Filozofski Fakultet,

Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb

Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za Arheologiju

SJEVERNA TRANSDABUNIJSKA INKRUSTIRANA

KERAMIKA
PROSEMINARSKI RAD

Stjepan Šibarić
Kolegij: Brončano doba Hrvatske u kontekstu srednje i jugoistočne Europe + Arheologija
brončanog doba I
Profesor/ica: dr. sc. Janja Mavrović Mokos
UVOD

Ovaj se seminarski rad bazira na keramičkoj građi sjevernog tipa kulture transdanubijske
inkrustirane keramike (Veszprém, Tolna, Somogy i Baranja županija), razvoj kisapostag kulture u
dotičnu te njen geografski utjecaj i kronologiju.

Dijelovi današnjih istraživanja povezuju se na istraživanja Istvána Bóne i njegove monografije iz

1958. godine, no zbog malog pristupa materijalu otkrivenom nakon 1950-ih njegove nadopune
objavljene su konačno 1975. Gábor Bandi preuzima istraživanje kulture, no osim male količine
nalaza iz Baranje objavio je samo osnovne podatke o kulturi i imena nalazišta. István Torma
temeljito je proučavao materijalne ostatke te ih većinu bjavio u nekoliko članaka u djelovima
Hungarian Archaeological Topography (Kiss 2012, 17). Današnji zbirka temeli se na podatcima o
lokaliteta iz MRT1 Gábora Bándia, dok se keramografska zbirka bazira na osnovama postavljenim
od strane Istvána Torme i Istvána Bóne.

Faza kasni kisapostag-rana inkrustirana keramika

Prvi kronološki stupanj kulture TIK2 naziva se kasni kisapostag-rana inkrustirana keramika
ili kraće Kisapostag III. Amália Mozsolics prepoznaje postojanje Kisapostag kulture, a potom dijeli
materijal iste u dvije faze; raniju (Kisapostag I) i kasniju fazu (Kisapostag II) ovisno o načinu
ukrašavanja koji se u istima upotrebljava. Gábor Bandi negirao je postojanje Kisapostag kulture
podjelivši materijal u Litzensku kulturu, Tokod grupu Vatya kulture te kulturu inkrustirane
keramike. No István Torma i Marietta Csányi potvrđuju postojanje Kisapostag III stupnja detaljnim
pregledom materijala sa lokaliteta Balakonakali i Veszprém-Várhegy.

Tokom prijelazne faze očituje se tradicija kisapostag kulture te uz nju i ranim, ali uočljivim
karakteristikama TIK kulture. Novonastala kultura karakteristična je po novoj tehnici ukrašavanja
nazvanoj “rolled stick”, točnije, niti namotanoj oko štapića kojom se u posudu otiskuje obrazac
valjanjem po površini te se potom inkrustira (Kiss 2012, 18). Stavlja Kisapostag II u krajnju fazu
brončanog doba I, ili Reinecke Br A1 na Reinecke Br A2 stupanj (Kiss 2012, 18, 199).

Tipološke karakteristike kao i distribucija keramičkog materijala prijelazne faze većinom

odgovaraju klasičnoj fazi kisapostag kulture. Sporadični nalazi tranzicijske faze nalaze se na
sjevernoj obali rijeke Drave u županijama Somogy i Baranya sve do estuarija rijeke Rinye, a možda
čak i sjevernije. Populacija tranzicijske faze zauzimala je prostore oko rijeka Marcal i Rábe sve do
regije Győr. Najzapadnijom točkom rasprostiranja KK-RIK faze uzima se Rábacsécsény, no u tom
području nalaze se istovremeni nalazi Tokod grupe, dok rijeka Dunav južno od lokaliteta Fadd u
županijama Tolna i Baranya tvori prirodnu istočnu granicu (Kiss 2012, 21-23).

Slika 1. Tipologija posuda prijelazne

faze (V. Kiss 2012, 25).

