugovora ili sporazuma (konvencija) o izbje-
gavanju dvostrukog oporezivanja, kao što je slučaj i kod pri-
mjene Zakona o porezu na dobit, koji vrijedi za pravna lica.
Novčane kazne
Postojeći propisi o oporezivanju dohotka ne propisuju
novčane kazne, a iste se izriču prema određenim odredba-
ma Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH.
Međuti, Zakonom je taj veliki propust otklonjen, tako da
je propisano da se za počinjene prekršaje u vezi s pore-
zom na dohodak plaća novčana kazna u iznosu od 5.000
do 70.000 KM ukoliko istu učini porezni agent, odnosno
poslodavac ili isplatilac dohotka.
Pored toga, propisane su i novčane kazne za fizička lica
– porezne obveznike u iznosu od 3.000 do 10.000KM.
Naznačene novčane kazne povećavaju se za 50% u
slučajevima kada je porezni obveznik ponovi ili više puta
počini prekršaj u odnosu na odredbe zakona, ali ne preko
maksimalnih iznosa utvrđenih posebnim propisima (npr.
Zakonom o prekršajima).
ZIPS 1419 * Priručnik 19
***
Zakon mnogo kvalitetnije i detaljnije u odnosu na posto-
jeće propise o oporezivanju jasnije determiniše određene
pojmove i limite do kojih se i u kojim situacijama ne plaća
porez na dohodak, znatnije proširuje bazu poreznih obve-
znika koji su dužni da plaćaju porez na dohodak, kao i nji-
hove, te obaveze poreznih agenata u tom smislu.
Pri tome se polazi od preciziranog osnovnog poreznog
principa – da je svaki pojedinačni prihod oporeziv, osim
onoga koji je izuzet ili se ne uključuje u osnovicu za obračun
poreza na dohodak.
Ispotiha je povećana stopa oporezivanja dohotka za 30
odsto, tako da se u svim slučajevima, osim kod isplate divi-
dendi i udjela pri raspodjeli dobiti (što je trenutno neoporezi-
vo, a predviđena je porezna stopa od 10%), oporezivanje na
propisanu osnovicu vrši stopom od 13 odsto, uključujući i
prodaju udjela, dionica i vrijednosnih papira.
Dakle, u pitanju je linearna ili ravna, umjesto ranije zago-
varane progresivne stope, ali, kako je porezna stopa znatno
veća od postojeće, objektivno se može očekivati veći priliv
sredstava u kantonalne budžete, umjesto zagovaranog neu-
tralnog efekta Zakona...
Umjesto porezne kartice i faktora ličnog odbitka koji
određuje Porezna uprava, uvodi se lični odbitak od 800,00
KM koji se odbija od bruto plaće umanjene za doprinose
prije oporezivanja dohotka.
Kao nesamostalan rad, odnosno korist od nesamostal-
nog rada tretiraju se primanja menadžera bez zasnivanja
radnog odnosa, što se, u pogledu oporezivanja, odnosi i
na ugovore o djelu i ugovore o privremenim i povremenim
poslovima.
Kod nesamostalnog rada plaća više nije opterećena sa
doprinosima na plaću od 10,5% (zbirna stopa 41,5%), već
je uvedena jedinstvena stopa doprinosa od 32,5% u koju
ulaze sve isplate (odnosno primanja?) zaposlenika od po-
slodavca.
Definicijski, u dohodak od imovine i imovinskih prava
svrstava se, pored nematerijalne i finansijska imovina, tj.
dionice, udjeli i vrijednosni papiri koji se prilikom prodaje
tretiraju kao kapitalna dobit ili kapitalni gubitak, zavisno od
nabavne u odnosu na prodajnu vrijednost.
Konačno, Zakon utvrđuje i vrlo visoke novčane kazne,
koje nisu propisane važećim Zakonom o porezu na doho-
dak.
Sve u svemu, zaista je potrebno dobro proučiti Zakon
i vidjeti koje koristi (ili štete?) za porezne agente i porezne
obveznike isti donosi, ukoliko bi se primjenjivao u predlože-
nom tekstu.
11
 ZIPS
e-mail: zips@privrednastampa.biz
seminari@privrednastampa.biz
www.privrednastampa.biz

PRIRUČNIK
o platnim transakcijama u Bosni i Hercegovini

Unutrašnji platni promet

finansijsko poslovanje
mjenično poslovanje
Autori:
Fuad Balta, dipl. ecc.
Jasenko Hadžiahmetović, dipl. ecc.

Priručnik nudi objašnjenja i praktične upute za sve vrste pla-

ćanja u unutrašnjem i vanjskom platnom prometu, upućuje
na konkretne procedure pri blokadi računa i prinudnoj naplati
kod banaka, te ukazuje na zakonite mogućnosti i načine upo-
trebe gotovine, pozajmica i kredita u zemlji i inostranstvu. Pri-
kazani su i različiti aspekti transakcija između povezanih lica,
kako transferne cijene imaju odraza na porezni bilans, kao i
precizne upute o primjeni svih ostalih aspekata finansijskog
poslovanja.

Ova praktična knjiga za svakodnevnu upotrebu taksativno razrađuje i s mnogim raznovrsnim primjerima, konkretnim pita-
njima i odgovorima, neophodnim za pravilnu primjenu federalnog Zakona o finansijskom poslovanju, kao kompatibilnom
zakonu s propisima o unutrašnjem platnom prometu i oporezivanju dobiti, upućuje subjekte na koje se ovaj zakon odnosi
kako će postupati u situacijama: nelikvidnosti i neadekvatnosti kapitala, prilikom ugovaranja poslova, (ne)dopuštenih isplata
u vezi s ispunjenjem rokova novčanih plaćanja, izbjegavanja mogućih konsekvenci i slično.

U Priručniku je detaljno analizirana nova zakonska regulativa o UPP-u, od koje se očekuje da će dovesti do znatno efikasnije
prinudne naplate u BiH. Temeljito je opisan potpuno novi postupak i tehnika prinudne naplate kod banaka sa svih dužnikovih
računa, zatim koja je dokumentacija potrebna za otvaranje i zatvaranje računa, način na koji se nalozi za prinudnu naplatu
evidentiraju u redove prioriteta (po entitetima) kada je poslovni subjekat nelikvidan, itd.

