 Kao odgovor na izazove sa kojima se suočavaju nove kulturno-pluralne zajednice javlja se

pojam interkulturalizma koji nastoji pomiriti sukobljene strane te ih navesti da o

različitostima razmišljaju kao bogatstvu. Naravno, takva suštinska izmjena u ljudskom
mišljenju ne može teći bez otpora pojedinaca i zajednica. Radi toga se ideja
interkulturalizma fokusira na odgoj i obrazovanje djece i mladih koji su podložniji uticaju
i promjenama mišljenja i stavova. Međutim, da bismo na kvalitetan i efikasan način
promijenili trenutno stanje (ne)kvaliteta međuljudskih odnosa potrebno je da prosvjetni
radnici steknu znanja i kompetencije na polju interkulturalnog odgoja i obrazovanja.
 Predmet ovog istraživanja je interkulturalni odgoj i obrazovanje u okviru studija
Pedagogije. Razlog odabira ove teme je taj što su pedagozi kao stručnjaci za odgoj i
obrazovanje u svojoj pedagoškoj praksi dužni na kvalitetan način ostvarivati zadatke u
opisu njihovog posla, ali također bi trebali biti i inovativni praktičari koji će svojim idejama
unaprijediti odgojno-obrazovnu svakodnevnicu. Da bi pedagog postao stručnjak prvobitno
je potrebno da stekne jak temelj znanja i razvijati kompetencije koje će iskoristiti u radu, a
onda i njegovo iskustvo značajno određuje stručnost. Najvažniju ulogu u tome igra studij
koji studentima pruža potrebna znanja, literaturu, praksu i omogućava pristup relevatnim
izvorima znanja putem kojih će oni graditi sebe kao stručnjake. Dalek je put do preokreta
u formalnom obrazovanju u Bosni i Hercegovini na svim nivoima, ali mi vjerujemo da
pojedinac koji je potkovan znanjem, kompetencijama i iskustvom, zaista može promijeniti
situaciju barem na svom polju djelovanja. Ukoliko u svom inicijalnom obrazovanju
pedagog osvijesti važnost svoje uloge u jednoj školi ili nekoj drugoj formalnoj i
neformalnoj odgojno-obrazovnoj ustanovi, smatramo da je njegov domet djelovanja dalek.
Kada govorimo o interkulturalnom odgoju i obrazovanju na tercijarnom, prvi korak je kod
studenata stvoriti svijest i razumijevanje pojma interkulturalizma, te njegovu važnost za
društvo u kojem živimo.
 Cilj ovog istraživanja je ispitati informiranost studenata Odsjeka za pedagogiju o
pojmovnom određenju i temeljnim karakteristikama interkulturalnog odgoja i obrazovanja,
te njihova mišljenja u vezi istog.
 U istraživanju je planirano da učestvuje sveukupno 50 studenata Odsjeka za pedagogiju
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, pri čemu je po 10 studentica sa svake studijske godine.
Međutim, u istraživanju su učestvovale 32 studentice i to:
 Studentice koje su obilježile da su upoznate sa pojmom nabrojale su sveukupno pet izvora
(Grafik 3), pri čemu je najdominantniji fakultet/studij (25), a drugi su: mediji, kroz
volontiranje, nevladine organizacije te razgovor sa kolegicama starije studijske grupe. Niti
jedna studentica I i II godine kao izvor nije navela fakultet, iz čega možemo zaključiti da