1 Magyaroszág Régészeti Toporgáfiája

2 Transdanubijska Inkrustirana Keramika
1
Tipologija faze kasni kisapostag - rana inkrustirana keramika

Urne (Kiss 2012, 23-24):

• Ub - Urna sferičnog tijela tipična za Kisapostag II fazu, dalje se razvija u urne jajolikog tijela.
Uvijek ljevkastog vrata sa dvije ručke postavljene na trbuhu. Rub posude i ručke ukrašene su
tehnikom namotanog štapića te ispunjene inkrustacijom, tijelo je također ukrašeno tom tehnikom,
dok je dno posude ukrašeno snopovima inkrustiranih linija.
• Un - Fragmentirana urna nalika na posudu za kuhanje s lokaliteta Papkeszi. Rekonstruirana ima
ljevkasti vrat, jajasto tijelo i dvije ručke na vratu ili ramenu posude.

Posude za kuhanje (Kiss 2012, 24):

• P1 - Preteča posuda za kuhanje ljevkastog vrata te sferičnog ili jajastog tijela vrlo sličan oblicima
Kisapostag kulture, nalaze se u raznim veličinama. Ukrašene inkrustiranim urezima ispod ruba
posude.
• P2 - Jednostavna posuda za kuhanje dotičnog razdoblja, ukrašena jedino na rubu.

Posude sa drškama (Kiss 2012, 24-25):

• B1 - Tipična posuda kisapostag kulture ljevkastog vrata i sferičnog tijela sa ručkama, razlikuje se
samo ukrasom. Ukrašena je urezivanjem te inkrustiranjem širokih pojaseva na tijelu posude, dok
je donji dio posude ukrašen vertikalnim linijama.
• B2 - Tipična posuda kulture inkrustirane keramike. Tijelo je sferično, ljevkastoga vrata sa ručkom
na prijelazu ramena u vrat. Bikoničan oblik nađen je u Szebény-Paperdő.

Zdjele (Kiss 2012, 25):

• B3 - Zdjela polukružnoga tijela i jako izvijenog vrata.

Šalice (Kiss 2012, 25-26):

• C1 - Tipična šalica ljevkastog vrata Kisapostag II stupnja čiji se vrat u ovoj fazi smanjuje.
Ukrašena tehnikom namotanog štapića.
• C2 - Varijanta prije navedene posude, no S profilacije.
• C3 - Oblici pod C3 možda nastaju iz oblika C2. Ukrašene su tehnikom namotanog štapića u
širokim inkrustiranim zonama.
• C4 - Modificirana verzija šalice ravnog tijela.

Bačvaste zdjele (Kiss 2012, 26):

• BS1 - Zdjele bačvastoga tijela i uvučenog vrata sa ručkama na ramenima posude. Ukrašene
tehnikom namotanog štapića.
• BS2, BS3 - Karakteristična posuda svakodnevne uporabe, obično istrošenih rubova te izgrebanog
tijela. Bradavičaste ručke obično se nalaze ispod ruba. BS3 varijanta slična je BS2, ali izvijenoga
vrata.

Zdjelica (Kiss 2012, 26:

• J1 - Ova vrsta zdjele razvila se iz posuda za kuhanje.

2
Ranija faza sjeverne grupe kulture TIK

Prijelazom iz faze kasni kisapostag - rana inkrustirana keramika kultura transdabubijske

inkrustirane keramike dijeli se u dvije grupe, sjevernu i južnu. Materijal sjeverne grupe podjelio je u
tri podskupine István Bóna na temelju nekropole Királyszensistván (Kiss 2012, 40).

