Dr.

Stjepan MARJĆ

FIZIKA
ZA S T U D E N T E TEH N IČK IH FAKULTETA

IP “SVJETLOST” d.d.
Sarajevo, 2002.
 Izdavač: IP “SVJETLOST” d.d., Zavod za udžbenike i nastavna sredstva

Direktor: Šefik ZUPĆEVIĆ

Za izdavača: Abduselam RUSTEMPAŠIĆ

Recenzenti: Prof. dr. Nada MARJANOVIĆ-GABELA,

Odsjek za fiziku, Pnrodno-matematiČki fakultet, Sarajevo
Prof. dr. Tatjana MIHAĆ,
Odsjek za ftziku, Prirodno-matematički fakultet, Sarajevo

Urednik: Dr. Nada ABASBEGOVIĆ

Lektor: Nada JURIĆ

Tehnički urednik: Vanda BABOVIĆ

Korektor: Mersija ĆEHIĆ

DTP: Amir ŠPICA

Štampa: “BEMUST” Sarajevo

Tiraž: 1000 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univeizitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

53(075.8)

MARIĆ, Stjepan
Fizika / Stjcpan Maiić. - Sarajcvo : Svjetlost,
2001. - 370 str. : ilustr. ; 24 cm

ISBN 9958-10-412-1

COBISS/BiH-ID 9909510

Senat Univerziteta u Sarajevu, rjeSenjem br. 01-1068/01 01 17.10.2001. godine,

ođobrio je izdavanje ovog udžbenika kao univerzitetske knjige.

Strogo zabranjeno svako kopiranje, umnožavanje i preštampavanje ovog udžbenika u

cjelini ili pojedinih njegovih dijelova, bez odobrenja izdavača.

Izdavanje ove knjige pomogli su: Ministarstvo za obrazovanje, nattku i informisanje

kantona Sarajevo i Federalno ministarstvo xa energetiku, industriju i rudarstvo.
 SADRŽAJ
*

Pređgovor................. 9
UVOD................................................................................................................... 11

1. JEDINSTVO PRIRODE........................................................................................ 13
1.1. Hijerariiija prirodnih objekata......................................................................13
1.2. Elementame čestice......................................................................................13
1.3. Četiri tipa osnovnih međudjelovanja...........................................................15
1.4. Teorija općeg jedinstva................................................................................17
1.5. Materija i energija........................................................................................18

2. FIZIČKE OSNOVE M EHANKE............................................... 20

2.1. Uvod............................................................................................................ 20
2.2. Mjerenje u fizici.........................................................................................21
2.3. Međunarodni sustav jedinica - S I.............................................................22
2.4. Skalame i vektorske fizičke veličme.........................................................23
2.5. Koordinatni sustav......................................................................................28
2.6. Materijalna točka i kruto tijelo.................................................................. 29

3. MEHANIKA MATERJJALNEČESTICE............................................................. 31
3.1. Kinematika materijalne čestice............... - ................................................. 31
3.2. Brzina materijalne točke....................... .................................................... 32
3.3. Ubrzanje materijalne točke........................................................................ 33
3.4. Vrste kinematičkih gibanja........................................................................ 35
3.4.1. Jednoliko gibanje duž pravca........................................................... 36
3.4.2. Pravocrtno jednako ubrzanogibanje.................................................37
3.4.3. Kružno gibanje.................................................................................. 38
3.4.4. Nejednoliko kružno gibanje............................................................. 41

4. DINAMIKA ČESTICE......................................................................................... 43
4.1. Uvod.... .......... ............................................................................................. 43
4.2. Prvi Newtonov aksiom............................................................................... 45
4.3. Drugi Newtonov aksiom............................................................................ 46
4.4. Treći Newtonov aksiom............................................................................. 48
4.5. Diferencijalna jednadžba gibanja............................................................... 50
4.5.1. Pravocrtno gibanje materijalne točke
pod djelovanjem konstantne sile....................................................... 5 1
4.5.2. Gibanje materijalne točke pod djelovanjem sile oblika F = F (v) . 52
 4.5.3. Pravocrtno gibanje materijalne točke
pod djelovanjem sile F = F ( t ) ......................................................... 54
4.6. Gibanje čestice u homogenom gravitacijskom polju................................. 55
4.7. Gibanje naelektrisane čestice u homogenom elekbičnom polju...............57
4.8. Gibanje naelektrisane čestice u homogenom magnetskom polju............. 59
4.9. Spektrograf masa......................................................................................... 61
4.10. Impuls sile i količina gibanja (impuls)...................................................63

5. ZAKONI OČUVANJA U PRIRODI.................................................................... 65

5-l.U vod..............................................................................................................65
5.2. Rad i energija.............................................................................. 66
5.2.1. Rad sile................................................................................................66
5.2.2. Energija.......................................... 67
5.2.3. Zakon očuvanja mehaničke energije................................................ 70
5.2.4. Potencijalno polje sila. Konzervativne sile........................... - ....... 72
5.2.5. Rad sila u gravitacijskom polju. Centralno polje sila.................... 73
5.2.6. Rad elektrostatske sile........................................................................75
5.2.7. Veza između potencijalne enetgije i sile..... ................... .............. 75
5.3. Zakon očuvanja impulsa........................... 77
5.4. Sudari tijela...................................................................................................78
5.4.1. SavrŠeno elastičan sudar.....................................................................79
5.4.2. Savršeno neelastičan sudar.................................................................81
5.5. Zakon očuvanja momenta količine gibanja............................................... 82
5.5.1. Kruto tijelo.....................................................................................— 82
5.5.2. Moment sile........................................................................................82
5.5.3. Moment količine gibanja....................................................................84
5.5.4. Zakon o očuvanju momenta količine gibanja.................................85
5.6. Snaga..................................................................................... 87

6. TITRANJE (OSCILACUE).............................. $8
6.1. Harmonično titranje................................................................ 88
6.2. Energija harmoničnog titranja............................ 93
6.3. Harmonični oscilator..................... 94
6.4. Slaganje harmoničnih titranja......................................................................95
6.5. Materaatičko njihalo (klatno).......................................................................97
6.6. Prigušcno titranje...................................................................... 99
6.7. Prisilno titranje. Rezonancija................................................. 100

7. MEHANIČKI VALOVI I ZVUK........................................................................ 103

7.1. Prostiranje valova u elastičnoj sredini....................................................... 103
7.2. Jednadžba ravnog i sfemog vala............................................................... 105
7.3. Jednadžba ravnog vala koji se prostire u proizvoljnom smjeru............ 107
7.4. Valna jednadžba.......................................................................................... 108
 7.5. Brzina prostiranja elastičnih valova............ 109
7.6. Energija elastičnog vala.............................
7.7. Interferencija valova.............................. .....
111
114
7.8. Difrakcija valova ........................
116
7.9. Stoječi valovi...............................................
117
7.10. Refleksija valova.........................................
119
7.11. Refrakcija (prelamanje) valova...................
7.12. Zvuk..............................................................
122
123
7.12.1. Zvučni valovi................................... 124
7.12.2. Brzina zvučnih valova u plinovima 126
7.12.3. Dopplerov efekt............................... 127
7.12.4. Zvučni izvori................................... 130
7.12.5. Osjećaj zvuka.................................. 132
7.12.6. Jačina zvuka..................................... 133
7.12.7. Apsorpcija zvuka.............................. 135
7.12.8. Ultrazvuk............................... 136

8. TOPUNA.,_.......................................................................................
.140
8.1. Uvod................................................................ ; .............
,140
8.2. Temperatura...............................................................
,142
8.3. Idealan plin. Plinska jednadžba......................................... 143
8.4. Avogardrov zakon, Dahonov zakon i zakon ekviparticije...... 147
8.5. Barometarska formula........................................................... 149
8.6. Boltanannov zakon.................................. . 151
8.7. Maxwellova raspodjeia molekula idealnog plina po brzinama. 152
8.8. Raspodjela molekula idealnog plina po eneigijama................. 157
8.9. Termodinamika....................... '
158
8.9.1. Uvod.......................................... 158
8.9.2. Rad i toplina................................................................. 159
8.93. Prvi zakon tennodinamike........................................... 161
8.9.4. Specifična toplina........................................................ 163
8.93. Drugi zakon termodinamike..................... 165
8.9.6. Entropija......................................................................... " 167
8.9.7. Entropija i vjerojatnosL.................................................... 168

9. ELEKTROMAGNETSKI VALOVI......... ................. 172

9.1. Elektromagnetski titraji (oscilacije).................... 172
9.2. Elektromagnetski spektar.................................... 176
93. Geometrijska optika............................................. . 179
93.1. Osnovni pojmovi.................................... . 180
9.3.2. Fermatov princip najmanjeg vremena.... 182
9.33. Zakoni odbijanja i prelamanja svjeflosti.... 183
93.4. Prelamanje svjetlosti kroz optičku prizmu 185
93.5. Prelamanje na sfemoj površini.................. 186
 9.3.6. Tanka optička leća (sočivo)..........................................................191
9.3.7. Centrirani optički sustav (sistem).................................................194
9.3.8. Debela ........................................................................................... i95
9.3.9. Složene leće...................................................................................I 9 6
9.3.10. Uvećanje optičkog sustava........................................................... 198
9.3.11. Nedostaci (aberacije) optičkih sustava........................................ 1 "
9.3.12. Optički instrumenti............... ........................- ..............................200
9.4. Interferencija svjetlosti............................................................................. 204
9.4.1. Interferencija svjetlosnih valova.................................................... 204
9.4.2. Interferencija svjetlosti na tankim listovima................................. 209
9.4.3. Newtonovi prstenovi....................................................................... 212
9.4.4. Primjena interferencije. Interferometri.......................................... 214
9.5. Difiakcija svjetlosti................................................................................... 217
9.5.1. Huygens-Fresnelov princip............................................................ 218
9.5.2. Fresnelove zone.............................................................................. 220
9.5.3. Fresnelova difiakcija na kružnom otvoru.....................................223
9.5.4. Fraunhoferova difrakcija................................................................ 224
9.5.5. Difiakciona rešetka........................................................................ 229
9.5.6. Diftakcija X-zraka na kristalima................................................... 230
9.6. Polarizacija svjetlosti................................................................................ 232
9.6.1. Prirodna i polarizdrana svjetlost..................................................... 232
9.6.2. Polarizacija pri odbijanju i prelamanju......................................... 234
9.6.3. Polarizacija pri dvojnom prelamanju............................................ 235
9.6.4. Vještačko dvojno prelamanje (fotoelastičnost).............................236
9.6.5. Obrtanje ravni polarizacije............................................................ 238
9.7. Fotometrija................................................................. ................................240
9.7.1. Svjetlosni fluks................................ ................- ........- .................. 240
9.7.2. Jačina (intenzitet) svjetlosnog izvora............................................ 242
9.7.3. Osvjetljenost................................................................................... 243
9.7.4. Fotometri......................................................................................... 243*

10. SPECIJALNA TEORIIA RELATTVNOSTI................................................. 245

10.1. Michelsonov eksperiment......................................................................... 245
10.2. Galilejev princip relativnosti.................................................................... 248
10.3. Spccijalna teorija relativnosti................................................................... 249
10.4. Galilejeve transformacije.......................................................................... 250
10.5. Lorentzove transformacije....................................................................... ;251
10.6. Posljedice Lorentzovih transformacija.................................................... 253
10.6.1. Istovremenost događiya u različitim sustavima referencije....... 253
10.6.2. Dužina tijela u različitim sustavima referencije.........................254
10.6.3. Trajanje događaja u različitim sustavima.... ...............................255
10.6.4. Slaganje brzina............................................................................. 256
10.6.5. Dopplerov efekt za svjetlost........................................................ 257
10.7. Relativistička dinamika...................... .....................................................259
 11. TOPLINSKO ZRAĆENJE................................................................................. 264
11.1. Kirchhoffov zakon...................................................................................... 265
11.2. Stefan-Boltzmannov i Wienov zakon........................................................269
11.3. Rayleigh-Jeansova formula........................................................................ 271
11.4. Planckova formula........................ 272
11.5. Optička pirometrija....................................................................................:275
11.5.1. Rađijacioni pirometar..............................................................:.....275
11.5.2. Pirometar qaja................................................................................ 276
11.5.3. Kolor pirometar..............................................................................277

12. KVANTI ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA (FOTONI).....................278

12.1. Zakočno rendgensko zračenje....................................................................278
12.2. Fotoelektrični efekt..................................................................................... 281
12.3. Fotoni.......................................................................................................... 285
12.4. Comptonov efekt........................................................................................ 286

13. BOHROVA TEORUA ATOMA.........................................................................289

13.1. Zakonitosti atomskih spektara....................................................................289
13.2. Rutherfordov model atoma........................................................................291
13.3. Bohrovi postulati........................................................................................ 292
13.4. Franck-Hertzov eksperiment......................................................................293
13.5. Elementama (Bohrova) teorija vodikovog atoma.................................... 295
13.6. Karakteristični spektar rendgenskog zračenja.......................................... 299

14. KVANTNOMEHANIČKI MODEL ATOMA................................................... 301

14.1. Valna priroda čestica. De Broglieva relacija........................................... 301
14.2. SchrOdingerova jednadžba..........................................................................303
143. Fizikalno značenje valne funkcije.............................................................307
14.4. Čestica u jednodimenzdonalnoj beskonačno dubokoj
potencijalnoj jami ....................................................................................... 308
14.5. Jeđnodimenzionalni harmonijski oscilator................................................312
14.6. Heisenbergova relacija neođređenosti...................................................... 313
14.7. Kvantnomehanička teorija vodikovog atoma............................................315
14.8. Kvantni brojevi...........................................................................................316
14.9. Paulijev princip isključenja. Periodni sistem elemenata......................... 319

15. OPTTČKl KVANTNI GENERATOR. LASER................................................. 322

15.1. Stimulirana emisija..................................................................................... 322
15.2. Princip rada lasera......................................................................................324
15.3. Rubinski laser.............................................................................................326
15.4. Helij-neonski laser......................................................................................327
15.5. Primjena lasera. Holografija....................................................................... 3 2 8
16. FIZIKA JEZGRE (NUKLEARNA FIZIKA).....................................................331
16.1. Sastav i karakteristike atomske jezgre......................................................331
16.2. Masa i energija veze jezgre.......................................................................333
16.3. Priroda nukleamih sila................................ 334
16.4. Radioaktivnost.............................................................................................336
16.5. Zakon radioaktivnog raspada.....................................................................339
16.6. Cijepanje jezgre (fisija)..............................................................................341
16.7. Nukleami reaktor....................................... 343
16.8. Termonukleama reakcija (fuzija)...............................................................345
16.9. Kontrolirana fuzija......................................................................................346

17. ELEMENTARNE ČESTICE..............................................................................349

17.1. Uvod............................................................................................................ 349
17.2. Kozmičko zračenje.....................................................................................351
17.3. Metode promatranja elementamih čestica.................................................352
17.4. Klase elementamih čestica.........................................................................354
17.5. Čestice i antičestice....................................................................................356
17.6. Teorija velikog ujedinjenja........................................................................361
17.7. Teorija velike eksplozije i teorija velikog ujedinjenja............................ 365

DODATAK
Važnije konstante..................................................... .......................................... 369
Jedinice SI ...........................................................................................................370

t
 PREDGOVOR

Ovaj udžbenik je namijenjen studentima tehničkih fakulteta, a nastao je

na osnovu predavanja koja autor izvodi dugi niz godina na Mašinskom i
Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu.
Cilj ovog udžbenika je da fiziku prikaže kao jedinstvenu znanost koja
se zasniva na relativno malom broju fundamentalnih zakona, a koji poopćavaju
ogroman broj eksperimentalnih činjenica. U tom cilju posebno se ističe uloga
zakona održanja u suvremenoj fizici, kako klasičnih zakona održanja energije,
količine kretanja, naelektrisanja, tako i specijalnih zakona održanja u mikros-
vijetu.
U suvremenim uvjetima brzog razvoja znanosti i tehnike, inženjeri se
sve češće susreću s tekovinama modeme fizike (nukleama tehnika, tranzistor,
mikroprocesor, laser, i dr.), pa za njih nije toliko važno poznavanje velikog
broja fizičkih fenomena, koliko usvajanje fundamentalnih fizičkih zakona i
mogućnost njihove primjene.
Fiziku obično dijelimo na tzv. klasičnu fiziku koja se razvijala do 1900.
godine i modemu fiziku, koja je nastala početkom XX stoljeća i razvija se
još i danas. Klasična fizika proučava pojave iz makrosvijeta tj. pojave koje
možemo "vidjeti” i direktno mjeriti. Kretanje takvih tijela opisuje klasična
Nevvtonova mehanika, a električno polje klasična ili Maxwellova elektrodi-
namika. Krajem XIX stoljeća opažaju se pojave (fotoefekt, toplotno zračenje,
Michelsonov eksperiment i dr.) koje klasična fizika ne može objasniti. Tako
se javlja, modema fizika koja obuhvata teoriju relativnosti i kvantnu fiziku.
Kvantna fizika obuhvata pojave u svijetu atoma (mikrosvijet) pri čemu se
brišu granice između korpuskule i fizikalnog polja, kao dva oblika materije.
Mikročestici se, pored korpuskulamih osobina, pridružuju i valne osobine.
Specijalna teorija relativnosti proučava kretanje tijela, čije brzine nisu male
u usporedbi s brzinom svjetlosti.
Studenti tehničkih fakulteta tokom studija izučavaju dijelove klasične
fizike u posebnim predmetima (mehanika, termodinamika, elektrotehnika, i
dr.) tako da su te oblasti u ovom udžbeniku svedene samo na osnovne zakone,
a težište je prebačeno na oblasti koje su neophodne za praćenje modeme
fizike. Značajno mjesto dano je fizikalnoj optici čije su metode, zahvaljujući

• 9
laseru, dobile vodeće mjesto u tehnici mjerenja. Također, su istaknute prak-
tične primjene fizičkih pojava koje imaju primjenu u strojarstvu (ultrazvuk,
fotoelastičnost, laseri , holografija, i dr.).
Želim se zahvaliti svojim suradnicama dr. Rajfi Musemić i mr. Gordani
Omanović, koje su svojim sugestijama i primjeđbama, pomogle da ovaj udžbe-
nik postigne odgovarajuću kvalitetu.
Na kraju autor će biti zahvalan svim studentima i ostalim čitaocima na
ukazanim propustima.

Sarajevo, juna 2000. godine Autor

 UVOD

Promatrana ljuđskim okom materija pokazuje beskrajnu raznovrsnost i

zadivljujuću složenost organizacije. Ideja da se iza takve spoljašnosti krije
jedinstvena struktura, da je ustrojstvo prirode bazirano na malom broju os-
novnih zakona i fundamentalnih sastavnih dijelova, dovela je stare Grke do
postulata o postojanju elemenata kao što su zrak, voda ili vatra, kasnije do
atoma. Poslije mnogobrojnih kontroverzi tijekom XIX stoljeća, atom je postao
eksperimentalno potvrđena realnost; međutim, daleko od toga da je nedjeljiv
(značenje grčke riječi atom os). Ispostavilo se da je sastavljen od elektrona
koji se kreću oko masivnog jezgra, koje je opet sastavljeno od neutrona i
protona.
Prije samo tridesetak godina izgledalo je da su ta tri elementama sastojka
dovoljna da se izgradi čitava materija, u svim njenim oblicima. Danas pak,
dok se elektron i dalje smatra elementamom česticom, pokazalo se da su
neutroni i protoni složeni od još elementamijih objekata, kvarkova. N a skali
koja se mjeri miiijarditim dijelovima milijarditog dijela m etra nemoguće je
sa sigumošću tvrditi da i kvark nije složena čestica. Fizičari bi bili oduševljeni
pronalaskom jo š jednog nivoa elementamosti. Spisak poznatih čestica je tako
dugačak i tako ga je teško interpretirati da bi svako otkriće koje bi omogućilo
pojednostavljenje tog spiska dočekano raširenih ruku.
Fizikalne jednadžbe koje opisuju elementame čestice imaju osobinu da
uvijek daju dva rješenja suprotnih predznaka. Naprimjer, elektronu one pridm-
žuju “antielektron” (pozitron), koji je sasvim “materijalan” kao i elektron, ali
im a suprotan pozitivan naboj. Svakom neutrinu odgovara antineutrino, kvarku
- antikvark.
Antimaterija, sastavljena od antičestica, može se stvoriti od obične ma-
terije u akceleratorima. Problem je u tome što antičestice “žive” veoma kratko
vrijeme: u kontaktu s materijom dolazi do anihilacije, transformacije u dmge
čestice.
Odsustvo antimaterije u opservabilnom Svemira jedna je od velikih zago-
netki kozmologije. Mnogobrojne su indicije da je u početku Svemir bio si-
metričan, sa jednakim sađržajem materije i antimaterije. Kako je došlo do
toga da je naš Svemir sastavljen isključivo od materije?

• 11
 1. JEDINSTVO PRIRODE

1.1. H IJE R A R H IJA PR IR O D N IH OBJEKATA

Stoljetna istraživanja dovela su do sadašnjih spoznaja o prirodnim ob-

jektima koji okružuju čovjeka. Prema sadašnjim saznanjima hijerariiija pri-
rodnih objekata je slijedeća:
• elementame čestice, '
• jezgra,
• atomi,
. moiekule,
• makroskopska tijela (kristali, tekućine, plinovi, plazma)
• planete,
• zvijezde,
• galaksije i
• Svemir.
Čovjek je u interakciji s makroskopskim tijelima i on je, također, jedan
objekt. Čovjek kao istraživač uvijek nastoji da istraži prirodu u njezinim
ekstremnim manifestacijama najmanjim (mikroskopskim) i najvećim (mak-
roskopskim). Svaka veza u lancu makroskopsko tijelo-atom-jezgro-elemen-
tama čestica značajan je putokaz u stjecanju našeg znanja. Značajno je napo-
menuti da se mi tradimo da pratimo ovaj lanac u suprotnom pravcu od čestica
do makroskopskih objekata (pokušavajući da na osnovu osobina čestica koje
su zadane odredimo osobine agregata, tj. makroskopskog tijela) problem obr-
nutog promatranja prilično je kompliciran. Stoga, danas još uvijek nema kon-
zistentne teorije koja opisuje tekuće stanje materije.

1.2. E L E M E N T A R N E Č E S T IC E

Elementame čestice su najprostija osnbvna struktura poznata do danas.

Međutim, to ne znači da imaju proste osobide. Ponažanje elementamih čestica
je opisano pomoćli provjerenih fizikalnih teorija, teorije relativnosti i kvantne
teorije.

13
 Kao što je poznato elementanie čestice (izuzev fotona) dijele se u dvije
gnipe:
. hadroni i
. Ieptoni.
Hadroni sadrže barione i mezone koji su opet složeni na slijedeći način:
Barioni (proton, neutron, hiperoni)
Mezoni (7t-mezoni, i K-mezoni)
Leptoni se mogu predstaviti kao:
elektron (e) i elektron neutrino (v,)
LEPTONI » m io n (p) i mion neutrino (v^)
^ '" » 'ta u lepton (x) i tau neutrino (v^)
Međutim grupa hadrona sadrži i dvije velike grupe rezonanci:
« barion rezonance i
. mezon rezonance.
Do sada je otkriveno preko 300 rezonanci. Ovo posljednje izaziva po-
dozrenje znanstvenika, je r je ukupan broj čestica tako velik. Da li su one sve
elementame? Ovo pitanje je aktualno čak i danas. Kao što je ustanovljeno
60-tih godina, hadroni se mogu grupirati u ođređene familije koje imaju skoro
identične osobine. Osobine takvih čestica dovode do pretpostavke da hadroni
imaju zajedničku strukturu, tj. sastoje se od sitnijih elementamih čestica koje
su nazvane kvarkovi. Prema ovoj hipotezi barioni su sastavijeni od tri kvarica
(antibarioni također od tri antikvarka). Svi mezoni su formirani od jednog
kvaika i antikvarka. Svi hadroni koji su poznati mogu se izgraditi postulira-
njem postojanja samo tri tipa kvarkova.
U početku kada je bio konstruiran kvark model hadrona, kvarkovi su
tretirani kao čista matem adčka struktura koja pribavlja vrlo zgodnu predstavu
hadrona.
Međutim, kasniji eksperimenti, raspršenja visoko energetskih elektron#
na jezgram a, otkrili su postojanje točkastih naboja unutar jezgra. Prirodno,
ove eksperimentalne činjenice su prihvaćene kao dokaz za postojanje kvark-
ova. Kvarkovi nisu identificirani u slobodnom stanju do sada, teoretska razma-
tranja navode na saznanje da kvarkovi ne mogu egzistirati u slobodnom stanju.
Prema najnovijim istraživanjima smatra se da postoji šest tipova kvarkova.
Kvarkovi u i d (od engleskog up i down — gore, dolje) udružuju se u
grupe po tri - da bi formirali protone i neutrone. Kvarkovi su misteriozne
čestice sa neobičnim osobinama. Prvo, oni posjeduju ne cijele električne na-
boje: 2/3 i -1 /3 naboja protona. Dalje jo š nitko nije opazio izoliran kvark,
jedino postoje grupe od po dva ili tri kvarka (točnije: kvark + antikvark, tri
kvarka, tri antikvarka). No, kvaricovi n i d nisu jedini, priroda je načinila
replike osnovnog kvarteta kvarkova i leptona. Drugu familiju čine kvaikovi

14
c i s (na engleskom charm - začaranost, šarm; strangeness - čudnost, stranost)
i dva leptona, mion p i mionski neutrino v^.
Treća familija sastoji se od kvarkova b i t {beauty/bottom , truth/top),
tau-leptona x i odgovarajućeg neutrina vr
Dvanaest fundamentalnih čestica? Ne baS sasvim, je r se svaki kvark
pojavljuje u tri oblika - “boje” (obično se uzima crvena, žuta i plava), što
daje ukupan broj 24. Tu još nisu uračunati foton, bozoni W, Z i gluoni -
prenosnici međudjelovanja elementamih čestica.

Tabela 1.1.
------------------- j
Fundamentalni sastojci materije Prenosioci sila

kvarkovi leptoni
“običnoj”
visoldm energijama materiji

u-kvarkovi elektroni 'to foton

u

d-kvarkovi elektronski co
neutrino 1 *«> W-bozoni
h

c-kvarkovi mion «> Z-bozon

u materiji koja

4>
mionski
postoji na

s-kvarkovi neutrino

t-kvarkovi tau J3
t/i

tau gluoni
b-kvarkovi neutrino
1
Gluoni, fotoni i teški bozoni su čestice koje služe kao nosioci interakcija.
Sve interagirajuće čestice možemo predstaviti kao neku vrstu “igre” s loptom.
Kvarkovi međudjeluju tako što “dobacuju” gluone jedan drugom. Fotoni se
izmjenjuju u interakciji električki nabijenih čestica. Dok su teški bozoni odgo-
vomi za spori raspad čestica i za ekstremno slabe interakcije.

1.3. Č E T E R I T IP A O S N O V N IH M E Đ U D JE L O V A N JA

Kao što je sva stabilna materija izgrađena od samo četiri osnovne čestice
(dva kvarka i dva leptona), dovoljne su četiri sile da bi se opisali svi fizikalni
fenomeni. Prva i najpoznatija sila je sila gravitacije odgovoma za privlačenje
nebeskih tijela. Druga, elektromagnetska sila, je ne samo osnova funkcioni-
ranja električnih i elektronskih uređaja nego također i optičkih i kemijskih
pojava. Elektromagnetske sile zadržavaju elektrone u okolini jezgra. Ostale

15
dvije sile, ili interakcije, manifestiraju se na malim udaljenostima u jezgru
atoma (10'15m), nazivaju se nukleame.
Slaba interakcija, tako je nazvana jer izaziva neke veoma spore procese
kao što je radioaktivni raspad jezgra urana, i djeluje u unutrašnjosti zvijezda.
Što se tiče jake interakcije, ona povezuje kvarkove unutar jezgra.
Prema intenzitetu međudjelovanja u odnosu na nukleamu (jaku) silu,
intenzitet ostalih sila dat jc u tabeli 1 2 .

