JU MJEŠOVITA SREDNJA ELEKTROTEHNIČKA ŠKOLSKA GODINA

ŠKOLA TUZLA 2011./2012.

PROJEKTNI ZADATAK
Predmet: Osnove IT sistema
Tema: Naziv teme rada

PROFESOR: UČENIK:
Ime i prezime, dipl. ing. Ime i prezime učenika
Razred: 1Tx

TUZLA, maj, 2012.god.

Sadržaj
1. Uvod ....................................................................................................................................... 3
2. Glavni naslov.......................................................................................................................... 4
2.1. Podnaslov ........................................................................................................................ 5
2.2. Drugi podnaslov .............................................................................................................. 6
2.2.1. Podnaslov trećeg reda (ako je potrebno) .................................................................. 7
3. Nova cjelina rada (ako ih je više) ........................................................................................... 8
4. Zaključak ................................................................................................................................ 9
5. Literatura .............................................................................................................................. 10
1. Uvod
Projektni zadatak je stručni rad koji učenik četvorogodišnjeg srednjeg obrazovanja
izraĎuje na izabranu od strane profesora. Nakon prikupljanja materijala koji će se koristiti za
izradu projektnog zadatka učenik pristupa proučavanju materijala, pravljenju bilješki, razradi
teza, struktuiranju svog rada, pisanju i tehničkoj obradi. Naravno, sve se ovo odvija uz stalne
konsultacije sa profesorom ukoliko je potrebno.
Projektni zadatak se sastoji od:
• naslovne strane,
• sadržaja,
• uvoda,
• razrade,
• zaključka,
• bibliografije ili popisa literature,

Naslovna strana je tačno definisana - šta se piše na naslovnoj strani i gdje.