Budući da je mjenica složen i rigorozan pravno-ekonomski instrument i da se na ovim prostorima u ranijem periodu slabije
koristila (svojevremeno je iz upotrebe istisnuo akceptni nalog), u Priručniku su obrađene najvažnije mjenične platne transak-
cije, na način koji je lako prihvatljiv širokom krugu njenih sadašnjih i potencijalnih korisnika.

Nesumnjivo je da će ovaj priručnik biti od izuzetne koristi svima onima koji se u svom radu susreću s pitanjima finansijskog
poslovanja i platnog prometa, a sve u funciji zakonitog, efikasnog i uspješnog postupanja u svakodnevnoj poslovnoj praksi.

Knjiga je namijenjena računovodstveno-finansijskim službama privrednih društava i javnih preduzeća, udruženjima i drugim
neprofitnim organizacijama, javnim ustanovama, računovođama, revizorima, menadžerima, finansijskim i komercijalnim
stručnjacima, bankarima, budžetskim korisnicima, poreznim i drugim inspektorima i službenicima kontrolnih organa, profe-
sorima, asistentima i studentima, te ostalim korisnicima koji se u svom radu susreću s teorijom i praksom različitih aspekata
finansijskog poslovanja.

DETALJAN SADRŽAJ OVOG IZDANJA POGLEDAJTE NA WEB STRANICI: www.privrednastampa.biz

Format B5 - 270 stranica Cijena: 79,00 KM (sa PDV-om)

Informacije i narudžbe na telefon: (033) 542-700 i mail: amra@privrednastampa.biz
 CARINE I
CARINSKI PROPISI Broj 195 * Godina XVIII * novembar/studeni 2019. godine

CARINSKI POSTUPAK

Carinsko skladište tipa D

Postupak carinskog skladištenja omogućuje da se roba uvozi bez plaćanja carine, trošarine i drugih uvoznih pristojbi i bez
primjene određenih posebnih mjera koje se primjenjuju kada se roba stavlja u slobodan promet. Carinska roba koja je već
uvezena i koja je već podvrgnuta nekom carinskom postupku, primjerice unutarnja obrada, privremeni uvoz i slično može
također, kada se taj postupak razdužuje, biti stavljena u postupak carinskog skladištenja da bi se poslije ponovno izvezla.
Kada posebni propisi u Bosni i Hercegovini nalažu da roba koja je smještena u carinsko skladište podliježe primjeni mjera
koje se vezuju za izvoz robe, takva roba se, također, može smjestiti u carinsko skladište