Tabela 1.2.
SUa Ođgovoma za Intenzltet
Nukleama (jaka) jezgro 1
Elektromagnetska atom 10'J
Nukleama (slaba) radioaktivni raspad io-'4

Gravitaciona Sunčev sistem io-40

Sve ove sile mogu se interpretirati kao rezultat razmjene izvjesnih čestica.
Gravitoni, koji još nisu detektirani, su prijenosnici gravitacione sile; elektro-
magnetsko međudjelovanje je rezultat razmjene fotona; tri bazonska prijenos-
nika W+, W i Z° nosioci su slabe interakcije, a gluoni jake. Dakle, elektron
ostaje u blizini jezgra jer bez prestanka apsoibira (ili emitira) foton što ih
emitira (ili apsoibira) jezgro. Bozoni prijenosnici upamju se kako međusobno
tako i sa kvaricovima, mijenjajući kvark d u kvark u, tj. neutron (udd) u proton
(uud).
Razmjena gluona medu kvarkovima vezana je za postojanje dmgog tipa
naboja, nazvanog “boja”. Upravo žbog toga kvarkovi i gluoni, koji su indi-
vidualni nosioci boje (odatle naziv “Kvantna kroraodinamika”) ne mogu bi|i
izolirani nego se uvijek udružuju u grupe po dva ili tri na takav način da
njihove boje “miješanjem daju bijelu”...
Četiri osnovne sile dovoljne su za objašnjenje svih prirodnih fenomena.
Jaka interakcija odgovoma je za stabilnost atomskog jezgra, a slaba za njegov
radioaktivni raspad. Dok su ove sile kratkog dosega (lO '15 m), elektromag-
netske, koje drže na okupu elektrone oko jezgre i gravitacione koje održavaju
planete na oibitama oko zvijezda, imaju beskonačan doseg.
Nevvtonova teorija gravitacije upravo je proslavila 300 godina postojanja.
Elektromagnetizam je djelo škotskog fizičara J. C. Maxwella iz 1864. Teorija
elektroslabih interakcija pojavila se šezdeseđh godina u radovima dvojice
Amerikanaca, S. Glashowa i S. Weinberga i jednog Pakistanca Abdus Salama.
Godine 1963. M. Gell Mann iznio je hipotezu o kvarkovima.

16
 1.4. TEORIJA OPĆEG JEDINSTVA
Uvijek težiti ka jednostavnosti. To bi trebalo biti geslo teorijske fizike.
Po uzoru na Maxwella, koji je povezao elektricitet i magnetizam, fizičari su
objedimli elektromagnetsko i slabo međudjelovanje. Oni su na putu da tako
dobivenu elektroslabu teoriju udmže sa teorijom jakih međudjelovanja. Prob-
lem je što se takva unifikacija, ako postoji, može manifestirati tek na izuzetno
visokim energijama koje nažalost, nikad neće biti dostupne u akceleratorima
čestica (1015 GeV odnosno IO28 K).
Na sreću, zakoni kvantne fizike omogućuju pristup takvim energijama i
bez akceleratora. Ako se pokaže pravilnom teorija “velike unifikacije” bit će
istovremeno i veliko pojednostavljenje jer će se onda kvarkovi i leptoni moći
promatrati kao ravnopravni članovi jedinstvene familije fundamentalnih čes-
tica. Odatle do razmižljanja o općoj teoriji jedinstva koja obuhvata i gravitaciju
samo je jedan korak.
Prema najboljim aktualnim teorijskim modelima, umjesto četiri funda-
mentalne sile koje sada zapažamo, pri rađanju Svemira postojala je samo
jedna. Poslije velike eksplozije (Big bang theory) koja se desila prije 1010
godina Svemir je bio sabijen u “malu” užarenu kuglu visoke temperature (1032
K), kako je koncentracija energije postepeno opadala prvobitna materija i
jedinstvena sila izdiferencirale su se i dovele do današnjeg Svemira punog
raznovrsnosti i složenosti.

Tabel» 1 J.

, Energija (GeV)___________»02________________1015 1019

t Temperatura (K)__________ 1015_____________ 102*_______________1032

Vrijeme od. velilce io*« 10-35 IO-40
I eksplozije(s)____________ |________________ __________________ j0!

17

P
 Velika unifikacija predviđa da se na visokim energijama kvarkovi i lep-
toni mogu transformirati jedni u drage. To znači da, naprimjer, proton načinjen
od kvarkova, može se spontano raspasti na lakše čestice tako da se jedan od
njegovih kvarkova pretvori u lepton. Međutim, vjerojatnost da se to desi
veoma je mala, proračun daje za očekivanu vrijednost života protona (oko
1030 godina), što je neusporedivo vede od starosti našeg Svemira (oko 10'°
godina). Ipak ako je to statističko predviđanje točno, moiala bi se promatra-
njem 1031 protona opaziti poneka dezintegracija protona u toku jedne godine.
Dakle, potrebno je napraviti uređaj sa velikim brojem protona (često se koriste
voda i željezo, kao relativno jeftini materijali) duboko ispod površine zemlje
u nekom napuštenom rudniku ili ispod planine (da bi se izbjegli kozmički
zraci koji također izazivaju reakcije u detektora) i čekati. Još nigdje na svijetu,
pa ni u ogromnom bazenu smještenom u jednom radniku u Japanu, nije opažen
raspad protona. Bazen sadrži 33000 t vode i nalazi se na dubini 1000 metara
ispod planine Ikenoyama. Detektor Kamioka, morao bi registrirati spontani
raspad bar jednog protona pomoću ultraosjetljivih fotodetektora.

1.5. MATERIJA I ENERGIJA

Prije samo pedesetak godina istraživanja u fizici čestica obavljala su se
u laboratorijima sa svim skromnim sredstvima. Otkriće neutrona 1932. je
koštalo tek nekoliko tisuća dolara. Danas, akcelerator SSC (superprovodnički
super-udarač) čija se izgradnja planira u SAD predstavlja investiciju od 6
milijardi dolara.
Zašto ubrzavati čestice? Ovaj trend ka gigandzmu posljedica je jednog
jednostavnog fizikalnog principa: da bi neki objekt danih dimenzija bio op-
servabilan potrebno ga je “osvijetliti” svjetlošću čija je valna dužina uspore-
dive veličine. Vidljiva svjetlost, sa valnom dužinom reda mikrometra, dovoljna
je za razlučivanje detalja te veličine. Da bi se išlo dalje u proučavanju materije,
da bi se “vidjeli” protoni ili čak kvarkovi, potrebno je imati “svjetlost” mnogo
kraće valne dužine, to jest mnogo veće energije. To se postiže ubizavanjem
u vakuumu snopova nabijenih čestica (elektrona ili protona) do brzina bliskih
brzini svjetlosti.
Ubrzavanje nabijenih čestica vrši se djelovanjem električnog polja. Ubr-
zane visokim naponom čestice mogu dostići energije reda 100 GeV, što omo-
gućava da se opaze detalji strukture reda 10'18 m. Dok je prvi ciklotron kon-
strairan 1930. godine imao u promjera 2 metra, budući američki SSC imat
će obim od 84 km.

18
 Većina čestica stvorenih u akceleratorima imaju izuzetno kratko vrijeme
života i mogu se otkriti samo zahvaljujući tragovima njihovog raspada. Ogrom-
ni detektori koji se u tu svrhu koriste vjerojatno su najsloženije mašine koje
je čovjek ikad konstruirao. Radi se o mjehurastim komorama, posudama napu-
njenim tekućinom pod malim tlakom u kojoj čestice po prolasku ostavljaju
trag od mjehurića plina ili o plazmenim komorama sa plinom između elektroda
gdje prolazak nabijene čestice izaziva električno pražnjenje. Ovi sistemi pove-
zani su sa moćnim magnetima koji su raspoređeni oko mjesta sudara. Detektori
svake sekunde skupljaju veliki broj informacija, koje obrađuje kompjuter.
Usprkos velikih selekcija potrebno je i nekoliko godina za analizu eksperi-
mentalnih rezultata.
Isprobavani su različiti oblici akceleratora. Geometrija prstena omogućuje
progresivnu akceleraciju, paketi čestica mogu se ubrzavati više milijuna puta
prije sudara. Na nesreću, nabijene čestice gube zračenjem energiju kad se
kreću zaknvljenom putanjom. Da bi se minimizirao taj parazitski efekt kon-
struirani su prsteni velikih radijusa i do 15 km. Kod lineamog akceleratora
taj problem ne postoji ali je tehnika ubrzavanja znatno složenija, jer Čestica
prolazi kroz urelaj samo jednom.
Da bi se izbjegli problemi sa veličinom kružnih akceleratora, danas se
intenziviraju istraživanja usmjerena na razvoj lineamih akceleratora. Kada se
istraže sve mogućnosti, ostaje nam da se okrenemo najvećem postojećem
laboratoriju: Svemira. Enetgije koje se oslobađaju u neutronskim zvijezdama
i kvazarima neusporedivo su veće od onih u akceleratorima. Astrofizika se
sve više udražuje sa fizikom čestica u potrazi za tajnama materije.

19
 2. FIZIČKE OSNOVE MEHANIKE

2 .1 . U V O D

Fizika je fijndamentalna prirodna znanost; ona proučava opća svojstva i

zakone kretanja materije, počevši od gibanja tijela pa sve do strukture i svoj-
stva fizikalnog polja i prostora. Fizičari nastoje otkriti zakone o ponašanju
materije u raznim uvjetima i dobivena saznanja primijeniti u tehnologiji i
tehnici. Riječ fizika dolazi od grčke riječi <pucn£ (fisis), što znači priroda i
zato se, dugo vremena, fizika zvala filozofija prirode.
Tvar (supstanca) je jedan od osnovnih oblika materije; sva tijela u prirodi
izrađena su od tvari. Fizikalno polje (npr. gravitacijsko, električno itd.) također
je jedan oblik materije. Materija se nalazi u neprestanom kretanju; ona prelazi
iz jednog oblika u drugi, i pri tome ostaje neuništiva i sačuvana. Prostor i
vrijeme također su oblici materije i vezani su uz njeno kretanje jer se sve
promjene materije odvijaju u prostoru i vremenu.
Veza fizike i ostalih prirodnih znanosti vrlo je velika i, ponekad, je teško
naći granicu između fizike, kemije i biologije. Modema fizika i kemija toliko
se isprepliću da se danas kemija može gotovo smatrati posebnom granom
fizike. Modema biologija, posebno njena grana biofizika, također je tijesno
povezana s fizikom i kemijom. *
U fizici postoje dvije metode: eksperim entalna i teorijska. Eksperi-
mentalna metoda bazira se na eksperimentu i mjerenju. Nekad je lakše doći
do određenog fizikalnog zakona teoretski, pomoću matematike, a zatim ga,
eventualno, provjeriti eksperimentom. Ako eksperiment potvrdi neku teoretsku
pretpostavku, tada se on prihvaća kao prirodni zakon; ako je obori, tada se
ta pretpostavka mora promijeniti tako da bi bila u skladu sa mjerenjem.
S obzirom na ove metode, fizika se može podijeliti na eksperimentalnu
i teoretsku fiziku. Teoretska fizika matematički razvija i povezuje fizikalne
zakone, dok eksperimentalna fizika izvodi rezultate iz iskustva. Matematika
je vrio važno oruđe fizičara. Ona nam služi da prikažemo fizikalne zakone u
konciznoj i jasnoj formi, da ih povezujemo i jedan iz drugog izvodimo.

20
 2.2. MJERENJE U FIZICI

Mjerenje je osnova svih prirodnih znanosti, pa i fizike, koja je tipična

eksperimentalna znanost. Engleski fizičar i matematičar W. Thomson, lord
Kelvin (1824-1907), istakao je važnost mjerenja ovim riječima:
“Kad ono o čemu govorite možete izmjeriti i izraziti brojevima, tada
znate nešto o tome; kada to ne možete izmjeriti, tad a je vaše znanje
oskudno i nedovoljno...”
Pri istraživanju u fizici prvo moramo uočiti neriješeni problem koji je
od znanstvenog interesa. Zatim precizno mjerimo. Mjerenja ponavljamo ne-
koliko puta da bismo što više smanjili pogrešku mjerenja. Rezultate mjerenja
unosimo u tablice ili pohranjujemo na magnetsku traku kompjutera. Zatim
slijedi analiza eksperimentalnih podataka, fizikalno objašnjenje eksperimenta
i pronalaženje fizikalnih zakona. Mjerenje fizikalnih veličina ustvari je uspo-
ređivanje fizikalne veličine koju mjerimo sa odgovarajućom standardnom is-
tovrsnom veličinom, tzv. jedinicom.
Fizikalna veličina opisuje kvalitativno i kvantitativno neku mjerijivu oso-
binu fizikalnog stanja ili procesa. Ona omogućuje definiranje fizikalne pojave
i njeno opisivanje u matematskom obliku pomoću odgovarajućih jednadžbi.
Fizikalne veličine su npr. put, vrijeme, bizina, rad, energija, itd. Fizikalne
veličine označavaju se malim i velikim slovima latinske abecede i grčkog
alfabeta. Oznake fizikalnih veličina dogovoreni su na međunarodnom nivou.
To su većinom početna slova engleskih i latinskih naziva. Tako npr. simbol
za brzinu je v (velocity, velocitas), vrijeme t (time, tempus), sihi F (force) rad
W (work) itd.
Fizikalni zakoni se mogu precizno izraziti i pomoću fizikalnih jednadžbi
koje povezuju fizikalne veličine u tom zakonu. Mjeriti neku veličinu znači
odrediti broj koji pokazuje koliko puta ta veličina sađrži u sebi istovrsnu
veličinu dogovorom uzetu za jedinicu. Za neku fizikalnu veličinu nije dovoljno
poznavati samo njenu brojčanu vrijednost, već i njenu jedinicu. Svaka se
fizikalna veličina može izraati pomoću dva faktora, tj. brojčanom vrijednošću
i oznakom mjeme jedinice.

A = {A ) [A], (1-1.)
gdje su {A} brojčana vrijednost i [A] mjema jedinica.

21
 23. MEĐUNARODNI SUSTAV JEDINICA - SI
Fizikalne veličine mogu se podijeliti na osnovne i izvedene, a ista podjela
važi i za mjeme jedinice. Osnovne fizikalne veličine su one koje ne možemo
jednu iz druge izvesti, već ih moramo definirati. Sve ostale, izvedene, možemo
izvesti iz osnovnih. Osnovne i izvedene jedinice čine sustav jedinica.
N a XI zasjedanju Generalne konferencije za utege i mjere (Conference
Generale des Poids et Mesures-CGPM) 1960. prihvaćen je Međunarodni sus-
tav mjemih jedinica, tzv. SI (Systeme Intemational d'Unites) koji je prihvaćen
u cijelom Svijetu.
Dogovorom je odabrano sedam fizikalnih veličina iz kojih se izvode sve
ostale. Osnovne fizikalne veličine i osnovne jedinice Međunarodnog sustava
date su u tabeli 2.1.

Tabela 2.1

Veličina Oznaka Mjema jedinica Područje fizike

Duljina l metar (m)
Masa m kilogram (kg) mehanika
Vrijeme t sekunda (s)
Tennodinamička temperatura T kelvin (K) toplina
Jakost električne struje / amper (A) elektricitet
Jakost svjetlosti / kandela (cd) fotometrija
Količina tvari n mol (mol) atomska fizika

1. Duljina ,
Jedinica duljine je m etar. Metar je duljina koju u vakuumu pređe svjetlost
za vrijeme od 1/299 792 458 sekunde.

2. M asa
Jedinica mase je kfiogram. Kilogram je masa međunarodnog etalona
kilograma koji se čuva u Međunarođnom uređu za utege i mjere u Sevresu
kraj Pariza.3

3. Vrijeme
Jedna sekunda je trajanje od 9 192 631 770 perioda zračenja koje nastaje
pri prijelazu elektrona između dvaju hiperfinih nivoa osnovnog stanja atoma
Cs*33.

22
 4. Jakost električne struje
Stalna električna struja ima jakost jeđnog am pera (A) ako, prolažeći u
svakom od dva paralelna, ravna, beskonačno dugačka vodiča, zanemarivo
malog presjeka, razmaknuta jedan metar u vakuumu, uzrokuje između njih
silu od 2-10-7 — (Njutna po metru duljine).
m
5. Termodinamička tem peratura
Jedinica termodinamičke (apsolutne) temperature je kelvin (K). Jedan
kelvin (K) je termodinamička temperatura koja je jednaka 1/273,16 dijelu
termodinamičke temperature trojne tačke vode.

6. Jakost svjetlosti
Jedinica jakosti svjetlosti je kandela (cd). Jedna kandelaje jakost svjet-
losti koju u okomitom pravcu zrači površina od 1/600 000 m2 cmog tijela na
temperaturi skrućivanja platine pod tlakom od 101 325 Pa.

7. Količina tvari
Jedinica za količinu tvari je mol. Jedan mol je količina tvari koja sadrži
toliko jednakih čestica (molekula, atoma, elektrona, iona i sl.) koliko ima
atoma u 0,012 kg izotopa ugljika 6C 12.

2.4. SKALARNE I VEKTORSKE FIZIČKE VELIČINE

Fizičke veličine prema svojoj prirodi mogu se razvrstati na skalame,
vektorske i tenzorske. Skalari su one veličine koje su potpuno određene
brojnom vrijednošću i odgovarajućom jeđinicom. Takve veličine su: masa,
vrijeme, temperatura, rad itd. Vektori su one fizičke veličine koje su potpnno
određene njihovom veličinom, pravcem i smjerom. Takve veličine su: sila,
brzina, ubrzanje itd. Tenzorske veličine su određene sa tri vektora. Takve
veličine su naprimjer: tenzor inercije, tenzor viskoznosti, tenzor đeformacije
i dr.
Vektor predstavljamo usmjerenom dužinom (u odgovarajućem mjerilu)
koja daje iznos vektora, dok smjer strelice pokazuje smjer vektora. Vektorsku
fizikalnu veličinu označavamo malom strelicom iznad simbola v , dok iznos
vektora (brojnu vrijednost) označavamo samo slovom bez strelice: v, a često
i ovako: |v|. Vektore možemo obilježavati i velikim slovima, koja označuju
početak i kraj vektora (npr. AB na crtežu 2.1.).

23
 Crtež 2.1.

Vektori su kolinearni ako su im pravci nosioci paralelni. Pritom vektori

mogu biti jednakog ili suprotnog smjera. Kolineame vektore jednakog iznosa
i smjera smatramo jednakim. To znači da vektore smijemo pomicati po pravcu
nosiocu i paralelno translatirati jer im se pri tome ne mijenja ni iznos ni smjer.

Zbrajanje vektora
Zbroj đvaju vektora 3 i b opet je vektor c :
č =a +b . (2.1.)
Grafički, vektore zbrajamo tako da početak drugog vektora paralelnom
transformacijom dovedemo na kraj prvog: rezultanta je vektor koji ide od
početka prvog do kraja drugog vektora, c rt 2.3.

Uočite da vektorski zbroj

nije isto što i algebarski, jer iz-
nos vektora jč| nije općenito
jednak zbroju iznosa |i| i | i | ,
c = a + b samo kada su smje-
rovi vektora 5 i b isti, inače
c < a + b.

24
 Ako imamo više vektora, grafički ih zbrajamo na isti način: kraj jednog
dovedemo na početak drugog, početak trećeg na kraj drugog itd. Rezultanta
je vektor koji spaja početak prvog i kraj posljednjeg vektora. Tako dobivamo
vektorski poligon (mnogokut). Pri tome redoslijed crtanja nije bitan.
Drugi način zbrajanja vektora je pomoću metode paralelograma. Vektori
a i b određuju paralelogram (crt. 2.4). Dijagonala paralelograma je rezul-
tantni vekton
5 =5 +b. (2.2.)
Iznos rezultante možemo izračunati upotre-
bom kosinusova poučka

c = -Ja2 +b2 +2ab-cos<p , (2.3.)

gdje je cp kut između vektora a i b . Smjer rezul-

tante možemo odrediti kutom 0.
b2 +c2 - a 2
cosO = (2.4.)
2bc
Oduzimanje vektora
Oduzimanje vektora svodi se na zbrajanje. Razlika a - b dvaju vektora
5 i b je vektor č , koji nastaje zbrajanjem vektora a i vektora - b (crt. 2.5).
Negativni vektor - b po iznosu je jednak vektoru b , kolinearan je s njim, ali
je suprotnog smjera.

Crtež 2.5.

Dakle:
č = a - b = 5 + {-b). (2.5.)
Da bismo vektor b oduzeli od vektora a , početak oba vektora dovodimo
u istu točku: razlika a - b je vektor koji ide od kraja vektora b do kraja
vektora a.

25
 Množenje vektora
Vektor a množi se pozitivnim skalarom a tako da mu se iznos pomnoži,
a smjer ostaje isti. Pri množenju negativnim skalarom (a<0), smjer vektora
suprotan je smjeru vektora a .
č - a a. (2.6.)

Vektorski produkt
Vektorski produkt č dvaju vektora a i b označava se č = « x j . To
je vektor okomit na oba vektora. Njegov smjer određuje se pravilom desne
ruke. Prstima ruke idemo kraćim putem od prvog do drugog vektora i palac
nam određuje smjer vektorskog produkta č . Iznos vektorskog produkta jednak
je produktu iznosa jednog i drugog vektora i sinusa ktrta među njima (odnosno
površini paralelograma čije su stranice a i b ):
c = a b sina. (2.7.)

Crtež 2.7.

20
 Za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije, tj.

a x b =-b x a . (2.8.)
Da bismo izračunali vektorski produkt možemo množiti komponente
vektora tj.
a x b = { a xi + ayj + azi č ) x ( b xi + byj +bzk )

a x b = axby( I * j ) + axbz (7 x k ) + ay bx ( j x i ) +
+ aybt ( j x k ) + azbx ( k x l ) + azby ( k x j ) ,
gdje smo uzeli u obzir da je i x i = ] x j = k x k = 0 . Sad prihvatimo
dogovor da ćemo upotrebljavati desni koordinatni sustav tj. I x ] = k ,
i x k = —j , j x k = i , pa dobivamo da je vektorski prođukt jednak

a x b =(ay b: - a zb ) i +(azbx- a xb])j + (axby - aybj)k . (2.9.)

Vektorski produkt također možemo izračunati koristeći Sarrusovo1 pra-
vilo:
i j
a x b = 2 10.)
( .
bx bv
Skalarni produkt
Produkt dvaju vektora čiji je rezultat skalama veličina zove se skalami
produkt. Skalami produkt vektora a i b označava se simbolom a b , a jednak
je umnošku iznosa obaju vektora i kosinusa kuta među njima:
? * a ■b = a b cosG. (2.11.)

1 Viđi Matematički priruČnik, I. N. BronStejn - K. A. Semendjajev.

27
 ili
a ■b =at b = a b a ,

gdje su ab = a cos0, ba = b cos0, projekcije vektora na zadanu osu, crtež 2.8.

Znači za skalami produkt vrijedi zakon komutacije

a ■b = b • a . (2.12.)

2.5. KOORDINATNI SUSTAV

Svaki vektor možemo prikazati kao zfaroj dvaju ili više vektora koje
nazivamo njegovim vektorskim komponentama. To je obratan postupak od
zbrajanja vektora. Da bi rastavljanje u komponente bilo jednoznačno određeno,
potrebno je poznavati pravce nosioce komponenata (crt. 2.9), a, pored toga,
broj komponenata mora biti jednak dimenziji prostora u kojem se vektori
nalaze.

Smjer u prostoru najčešće definiramo jediničnim vektorom čiji je iznos

jednak jedinici. Tako je jedinični vektor a0 u smjeru vektora a definiran
relacijom:

ao=~. (2.13.)
Izborom triju smjerova određenih jediničnim vektorima k^, k3 de-
finiramo koordinatni sustav u trodimenzionalnom prostoru. Izborom koordi-

5j, 2,
natnog sustava možemo svaki vektor 5 jednoznačno rastaviti u tri komponente
a a3.

a = a, + a2 + a3= «,*, + + a3k3, (2.14.)

28
 gdje su a„ at, a3 skalame kom-
ponente (projekcije) vektora 5 .
Najčešće se upotrebljava sustav
s tri međusobno okomita jedi-
nična vektora 7, j , k (crt.
2.10), tzv. Cartesijev kooidinat-
ni sustav. U Cartesijevom sus-
tavu vektor v rastavlja se u
komponente ovako:
v =vx7 + vyj + v.k , (2.14.)
gdje su vx, vy, vx skalame kom-
ponente vektora v (crt. 2.10).
Kako su osi x, y, z međusobno
okomite, veza između iznosavek-
tora v i njegovih skalamih kom-
ponenti je:
v = VvM + v , 2 . (2.15.)
U fizikalnim razmatranjima često se
pojavljuje vektor položaja (radijus vek-
tor) r koji opisuje položaj tijela (točke)
u prostoru
r = x i + y j +z k . (2.16.)
Skalame komponente radijus vekto-
ra su x, y i z (crt. 2.11), dok mu je iznos:

r - f]x2 + y L +z2 . (2.17.)

2.6. MATERIJALNA TOČKA I KRUTO TIJELO

Fizičke pojave su kompleksne tj. ne javljaju se izolirano jedna od drage,
nego uvijek skupno. Pođ određenim uvjetima neke od tih pojava intenzitetom
se izdvajaju od dragih koje se mogu smatrati sekundamim. Kad će se jedna
fizikalna pojava javiti kao primama ili sekundama zavisi od uvjeta pod kojima
se odvija. Proučavanje fizikalnih pojava se pojednostavljuje ukoliko se pod
unaprijed danim uvjetima analizira jedna od njih kao primama, a ostale kao
sekundame, potpuno zanemare. Proučavanje se pojednostavljuje uvođenjem

29
idealiziranih modela fizikalnih procesa. Naprimjer, pri razmatranju kretanja
materijalnog tijela sekundami su unutamji procesi koji se odigravaju u njemu
kao kompleksnom sustavu pa se mogu i izostaviti, a promatrati model tijela
koji je oslobođen tih sekundamih procesa. Iz tih razloga se u mehanici uvode
modeli materijainog tijela pod pojmovima: materijalne točke, apsolutno krutog
tijela, apsolutno elastičnog tijela itd.
M aterijalna točka je model tijela čiji se oblik i dimenzije u danom
razmatranju mogu zanemariti. Naprimjer, pri proučavanju gibanja planeta oko
Sunca one se mogu smatrati kao materijalne točke, čije su mase jednake
masama planeta a čije se dimenzije mogu zanemariti u odnosu na veličine
rastojanja između Sunca i odgovarajućih planeta.
Apsolutno kruto tijelo je model tijela, koje ni pod kakvim uvjetima ne
mijenja svoj oblik i dimenzije.
Mehanički sustav je model od više materijalnih točaka ili tijela koja u
općem slučaju interagiraju kako međusobno tako i sa tijelima iz drugih me-
haničkih sustava. Ukoliko postoje samo međusobne interakcije onda kažemo
da je mehanički sustav izoliran.i

30
 3. MEHANIKA MATERIJALNE ČESTICE

3.1. KINEMATIKA MATERIJALNE ČESTICE

Mehanika je dio fizike koja proučava zakone gibanja tijela, tj. vremensku
promjenu položaja tijela u prostoru. Mehanika se dijeli na kinematiku, di-
namiku i statiku kao specijalni slučaj dinamike. Kinematika (od grčke riječi
kinein - gibati) proučava gibanje, bez obzira na uzroke gibanja i na svojstva
tijela koja se gibaju, tj. ne uzimajući u obzir .njihovu masu i sile koje na njih
djeluju. Dinamika (dynamis - sila) proučava uzroke gibanja i utjecaj sile i
mase na gibanje; dinamika za razliku od kinematike, daje fizikalnu suštinu
gibanja. Statika proučava uvjete ravnoteže tijela.
Gibanje je jedan od temeljnih pojmova fizike. Prve zakone gibanja našli
su Galilei' i Newton12. Tijelo se giba ako mijenja položaj prema nekom drugom
tijelu. Da bismo tu promjenu položaja izmjerili, za okolinu vežemo određeni
referentni sustav te kažemo: tijelo se giba ako mijenja položaj prema tom
referentnom sustavu. Tako npr. putnik koji sjedi u vlaku miruje s obzirom na
referentni sustav vezan za vlak, ali se giblje s obzirom na sustav vezan za
Zemlju. Svako gibanje je relativno gibanje prema određenom referentnom
sustavu.
Ponekad se pri proučavanju gibanja mogu zanemariti dimenzije tijela i
tako čitavo tijelo predočiti jednom točkom mase m. To je tzv. materijalna
točka koju često nazivamo i česticom, odnosno sitnim tijelom. Tako npr.
vlak, automobil, raketu itd. pri proučavanju njihovog gibanja često aproksimi-
ramo materijalnom točkom. Ponekad i vrlo velika tijela predočujemo kao
materijalne točke (npr. Zemlju pri gibanju oko Sunca i sl.). Naravno nije
uvijek moguće činiti takvu aproksimaciju; npr. pri rotaciji oko vlastite osi
moramo uzeti u obzir dimenzije tijela ma kako one bile male. U takvim
problemima tijelo zamišljamo kao skup materijalnih točaka čiji međusobni

1 Galileo Galilei (1564.-1642.), talijanski fizičar i astronom, jedan od osnivača eksperimentalne

mctode. Izmcđu ostalog pronašao je zakone slobodnog pada, princip inercijc i zakon slaganja
bndna.
2 Isaac Nevvton (1643.-1727.), engleski znanstvenik, jedan od najvećih fizičara svih vremena,
postavio temelje fizike. Istovremeno s Leibnizom pronašao infinitezimalni račun.