se o interkulturalizmu konkretnije govori tek od treće studijske godine. se broj ispitanica
povećavao u odnosu na studijsku godinu. Pretpostavljamo da je razlog taj što su studentice
koje imaju više znanja stečenog tokom studija, spremnije i samopouzdanije učestvovati u
istraživanju kojim se ispituje informiranost i razumijevanje određene teme, bez obzira na
specifičnu napomenu namijenjenu svim studijskim godinama da se ne traže striktno tačni
 odgovori, nego onakvi kakvih se oni sjećaju iz prethodnog učenja i/ili da zaključuju logički
iz prethodnih znanja koja nisu direktno vezana za područje interkulturalizma.
 Drugo pitanje odnosilo se na pojmovnu razliku između interkulturalizma i
multikulturalizma. Iako se još uvijek u nekim radovima ova dva termina miješaju i/ili
koriste kao istoznačnice, mnogi savremeni autori i praktičari naglašavaju razliku među
njima.
Dok je interkulturalnost individualno putovanje do mjesta susreta sa Drugim i Drugačijim,
koje otvara perspektive promjene i ličnog razvoja, multikulturalnost teži da ispolji,
praktikuje i afirmiše specifična kulturna obilježja, koja određena etnička grupa doživljava
kao nosioce sopstvenog identiteta. Upuštanje u interkulturalnu situaciju pretpostavlja
otvorenost, znatiželju, spremnost na promjenu i uzbuđenje zbog susreta sa nepoznatim.
Multikulturalnost, međutim, njeguje tradicionalne, za svoju etničku grupu karakteristične
aspekte kulture, kao što su jezik, običaji, vera, nošnja, gastronomija, dakle obrasce
ponašanja koji su pripadnicima grupe ili poznati ili ih, ako im još nisu poznati, nastoje
usvojiti a ne promijeniti.
 Na ovo pitanje nije odgovorilo pet studentica, dok su odgovori onih koje jesu vrlo skromni
u svom sadržaju i obimu, te je razlika u njima samo u formuliranju rečenice. Dok
pojedinačni odgovori studentica u svojoj suštini zaista jesu tačni, ukoliko uzmemo u obzir
da se npr. odgovor jedne studentice sa II godine I ciklusa koja navodi da je za pojmove
čula samo iz medija i studentice II godine II ciklusa vrlo malo razlikuje u svom sadržaju i
obimu, dalo bi se zaključiti da studentice oba pojma razumijevaju na vrlo jednostavan,
skoro laički način, bez obzira na godinu studija. To se posebno primjećuje kada sagledamo
teorijski okvir ovog pitanja koji ima istu suštinu kao odgovori studentica, ali se uočava
razlika u kompleksnosti mišljenja i formuliranja. Odgovor koji želimo izdvojiti kao
najpotpuniji u odnosu na ostale je dala studentica I godine II ciklusa koja navodi da je
interkulturalizam (prez)
 Treće pitanje ovog dijela anketnog upitnika ticao se razumijevanja pojma i procesa
interkulturalnog odgoja i obrazovanja.
Odgovori studentica I i II godine su slični i svode se na to da je interkulturalni odgoj i obrazovanje
pojam koji se odnosi na učenje o tome kako mirno živjeti u kulturno pluralnoj zajednici. Kolegica
sa II godine koja je navela da se sa pojmom interkulturalizma susretala ranije, navodi:

 „Interkulturalni odgoj i obrazovanje je odgojno-obrazovni proces kojim se kod učenika

želi ukloniti predrasuda prema drugim kulturama i da nauče mirno živjeti s njima“.
Nadalje, u odgovorima kolegica III godine, uočava se napredak u razumijevanju, ali su odgovori
također vrlo simplistički formulirani te se više fokusiraju na odgojne vrijednosti nego na
cjelokupnost interkulturalnog odgojno-obrazovnog procesa. Neki od odgovora su:

 „Učenje voljenja različitosti među kulturama“;

  „Važan segment obrazovanja koji bi se trebao ispreplitati kroz sve predmete, te se fokusira
na poštovanje drugog i drugačijeg“
 „To je odgoj i obrazovanje za zajednički život među različitim kulturama, učenje mirnog
rješavanja konflikata i sl.“
 “Šansa da svako ima podjednako kvalitetno obrazovanje i odgoj u skladu sa njegovim
kompetencijama, a ne u odnosu na to kojoj kulturološkoj grupaciji pripada.”

Studentice IV godine imaju obimnije poimanje interkulturalnog odgoja i obrazovanja, iako su i

njhovi odgovori pojednostavljeni ipak želimo izdvojiti neke od njih:

 „...proces kojim se žele stvoriti osobe koje će znati živjeti u multikulturalnom okruženju i
smatrati to kao nečim što je bogatstvo“
 „Odgoj i obrazovanje za suživot, za poštivanje, prihvatanje i razumijevanje drugog i
drugačijeg u kontekstu kulture“
 „Za mene predstavlja odgoj i obrazovanje za suživot, toleranciju, empatiju, mir,
poštovanje različitosti, saradnju, poštovanje, jednom riječju njegovanje i stvaranje temelja
za pozitivne i kvalitetne međusobne odnose.“
Slične odgovore dale su i studentice V godine pri čemu izdvajamo:
 „Interkulturalni odgoj i obrazovanje teži ka ravnopravnom odnosu prema svim učenicima
bez obzira kojoj kulturi pripadaju. Predstavlja i osposobljavanje za aktivno učešće u
multikulturalnoj društvenoj zajednici bez diskriminacije i stereotipa, već sa duhom
demokratije. Ono potiče učenje o nenasilnom rješavanju konflikata, učenje o vlastitoj i
tuđoj kulturi, i sl.“

Osvrnemo li se na sveukupnost dobivenih odgovora, da se zaključiti da svakako postoji određena

razlika u znanju i razumijevanju osnovnih pojmova i karakteristika u odnosu na studijsku godinu,
ali ipak smatramo da bi ta razlika trebala biti drastičnija s obzirom na to da su studentice drugog
ciklusa barem jedan semestar imale cijeli predmet posvećen interkulturalnosti, a o tome se govorilo
i u sklopu drugih predmeta počevši od treće godine studija.

 Četvrto pitanje anketnog upitnika odnosilo se na poznavanje ciljeva interkulturalnog

odgoja i obrazovanja.
· Osnovni cilj interkulturalnog odgoja i obrazovanja je da promoviše i razvije kapacitete onih
koji uče za međusobnu interakciju i komunikaciju sa svijetom koji ih okružuje.
· prvenstvo mijenjanja postojećih odnosa nejednakosti nad rješavanjem društvenih
konflikata;
· odbacivanje različitih mitova i predrasuda koji stvaraju negativnu sliku o pripadnicama
manjina i okrivljuju ih za akademski neuspjeh;
· uzimanje u obzir individualnih i strukturnih odnosa moći koji utječu na dijaloški proces;
uvažavanje sociopolitičkoga konteksta i odbacivanje neutralne pozicije koja podržava
društveni status quo
Samo jedna studentica I godine je odgovorila na pitanje i kao cilj interkulturalnog odgoja i
obrazovanja navodi „da ljudi nauče živjeti bez sukoba koji su inspirisani različitostima“.
Studentice II godine, bez obzira na izjavu da nisu čule za pojam interkulturalizma, na pitanje
odgovaraju djelomično, ali tačno, pri čemu izdvajamo:

 „Da se uklone konflikti među kulturama, da nemamo diskriminaciju, da znamo

komunicirati.“
 „Da učenici razumiju i poštuju tuđe kulture koje nisu iste kao njihova, da ne diskriminiraju
učenike koji nisu iste nacije ili religije kao oni, da svako ima pravo da se obrazuje bez
obzira iz koje kulture dolaze.“
Kod ispitanica III studijske godine primjećujemo da su u odgovorima navodile pretežno odgojne
vrijednosti, a ne i same ciljeve: razumijevanje, solidarnost, tolerancija, voljenje, podržavanje,
poštovanje. Naravno, ove vrijednosti i jesu dio suštine interkulturalnog odgoja i obrazovanja, o
čemu ćemo govoriti kasnije, ali one su poželjni rezultat uspješno sprovedenih ciljeva. Ipak, od 8
studentica III godine, jedna se fokusirala na sam cilj:

 „Da naučimo komunicirati i surađivati sa drugim kulturama, da naučimo živjeti skupa bez
sukoba, da budemo svjesni da ako se neko razlikuje od nas da to ne znači da su zbog toga
od nas lošiji.“