Piše: Frano DOGAN

Postupak carinskog skladištenja
Postupak carinskog skladištenja omogućuje da se roba
uvozi bez plaćanja carine, trošarine i drugih uvoznih pri-
stojbi i bez primjene određenih posebnih mjera koje se
primjenjuju kada se roba stavlja u slobodan promet. Ca-
rinska roba koja je već uvezena i koja je već podvrgnuta
nekom carinskom postupku, primjerice unutarnja obrada,
privremeni uvoz i slično može također, kada se taj postupak
razdužuje, biti stavljena u postupak carinskog skladištenja
da bi se poslije ponovno izvezla. Kada posebni propisi u
Bosni i Hercegovini nalažu da roba koja je smještena u ca-
rinsko skladište podliježe primjeni mjera koje se vezuju za
izvoz robe, takva roba se također može smjestiti u carinsko
skladište. Pored smještaja gore navedene robe, skladište
se također može rabiti i za skladištenje robe iz BiH, uz po-
štivanje određenih uvjeta.
Postupak carinskog skladištenja, kao jedan od postupa-
ka s ekonomskim učinkom, reguliran je odredbama članka
81. - 87. i 95 - 110. Zakona o carinskoj politici Bosne i Her-
cegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 57/04, 51/06, 93/08,
54/10 i 76/11 - dalje u tekstu: Zakon) i odredbama članka
299. - 314. i 321. - 331. Odluke o provedbenim propisima
Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Službeni
glasnik BiH“, br. 63a/04, 60/06 i 57/08 - dalje u tekstu:
Odluka), što uključuje i Privitak 43, 46, 47 i 48 Odluke te
odredbama Upute o odobravanju carinskog skladišta i po-
stupku carinskog skladištenja („Službeni glasnik BiH“, br.
25/08, 76/08, 12/09, 43/10 i 13/12).
Definicija carinskog skladišta
Pod carinskim skladištem podrazumijeva se svako mje-
sto odobreno od strane carinskih tijela i koje se nalazi pod
njihovim nadzorom, a u koje se može uskladištiti carinska
roba, koja dok je uskladištena ne podliježe uvoznim pri-
stojbama i/ili mjerama trgovinske politike za te robe u BiH.
Carinsko skladište može biti cijela zgrada, mali dio unutar
zgrade, otvoreni prostor, silos, cisterna i slično.
Vrste i tipovi carinskih skladišta
Carinska skladišta mogu biti:
- javna, skladišta koja su na raspolaganju svakoj osobi
za skladištenje robe, odnosno skladište u kojem bilo koja
osoba može skladištiti robu,
- vlastita, skladišta rezervirana za skladištenje robe
od strane držatelja skladišta, odnosno skladišta u koja
robu može skladištiti samo držatelj skladišta.
Postoje sljedeći tipovi javnih skladišta:
- tip A - javno skladište koje može koristiti svaka osoba
(deponent) ovisno o prihvaćanju deponenta od strane dr-
žatelja skladišta. Za sve obveze odgovoran je držatelj skla-
dišta. Evidenciju o zalihama robe vodi držatelj skladišta
(članak 324. stavak 1. Odluke). U skladištu tipa A, carinska
prijava IM J glasi na deponenta, premda je držatelj skladi-
šta odgovoran da se roba smještena u carinsko skladište
ne uzima ispod carinskog nadzora, te je odgovoran za is-
punjenje svih obveza koje proizilaze iz postupka carinskog
skladištenja, kao i za ispunjavanje posebnih uvjeta sadrža-
nih u odobrenju za otvaranje carinskog skladišta (članak
98. Zakona). Odredbom članka 98. Zakona propisano je da
je držatelj skladišta odgovoran za osiguranje da se robe ne
uzima ispod carinskog nadzora dok se nalazi u carinskom
skladištu, za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz skladi-
štenja robe obuhvaćene postupkom carinskog skladištenja
2 CARINE I CARINSKI PROPISI
i za postupanje sukladno posebnim uvjetima koji su preci-
zirani u odobrenju.
Prema članku 99. stavak 1. Zakona, odstupajući od
članka 98. Zakona, može se predvidjeti da se obveze iz
članka 98. točka a) i/ili b) prenesu isključivo na deponenta,
a prema stavku 2. pomenutog članka Zakona deponent je
odgovoran po prijavi IM J koja se sačinjava na njega i on
je mora razdužiti;
- tip B - javno skladište gdje odgovornost leži na depo-
nentu. U skladištu tipa B, umjesto evidencije robe na zali-
hama, nadzorni carinski ured čuva prijave za skladištenje
(članak 324. stavak 3. Odluke). Prema stavku 8. polja 8.
Primatelj članka 26. Upute o popunjavanju carinske prijave
i zbirne prijave („ Službeni glasnik BiH”, broj 43/19 - dalje u
tekstu: Uputa), ako se roba stavlja u postupak carinskog
skladištenja u javno carinsko skladište (tipa A ili B), u polje
8 upisuje se podatci o osobi koja podnosi carinsku prijavu
ili u slučaju zastupanja osoba u čije ime se podnosi carin-
ska prijava;
- tip F - javno skladište kojim upravlja carinsko tijelo.
Može ga koristiti svaka osoba (deponent), a ovim skladi-
štem rukovodi mjerodavno carinsko tijelo i ono vodi ca-
rinsku evidenciju o zalihama robe (članak 324. stavak 2.
Odluke). Svaki deponent je odgovoran za ispunjavanje ob-
veza proisteklih skladištenjem robe po postupku carinskog
skladištenja.
Postoje sljedeći tipovi vlastitih skladišta:
- tip C – vlastito skladište u kojem je držatelj skladišta
istodobno njegov korisnik ali nije nužno i vlasnik robe. U
tom skladištu držatelj skladišta i deponent su ista osoba.
To znači da prijava za stavljanje robe u postupak carin-
skog skladištenja (IM J) mora glasiti na držatelja skladišta.
Uskladištena roba može biti vlasništvo osobe koja nije dr-
žatelj skladišta, odnosno deponenta. Evidenciju o zaliha-
ma vodi držatelj skladišta-deponent (članak 324. stavak 1.
Odluke). U vlastitim carinskim skladištima tipa C depozi-
tar-deponent (osoba koja je drugoj osobi povjerila pokret-
ne stvari na čuvanje) je posjednik toga skladišta odnosno
držatelj skladišta, i tu se radi o jednoj te istoj osobi koja nije
nužno i vlasnik robe (članak 321. stavak 2. Odluke).
To znači da carinsku prijavu (IM J) za početak postupka
carinskog skladištenja mora podnijeti korisnik odobrenja