31
razmsci ostaju uvijek stalni, tj. uvodimo aproksimaciju krutog tijela. Kruto
tijelo se dakle ne deformira kad na njega djeluju sile. Za razliku od kiutih,
realna čvista tijela deformiraju se pod utjecajem vanjskih sila, ali u većini
slučajeva, te se deformacije rpogu zanemariti i pri proučavanju gibanja upotri-
jebiti model krutog tijela.
Položaj materijalne točke najčešće od-
ređujemo pomoću njenih koordinata u pra-
vokutnom Cartesijevom koordinatnom sus-
tavu. Tako na crt 3.1. položaj materijalne toč-
ke određen je sa tri broja tj. udaljenostima x,
y i z o d koordinatnih ravnina. Umjesto sa x,
y i z položaj materijalne točke možemo odre-
diti i radijus vektorom r koji spaja ishodište
koordinatnog sustava s materijalnom točkom.
Vektor r zove se vektor položaja materijalne
točke.
Ako se materijalna točka giba, njene se koordinate mijenjaju u vremenu,
tako da ona u prostoru opisuje neku krivulju, čija je jednađžba:
r ( t ) = x ( t ) l + y(t)] + z(t)k . (3.1.)
Putanja je dakle skup svih točaka kroz koje prolazi materijalna točka
koja se giba, to je geometrijsko mjesto krajeva vektora r (t). Dio putanje koji
materijalna točka pređe za određeno vrijeme zove se put. U trenutku f, točka
je bila u položaju A, koji je ođređen vektorom položaja i j , a u trenutku t, + At
u položaju B koji je određen vektorom položaja r2 . Pri tome je put s jednak
dijelu luka putanje AB. Vektor A r = r2 — žj, koji spaja točku A i B, zove
se vektor pomaka materijalne točke. Pomak je dakle promjena vektora polo-
žaja. Pojmove pomaka i puta ne treba miješati. Pomak A r je vektor, put ks
je skalar. Očigledno As £ |r |. Jedino ako se točka giba po pravcu stalno u
istom smjeru, pređeni put jednak je iznosu vektora pomaka.

3.2. BRZINA MATERIJALNE TOČKE

Količnik promjene vektora položaja A r i intervala vremena At u kojem

je ta promjena nastala, zove se vektor srednje brzine:
Ar
v^ = - , (3.2.)
Vektor je, dakle, vektor paralelan sa pomjeranjem A r . Da bismo
odredili trenutnu brzinu u momentu t kada se materijalna točka nalazi u po-

32
ložaju A, pustimo da vremenski interval A/ teži nuli, što se matematički može
izraziti u obliku: ,_
_ .. dr
v = ltm — = — = ? . (3.3.)
/*-*> At dt
Pa kažemo, trenutna brzina v jednaka je prvom izvodu vektora položaja
pokreme točke po vremenu. Pošto je At > 0 onda prema (3.2) vektor u
procesu limesa prelazi u položaj tangente u danoj točki. Prema tome, vektor
trenutne brzine v ima pravac tangente u danoj točki putanje uperen u smjeru
kretanja točke.
U pravokutnom sustavu brzina v kao vektor ima tri komponente duž
osa: x, y i z. Da bismo odredili te komponente razložimo vektor položaja
r duž spomenutih osa i diferencirajmo ga po vremenu, prema (3.1) dobivamo:
d x - dy - dz -
— i + — j + — k. (3.4.)
dt d t J dt
S druge strane, vektor brzine v može se kao i svaki vektor rastaviti na
komponente duž koordinatnih osa i pročitati u obliku:
v =vxi +vf j +vxk . (3.5.)
Uspoređivanjem dobivamo:
dx dz
— =z . (3.6.)
dt dt

3.3. UBRZANJE MATERIJALNE TOČKE

Pri proizvoljnom kretanju točke po putanji njen vektor bnrine se mijenja.
Promatrajmo gibanje točke A po krivolinijskoj putanji crt. 3.2. Neka je brzina
točke u trenutku t, v , a u trenutku, t + At, v,. Vektor promjene brzine A v
koji se desio u intervalu vremena At jednak je razlici vektora brzina u pro-
matranim trenucima / i <+ A/, tj.
Av = v, - v . (3.7.)
Odnos vektora promjene brzine A v
i vremenskog intervala At u kome je ta
promjena nastala zove se vektor srednjeg
ubrzanja točke A:
Av
(3.8.)
At

33
 S obzirom da je At skalama veličina i veća od nule, vektor ima isti
pravac i smjer kao i vektor A v . Granična vrijednost tzraza (3.8) zove se
vektor trenutnog ubrzanja točke A u trenutku vremena, tj.
_ .. Av dv j.
a = lun — = — = v . (3.9.)
*-+o At dt
đ?
Pošto je vektor brzine v = — , uvrštavanjem ove vrijednosti u jednadžbu
(3.9) dobivamo: dt

(3.10.)

U pravokutnom koordinatnom sustavu ubrzanje d kao vektor ima tri

komponente duž osa x, y i z. Kako se vektor položaja može razložiti na
komponente F = x i + y j + z k i njihovim diferenciranjem po vremenu do-
bivamo:
„ ^ £ 7. d 2y - ~d 2z .r
a = -T T t +— - j + - r r k . (3.11.)
dt2 dt ~ d š‘
S druge strane, vektor a kao svaki vektor može se predočiti kao
5 = axi + ayj + axk . (3.12.)
Uspoređivanjem koeficijenata ispred istih jediničnih vektora dobivamo:
d 2y .. d 2z „
a=- (3.13.)
dt2 ’ '*= T ? = y ' a’ = T Š = z -
Iznos vektora ubrzanja je:

V 'č +al + a 2 • (3.14.)

Ubrzanje je vektor koji ima isti pravac kao trenutna promjena brzine.
Pošto se pravac brzine mijenja u smjem savijanja putanje, ubrzanje je uvijek
usmjereno u pravcu uđubljenosti krivulje i u općem slučaju pravac ubrzanja
nije ni tangenta niti normala na krivulju, c rt 3.3.
Ubrzanje možemo rastaviti na dvije međusobno normalne komponente:
na tangencijalno ubrzanje a, u pravcu tangente i normalno u pravcu ubrzanja
a„ u pravcu normale. Tada je

34
 5 = 3, + a„. (3.15.)
Svaka od ovih komponenti ubrzanja ima jasno definirano značenje: kada
se materijalna točka giba, može da se mijenja iznos njene brzine i ova promjena
brzine po iznosu karakterizira tangen-
cijalno ubrzanje; kod krivolinijskog
kretanja mijenja se i pravac vektora br-
zine, pa promjena brzine po pravcu ka-
rakterizira normalno ubrzanje.
Promatrajmo materijalnu točku ko-
ja se kreće po krivoj liniji, c rt 3.4. U
trenutku / neka je materijalna točka u A
s brzinom v , a u trenutku /, = / + A/,
materijalna točka je na mjestu B s brzi-
nom v,. Pri čemu je A v = v, - v =
= Av„ + Av,
Vektor ukupnog ubrzanja je po definiciji
- Av Av .. Av,
a = lim — = lim — - + lrra — - (3.16.)
Čt-+Q A f A/ At-*Q &

Uzimajući u obzir da za A/ —> 0, A0' —» A0, R x -+ R, dobivamo Av„ =

A.y
vA0 i A 0 = — . Tada su komponente ubrzanja:
_ Av, dv _
a, = lim —“ ■= —
*-+o A/ dt

a = lim = — lim — = — n0.

" &-*o A/ Ro>-*oAt R
Ukupno ubrzanje

(3.17.)

3.4. VRSTE KtNEMATIČKIH GIBANJA

Pojmovi vektora položaja, brzine i ubrzanja i njihovi odnosi omogućuju
potpuno određivanje gibanja materijalne točke bez poznavanja uzroka toga
gibanja. Dakle, za poznavanje gibanja točke potrebno je znati slijedeće funk-
cionalne ovisnosti od vremena:

r = r (/), v = v(/), a = a(t). (3.18.)

35
 Sr—
*
obzirom da ■postoje
■'
određeni odnosi između funkcija (3.18), naprimjer,
v = — , a = — , itd., za poznavanje gibanja točke dovoljno je znati bar jednu
od funkcija navedenih u jednadžbi (3.18). Ostale se funkcije mogu dobiti
matematičkim postupcima koji ovise od relacija koje vezuju spomenute funk-
cije.
Prema obliku fiinkcije u jednadžbi (3.18) gibanja materijalne točke dijele
se na:
• Prema obliku putanje na gibanja duž pravca i gibanja duž krive linije,
specijalan slučaj kružno gibanje.
• Prema brzini gibanja na jednoliko i promjenljivo gibanje.
• Prema ubrzanju gibanja na jednako ubrzana gibanja (odnosno uspo-
rena) i nejednako ubrzana (odnosno usporena) gibanja.

3.4.1. Jednoliko gibanje duž pravca

Najjednostavnije gibanje je jednoliko gibanje po pravcu. Za poznavanje
ovog gibanja potrebno je definirati položaj tog pravca u prostoru u odnosu
na koordinatni sustav i odrediti zakon puta.
Položaj pravca u odnosu na dati koordinatni
sustav određen je vektorom položaja jedne
točke tog pravca i jediničnim vektorom kao
što je pokazano na c rt 3.5. Obilježimo ras-
tojanja A^A = j . U tom slučaju vektor po-
mjeranja točke A u odnosu na A^ bit će:
A»A = » t 0 . (3.1St)
Položaj pokretne točke A u svakom tre-
nutku bit će određen jednadžbom:

r = r0 +s(t)x0. (3.20.)
Ovo je vektorska jednadžba pravocrtnog gibanja. Brzina ovog gibanja
određuje se diferenciranjem jednadžbe (3.20) po vremenu tj.

vr„ (3.21.)

jer su r0 i r 0 konstanmi vektori u odnosu na koordinatni sustav. Prema

gomjoj jednadžbi vektor brzine vt0 je stalan vektor po pravcu i smjeru, njegov
iznos zavisi od promjene puta u toku vremena tj.

36
 ds
(3.22.)
dt
Integriranjem jcđnadžbe (3.22) dobivamo pređeni put u toku vremena
s = vt+ C , (3.23.)
gdje je C konstanta integracije i određuje se iz početnih uvjeta. Naprimjer,
za / = 0 neka je s = s0 tada je i C = a0 pa će jednadžba imati oblik

(3.23.)

Crtež 3.6.

N a c rt 3.6 dati su s-t i v-t dijagrami za jednoliko pravocrtno gibanje.

Put je lineama funkcija vremena; koeiicijent smjera tog pravca (tga) ovisan
je o brzini tijela. Budući da je brzina konstantna, v-t dijagram je pravac
paralelan s osi t, površina ispod tog pravca (iscrtkani pravokutnik) predstavlja
pređeni put u vremenu t^ - tv

3.4.2. Pravocrtno jednako ubrzano gibanje

Mnoga ubrzana ili usporena gibanja (ubrzanje ili kočenje automobila,
slobodni pad itd.) možemo dobro aproksimirati ovim gibanjem. Kod ovog
gibanja vektori pomjeranja, brzine i tangencijalnog ubrzanja su istog smjera
i pravca. Pošto je
a = — = const. (3.24.)
dt
Integriranjem gomje jednadžbe dobivamo
v = af + C,. (3.25.)
Neka je za t = 0, v = vc tada je C, = v0 pa jednadžba (3.25) dobiva oblik
v = a/ + v0 (3.26.)

. 37
koja predstavlja zakon promjene bizine u toku gibanja točke. Pošto je brzina
prvi izvod puta po vremenu gomju jednadžbu možemo napisati u obliku:

ili
Jds = Jatdt + Jv0dt
odakle, integriranjem dobivamo:
s = —ar2 + v0/ + C , . (3.27.)
2
Neka je za to t = 0, s = s0 tada je C2 = s0 pa prethodnu jednadžbu možemo
napisati u obliku:
s = ^ a f J + v0f + s0 . (3.28.)

Na crt. 3.7 grafički su predočene funkcije puta, brzine i ubrzanja pra-

vocrtnog jednako ubrzanog gibanja.

Crtež 3.7.

Eliminirajući vrijeme iz relacije (3.26) i (3.28), dobivamo vezu izm^tu

puta i brzine: ____________
v = i j 2 a ( s - s 0) + v Z . (3.29.)

3 .4 3 . K ružno gibanje
Kada ubrzanje materijalne točke nema isti pravac kao brzina, već s brzi-
nom zatvara kut različit od nule, materijalna točka uvijek će se gibati po
zakrivljenoj liniji. Kosi hitac je jedan primjer takvog gibanja. Drugi primjer
je kružno gibanje.
Gibanje materijalne točke po kružnici je gibanje u ravni. Neka kružnica
leži u (x.y) ravnini Cartesijevog koordinatnog sustava (crt. 3.8). Položaj ma-
terijalne točke možemo opisati Cartesijevim koordinatama x i y ili polamim

38
koordinatama r i <p. Kako je putanja kružnica, y
iznos radijus vektora r je konstantan, te se pri
gibanju mijenja samo polama koordinata <p.
Veza između Cartesijevih i polamih koordi-
nata materijalne točke je:
X
x = r costp (3.30.)
y = r sinq>.
Kut q> se obično izražava u radijanima i jed-
Crtež 3.8.
nak je omjeru luka s i polumjera r

q> = - ( r a d ) . (3.31.)
r
Puni kut (360°) ima 2rt radijana, tako da je:

(3.32.)
Iz relacije (3.31) slijedi izraz za prevaljeni put:
s = <pr.
Deriviranjem puta s po vremenu, dobiva se tzv. obodna (linearna) br-
zina v:
(3.33.)
gdje je
co = —r
dt '
kutna brzina. Jedinica za kutnu brzinu je rad s '1 ili s '1, budući da dopunsku
jedinicu rad često ne pišemo.
Kutna brzina je vektor; njen iznos je izražen fotmulom (3.33) dok joj je
po definiciji smjer na pravcu osi rotacije i određen je pravilom desne ruke.
Ako prsti desne ruke slijede materijalnu točku, palac pokazuje smjer co.
Pravac kretanja kutne brzine uvijek je okomit na ravnicu kruženja. Obod-
na brzina v uvijek je okomita i na vektor r i na vektor čo (crt. 3.9). Kut
između r i v je Jt/2, tj. sina = 1. Zbog toga relacija (3.33) može se vektorski
napisati kao:
3C..5

• 39
 — = © = const. <3.35.)
dt
Integriranjem izraza (3.35) dobiva se lineama ovisnost kuta o vremenu:

cp = cp0 + ti)t, (3.36.)

gdje je cp0 kut u vremenu t = 0.
Za opisivanje jednolikog kružnog gibanja korisno je definirati frekvenciju
i vrijeme potrebno za jedan puni krug-period. Očito je za jednoliko kružno
gibanje:
<o = 2nf, T =y . (3.37.)

Jednoliko kružno gibanje je zapravo ubrzano gibanje, jer se pri njemu

stalno mijenja smjer obodne brzine, crt. 3.10, iako joj iznos ostaje konstantan.
Iznos promjene brzine |Av| jednak je Av = vAq>. Podijelimo li obje strane
ove relacije sa At uz granični prijelaz At —> 0, dobivamo iznos vektora ubrzanja
koji mijenja smjer brzine:
Av vAcp
ar = lun — = lim — —= vco. (3.38.)
&>-*oAt a/-*o A/
Ova akceleracija ima smjer prema središtu kružnice i, zbog toga, zovemo
je radijalna (normalna) ili centripetalna akceleracija.
Ako sa -F0 označimo jedinični radijus vektor usmjeren prema središtu
kružnice, izraz (3.38) za radijalnu akceleraciju možemo pisati vektorski:

ar = -rxo2F0 = - — r0 = 5 x v , (3.39.)

gdje smo različite oblike za radijalnu akceleraciju dobili kombiniranjem izraza

(3.33) i (3.38).

40
 3.4.4. Nejednoliko kružno gibanje
Pri nejednolikom kruženju iznos obodne brzine nije više konstantan već
se mijenja s vremenom. Zbog toga je ukupna akceleracija sastavljena od
radijalne akceleracije ar i tangencijalne akceleracije a ,. Radijalna je kom-
ponenta ukupna akceleracije u smjeru - r , dok je tangencijalna akceleracija
komponenta akceleracije u smjeru tangente.
Tangencijalna akceleracija nastaje zbog promjene iznosa obodne brzine:
dv da
= — = —1— - = r — = m , (3.40.)
dt dt dt
gdje je
d 2ip
(3.41.)
~dtr
kutna akceleracija (ubtzanje). Jedinica kutne akceleracije je rad s'2. Ako
kutnu akceleraciju definiramo kao vektor čiji je iznos ođređen formulom
(3.41), dok joj je smjer okomit na ravan kruženja, tada relaciju (3.40) možemo
napisati i u vektorskom obliku:
a,=axr (3.42.)
Pri jednolikom gibanju po kružnici <5 = const, odnosno a = 0 te je i
tangencijalna akceleracija nula. To je i jasno: jer se pri takvom gibanju brzina
čestice mijenja samo po smjeru, dok je iznos konstantan. Pri nejednolikom
kružnom gibanju postoji i radijalna i tangencijalna akceleracija. Prva od njih
ima sm jer-ž^, dalde prema središtu kružnice, dok je đruga u smjeru tangente:
one su dakle okomite jedna na drugu. Ukupnu akceleraciju 3 dobivamo ako
vektorski zbrojimo ove dvije akceleracije:
5 = 3, + ar . (3.43.)
Poseban slučaj nejednolikog kružnog gjbanja je gibanje s konstantom
kutnom akceleracijom ( a = const.). Zakone takvog gibanja možemo dobiti iz
formule (3.41) uzimajući u obzir da je a = cpnst. i da je u trenutku t = 0, kut
cp = 0, a oo = 0J0. Integrirajući izraz zfo = ad t dobivamo:
• t
j J
dco = a d t,
»o 0
odnosno
© = a t + ©0. (3.44.)
Daljnjim integriranjem izraza (3.44) napisanog u obliku 3<p = (a t + co0)dt
dobivamo izraz za kut:

41
 9 r t t

Jd(p =J(a/+ <o0)dt =Jatd t + J<o0A,

odnosno
q) = ic u 2+<a0/ + <p0. (3.35.)
Ovi izrazi analogni su izrazima za pravocrtno gibanjc. Tablica pokazuje
formalnu analogiju među formulama pravocrtnog i kružnog gibanja. Ako u
formule pravocitnog gibanja umjesto s, v i a uvrstimo <p, <d, a dobivamo
formule kružnog gibanja.

Pravocrtno gibanje Knižno gibanje

ds d<p
<a = —
v~Tt dt
d*s d 2<p
a = — 5-
d i1 CL~~dtr
s = \t+ s0 s = <o/ + <p0
1 , 1 2
s = - a r +v0t + s0 s = - a r + <a0r + <p0

v2 = 2 as + v^ v2 =2a<p+<aJ

■»

42
 4. DINAMIKA ČESTICE

4.1. UVOD
U kinematici smo proučavali zakone gibanja bez obzira na uzroke koji
su to gibanje proizveli. Sada ćemo proučiti dinamiku koja razmatra fizikalne
uzroke gibanja. Osnova dinamike su tri Nevvtonova aksioma1, koje je još
1686. formulirao engleski fizičar Isaac Newton. Iz tih aksioma može se izgra-
diti tzv. klasična i]i Newtonova mehanika.
Newtonova mehanika izvrsno opisuje makroskopske pojave, dakle tijela
dimenzija većih od atoma i molekula, te brzine mnogo manje od brzine svjet-
losti. Za opisivanje mikrosvijeta (atoma i molekula) moraju se primijeniti
zakoni kvantne mehanike, a za velike brzine upotrebljavaju se zakoni rela-
tivističke mehanike (Einsteinova teorija relativnosti).
Osnovne fizikalne veličine dinamike su sila i masa. Iz svakodnevnog
života znamo što je sila: kad guramo ili vučemo neki predmet, kad istežemo
elastičnu oprugu, kažemo da djelujemo silom.
U fizici silu opisujemo pomoću nj'enog djelovanje. Ako jedno tijelo do-
vodi u kretanje drugo tijelo, onda se ovo prvo ponaša kao uzrok za kretanja
drugog tijela, odnosno ova đva tijela međudjeluju (interagiraju). Fizička veli-
čina kojom se mjere interakcije između tijela naziva se sila. Djelovanje sile
može biti dvojako:
• sila može ubrzati ili usporiti neko tijelo; tj. promijeniti mu stanje
gibanja,
• sila može promijeniti oblik tijela (deformacija).
U dinamici se proučava samo prvo djelovanje sila, tj. sila kao uzrok
promjene stanja gibanja nekog tijela. Drugo djelovanje sile, deformaciju tijela,
možemo upotrijebiti za mjerenje sile. Jedan od najjednostavnijih načina mje-
renja sile je pomoću dinamometra. To je elastična opruga jednim krajem
učvršćena na vrhu pod djelovanjem sile. Što je veća sila koja djeluje na
dinamometar to će se opruga više produljiti; mjereći produljenje, može se

1 Aksiom je osnovni zakon koji se ne đokazuje.

43
mjeriti sila. Produljenje opruge pod utjecajem vanjske sile lineamo je u gra-
nicama elastičnosti opruge i može se prikazati izrazom:
F = k A/, (4.1.)
gdje je F sila koja djeluje na oprugu, A/ produljenje opruge, a k tzv. konstanta
opruge.
Danas je poznato da postoje četiri osnovna tipa međudjelovanja među
česticama (molekulama, atomima, te elementamim česticama). To su gravi-
tacijska sila, elektromagnetska sila, sila slabe interakcije i sila jake interakcije.
G ravitacijska sila djeluje između tijela po Newtonovom zakonu gravi-
tacije:
F =-y 2 r0> (4.2.)
r
gdje su m, i m2 mase tijela koje međudjeluju a r, rastojanje između centara
masa tih tijela, y = 6,67-10- ' 1 Nm^kg’2 gravitacijska konstanta, r0 jedinični
vektor. Intenzitet gravitacijskih sila razmjeran je masama tijela a opada sa
kvadratom rastojanja između njih. Uslijed toga, ove sile dolaze do izražaja
kod tijela velikih masa, kao što su nebeska tijela, i djeluju na velikim rasto-
janjima.
Elektrom agnetske sile potiču uslijed međudjelovanja naelektrisanih (na-
bijenih) tijela. Ukoliko su naelektrisanja u relativnom mirovanju, interakcija
je izražena tzv. Coulombovom1 silom:
1
F =± (4.3.)
4ne0
gdje s u q x i q2 naelektrisanjaar-rastojanje između centara tih naelektrisanja,
= 8,85-lCT12 Fm"1 dielektrična konstanta vakuuma.
Ukoliko se naelektrisanje kreće u magnetskom polju B , na njega djeluje
magnetska sila:
F = q{v x B) (4.4.)
gdje je v brzina naelektrisanja, q naboj a B magnetska indukcija. Ako osim
magnetskog, na naboj djeluje i električno polje, ukupna elektromagnetska
(Lorentzova) sila je vektorski zbroj električne i magnetske sile:
F = qE + q{yxB ). (4.5.)
Međudjelovanje između molekula, atoma kao i sile unutar atoma su
elektromagnetske prirode, koje dolaze do izražaja na relativno malim rasto-

1 Charles Augustin Coulomb (1736-1806), trancuski inženjer.

44
janjima. Intenzitet elektromagnetskih interakcija je mnogo puta veći od in-
tenziteta gravitacijskih.
Nuklearne sile djeluju između čestica atomskog jezgra bez obzira na
njihovo naelektrisanje. Nukleame sile djeluju na malim rastojanjima, oko
10*15 m i velikog su intenziteta, većeg i od elektromagnetskog.
Masa je svojstvo svakog tijela koje određuje njegovo ponašanje pri djelo-
vanju sile: što je masa tijela veća ono je tromije (inertnije), to ga je teže
ubrzati ili usporiti, tj. promijeniti mu stanje gibanja. Masa je mjera tromosti
(inercije) tijela. Kvantitativna mjera za inerciju predstavlja fizikalnu veličinu
koja se zove masa. Ova fizikalna veličina određuje inertna i gravitacijska
svojstva tijela.
Na osnovu gomjeg zaključka, masa se ne može definirati kao količina
tvari (materije), jer je materija općenitiji pojam od mase. Masa se ne može
smatrati ni kao količina tvari, jer svaka tvar posjeduje veliki broj različitih
svojstava, a inercija je samo jedna od njih. Prema tome pod pojmom mase
treba podrazumijevati mjem tromosti tijela.

4.2. PRVI NEWTONOV AKSIOM

Još je Galilei uočio da tijelo na koje ne
djeluju vanjske sile ostaje na mim ili se giba
jednoliko po pravcu. Da pokrenemo tijelo koje
mimje potrebna je određena sila; također, ti-
jelo koje se giba jednoliko po pravcu ostat će
u tom stanju gibanja sve dok na njega ne dje-
luje neka vanjska sila. Kuglica na horizontal-
noj ravni bez trenja gibat će se (beskonačno
dugo) jednoliko čim je jednom stavimo u pok-
re t Svojstvo tijela da održava svoje stanje gi-
banja ili mirovanja zovemo ustrajnost, tromost
ili inercija.
Proučavajući Galileieva razmatranja, do- Isaac Newton
šao je Newton do svojeg prvog aksioma1.
Svako će tijelo ostati u stanju miro-
vanja ili jednolikog gibanja po pravcu sve dok pod djelovanjem vanjskih
sila to stanje ne promijenL

1 Osnovne zakone (aksiome) o gibanju tijela Newton je postavio je 1687. godine u djelu “Phi-
losophiae naturalis principia mathematica” (Matematički zakoni prirodne znanosti).

45
 Prvi Nevvtonov aksiom se često zove i princip ustrajnosti (tromosti ili
inercije). Položaj tijela određujemo s obzirom na neko drugo tijelo (okolinu)
izborom referentnog sustava. Prvi Newtonov aksiom ne važi u svakom refe-
rentnom sustavu. Tako npr. kuglica koja miruje na stolu U vlaku koji se giba
jednoliko po pravcu pomaknut će se čim taj vlak zakoči ili ubrza iako na nju
okolina pri tom ne djeluje.
Sustavi u kojima važi prvi Nevvtonov aksiom su inercijalni sustavi;
prihvaćanjem ovog aksioma ograničili smo se na opisivanje pojava u inerci-
jalnim sustavima.
Postojanje inercijalnih sustava potvrđuje se eksperimentalno (sa odre-
đenom točnošću), tako naprimjer, iz astronomskih opažanja i izračunavanja
ubrzanja nebeskih tijela, ustanovljena je inercijalnost heliocentričnog sustava.
Odnosno, Sunčev sustav se kreće po inerciji ka centru naše Galaksije.
Svaki sustav koji miruje ili se giba jednoliko po pravcu s obzirom
na neki inercijalni sustav opet je inercijalni sustav. M irovanje i jednoliko
gibanje po pravcu ravnopravni su. Tijelo koje u jednom inercijalnom sus-
tavu miruje u drugom inercijalnom sustavu može mirovati ili se gibati jed-
noliko po pravcu.