Sadržaj se stavlja mahom na početku rada poslije naslovne strane a prije uvoda. Sadrži
naslove i podnaslove koji se najčešće obilježavaju arapskim brojevima i broj strane na kojoj
se naslov nalazi. Potrebno je numerisati sadržinu projektnog zadatka, počevši od uvoda.
Sadržaj formirati automatski (funkcija koju pruža program za obradu teksta).
Uvod je prvi stručni dio rada. Obuhvata jednu do dvije strane teksta. Ima za cilj da
pobudi interesovanje čitaoca i da ga preliminarno upozna sa tematikom koja se obraĎuje u
radu. U uvodu je potrebno:
- precizirati predmet rada, tj. istaknuti o čemu će se u radu pisati;
- naznačiti plan i organizaciju izrade rada, npr. od koliko se dijelova rad sastoji, koje
vrste informacija sadrži (tekstualne, grafičke, statističke i sl.);
- može se izraziti vlastiti stav prema temi i iznijeti razlog za izbor odreĎene teme.
Ovdje se nikako ne navode dobiveni rezultati vlastita istraživanja. Zato se piše u
trećem licu i budućem vremenu (npr. Ispitat će se djelovanje ... itd.). Uvod je prva stranica na
kojoj se mora naći numeracija.
Projektni zadatak piše se na računaru i ispisuje se na bijelom papiru formata A4. Font
koji se koristi za izradu rada je TIMES NEW ROMAN. Veličina slova koja se koriste je 12,
osim ako to nije drugačije napomenom propisano.
Tekst na strani treba da je udaljen po 2,5 cm od gornje i donje, 3 cm od lijeve (zbog
koričenja) i 2 cm od desne ivice papira veličine A4 (297 x 210 mm). Svako poglavlje početi
na novoj strani.
2. Glavni naslov
Razrada je glavni dio rada u kojem se temeljito i dokumentirano razvija tema. Razrada
sljedi nakon uvoda, a počinje na novoj strani. U razradi treba obraditi sve ono što je navedeno
u uvodu. Svaki se rad sastoji od više poglavlja koja se dijele u potpoglavlja i odjeljke. Temu
treba logički razviti i povezati cjeline tako da se ne osjete praznine i prijelazi izmeĎu djelova.
Mora se voditi računa da razvoj teme bude dobro struktuiran i logičan. Treba ići od
jednostavnijeg ka složenijem, od opšteg ka posebnom.
U rad se mogu uključiti tablice, grafikoni, crteži, slike, fotografije, ali samo ako služe
kao dijelovi razrade, ako povezuju podatke, dopunjuju ili objašnjavaju sadržaj. Ako su samo
prilog uz objašnjenje ili dodatna obavijest koja opterećuje tekst, daju se na kraju rada, u
prilogu.
Dodatak ili prilog nije obavezan dio rada. Kao prilog se mogu staviti veće tabele (koje
se prostiru preko više strana), kopije dokumenata ili obrazaca, statistički podaci, izvorni kod,
ilustracije i slično. Prilozi se označavaju brojevima i stavljaju na kraj rada (Prilog 1, Prilog 2
itd.). Označavanje brojevima je potrebno kako bi se u tekstu rada moglo povezivati i upućivati
na pojedini prilog (npr. vidjeti Prilog 2).
U glavnom dijelu opišemo problem i postavimo teorijske temelje za rješenje
(jednačine, proračuni...). Ovdje su uključeni i opisi upotrijebljenih elemenata, električnih
nacrta, algoritmi, dijagrami tijeka, pseudokod i slično.
Na ovom mjestu opisani su i praktični postupci izrade sklopa (ako se izraduje sklop):
nacrt štampane pločice i fotopostupak. Nacrt štampane pločice sastoji se od: montažne sheme
elemenata i nacrta štampanih veza pločice u mjerilu 1:1 .
Za sve: opis sklopa mora sadržavati električnu shemu, princip rada sklopa i popis
elemenata. Popis elemenata daje se u obliku tablice koja sadrži: oznaku elementa, tip i
vrijednost, a u nastavku se daje opis elementa (npr. unutrašnji raspored integralnog kola) i
tehničke osobine.
Dio koji sadrži rezultate uključuje rezultate mjerenja u tabličnom i grafičkom obliku te
njihove komentare. Ovdje mogu biti prikazane i forme programskih rješenja, usporedbe sa
simulacijama i slično.
Bibliografija ili popis literature je spisak korišćenih izvora podataka, štampanih i
elektronskih. Spisak je ureĎen po abecednom redu, a sadrži prezimena i imena autora, nazive
izvora (knjiga, stručnih časopisa, ...), izdavače i godine izdavanja. Ako knjiga ima do tri
autora onda se svi navode, a ako ima više od tri navodi se prvi i stavlja skraćenica i dr. koja
ukazuje da ima više autora. U slučaju da se koristi internet kao izvor informacija, navodi se
adresa početne stranice (home page) na kojoj je pronaĎen sadržaj i u zagradi dodaje cijela
adresa (link). Potrebno je napisati i datum pristupa konkretnoj internet stranici (budući da se
sadržaji na intenetu mijenjaju iz dana u dan).
Strana za upis podataka sa odbrane rada je posljednja strana maturskog rada. Sadrži
datum predaje rada, datum odbrane rada, imena članova ispitne komisije, prostor za komentar
i ocjenu rada.
2.1. Podnaslov
Projektni zadatak treba da predstavlja skladnu, jasnu, logičku i dobro struktuiranu
cjelinu. Misli treba pažljivo upakovati u rečenice, a rečenice u pasuse. Pasuse naglasiti
uvlačenjem prvog reda ili dodavanjem praznog prostora iznad i ispod. Svaka rečenica u
pasusu kao i svaki pasus mora se odnositi na obrazlaganje teme maturskog rada. Rad treba
pisati jezikom primerenim naučnoistraživačkom radu, odnosno treba izbegavati esejni stil.
Nije poželjna upotreba arhaizama, lokalizama, slenga i sl. Posebnu pažnju treba obratiti na
pravopis, interpunkciju i greške u kucanju. Evo par savjeta:
- iza svake riječi i znaka interpunkcije (tačka, zarez, upitnik, uzvičnik, dvije tačke,
tačka zarez) treba staviti jedan razmak;
- znakovi interpunkcije pišu se odmah iza riječi koje im predhode, kao i znakovi koji
slijede nakon broja (%,°);
- oznake mjernih jedinica i oznake valute odvajaju se jednim razmakom od broja
koji im predhodi;
- navodnici na početku navoda pišu se uz riječ koja slijedi, a na kraju uz reč koja
predhodi;
- iza riječi prije objašnjenja u zagradi ide jedan razmak, poslije otvorene zagrade
odmah se kuca tekst – bez razmaka izmeĎu zagrade i riječi, a zatvorena zagrada
ide odmah poslije posljednje riječi u zagradi. Poslije zatvorene zagrade kuca se ili
znak interpunkcije ili razmak ako slijedi riječ.
- kada se radi o složenici crtica se piše zajedno sa riječima izmeĎu kojih stoji
(društveno-ekonomski), a odvojeno ako se koristi u neku drugu svrhu;
- ako se datum piše arapskim brojevima iza svakog broja piše se tačka i stavlja
razmak (npr. 29. 01. 2008.).
Ako već koristimo računar za pisanje svojih radova, ne treba to činiti kao u doba prije
računara. Kad je tekst koji pišemo u digitalnoj formi zašto da ne koristimo i mogućnosti koje
vam nude digitalne tehnologije. Zašto da sami ispisujemo sadržaj ako to može da se uradi
automatski sa par klika mišem. A šta se dešava kada dodamo još malo teksta u svom
dokumentu? Treba sve te brojeve strana ažurirati, a to i nije tako inspirativan posao. Postavlja
se pitanje može li to jednostavnije, može li to da obavi računar umjesto nas? Odgovor je da
može, ali mi treba da pripremimo tekst tako da računar zna koji su naslovi glavni – naslovi
prvog reda, koji su podnaslovi – naslovi drugog reda, šta je običan tekst i dr. Tako
pripremljenom tekstu možemo dodati automatski sadržaj u par koraka, što će znatno olakšati
naš rad.
Da bi svi naslovi poglavlja bili identično napisani najbolje je definisati stil za takve
naslove. Stil predstavlja skup karakteristika oblikovanja kao što su vrsta slova, veličina,
poravnanje, prored i dr. Primjenom stilova obezbjeĎujemo standardizaciju svih djelova
dokumenta. Mogu se koristiti već ponuĎeni stilovi kao što je Naslov 1 za naslove prve vrste,
Naslov 2 za naslove druge vrste, Normal za običan paragraf tekst. Ako ni jedan od ponuĎenih
stilova ne zadovoljava potrebe može se napraviti novi stil ili modifikovati neki od postojećih.
Najbolje je napraviti stil za svaku od potreba.