(držatelj skladišta/deponent) koji ima odobrenje za vođe-
nje carinskog skladišta, te da korisnik odobrenja mora biti
naveden u ispravi na temelju koje je obavljen unos u BiH,
primjerice račun ako je predmet kupoprodaje između kori-
snika odobrenje i inozemne osobe, odnosno ispravu koja
prati robu sukladno ugovoru o zastupanju.
Ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni, postupak carinskog
skladištenja u vlastitom carinskom skladištu se ne može
dopustiti.
- tip D – vlastito skladište, kada se stavljanje u slobodan
promet vrši lokalnim postupkom carinjenja i kada se može
odobriti na temelju karaktera, carinske vrijednosti i količine
robe koju treba uzeti u obzir u trenutku njenog stavljanja u
postupak. U skladištu tipa D evidenciju robe na zalihama
vodi držatelj skladišta (članak 324. stavak 1. Odluke).
 Prema stavku 9. polja 8. Primatelj članka 26. Upute
ako se roba stavlja u postupak carinskog skladištenja u
vlastito carinsko skladište (tipa C ili D), u polje 8 upisuje
se podatci o imatelju odobrenja za navedeno carinsko
skladište. Carinsko skladište tipa D kao vlastito skladište
namijenjeno je samo za skladištenje robe posjednika skla-
dišta.
Podnošenje zahtjeva i izdavanje odobrenja
Prema članku 82. Zakona korištenje bilo kakvog carin-
skog postupka s ekonomskim učinkom (carinsko skladi-
štenje, unutarnja obrada, obrada pod carinskom kontro-
lom, privremeni uvoz i vanjska obrada), uvjetovano je odo-
brenjem koje izdaje carinsko tijelo. Prethodno spomenuto
odobrenje, sukladno članku 83. Zakona izdaje se samo
osobama koja nude sva potrebna uvjeravanja za pravilnu
provedbu postupka i kada carinska tijela mogu da nadgle-
daju i prate postupak bez uvođenja administrativnih mjera
nesrazmjernim ekonomskim potrebama koje su u pitanju.
Podnositelj zahtjeva za ispostavljanje odobrenja vođenja
carinskog skladišta, sukladno članku. 97. stavak 2. Zako-
na, sačinjava pisani zahtjev koji sadrži podatke potrebite za
davanje odobrenja, a naročito one koji pokazuju da postoji
ekonomska potreba za skladištenjem. Uz zahtjev, prilaže se
I zahtjev za deklariranje robe na temelju knjigovodstvenih
upisa za postupak stavljanja robe u slobodan promet.
Odobrenje za vođenje carinskog skladišta
Za vođenje carinskog skladišta tipa A, B, C i D potre-
bito je odobrenje Uprave za neizravno oporezivanje - Sek-
tora za carine. Pisani zahtjev za odobrenje vođenja carin-
skog skladišta se podnosi Upravi za neizravno oporeziva-
nje-Sektoru za carine. Zahtjev sadrži podatke neophodne
za davanje odobrenja, a naročito one koje pokazuju da
postoji ekonomska potreba za skladištenjem. Uz zahtjev
za izdavanje odobrenja potrebito je priložiti i:
- dokaz o vlasništvu ili posjedu prostorija i prostora za
carinsko skladište temeljem ugovora o zakupu;
- uporabnu dozvolu za prostorije, odnosno dokaz o is-
punjenosti minimalnih tehničkih uvjeta za otvoreni prostor
izdat od mjerodavnog tijela;
- skica i tehnički opis prostorija i prostora za koje se
traži odobrenje, s naznakom podataka o objektu u kojem
se nalaze, ovjerenu od podnositelja zahtjeva.
Za skladištenje robe u skladištu tipa F nije potrebito
odobrenje.
Prema članku 84. Zakona uvjeti pod kojima se koriste
određeni postupci navode se u odobrenju, a imatelj odo-
brenja obavještava carinsko tijelo svim činjenicama koje
se pojave nakon izdatog odobrenja, a iste bi mogle uticati
na nastavak njegovog važenja ili na njegov sadržaj.
Pri ispostavljanju odobrenja za vođenje carinskog
skladišta tipa D, Uprava za neizravno oporezivanje - Sek-
tor za carine donosi i odobrenje za deklariranje robe na te-
melju knjigovodstvenih upisa za postupak stavljanja robe
CARINE I CARINSKI PROPISI
u slobodan promet. Odobrenje se donosi na neodređeno
vrijeme, a ono određuje i nadzorni carinski ured. Odobre-
nja se mogu dati samo ako bilo koji namijenjeni uobičajeni
oblici postupanja sa robom, unutarnje obrade ili obrade
pod carinskom kontrolom ne prevladavaju u odnosu na
smještaj robe.
Podnošenje instrumenta osiguranja
Kako je postupak carinskog skladištenja, sukladno
članku 81. stavak 1. točka b) alineja (i) Zakona, postupak
s ekonomskim učinkom, tj. postupak s odloženim plaća-
njem, to je sukladno članku 101. Zakona, držatelj carin-
skog skladišta dužan položiti jamstvo, koje mora pokrivati
svote svih možebitnih neizravnih poreza za zalihe robe
smještene u odobreno carinsko skladište, tijekom cijelog
trajanja tog postupka. U slučaju da prihvaćeno jamstvo
ne bude dovoljno s obzirom na stanje zaliha u skladištu,
držatelj skladišta je dužan osigurati dodatno jamstvo ili
povećati svotu postojećeg jamstva. Člankom 101. Zakona
je propisano da, bez odstupanja od članka 85. Zakona,
carinska tijela mogu da zahtjevaju da držatelj skladišta
položi jamstvo, u svezi s odgovornostima preciziranim u
članku 98. Zakona, dok je člankom 13. stavak 2. Upute
o odobravanju carinskog skladišta i postupku carinskog
skladištenja propisano je da svota jamstva treba u sva-
kom trenutku pokrivati svotu neizravnih poreza kojima bi
carinska roba smještena u carinsko skladište mogla pod-
lijegati. Svota jamstva će se zasnivati na očekivanim pro-
cjenjenim zalihama robe. Imatelj odobrenja je obvezan da
obavijesti nadzorni carinski ured o povećanju procjenjenih
prosječnih zaliha tijekom držanja carinskog skladišta i
pribavi dodatno jamstvo ili poveća svotu postojećeg jam-
stva.
Svota jamstva se provjerava periodično sukladno po-
pisu zaliha ili u drugim vremenskim razdobljima kada to
nadzorni carinski ured ili kontrolno carinsko tijelo smatra
potrebitim, u kom slučaju, ako se ocijeni da je svota jam-
stva nedovoljna, nadzorni carinski ured poziva držatelja
carinskog skladišta da u ostavljenom roku pribavi dodatno
jamstvo ili poveća svotu postojećeg jamstva. Dakle, po-
