Ninčević: Interkulturalizam u odgoju i obrazovanju: Drugi kao polazište

Multikulturalizam predstavlja istovremeno postojanje više različitih kultura.

Dva su osnovna pristupa multikulturalizmu: jedan se fokusira na promoviranje raznolikosti kao
vrijednosti same po sebi, a drugi se pristup fokusira na slobodu mišljenja i donošenja odluka i veliča
kulturnu raznolikost do mjere da je ljudi odabiru koliko je god slobodno moguće.

Interkulturalizam je međusobno povezivanje različitih (etničkih) kultura u društvu. Prefiks »inter«

Prefiks »inter« (lat. među) ne znači jednostavno prisutnost, ili suživot, slučajno miješanje kultura, niti
zamjenu jednog oblika mišljenja drugim, već mogućnost uspoređivanja različitih mišljenja, ideja i
kultura na jednom prostoru.

Interkulturalni odgoj u Europi - potrebno je uspostaviti zajedničke vrednote koje sve obvezuju.
Upravo one će osnažiti povezanost europske zajednice jer gospodarska i geografska povezanost nisu
dovoljne. Djecu se treba učiti da postoje različitosti, ali još važnije, da te različitosti prihvaćaju te da se
bore protiv diskriminacije. U optimističnim scenarijama europske budućnosti vrijednosti će se svesti
na: mir, ljudska prava, demokraciju, blagostanje, solidarnost, toleranciju, slobodu, sigurnost,
globalizaciju, antirasizam, antiseksizam, pravdu, socijalnu pravdu, znanje, decentralizaciju,
otvorenost, povjerenje, pomoć, »ljudsku dimenziju«, »ljudsko lice«, društvenu kohezija, kreativnost,
inovativnost, uspjeh, identitet, stabilnost, napredak, interkulturalizam, jednakost, demokraciju, prava
djece, prava manjina, pravo na informaciju, slobodu savjesti i vjere, društvenu mobilnost, obrazovnu
mobilnost, interkulturalno razumijevanje, napredak, kvalitetu života.

Škola kao mjesto interkulturnog odnosa

Škola se treba predstaviti kao odgojno-obrazovna radionica u kojoj se može eksperimentirati s
različitim oblicima integracije koji promiču međusobno poznavanje kultura i suradnju. Treba razvijati
kritičku svijest i biti mjesto gdje se u praksi uči biti građanin. Učenike treba poticati na prihvaćanje
različitosti te da na različitosti gledaju kao na bogatstvo. Škola treba biti neutralna po pitanju politike,
ideologije, svjetonazora i religije.

Puzić: Interkulturno obrazovanje u Europskom kontekstu: analiza kurikuluma odabranih

europskih zemalja
Liberalni pristup (npr. Škotska, Irska, Engleska): vrijednost kulturne raznolikosti ogleda se u općim
ciljevima i ciljevima pojedinih predmeta i kurikulumskih područja, ali se ne problematizira u vidu
prilagođenog manjinskog obrazovanja. Kurikulumi ovih zemalja ne predviđaju posebne programe na
jezicima nacionalnih manjina, ili, primjerice, interkulturno/multikulturno obrazovanje kao izdvojeni
nastavni/didaktički princip. Vrijednostima tolerancije i poštovanja različitosti posvećuje se pažnja na
razini programa, no istovremeno se zaobilaze oblici učenja koji bi bili posebno prilagođeni socio-
kulturnim specifičnostima učenika stranog porijekla. Pod ovime se misli na relativno neutralno
koncipiranje kulturne različitosti, u sklopu kojega se pitanje priznavanja manjinskih identiteta smješta
u širi sklop poštovanja ljudskih prava i uvriježenih liberalno-demokratskih principa, a obrađuje
prvenstveno kroz opće ciljeve obrazovanja.

Multikulturni pristup (npr. Švedska, Finska, Norveška) vrijednost kulturne raznolikosti transferira u
općeobrazovne i predmetne ciljeve, no također i u različite oblike prilagođenog manjinskog
obrazovanja. Misli se, primjerice, na posebne programe na jezicima nacionalnih manjina, na dodatno
učenje materinskog jezika za učenike stranog porijekla, na programe u kojima se manjinski jezik uči
kao prvi ili drugi materinski jezik u kombinaciji s većinskim jezikom, i u sklopu kojih se
interkulturno/multikulturno obrazovanje tretira kao izdvojeni didaktički princip. U programima ovih
zemalja opetovano se naglašava multikulturni karakter društva, te se posebna pažnja posvećuje zaštiti,
razvoju i priznavanju manjinskih kultura i identiteta, kako autohtonih, tako i useljeničkih.

Interkulturni pristup (npr. Austrija i Njemačka) osim što naglašava vrijednost kulturne raznolikosti,
posebnu pažnju pridaje posebno izvedenim oblicima učenja u kojima je naglasak na interkulturnoj
komunikaciji i stjecanju interkulturnih kompetencija za sve učenike. Iako se polazi od sličnih postavki
kao i u multikulturnom pristupu (važnost razvoja i priznavanja manjinskih identiteta), manje se
naglašavaju kulturne razlike, a više njihove uzajamne veze. Naglasak nije na poučavanju, već na
interakciji. U tom smislu naglašava se prvenstveno proces zajedničkog učenja, odnosno razumijevanja
i usvajanja kulturno-specifičnih i zajedničkih vrijednosti učenika iz različitih kultura.

Horvat: Razvoj političkih i građanskih kompetencija mladih – pregled uvođenja građanskog odgoja
i obrazovanja u hrvatski obrazovni sustav
Građanska kompetencija uključuje tri međusobno povezane funkcionalne dimenzije: građansko
znanje i razumijevanje, građanske vještine i sposobnosti te građanske vrijednosti i stavove. Politička
kompetencija velikim je dijelom istoznačna pojmu građanske kompetencije, ali je terminološki
naglasak na znanjima, vještinama i stavovima o političkom sustavu, dok je kod pojma građanske
kompetencije naglašena uloga građanke ili građanina, njihovih prava i participacije.

Građanski odgoj - glavni cilj je stvoriti informiranog, aktivnog i odgovornog građanina koji
sudjelovanjem u procesu odlučivanja pridonosi razvoju demokracije i građanskog društva.
Četiri modela građanskog odgoja:
Prvi model - polazi se od pretpostavke da će učenici neizravno steći potrebna znanja i vještine kao
posljedicu ukupnog procesa školovanja u okviru skrivenog kurikuluma škole koja djeluje kao
demokratska zajednica.
Drugi model - razlikuje se od prvog po tome što građansko obrazovanje izravno smješta unutar
formalnog školskog kurikuluma, ali kao međupredmetno ili transkurikulumsko obrazovno načelo koje
treba prožimati čitav kurikulum te se provodi u obliku međupredmetnog pristupa.
Treći model - građansko obrazovanje je sastavni dio formalnog školskog kurikuluma. U ovom modelu
ukupno društveno obrazovanje učenika odvija se kroz jedan školski predmet u koji su integrirane
spoznaje iz područja sociologije, politologije, ekonomske i pravne znanosti. Građansko obrazovanje
inkorporirano je kao bitan segment takvih predmeta.
Četvrti model - građansko obrazovanje unutar formalnog kurikuluma dobiva svoje zasebno mjesto u
obliku jednog ili više školskih predmeta.