Slika 1. Izbor stilova u Microsoft Office 2007.

 Da bi primjenili stil na tekst postavimo kursor u taj paragraf i iz galerije stilova
odaberemo dati stil. Ako želimo da unosimo tekst nekim stilom prvo treba odabrati stil pa
unositi tekst.
Definisanje stilova je značajno i zbog izrade automatskog sadržaja dokumenta.
Automatski sadržaj pored lakše i brže izrade i automatskog ažuriranja omogućava i brzo
kretanje po dokumentu. Naslovi u sadržaju su hiperlinkovi i pritiskom na njih (uz pritisnut
CTRL taster sa tastature) preći ćete na stranu gde se taj naslov nalazi.
Kada smo dodjelili naslovima odgovarajuće stilove možemo preći na izradu sadržaja.
Potrebno je odrediti broj nivoa naslova, zatim kojim stilom je ispisan dati nivo, da li i kako da
se ispisuje broj strane gde se dati naslov nalazi. Mogu se podesiti i stilovi ispisivanja naslova i
podnaslova u sadržaju. Sadržaj je najbolje napraviti na početku dokumenta (na drugoj strani)
iza naslovne strane. Poslije dorade teksta sadržaj više neće odgovarati stvarnom stanju. Da bi
odgovarao stvarnom stanju potrebno je izvršiti njegovo ažuriranje.
Ako koristite ovaj dokument kao šablon za pisanje maturskog rada u njemu postoji već
uraĎen automatski sadržaj. Potrebno je samo naslove i podnaslove ispisati odreĎenim
stilovima. Ako su vam potrebni vi ih preimenujte, a ako nisu obrišite ih. Sigurno će vam
zatrebati još koji naslov ili podnaslov da ubacite u dokument. Kada otkucate tekst dodjelite
mu odreĎeni stil za dati rang naslova ili ga preformatirajte kopiranjem formata sa nekog od
postojećih naslova tog ranga.

