Univerzitet u Sarajevu

Fakultet islamskih nauka

Islamska vjeronauka i religijska pedagogija

Šesti semestar prvog ciklusa studija

Razvojna psihologija

2019/2020.

Analiza

Piagetova kognitivno-razvojna teorija

Mentor: mr. Mirzeta Brkić Student: Lejla Brković, 3957

Sarajevo, mart 2020.

 Teorije kognitivnog razvoja su raznovrsne. Prenaglasiti važnost švicarskog psihologa Jeana
Piageta (1896-1980) u razvojnim istraživanjima bilo bi zaista teško. Njegova se teorija općenito
smatra najcjelovitijom teorijom kognitivnog razvoja. Premda su neki aspekti Piagetove teorije
dovedeni u pitanje, a u nekim slučajevima i opovrgnuti, teorija je još iznimno utjecajna. Zaista,
doprinos njegove teorije, kao i drugih, više se vidi po utjecaj koji je imala na druge teorije i
istraživanja nego u njenoj krajnjoj tačnosti. Piaget je na poseban način revolucionirao istraživanja
razvoja pojmova i inteligencije kod djece utvrdivši da istraživači jednako mogu naučiti o dječijem
intelektualnom razvoju istražujući njihove netočne odgovore na zadatke, kao i na temelju njihovih
tačnih odgovora. Putem ponavljanog opažanja djece, uključujući i njegovu vlastitu, i posebno
istražujući pogreške u njihovu rezoniranju, Piaget je zaključio da su u podlozi dječjeg mišljenja
koherentni logički sistem. Ti sustavi, smatrao je, razlikuju se od logičkih sistema koje koriste odrasli.
Ako želimo razumjeti razvoj, moramo identificirati distinktivna obilježja tih sustava. 1

Slika br. 1.kognitivni razvoj djece od rođenja do adolescencije

1
Robert J. Sternberg, Kognitivna psihologija, prevela Silvija Szabo, Naklada Slap, 2005, god.

2
Istraživači u Sjevernoj Americi bili su upoznati sa njegovim radom od 1930. g. Piaget nije vjerovao u
to da se znanje može utisnuti u dijete putem potkrepljenja. Prema njegovoj teoriji, djeca aktivno grade
svoje znanje istražujući svijet koji ih okružuje i manipulirajući njime. 2

Piaget je vjerovao da se razvoj javlja u fazama koje se razvijaju putem ekvilibracije, pri čemu djeca
nalaze ravnotežu (ekvilibri) imeđu onoga što susreću u svojoj okolini i kognitivnih procesa i struktura
koje unose u okolinu, te između samih kognitivnih sposobnosti. Ekvilibracija ukljućuje tri procesa. U
nekim su situacijama dječji postojeći način mišljenja i postojeće šeme (mentalni okviri) primjereni za
suočavanje i prilagodbu na izazove okoline; tako je dijete u stanju ekvilibrija. Na primjer,
prepostavimo da dvogodišnji Jimmy koristi riječ"peso", koja obuhvata sva četveronožna krznena
stvorenja koja su poput njegova psa; sve dok su sva četveronožna stvorenja koje Jimmy susreće poput
pasa koje je već vidio, Jirnmy ostaje u stanju ekvilibrija. 3

Prema Piagetu, specifične psihološke strukture se nazivaju shemama i one se s dobi mijenjaju. U
početku su sheme senzomotorički obrasci djelovanja. Zatim se pomjeraju na mentalnu razinu. Umjesto
da samo djeluje na promjene, počet će misliti prije nego što nešto učini. Ova promjena predstavlja
prijelaz sa senzomotoričke na preoperacijsku misao. Promjene shema objašnjavaju dva procesa:
adaptacija i organizacija.4

Adaptacija obuhvaća stvaranje shema kroz izravnu interakciju s okolinom uz pomoć asimilacije i
akomodacije.