Kod ispitanica II ciklusa uočava se značajan napredak u razumijevanju ciljeva interkulturalnog

odgoja i obrazovanja. Naime, svaka od njih je nabrojala barem tri ili više ciljeva, a koji su pri tome
podudarni sa teorijskim okvirom. Neke ispitanice su navele iste i/ili slične odgovore, pa ćemo
stoga navesti sažetu listu svih ciljeva koje su nabrojale studentice drugog ciklusa:

 Ponuditi adekvatno znanje o interkulturalnosti

 Upoznavanje i njegovanje vlastite kulture i identiteta
 Poznavanje i poštovanje tuđe kulture i identiteta
 Suzbijanje nacionalizma, predrasuda, stereotipa, diskriminacije
 Osposobljavanje društva da ostvari interakciju sa pripadnicima drugih kultura u
zajednici, suživot
 Razvoj interkulturalne osjetljivosti s naglaskom na prihvatanje različitosti i gledanje na
njih kao na bogatstvo
 Tolerancija prema drugim i drugačijim
 Pružanje prilike i mogućnosti obrazovanja za svakoga, bez obzira na nacionalnu,
vjersku, rasnu, klasnu i dr. Pripadnost
 Izgradnja svijesti o pravima i odgovornostima, vrijednosnim normama, pravilima
ponašanja te etičkim i moralnim pitanjima jedne multikulturalne zajednice koja teži da
bude interkulturalna
 Kontinuirano tražiti nove načine implementacije interkulturalnosti u obrazovanje
 Petim pitanjem propitivali smo koje vrijednosti interkulturalnog odgoja i obrazovanja
studentice smatraju kao najvažnije (Grafik 4). Prema dobivenim rezultatima, najviše
 studentica (12) navodi razumijevanje, a vrlo blisko ga prate i empatija i poštovanje.
Generalni pogled na odgovore studentica svih studijskih godina također ukazuje na to da
bez obzira na to da li su interkulturalizam izučavale tokom studija ili su za njega čule putem
drugih izvora, većina ima dobro razumijevanje vrijednosti koje on promiče. Međutim, mi
se ovdje pitamo da li su studentice na ovo pitanje davale poželjne odgovore i da li bi se
njihovo racionalno razmišljanje i znanje o vrijednostima interkulturalnog odgoja i
obrazovanja slagalo sa istraživanjem njihove interkulturalne osjetljivosti i socijalne
bliskosti/distance.
 Šesto pitanje propitivalo je poznavanje i razumijevanje interkulturalnih kompetencija
pedagoga. Kompetenciju možemo definisati kao sposobnost učinkovitog djelovanja u
brojnim situacijama koja se temelji na dinamičnoj kombinaciji znanja, sposobnosti,
vještina, iskustva, vrijednosti i motivaciji koje je pojedinac stekao u obitelji, društvenoj
sredini, a razvio tokom školovanja i uključivanjem u radnu, tj. odgojno- obrazovnu ili neku
drugu praksu. Interkulturalna kompetencija je sposobnost zadovoljavajuće interakcije i
komunikacije s osobama druge kulture i zemlje na stranom jeziku, te je sposobnost
usvajanja interkulturalnih stavova, znanja i vještina u cilju boljeg razumijevanja i
poštovanja različitih kultura. Prema Byram (1997), interkulturalna kompetencija, uz
govorne, lingvističke i sociolingvističke kompetencije obuhvaća sljedeće:
1. poznavanje određenih društvenih skupina, njihovih običaja i proizvoda kao i općih
procesa interakcije (znanje);
2. sposobnost uspostavljanja odnosa i interakcije, otkrivanja i interpretacije ali i političko
obrazovanje te kritičku kulturnu svijest (sposobnosti);
3. otvorenost, znatiželju i spremnost na prihvaćanje drugih kultura bez predrasuda
(stavovi).