4 3 . DRUGI NEWTONOV AKSIOM

Prvi aksiom opisuje ponašanje točkastog tijela kad na njega ne djeluju
druga tijela ili kad je rezultanta sila nula. Drugi aksiom opisuje kako se ponaša
tijelo kad na njega djeluje određena vanjska sila F.
Iz iskustva je poznato, a i brojni pokusi mogu potvrditi, da je akceleracija
tijela proporcionalna sili i ima smjer sile. Konstanta proporcionalnosti između
sile i akceleracije je masa tijela m : ,
F = m a. (4.6.)
Masa je mjera za inerciju (tromost) tijelar što je masa tijela veća, to je
za isto ubrzanje potrebna veća sila. Masa koja se pojavljuje u relaciji (4.6.)
naziva se, upravo zbog tog svojstva, tromom masom tijela. Ovu vezu između
sile, mase i akceleracije zovemo drugi Nevvtonov aksiom u nerelativističkom
obliku ili jednadžba gibanja. Napisan u ovom obliku 2. Newtonov aksiom
vrijedi u granicama valjanosti Newtonove mehanike, tj. za brzine mnogo
manje od brzine svjetlosti i zato se i zove nerelativistički. Pomoću jednadžbe
(4.5.) možemo izvesti jedinicu za silu
[^] = [m] [a] = lkg • Im s'2= lkg • ms'2= 1N.
Jedinica za silu je dakle 1 njutn (N). 1N je sila koja tijelu mase 1 kg
daje ubrzanje od 1 m/s2.

46
 Da bismo općenito foimulirali 2. Newtonov aksiom, potrebno je definirati
kollčinu gibanja tijela1 (Impuls). To je vektorska veličina jednaka produktu
mase i brzine:
p —m v. (4.7.)
Newtonova formulacija drugog aksioma, prevedena na današnji jezik
fizike, glasi:
Brzina promjene količine gibanja proporcionalna je sili i zbiva se u
pravcu te sile:
F =4 (* .v )» f. (4.8.)
dt ' dt
Ovako napisan 2. Newtonov aksiom vrijedi i za velike brzine (usporedive
s brzinom svjetlosti); zato se formula (4.8.) često zove relativistički oblik
drugog Newtonovog aksioma. Formula (4.8.) prelazi u (4.6.) u slučaju kad
su brzine tijela malene u usporedbi s brzinom svjetlosti (v « c ) . U tom slučaju
masa tijela je konstanma, tc je:
d(mv) dv
F= •• — 171-------- = ma (4.9.)
dt dt
Ova jednadžba predstavlja diferencijalnu jednadžbu gibanja tijela, u kojoj
je F rezultanta svih interakcija tijela mase m sa svim drugim tijelima, a 5
ubrzanje tijela u odnosu na neki inercijalni sustav.
Prvi i drugi Newtonov aksiom su neovisni jer prvi konstatira svojstva
tijela,adrugikarakteriziragibanjetj£elapoddjelovanjemsile.Zaslučaj F = 0
na osnovu jednadžbe (4.9.) je i — = 0 odakle slijedi v = koiist. uz pret-
postavku da je fimkcija v određena u intervalu u kojem je F = 0. Odnosno,
ova činjenica daje suglasnost spomenutih aksioma a ne njihovu zavisnost.
Jednadžba (4.9.) predstavlja drugi Newtonov aksiom u vektorskom obliku.
Odgovarajuće skalame jednadžbe dobivaju se množenjem jednadžbi (4.9.) sa
jediničnim vektorima koordinatnih osa, i , j i k .
_ dvr d 2x
- m
dr
dvv da.y
= m ---ir (4.10.)
dt2

Fz

1 Teoretski fizičari često količinu gibanja nazivaju impulsom, pa je potrebno obratiti pažnju pri
čitanju literature, na impuls i impuls sile.

47
 M asa i težina. Težina tijela G je sila kojom tijelo djeluje na horizontalnu
podlogu ili na objesište u slučaju da je obješeno. Težina tijela uzrokovana
silom teže, usmjerena je vertikalno prema dolje i iznosi:

G = mg (4.11.)
gdje je g * 9,81 m/s2, akceleracija sile teže.

4.4. T R E Ć I N E W T O N O V A K S IO M

U prvom i drugom Newtonovom aksiomu govori se o sili ili silama koje

djeluju na određeno tijelo, ne vodeći računa o izvorima tih sila. Pošto sila u
krajnjem slučaju karakterizira interakciju dva tijela, njihova uloga pri interak-
ciji se definira trećim Newtonovim aksiomom koji glasi:
Svakom djelovanju (akclji) uvijek je suprotno i jednako protudje-
iovanje (reakcija). Djelovanja dvaju tijela jednog na drngo uvijek su
jednaka i protivnog sm jera.
Treći Newtonov aksiom kao i prva dva potiče iz uopćavanja eksperi-
mentalnih činjenica. Naprimjer, ako tijelo A (Zemlja) mase mA djeluje na
tijelo B (kamen) mase m^, silom F AB crt. 4.1., onda će i tijelo B djelovati
na tijelo A silom F AB. Ove sile su jednake po iznosu i pravcu a suprotnog
su smjera, pa se može napisati:

= (4.12.)
Jedna od ovih sila F BAt recimo^ zove sc a k d ja i njena napadna točka
je u tijelu B (kamenu), odnosno sila F BA napada tijelo B. Druga sila tj. F AB
zove se reakcija, njena napadna točka je u tijelu A (Zemlji) koje napada.
Koju, od spomenutih sila, ćemo nazvati akcijom a koju reakcijom s fizičkog
stanovišta je sasvim svejedno, jcr su obje bile iste prirode. Pod djelovanjem
sila F ba i F ab, tijelo B i tijelo A
mogu promijeniti stanje gibanja (di-
namičko djelovanje sile) ili pak izvr-
šiti kakvu deformaciju svog oblika
(statičko djelovanje sila).
Karakteristike gibanja tijela pod
djelovanjem sile određene su drugim
Newtonovim aksiomom po kojem, u
našem primjeru, tijela dobivaju ubr-
zanja:

48
 - =-&±-
aB ^BA 1 5a = ^
mA
dakle prema jednadžbi (4.12.) dobivamo:
m. .
m*aB = ~mKaK ili aB = - —A-
m*
odnosno
(4.13.)
mk
Dakle, oba tijela mijenjaju stanje gibanja (dobivaju ubrzanja) zbog uza-
jamnog djelovanja, samo je ta promjena, prema jednadžbi (4.13.) obmuto
proporcionalna masi tijela. U našem primjeru, masa kamena je zanemarivo
mala u odnosu na masu Zemlje, pa je uslijed toga njegovo ubizanje aB vrlo
uočljivo svakom promatraču. S druge strane, promjena gibanja Zemlje uvje-
tovana međudjelovanjem sa kamenom zanemarivo je malena zbog mB/mA pa
se ne može konstatiratj nikakvim instrumentom, mada u stvamosti postoji.
Treći Newtonov aksiom može se ilustrirati i
direktnim ili statičkim međudjelovanjem tijela. Na 5
primjer, ako na stol stavimo teg, c rt 4.2., teg će
djelovati na stol silom Q čiji je pravac vertikalan
a smjer na niže (ka centru Zemlje). Napadna točka
sile Q će se nalaziti na stolu. S dmge strane, stol
će djelovati na uteg silom R čiji je pravac i iznos 5
isti kao kod sile Q samo suprotnog smjera. Na-
Citež 42.
padna točka sile R nalazit će se u utegu.' Na os-
novu trećeg Nevvtonovog aksioma za ovaj primjer
možemo napisati:
Q + R = 0. (4.14)
Jednadžba (4.14.) ne predstavlja uvjet djelovanja dvije jednake sile na
jedno tijelo, jer ove sile djeluju na različita tijela (stol i uteg), pa se sila po
tijelu pojedinačno razlikuje od nule. Prema tome, treći Newtonov aksiom
izražava jednakost sila koje djeluju na različita i usamljena tijela, pa se svako
od njih nalazi pod djelovanjem samo jedne sile, koja mu saopćava ubrzanje
prema relaciji (4.13.). Znak minus, ujednadfti (4.13.) označava da su ubrzanja
tijela istog pravca ali suprotnih smjerova.
Na osnovu razmatranja sva tri Newtonova aksioma kao jedinstvene cje-
line, za inercijalne sustave može se zaključiti slijedeće: svako ubrzanje tijela
uvjetovano je nekom silom. Svaka sila je mjera djelovanja nekih drugih tijela
na uočeno tijelo i na kraju, sile imaju karakter uzajamnog djelovanja.

49
 Aksiomi koje je formulirao Newton predstavljaju uopćavanje iskustvenih
činjenica koje su bile poznate i prije njega. Newtonova zasluga je u tome što
je on pokazao da se sva mehanička gibanja mogu opisati pomoću spomenuta
tri aksioma, uzetih kao osnova mehanike, pa se često ta mehanika zove i
Newtonova mehanika.

4.5. D IFEREN CIJA LN A JEDNADŽBA GIBANJA

Prvi i drugi Newtonov aksiom određuju odnose između kinematičke

veličine ubizanja i dinamičkih veličina, mase tijela i rezultujuće sile koja
djeluje na njega, tj.
d 2r F
(4.15.)
d t2 m
Ovoj vektorskoj jednadžbi odgovaraju tri skalarne jednad&e u pravokut-
nom koordinatnom sustavu:
d 2x Fx _ d 2y Fy d 2z Fx
(4.16.)
d t2 m ' dt2 m ' dt2 m
Iz eksperimentalnih proučavanja djelovanja neke sile na određeno tijelo,
mase m, relativnog vektora položaja r i brzine v , ustanovljeno je da u općem
slučaju sile interakcije dva tijela zavise od relativnog položaja i brzine oba
tijela, po nekom određenom zakonu, koji se može izraziti matematičkom
funkcijom u obliku:
F = F ( r ,v ,/) - (^17.)
S obzirom na jednadžbu (4.17) drugi Newtonov aksiom možemo izraziti
u obliku:
d 2r _ ,
(4.18.)
m ~dŠ = F (r >v’t >
ili
' d 2x - d 2y - d 2Z j-\
F = m\ (4.19.)
, dt1 d tl J dt2 J

Ako su poznati: rezultantna sila F = F ( r , v , t) koja djeluje na tijelo

i njegov početni položaj i brzina (početni uvjeti), onda se zadaća dinamike
sastoji u ođređivanju gibanja tijela pod djelovanjem spomenute sile.

50
 4.5.1. Pravocrtno gibanje materijalne točke pod
djelovanjem konstantne siie
Ako se materijalna točka giba duž jeđnog pravca, kaže se da je gibanje
pravocrtno. To može da bude i jedna od osa pravokutnog koordinatnog sustava,
naprimjer Jt-osa. Diferencijalna jednadžba pravocrtnog gibanja materijalne toč-
ke po jc-osi, na osnovu jednadžbi (4.18.) bit će:
d 2x J dx \
m —r r = F\ — ,t . (4.20.)
dt { dt J
Kod ovog gibanja, sila F i početni para-
metri jc0 i moraju imati stalan pravac, i to
x-ose.
Kao primjer ovakvog gibanja uzima se slo-
bodni pad materijalne točke ili vertikalni hitac
u vakuumu pod djelovanjem sile teže, koja se
može smatrati da je konstantna na malim rasto-
janjima u odnosu na poluprečnik Zemlje. Kom- Crtež 4.3.
ponente sile teže prema crt. 4.3. su: Fz = mg,
Fy = F. = 0.
Diferencijalna jednadžba gibanja u ovom slučaju prema (4.20.) je:
d 2x
m — 5- = mg = const. (4.21.)
dr
odakle,

Integriranjem dobivamo
^ = g* + Ct , (4.22.)
đt
gdje je C, integraciona konstanta koja se određuje iz početnih uvjeta gibanja.
Ponovnim integriranjem dobivamo,

x = i g r 2 +C ,/ + CJ , (4.23.)

gdje je C2 nova integraciona konstanta.

Jeđnadžba (4.23.) je opće iješenje diferencijalne jednadžbe gibanja ma-
terijalne točke pod djelovanjem sile teže. Prema veličini početne brzine razli-
kuju se tri slučaja ovog pravocrtnog gibanja: slobodni pad, hitac uvis i hitac
nadolje.

51
 Slobodni pad. Pri slobodnom padu materijalna točka počinje gibanje
bez početne brzine, tj. za t = 0, v/O) = 0 i x(0) =Xo. Za ove početne uvjete
dobivamo da je C, = 0 (4.22), a iz (4.23) C2 = x „, pa imamo:

v = ~~ = gt i x = ]-g t2 + x0, y = 0, z = 0, (4.24.)

dt 2
odnosno
vT= ^ 2 g ( x - x 0) = f i g š . (4.25.)
Hitac uvis se dobiva iz jednadžbe (4.23.) pri početnim uvjetima: za t = 0,
v(0 ) = —v0 i x(0 ) = 0 , što znači da se materijalna točka kreće suprotnom
brzinom v0 u odnosu na x-osu. Za ove početne uvjete iz jednadžbe (4.22.)
dobivamo C, = -v 0 a iz jednadžbe (4.23.) C2 = 0 pa jednadžba brzine i puta
hica uvis imaju oblik:
dx

i
x = ^ g t 2- v 0t, y = z = 0 . (4.26.)

Hitac nadolje. Kod hica nadolje materijaina točka polazi iz točke A

početnom brzinom v0, usmjerenom nadolje, u smjeiu ose-x. Za ove početne
uvjete, t = 0, v /0 ) = v0 i x(0) = *0, dobivamo da je C, = v0 i C2 = x0. Brzina
i pređeni put kod hica nadolje može se izraziti kao:

v .= f =^ v ,
i
x = ^ g t 2 +V0t + x0 . (4^7.)

4.5.2. Gibanje materijalne točke pod djelovanjem sile

oblika F = F ( v )
Kao primjer za ovo gibanje, promatrajmo gibanje materijalne točke kroz
neku otpomu sredinu. Prema eksperimentalnim podacima svaka sredina pruža
otpor izražen kao sila otpora pri gibanju nekog tijela kroz nju. Sila otpora
zavisi od fizičkih svojstava sredine, brzine gibanja i dimenzija čestice. Ako
su dimenzije i brzina čestice male, tada je sila otpora sredine proporcionalna
brzini kretanja čestice, tj.

F = -k ,v . (4.28.)

52
 Znak minus označava da je sila suprotnog
smjera, prema brzini čestice, a broj k, > 0, zavisi
od svojstava sređine i dimenzija čestice. Napri-
mjer, za kuglicu poluprečnika r, sila otpora po
Stokesu, F = - 6 n t|r v , gdje je t| - koeficijent
viskozne sredine.
Razmotrimo gibanje materijalne točke po-
četne brzine v0 u pravcu i smjeru jc-ose u otpornoj
sredini koeficijenta crt. 4.4.
Jednadžba gibanja materijalne točke za ovaj slučaj je:
d 2x
m (4.29.)
S f — l'v-
ili
dv^
- f e - a v ., (4.30.)
dt m
gdje je a = — . Razdvajanjem promjenljivih i integriranjem, dobivamo

J
ftt
dv
**r.T = - a j d t

odnosno
lnvx = - a / + C , . (4.31.)
Pošto je iz početnih uvjeta za / = 0, vx(0) = v0, onda iz (4.31.) dobivamo
da je C, = ln v^, pa slijedi
v, = v0e-"“, (4.32.)
Kako je a > 0, onda je e~txt < 1, a to znači da je vx < v,,, tj. brzina čestice
se smanjuje sa vremenom, njeno gibanje je usporeno. Integriranjem jednadžbe
(4.32.) dobivamo zakon puta u obliku:

1
f
* = v0 e~a'd t = - — e~at + C ,.
a
(4.33.)

Stavljajući za / = 0, x(0) = 0, iz jednadžbe (4.33) dobivamo: C2 = — , a

konačna jednadžba puta čestice je: a

x = ^ - ( l - e — ). (4.34.)

Kad vrijeme raste, član e~°* teži nuli, pa ukupni pređeni put čestice u
otpomoj sredini dobiva graničnu vrijednost:

x D = limx = — . (4.35.)
'-*• a

53
 4.53. Pravocrtno gibanje materijalne točke pođ
djelovanjem sile F = F ( t )
Kao primjer ovom gibanju razmotrimo gibanje naelektrisane čestice u
promjenljivom električnom polju. Neka čestica mase m i naelektrisanja e*
ulijeće u pravcu električnog polja koje se mijenja po zakonu:
E = E0 coscof. (4.36.)
gdje su E0 i ra konstantne veličine.
Ako su početni uvjeti gibanja čestice slijedeći: za t = 0, čestica se nalazi
na rastojanju x0 i ima početnu brzinu v^, u odnosu na koordinami sustav
vezan za ploče kondenzatora, crt. 4.5. Treba odrediti brzinu i položaj naelek-
trisane čestice u proizvoljnom trenutku vremena t> 0. Na česticu djeluje
elektrostatska sila čija je ovisnost od vremena t izražena jednadžbom:
F = F (t) = e E0 cosat. (4.37.)
Pošto je pravac sile F uvijek isti kao i vektora E0, a to je pravac z-ose,
onda sila F ima samo komponentu duž z-ose, pa jednađžba kretanja čestice
bit će:
(4.38.)
odnosno
(4.39.)

Integriranjem dobivamo:

- coso>fcfr=— -sincof + C ,. (4.40.)

Ponovnim integriranjem dobivamo izraz za put:

(4.41.)

Crtež 4.5.

54
 Koristeći početne uvjete dobit ćemo jednadžbe brzine i puta, gibanja
naelektrisane čestice u obliku:

v = — -sin<or + v0x i (4.42.)

ma>

x = - ^ t (1 - cosat) + x0xt + x0 (4.43.)

ma>

4 .6 . G E B A N JE Č E S T IC E U H O M O G E N O M
G R A V IT A C IJS K O M P O L J U

Ograničimo naža razmatranja na područje laboratorija, koje je maleno u

usporedbi s veličinom Zemlje, pa možemo s dobrom točnošću uzeti da je
gravitacijska sila na česticu svugdje ista po iznosu i ima isti smjer na dolje.
Ubrzanje naniže zbog te sile dano je lokalnom vrijednošću ubrzanja (obično
se uzima g « 9,81111/s2) pa sila na česticu iznosi mg. Tu silu pišemo vektorski
F = -m g • j , gdje su x, y i z osi odabrane kao na crt. 4.6.
Ako možemo ispustiti drage sile kao što je trenje, onđa iz dragog New-
tonovog aksioma dobivamo jednadžbu gibanja:
dry - d 2z
m -i + j + J J k ~ ~mS •J (4.44.)
d tl d tl ' d t2
Odgovarajuće skalame jednađžbe po komponentama dobivamo ispušta-
njem jediničnih vektora:
d 2x d 2y
m = 0, r n - r - m g . (4.45.)
d t2

55
 Integracijom (4.45.) dobivamo:

f = v , = C„ £ . V . - * + C1. f = v , . C s. (4.46.,

Iz početnih uvjeta gibanja, stavljanjem l = O u jednadžbama (4.46) do-

bivamo:
Cj = vfc = v0cosa, C2 = v^, = v0sina, C3 = vte = 0.
Ponovnom integracijom (4.46.) dobivamo:

— = vncosa, odavde slijedi x = v0cosa / + C4

đt 2
— = v0 sina - gt, odavde slijedi, y = v0 sin a-1 - + Cs (4.47.)
dt
dz
— = 0 , odavde slijedi, z = C6.
dt
Iz početnih uvjeta gibanja, stavljanjem t = 0 ujednadžbe (4.47.) dobivamo:
C4 = x0, C3 = Po, C6 = z<).
Zamjenom vrijednosti integracionih konstanti u jednadžbe (4.46.) i (4.47.)
dobivamo jednadžbe brzina i puta u ovisnosti od vremena kod promatranog
gibanja:
vx = v0 cosa
vy = v0 sina - gt (4.48.)
v_=0
l
x = v0 cosa • / + x„
e t1
y = v0 sina • / - +y0 (4.49.)

z = 0.

Eliminiranjem vremena t iz jednadžbi (4.49.) dobivamo jednadžbu pu-

tanje kosog hica:
y = y 0 + tg a ( x - x 0)~
. 8 2 - ( x - x 0)2. (4.50.)
cos, ct
Ako su Vo, g i a - zadane konstante, jednadfta (4.50.) predstavlja para-
bolu, crt. 4.6. Njeno tjeme određeno je maksimumom funkcije, pa dobivamo:

^ = tg a - g ( x - x 0) = 0 (4.51.)
dx vj cos a

56
 pa će koordinate tjemena biti:
v? V2
Jrr = x t sin 2 a + *0’ >y = ;^-sinJ a + ;>v (4.52.)

Rastojanje D — Xj —x0 nazrva se domet kosog hica i dobiva se iz uvjeta

y = y 0, prema jednadžbi (4.50.) imamo,
2 Vq cos2q tgq vg sin 2a
D= (4.53.)
8 g

4.7. G IB A N JE N A E L E K T R IS A N E Č E S T IC E
U H O M O G E N O M E L E K T R IČ N O M P O L J U

Jednadžba gibanja za naboj q i masu m u električnom polju E , koje je

homogeno u prostoru i stalno u vremenu glasi
F=ma=qE, (4.54.)
gdje je q naboj čestice, E vektor električnog polja. Iz (4.54.) dobivamo:
- d 2r
a (4.55.)
d t2
Integriranjem po vremenu i koristeći početne uvjete, za t = 0, v = v0 '
r = r0 , dobivamo
qE , _
, = + v + r.. (4.56.)

Kao primjer za gibanje nelektrisane čestice uzmimo, gibanje protona u

smjeru polja, crt. 4.7. Naboj protona je +e (1,610'1^C). Brzinu protona mo-
žemo dobiti iz relacije (4.55.) integriranjem
df_
— Et + v0,
dt m

57
odnosno
Vx(') = - £ , ' + v0*
m
vr = v ,= 0 .
Drugi primjcr za gibanje naclcktnsane čestice uzmimo, gibanje elektrona
brzinom v0 okomito na električno polje E , c rt 4.8.

Sila koja djeluje na elektron F = - e E , odnosnoFy = - e E .

Prema jednadžbi (4.56) možemo napisati skalame jednadžbe gibanja elek-
trona u jednolikom električnom polju:
* = V + Xq
at2
y = -— + v<)yt + yQ.

Na osnovu drugog Newtonovog aksioma dobivamo ubrzanje elektrona

m a = —e E .
U
Za pločasti kondenzator jačina polja E = — , gdje je U napon na pločama
d
kondenzatora, a d. razmak između ploča, pa dobivamo vrijednost ubrzanja
eU
a, = ------ .
* md
Uvrštavanjem početnih uvjeta dobivamo:
*=V

58
 Konačno jednadžba gibanja elektrona je dio parabole:
eU 2
(4.57.)

U slučaju protona mijenja se smjer ubrzanja, a time i oblik parabole.

4.8. G IB A N JE N A E L E K T R IS A N E Č E S T IC E
U H O M O G E N O M M A G N E T SK O M P O L JU

Jednadžba gibanja naelektrisane čestice mase m i naboja q u stalnom

magnetskom polju, prema jednadžbi (4.4.) glasi
d 2r dv /_
= = <4-58)
Neka je magnetsko polje usmjereno duž osi z, (crt. 4.9). Na osnovu
pravila za vektorski umnožak

Crtež 4.9.

i j k
Vx vy Vx (4.59.)
Bi By B,
odnosno
v * B = (vyB, - v,By)J - (v,B, - v ,B ,)j - (v,By - vyB ,)k .
Koristeći početne uvjete B , = By = 0, dobivamo:
vyB ,l - v ,B ,j = mv,i + mvyj + mv,k
pa jednadžba (4.58.) prelazi u sustav jednadžbi
vV , = — vY y UB, ,, vV y = — vV X °B1 > vV 3 = 0U ' (4.60.)
jn m
59
 Potražimo iješenja jednadžbi gibanja (4.60.) u obliku:
vx(t) = v, sincof, vy(t) = v, coscol, v. = const. (4.61.)
To je kružno gibanje gledano u ravni xy. Budući da je
vx = cav, coso3t, vy = -<nv, sinco/
jednadžbe (4.60) postaju

cov. coso)t = v, — cosal, - oov, sintor = -v , ^ - ‘-sinco/.

1 m m
Ove jednadžbe će biti zadovoljene ako je
w = 4£i. = (0e. (4.62.)
m
Ovaj izraz definira ciklotrnnsku frekvenciju co,. kao frekvenciju gibanja
čestice u magnetskom polju. Bilo koja vrijednost za v, zadovoljavat će jed-
nadžbe, ali ćemo vidjeti da je v, u vezi sa polumjerom kružne staze.
Do ciklotronske frekvencije možemo doći i namnogo jednostavniji način.
Centripetalno ubrzanje (radijalno) u ovom primjeru potiče od magnetske sile
q v, B. koja ima smjer prema središtu vrtnje. Budući da je v, = coc r, centri-
fugalno ubrzanje iznosi v f / r ili cof r . IzjednaČavanjem centrifugalne i cen-
tripetalne siie dobivamo:
q v,B . = /7i<oc r =mcoe v„
gdje je
<o =
m
a polumjer kružnice
r —1 (4.63.)
q*,
Kao primjer kretanja naelektnsane
čestice u magnetskom polju, može po-
služiti, putanja elektrona u magnets-
kom polju snimljena u laboratoriju (vo-
dikova mjehurasta komora). Elektron jc
ušao u donjem desnom kutu, slika 4.1.
On se usporava gubljenjem energije na
ionizaciju vodikovih molekula. Stoga
polumjer zakrivljenosti njegove staze u
magnetskom polju opada, pa nastaje
Slika 4.1. ovakva spirala.

60
 4.9. SPEKTROGRAF MASA
Spektograf masa jeste mstniment koji služi za odredivanje izotopskog
sastava neke tvari. Poznato je naime, da se mnogi kemijski elementi javljaju
u nekoliko varijanti koje se međusobno razlikuju u atomskoj masi, ali imaju
isti redni broj. Te varijante se zovu izotopi. Dva izotopa istog kemijskog
elementa ne mogu se razdvojiti uobičajenim analitičkim metodama, pošto su
njihova kemijska svojstva identična. U spektografii masa izotopi se mogu
razdvojiti zbog toga što imaju različite mase. Princip rada spektrografa masa
prikazan je na crtežu, crt. 4.10.
Akcelerator služi za ubrzavanje molekula date supstance (tvar). Tvar se
grijanjem na visokoj temperaturi isparava i njeni ionizirani molekuli ulaze u
homogeno električno polje pločastog kondenzatora. Ako se uzme da je početna
brzina molekula zanemariva, dobit će se da polje daje molekulama kinetičku
energiju:
Ek

izvormolekula
IT A J

akcelerator

filter brzina

spektrografska komora

■ 61
gdje je q naelektrisanje molekula, a U razlika potencijala (napon) između
ploča kondenzatora. Brzina molekula pri iziasku iz kondenzatora iznosi:

Filter brzina ima zadatak da propusti samo one molekule koje imaju
točno određenu brzinu. Brzina molekula koje izlaze iz akceleratora nije ista
za sve molekule a potrebno je da u spektrografšku komoru uđu samo one
molekule čija je brzina određena i poznata. Filtriranje se vrši pomoću homo-
genog magnetskog i homogenog elektnčnog polja, čije su liruje sila me-
đusobno okomite. Ionizirani molekuli, koji dolaze iz akceleratora, ulaze nor-
malno na električno i magnetsko polje. U svakom trenutku na jednu molekulu
djeluju dvije suprotne sile: elektnčna sila F , i magnetska sila F m (Ft = q Ep,
E„ = q y B F). , . . .. ..
Kroz filter prolaze samo one molekule za koje su ove dvije sue u ravno-
teži, F , = Fm, tj. oni koji se gibaju brzinom

v=

Sve ostale molekule će biti skrenute i past će na ploče kondenzatora.