sjednik skladišta prije početka poslovanja mora podnijeti
odgovarajući instrument osiguranja-isključivo za postu-
pak skladištenja u carinskom skladištu tipa D.
U bankovnom jamstvu, što ga se rabi kao instrument
osiguranja, mora biti razvidno da ga se može podnijeti kao
jamstvo za namirenje mogućeg carinskog duga samo u
tom carinskom skladištu.
Kad se otvara novo carinsko skladište tipa D, a pod-
nositelj zahtjeva nema podatke o mjesečnim prometima,
sam će odrediti visinu instrumenta osiguranja, na temelju
procjene prodaje robe. Tako utvrđenu visinu nadzorni ca-
rinski ured provjerava sukladno stavljanju robe u slobo-
dan promet iz carinskog skladišta te ako visina jamstva
ne odgovara, tada zahtjeva od posjednika skladišta od-
govarajući instrument osiguranja. Za bankovno jamstvo
3
što ga se rabi za smještaj robe u carinsko skladište tipa
D razumijeva se da osigurava i carinski dug pri stavlja-
nju robe u slobodan promet na temelju knjigovodstvenih
upisa za to carinsko skladište, a bankovno jamstvo treba
sadržavati o tome i odgovarajuću klauzulu. To znači da za
dopunsku prijavu ne treba zahtijevati drugo osiguranje uz
ono što je i primijenjeno pri podnošenju carinske prijave
za smještaj robe u skladište, ako važi i odgovara visini
jamstvene svote.
Početak postupka carinskog
skladištenja u skladištu tipa D
Za robu koja počinje postupak carinskog skladištenja,
sukladno članku 7. stavak 1. Upute, podnosi se carinska
prijava IM K (smještaj u carinsko skladište tipa D). Ca-
rinska prijava za smještaj robe u carinsko skladište D,
sukladno članku 11. Upute se podnosi u podsetu koji se
sastoji od primjerka 6 (zadržava uvozni carinski ured, za-
jedno s priloženim dokumentima), primjerak 7 (zadržava
uvozni carinski ured, za obradu podataka) i primjerak 8
(uvozni carinski ured vraća deklarantu/zastupniku nakon
puštanje robe u zahtijevani postupak). Carinska prijava za
smještaj robe u carinsko skladište D popunjava se su-
kladno članku 25. stavak 3. i članku 26. Upute, na način
da se popunjavaju polja označena brojevima: 1, 2, 3, 5,
6, 7, 8 ,12, 14, 15, 15a, 16, 18, 19, 20, 21, 22, 27, 29,
30, 31, 32, 33, 34a, 35, 37, 38, 49, 41, 42, 44, 46, 47,
49 i 54.
Uz carinsku prijavu se prilažu sve isprave potrebne za
stavljanje robe u postupak carinskog skladištenja, a po-
sebnu pozornost treba obratiti na sljedeća polja:
- polje 8 - Primatelj u kojeg se upisuju podatci o ima-
telju odobrenja za carinsko skladište;
- polje 22 - Valuta i ukupna svota računa u kojeg se
upisuje vrijednost robe što je se smješta u carinsko skla-
dište;
- polje 31 - Pakiranje i opis robe; Oznake i brojevi -
Kontejner br.- Broj i vrsta;
- polje 33 - Šifra robe u kojeg se u prvi redak (pod-
podjelu) upisuje prvih osam znamenki tarifne oznake Ca-
rinske tarife, a u drugi redak upisuje se deveta i deseta
znamenka tarifne oznake te odgovarajuća “dodatna su-
stavna šifra” iz Privitka 2. Upute;
- polje 42 - Cijena naimenovanja u kojeg se upisuje
u prvi redak svota u valuti iskazanoj u prvom retku polja
22 za robu prijavljenu u predmetnom naimenovanju, s
time da je zbroj vrijednosti upisanih u polju 42 u svim
naimenovanjima jednaka vrijednosti upisanoj u polju 22.
Carinski informatički sustav automatski popunjava ovo
polje nakon pravilnog upisivanja podataka u dodatni ekran
predmetne carinske prijave “Napomena o vrijednosti”.
Prema stavku 6. polja 47. Obračun neizravnih poreza
članka 26. Upute carinski informatički sustav automatski
obračunava pristojbe - neizravne poreze prema podacima
upisanim u ostalim poljima predmetne carinske prijave u
4 CARINE I CARINSKI PROPISI
svrhu osiguranja pristojbi, što je sukladno stavku 7. polja
47. pomenutog članka koje se popunjava samo ako je na-
stala obveza plaćanja ili osiguranja pristojbi.
Carinska vrijednost robe u carinskom
skladištu tipa D
Prema članku 110. Zakona kada se carinska roba sta-
vi u slobodan promet po pojednostavnjenom postupku,
karakter robe, carinska vrijednost i količina robe je ona
koja se primjenjuje na tu robu u trenutku kada je bila stav-
ljena u postupak carinskog skladištenja izuzev kada de-
klarant zahtijeva primjenu u trenutku nastanka carinskog
duga. Prema članku 321. stavak 2. točka a) Odluke, kad
je carinsko skladište vlastito i kada odgovornost leži na dr-
žatelju skladišta, koji je ujedno i deponent, ali neophodno
i vlasnik robe, za carinsko skladište tipa D, kod stavljanja
u slobodan promet lokalnim postupkom carinjenja, može
se odobriti uzimanje u obzir parametara koji vrijede u tre-
nutku njenog stavljanja u aranžmane temeljem karaktera,
carinske vrijednosti i količine smještene robe. Dakle, kad
je posjednik carinskog skladišta kupio robu u inozemstvu,
tada se carinska vrijednost i vrstu robe utvrđuje pri smje-
štanju robe u carinsko skladište tipa D, odnosno na po-
četku postupka carinskog skladištenja, tj. podnošenjem
carinske prijave za smještaj robe u skladište. Kad se robu
stavlja u slobodan promet prihvatit će se vrstu, carinsku
vrijednost i količinu robe kakva je bila u trenutku stavljanja
u postupak skladištenja i ista se pušta na temelju knjigo-
vodstvenih upisa.
Prema članku 127. stavak 1. točka a) Odluke isprave
koje prate prijavu za postupak carinskog skladištenja tipa D
su račun na temelju koje je prijavljena carinska vrijednost
i deklaracija vrijednosti sa podatcima za utvrđivanje ca-
rinske vrijednosti prijavljene robe, ako to zahtjeva odredba
članka 89. Odluke, zatim prijevozna dokumenta i doku-
menta koja se odnose na prethodni carinski postupak.
Završetak postupka carinskog skladištenja
Postupak carinskog skladištenja može se završiti/
razdužiti kada se carinskoj robi stavljenoj u taj postupak