Ispitanice I, II i III godine studija navode mali broj znanja, vještina i stavova koji su sastavni dio
interkulturalne kompetencije, pri čemu se njihovi odgovori svode na istu suštinu, te na osnovu
njihovih odgovora sažimamo listu znanja i vještina:

 Da zna rješavati sukobe;

 Da ima dobre socijalne kompetencije
 Da zna savjetovati nastavnike
 Da razumije učenike i njihova kulturna obilježja
 Da ima znanja i vještine o interkulturalnosti
 Da poznaje sebe i druge

+ II CIKLUS – TABELA S PREZ - U odgovorima studentica IV i V studijske godine uočava

se značajan pomak od pukog nagađanja kompetencija te se očigledno fokusiraju na znanja stečena
učenjem iz relevantne literature. Njihove odgovore podijeliti ćemo u tri kategorije: znanje, vještine
i stavovi.
Sedmo pitanje anketnog upitnika odnosilo se na zainteresiranost ispitanica za interkulturalni
sadržaj te razlozi koji stoje iza njihovog odgovora. Sve studentice navele su da su zainteresirane
za proširivanje znanja iz područja interkulturalnog odgoja i obrazovanja, a kao najčešći razlog
navode to što živimo u multikulturalnoj sredini kojoj je potreban dug put do toga da postane i
interkulturalna i da smo mi kao pedagozi jedni od faktora uspješnosti tog procesa, te potom navode
i lični razvoj, dok su drugi odgovori svedeni na razloge koji su podudarni sa vrijednostima
interkulturalnog odgoja i obrazovanja. Međutim, dva odgovora koja bih željela istaknuti u ovoj
analizi su dale ispitanice IV godine studija:

1. „Da. Iako se sa ovim pojmom često susrećemo, smatram da njegova interpretacija

ponekad nije dovoljno jasna. Obzirom da se naše društvo bazira na jednoj multikulturalnoj
zajednici, koja je češće NEinterkulturalna, smatram da se ovim pojmom treba pozabaviti
na različitim nivoima obrazovanja, ali posebno na nastavničkim studijima.“
2. „Iskreno voljela bih jer smatram da je u današnjem vremenu interkulturalizam sredstvo za
rješavanje međusobnih sukoba i nemira. Prosto konflikti nastaju zbog neznanja i
nepoznavanja nečega različitog i straha od istoga. Meni je jako zanimljivo istraživati o
običajima raznih kultura i samim tim bila bih zainteresovana.“
 Osmo pitanje anketnog upitnika fokusiralo se na mišljenje ispitanica o zadovoljstvu
količinom interkulturalnih sadržaja tokom studija, te se tražilo da se prisjete iz kojih
predmeta su imale sadržaje iz tog polja odgoja i obrazovanja s napomenom da oni ne
moraju direktno govoriti o interkulturalnosti. Samo tri studentice sa I godine II ciklusa su
navele da su imale dovoljno interkulturalnih sadržaja tokom studija. Iako u pitanju nismo
zahtijevali, ispitanice su same navele i razloge svojih odgovora negacije.
 „Iskreno ne smatram da smo ih imali dovoljno, naprotiv mislim da smo imali malo obzirom
na važnost pomenutoga. I smatram da samo kroz par predmeta selu se prožimali
interkulturalni sadržaji, dok kroz ostale nimalo ili sasvim malo, reda radi.“
 „Ne. Do treće godine nismo ni čuli za pojam osim ako je neko čuo izvan faksa. Na trećoj
godini smo malo spominjali, a na četvrtoj smo imali taj predmet. Na nekim drugim
predmetima znali smo govoriti o rješavanju sukoba, pravilnom postupanju sa drugima i
slično, ali mislim da bi trebali još dodatno uključiti ako ne sadržaj onda barem
rasprave/razgovore koji se tiču različitih kultura.„

Dodatno su uz ovo pitanje trebale nabrojati i nastavne predmete tokom dosadašnjeg studija za koje
smatraju da su direktno i/ili indirektno uključivali interkulturalne sadržaje. Broj navedenih
predmeta se povećavao sa svakom godinom studija, ali su se u odgovorima vrtili isti predmeti. U
Grafiku uočavamo da je najveći broj studentica (njih 17 odnosno sve studentice drugog ciklusa)
navelo predmet Interkulturalni odgoj koji se izučava na IV godini studija, dok predmeti koji ga
prate u broju ispitanica koje ih navele su: Komunikologija, Sociologija odgoja i obrazovanja i
Komparativna pedagogija, pri čemu su sva tri predmeta prema NPP-u dio III godine studija.