Prostor distribucije materijala vrlo je sličan tranzicijskom razdoblju. Zapadnu granicu čini
područje jezera Mali Balaton, a sjeverna i južna grupa dotiču se na području županije Somogy.
Sjeverna grupa prostire se duž rijeke Kapos od Jute do Kapospule. Istočnom granicom se smatra
županija Veszprém, no podatci su upitni zbog neobjavljenosti materijala. Prostor sjeveroistočnije od
Ősi i Vértesszőlős također je problematičan pošto je većina materijala poznata iz malih podataka
dobivenih rekogniscencijom. Duž dunava u županiji Komárom-Esztergom situirani su nalazi Tokod
grupe (Kiss 2012, 40-41).

Tipologija keramike ranije faze sjeverne grupe TIK

Urne (Kiss 2012, 42):

• Ub1 - Urna jajolikog tijela i visokog vrata, slična urnama prijelazne faze. Inkrustacija ruba
nastavlja se tehnikom namotanog štapića, no područje inkrustacije postaje šire.
• Ub2 - Urna sa lokaliteta Juta izrazito bikoničnog tijela. Ukrašeni primjeri pripadaju ranijoj fazi.
• Ub3 - Urna lagano ljevkastog vrata, sa ručkama na ramenu posude.
• Un - Varijanta posude nalik urnama sa ručkama apliciranima na vrat sa lokaliteta Balatonfűzfő.

Lonci (Kiss 2012, 42-43):

• P1 - Ukrašeni skupom linija ili mrežastim uzorkom na donjem dijelu.
• P2 - Tipičan kuhinjski lonac ukrašen skupom linija ili mrešastim uzorkom česti je nalaz na
mnogim lokalitetima.
• P3 - Posude nalik vrčevima jedne ručke.

Duboke zdjele (Kiss 2012, 43-44):

• B1 - Zdjela blago bikoničnog tijela i ljevkastog vrata s jednom ručkom na ramenu ukrašena
horizontalnim i vertikalnim inkrustiranim linijama po cijelom tijelu. Donji dio posude obično
ukrašen snopovima linija ili koncentričnim kružnicama.
• B2 - Veća i dublja varijanta tipa B1 s ručkama od vrata do ramena posude, dok kasniji oblici
imaju ručke aplicirane na trbuh posude.

Zdjele (Kiss 2012, 44):

• B4, B5 - Zdjele niskog presjeka, izvijenog ruba i ovalnog oblika ukrašene širokom alatkom
plosnatoga vrha, no nalaze se i neukrašene.

Poklopci (Kiss 2012, 44):

• B11, B12 - Male, stožaste zdjelice korištene kao poklopci, probušene za fiksiranje na urnu ili
vješanj.

3
Šalice (Kiss 2012, 44-45):
• C1 - Šalica gotovo identična tipu C1 KK-RIK faze. Nisko sferično tijelo postaje bikonično u
nekim slučajevima. Ukrašena tehnikom namotanog štapića za uže linije i obrise, dok su širi
pojasevi inkrustacije urađeni tupim predmetom.
• C2 - Šalice iz groba 7 u Juti. Inkrustacija na donjem dijelu napravljena tehnikom namotanog
štapića i tupim predmetom, dok su ramena posude ukrašena korizontalnim i vertikalnim linijama
koje sežu i na tijelo posude.
• C3 - Šalice zvonolikog tijela ukrašene tupim alatom.
• C4 - Šalice S profilacije sa ukrasom na vratu.
• C5 - Šalice tijela utisnutog u sredini. Obično u kontekstu sa C3 varijantama južne grupe.

Vrč s drškama (Kiss 2012, 46):

• Ju1 - Starija verzija vrčeva koji se pojavljuju u mlađoj fazi.

Jajoliki pehari (Kiss 2012, 45-46):

• Cp1, Cp2 - Pehar stisnutog sferičnog tijela apliciranog na nogu. Cp2 oblik se nastavlja u malo
promjenjenom obliku u mlađoj fazi.