odredi neko drugo carinski odobreno postupanje ili upo-
raba, kao što su:
- ponovni izvoz robe;
- stavljanje robe u slobodan promet, što se obavlja na
temelju knjigovodstvenih upisa;
- stavljanje robe u carinski postupak s ekonomskim
učinkom;
- smještaj robe u slobodnu zonu ili slobodno skladište;
- uništenje robe pod carinskim nadzorom;
- ustupanje robe carinskom tijelu u korist BiH.
Stavljanje robe u slobodan promet
Kad je posjednik skladišta (imatelj odobrenja) kupio
robu u inozemstvu, pri čemu je carinska vrijednost utvrđe-
na na početku postupka carinskog skladištenja, posjednik
carinskog skladišta je dužan istu i ocariniti, odnosno on se
nalazi u polju 8 carinske prijave, što je sukladno stavku 9.
polja 8. Primatelj članka 26. Upute.
Temeljem odobrenja roba iz carinskog skladišta tipa D
se stavlja u slobodan promet na temelju knjigovodstvenih
upisa (upis u evidenciju koji mora sadržavati minimum po-
dataka potrebitih za identifikaciju robe). Knjigovodstveni
upis mora sadržavati podatke za utvrđivanje istovjetnosti
robe i količine, odnosno najmanje sljedeće podatke:
- broj odobrenja što dopušta prijavljivanje na temelju
knjigovodstvenih upisa;
- redni broj, nadnevak i sat knjigovodstvenog upisa;
- broj i nadnevak carinske prijave za smještaj robe u
carinsko skladište;
- prethodni carinski postupak;
- zahtijevani carinski postupak;
- državu iz koje se roba uvozi;
- trgovački naziv robe;
- tarifnu oznaku u Carinskoj tarifi;
- obračunanu vrijednost;
- broj i vrsta koleta;
- neto-težinu ili zapreminu;
- broj i nadnevak dopunske prijave, što se upisuje na-
knadno.
Mjerodavni carinski ured se mora suglasiti s načinom
vođenja knjigovodstvenih upisa. Knjigovodstveni upis je
pojednostavljena prijava, te ima jednak učinak kao prihvat
prijave za stavljanje u slobodan promet. Za knjigovodstve-
ne upise kao oblik pojednostavljene prijave treba podnijeti
dopunsku prijavu, a korisnik odobrenja dužan je u odobre-
nom razdoblju podnijeti dopunsku prijavu. Dopunskoj prija-
vi što je se podnosi za robu stavljenu u slobodan promet
prilažu se izvodi iz knjigovodstvenih upisa na temelju kojih
je roba stavljena u slobodan promet.
Premještanje
Postupak premještaja carinske robe iz jednog carin-
skog skladišta tipa D u drugo jednakog tipa bez prekida
postupka carinskog skladištenja obavlja se sukladno član-
ku 311. Odluke i članka 28. Upute o odobravanju carinskog
skladišta i postupku carinskog skladištenja. U tom slučaju
roba se upućuje u drugo carinsko skladište, od strane istog
deponenta, izvatkom iz knjigovodstvenih upisa. Posjednik
carinskog skladišta u kojega se robu premješta podnosi
carinsku prijavu za smještaj robe u carinsko skladište uz
popunjavanje određenih polja kako slijedi:
- u polje 37 upisuje se šifra 7171;
- u drugi redak polja 44 podatke o odobrenjima za vo-
đenje carinskog skladišta za posjednika.
Pri premještanju robe iz jednog u drugo carinsko skla-
dište ne mijenja se vlasnik robe. Vlasnik robe ostaje isti,
s time da se postupak carinskog skladištenja nastavlja sa
istim podatcima o robi i o deponentu (primatelju robe),
samo u drugom skladištu zbog uvjeta, cijene skladištenja
i slično.
CARINE I CARINSKI PROPISI
Upućivanje robe korisniku odobrenja
za drugi carinski postupak
Kad posjednik carinskog skladišta tipa D želi robu upu-
titi osobi koja ima odobrenje za drugi carinski postupak
(primjerice unutarnja obrada, privremeni uvoz, obrada pod
carinskom kontrolom), pri čemu je drugi carinski ured mje-
rodavan za provođenje postupka, roba se upućuje izvat-
kom iz knjigovodstvenog upisa, s tim da prijavu za zahtije-
vani postupak podnosi korisnik odobrenja za taj postupak.
Odgovornost za robu do podnošenja robe i prihvata
prijave za zahtijevani postupak je na posjedniku carinskog
skladišta tipa D koji je i uputio robu. U opisanim slučajevi-
ma treba se dostaviti presliku carinske prijave posjedniku
skladišta koji je robu uputio, i mora je priložiti dopunskoj
prijavi. Sve do trenutka podnošenja carinske prijave za
smještaj robe u drugo carinsko skladište tipa D, odgovor-
nost leži na posjedniku skladišta koji je pustio robu u dru-
go carinsko skladište tipa D, odnosno na prvom korisniku
odobrenja.
Uobičajeni oblici postupanja
Carinsku robu smještenu u carinsko skladište može se
podvrgnuti uobičajenim oblicima postupanja radi očuvanja
robe, poboljšanja njezina izgleda ili tržišne kakvoće ili pri-
preme za distribuciju ili dalju prodaju. Popis uobičajenih
oblika postupanja koji se mogu vršiti u carinskom skladi-
štu dat je u prilogu 48 Odluke. Prema članku 107. stavak 2.
Zakona roba može proći oblike postupanja iz članka 106.
istog Zakona, dok se nalazi izvan carinskog skladišta.
Ovlašteni primatelj
Ovlašteni primatelj je osoba kojoj je Sektor za carine
dopustila robu primati u vlastite prostore, na temelju knji-
govodstvenih upisa, sukladno članku 73. Zakona.
Sektor za carine pri ispostavljanju odobrenja za stjeca-
nje statusa ovlaštenog primatelja, temeljem članka 243.
Odluke, uvažavajući potrebe proizvođačkih tvrtki, određe-
nim ovlaštenim primateljima može dopustiti prijem robe u
vlastitim prostorima na temelju pojednostavnjene prijave,
odnosno knjigovodstvenih upisa i u postupku skladištenja
u carinskom skladištu tipa D, pod uvjetom da isti sadrži
detaljne podatke o vrsti robe, koji su dovoljni da omoguće
trenutno i nedvojbeno svrstavanje robe i utvrđivanje njene
carinske vrijednosti.
Kad je posjednik carinskog skladišta tipa D ujedno i
ovlašteni primatelj, roba se sa graničnog prijelaza upućuje
u carinsko skladište tipa D provoznom prijavom.
Nakon što roba stigne ovlaštenom primatelju, stavlja je
u postupak skladištenja u carinsko skladište tipa D na te-
melju knjigovodstvenih upisa.
5
 ME\UNARODNA TRGOVINA

