Frančesko Petrarka

Frančesko Petrarka(ital.Francesco Petrarca) je bio italijanski

pjesnik koji je pisao poeziju na narodnkn I italijanskom
jeziku.Rodjen je u Arecu, 20.jula 1304.godine, a umro je u
mjestu Arkva Petrarka, 18.jula 1304.godine.Njegova
najpoznatija djela su “Kanconijer”, “Moja tajna”,poema
“Afrika”, “Pokajnički psalmi” I druga.

Lični život
Petrarka je rođen u Arecu, u Toskani, 1304. godine. Njegov
otac se zvao Pietro di Parence. Po zanimanju je bio bilježnik u
gradu Firenci. Otac mu se sam prozvao Petrarko. Kasnije je
Petrarka preuzeo humanistički oblik ovog imena. Njegova
majka se zvala Eleta Kaniđani. U njegovom djetinjstvu
porodica se često selila. Živjeli su u Inčizi, Avinjonu i Pizi. U
ovim gradovima stekao je osnovno i srednje obrazovanje.
Studije prava pohađao je na Univerzitetima u Monpeljeu i
Bolonji. Nakon stečene diplome radio je na poslovima
dvorskog savjetnika. Kao komunikativan i učen čovjek brzo je
napredovao u karijeri. Radio je na papskom dvoru, gdje je
pokazao izuzetno poznavanje klasične kulture. Već nakon
prvih napisanih stihova na toskanskom narodnom jeziku
postao je cijenjen pjesnik. Sačuvan je veliki broj pisama koja
je pisao svojim mnogobrojnim prijateljima.Jedan od
najznačajnijih događaja u njegovom životu je njegov susret za
Laurom, 1327. godine. Tog 06. Aprila rodila se platonska
ljubav prema Lauri, nakon njihovog susreta u crkvi, u jednom
gradiću na jugu Francuske. Posvetio joj je ogroman broj
pjesama
Kanconijer (Frančesko Petrarka i Laura)
Kanconijer je velika ljubavna oda Petrarkinoj voljenoj Lauri.
Od prvog susreta sa njom, Petrarka voli. Sreo je u crkvi u
Avinjonu 1327. godine. Laura je bila udata i samim tim njemu
nedostižna.Cijeli njegov Kanconijer inspirisan je tom
platonskom ljubavlju prema njoj.Petrarka u svom djelu prati
svoju ljubavnu istoriju – od prvog susreta sa Laurom, pa i
posle njene smrti. Kanconijer je i podijeljen na dvije cjeline–
na život i trenutke dok je Laura bila živa, i na Petrarkin život i
razmišljanja poslije njene smrti, misli koje su bile
prouzrokovane tim teškim događajem. U liku Laure ostvaruje
se antički pojam kalokagatije – spoj spoljašnje i unutrašnje
ljepote. Laura je prikazana kao neko božansko biće sa
izvanrednom ljepotom i vrijednostima.
To je bio razlog zbog koga su mnogi proučavaoci Petrarkinog
djela smatrali da Laura nije ni postojala.Laurino postojanje ni
do danas nije pouzdano utvrđeno.Takve tvrdnje su postojale
još u vrijeme dok je Petrarka bio živ i on je to poricao.
Ipak, postoje izvjesne pretpostavke da se iza lika Laure krila
Laura de Noves, žena koja se 1325. godine udala za grofa Uga
de Sada. U Petrarkinom najpoznatijem djelu ređaju se pjesme
o prvom susretu sa Laurom, o tome kako se zaljubio na prvi
pogled, dati su opisi njene božanske ljepote.
Zatim slijede pjesme o njegovom bolu i patnji zbog
neuzvraćene ljubavi, bol zbog Laurine smrti, da bi se na kraju
Petrarka polako približavao ljubavlju prema Bogorodici i
božanskoj ljubavi i u poslednjoj pjesmu slavio nju kao početak
i kraj svega. Najviše pjesama zbirke Kanconijer čine
soneti.Jedan od najljepših soneta jeste Sonet broj 61 u kome
Petrarka opisuje prvi susret sa voljenom.