Bačvaste posude (Kiss 2012, 46):

• Bs1 - Poput mlađe faze ovaj oblik preuzima karakteristike iz prijelazne faze. Ukrašen tehnikom
namotanog štapića i utiskivanjem tupim predmetom, te konsekventnim uglađivanem na trupu
posude u mrežastom motivu sačinjenom od trostrukih linija.
• Bs2 - Posuda svakodnevne uporabe ovoga razdoblja, ukrašena, ali minimalno. Ukrasi se baziraju
na trostruke razgranate linije ili mrežasti motiv od ruba posude do tijela.

Vrčevi (Kiss 2012, 46):

• J1, J2 - Vrčevi bačvasto-stožastoga tijela i ljevkastoga vrata, pojavljuju se i u južnoj grupi.

Slika 2. Tipologija ranije faze

sjeverne grupe TIK (V. Kiss
2012, 43).

4
Mlađa faza sjeverne grupe kulture TIK

Na temelju grobnih konteksta Amália Mozsolics podijelila je materijal sjeverne (Vészprém)

i južne (Szekszárd) grupe u dvije podgrupe: Vészprém I sa žarnim ukopima, Vészprém II sa
razbacanim kremacijama; te Szekszárd I i Szkszárd II. István Bona rafinirao je podjelu materijala
južne grube na Szekszárd i Pécs regionalne subdivizije, a materijal sjeverne grupe na Veszprém i
Esztergom podgrupe (Kiss 2012, 48-49).

Za potpuno shvaćanje mlađe faze potrebno je uzeti materijal sa šireg područja; iz Győr i
Komárom-Esztergom županije te teritorija Slovačke. Materijal objavljen u MRT1 objavljen je, no sa
malo tipoloških tabli i sveopće malom količinom nalaza, a nalazi Somogy županije objavljeni su u
kratkim člancima. Podjela na podgrupe uvedena od Istvána Bone i dalje je validna jer posude
pokazuju regionalne razlike glede utjecaja mađarovce kulture u najsjevernijim djelovima
Transdanubije. Sjeverna grupa TIK proširila se na istočni dio županije Győr-Moson-Sopron
županije, teritorije županija Veszprém i Somogy (Veszprém podgrupa), Komárom-Esztergom i
sjeverni dio Pest županije (Esztergom podgrupa). Zapadnom granicom uzimaju se rijeke Rinya i
Marcal te Mali Balaton, lokaliteti skupine Zalaszabar čine najzapadnije nalaze sjeverne grupe.
Populacija kulture također je i prešla rijeku Rábu u blizini Győra, Répee rijeka dijeli njihov teritorij
kod Gáta-Wieselburg teritorija (Kiss 2012, 60-61).

Najsjevernijom granicom određena je rijeka

Dunav između Ipoly i Vág rijeka u Slovačkoj.
Sjeveroistočni dio ove regije prostor je Hatvan kulture
te se često nalaze mješani nalazi nalazi. Istočnu
granicu, tj. granicu kultura TIK i Vatya teško je
definirati zbog generalne neobjavljenosti materijala.
Moguće je da je rijeka Sárviz činila prirodnu južnu
granicu dviju grupa. Rijeka Kapos prolazi kroz obje
grupe, gornji tok pripada sjevernoj grupi TIK, dok
donji tog pripada južnoj grupi TIK. Konačnu granicu
dviju grupa jako je teško odrediti. Zaštitnim
istraživanjem Kaposvár-Toponára, ceste 61, nalazišta
1-2; nekropole i grobnice sjeverne grupe utvrđena je
velika razina kulturne povezanosti dviju grupa.
Fragmenti TIK-a u sjevernoj Hrvatskoj smatraju se
importiranima, dok nalazi iz Koprivnice uz Litzenski
materijal dokazano pripadaju sjevernoj grupi TIK
(Kiss 2012, 63-65).

Slika 3. Hidrogeografska karta iz 18. stoljeća

sa lokalitetima sjeverne (bijele oznake) i
južne (crne oznake) grupe (V. Kiss 2012, 52).