Provedba konvencije o me\unarodnoj trgovini

ugroženim vrstama divljih životinja
i biljaka u BiH (CITES)
II - dio
Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES), ratificirana je od strane BiH
2008. godine s ciljem propisivanja uslova pod kojim se obavlja uvoz, izvoz, unos, iznos ili tranzit, trgovina i uzgoj ugro-
ženih i zaštićenih biljnih i životinjskih divljih vrsta, njihovih dijelova i derivata; izdavanje dozvola i drugih akata (potvrde,
certifikati, mišljenja), dokumentacije koja se podnosi uz zahtjev za izdavanje dozvola, sadržaja i izgleda dozvola, spisko-
va vrsta, njihovih dijelova i derivata koji podliježu izdavanju dozvola, odnosno drugih akata, vrsta, njihovih dijelova i deri-
vata čiji je uvoz odnosno izvoz zabranjen, ograničen ili obustavljen; izuzetaka od izdavanja dozvola, načina obilježavanja
životinja ili pošiljki, načina provedbe nadzora i vođenja evidencije i izrade izvještaja

Piše: Nermin RAMIĆEVIĆ

Trgovina zaštićenim vrstama
Nije dozvoljena prodaja, kupovina, podnošenje ponu-
de za kupovinu, sticanje u komercijalne svrhe, izlaganje
u javnosti radi sticanja dobiti, korištenje u svrhu sticanja
dobiti, držanje radi prodaje, nuđenje na prodaju, prijevoz
radi prodaje, najam, razmjena i bilo koji drugi vid promjene
vlasništva primjeraka vrsta iz Priloga I i VII Odluke (“Služ-
beni glasnik BiH”, broj 31/18) . Izuzetno, Ministarstvo
može odobriti na osnovu saglasnosti nadležnog organa
Republike Srpske, Federacije BIH ili Brčko distrikta BiH,
ako je ispunjen jedan od sljedećih uslova:

6 CARINE I CARINSKI PROPISI

 a) primjerci su stečeni ili uneseni u BiH u
skladu sa propisima iz oblasti zaštite prirode pri-
je stupanja na snagu odredbi Konvencije koje se
primjenjuju na vrste iz Dodatka I Konvencije, ili
odredbi Odluke za vrste iz Priloga I Odluke;
b) primjerci porijeklom iz BiH uzeti su iz prirode
u skladu sa propisima iz oblasti zaštite prirode;
c) primjerci su obrađeni i stečeni prije više od
50 godina;
d) primjerci su uneseni u BIH u skladu sa Od-
lukom i upotrebljavat će se u svrhe koje nisu štet-
ne za opstanak populacija date vrste;
e) ako se radi o primjercima životinjskih vrsta
rođenih i uzgojenih u zatočeništvu, primjercima
vještački razmnoženih biljnih vrsta, ili o dijelovima
i derivatima takvih primjeraka;
f) primjerci su potrebni za napredovanje nau-
ke ili za nužne bio-medicinske svrhe, ukoliko se
dokaže da je data vrsta jedina odgovarajuća za te
svrhe, i ako nema primjeraka te vrste koji su rođeni
i uzgojeni u zatočeništvu ili vještački razmnoženi.
Provođenje neophodnih bio-medicinskih istraživa-
nja potrebno je da se vrši u skladu sa Zakonom o
zaštiti i dobrobiti životinja (“Službeni glasnik BiH”,
broj 25/09) i Pravilnikom o zaštiti pokusnih životi-
nja i uvjetima koje moraju ispunjavati pravna lica
koja se bave izvođenje eksperimenata na životi-
njama (“Službeni glasnik BiH”, broj 46/10);
g) primjerci su namijenjeni za uzgoj ili raz-
množavanje u korist očuvanja vrste; h) primjerci
su namijenjeni za istraživanje ili obrazovanje radi
očuvanja vrste.
Za ove radnje potrebno je pribaviti potvrdu za
trgovinu koju izdaje Ministarstvo na osnovu sa-
glasnosti nadležnog organa Republike Srpske,
Federacije BiH ili Brčko Distrikta BiH, vlasniku
primjerka, a svaki sljedeći vlasnik mora pribaviti
novu potvrdu. Izuzetno ako se radi o živim kičme-
njacima, potrebno je pribaviti potvrdu za primjerak
koju izdaje Ministarstvo na osnovu saglasnosti.
Potvrda se izdaje samo za pojedinačni primjerak
koji je obilježen.
Nije dozvoljena prodaja, kupovina, podnoše-
nje ponude za kupovinu, sticanje u komercijalne
svrhe, izlaganje javnosti radi sticanja dobiti, kori-
štenje u svrhu sticanja dobiti, držanje radi prodaje,
nuđenje na prodaju, prijevoz radi prodaje, najam,
razmjena i bilo koji drugi vid promjene vlasništva
određenih primjeraka vrsta. Izuzetno, Ministarstvo
može dozvoliti ove radnje na osnovu saglasnosti
nadležnog organa Republike Srpske, Federacije
BiH ili Brčko Distrikta BiH, ako je ispunjen jedan
od sljedećih uslova: a) primjerci su stečeni u BiH
CARINE I CARINSKI PROPISI
u skladu sa propisima iz oblasti zaštite prirode; b)
primjerci su uneseni u BiH u skladu sa propisi-
ma iz oblasti zaštite prirode; c) ako se radi o pri-
mjercima životinjskih vrsta rođenih i uzgojenih u
zatočeništvu, primjercima vještački razmnoženih
biljnih vrsta, ili o dijelovima i derivatima takvih pri-
mjeraka. Za žive kičmenjake potrebno je pribaviti
potvrdu za primjerak koju izdaje Ministarstvo na
osnovu saglasnosti nadležnog organa. Potvrda se
izdaje samo za pojedinačni primjerak koji je obi-
lježen.
Odredbe člana 24. i 25. Odluke ne primjenjuju
se na:
a) u zatočeništvu rođene i uzgojene određene
primjerke životinjskih vrsta i njihove hibride, pod
uslovom da su primjerci datih vrsta obilježeni;
b) vještački razmnožene primjerke biljnih vrsta;
c) obrađene primjerke stečene prije više od 50
godina.
Obilježavanje pošiljki i pojedinačnih
živih primjeraka biljnih i životinjskih
vrsta, njihovih dijelova i derivata
Ministarstvo će, na osnovu saglasnosti nad-
ležnog organa Republike Srpske, Federacije BIH ili
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, izdati uvoznu
dozvolu za određene primjerke vrsta ako podno-
silac zahtjeva dokaže da su obilježeni u skladu sa
Konvencijom.
Ministarstvo izdaje:
a) izvoznu dozvolu za žive kičmenjake vrsta iz
Priloga I Odluke ukoliko podnosilac zahtjeva doka-
že da su primjerci obilježeni u skladu sa posebnim
propisom;
b) izvoznu dozvolu i potvrdu o ponovnom izvo-
zu za sva pakovanja kavijara.
c) potvrdu o ponovnom izvozu za primjerke
obilježene u skladu Odluke ukoliko njihovo sta-
nje nije bitno promijenjeno, a podnosilac zahtjeva
dokaže da su izvorne oznake kojima su primjerci
obilježeni netaknute;
d) potvrdu o ponovnom izvozu za cijelu svje-
žu, štavljenu ili obrađenu krokodilsku kožu i kožu
slabina, ukoliko podnosilac zahtjeva dokaže da su
njihove izvorne oznake netaknute ili, ukoliko su
one izgubljene ili uklonjene, da su primjerci obilje-
ženi oznakom za ponovni izvoz.
Živi kičmenjaci i određeni primjerci iz Odluke,
kao i jedinke matičnog fonda iz registriranih uzga-
jališta obavezno se obilježavaju u skladu sa po-
sebnim propisom. Ne primjenjuje se na primjerke
živih kičmenjaka za koje se Ministarstvu i nad-
7
 ležnim organima Republike Srpske, Federacije BIHi
Brčko distrikta BIH pruži odgovarajući dokaz da su
njihove fizičke osobine u vrijeme izdavanja dozvole
ili potvrde onemogućavale sigurnu primjenu metoda
utvrđenih ovom odlukom. Za određene primjerke na
koje se odnosi izuzeće, Ministarstvo, na osnovu sa-
glasnosti nadležnog organa Republike Srpske, Fede-
racije BiH ili Brčko Distrikta BiH, izdaje samo potvrdu
za trgovinu na kojoj se u polju 20. navodi odgovara-
juća napomena o nemogućnosti obilježavanja, a ako
je metodu obilježavanja moguće sigurno primijeniti
kasnije, i odgovarajuća napomena o tome. Za sva-
ki primjerak koji nije obilježen, nije moguće pribaviti
potvrdu,dozvolu za životinje u ličnom vlasništvu i do-
zvolu za putujuće izložbe.
Postupak za izdavanje dozvole i potvrde
Zahtjev za izdavanje dozvola i potvrda na osno-
vu Odluke podnosi se nadležnom organu Republike
Srpske, Federacije BiH ili Brčko Distrikta BIH, u pi-
sanom obliku, prije uvoza primjeraka u BiH, odno-
sno njihovog izvoza ili ponovnog izvoza. Zahtjev za
određene primjerke vrsta podnosi se na određenom
obrascu. U zahtjevu podnosilac zahtjeva navodi isti-
nite i tačne podatke, daje istinite izjave i informacije
i prilaže važeću dokumentaciju. Nakon što nadlež-
ni organ Republike Srpske, Federacije BiH ili Brčko
Distrikta BiH izda saglasnost za izdavanje dozvole,
uz prethodno pribavljeno stručno mišljenje ovlašte-
ne naučne i stručne organizacije na nivou entiteta ili
Brčko distrikta BIH, ista se prosljeđuje Ministarstvu
radi izdavanja dozvole, potvrde ili drugog akta, za-
jedno sa zahtjevom i pratećom dokumentacijom uz
zahjev. Ministarstvo je dužno da izda dozvolu podno-
siocu zahtjeva u roku od deset radnih dana od dana
prijema saglasnosti za izdavanje dozvole od strane
nadležnih organa Republike Srpske, Federacije BiH ili
Brčko Distrikta BiH. Izuzetno od Odluke, a pod uvje-
tom da uvoznik ili izvoznik nakon pristizanja ili prije
otpreme pošiljke obavijesti Ministarstvo o razlozima
zbog kojih dozvole i potvrde Odluke nisu blagovreme-
no pribavljene, iste se mogu izdati naknadno za odre-
đene primjerke vrsta, koji ispunjavaju uvjete. Izuzetno
od primjene Odluke, kada su primjerci koji se uvoze,
izvoze ili ponovo izvoze lične i kućne stvari na koje
se primjenjuju posebni izuzeci iz Odluke, ili zakonito
nabavljene žive životinje u ličnom vlasništvu koje se
koriste samo za nekomercijalne svrhe, dozvole i po-
tvrde iz Odluke mogu se izdati naknadno za određe-
ne primjerke vrsta iz Odluke, kao i za primjerke vrsta
Odluke, pod uvjetom da je Ministarstvo, u konsultaciji
sa carinskom službom, utvrdilo da se radi o slučajnoj
8 CARINE I CARINSKI PROPISI
grešci i da nije bilo pokušaja prevare prilikom uvoza
ili ponovnog izvoza u skladu sa odredbama Odluke i
važećim zakonodavstvom druge države. Za određene
primjerke vrsta Odluke za koje je uvozna dozvola iz-
data naknadno, zabranjuje se svako komercijalno ko-
rištenje u periodu od šest mjeseci od dana izdavanja
dozvole.
Pri uvozu i tranzitu kroz BiH, dozvole, potvrde i
druge dozvole izdate u drugim državama smatraju
se važećim ako su upotrijebljene za izvoz ili ponov-
ni izvoz iz druge države najkasnije prije posljednjeg
dana isteka roka njihovog važenja i koriste se za
uvoz u BiH ili tranzit kroz BIH u roku od šest mjeseci
od dana izdavanja. Potvrda o porijeklu za određene
primjerke vrsta, može se koristiti za uvoz primjera-
ka u BIH u roku od 12 mjeseci od dana izdavanja.
Dozvole za putujuće izložbe i dozvole za životinje u
ličnom vlasništvu mogu se koristiti za unošenje u BiH
u roku od tri godine od dana izdavanja. Podaci o izve-
zenoj količini moraju biti naznačeni u izvoznoj dozvoli
i potvrdi o ponovnom izvozu, sa potpisom i potvr-
dom zvaničnika iz države izvoza i ponovnog izvoza,
na za to predviđenom mjestu u dokumentu. U slučaju
da izvozni dokument nije popunjen i ovjeren na za to
predviđenom mjestu u trenutku izvoza, Ministarstvo
će, u saradnji sa upravnim organom države izvoza ili
ponovnog izvoza, utvrditi okolnosti i razlog nepopu-
njavanja predviđenog polja i utvrditi da li je dozvola
prihvatljiva.
Papir za obrasce ove Odluke je: bijele boje za
“Original”, sa izvijuganom ukrasnom šarom u pozadi-
ni štampanom u sivoj boji na prednjoj strani obrasca
kako bi se mogao otkriti svaki pokušaj falsificiranja
bilo mehaničkim ili hemijskim sredstvima; žute boje
za “Kopija za vlasnika”; svijetlozelene boje za “kopiju
za državu izvoza ili državu ponovnog izvoza “ ako se
radi o uvoznoj dozvoli, odnosno “Kopija koju carinska
služba vraća Upravnom organu” ako se radi o izvo-
znoj dozvoli, ili potvrdi o ponovnom izvozu; ružiča-
ste boje za “Kopija za Upravni organ”; bijele boje za
“Zahtjev”; svijetlo plave boje za “Kopija za carinsku
službu”.
Obrasci iz ove Odluke ispunjavaju se elektronskim
putem. Zahtjevi za dozvole i potvrde, obavještenje o
uvozu i etiketa iz mogu biti ispunjeni i rukom, pod
uvjetom da su ispunjeni čitko, mastilom i velikim
štampanim slovima. U suprotnom, isti će se odbaciti
kao nepotpuni. Na dozvolama, potvrdama i obavje-
štenjima o uvozu ne smije se ništa naknadno brisati,
mijenjati ili popravljati, osim ako takve izmjene nisu
potvrđene pečatom i potpisom Ministarstva ili nad-
ležne carinske službe u okvirima UIO.