Spektrografska komora je glavni dio spektrografa. Sastoji se iz poluci-
lindrične komore koja se nalazi između polova magneta, magnetske indukcije
Bs . Naelektrisane čestice sa točno određenim bndnama v ulaze u komoru
kroz mali otvor. Pod djelovanjem magnetskog polja putanje čestica se savijaju
u oblik kružnice i nakon pređene jedne polovine kruga padaju na filmsku
emulziju. Sve molekule koje imaju istu masu m gibat će se po istoj kru^noj
putanji, prema (4.63.) radijus putanje
mv mEe
qBs qBsBP
i pogodit će emulziju u istoj točki, ostavljajući trag u vidu mrlje.
Ako postoje dvije vrste molekula čije su mase m, i m2, na emulziji će
se pojaviti dvije mrlje koje su međusobno razmaknute za:

62
 4.10. EVfPULS SELE I KOLIČINA GIBANJA (IMPULS)
Pretpostavimo da na tijelo djeluje stalna sila F u određenom vremen-
skom intervalu At; kažemo da je pritom tijelo dobilo impuls sile F At (crt.
4.11.). Impuls sile je, dakle produkt sile i vremenskog intervala u kojem ta
sila djeluje. Impuls sile 7 je vektorska veličina i ima smjer sile:
I = F At. (4.64.)

Ako sila nije stalna, nego se mijenja u vremenu, tada impuls nađemo
tako da vremenski interval podijelimo na mnogo malenih intervala. U svakom
intervalu impuls je približno jednak produktu sile i vremenskog intervala, jer
se sila za tako maleni vremenski period bitno ne promijeni. Ukupni impuls
jednak je zbroju svih tih impulsa. Točnu vrijednost impulsa sile dobivamo
uzimanjem granične vrijeđnosti tog izraza:

(4 -6 5 >
' 'i .
Impuls sile jednak je integralu sile po vremenu u kojem ta sila djeluje,
odnosno, grafički, povržini ispod krivulje F(t).
Impuls sile mijenja količinu gibanja tijela na koje sila djeluje. Primjenom
2. Newtonovog aksioma izvest ćemo vezu između impulsa sile i količine
gibanja na koje sila djeluje. Prema Newtonovom aksiomu sila je jednaka
brzini promjene količine gibanja:
B dp d ,

F=^ = j S mv^ (4-66-)

63
 Za kratko vrijeme dt tijelo će dobiti impuls sile.
Fdt = d p
dok će u vremenskom intervalu At između t, i t2 primljeni impuls sile biti
jednak:
(4.67.)

Relacija (4.67) daje vezu između impulsa sile i količine gibanja: impuls
sile jednak je promjeni količine gibanja tijela na koje ta sila djeluje. Ako je
tijelo u početku (prije djelovanja sile) mirovalo, tada je impuls sile jednak
dobivenoj količini gibanja. . . . .
Impuls siie i količina gibanja nisu identični pojmovi. Količina gibanja
je osobina tijela koje se giba, to je produkt njegove mase i brzine, dok
je impuls sile utjecaj sile, tj. okoline na promatrano tijelo.

64
 5. ZAKONI OČUVANJA U PRIRODI

5.1. UVOD
Iz dosadašnjeg izlaganja viđjeli smo kako se određuju jednadžbe gibanja
primjenom Newtonovih aksioma. Sile međudjelovanja su vrlo složene fiink-
cije: položaja, brzine i vremena pa je mogućnost iješavanja jednadžbi gibanja
ograničena, čak i za one slučajeve gibanja kad su njihove analitičke funkcije
poznate. S đruge strane, za prirodne pojave, za koje su nepoznate funkcije
sila, na osnovu Newtonovih aksioma, ne mogu se dobiti bilo kakve informa-
cije. Postavlja se pitanje: da li se gibanje čestica može određivati na osnovu
drugih prirodnih zakonitosti? Jednu od takvih mogućnosti daju zakoni o oču-
vanju energije i impulsa.
U prirodi postoji nekoliko zakona održanja, neki su od njih točni, a neki
približni. Zakoni očuvanja su obično posljedica određene temeljne simetrije
svemira. Postoje zakoni očuvanja koji se odnose na energiju, impuls, moment
impulsa, naboj, broj bariona (protona, neutrona i težih elementamih čestica),
stranost (engl. strangeness, novi kvantni broj) i različite druge veličine.
Zakoni očuvanja imaju niz prednosti u odnosu na Newtonove aksiome,
koji imaju ograničenu važnost. Spomenimo neke od tih prednosti:
• Zakoni očuvanja ne ovise od oblika putanje, niti od karakteristika
sila koje djeluju u nekom prirodnom procesu, pa je zbog toga, iz
njih moguće dobiti općenitiji i precizniji zaključak o tom procesu,
nego iz diferencijalnih jednadžbi gibanja. Naprimjer, na osnovu za-
kona o održanju energije saznajemo da je nemoguće napraviti “per-
petuum mobile”.
. Pošto zakoni očuvanja ne ovise ođ karakteristika sila, oni se mogu
prim ijeniti i na one prirodne pojave čije sile nisu poznate. Na-
primjer u fizici elementamih čestica. Dalde, zakon očuvanja usta-
novljava da neka fizička veličina u jednom momentu i jednom polo-
žaju mora biti jednaka vrijednosti te veličine u dmgom momentu i
položaju. Što se odigrava između tih trenutaka? Kako je tekao proces?
Sto se odigrava između tih trenutaka? Kako je tekao proces? Na
osnovu zakona očuvanja ne može se dobiti odgovor. Ukoliko je taj
odgovor neophodan moramo se uputiti na jednadžbe gibanja.

65
 • Zakoni očuvanja su invarijantni na transform acije koordinata pa
se najčešće primjenjuju za objašnjenje novootkrivenih prirodnih po-
java. I kad su sile potpuno poznate, zakoni očuvanja mogu nam uveliko
pomoći pri iješavanju gibanja čestica. Najprije upotrijebimo odgo-
varajuće zakone očuvanja, jedan po jedan, a tek nakon toga, ako je
ostalo nešto neriješeno, prilazimo iješavanju diferencijalnih jednadžbi,
varijacionih postupaka, kompjutera itd.
Na osnovu izloženog može se zaključiti da se mehanika može postaviti
i drugačije nego što je to učinio Newton. Postoji analitička mehanika u kojoj
osnovnu ulogu igraju fizikalne veličine energija i impuls. Takva je naprimjer
m ehanika Ham iltona i Lagrangea.
Poslije saznanja o ograničenosti Newtonove mehanike i prednostima ana-
litičke mehanike, koja počiva na zakonima održanja eneigije i impulsa, pitanje
je zašto se ne koristimo ovom dmgom koja je općenitija. Postoji više razloga.
Pojmovi energije i impulsa su složeniji od pojmova sile i ubrzanja, a također
i matematički aparat je složeniji od aparata u Newtonovoj vektorskoj mehanici.

5.2. RAD I ENERGIJA

5.2.1. Rad sile
Pomjeranje materijalne točke po nekom pravocrtnom putu S pod djelova-
njem sile F u mehanici se naziva radom. Rad sile se određuje skalamim
produktom sile i rastojanja po kome se pomjerala materijalna točka, tj.
W= F ■š = F s c o s ( F ,š ) = F s cosa. (5-1.)
Rad je pozitivan ako sila F i rastojanje 1 zaklapaju oštar kut, a < —.
Sila ne vrši rad kada sa pomjeranjem zaklapa prav kut a ~ ~ ili ako se
čestica ne pomjera š = 0. Sila vrši negativan rad ako sa pravcem vektora
š zaklapa tup kut a > ^ , crt- 5.1.
Ukoliko je sila promjenljiva i zavisi od rastojanja F = F ( š ), a pomje-
ranje se vrši duž proizvoljne krivulje, onda se ukupni rad sile u prvoj aprok-
simaciji može izraziti kao zbroj elementamih radova učinjenih na konačnom
broju pravocrtnih dijelova As,, na koje je podijeljeno pomjeranje S :

W ^^A W , = £ = £ FtAš, cos[Fit AJ() , (5.2.)

/- i /- i (-i
gdje je F, srednja konstantna vrijednost sile na i-tom podioku pomjeranja As„
a n - broj tih podioka.

66
 F,

slucaf
siucaj kaV
d As,-
Kaa 0 a iZT
n ->en0g
oo, parađa d0biVa Se i2->'ednadžbe (5-2) kao granični
lmamo:

w ;
n n ^ ^ !d j l i ednak '*!egralU sile F>= ^ e o s a i pomaka ds. Ako je
početna i krajnja točka putanje zadana vektorima položaja r. i R rad se
dennira tzrazom: 2’

W =^F d r. (5.3.)
n
gdje je d r = d s elementami pomak.
iBcoJCdm,Cf ^ ^ Je je^3" džuI (“ «ast engleskog fizičara P. Joule, 1818-
1889), oznaka J. Prema. definiciji
đefiniciji

1J = rNm = Ikgm V 2.

5.2.2. Energija

Energija je sposobnost vršenja rada: što tijelo ima veću energiju to ie

moguće od njega dobiti veći rad. Kad tijelo vrši rad, energija mu se smmuuje
t obmuto: ako okolma vrši rad na tijelu, energija mu se povećava Rad lako
prelazt u energiju i obratno. Jedinica rada i energije je identična.
Postoji više oblika energije: mehanička, elektromagnetska, kemijska, ter-
mtčka, nukleama ttd. Energija može prelaziti iz jednog oblika u dmgi Me-
hantčka energtja pojavljuje se u dvaoblika: kinetička i potencijalna energija
Kmetička energtja uzrokovana je gibanjem, a potencijalna položajem tijela '

-67
 Kinetička energija. Neka sila F ubrzava tijelo na nekom putu. Izraču-
najmo rad potreban za ubrzanje tijela od početne brzine v, do konačne brzi-
ne v,:
m
W - 1 Fdš = | ^ d š = mJ ^ v d t = mjvdv,
»i »i
odnosno nakon integriranja:
W = —mVj ——mv*.
2 2
Veličinu
—mv2 = Ek (5.4.)
2 ‘
nazivamo kinetička energija tijela mase m i brzine v. Tijelu, koje je na početku
imalo kinetičku energiju Ek] = ^ - , obavljemm radom povećali smo kine-
tičku energiju na konačnu vrijednost Etl = • Promjena kinetičke energije
jednaka je, dakle, izvršenom radu:

W = Ek l- E t l =AEk . (5.5.)
Ako tijeloizvrši rzd{W < 0), kinetičkaenergijamuse smanjuje (AEk < 0),
kad se nad tijelom vrši rad (W> 0), kinetička energija mu se povećava
(AEk > 0). Kad je rad jednak nuli, Irinetička energija tijela ostaje konstantna.
Relacija (5.5) koja povezuje rad i promjenu kinetičke energije naziva se te-
orema o radu i kinetičkoj energiji.
Potencijalna energija. Potencijalna eneigija je sposobnost vršenja rada
zbog toga što tijelo ima osobiti položaj. Tako npr. tijelo mase m podignuto
na visinu h iznad Zemljine površine ima određenu potencijalnu energiju i
sposobno je, spuštajući se s te visine, izvršiti određeni rad. Slično, i nategnuta
opruga ima potencijalnu energiju i, vraćajući se u položaj ravnoteže, izvrši
rad.
G ravitacijska potencijalna energija. Zamislimo česticu mase m koja
se giba pod djelovanjem sile teže (crt 5.2) Rad sile teže na putu od A do B
jednak je: r
J
W = Fdr = >nf(rB- rA).
rA
(5.6.)

B udućidaje F = mg = -m g j i j rB = y B, j - r A = y A, dobit ćemo da je

rad u polju sile teže jednak razlici dviju funkcija položaja
W = -(m g yB- m g y A). (5.7.)

68
 Veličinu
Ep = mgy (5.8.)
zovemo gravitacijska potencijalna energija tijela na visini y iznad površine
Zemlje. Pri tome smo pretpostavili da je na površini Zemlje (y= 0), potenci-
jalna energija jednaka nuli, te da je sila konstantna F = m g , što je ispunjeno
za visine koje su malene u usporedbi s polumjerom Zemlje.

Rad sile teže (5.7) ne ovisi o putu već samo o početnom i konačnom
položaju tijela. Isti rezultat bi dobili kad bi se tijelo iz točke A do točke B
gibalo bilo kom putanjom. Tako npr. giba li se tijelo od točke A prekO C do
B (crt. 5.2) rad je: _Q

W= j F -d r = j F d r + JF d r = j F d r = -m g (y B - y K) (5.9.)
ACB AC BC AC
Dakle, dobili smo rezultat isti kao pri integriranju po krivocrtnoj putanji AB.
Sila koja ima osobinu da joj rad ne ovisi o putu već samo o početnoj i
konačnoj točki zove se konzervatfvna sila. Rad konzervativne sile po za-
tvorenom putu jednak je nuli:
= (5.10.)
Kružić preko integrala označava da je put po kojem vršimo integriranje
zatvoren.
Rad sile trenja, naprotiv, ovisi o putu: što je put duži, rad je veći. Rad
sile trenja po zatvorenom putu različit je od nule, rad je veći što je put duži.
Nekonzervativne sile, kao što je sila trenja, zovemo i disipativne sile.
Rad svake konzervativne sile možemo izraziti razlikom potencijalnih
energija: ,
j F t .d r = -[ E p(rB) - E p(rA)].
'A

69
 5.2.3. Zakon očuvanja mehaničke energije
U zatvorenom (izoliranom) sustavu u kojem nema disipativnih sila
(trenja) mehanička energija je konstantna. To je zakon o očuvanju me-
haničke energije, tj.
E = E k + Ep . (5 .1 1 .)

E, = 0; = mgH Razmotrimo ukupnu mehaničku energiju

pri slobodnom padu. Tijelo mase m u početku
je na visini H i miruje (crt. 5.3), te je potenci-
jalna energija Ep=mgH, a kinetička Ek = 0 i
ukupna mehanička energija E = mgH. Kad ti-
jelo slobodno padajući prevali put s, potenci-
jalna energija mu je
Crtež 5.3.
Ep = mg (H - s)
a kinetička

Ek = ^ m (J Ž & )2
te je ukupna energija
E = Et + Ep = ^m 2 g s + m g ( H - s ) (5.12.)
odnosno
E = m g H.
Ukupna je mehanička energija pri slobodnom padu očuvana: zbroj ki-
netičke i potencijalne energije jednak je u svakoj točki.
E = Ek + Ep = konst »
Ako sustav nije zatvoren, promjena ukupne mehaničke energije jednaka
je radu vanjskih sila koje djeluju na sustav:
E-i —E t = (Ep2 —Ep |) + (Ea —E kj) = W. (5.13.)
Potencijalna i kinetička energija mogu se transformirati jedna u drugu,
crt. 5.4.
Uzmimo za primjer vodopad. Ovdje je očit primjer pretvorbe energije
iz jednog oblika u drugi. Voda na vrhu vodopada ima potencijalnu energiju
sile teže, koja se pri padu pretvarau kinetičku energiju, Masa vode m, padajući
s visine h, gubi potencijalnu energiju mgh, a dobiva kinetičku energiju

^ m v 2 =mgh + ^ m v jj,

70
 potencijaina energija tok i toplinska
vodopad energija
(toplina)

kinetička energija (tok)

H H
podničje
pada vodc

Crtež 5.4.

gdje je v0 početna brzina (toka) a v konačna bizina. Kinetička energija vode

koja pada može se u hidrocentrali pretvoriti u kinetičku energiju vrtnje turbina.
Inače se ona u podnožju vodopada pretvara u toplinu. Toplinska energija, je
energija kaotičnog gibanja molekula. Interesantan primjer pretvorbe energije
različitih vrsta jedne u drugu, dešava se pri skoku s motkom, crt. 5.5.

U položaju A (trčanje), ukupna energija skakača potječe od trčanja, to

je kinetička energija. U položaju B skakač stavlja prednji kraj motke na
podlogu i savijanjem “nabija” potencijalnu energiju u njoj, to je elastična
energija. U položaju C podiže se uvis, koristeći ukupnu energiju, koja mora
biti veća od potencijalne energije na visini postavljene letvice. Kod D skakač
prelazi preko prečke, njegova kinetička energija je mala, jer se lagano giba,
a njegova potencijalna energija je velika. Pri skoku s motkom ukupna energija
nije stalna zbog trenja (vanjsko ili mišićno), a i zbog toga što skakač vrši rad
dok savija motku.

71
 5.2.4. Potencijalno polje sila. Konzervativne sile
Ako je tijelo postavljeno u takve uvjete da je u svakoj točki prostora
podvrgnuto djelovanju drugih tijela sa silom koja se zakonomjemo mijenja
od jedne točke do druge, kaže se da se to tijelo nalazi u polju sila. Tako se,
naprimjer, tijelo u blizini površine Zemlje nalazi u polju sila gravitacije, tj.
u svakoj točki prostorana njegadjeluje sila G = m g , usmjerenapremadolje.
Za sile koje ovise samo od položaja tijela može se desiti da rad, koji
vrše nad tijelom, ne zavisi od puta, već se određuje samo početnim i konačnim
položajem tijela u prostoru. U tom slučaju polje sila se naziva potencijalnim
poijem, a same sile konzervativnim. Sile čiji rad zavisi od puta, po kojem
tijelo prelazi iz jednog položaja u drugi, nazivaju se nekonzervativnim silama.
Polje centralnih sila, F = F (r) je polje kod kojeg pravac djelovanja sile
u proizvoljnoj točki prostora, prolazi b o z neki centar, a veličina sile zavisi
samo od rastojanja od tog centra. Polje sila gravitacije, elektrostatskih sila:
su primjeri centralnog polja sila.
R ad konzervativnih sila na bilo kojem zatvorenom putu jednak je nuli.
Razložimo, zatvoren put po kojem se
giba tijelo, koje se nalazi u potencijalnom
polju sile, na dva dijela: put A po kojem
tijek) prelazi iz točke 1 u točku 2, i put B
po kojem tijelo prelazi iz točke 2 u točku
1, pri čemu su točke 1 i 2 izabrane potpuno
proizvoljno, crt. 5.6. Rad na čitavom za-
tvorenom putu bit će jednak sumi radova
koji se vrše na svakom od dijelova.

+ b- (5-M.)
Jednostavno je pokazad da je rad, koji se vrši na bilo kojem putu, na-
primjer na putu B, pri prelaženju tijela po njemu iz točke 1 u točku 2 jednak
radu, sa obmutim predznakom, koji se vrši na istom tom putu pri obratnom
prelaženju iz točke 2 u točku 1. Promatrajmo dio putanje A J . Pošto u po-
tencijalnom polju sila F ovisi samo od položaja tijcla u prostom i ne zavisi
od stanja gibanja tijela (posebno od smjera gibanja), elementami rad na putu
A š pri gibanju u jednom pravcu jednak je AW = F A š , a pri gibanju u
dmgom pravcu on je jednak AW ‘ = F A s '. S obzirom da je As' = - A š ,
tada je i AW ' = -A W. To je ispravno za svaki elementami dio puta, a prema
tome i za rad na čitavom putu, te je

(^ 2 .) b = - ( ^ J b. (5.15.)

72
 Koristeći se dobivenim rezultatom, jednadžba (5.14) može se napisati u
slijedećem obliku:

^ T O a - T O b- (5.16.)
Međutim, u potencijalnom polju sila, rad ne ovisi od puta, tj.
( w \i >a = ( ^ i 2)B- Prema tome izraz (5.16) jednak je nuli, što je i trebalo do-
kazati. Prema tome, potencijalno polje sila može se definirati kao polje onakvih
sila čiji je rad na svakom zatvorenom putu jednak nuli. Tada na jednim
dijelovima zatvorenog puta sile vrše pozitivan rad, a na drugim dijelovima -
negativan.
Dokazat ćemo da je i polje gravitacionih
sila potencijalno, crtež 5.7.

W = y ^ -A? = F ^ A j 'c o s a = F ' J ' &h.

Pošto je F = G = mg, i g(A, - h , )

dobivamo
W = mg(hx - h j . (5.17.)

Izraz (5.17) očito ne ovisi od puta, slijedi da je gravitacijsko polje po-

tencijalno.

5.2.5. Rad sila u gravitacijskom polju.

Centralno polje sUa
Gravitaciono polje sila je centralno polje. To je polje karakteristično po
tome da pravac sile, koja djeluje u bilo kojoj točki prostora, prolazi kroz neki
centar, a veličina sile ovisi samo od rastojanja do tog centra F = F{r). Gravi-
taciona sila ima oblik

F = - y » F 0.
r
Elementami rad dW, koji izvrši gravitacijska sila pri pomjeranju tijela
mase m2 za rastojanje d s jednaka je (crt. 5.8):

dW = F d š = - y ^ ^ d r ,

gdje f„ d š =dr. Integriranjem od r, do r2 dobivamo:

 Iz jeđnadžbe (5.18) vidimo da je za
r2 > r,, rad negativan. Promjena potenci-
jalne energijc sistema jednaka je negativnoj
vrijednosti rada kojeg vrši gravitacijska sila
pri premještanju tijela

V r h V r )i r, r2
h
Obično se uzima da je r2 -*■», tada Ep(x>) = 0, pa potencijalna energija
tijela mase m2 je:
(5.19.)
*„ = - y «
p r
Razmotrimo tri specijalna slučaja, crt. 5.8, zatri različite ukupne energije
£ _ £ + E . Ovi slučajevi su interesantni kod izbacivanja vještačkog satelita
sa Zemlje. Nakon što dostigne maksimalnu visinu h satelit dobiva početnu
brzinu v0. Ukupna energija satelita je tada
mM
E=
R^+h '

74
 U slučaju E< 0, putanja po kojoj će se kretati satelit, je elipsa u čijem
sejednom fokusu nalazi Zemlja. Satelit u ovom slučaju pada na Zemlju. Uvjet
da bi se satelit kretao po paraboli je E = 0, odnosno kinetička energija satelita
mora biti jednaka potencijalnoj energiji. Da bi se satelit kretao po hiperboli,
tj. oslobodio Zemljine teže, potreban uvjet je, da kinetička energija satelita
bude veća od potencijalne energije, odnosno E> 0.

5.2.6. Rad elektrostatske sile

Elektrostatska sila je također centralna sila. To znači da rad ne ovisi o
putu, nego o krajnjem i početnom položaju tijela. Sila međudjelovanja između
dva istoimena (pozitivna naboja), crt. 5.10 je:

?2
Elementami rad dW, kojeg vrši elektro- Crtež 5.10.
statska sila pri pomjeranju naboja qt za rasto-
janje d r
dW = F - d f = k ^ - d r ,
r
jer su F i r0 kolineami. Integracijom ođ r, do r 2 dobivamo

W = ] k ^ - d r = - k ^ r i,
J r r r,
odnosno

W = -k q & i . l l , AE,
A r. J
gdje je E potencijalna energija elektrostatskog međudjelovanja naboja qx i q2

E „ = -k (5.20.)

5.2.7. Veza između potencijalne energije i sile

Svakoj točki potencijalnog polja odgovara, s jedne strane, neka vrijednost
vektora sile F koja djeluje na tijelo, a s druge strane, neka vrijednost poten-
cijalne energije tijela E ^ Prema tome, između sile i potencijalne energije mora
postojati neka veza. Za utvrđivanje te veze izračunat ćemo elementami rad
AW koji sila polja pri malom pomjeranju tijela As, vrši duž proizvoljno iza-

. 75
 branog pravca u prostoru, crt. 5.11. Taj rad
je jednak AW = F, As, gdje je F, projekcija
sile F na pravac s.
Pošto se u danom slučaju rad vrši na
račun smanjenja potencijalne energije -AE^,
na djelu ose s, imamo:
Crtež 5.11.

Kako je AW = F,As, dobivamo:

AE .
F= — (5.21.)
As
lzraz (5.21.) daje srednju vrijednost F, na odsječku As. Da bismo dobili
vrijednost F, u danoj točki, potrebno je izvesti granični prijelaz tj.

= (5.22.)
Ar-*0 As 8s
Izraz (5.22) točan je za svaki pravac u prostoru, posebno za pravac
Descartesovih koordinata x, y i z, pa je.
8E d
F* ~ ~ dx

F (5.23.)
y dy
8E d
F ;~ ~ dz ‘
Izrazi (5.23) određuju projekcije vektora sile na koordinatne ose. ^ko
su poznate te projekcije, može se odrediti i sam vektor sile.
_ [8 E d - 8E d - 8EdT
(5.24.)

U matematici se vektor
, 8 a - d a - da -
grnda= — i + — 7 + — « .
clr dy dz
gdje je a skalama funkcija od x, y, z, naziva gradi-
jent tog skalara i označava se simbolom grad a ili
Va (nabla). Prema tome, sila je jednaka gradijentu
potencijalne energjje, sa suprotnim znakom:
F = - grad Er (5.25.)

76
 Kao primjer uzmimo gravitaciono polje sile. Osu z usmjerimo prema
gore. Pri takvom izboru osa potencijalna energija će imati oblik.
Ep = mgz + const.
Projekcije sile na zadane ose su:
Fx = Fy = 0, F. = —mg.
Prema (5.24) dobivamo da je sila F = -m g k .

5.3. ZAKON OČUVANJA IMPULSA

Produkt mase čestice i njene brzine naziva se impuls ili količina gibanja
čestice
p =m v. (5.26.)
Ako se impuls čestice mijenja u toku vremena, to znači da postoji dje-
lovanje neke sile, koja prema drugom Newtonovom aksiomu glasi:
d p d(mv) -
i =V = F - (5-27)
Gomja jeđnadžba izražava najopćenitiji slučaj drugog Nevvtonovog ak-
sioma i u tom obliku važi ne samo za klasičnu nego i za relativističku me-
haniku, i zove se zakon prom jene bnpuisa. Prvi Nevvtonov aksiom izražava
svojstvo svih tijela da u odsustvu sila zadižavaju konstantnu vrijednost brzine,
odnosno, impulsa, jer je m = const. (u kiasičnoj fizici), tj.
p = mv =const. (5.28.)
Ovo svojstvo predstavlja specijalan slučaj jednog općeg fizikalnog za-
kona o održanju količine gibanja. Za to nam može poslužiti slijedeći pokus:
neka međudjeluju đvije kuglice masa m x i m2 preko sabijene opruge koju u
tom stanju održava konac, crt. 5.13.
Ukoliko u jednom trenutku prekinemo
konac, kuglice će se razletjeti. Uzajamno —njouotn—
m, m2
djelovanje kuglica karakterizirano j e trećim
Newtonovim aksiomom: Citcž 5.13.

Fx= -F 2
ili
dv,
+M2- ^ = ° . (5.29.)
1dt

77
 S obzirom da su /n, i m2 konstantne veličine, jednadžba se može napisati
u obliku
i V ^ ) =0 (5.30.)
dt
Dakle, promjena impulsa ili količine gibanja u toku vremena za sistem
m x i m2 jednaka je nuli, pa se može pisati:
m,v, + mjVj = P \+ P i~ const. (5.31.)
Odnosno, impuls sistema m, i m2 ne može se promijeniti pod djelovanjem
siianiihovoguzajamnog djelovanja. Ovaj zaključakm ožeseprošmh naizoli-
rani sistem od proizvoljnog broja čestica. Ukupna količma gibanja zatvorenog
sistema je konstantna bez obzira kakvi se procesi i međudjelovanje događaju
u sistemu. To je zakon o očuvanju količine gibanja, jedan od najvažmjih
zakona u fizici. Možemo ga napisati i u matematičkom obliku:
= p x + P i+ ...+ p „ = m,V| +m2v2+...+m„v„

A ^ “ Z " W sscoB8L (l3 2 )

i
Ovaj je zakon direkma posljedica Newtonovih aksioma. Drugi Newtonov
aksiom za sistem čestica glasi:

“ d t'l
gdje je F„ rezultanta svih sila koje djeluji na sistem, a p u ukupna količina
gibanja sistema. Ako je sistem izoliran, nema vanjskih sila, budući da se
unutrašnje sile prema trećem Newtonovom aksiomu poništavaju, to za izolyam
sistem F„ = 0.