2.2. Drugi podnaslov

IzmeĎu poglavlja, slika i tablica ostavite jedan ili dva reda prazna. Prvo poglavlje je
uvod, a zadnje zaključak. Naslove poglavlja pišite poravnano s lijevim rubom i to velikim,
pojačanim (bold) slovima. Svako poglavlje može imati potpoglavlja, koji su brojčano
označena s dva broja, odvojena tačkom (npr. 2.2.).

Slika 2. Primjer opisa slike u projektnom zadatku (Times New Roman 10, centrirano).

Kada nemate štampač u boji, vodite računa o obradi slike i upotrebi boja u tabelama
koje će biti štampane crno-bijelo. Sve slike, dijagrame i tablice treba tehnički korektno
uklopiti u tekst i označiti brojevima.
Svaka vrsta ilustracije čini poseban skup – tablice 1, 2, 3 …; slike 1, 2, 3 …; dijagram
1, 2, 3 … .
 Tablice moraju biti označene brojevima, a iznad tablice mora doći tekst koji opisuje
šta je u tablici prikazano, npr.,

Tablica 1. Tehničke karakteristike IC74107.

Ispod svake slike ili dijagrama (grafičkog prikaza), koji su isto označeni brojevima,
mora doći tekst koji opisuje šta je slikom ili dijagramom prikazano, npr.,

Slika 3. Raspored izvoda IC74107.

U tekstu se uputa na sadržaj slike navodi ovako: „… prilikom spajanja integriranog

kola treba paziti na raspored izvoda (slika 3). …“
Stranice teksta brojčano označavajte u desnom donjem uglu, počevši od uvoda.
Primjedbe u tekstu označite fusnotama. Izvore literature označite brojevima u uglatim
zagradama na kraju teksta maturskog rada, a u tekstu se pozivate samo na broj izvora, npr.
[2].
Nekada je potrebno citirati riječi nekog autora kako bi se istakla njegova misao. Citati
se stavljaju pod znacima navoda i obilježavaju brojevima iza navodnika. U fusnotama se
navode tačni podaci o literaturi odakle je korišćen citat (ime autora, naziv literature, izdavač,
godina izdavanja, broj strane sa koje se preuzima citat). Ako se koristi citat nekog autora, u
uglatu zagradu navesti redni broj pod kojim je taj autor naveden u popisu literature, npr. [1].
Primjer unošenja formule u rad. Za unošenje formula koristiti odgovarajuću opciju u
editoru teksta:

b b2 4ac
x1, 2
2a

2.2.1. Podnaslov trećeg reda (ako je potrebno)

Nastavak teksta...
3. Nova cjelina rada (ako ih je više)
4. Zaključak
U ovom dijelu iznjeti zaključak o radu...
Zaključak je završni dio rada. U njega se ne unose novi podaci ili novi materijal.
Zaključak može biti stranica, najviše dvije stranice teksta, gdje se naglašavaju se samo
najvažniji rezultati i praktični značaj rada. Po pravilu zaključak ne sadrži tabele, ilustracije i
citate.
Zaključak sadrži objektivnu ocjenu završnog rada i povezuje je s problemom
postavljenim na početku teksta. Predložena su takoder moguća daljnja poboljšanja, odnosno
modifikacije.
5. Literatura
[1] Ime i prezime autora, Naziv literature – knjige, Izdavač, Godina izdavanja.

[2] Dušan Vujević, Božidar Ferković, Osnove elektrotehničkih mjerenja II dio, Školska knjiga
Zagreb, 1996.

[3] Aleksandar Szabo, Impulsna i digitalna elektronika,, Tehnička škola RuĎera Boškovića Zagreb,
1994.

[4] Mark Blach, Complete digital design, McGraw-Hill, 2003.

[5] http://www.csee.wvu.edu/digital/book/chapters/TTL.pdf , (20. 12. 2009.)

[6] http://www.wikipedia.org