Značenje i cilj obrazovanja

Zmacenje i cilj obrazovanja su dva međusobno povezana aspekta. Postoje dva teoretska pristupa koja
se tiču cilja obrazovanja. Prvi pristup naziva se pristup usredsređen na društvo i u kojem se
obrazovanje primarno razumjeva kao sredstvo oblikovanja dobrih građana, dok drugi pristup zvani
pristup usredsređen na dijete odnosno na osobu – primarno naglašava potrebe, sposobnosti i
interese studenta. Zastupnici pristupa usredsređenog na društvo temelje svoju argumentaciju na tezi
da je čovjek primarno društvena životinja i da je znanje u temelju produkt društvenih interakcija i
obrazovanje treba pripremiti pojedinca za razne funkcije koje bi ovaljali u društvu. Pablo Freire je
rekao: „Ne vjerujem u samo-oslobođenje. Oslobođenje je društven čin. Oslobađajuće obrazovanje je
socijalni proces prosvjećenja. Drugo usmjerenje obrazovanja usredsređeno na pojedinca naglašava
razvoj inteligentne, bogate i dobro uravnotežene ličnosti svakog djeteta koje je, uz sličnosti s drugom
djecom, ipak na stanovit način jedinstveno.

Tradicionalno islamsko obrazovanje uvijek u svom središtu ima osobni uspjeh i sreću na ovom, a
osobito na Onom svijetu, kao svoj glavni cilj i zadatak. Kroz vrijeme se razvio odnos prema
obrazovanju kao vid investicije. S vremenom se razvila i boles zvana bolest diplome, užurban lov za
stjecanjem diploma. Takvo stanje dovodi do gubitka kulturnog identiteta društva. Muhamed Ikbal je
ostro osudio takav nacin sticanja diploma ali i o na sta se obrazovni proces sveo. Kako nedostaje
oblikovanja osobnosti studenata ali i poštenja i dobrote kao temeljnih principa. Prema Ikbalu cilj
obrazovanja jeste stvaranje ljudi, odnosno razvijanje snažnih individualnosti. Kroz historiju ciljevi
obrazovanja su se mijenjali i svaka zemlja je imala svoj prijoritet. Pa tako od 1040 g. je cilj višeg
obrazovanja bio zadovoljiti urgentne potrebe države za obrazovnim, tehničkim i znanstvenim
klasifikacijama u različitim oblicima specijalizacije.

U mnogim prilikama, islam je korišten kako bi se opravdali neki društveni ciljevi potiskujući pritome
razvoj pojedinca. Cilj stjecanja znanja je usađivanje dobrote i pravičnosti u čovjeku kao čovjeku i kao
pojedinačnom sebstvu a ne samo u čovjeku kao građaninu. Atas tvrdi da dobar radnik sekularne
države npr ne mora da bude dobar čovjek. On u svom djelu Savršena država naglašava kako u
islamskoj državi dobar radnik treba i jeste dobar čovjek u svakom smislu te riječi i objašnjava da cilj
nije razvoj Savršenog Građanina kako to naglašavaju zapadni mislioci već je cilj razvoj Savršenog
Čovjeka.

Atas zastupa misao da je obrazovani čovjek dobar čovjek a pod dobrim podrazumijeva posjedovanje
ADABA: Dobar čovjek je onaj koji je iskreno svjestan svoje odgovornosti prema jedinom Bogu i ko
razumije i ispunjava svoje obaveze prema sebi i drugima u društvu na pravičan način. Kur an svjedoči
da je Poslanik najbolji primjer takvog čovjeka. Ta adiib je po njemu srž reformi islamskog obrazovanja.
U vezi sa domenom znanja adab podrazumijeva intelektualnu disciplinu koja prepoznaje i priznaje
hijerarhiju znanja utemeljenu na kriterijima stupnjevanja savršenstva i prvenstva tako da se oni koji
su utemeljeni na objavi smatraju i priznaju kao savršeniji i višeg prioriteta u odnosu na one koji se
temelje na intelektu. Adab u odnosu na znanje rezultirao bi pravilnim i odgovarajućim načinom
učenja i primjene različitih znanosti. Adab u odnosu na prirodu znaci bti svjestan Božijeg stvaranja.
Adab u odnosu na jezik znači prepoznavanj i priznavanje pravilnog i odgovarajućeg mjesta svake riječi
u napisanoj ili izgovorenoj rečenici. Atas odbacuje pojam terbijeh jer se odnosi na fizički odgoj dok
pojam ta diib se odnosi na intelektualno uzdizanje. Ali isto tako i duhovno i socijalno obrazovanje.

Pojmovi terbije. Ta adiib. Taaliim.