5.4. SUDARI TIJELA

Na osnovu zakona očuvanja energije i impulsa mogu se proučavati fizi-
kalne pojave kod kojih su nepoznate bilo priroda i intenzitet sila bilo samo
intenzitet sila koje djeluju u ovim pojavama. Takve pojave su sudari tijela.
Sudar dvaju tijela može biti elastičan, djelomično elastičan i neelastičan. Sudar
je savršeno elastičan kada nema gubitka energije, već je ukupna kinetička
energija očuvana. Da bi sudar dvaju tijela bio savršeno elastičan, ta tijela
moraju biti savršeno kruta (da ne dožive nikakvu deformaciju) ili idealno
elastična, tako da nema rada unutamjih sila. Dvije čelične kuglice ili kuglice

78
 od slonove kosti sudaraju se približno elastično. Pravi savršeno elastični sudari
događaju se samo među atomima i nukleamim česticama, dakle u mikrosvi-
jetu. Pn savršeno neelastičnom sudaru tijela se nakon sudara deformiraju,
spoje zajedno i nastave gibanje kao jedno tijelo; tu se jedan dio kinetičke
energije izgubi i pretvori u dntge oblike energije. Većina makroskopskih
sudara su lzmeđu ova dva ekstremna shičaja, dakle djelomično elastični.

5.4.1. Savršeno elastičan sudar

Promatrajmo centralni savršeno elastičan sudar dvije kugiice tj sudar
pn kojem brzine jedne i druge kuglice leže na istom pravcu nošiocu koii
proiazi središtem obiju kugli. Dvije kugle (ili dvije čestice), imaju brzine
v, i v2 sudaraju se elastično l, nakon sudara, imaju brzine «, i 5, (crt. 5.14.).
Ovaj sistem je izoliran za vrijeme čitavog procesa, na kuglice ne djeluju
vanjske sile (odnosno zbroj vanjskih sila je nula) i, žbog toga, vrijedi zakon
očuvanja kohčine gibanja:
m,v, + m2Vj = m, 5, + m25 j . (5.33.)

- * 0tn | m-i
prije sudara poslije sudara
Crtež 5.14.

i
Budući da je sudar savršeno elastičan, ukupna je kinetička energija prije
i poslije sudara ista:
M +^ = +^ f53.
2 2 2 2 ‘ 1 }

Napišimo jednadžbu (5.34) na drugi način, dobivamo:

'"i (V|2 ~ “j2) = -m^ (v2 - ilj2),

odnosno
m\ - “i )(v,+5,) = -m 2 (v2- u2)(v2 + u2). (5.35.)
Napišimo jednadžbu (5.33) u obliku
m ,(v |-« ,) = -m 2 (v2 - « 2) (5.36.)
te desnu stranu jednadžbe (5.36) uvrstimo u (5.35) dobivamo:
( v, - 5 ,X v,+ 5 i - v2 - ^ ) = 0 . (5.37.) I

79

P
 Budući da su pri centralnom sudaru brzine kolineami vektori, uvjet (5.37.)
je ispunjen samo ako je jedan od faktora jednak nuli. Ako je prvi faktor u
(5.37.) jednak nuli, brzine se nisu mijenjale te se ni sudar nije dogodio; zato
taj slučaj ne uzimamo u obzir. Dakle drugi faktor mora iščeznuti, što daje;
v ,- v j (5.38.)
Relativna brzina primicanja kugli prije sudara jednaka je po iznosu, a
suprotna po smjeru relativnoj brzini odmicanja kugli poslije sudara. Relativne
brzine promijenile su samo smjer, a ne iznos. Iz jednadžbi (5.37.) i (5.38.)
možemo izračunati brzine poslije sudara 5, i :
(539)
m, +/nj

(m ^-m ,)v2 +2m,v,

U j--------------------------- (5.40.)
m, +m j
Posebni slučajevi:
1. m, = m2 = m. U slučaju jednakih masa 5, = v2 i j^ = v ,, q". čestice
jednostavno izmijene bizine. Ako dniga kugla miruje (v2 = 0), tada je u, = 0,
a £j = v,; poslije sudara prva kugla sc zaustavi, dok druga odleti brzinom koju
je imala prva kugla prije sudara.
2. m, < m2; v2 = 0. Savršeno elastična kugla mase m, i brzine v, udara
u vrlo veliku kuglu ili savršeno elastičan zid. Iz (5.39.) dobivamo u, = - v ,,
tj. kugla se odbija jednakom btzinom kojom je došla. Zid pri tome dobiva
impuls sile 2m, v ,; naprotiv zid ne dobiva nikakvu energiju jer kugla prilikom
sudara ne mijenja energiju.
3. m, » m2 i v2 = 0. Iz (5.39.) i (5.40.) slijedi u, » v, i * 2 v,. Kada
vrlo velika kugla udari kuglicu koja miruje, bizina joj se virlo malo promijeni
dok lagana kuglica odleti bizinom koja je dva puta veća od bizine upldne
kugle.
Predana energija p ri centralnom elastičnom sudaru dva tijela (v2 = 0).
Na osnovu jednadžbi (5.39.) i (5.40.), za slučaj da je v2 = 0, može se izračunati
energija koju tijelo m, preda tijelu m2 pri udaru. Predana energija iznosi:
A£ = £,-£,', (5.41.)
gdje je E, prije sudara i EJ energija tijela mase m, poslije sudara. Da bismo
izračunali energiju E[ obra2aijemo

K (5.42.)
3

80
 Koristeći se jeđnadžbom (5.39.), gomju jednadžbu možemo dobiti u obliku:

(5-4 3 )
Zamjenom (5.43.) u (5.41.) dobivamo:

AE = _ 4W|W2 ,.e
(5.44.)
(m, +OTj)2
Predana energija pri sudaru dva tijela imat će maksimalnu vrijednost
kadaje m, = m ,, iznost prema (5.44.) A£ = £ ,. pri gomjim uvjetima sudara,
tijelo koje se kreće brzinom v, predaje cjelokupnu energiju tijelu koje ima
jednaku masu a pnje sudara nalazilo se u miru.

5.4.2. Savršeno neelastičan sudar

... neelastičnom sudaru kugle se nakon sudara deformiraiu
sltjepe i gibaju zajedno brzinom «, = £4 = £7. Pri ovom sudam kinetička
energija mje održana, jedan dio se utroši na deformaciju kugla, odnosno za-
gnjavanje (promjena unutrašnje energije).
Pomoću zakona o očuvanju količine gibanja odredit ćemo brzinu nakon
sudara:
W|V, + m^ v2 = (m, + m ^ u

m, -t-ffij (5.45.)

Kinetička energija se smanjuje prilikom neelastičnog sudara. Ukupna

kmetička eneigija poslije sudara:

(5.46.)
2 2(ml +nh )
Kinetička energija prije sudara

(5.47.)
Razltka kinetičldh energija daje gubitak mehaničke energije:

Ek v ,- v 2)2.
2 m, -v/Mj ' 1 21

81
 Posebni slučajevi: j
1. m, = m2 = m, slijeđi da je u = ^-(v, + v2) . Ako je dniga kugla prije
sudara na miru, tada, nakon sudara, obje kugle nastave gibanje brzinom
u = ^i-. Ako je, v, = - v 2 tada nakon sudara, obje kugle stanu, u, = u2 = 0.
2. m {•* m2, v2 = 0, slijedi d a je i u = 0. Kad kugla od blata padne na
tlo, tu i ostane.

5.5. ZAKON OČUVANJA MOMENTA KOLIČINE

GIBANJA

5.5.1. Kruto tijelo

Ako promatramo djelovanje sile na neko čvrsto tijelo, možemo uočiti
dva učinka: promjenu oblika tijela (deformaciju) i gibanje tijela. Ako je de-
formacija nekog tijela izazvana vanjskom silom tako malena prema dimenzi-
jama tijela da je možemo zanemariti, tj. ako tijelo pod utjecajem sile ne
m ijenja oblik, kažemo da je tijelo kruto. Možemo zamisliti da se kruto
tijelo sastoji od mnogo pojedinačnih materijalnih točaka čiji međusobni raz-
maci ostaju uvijek isti. Naravno, kiuto tijelo je idealizirani model; u prirodi
imamo čvrsta tijela koja se, više ili manje, približavaju modelu krutog tijela.
Može se pokazati da se općenito gibanje krutog tijela može sastaviti od
translacije tog tijela brzinom kojom se giba neka njegova točka O (npr. centar
mase) i rotacije oko osi koja prolazi kroz tu točku. Pri tom brzina translacije
zavisi o izboru točke O, dok kutna brzina rotacije ne zavisi o izabranoj točki.

5.5.2. Moment sile

Pokusi pokazuju da kruto tijelo pod utjecajem sila može pored transla-
cijskog gibanja izvoditi i rotaciju oko neke točke. Utjecaj sile na rotaciju
opisuje se njenim momentom. Kad tijelo rotira, svaka njegova točka opisuje
kružno gibanje. Defmirajmo stoga moment sile. Neka materijalna točka kruži
oko točke O po kružnici polumjera r. Ako je kruženje ubrzano, na točku
djeluje sila koja ima radijainu komponentu Fr =ma>2r i tangencijalnu kom-
ponentu F, - ma, = m ra (crt. 5.13.).
Pomnožimo jednadžbu

F, = Fsm<f> = m ra

82
r

s r, dobivamo:
rFsintp = mr 2a (5.48.)
što se može napisati pomoću vektorskog produkta:
r x F = mr2a . (5.49.)

Cj
Crtež 5.15.

Lijevu stranu jednadžbe (5.49.) definiramo kao moment sile M :

M = r x F (5.50.)
a veličinu mr2 kao moment tromosti (inercije) materijalne točke:
I ^ m r 2. (5.51.)
Tako jednadžba (5.49.) prelazi u
M = Ia . (5.52.)
Ova jednadžba ima sličnu ulogu pri kruženju kao drugi Nevvtonov aksiom
F = m a pri translaciji: pritom je sila analogna momentu sile, masa momentu
inercije, a akceleracija kutnoj akceleraciji. Ova razmatranja možemo proširiti
na kruto tijelo, gdje se moment inercije krutog tijela definira izrazom:

J
/ = r 2d m . (5.53.)
Ako na neko tijelo djeluje više sila u različitim točkama, onda tijelo
može da vrši samo translaciju ili samo rotaciju ili bilo kakvo drugo gibanje
koje može da se predoči kao translacija i rotacija. Kod materijalne točke
nismo uztmali u obzir mogućnost rotacije zbog zanemarivih dimenzija točke.
Uvjet ravnoteže materijalne točke je da zbroj svih sila koje na nju djeiuju
bude jednak nuli

= (5.54.)

• 83
>
 Kad sila Ft djeluje na kruto tijelo, neophodno je razmotriti ravnotežno
stanje i u odnosu na rotaciju. Naime, ovdje pored uvjeta (5.54.) koji predstavlja
uvjet za ravnotežu za translaciju, postoji i dodatni uvjet ravnoteže za rotaciju

(5.55.)

Relacije (5.54.) i (5.55.) su osnovi predmeta statika, kojeg studenti teh-

ničkih fakulteta izučavaju detaljno u toku studija pa su ovdje samo spomenuti.

5.5.3. Moment količine gibanja

Ono što sila predstavlja za translaciju, to moment sile znači za rotaciju.
Često smo se do sada uvjerili da postoji anaiogija među veličinama i zakonima
u translaciji i rotaciji. Veličina analogna količini gibanja je moment količine
gibanja.
Najprije ćemo definirati moment količine gibanja materijalne točke (čes-
tice) koja se giba po kružnici polumjera r (npr. elektron oko jezgre). Takav

Crtež 5.16.

moment količine gibanja često se zove orbitalni, jer se odnosi na orbitalno

gibanje čestice. Moment količine gibanja L materijalne točke mase m i koli-
čine gibanja p = mv s obzirom na referentnu točku 0 (npr. središte kružnice
na crt. 5.16.) definira se kao vektorski produkt radijus vektora r i količine
gibanja:
L =r x p =r x m v . (5.56.)
Smjer momenta količine gibanja određujemo kao i smjer svakog vektor-
skog produkta pomoću pravila desne ruke. Smjer L je isti kao smjer čd .
Jedinica momenta količine gibanja je kgm V 1. Iz jednadžbe M = la možemo

84
izvesti još jedan izraz za moment količine gibanja materijalne točke koja se
giba po kružnici.
Uvržtavanjem u (5.52.) poznatih relacija a = — , I = m r2 i c o = — ,
dobivamo: r

M = Ia = I — =
dt
Iz gomjeg izraza dobivamo:

L =I& (5.57.)
dok je jednadžba gibanja
dL
(5.58.)
dt
Ova razmatranja za materijalnu točku mogu se proširiti i na kmto tijelo
koje rotira oko nepomične ose. Ovaj zakon izveden za materijalnu točku,
vrijedi za svaku točku sistema materijalnih točaka ili krutog tijela,

5.5.4. Zakon o očuvanju momenta količine gibanja

Ako je vektorski zbroj momenata svih vanjskih sila s obzirom na neku
točku jednak nuli, tada je ukupni moment količine gibanja sistema (krutog
tijela) za tu istu točku konstantan i po smjeru i iznosu. Iz relacije (5.59) uz
uvjet da je M = 0 slijedi:

M = = 0 => L = const. (5.60.)

dt
Unutrašnje sile u sistemu ne mogu promijeniti moment količine gibanja.
Možemo, također, reći: u zatvorenom sistemu moment količine gibanja je
sačuvan. Vrti li se mehanički sistem oko čvrste osi z, tada je moment količine
gibanja u smjeru osi z:

Lz = I: (o. (5.61.)
Ako je sistem izoliran tako da je komponenta ukupnog momenta vanjskih
sila u smjeru osi z jednaka nuli, tada je:

Lz = Iz (o = const.

85
 Ako je /2 = const. (kruto tijelo), iz (5.61.) slijedi da je i © = const., tj. da
kruto tijelo rotira oko čvrste osi stalnom kutnom bizinom. Naprotiv, ako se
/ mijenja za vrijeme vrtnje (npr. udaljavanjem pojedinih točaka sistema od
osi rotacije), tada se i co mijenja tako da bi Tto bilo konstantno. UnutraSnje
sile mogu dakle mijenjati kutnu brzinu rotirajućeg sistema premda, pri tom,
Lz ostaje konstantan.
Pokusima na Prandtlovom stoliću možemo lijepo ilustrirati ovaj zakon.
To je stolić koji se može zavrtjeti na kugličnim ležajevima oko vertikalne
ose. Čovjek koji sjedi na stoliću može se zavrtjeti oko vertikalne osi ako
rakom rotira kotač od bicikla, kao što je prikazano na crt. 5.17. Pritom se
nastali moment količine gibanja kotača poništi s momentom količine gibanja
sistema, te je stalno ukupni moment količine gibanja nula.

a) b) c)

Crtež 5.17.

N a crt. 5.17 b. i c. prikazan je na stoliću čovjek koji ima utege u rukama

da bi povećao masu raku. Ako se vrti s rakama priljubljenim uz tijelo pa
ruke naglo ispruži, kutna brzina mu se mijenja, u ovom slučaju smanji. Ako
je /, moment inercije čovjeka s utezima priljubljenim uz tijelo, a I2 moment
inercije čovjeka s utezima kad su rake ispružene, tada možemo na osnovu
(5.61.) pisati:
/,co, = /2co2 (5.62.)
tadaje zbog/, </**>, > cd2. Akrobati, plesači, klizači na ledu i sl. često koriste
ovaj zakon o očuvanju ukupnog momenta količine gibanja. Tako, npr. klizač
na ledu skupljajući rake smanjuje svoj moment inercije i time povećava brzinu
vrtnje (piraeta). Kad se želi zaustaviti, širenjem ruka povećava I i tako sma-
njuje CD.
Zakon očuvanja momenta količine gibanja naročito ima važnu ulogu u
proučavanju atoma i molekula, te ćemo ga koristiti u proučavanju strakture
atoma.

86
5.6. SNAGA
Snaga je brzina vršenja rada ili brzina prijenosa energije:
dW
P (5.63.)
dt
Budući da je dW = F ■d s , to izraz za snagu možemo pisati:
Fdš - ds - _
P . . . . ,___ ,
dt dt
Snaga je skalami produkt sile i trenutne brzine. To je skalama veličina.
Jedinica za snagu je 1W = 1 Js'1.

87
 6. TITRANJE (OSCILACIJE)

Titranje (osciliranje) predstavlja vrstu gibanja ili promjenu fizičkog pro-

cesa koji se odlikuje određenim stupnjem ponavljanja. U zavisnosti od prirode
fizičkog procesa koji se ponavlja, titranja dijelimo na: mehanička (njihalo,
treperenje žice kod muzičkog instrumenta itd.), elektromagnetska (naizmje-
nična strnja, clektromagnetski valovi i dr.) i elektromehanička (osciltranje
atoma čvistog tijela oko ravnotežnog položaja u kristalnoj rešetki i dr.). U
zavisnosti od karaktera djelovanja, koje se vrši na oscilatomi sistem, razliku-
jemo: slobodno titranje, prigušeno titran je i prisilno dtranje.
Slobodno titranje nastaje u sistemu koji je, nakon početnog vanjskog
djelovanja, prepušten samom sebi (npr. elastična opruga ili klatno izvedeno
iz ravnotežnog položaja). Pri ovome svaki oscilator ima svoju vlastitu frekven-
ciju. T itran ja kod kojih se veličina koja oscilira mijenja po zakonu sinusa
ili kosinusa u fu n k d ji vremena nazivaju se harm onična titranja (osci-
lacije). Titranja u prirodi su veoma bliska harmoničnim titranjima, ili mogu
biti predstavljena superpozicijom harmoničnih titranja.

6.1. HARMONIČNO TITRANJE

Promatrajmo sistem koji se sastoji od kuglice mase m koja je obješena
na elastičnu oprugu. U stanju ravnoteže sila, silu težine mg uravnotežuje
elastična sila kAl0 (Hookeov zakon):
m g-kčdo, (6.1.)
gdje je k pozitivna konstanta, a AI0 izđuženje.
Pomjerimo kuglicu iz položaja ravnoteže na rastojanje x, tada će pro-
duženje opruge biti jednako Al0 + x, pa rezultirajuća sila projicirana na osu
x ima vrijednost:
F = m g - k(Al0 + x). (6.2.)
Uzimajući u obzir uvjet ravnoteže (6.1) dobit ćemo da je:
F = -k x . (6.3.)

88
 O

X
Citež 6.1.

Predznak (-) u fonnuli (6.3.) izražava činjenicu da pomjeranje i sila

imaju suprotne smjerove. Sila F ima osobine:
• proporcionalna je pomjeranju kuglice iz položaja ravnoteže i
• uvijek je usmjerena prema položaju ravnoteže.
U ovom slučaju sila je po prirodi elastična, međutim za sile koje se
ponašaju po istoj zakonitosti kažemo da su kvazielastične. Da bismo pomjerili
kuglicu za vrijednost x moramo izvršiti rad protiv kvazielastične sile:

Ovaj rad se manifestira u viđu potencijalne energije sistema. Prema tome,

sistem u kojem djeluje kvazielastična sila, pri pomjeranju iz ravnotežnog
položaja na rastojanje x dobiva potencijalnu energiju:

Izvršimo pomjeranje kuglice za x = A i pustimo sistem da oscilira. Pod

djelovanjem sile F = ~kx, kuglica će se kretati prema položaju ravnoteže brzi-
nom:
dx
(6.5.)
dt
Pri ovome će se smanjivati potencijalna energija sistema a javljat će se
kinetička energija (masu opruge zanemarujemo).
Došavši u položaj ravnoteže kuglica nastavlja kretanje po inerciji. Ovo
kretanje će biti usporeno i prestat će onda kad se kinetička energija u pot-
punosti pretvori u potencijalnu, tj. kad pomjeranje bude jednako -A . Ako u

89
 sistemu nema trenja, energija sistema mora biti
očuvana, i kuglica će se kretati neograničeno
dugo u granicama od A do —A.
Jednadžba gibanja za kuglicu, prema II
Newtonovom aksiomu' ima oblik:

=-fcx. ( 6 .6 .)
dt 21
Napižimo ovu jednadžbu u drugom ob-
liku:
d 2x k
—
r- + — x=0. (6.7.)
dt2 m
Koeficijent uz x je pozitivan broj pa ga možemo napisati u obliku:
* 2 ( 6.8.)
m
gdje je (o realan broj čije ćemo fizikalno značenje vidjeti kasnije. Jednadžba
(6.7.) može se napisati u obliku:
d 2x
+ e>2x = 0 . (6.9.)
d t2
Znači, gibanje kuglice pod djelovanjem sile oblika -fcc izražava se linear-
nom homogenom diferencijalnom jednadžbom drugog reda. Može se vidjeti
da tješenje jednadžbe (6.9.) ima oblik2:
x = y4cos(o>t + <p) ( 6. 10.)
ili
n
x = /4sin(to/ + q / ) ; <p' = 9 +
2’
gdje su A i <p proizvoljne konstante.
Vidimo da gibanje sistema, koji se nalazi pod djelovanjem sile oblika
F = -kx, predstavlja harmonično gibanje.
Veličina najvećeg otklona od ravnotežnog položaja naziva se amplituda
titranja, crtež 6.3. VeliČina (coM-<p) naziva se faza titran ja (osciliranja). Kon-
stanta <p predstavlja vrijednost faze u trenutku / = 0 i zove se početna faza
titranja.

1 F ~ m-a = m(d2x/dt2).
2 Uvritavanjcm (d 2xldt2) - -X<o2cos(toHip) i rclacije (6.10.) u (6.9.) dobivanra:
-X<o2cos(<o/+<p) + yt<o2cos(<o/-Hp) = 0, tj. jcdnađžba (6.10.) je deienje jeđnadžbe (6.9.) u svakom
treoutku vremena t.

90
r

™ P?št° J* kosmus periodična funkcija s periodom 2 jc, različita stania siste

harmom$no t,trar,j e>Ponavljaju se za interval vremena T a koii

ir J S s s ^ * 2n■o* ‘“^ ™ 1 ™
2iv' - ■—
[£»(/ + 7) + cp] = [cor + <p] + 2?t
odakle je,

2n
T =■
co ( 6 . 11.)

Broj titranja u jedinici vremena naziva se frekvenciia titrania f Veza

lzmeđu frekvencije i perioda titranja je: J

j
f-L~ t: (6 . 12 .)

” “ ™ ciju j ' 1 H l « - * * “ ■»
2n
(0 » — .
T
k m ^ r J T 6- ? pređstav,j a br°j osctlacija za 2 jc sekundi, i naziva se
kružna frekvencija. Veza između frekvencije i kružne frekvencije je:

(6.13.)
Diferencirajmopo vremenu jednadžbu (6 . 10 .) dobit ćemo izraz zabrzinu:
dx
V~~ČH = ~ ^® sin(mr+ <p) cos(©/ + (p + —). (6.14.)
Vidimo da se i brzina mijenja po harmoničnom zakonu pri Čemu ie
S l daenviranje
^zvrsimo e n V po r ^ vremenu:
^ - ^ d0bit ćemo ^ j o S jedanput
p

91
 a - LL?L = -A a J cos(cor + q>). (6.15.)
dt
Znači da se ubrzanje i pomjeranje nalaze u protiv fazi. Svako oscilatomo
kretanje može se karakterizirati određenim vrijednostima amplitude A i po-
četne faze q>. Ove vrijednosti mogu se odrediti iz početnih uvjeta. U momentu
t = 0 jednadžbe (6.10.) i (6.14.) glase:
x 0 = A coscp;
v0 = -^co sintp.
Iz ovih relacija možemo izračunati amplitudu A i početnu fazu <p

A = J.
Jx0 + -4 -
(O (6.16.)

*89 = ©xn
Grafički prikaz pomjeranja x, brzine v i ubrzanja a, kod harmoničnog

92
 6.2. ENERGIJA HARMONIČNOG TITRANJA
Kvazielastična sila je konzervativna', pa je ukupna energija harmoničnog
titranja konstantna. U procesu titranja đolazi do pretvorbe kinetičke energije
u potencijalnu i obratno. Maksimalna potencijalna energija se dobije kada se
sistem nalazi na najvećem otklonu od ravnotežnog položaja:
kA2
( 6 .I 7.)

U momentu prolaska kroz ravnotežni položaj sistem ima maksimalnu

brzinu, tj. maksimalnu kinetičku energiju,
mv_
E = (Et ) = - mA2io2 (6.18.)
' *'mx ^
Može se pokazati da su izrazi (6.17.) i (6.18.) jednaki jedan drugom,
prema (6.8). Promatrajmo kako se mijenjaju kinetička i potencijalna enereiia
s vremenom:
mv 2 „2
mA2i d
. ■ sin2(co/ + cp)
(6 .19 .)
„ kx2 kA2 2, .
Ep = ~ = ~ c o s > / + <p).

Zbrajanjem ova dva izraza, dobivamo da je ukupna energija harmoničnog

titranja konstantna:
kA2 mA2m2
E = Ep + Et = ^ = (6.20.)
p ‘ 2 2
Koristeći poznate trigonometrijske formule možemo izraze za Et i E
napisati na slijedeći način: P

E p = E cos2(cor + cp) = e \^~+ | c o s 2 ( co/ + <p)

( 6.21.)
Et = £ s i n 2(co/ + <p)= £ ^ i - i c o s 2 ( c o f + <p) .

Vidimo da se Et i Ep mijenjaju s fiekvencijom 2co. Srednja vrijednost

kvadrata sinusa i kosinusa jednaka je jednoj polovici. Prema tome, srednja
vrijednost Et podudara se sa srednjom vrijednošću Ep i jednaka je £72.

I Ako rađ sile. i»t pomjeranju materijalne tačke, ne ovisi od veliCine i oblika puta nego sarao od
podemog . krajnjeg potožaja, takve s.le naavamo konzervativnim. Ako su sile koje djeluju na
tijelo konzeivativne. tađa je ukupna mehanička energija konstantna.

93
 63. HARMONIČNI OSCILATOR
Sistem opisan jednadžbom:

^ W = 0, (6.22.)
dr
gdje je (D2 konstantna pozitivna veličina, naziva se h a r m o n ič n i osciiator.
Kao što je poznato, rješenje jednadžbe (6.22.) ima oblik:
x - A cos(cat + (p). (6.23.)
Prema tome, harmonični oscilatorpredstavlja sistem koji vrši haimonična
titranja oko položaja ravnoteže. Obično u teorijskoj fizici količinu kretanja
nazivamo im puls i označit ćemo ga sa p. Izračunajmo impuls harmoničnog
oscilatora:
A.
p = m • v = - A (0 C0S(©/ + (p).-m (6.24.)

94
 U svakom slučaju oscilator pored otklona x, ima još jednu karakterističnu
vrijednost, p. NapiŠimo gomje jednadžbe (6.23.) i (6.24.) na drugi način:

— = cos(co/ + cp)
(6.25.)
= -sin(co/ + (p).
mAco '
Kvadriranjem i zbrajanjem dobivamo:
-2 2
— + — £ ___ = 1 (6.26.)
A 2 m2A W
Grafički predstavljen impuls harmoničnog
oscilatora u funkciji otklona x, daje elipsu. Koor-
dinatna ravan (p, x) naziva se fazna ravan a od-
govarajuća kriva fazna putanja, crtež 6.6.
Površina elipse1jednaka je:
_ . . 2n mA1co2
6 = nAmAoo ---------------
© 2
odnosno,
S =j E . (6.27.)

Znači, ukupna energija harmoničnog oscilatora je proporcionalna površini

elipse, pri čemu je koeficijent proporcionalnosti vlasdta frekvencija oscilatora:
E = f- S . (6.28.)
Površina elipse može biti izračunata i kao integral pa se formula
(6.28.) može napisati i u obliku:
E = f ^ pdx. (6.29.)
Ova posljednja relacija, odigrala je veliku ulogu u izgradnji osnova kvan-
tne mehanike o čemu će biti govora kasnije.

6.4. SLAGANJE HARMONIČNIH TITRANJA

Pri istovremenom djelovanju više različitih elastičnih sila na oscilator
on će vršiti složeno gibanje, koje će biti jednako geometrijskom zbiru poje-
dinih oscilacija. Rješavanje ovih problema, posebno slaganje oscilacija istog

I 5 = nab, gdje su a i b poluose elipse.