 U devetom pitanju od ispitanica se tražilo da navedu razloge zbog kojih je za jednog

pedagoga važno usvajati interkulturna znanja i razvijati interkulturalne kompetencije.
 Ispitanice su pretežno davale slične i/ili iste odgovore bez obzira na godinu studija. Čini se
da su u ovom pitanju koristile ne samo znanja iz interkulturalnog odgoja i obrazovanja, već
ukazuju i na uključivanje prethodnih znanja te vlastitu percepciju struke pedagoga.

Kada sažmemo sve odgovore, ispitanice su pretežno navodile da je pedagog taj koji je spona
između različitih subjekata škole te je pokretač promjena u školi. U školama nerijetko dolazi do
konfliktnih situacija i sukoba, a pedagog treba poslužiti kao medijator u njihovom rješavanju i ako
su u pitanju konflikti nastali zbog nečije nacionalne, vjerske, rasne i dr. kulturne pripadnosti,
pedagog subjektima treba ukazati na pogreške u mišljenju i usmjeriti ih na pravi način. Da bi to
mogao uraditi, on treba poznavati ne samo interkulturalne sadržaje, nego i sociodemografske
karakteristike učenika u školi. Jedna od ispitanica navela je i da podaci o sociodemografskim
karakteristikama učenika i nastavnika može poslužiti pedagogu da unaprijed isplanira
implementaciju interkulturalnih sadržaja u školi.

 U posljednjem, desetom pitanju, ispitanice su trebale navesti barem jedan prijedlog za

uvođenje interkulturalnih sadržaja u studij, bez da se mijenja već postojeći kurikulum. Njih
18 je dalo svoj prijedlog, pri čemu je većina izrazila želju za više poticaja na razgovor na
temu interkulturalizma od strane profesora i asistenata, a drugi prijedlozi koji bi se u
realnosti mogli ostvariti su:
 „Organizovanje sličnog projekta poput pedagoške srijede, a u sklopu kojeg bi se govorilo
o važnosti interkulturalizma, upoznavanje studenata sa kulturama koje ih okružuju i sl.“
 „Kada se na nastavi govori o konfliktima ili drugim situacijama među učenicima, da se te
lekcije i razgovori stave u kontekst društva u kojem živimo sa primjerima iz svakodnevnice“
 „Razmjena studenata, ali koja bi bila više kao posjeta na nekoliko dana kako bi se
razmijenila iskustva, ideje, znanja i upoznala drugačija kultura“
 „Da kada u nastavi govorimo o različitostima među učenicima ne govorimo samo o
osobama koje imaju posebne potrebe radi tjelesnih i/ili intelektualnih teškoća, već u te
razgovore da uključimo i djecu koja se kulturalno razlikuju“
 „Studentski projekti vezani za temu interkulturalizma.“

Iz datih prijedloga, uočavamo da su studentice ponudile vrlo jednostavna i generična rješenja. Prije
same sprovedbe istraživanja, imali smo visoka očekivanja za ovo pitanje od strane studentica
drugog ciklusa pretpostavljajući da one imaju najviše znanja i iskustva u okvirima planiranja i
promišljanja o aktivnostima i sadržajima nastave uopće, mislili smo da će njihovi odgovori biti
sadržajniji i konkretniji. Međutim, kako se pokazalo u dobivenim rezultatima, njihovi prijedlozi
se nisu isticali u odnosu na studentice ranijih studijskih godina.