5
Tipologija mlađe faze sjeverne grupe TIK

Urne (Kiss 2012, 67-68):

• Ub1 - Urna jajolikog ili bikoničnog tijela, ljevkastog vrata i sa dvije ili četiri ručke postavljene na
najširi dio posude. U početku ukrašene širokim pojasevima inkrustacije, kasnije ukrašavane
točkanim motivima, W-motivima, uokvirenim obrazcima. Donji dio posude ukrašen je snopovima
vertikalnih linija ili mrežastim motivom.
• Ub2, Ub3 - Rafiniraniji oblici izraženijeg bikoniteta, ljevkasto-cilindričnoga vrata sa ručkama na
ramenu posude.
• Ub4 - U kasnijoj fazi, širenjem donjeg dijela posude javljaju se tzv. Proto-Szeremle urne. Ukrasni
motivi podsjećaju na Szeremle stil.
• Ub5 - Varijanta urne nalik posudi za kuhanje.
• Ub6 - Potomak Ub5 tipa. Cilindričan vrat, konično dno sa dvije ili četiri ručke na ramenima.
Ukrašena na donjem dijelu sa mnoštvom trostrukih linija u mrežastom motivu.
• Un - Rijetki nalaz sa ručkama na vratu.

Lonci za kuhanje (Kiss 2012, 68-69):

• P1 - Posuda sferičnog tijela sa zakrivljenim vratom, sa ili bez bradavičastih ručki.
• P2 - Grublji tip svakodnevne uporabe, ukrašen za snopom vertikalnih linija ili u mrežastom
motivu.
• P3 - Posuda jajolikog ili bikoničnog tijela s ručkom na vratu.
• P4 - Varijanta s jednom ili dvije ručke aplicirane na vrat.
• P5 - Kasniji lonci karakteristični po pojavi dvije ili četiri ručke koje se izdižu iznad ruba posude,
nastale utjecajem Mađarovce kulture.
• Ps - Posebna vrsta posude, služila kao prijenosna peć.

Duboke zdjele (Kiss 2012, 69-70):

• B1, B2, B3, B4, B5, B6 - duboke zdjele ovalnog ili bikoničnog tijela te ljevkastog vrata.
• B7 - Duboka zdjela bikoničnog tijela sa uvučenim vratom. Ukrašena mnoštvom tankih
inkrustiranih linija i točkica.
• B8 - Konična posuda šesterokutnog ruba, obično ukrašavana urezanim linijama i točkanim
kružnicama.

Poklopci (Kiss 2012, 70):

• B11, B12 - Poklopci sa ili bez ručke, krnjeg stožastog ili polukružnog oblika.
• B13 - rijetki oblik plosnatog oblika sa bradavičaste ručke na stranama.

Čaše (Kiss 2012, 70-71):

• C1, C2 - Čaše zaobljenog tijela, S profilacije i ljevkastog vrata sa jednom ručkom razvijenom iz
sličnih oblika starije faze sjeverne TIK. Tijelo može biti i bikonično ili stisnuto jajoliko. Ukrasi se
sastoje od urezanih tankih linija i točkica, rijetko od širih inkrustiranih ploha.
• C3 - Jajoliko tijelo ljevkastog vrata, od kojih je jedna minijaturna sa špičastom bazom.
• C4 - Čaša ljevkastog vrata interpretirana kao fuzija oblika južne i sjeverne grupe.
• C5 - Čaša plosnate baze ukrašena točkicama.

6
Vrčevi s drškama (Kiss 2012, 71-72):
• Ju1, Ju2, Ju3 - Oblika sličnog šalicama S-profila ili bikoničnoga tijela, ljevkastoga vrata s jednom
ručkom izdignutom iznad ruba, postavljenom ispod ruba koja se potom spaja na rame ili granicu
bikoniteta.
• Ju4, Ju5 - Javljaju se pred kraj mlađe faze. Vrčevi blago ljevkastog, više cilindričnog vrata i ruba
pod oštrim kutom. Ju5 oblik razvija se iz Ju4 pod utjecajem Mađarovce kulture.