• 95
P
 smjera, znatno se olakšava ako se oscilacije predstave pomoću, tzv. vektora
amplitude.
Uzmimo jednu osu koju ćemo označiti
0)^ sa x, crtež 6.7. Iz taćke O, koja je uzeta na
osi, povucimo vektor dužine A, koji sa osom
A /
obrazuje kut cp. Ako taj vektor rotiramo sa
kutnom brzinom co projekcija vektora će se
0 / X pomjerati po osi x u granicama od -A do +A,
Crtež 6.7.
pri ćemu će se koordinata te projekcije mi-
jenjati s vremenom po zakonu:
x - A cos(<b/ + cp). (6.30.)
Prema tome, projekcija kraja vektora na o s u j c vršit će haimonično titranje
s amplitudom koja je jednaka dužini vektora, kružnom frekvencijom koja je
jednaka kutnoj brzini rotiranja vektora i početnom fazom koja je jednaka kutu
koji obrazuje vektor s osom u početnom momentu vremena.
Promatrajmo slaganje dva harmonična titranja istog smjera i iste frekven-
cije.
x ,= A , cos(co/ + <p,) i x 2 = A 2 c o s ( cd/ + cp^). (6.31.)
Rezultirajuće pomjeranje tijela vršit će se po istoj pravoj tako da je
jednako algebarskom zbiru oba pomjeranja:
x = x , + x2= A, cos(cd/ + cpj) + A 2 c o s (<o / + <pj). (6.32.)
Predstavimoobaosciliranjapomoću vektora amplitude A, i A2, crtež 6.8.
Može se uočiti da je projekcija rezultirajućeg vektora A , na osu x jednaka
sumi projekcija vektora koji se slažu:
*
x = x ,+ x 2 . (6.33.)
Prema tome, vektor A predstavlja rezultirajuće titranje. Taj vektor rotira
s istom kutnom brzinom co kao i vektori A, i A2, tako da će rezultifajuće
gibanje biti harmonično titranje sa frekvencijom oo, amplitudom A i početnom
fazom <p.
x = A cos(co/ + cp). (6.34.)
Na crtežu 6.8. vidimo, za trenutak / = 0, na osnovu kosinusne teoreme
imamo:
A2 = A? + A% -2/^^jCOs[n-(92 -<Pi)] (6.35.)
ili
A 2 = A 2 + A 2 +2A,A 2 cos(<f>2 —cp,)

96
 odnosno,

OC Af cos<p, + A^cosq>2 '

Jednadžbe (6.35.) i (6.36.) mogu se do-
biti i zbrajanjem jednadžbi (6.31.) koristeći
odgovarajuće trigonometrijske transformaci-
je.
Analizirajmo izraz za amplituđu (6.35.).
Ako je razlika faza između dva titranja kon-
stantna, tj.:

cP2 _(Pi = const. (6.37.)

takva titranja nazivaju se koherentna. Ako je pak
razlika u fazi jednaka nuli
tli cijelom pamom broju n, imamo da je:

«P2 ~ <Pi = 2jw, gdjeje n = 0, 1 ,2 ,3 ,....

tada je,

C0S(<P2-<Pi)= 1
i

A - A , + A 2. (6.38.)
Ako je razlika faza oba titranja jednaka nepamom broju n, imamo da je:
<P2 - <Pi = (2n + 1> , gdjeje n = 0,1, 2 ,3 ,....
tada je,

cosC^Pz —<Pj) = 1
i

a =\4 j - a 2\. (6.39.)

6.5. MATEMATIČKO NJIHALO (KLATNO)

Matematičko njihalo sastoji se od točkaste mase m obješene na nerastee
Ij^vu vrio laganu mt duljine /, crt 6.9. Kada njihalo miruje u ^oložaju r a m S e '
napetost mti N uravnotežuje sila G (sila teže). Izvan položaja ravnoteže’
angencijalna sila (komponenta sile teže) vraća tijelo u položaj ravnoteže dok
je radijalna komponenta sile teže uravnotežena napetošću niti / *

97
*
 Zbroj svih sila na materijalnu točku jednak
je tangencijalnoj komponenti sile teže
F = -mgsinO, gdje predznak minus kaže da sila
djeluje u smjeru porasta pomaka 0. Sila mje
proporcionalna kutnom pomaku 0, nego sm0,
prema tome gibanje nije harmomčno. Međutinv
za male amplitude sin0 * 0, te sila F = -mg0
harmonična. Matematičko njihalo titra harmo-
nično samo za male amplitude, dokje, za veće
amplitude, period njihala fonkcija amplitude.
Jednadžba gibanja matematičkog njihala glasi.
F = ma, = -m gsin0,

odnosno prema (3.40.)

, .d 'B
ai ~ la =

dobivamo,
d 2Q = -m gsm
• O
o. (6.40.)

U slučaju malih pomjaranj. L> - 6, te jeduadiba gibmja m.iemaMkug

njihala poprima oblik:
^ £ + £ 0 = 0. (6 .5 0 .)
dt 1 l
Ovo je jednadžba harmoničnog titranja, pa analogno prema (6.7.) ima
iješenje: f r~~ >
0 = 0Osin(co/-np) = 0Os i n U y ^ + <P I (6.51.)

odavde period T = ^ , odnosno period matematičkog njihala za male am-

plitude' je:
r= 2 * E . <ć '“ )

Period njlhala ne ovisi ni o masi ni o amplitudi već samo od duljme 11

gravitacionog ubrzanja g.

, Kada su am pliu.de veće, tj. kada jc sm 6 * 8. period njihala o v isi o am pliU Kli 8o. tada jc period
m aiem atiikoR n jih a la

98
 6.6. PRIGUŠENO TITRANJE ^
Do sada smo promatrali idealiziran slučaj titranja materijalne točke u
kojemu je mehanička energija očuvana. Iz iskustva znamo da su uvijek gubici
energije prisutni i da će elastična opruga poslije određenog vremena prestati
titrati. Za takva titranja kažemo da su prigušena. Prigušeno titranje možemo
uočiti ako elastičnu opnigu uronimo u viskoznu tekućinu. Sila trenja koja se
protivi gibanju elastične opmge proporcionalna je brzini gibanja:

F, = -b v = - b ^ . (6.53.)
at
gdje je b konstanta prigušenja, a predznak minus pokazuje da su sila trenja i
brzina, suprotne smjem izabrane ose x.
Jednadžbu gibanja za prigušeno titranje, na osnovu dmgog Newtonovog
aksioma i (6.3.), možemo pisati:
ma = Frl + Jv (6.54.)
ili
d lx b dx k
—r (6.55.)
dt + m
---dt
T +—m x =0 -
k b
Zamjenom, — = toj i — = 2 8 , jednadžba (6.55.) poprima oblik:
m m
d2x . . dx 2
y + 2 8 - + » ;,.o . (6.56.)

gdje je cn0 = J — vlastita frekvencija neprigušenog oscilatora, a 5 faktor

prigušenja. ''m
Rješenje ove homogene lineame diferencijalne jednadžbe je:
x(t) = Ae~^ sin(cot + <p) (6.57.)
uz uvjet,
co = •Jal + 5 J . • (6.58.)
Ovo možemo dokazati uvrštavanjem, prvog i dmgog izvoda. Prvi izvod
od z(t) je ustvari brrina prigušenih oscilacija:

■— = -Ade~it sin(cot+ <p) + Atoe'* cos(cot + <p).

dt
Dmgi izvod je ubrzanje:
d 2x
— j- = .<48Je"®' sin(<nt+ <p)-2^5o)e'6' cos(ot + <p)-^o)2e~*' sin(o)t +<p).
dr
-99

P
 Uvrštavanjem u jednadžbu (6.56.), dobivamo:

(A 8 2 - Aa>2 - 2A8 7 + /4(Oo)e"*' sin(cof + tp) = 0 . (6.59.)

Jednadžba (6 59.) mora fiti ispunjena za svaki t, |to daje uvjet (6.58.):

a = co0 —o .
Prigušenje smanjuje fiekven-
ciju titranja to više što je trenje
veće. Amplituda A e **opada ek-
sponencijalno s vremenom; što je
faktor prigušenja 8 veći, to i am-
plituda brže tme, crt. 6.10. Ako
je trenje veliko, uopće nema ti-
tranja; uvjet za takvo aperiodično
gibanje dobivamo iz (6.58.):

82 > a 0 . (6.60.)

Tada je naime a u izrazu (6.58.) imaginama i tješenje jednadžbe gibanja

je elongacija koja eksponencijalno opada. Osciliranje nekih mehaničkih siste-
ma često je nepoželjno i nastoji se, uvođenjem određenog prigušenja, smanjiti
ili ukloniti (npr., kazaljke mjemih instrumenata, amortizeri na vozilima i dr.).

6.7. P R IS IL N O T IT R A N J E . R E Z O N A N C IJ A

Kada vanjska periodična sila djeluje na sistem koji

može titrati, nastaje prisilno titranje. Na crtežu 6.^1.
prikazan je jedan takav prisilni oscilator. Pomoću vanj-
skog oscilatora, kojem se frekvencija može mijenjati,
pobuđujemo sustav “opraga + masa”, na titranje. Kad
je frekvencija co vanjskog oscilatora manja od vlastite
frekvencije sistema co0 = -J k /m , sistem oscilira, ali s
malim amplitudama. Kako <o raste, amplitude postaju
sve veće i veće. Kada se co približi vlastitoj frekvenciji
sistema cOo, dolazi do rezonancije, tj. titranja s vrlo
velikim amplitudama. Daljnjim povećanjem frekvencije
titranje ponovo postaje sve slabije. Napišimo jednadžbu
gibanja za ovakav prisilni harmonični oscilator. Neka
Crtež 6.11. je vanjska sila sinusoidalnog oblika:

100
 Fv= F0 sincof, (6.61.)
gdje je o) kružna frekvencija vanjskog oscilatora. Drugi Newtonov aksiom,
primijenjen na ovakvo gibanje, daje:
dx dx
i — = = - k x - b — + /vsmcor
dt dt
ili
F
x + 28x+a>lx = — sinto/ = /foSinof, (6.62.)
m
gdje je 5 faktor prigušenja, koji smo definirali u prethodnom ođjeljku, a A0
arnplimda vanjskog oscilatora. Rješenje ove jednadžbe je titranje s prisilnom
frekvencijom co:
x(t) = A(a>) sin(car- cp) (6.63.)
gdje je <p kašnjenje u fazi titranja vanjskog oscilatora. Uvrstimo li (6.63.) u
(6.62.) dobivamo:

(coj -co2)sin(co< -<p)-26cocos(cor-cp) = -sinco?. (6.64.)

Jednadžbu (6.64.) predstavimo pomoću

vektora, c rt 6.12. 28(0
Iz crteža 6.12. proizlazi:
25co
■ ^ - = ^/(<o2 - co2) + 482co2; tg<p = j 2*
^co) coj-co-1
Crtež 6.12.
Amplituda prisilnog osciliranja je:

A(<o)= ; ^ ------------- (6.65.)

^(coo - « d2)2 + 4 6 2co2
Amplitude za razna prigušenja prikazane su na crtežu 6.13.
Amplituda osciliranja (6.64.) ovisna je o omjeru co/co0 i o prigušenju 6
i maksimalna je pri rezonantnoj frekvenciji:

cor = -Jtol - 2 6 2 ( 6.66.)

što se dobije izračunavanjem maksimuma funkcije (6.64.).

Rezonantna frekvencija ©„ u slučaju prigušenog oscilatora nešto je manja
od vlastite frekvencije; rezonantna frekvencija neprigušenog oscilatora jednaka
je vlastitoj frekvenciji cor = co„. U idealnom slučaju, kad ne bi bilo gubitaka,
amplituda pri rezonanciji (co = co0) bila bi beskonačno velika. Kad su prisutni

101
 Citež 6.13.

gubici, rezonantna amplituda je konačna a rezonantna frekvencija je nešto

manja od (o„, tim više što je prigušenje veće.
Rezonancija može biti ponekad opasna i dovesti do rušenja (mostova,
zgrada i sl.). Tako je srušen most u Takomi (1940.); vjetar u rezonanciji s
vlastitom frekvencijom mosta uzrokovao je snažne oscilacije i rušenje mosta.
Rezonancija se susreće u mnogim mehaničkim, električnim i drugim ure-
đajima.

102
 7. MEHANIČK3 VALOVI I ZVUK

7.1. PROSTIRANJE VALOVA

U ELASTIČNOJ SREDINI
Ako se na jednom mjestu elastične sredine (čvrste, tečne ili plinovite)
izazovu oscilacije njenih čestica, tada će se, zbog međudjelovanja čestica, to
osciliranje širiti kroz sredinu nekom brzinom v. Proces prostiranja oscilacija
u prostoru naziva se val ili talas. Val ne prenosi čestice sredine u kojoj se
prostire, one samo vrše osciliranje oko ravnotežnih položaja.
Longitudinalni val je takav val kod kojeg čestice osciliraju duž pravca
prostiranja. Transverzalni val je takav val kod kojeg čestice osciliraju u
smjeru koji je okomit na pravac prostiranja vala. Mehanički transverzalni val
nastaje samo u sredini koja pokazuje otpor na smicanje. U tečnoj i plinovitoj
fazi moguć je nastanak samo longitudinalnih valova.

103
 Na crtežu 7.1, prikazano je kretanje čestica pri prostiranju transverzalnog
vala. Čestice označene sa 1,2,3 itd. pomaknute su jedna od druge na rastojanju
1/4 vT. To je jednako četvrtini puta kojeg val pređe za vrijeme jednog perioda.
Čestice koje se nalaze jedna od druge na rastojanju vT osciliraju u istoj
fazi. Rastojanje između najbližih čestica koje osciliraju u istoj fazi naziva se
valna dužina.
Valna dužina je prema tome jednaka proizvodu brzine vala i perioda.
X= v - r . (7.1.)
Ako zamijenimo u izrazu (7.1) T s M f dobijemo

X =j . (7.2.)

Geometrijsko mjesto točaka do kojeg dolaze oscilacije u momentu vre-

mena t naziva se valni front. To je površina koja dijeli dio prostora koji je
zahvaćen u valni proces od oblasti u kojoj još nema oscilacija. Geometrijsko
mjesto točaka koje osciliraju sa istom fazom naziva se valna površina. Valne
površine mogu da budu bilo kojeg oblika, najjednostavnije su one koje imaju
oblik ravni ili sfere. U tim slučajevima val se naziva ravni ili sferni. U
sfemom valu valne površine predstavljaju sistem koncentričnih sfera, crtež
7.2a.

\ \ \. zrake

valna

\ \
fronta

b. ravoi val
Crtež 12.

Pravci duž kojih se šire oscilacije od točke do točke zovemo zrakam a

vala, zrake su okomite na valne površine.
Iz točkastog izvora u izotropnom sredstvu (tj. sredstvu koje u svim smje-
rovima ima iste osobine) širi se sfemi val čije su valne fronte koncentrične
sfere (lopte) crtež 7.2a, a zrake radijalni pravci. Ravni val nastaje iz besko-
načno dalekog točkastog izvora, valne fronte su ravnine, a zrake paralelni
pravci, crtež 7.2b.

104
 7.2. JEDNADŽBA RAVNOG I SFERNOG VALA
Valna jednađžba naziva se izraz koji daje pomjeranje ¥ oscilirajuće točke
kao funkciju njenih koordinata x , y , z i vremena t

¥ = ¥ ( z ,y ,z ,0 . (7.3.)
Funkcija (7.3.) mora da bude periodičnakako u odnosu na vrijeme, t
tako i u odnosu na koordinate x, y , z.
Nađimo oblik funkcije u slučaju ravnog vala koji se prostire duž ose x

¥ = ¥ (x 0 - (7-4-)
Valne površine normalne su na osu x. Neka oscilacije točaka koje leže
u ravni x = 0 imaju oblik
¥ = ¥ (0 , t)= A coscot. (7.5.)
Nađimo oblik osciliranja čestice u rav-
ni koja odgovara proizvoljnoj vrijednosti
x. Da bi val prešao put od ravni x = 0 do
ravni x valu je potrebno vrijeme x
X= V T X
x
r = —, (7.6.)
v
gdje je v brzina prostiranja vala.
Crtež 73.
Oscilacije čestica koje leže u ravni x ,
zaostaju u vremenu, za t.
Prema tome, jednadžba ravnog vala može se napisati u obliku

¥ = /fc o s to (/-r) = / f c o s o ^ / - —j . (7.7.)

Pri ovome pretpostavljamo da je amplituda oscilacija u svim točkama

jedna ista, tj. nema apsorpcije valova.
Neka je vrijednost faze u jedndžbi (7.7.) jednaka nekoj stalnoj vrijednosti

const. (7.8.)

Izraz (7.8.) daje vezu između vremena t i onog mjesta x u kojem se u

danom momentu ostvaruju iste vrijednosti faze.
Diferenciranjem (7.8.) dobivamo brzinu kojom se pomjera dana vrijed-
nost faze
d t- - d x =0, (7.9.)
V

.105
odnosno
dx
— = +v. (7.10.)
dt
Prema tome, brzina prostiranja vala u jednadžbi (7.7.) jeste brzina pomje-
ranja faze, pa se zove fazna brzina. Iz jednadžbe (7.10.) slijedi da je brzina
vala pozitivna, prema tome (7.7.) opisuje val koji se rasprostire u stranu rasta
x (slijeva u desno), val koji se rasprostire u stranu suprotnu ima oblik

W = A cosa (7.11.)

Izjednačimo fazu sa konstantom i diferencirajmo, dobijemo

d x __
(7.12.)
d t~
Rezultat pokazuje da se val kreće u suprotnom smjeru. Jednadžbi ravnog
vala može se dati simetričan oblik u odnosu na t i x. Uvedimo valni broj k,
2n
k (7.13.)
k
Veza između valnog broja k i kružne frekvencije © i fazne brzine vala
v ima oblik
©
v (7.14.)
J
Jednadžba ravnog vala može se napisati u obliku

= A cos(©r ± kx). (7.15.)

■»
Promatrajmo jednadžbu sfemog vala. Sfemi val nastaje od izvora koji
se može smatrati točkom. U slučaju đa je brzina prostiranja u svim smjerovima
ista val koji nastaje od izvora (točkastog) mora biti sfemi. Neka je faza
osciliranja jednaka tada točke koje leže na valnoj površini radijusa r moraju
oscilirati sa fazom ©(/ - r/v). Amplituda osciliranja u tom slučaju ako sredina
ne apsorbira energiju vala neće ostati konstantna, ona se smanjuje po zakonu
1/r. Jednadžba sfemog vala ima oblik

*¥ = — c o s© ^ f-—j . (7.16.)

Ova jednadžba vrijedi samo za velike r, u odnosu na dimenziju izvora.

Kad r teži nuli amplituda postaje beskonačna, što upravo pokazuje neprimje-
njivost jednadžbe (7.16.) za male vrijednosti r.

106
V

7.3. JE D N A D Ž B A R A V N O G V A LA K O J I S E
P R O S T IR E U P R O IZ V O L J N O M S M J E R U

Nađimo jeđnadžbu ravnog vala koji se prostire u pravcu koji sa osama

^ z o b r ^ j e ugJcvc a , P, y. Neka oscilacije koje prolaze kroz koordinatni
pocetak, crtež 7.4, lmaju oblik

'Po = A coscot. (7.17.)

Uzmimo valnu površinu koja od koordinatnog početka stoji na rasto-
janju /. Oscilacije u toj ravni zaostaju za oscilacijama (7.17.) za vrijeme t = l/v

'F = /<COS(D^~£j. (7 1 g )

Izrazimo / preko radijus vektora r . Lako je uočiti da skalami proizvod

jedimčnog vektora normale 5 s radijus vektorom r bilo koje točke površine
ima istu vrijednost koja je jednaka /

n ■r =rcos<p = /. (7.19.)
Uvrštavanjem izraza (7.19.) u (7.18.)
dobivamo

T = A cos^oor - —fi ■r j . (7.20.)

Omjer co/v jednak je valnom broju k.

Vektor
k = kn (7.21.)
koji je po modulu jednak valnom broiu
2 jj Crtež 7.4.
k = — i koji ima smjer normale na po-
vršinu naziva se valni vektor. Uvođenjem k u (7 .2 0 .), dobijemo

¥ ( ? , / ) = /! c o s ( c o t-k r ) . ( 7 .2 2 .)
Jednadžba (7.22.) daje otklon točke s radijus vektorom r od ravnotežnog
položaja u momentu vremena t. Da bi prešli od radijus vektora točke r njenim
koordinatama x, y, z, izraztmo skalami proizvod k ■r projekcijama vektora
na koordinatne ose:

k ' r = kxx + kyy + kzz. (7.23.)

Tada jednadžba ravnog vala dobiva oblik

■ 107
 'F(x,y, z ,t) = A cos(ca/ - kxx - kyy - k.z), (7.24.)

gdje je
(7.25.)
kx=^ cosa> y C0SP- **= Y cosy‘
7. _ O ta
U slučaju kada se r podudara sa osom x, tada je k, = k, ky - k. - 0, te
jednadžba (7.24.) prelazi u jednadžbu (7.15).
Jednadžba ravnog vala ponekad se piše i u obliku
(7.26.)
odnosno (7.27.)
^i>= A [cos(co/ - kx) + / sin(co/ - kx)],
pri čemu se podrazumijeva da se koristi samo realni dio tog lzraza.

7.4. VALNA JEDNADŽBA

Jednadžba bilo kojeg vala je iješenje diferencijalne jednadžbe koju zove-
mo valna jednadŽba.
Promatrajmo ravni val u smjeru ose x
'F(x, t) = A cos(cot - kx). (7.28.)
Nađimo drugu parcijalnu derivaciju po koordinatama i vremenu od funk-
cije '¥(x, /)'
= -co2-4cos(a>/-fct) = -co2yP

^ = -fc2^cos(o>/ - fcc) = -fc2'F . (7fi9.)

dx
Iz jednadžba (7.29.) dobivamo
g2'F fc2 d2xP (7.30.)
dx* cb2 dt2
Uzevši u obzir vezu —j = -=■, dobivamo
co v
d 2' ¥ 1 d 2' ?
(7.31.)
dx2 v2 dt 1

1 Funkciia 4-(x y z, l), je funkcija četiri nezavisno promjenjive, pa se ovdje moraju uvesti parcijalni
izvodi funkcijc, koji se pišu simbolima 34'/&. 34>ldy, čtV/dz. 34-/3/. Parcijalni izvod za funkc.jc
više promjenjivih, po nekoj određenoj promjenjivoj, računamo kao “običan lzvod po toj pro-
mjenjivoj, s tim da se ostale varijable smatraju konstantne.

108
 Jednadžba (7.31.) predstavlja valnu jednadžbu. Ovo raožemo analogno
proširiti na sve tri dimenzije, pa valna jednadžba u tri dimenzije ima oblik
d2'V & '¥ d2'¥ 1 a 2'p
(7.32.)
dxl 8y 2 dz 2 v3 3 /2
Jednadžba (7.32.) može se napisati koristeći Laplasov operator A1
a2'? a2'? 324'
A47 = — r + — r + — - (7.33.)
dx2 dy 2 dz
odnosno
i t f 'v
A4> = (7.34.)
v2 d t 2

7.5. BRZINA PROSTIRAN JA ELASTIČN IH VALOVA

Neka se u pravcu x ose prostire longitudinalni ravni val. Izdvojimo u

sredini cilindrični volumen visine Ax sa površinom koja je jednaka jedinici.
Ako osnova cilindra sa koordinatom x ima u nekom trenutku pomjeranje 4*
onda će pomjeranje osnove s koordinatom x + Ax biti ¥ + A'P. Prema tome,
razmatrani volumen se deformira i dobiva izduženje A ¥ (ako je A'F < 0 to
predstavlja sažimanje). Velićina, e = A4VAx predstavlja srednju relativnu
deformaciju cilindra. Zbog toga što se ne mijenja po lineamom zakonu,
stvorena deformacija na raznim presjecima cilindra neće biti jednaka. Da
bismo dobili deformaciju na presjeku x potrebno je da Ax teži nuli. Prema
tome je
.. A'¥ £ P
e = lim ----- (7.35.)
a»-+o Ax dx
Postojanje deformacije istezanja svjedoči o postojanju normalnog napre-
zanja a koje je pri malim deformacijama proporcionalno veličini deformacije.
Suglasno Hookeovom (Hukovom) zakonu, cr = E • e, gdje je E Youngov (Jang)
modul a a normalno naprezanje (o = F/s), imamo

a = E s = E~ ^ ~ . (7.36.)
dx
Napomenimo da relativna deformacija d'V/dx a prema tome i naprezanje
u fiksiranom raomentu vremena zavise od x. Tamo gdje su otkloni čestice od
položaja ravnoteže maksimalni, deformacije i naprezanja su jednaki nuli. U
mjestima gdje čcstice prolaze kroz položaj ravnoteže deformacija i naprezanje*1
. a1 tf #
1 Laplasov operator; a " a ? +ŠT"1'i?-

109
dostižu maksimalnu vrijednost pri čemu se pozihvne .negat.vnedeformac.j
(istezanje i sabijanje) naizmjenično smjenjuju (longitudinaku val )>crte* J .
^ p i š i m o je d n a d ž b u k re ta n ja z a je d in ič n i c ilin d a r. U z im a ju ć t d a e A *
v e o m a m L n , i b iz a n je s is te m a m o ž e s e s m a tr a ti k o n s ta n tn o . M a s a c .lm d r a
j e d n a k a j e p A xS, g d j e j e p g u s t o ć a n e d e f o r m i r a n e s r e d m e .

Citež 7.6.

Sila koja djeluje na cilindar, jednaka je razlici sila na presjeku x Ax i

na presjeku x = 0 tj. F = F2 —Fv Prema (7.36.) imamo

Veličinu f — 1 možemo razviti u red' za male vrijednosti Ax kao1

1 Funkcija F(x) može se razviti u Mac Lorinov red. Za male (infinitezimalne) vrijednosti A*
fimkcija F(x) = F(0) * F (0)Ax +...

110
 J /5 ¥
A*+...
l 9* J at \ dx J q 5*1 5*
Uvrštavanjem u relaciju (7.37.) dobivamo
_ 5 _ f£ F 5J'P
F = SE A* = SE-—~ - A x . (7.38.)
5 * f 5* 5 r2
Sa druge strane, sila je prema II Newtonovom zakonu jednaka
_ A S2'P A„ d l'P „5^
F = t M - r j - = p •AK—— = p ^ - r - r - A *. (7.39.)
d t2 dt dt
Izjednačavanjem relacija (7.39.) i (7.38.) dobivamo jednadžbu oblika
valne jednadžbe
p 52vF
- e š 'i s r ( 7 ‘, 0 »
Uspoređivanjem jednadžbe (7.40) sa valnom jednadžbom (7.31.) vidimo
da je -j- = . Prema tome brzina Iongitudinalnih valova jednaka je kvadrat-
nom korijenu iz Youngovog modula podijeljnog s gustoćom sredine

(7.41.)

Analogna računanja za transverzalne valove dovode do slijedećeg izraza

za brzinu
v . j l '. (7.42.)
gdje je G modul smicanja.

7.6. ENERGIJA ELASTIČNOG VALA

Promatrat ćemo sredinu u kojoj se prostire longitudinalni ravni val, iz-
dvojivši elementami volumen AF, ali tako malen da se deformacije i brzina
mogu smatrati istim i jednakim u svim točkama. Da bismo izračunali ukupnu
energiju sistema moramo prethodno izračunati potencijalnu energiju elastične
deformacije pri istezanju ili sabijanju. Energiju istegnutog (sabijenog) štapa
za A/, dobit ćemo preko rada vanjskih sila. Pošto je sila promjenljiva, rad je
jednak
J
W — F -d x , (7.43.)
0

111
gdje je x - izduženje u procesu deformacije i mijenja se od O do AA Znači,
sila koja odgovara izduženju x, prema Hookeovom zakonu ima oblik
E -S (7.44.)
F" X-
Uvrštavanjem (7.44.) u (7.43.) možemo izračunati rad, odnosno energiju
deformiranog tijela.
čj
■E-S ^ E - S x 2 61 E - S - l f A r f (7.45.)
w=J- l
-xdx = — — -
l 2
2
v
Konačno imamo da je potencijalna energija jednaka

E =^ z 2 (7-46-)
' 2
Izraz za potencijalnu energiju elementamog volumena ima oblik

6E = (7 4 7 )
r 2' - \ 8x )
gdje je, E = pv2, Youngov modul elastičnosti, e = — , relativna deformacrja.