Organizacija je proces koji se događa na unutrašnjem planu, odvojeno od izravnog kontakta sa

okolinom.

Piaget je po prvi put predstavio svoja četiri stepena ljudskog kognitivnog razvoja: senzomotorički

(sensorimotor period), predoperacijski (preoperational period), konkretni (concrete-operational period)
i formalni (formal-operational period), na način kako su opisani u nastavku. Godine pojavljivanja
određenog stupanja su prosječne vrijednosti.

 Senzomotoričko razdoblje (od rođenja do 2 godine)

 Predoperacijsko razdoblje (2 do 7 godina)
 Razdoblje konkretnih operacija (7 do 11 godina)
2
Laura E. Berk, Psihologija cjeloživotnog razvoja, prof.dr.sc. Gordana Keresteš, prijevod 3.izdanje, Naklada Slap,
2008.god.

3
Robert J. Sternberg, Kognitivna psihologija, prevela Silvija Szabo, Naklada Slap, 2005, god.

4
Laura E. Berk, Psihologija cjeloživotnog razvoja, prof.dr.sc. Gordana Keresteš, prijevod 3.izdanje, Naklada Slap,
2008.god.

3
 Razdoblje formalnih operacija (11 do adolescencije)

Senzomotorička faza

Prva faza razvoja, senzomotorička faza, uključuje porast u broju i složenosti osjetnih (ulaznih) i
motoričkih (izlaznih) sposobnosti tijekom dojenačke dobi - otprilike od rođenja pa do dobi od dvije
godine. Prema Piagetu, dječije su najranije prilagode refleksne. Postupno, djeca stječu, svjesnu
namjernu kontrolu nad svojim motoričkim ponašanjem. Isprva ona to čine da bi zadržala ili ponovila
zanimljive podražaje. Kasnije, medutim, ona aktivno istražuju svoj fizički svijet i traže nove i
zanimljive podražaje. Tijekom početaka senzomotoričkog kognitivnog nzvoja, dječja se kognicija čini
se, usmjerava na ono što djeca mogu neposredno percipirati svojim osjetilima. Djeca ne poimaju ništa
što im nije neposredno opaživo. Prema Piagetu dojenčad nema ideju stalnosti objekta, ideju da objekti
nastavljaju postojati čak iako djeci nisu vidljivi. Na primjer, prije dobi od oko 9 mjeseci djeca koja
promatraju neki objekt koji im se potom sakrije, više ga neće tražiti. Do kraja senzomotoričke faze
(dob 8-24 mjeseca) djeca počinju pokazivati znakove reprezentacijskog mišljenja - unutrašnjih
reprezentacija vanjskih podražaja u ovom prijelazu k predoperacionalnoj fazi dijete počinje biti u
stanju misliti o ljudima i objektima koji nisu u datom trenutku nužno opaživi. 5U prve dvije godine
cirkularne reakcije mijenjaju se na nekoliko načina, kao što smo gore već spomenuli na šta se ustvari
pažnja preusmjerava.

Predoperaciona faza

U predoperacionalnoj fazi, od druge do šeste ili sedme godine, dijete počinje aktivno razvijati
unutrašnje mentalne reprezentacije koje počinju pri kraju senzomotoričke faze. Prema Piagetu
nastanak reprezentacijskog mišljenja tijekom predoperacionalne faze utire put za kasniji razvoj
logičkog mišljenja tijekom faze konkretnih operacija. S predodžbenim mišljenjem dolazi verbalna
komunikacija. Međutim, komunikacija je uveliko egocentrična. Može se činiti da konverzacija uopće
nije koherentna. Djeca kažu ono što im je na umu uglavnom nevezano za ono što je netko drugi rekao.
Kako se djeca razvijaju, tako sve više uzimaju u obzir što su drugi rekli kada daju vlastite komentare i
odgovore.