Jajoliki pehari (Kiss 2012, 72):

• Cp1, Cp2 - Pehari na postolju, jajolikog tijela nastavljaju se iz prethodne faze.
• Cp3 - Pehar na postolju sastavljen of dvije urne nađen u Balatonfüred-Lakidűlő-Murvabánya.

Bačvaste zdjele (Kiss 2012, 73):

• BS1, BS2 - Bačvaste zdjele, ravnog vrata obično sa drškom apliciranom ispod ruba. BS2 je
svakodnevni oblik.

Vrčevi (Kiss 2012, 73):

• J1 - Rijetka pojava u sjevernoj Transdanubiji. Razlikuju se od bačvastih posuda po izraženijem
koničnom ili cilindričnom profilu.

Viseće posude (Kiss 2012, 73) :

• JS - Posude bikoničnog tijela i cilindričnog vrata probušene kraj oboda i ručki. Ukrašene
inkrustiranim linijama i točkastim kružnicama te mrežastim ukrasom.

Zvečke (Kiss 2012, 73):

• R1 - Diskolike ili jajolike posudice poput zvečki.

Ritoni (Kiss 2012, 73):

• Rh - Keramička imitacija životinjskoga roga.

Posebne posude (Kiss 2012, 73-74):

• US - Posuda konkavnog ruba i drški vertikalno izdignutih od ruba oblikovanih u ptičje protome.
Preteča askosa.
Slika 4. Tipologija kasnije faze
sjeverne grupe TIK (V. Kiss 2012, 66).

7
Ukrasni motivi, simbolika i tehnike ukrašavanja

Dekoracijske tehnike klasične i kasne faze sjeverne grupe TIK kulture vrlo su slične i samo
mali dio elemenata indicira pojavu kasnije faze. Točkane linije koje se granaju iz horizontalne linije
ili su urađene u motivu krivulje su najkarakterističnije pojave (Kiss 2012, 74).

U kasnijoj fazi točkane linije naglašavaju apliciranu dršku na trupu posude, te se linijama
urezuje i prosror ispod ruba posude, a oko njih se pojavljuju utisnute točke. Česta je pojava ureza V-
oblika koji se obično javlja s dodatnim linijama koje vode ka dnu posude. Ispod ruba, iznad baze i
oko ručke česta je pojava snopova tanko urezanih linija. Najkarakterističnija pojava u kasnijoj fazi
su urezi trokutastog oblika ili motiva plamena urezani ispod ruba posude, takve se posude nalaze u
županijama Esztergom, Veszprém, Somogyvár-Kupavár, Balatongyörök, kao i u nalazima sjeverne
grupe na teritoriju južne. Motivi plamena nedvojbivo predstavljaju pretka nositelja Szeremle kulture
pa se to vremensko razdoblje naziva kasna inkrustirana keramika - proto szeremle fazom (Kiss
2012, 74).

Ornamenti su najvjerojatnije izvedeni koštanom ili drvenom alatkom. Bijela inkrustacija

korištena za naglašavanje dekoracija sastojala se od smrskanih školjkaša i smrvljenih kostiju.
Najnovije analize inkrustacije sa Kaposvára i Ménföcsanka pokazuju prisutnost hidroksiapatita
(mineral prisutan u kostima) uz kalcijev karbonat (iz ljusaka školjkaša) (Kiss 2012, 74).

Simbolika motiva keramike i artefakata kako i pripadajućih nositelja istih je očita.

Istraživanje provedeno od strane Géza Száboa, na temelju pronalaska Christine Reich, na grobnim
ostatcima Bonyhád nekropole bavilo se analizom spola pokojnika i korelacijom istog sa ukrasima
na posudi. Rezultati su pokazali da određeni uzorci koreliraju sa spolom. Pokopi žena uočljivi su po
okomitim skupovima linijama i linijama izvedenim u cik-cak motivu, dok su mrežasti ukrasi
asocirani sa ukopima muškaraca. Nadalje, ostali autori došli su do zaključka da su urne
predstavljale tijelo pojedinca jer neke imaju ukrase nalik mogućoj nošnji (Kiss 2012, 75-76).

