Juraj Dragišić

Juraj Dragišić O.F.M. (poznat i kao Georgius Benignus de Salviatis) (Srebrenica, oko 1445. - Barletta, 1520.), hrvatski humanist,
filozof, franjevac, nadbiskup i teolog.

Životopis
Rođen se u Srebrenici oko 1445. godine, u turbulentnim vremenima, neposredno nakon zbacivanja srpske despotovine i naizmjenične
vlasti Kraljevine Bosne i Osmanskog carstva. U rodnom je gradu stupio u franjevački red.[1] Samostan napušta ga kao mladi
franjevac u bijegu pred turskim osvajanjima 1( 463.).

Konačno osmansko zauzimanje Srebrenice natjeralo ga je u Jajce, a put ga je odnio dalje u Zadar, Ferraru i Barlettu.[1] U Italiji je
nastavio studij teologije (1464.–69.).[2] Za svećenika je zaređen 1469. godine. Obrazovanje stječe i u Parizu te Oxfordu. Druži se s
kardinalom Bessarionom i intelektualcima okupljenim oko njega, što mu kasnije omogućuje da postane učitelj na dvoru Montefeltro
u Urbinu, te predaje filozofiju i teologiju na nekoliko talijanskih sveučilišta te u Hrvatskoj, u Dubrovniku.[1] Bessariona je kasnije
branio od optužbi za herezu spisom "Obrana Bessariona" (Defensorium Bessarionis, 1469.).

Uključuje se u spor koji se vodio oko židovskih knjiga između kölnskih dominikanaca i Rauchlina (koji je bio protiv spaljivanja
knjiga), a Dragišićevo pozitivno mišljenje o Rauchlinu ga oslobađa. Godine 1485. postao je u Firenci magistar teologije. Tamo je bio
Lav X.[2]
štićenik Lorenza de' Medicija te je podučavao njegove sinove Pietra i Giovannija, koji je poslije postao papa

Godine 1490. imenovan je provincijalom franjevaca u Toscani i dobio ime firentinske plemićke obitelji Salviati - de Salviatis.[2] U
razdoblju od 1487. do 1491. bio je profesor teologije i filozofije u Firenci. Nakon dolaska Francuza i pada Lorenza de' Medicija,
Dragišić biva zatvoren pa se 1495. vraća u domovinu. U Dubrovniku je po ovlaštenju podučavao filozofiju i teologiju te je postao
generalni vikar Dubrovačke nadbiskupije.

Godine 1507. postao je biskup Caglija. Obnašao je dužnost naslovnog nadbiskupa Nazareta u Beretti (1513.–1520.)[1] te je bio
sudionik V. lateranskog sabora 1514. godine gdje je predložio reformu kalendara koju je usvojio papa Grgur XIII. 1582.
(gregorijanski kalendar).[1] Kada je 1515. godine bio optužen za herezu u njegovu obranu ustaje i Erazmo Roterdamski. Neko
vrijeme bio je i izaslanik pape na dvorucara Maksimilijana I. u Innsbrucku.

Umro je u Barletti, u Italiji,1520. godine.

Poznata djela
Autor je više filozofsko-teoloških djela nalatinskom jeziku.

Propeheticae solutiones
Glavno Dragišićevo djelo je "Proročanska rješenja" (Propeheticae solutiones), inspirirano životom i djelom Jeronima Savonarole. U
njemu je Dragišić pokušao dokazati istinitost i vjerodostojnost njegovih proročanstava te njegovu autentičnost. Rasprava se vodi oko
mogućnosti sigurnog znanja budućih događaja i samoj njihovoj korisnosti te utvrđivanju mogućnosti novih proroka. Uspoređeni su
stari proroci koji su najavljivali dolazak Otkupitelja i Svonarola koji je propovijedao obnovu i ujedinjenje kršćanstva.

De animae regni principe

U djelu "O vladaru kraljevstva duše" (De animae regni principe) se Dragišić bavi dokazivanjem postojanja slobodne ljudske volje.
Djelo je prikazano kao rasprava tomista, koji pristaju uz tezu o primatu razbora i škotista koji pristaju uz tezu o primatu volje. U
njemu objašnjava kako se čovjek voljom razlikuje od životinja te po njemu volja ima primat nad razborom.
 De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus
Dragišić je svoje najznačajnije teološko djelo "O naravi nebeskih duhova koje zovemo anđelima" (De natura caelestium spirituum
quos angelos vocamus) napisao za vrijeme boravka uDubrovniku. Djelo je napisano u obliku dijaloga i raspravlja o angelologiji.

Dialectica nova secundum mentem Doctoris subtilis et beati Thomae Aquinatis aliorumque realistarum
(Nova
dijalektika)[2]
Mirabilia LXXVII reperta in opusculo Nicolai de Mirabilibus(77 čudesa)
Defensio praestantissimi viri Ioannis Reuchlin(Obrana preizvrsnoga gospodina Johannesa Reuchlina)
Artis dialecticae praecepta vetera et nova(Nova i stara pravila dijalektičkog umijeća)

Izvori
1. Katolička crkva Župa Srca Isusova - Zvornik (Srebrenica)(http://www.kczs.ba/srebrenica-povjest/)Andrija Zirdum:
Srebrenica povijest (pristupljeno 7. lipnja 2016.)
2. Juraj Dragišić - enciklopedija.hr (http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=16125)
, pristupljeno 14. srpnja 2016.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Juraj_Dragišić&oldid=4818439"

Ova je stranica posljednji put uređivana dana 1. prosinca 2016. u 23:59.

Tekst je dostupan pod licencijomCreative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima

; dodatni uvjeti se mogu
primjenjivati. PogledajteUvjete uporabe za detalje.