Mnoge se razvojne promjene događaju tijekom predoperacionalne faze. Djetetovo aktivno i namjerno
eksperimentiranje jezikom i objektima u njihovoj okolini rezultira nevjerojatno intenzivnim
pojmovnim i jezičnim razvojem. Ovaj razvoj pomaže utrti put daljnjem kognitivnom razvoju tijekom
faze konkretnih operacija.

5
Robert J. Sternberg, Kognitivna psihologija, prevela Silvija Szabo, Naklada Slap, 2005, god.

4
 Slika br. 2. Primjer načina na koji djeca posmatraju stvari

Faza konkretnih operacija

U fazi konkretnih operacija, u dobi od oko 7 ili 8 godina, pa do ll ili 12, djeca postaju sposobna
mentalno manipulirati unutrašnjim reprezentacijama koje su stvorila tijekom predoperacionalne faze.
Drugim riječima, ona sada ne samo da imaju ideju objekata i da ih pamte, nego s tim mislima i
sjećajima mogu izvoditi mentalne operacije. Medutim, ona to mogu činiti samo u vezi s konkretnim
objektima (npr. misli i sjećnja na aute, branu, igračke i druge opipljive stvari) - otuda i ime "konkretne
operacije".6

6
Robert J. Sternberg, Kognitivna psihologija, prevela Silvija Szabo, Naklada Slap, 2005, god.

5
str

Slika br. 3. Djeca ne mogu decentrirati mišljenje 7

Faza formalnih operacija

Faza formalnih operacija, od oko 1 I . ili 12. godine pa nadalje, uključuje mentalne operacije na
apstrakcijama i simbolima koji ne moraju imati fizičke, konkretne oblike. Štaviše, djeca počinju
razumijevati neke stvari koje nisu sama izravno doživjela Tijekom faze korhretnih operacija djeca
počinju razumijevati perspektive drugoga ako je alternativnom perspektivom moguće konkretno
manipulirati. Na primjer, ona mogu pogoditi kako neko drugo dijete može vidjeti prizor (npr. prizor
sela) kada djeca sjede na suprotnim stranama stola na kojem je prizor pokazan. Tijekom faze
formalnih operacija, medutim, djeca su konačno sasvim u stanju preuzeti perspekivu drugih koja je
različita od njihove, čak i kada ne rade s konkretnim objektima. Nadalje, ljudi u fazi forrnalnih
operacija namjerno nastoje stvoriti sisteme mentalne reprezentacije situacija s kojima se susreću.

7
Preuzeto iz knjige Kognitivni razvoj, str. 451

6
Zaključak

Piaget je svojom teorijom donio sasvim drugačiji pristup gledanja na kognitivne sposobnosti djece od
rođenja do adolescencije. Sama njegova teorija naravno nije savršena i ima mane, te je samim tim
potaknula kasnije mnoge stručnjake da se ozbiljnije počinju baviti istraživanjem djeteta, djetetova
razumijevanja sebe, drugih ljudi i međuljudskih odnosa. Doživjela je ova teorija i kritike u smislu da
Piaget nije dovoljno posvetio pažnju dobi od dojenja do druge godine života, ali je i dobar bila
podstrijek za dalja izučavanja baš tog perioda razvoja djece i došlo je se do jako zanimljivih
zaključaka. Danas je podjeljeno mišljenje u vezi ove teorije, ali sve u svemu bila je odlična odskoćna
daska u proučavanju djetetovih kognitivno-razvjnih sposobnosti.

7
Literatura

 Laura E. Berk, Psihologija cjeloživotnog razvoja, prof.dr.sc. Gordana Keresteš, prijevod

3.izdanje, Naklada Slap, 2008.god.

 Robert J. Sternberg, Kognitivna psihologija, prevela Silvija Szabo, Naklada Slap, 2005, god.

 https://www.learningtheories.org/lib/exe/fetch.php?
cache=&media=images:conservation.jpg, preuzeto 09.3.2020., 21:30