Slika 5. Primjer urne s motivom nošnje

(V. Kiss 2012, 76).

8
 Slika 6. Ukrasni motivi i njihov odnos sa spolom pokojnika
(V. Kiss 2012, 75).

Kronologija

Apsolutna I relativna kronologija kulture TIK ima razne interpretaije, no ako se uzmu
dogovori stručnjaka u obzir, kronološke tablice te dokazani međukulturalni kontakti sjeverna grupa
TIK kulture da se smjestiti u Srednje Brončano Doba I i II po mađarskoj shemi, dok bi to u
apsolutnom trajanju bilo 2000-1700/1600 god. pr. Kr. no ti podatci nisu sto posto sigurni i ne smije
ih se uzimati zdravo za gotovo. Za bolje određivanje starosti, tj. trajanja kulture potrebno je
povećati broj apsolutnih datuma kao i rafinirati rezultate apsolutnog datiranja postojećih. (Kiss
2012, 195-203)
Slika 7. Tablica apsolutne
kronologije srednjeg brončanog
doba transdanubije i ostatka
podunavlja po Hánselu, Mozsolics i
Reineckeu (V. Kiss 2012, 199).

9
Zaključak

Velika količina materijala i podataka s područja Transdanubiju vezanu za sjevernu grupu

TIK kulture kao i brojni pokušaji datiranja donesli su uvid u problematiku (mađarskog stila
datiranja) kronologije srednjeg brončanog doba. Sa sigurnošću se može reći da je kisapostag kultura
prethodila kulturi transdanubijske inkrustirane keramike. No istovremeno prijelaz između kultura
nije posve jasan, materijal prijelazne faze nalazi se u čitavom području razprostiranja kulture
Inkrustirane Keramike, a jedine razlike su u načinu ukrašavanja koji se javlja i u Kisapostag II
stupnju. Kroz proučavanje kulture TIK doveden je konsenzus da se kultura dijeli na dvije grupe,
sjevernu i južnu. A sjeverna i južna grupa, naime imaju vlastitu stariju i mlađu fazu koja se razvija
neovisno o susjednoj kulturi. Nalazi kasnih faza mlađeg stupnja obiju kultura ulaze u tzv. “kasna
inkrustirana keramika - proto szeremle” fazu koja je preteča tek nastajeće szeremle kulture (Kiss
2012, 263).

Literatura

V. Kiss, Middle Bronze Age Encrusted Pottery In Western Hungary, Budapest, Archaeolingua,
2012.

Popis slika
Slika 1. V. Kiss, Middle Bronze Age Encrusted Pottery In Western Hungary, Budapest,
Archaeolingua, 2012, str. 25
Slika 2. V. Kiss, Middle Bronze Age Encrusted Pottery In Western Hungary, Budapest,
Archaeolingua, 2012, str. 43
Slika 3. V. Kiss, Middle Bronze Age Encrusted Pottery In Western Hungary, Budapest,
Archaeolingua, 2012, str. 52
Slika 4. V. Kiss, Middle Bronze Age Encrusted Pottery In Western Hungary, Budapest,
Archaeolingua, 2012, str. 66
Slika 5. V. Kiss, Middle Bronze Age Encrusted Pottery In Western Hungary, Budapest,
Archaeolingua, 2012, str. 76
Slika 6. V. Kiss, Middle Bronze Age Encrusted Pottery In Western Hungary, Budapest,
Archaeolingua, 2012, str. 75
Slika 7. V. Kiss, Middle Bronze Age Encrusted Pottery In Western Hungary, Budapest,
Archaeolingua, 2012, str. 199

10