Promatrani volumen sadrži također i kinetičku energiju

AEt (7.48.)
■‘f i
&V
gdje je, Am = pAK, masa i v = ^ - brzina dan0« elementa A K Sabrranjem
izraza (7.48.) i (7.47.) dobit ćemo ukupnu energiju

A£ = A£t + A£ = ^ (7.49.)

Dijeljenjem energije AE sa volumenora AK u kojem se ona sadrži, dobit

ćemo gustoću energije

Parcijalnim diferenciranjem jednadžbe ravnog vala po / i po x dobivamo

ĆW . . r x\
— = -<»4sina> t —
dt V v)

d V co . .
— = — 4smco
dx v H> (7.51.)

112
 Uvrštavanjem izraza (7.51.) u (7.50.) dobit ćemo izraz za gustoću energije

u = 2 22sin2 co^/ - —j

ili
u = p/12©2 sin2(cc)/ - kx) . (7.52.)
Vidimo da se gustoća energije mijenja po zakonu kvadrata sinusne funk-
cije. Pošto je srednja vrijeđnost kvadrata sinusa jednaka 1/2, srednja vrijednost
gustoće energije po volumenu u svakoj točki sredine bit će jednaka

u = —A 2(o2 . (7.53.)
2 V
Gustoća energije proporcionalna je gustoći sredine, kvadratu frekvencije
i kvadratu amplitude vala.
Eneigija se prenosi samim valom od izvora oscilacije do različitih točaka
sredine, prema tome val sa sobom prenosi energiju. Količina energije koju
prenosi val kroz neku površinu u jedinici vremena naziva se tok energije ili
fluks kroz površinu. Fluks energije je skalama veličina čije su dimenzije
jednake dimenziji energije podijeljene sa dimenzijom vremena, tj. podudara
se sa dimenzijom snage. Prema tome fluks se mjeri u vatima (W). Fluks
energije u raznim točkama sredine može imati različitu jakost. Za karakteris-
tiku fluksa energije u raznim točkama prostora uvodi se vektorska veličina
koja se zove gustoća toka (fluksa) energije. Smjer vektora gustoće fluksa
energije podudara se s smjerom u kojem se prenosi energija. Neka se kroz
površinu ASX okomitu na pravac prostiranja vala prenosi za vrijeme A/
energija AE. Tada će gustoća fluksa energije po definiciji biti jednaka
AE
(7.54.)
A5X-A/

S obzirom da je AE/At fluks energije Acj>, kroz površinu AS± može se

pisati
A<(>
J= (7.55.)
AS±
Kroz površinu ASX za vrijeme At prenijet će se energija koja je sadržana
u volumenu valjka sa osnovom A5X i visinom v • At, crtež 7.7.
Ako su dimenzije valjka dovoljno male tako da bismo gustoću energije
u svim točkama valjka mogli smatrati jednakom, onda se AE može naći kao
proizvod gustoće energije i volumena valjka, ASL • v • A/, tj.

■113
 AE = u- AS± v -At. (7.56.)

Kad taj izraz za uvrstimo u for-

mulu (7.54.) dobit ćemo
j = « *V.
V
Razmatrajući faznu brzinu v kao
vektor čiji se pravac podudara sa smje-
rom prostiranja vala može se napisati
Grtež 7.7.
j =u v , (7.57.)

gdje je j vektor gustoće fluksa energije1. Srednja vrijednost vektora gustoće

fluksa energije jednaka je

(7.58.)

Intenzitet vala /jed n ak je srednjoj vrijednosti energije, koju val prenosi

kroz jediničnu površinu u jedinici vremena, a to je upravo skalama vrijednost
vektora j v tj.

/ = —pvA2®2. (7.59.)

7.7. INTERFERENCIJA VALOVA

Ako se u sredini istovremeno prostire nekoliko valova, onda će oscilacije
čestica sredine biti jednake geometrijskoj sumi oscilacija koje bi vršile čejtice
pri prostiranju svakog vala pojedinačno. Prema tome, valovi se jednostavno
superponiraju jedan na drugi ne remeteći jedan drugog. Ovaj princip naziva
se princip superpozicije valova.
U slučaju kada oscilacije, uvjetovane pojedinim valovima u svakoj točki
sredine, imaju konstantnu razliku faza valovi se zovu koherentni. Očigledno
da koherentni valovi mogu biti samo valovi koji imaju istu frekvenciju. Pri
slaganju koherentnih valova dolazi do pojave interferencije, koja se sastoji
u tome da se oscilacije u jednim točkama pojačavaju a u drugim slabe. Pro-
matrajmo dva vala koji se prostim od točkastih izvora O, i 0 2 koji osciliraju
s konstantnom fazom razlikom (takvi izvori se nazivaju koherentni kao i

1 Vektor gustoće fluksa energije naziva se i Pojtingov vektor.

114
 valovi koje oni obrazuju). Od-
redimo rezultirajuće osciliranje
u bilo kojoj točki sredine pod
uvjetom da oba osciliranja imaju
isti smjer, crtež 7.8.
Pretpostavimo da valovi
koji izlaze iz izvora O, i 0 2
imaju jednaku amplitudu i fazu.
Dolazeći do toćke S, valovi pre-
laze različite putove, te se os-
ciliranje koje oni proizvode u
Crtež 7.8.
toj točki razlikuje u fazi:

'P, ^A^COsfcot-kr,)
% = ^ c o s (a u - kr2) , (7.60.)
Razlika u fazi ova dva osciliranja je jednaka:

A5 = —7-j), (7.61.)
g d je .su /t, > Ai amplitude valova u točki S, k valni broi k - co/v r ,
n a o jm j, od izvore do đ stt .odko. P « ,K » a ; ta o da” u ™ pU M ^ , S k s’
jednake, tada je rezultirajuće osciliranje P U t0ćkl S

'i' = *P, + »Pj = a [ c o s ( co/ -k r ,) + cos(o51 - lcr2)]. (7.62.)

^ ^ riste ć i adicione teoreme dobit ćemo izraz za rezultirajuće osciliranje
u obliku
. * f \c - ’i)l
2,4cos— -'jcos
o s J ^ ( f l/- /ti± lJ .
2 (7.63.)
amplituda fa z a 1
promabamo ^ a” lplltuda rezu,tiraJ'ućeg osciliranja ovisi o mjestu u kojem

Maksimalno osciliranje dobivamo na mjestima gdje je

cos- = 1 (7.64.)
tj. na mjestima gdje je razlika u fazi višekratnik od 27T

k(r2 - ri) = ± 2 n n n = 0 ,1 ,2 ,... ( 7 . 6 5 .)

Na tim mjestima oba osciliranja su u fazi i dobivamo tev. konstruktivnu
interferenciju, s amplitudom A = A , + A 2.
 U točkama u kojima je
*(r2 ~ ri) = 0 (7.66.)
cos
2
tj. razlika u fazi,

A(r2 - r , ) = ±27i^/j + |- j; n = 0,1,2,... (7.67.)

dobivamo minimalno osciliranje, odnosno destrukdvnu interferenciju, s am-

plitudom A = \A j - At\.\J specijalnom slučaju kadaj e A t =A2 na tim mjestima
neće biti osciliranja. Uvjeti (7.65.) i (7.67.) svode se na to da je

r. - r , = const. (7.68.)
Iz analitičke geometrije je
poznato da jednadžba (7.68.)
predstavlja jednadžbu hiperbole
sa fokusima u točkama O, i 0 2.
Znači, geometrijsko mjesto toča-
ka u kojima se oscilacije poja-
čavaju ili oslabljuju predstavlja
porodicu hiperbola, crtež 7.9. od-
govara slučaju, 9 , - <p2 = 0. Pu-
nim linijama označena su mjesta
u kojima se oscilacije uzajamno
pojačavaju (raaksimum oscilira-
nja), a isprekidanim linijama pri-
kazana su mjesta na kojima se
oscilacije poništavaju (minimum
Crtež 7.9. osciliranja).

7.8. DIFRAKCIJA VALOVA

Kada na svom kretanju valovi susretau prepreku, oni je obilaze. Ta pojava
naziva se difrakcija. Nastajanje difrakcije može se objasniti pomoću Huy-
gensovog (Hajgens) principa kojim se određuje način stvaranja valnog fronta
u trenutku t + At, ako je poznat položaj valnog fronta u trenutku t. Suglasno
Huygensovom principu: svaka točka do koje dolazi valno kretanje, postaje
centar sekundarnih valova koji su u homogenoj i izotropnoj sredini sferni.

116
Anvelopa (ovojnica) tih valo-
va daje položaj valnog fronta
u narednom trenutku, crtež
7.10.
Neka na ravnu pregradu
sa otvorom pada valni front
paralelan s pregradom, crtež
7.11. Prema Huygensovom
principu, svaka točka otvora
predstavlja centar sekundar-
nih valova, koji će u homo- Crtež 7.10.
genoj sredini biti sfemi.
Ovojnica (anvelopa) sekundamih valova predstavlja novu valnu frontu.
Ako je pukotina široka, mnogo šira od valne dužine, tada iz dijela valne fronte
koji ulazi u pukotinu nastaje mnogo sekundamih valova čijom superpozicijom
dobivamo paralelne valne fronte, crtež 7.11b. Što je pukotina manja (reda
veličine valne dužine) skretanje valova u podmčje geometrijske sjenke je
izrazitije, crtež 7.11a, i dobiva se sfemi val.

Ravni val

a)
Crtež 7.11.

7.9. S T O JE Ć I V ALO VI

Kada imamo interferenciju dva ravna vala jednakih amplituda koji se

kredu jedan na suprot drugoga, oscilatomi proces koji pri tome nastaje naziva
se stojeći val. U praksi stojeći val nastaje pri odbijanju valova od pregrada.

. 117
Val koji pada na pregradu i odbijeni val interferiraju. Napišimo jednadžbe
dvaju ravnih valova koji se prostiru u suprotnim smjerovima.
'P, = A cos(co?-fo)

T\ = A cos(to t + kx). (7.69.)

Kada zbrojimo ove jednadžbe i koristeći formulu za sumu kosinusa dobit
ćemo
'F = 'i', + = ^[cos((D/ -fcc) + cos(oof + tx)]

= |2.4cosfcc|cosco/. (7.70.)
2 ji .
Zamjenom k = — izraz možemo napisati u obliku

*P = 2Acos2n— COS(Of . (7.71.)

X
U točkama gdje je

fl"
cos2 ji --J = 1

tj. 2 ji —= ±/jjt; n = 0,1 ,2 ,...;

A
žli
x tx
„ =±n—
2 (7.72.)

amplituda oscilacija dostiže maksimalnu vrijednost 2A. Te točke zovemo trb u -

si stojećeg vala.
U točkama gdje je

ili

(7.73.)

amplituda osciliranja pretvara se u nulu. Te točke se zovu čvorovi stojećeg

vala.

118
 7.10. REFLEKSIJA VALOVA
Promatrajmo širenje valova u jednodimenzionalnoj sredini, npr. zateg-
nutom užetu ili gumenoj cijevi. Udarimo li na jednom mjestu zategnuto uže,
poremećaj (brijeg) će se širiti na obje strane. Ako je uže na kraju učvršćeno,
poremećaj će se reflektirati, cit. 7.13.a.

v / "

b)

Crtež 7.13.

119

*
 Pritom opažamo da nastaje promjena faze za Jt, tj. da se poremećaj od
čvrste zapreke reflektira sa suprotnom fazom. Naprotiv ako kraj debelog užeta
vežemo za zid nekom tankom niti, crt. 7.13b, tada će se na tom spoju brijeg
reflektirati kao brijeg, tj. s istom fezom.
Iz ovih razmatranja možemo izvesti slijedeće zaključke:
Kad val upada na granicu između dva sredstva, jedan dio energije vala
se reflektira, a ostatak prelazi u drugo sredstvo: od upadnog vala nastaje
reflektirani (odbijeni) i tiansmitirani (propužteni) val. Pri refleksiji na gušćem
sredstvu reflektirani val je pomaknut u fazi za Jt prema upadnom, dok pri
refleksiji na tjeđem sredstvu nema pomaka u fazi. Posebno, pri refleksiji od
čvrste zapreke nema transmitiranog vala, reflektirani val ima istu amplitudu
kao upadni ali je pomaknut u fezi za n; pri refleksiji na slobodnom kraju
upadni i reflektirani val imaju jednake amplitude i faze.
Da bismo razumjeli zašto dolazi do promjene faze promatrajmo danu
situaciju pomoću jednadžbi za ravne valove. Promatrajmo refleksiju vala na
užetu na mjestima gđje se mijenja gustoća, npr. na spoju dva užeta različite
debljine. Jednadžbe upadnog vala yj[x,t), reflektiranog vala y£x,t) i transmi-
tiranog vala yj[x,t) su:

(7.74.)

gdje su Atf Ar i A, amplituda upadnog, reflektiranog i transmitiranog vala.

Elongacija y{x,t) mora da je svugdje dvaput derivabilna funkcija udaljenosti,
tj. u svakoj točki neprekidna funkcija s nepnekidnom derivacijom.
N a mjestu gdje se mijenja gustoća, neka je to ishodište našeg koordinat-
nog sustava x = 0, moraju biti ispunjeni slijedeći rubni uvjeti:
y u(x,t)+yXx,t) =yfx,t) (7.75.)

Prvi uvjet kaže da se na mjestu x = 0 val dijeli na reflektirani i transmi-

tirani, dok drugi uvjet zahtijeva da u graiiičnoj točki nagibi obje žice moraju
biti jednaki (jednake prve derivacije). U graničnoj točki x = 0, valne funkcije
imaju oblik:

120
 y u = Au sinco/; y r = Ar sinco/; y, = A, sinco/. (7.76.)
Primjenom prvog nibnog uvjeta dobivamo:
A u+ Ar = A ,. (7.77.)
Izvršimo derivaciju (7.74.) kako to zahtijeva drugi rubni uvjet dobivamo:
4, 4 4
. (7.78.)
V| V| V2
(7-77.) i (7.78.) dobivamo amplitude reflektiranog i transmitiranog vala:

(7.79.)

(7.80.)
Pogledajmo kakva je refleksija kad val prelazi iz ijeđeg u gušće sredstvo.
Tada je p, te je v, > v* prema relaciji (7.31.). Iz (7.79.) i (7.80.) zak-
Ijučujemo da amplituda reflektiranog vala ima suprotan predznak od amplitude
upadnog vala, dok je amplituda transmitiranog vala istog predznaka kao i
amplituda upadnog vala. Drugim riječima, reflektirani val trpi skok u fazi za
n kad je slijedeće sredstvo gušće; trasmitirani dio, naprotiv, nastavlja se u
drugoj sredini bez promjene u fazi. U posebnom slučaju, kad je kraj žice
učvršćen (pj = oo, v2 = 0), reflektirani val je iste amplitude kao upadni, ali
pomaknut u fazi za 7t, dok transmitiranog vala nema:

y u(x,/) = /4sinco / - —
{ VJ
(7.81.)

Pri refleksiji na tjeđem sredstvu, reflektirani val ne mijenja fazu (pj < p.,;
v2 > vi); ako je refleksija na slobodnom kraju (p^ = 0, v2 = oo), upadni i reflek-
tirani val imaju iste amplitude i faze.
Refleksiju valova možemo promatrati koristeći Huygensov princip. Da
bismo izveli zakon refleksije valova, postavit ćemo na put valova ravnu pre-
preku od koje će se odbijati valovi koji doiaze iz valnog izvora O. Val pogađa
prvo točku A, koja postaje izvor novog vala te se oko nje formira elementami
val. Slijedeće točke koje bivaju pogođene također formiraju elementame valo-
ve ali sa zakašnjenjem koje je utoliko veće ukoliko su točke dalje od A.1

1 g je lineama ili pođužna gustoća u = p//.

121
 7.12.2. Brzina zvučnih valova u plinovima
Da bismo izračunali brzinu zvučnib valova u plinovima (zrak) pođimo
od Hookeovog izraza za zapreminsku deformaciju (7.86.) napisavši ga u obliku

B = - Ap (7.97.)
AV
V
Uzmimo da su promjene pritiska beskonačno male, tj. Ap -> 0 tada i
AV -> 0 pa izraz (7.93.) prelazi u diferencijalni oblik,

B= (7.98.)

Pri ovome moramo voditi računa da povećanje pritiska (dp > 0) odgovara
smanjenju zapremine (dV < 0). Oscilacije zvuka vrše se tako brzo da se može
smatrati da je sabijanje i razijeđenje plina adijabatsko1, pa prema tome zado-
voljava Poissonovu (Poason) jednadžbu
p V K= c o n s t, (7.99.)
gdje je k = cjc„ odnos specifične toplote gasa pri stalnom pritisku i specifične
toplote pri stalnoj zapremini. Diferenciranjem Poissonove jednadžbe dobije
se
V^dp + k V^'^pdV = 0 (7.100.)
odakle
dp p
——= - K — . (7.101.)
dV V
■»
Zamjenjujući ovaj izraz u (7.97.) dobivamo

B =K-p. (7.102.)
Znači brzina zvuka u plinovitoj sredini jednaka je
|& l a

(7.103.)
II

il

Koristeći izraz za jednađžbu stanja gasa,

pV = — RT, (7.104.)
M

1 Adijabatska promjena je takva promjena stanja plina kada nema razmjene toplote sa okolinom
SQ « 0.

126
gdje je m - masa gasa, M -m olekulam a masa, R = 8,314 J/mol K, univerzalna
plinska konstanta i T - apsolutna temperatura, možemo izračunati gustoću
plina
„ PM
(7.105.)
RT
Konačno izraz za brzinu zvuka dobiva oblik

v = J ~ T r = const -Jt (7.106.)

V Al
ili
v = v J L = 331 j J L
° \ T0 V273
gdje je v0= 331 m/s, brzina zvuka u zraku na temperaturi T0= 273 K.

7.12.3. Dopplerov efekt

Kada se zvučni izvor, ili slušalac, ili oboje kreću u odnosu na zrak, visina
(frekvencija) zvuka koju čuje slušalac neće u općem slučaju biti ista kao kad
bi izvor i slušalac mirovali. Poznat je slučaj naglog pada visine zvuka auto-
mobilske sirene kada se susreće ili prolazi pored automobila koji se kreće u
suprotnom pravcu. Ova pojava se naziva Dopplerov1 efekt. Neka se brzina
promatrača vp i brzina izvora v, nalaze na,jednom istom pravcu. Izvor emitira
valove frekvencije f t Vidjet ćemo da će zavisno o relativnoj brzini prema
izvoru, promatrač izmjeriti različitu frekvenciju izvora. Definirajmo smjer
brzina kretanja tako da i v, imaju pozitivan smjer ako su usmjerene od
promatrača ka izvoru. Brzma prostiranja vala u uvijek je pozitivna. Uzet ćemo
slučaj kad se promatrač nalazi lijevo od izvora valova, tj. i jcdan i drugi imaju
pozidvne brzine (smjer od lijeva na desno). Izvor se u času f, = 0 nalazi u
točki A, a u trenutku f2 = f u točki B, crtež 7.17. U međuvremenu, val emitiran
od izvora u času f, = 0 pređe put u • t. Pri ovome imajmo na umu da bizina
širenja ovisi od medija kroz koji se širi val, dakle ne ovisi od brzine kretanja
izvora vala u času emitiranja. Za vrijeme f2 = f izvor putujući iz A u B emitirao
je ^ • f valova gdje je f frekvencija izvora. Između B i D ti se valovi gomilaju
a između F i B su rašireni. Prema tome valna dužina u području gomilanja
valova (desno od izvora)
X‘ = ! £ z 3 £ = £ z i (7.107.)
----------------------- f f f
1 Ch. Doppler (1803.-1853.), austrijski matematičar i fizičar

. 127
 dok je u području gdje se valovi šire valna dužina:
Ut + Vjt _ u + v,
(7.108.)
f t f
Fonnule (7.107.) i (7.108.) vrijede za valnu dužinu valova koji dolaze
od izvora u kretanju. Koliku će frekvenciju izmjeriti promatrač koji se prema
izvoru kreće brzinom vp? Brzina kojom se valovi kreću, prema promatraču je
u + v p frekvencija kojom promatrač sreće valove je

V + U V +u
- _ 2 ____ f (7.109.)
/,= =/
U + V.

U slučaju da se promatrač nalazi desno od izvora i kreće se brzinom v ’,

tada će frekvencija koju mjeri promatrač biti jednaka

U~ V
J£■=
L ^ fs ■u ~ v”
Jfp = —— Ji (7.110.)
u -v .

Crtež 7.17.

Ova dva slučaja možemo prikazati jednom formulom

u + v„
/ =/- (7.111.)
u —v.
gdje je vp pozitivno ako se prijemnik približava izvoru, a negativno ako se
prijemnik udaljava od izvora. Slično tome, brzina izvora v, je pozitivna ako

128
se izvor kreće u pravcu prijenuiika a negativna ako se izvor udaljava od
prijemnika. Pri tome pretpostavljamo da se izvor i prijemnik kreću duž pravca
koji ih povezuje.
Uzmimo nekoliko specijalnih slučajeva:
1. Promatrač mimje, izvor se kreće prema promatraču, vp = 0. vf > 0

2. Promatrač mkuje izvor se kreće od promatrača, v; < 0, vp = 0

/,< /,
r U + V,. r

3. Izvor miraje promatrač se kreće prema izvora, vf =0. vp > 0

u+v
f „ = f ------* ■ ; £ > / ,
y u r
4. Izvor miruje, promatrač se kreće od izvora, vf = 0, vp < 0
u~v„
/ , = / , ------
r u
U slučajevima 1. i 3. promatrač mjeri veću frekvenciju od one kojom
izvor emitira valove, a u slučajevima 2. i 4. izmjerena frekvencija je manja.
U slučaju u = v, svi valovi dodiraju se u točki S gdje se nalazi izvor. U
toj točki nalazi se akumulirana znatna oscilatoma energija to je tzv. zvučni
zid, slika 7.18. Ako je vf > u dolazi do eksplozije, slika 7.19. Val koji nastaje
pri vf > u na ovaj način nema periodičan karakter nego predstavlja jednu oblast

129
kompresije koja se širi brzinom zvuka. Valovi nisu više sadržani jedan u
drugom nego su obuhvaćeni konusom AOB tzv. Machov (Mahov) konus. Da
bi došlo do zvučne eksplozije (proboj zvučnog zida) bizina izvora mora biti
veća od brzine zvuka, tj. v;> 344 m/s.

7.12.4. Zvučni izvori

Svaki mehanički oscilator koji pravilno oscilira u opsegu frekvencija
zvuka naziva se zvučni izvor. Kao najčešći izvori zvučnih valova susreću se
zategnute žice i zračni stupovi. Zategnute žice osciliraju transverzalnim os-
cilacijama. Ako se na jednom mjestu zategnute žice izvede transverzalna
deformacija, ona će se prostirati duž žice brzinom v, koja je jednaka prema
(7.41.)

(7.112.)

gdje je F sila zatezanja žice a p = mll masa jedinične dužine (podužna masa)
žice. Na učvršćenim krajevima žice takav val će se odbiti i krenuti u suprotnom
smjeru duž žice. Uslijed interferencije formirat će se stojeći val. Stojeći val
će se formirati ako dužina žice iznosi (crtež 7.20.)
X, 2H, 3A.|
2 ’ 2 ’ 2
odnosno

O Q 0 0 0 0

Crtež 7.20.

130
 / = «-=-; n = 1,2,3,... (7.113.)
2
gdje je X„ valna dužina transveizalnog vala.
Frekvencija je jednaka

(7.114.)

gdje je n = 1, 2, 3... Za n = 1 imamo osnovni ton.

Osciliranje zračnih stupova može se ostvariti u cijevima koje mogu biti
otvorene na jednom kraju ili na oba kraja.
Ako je cijev otvorena na jednom kraju, onda će se uvijek na otvorenom
kraju obrazovati trbuh a na zatvorenom kraju čvor stojećeg vala. Napomenimo
da se u zračnim stupovima mogu obrazovati samo longitudinalni stojeći valovi
koji su na crtežu 7.21. prikazani točkastim crtama.

Zatvorent stupovi Otvoreni stupovi

Crtež 7.21.

Općenito možemo pisati da je valna dužina zvuka u zatvorenim stu-

povima
4/
. ( * - 0 , 1, 2 ...), (7.115.)
2n + l
a odgovarajuća frekvencija
, 2n + l
f ' - 4/ (7.116.)

-131
 Ako je cijev otvorena na oba kraja onda će se na njima obrazovati, t**n*fi
stojećeg vala. Analogno prethodnom slučaju, za otvorene stupove vnjed. da
je X„ = 2l/n, pa je frekvencija jednaka:

/n = ±.v,(„=l,2,...), <7- " 7-)

gdje je n - broj čvorova, a v brdna zvuka.

7.12.5. Osjećaj zvuka

Čovjek prima zvuk pomoću ćula sluha: uha. Uho je vrlo složen organ
koji zvućne oscilacije prenosi kroz slušni kanal do bubne opne, zatim preko
niza složenih opruga do Cortijevog (Korti) organa koji se sastojt tz vlakana
do kojih dolaze slušni nervi. Vlakna tmaju različite đužine 1 napetosti pa tm
ođgovaraju određene rezonantne frekvencije. Pod utjecajem zvuka određena
vlakna stupaju u rezonantno osciliranje i nadražuju određene nervne završetke,
koji te nadražaje prenose do mozga, pa čovjek može odvojeno da osjeti kom-
ponente složenoga zvuka. Postojanje dva organa sluha (uha) omogućavačovje-
ku da ocijeni pravac prostiranja zvuka. Ovo je posljedica sposobnosti mozga
da registrira faznu razliku oscilacija koje stižu do ušiju. Kod subjektivnog
osjećaja zvuka, razlikuju se tri njegove osobine: visina, b o ja i glasnost.
Realni zvuk ne predstavlja jednostavno harmonično osciliranje već su-
perpoziciju harmoničnih oscilacija, koje se nalaze u danom zvuku 1 naziva se
akustički spektar. Ako se u zvuku nalaze oscilacije svih frekvencija u nekom
intervalu o d / ’ d o / ”, tada je spektar kontinuiran (neprekidan). Ako se zvuk
sastoji iz diskretnih oscilacija (odvojenih konačnim intervalima) sa frekven-
c ija m a /„ /2,... spektar je linijski (diskontinuiran). Na crtežu 7.22. prikazan
je neprekidni spektar i linijski spektar zvuka.

132
 Šumovi imaju neprekidni akustički spektar. Oscilacije sa linijskim spek-
trom izazivaju osjećanje zvuka sa više ili manje određenom visinom zvuka.
Takav zvuk se naziva tonalni zvuk. Tonalni zvuk se određuje osnovnom
najmanjom frekvencijom. Različit spektralni sastav zvuka, koje proizvode
razni muzički instrumenti omogućuje da se po slubu razlikuje, flauta od violine
ili klavira.

7.12.6. Jačina zvuka

Jačina ili intenzitet zvnka određuje se srednjom snagom koju val zvuka
prenosi po jedinici površine normalne na pravac prostiranja vala, odnosno
količina energije koju prenosi val u jedinici vremena kroz jediničnu površinu
normalnu na pravac prostiranja vala.

Koristeći izraz za srednju snagu (7.96.) dobit ćemo da je intenzitet zvuka

jednak
7 = --^ - (7.119.)
2pv
tj. intenzitet zvuka je razmjeran kvadratu amplitude pritiska a obmuto raz-
mjeran proizvodu gustoće sredine i brzine zvuka.
U ovom izrazu se ne pojavljuje amplituda A koja se praktično teško
mjeri, što nije slučaj sa amplituđom pritiska p^. Jedinica intenziteta zvuka u
SI je W/m2. Korištenje ove jedinice nije pogodno jer je raspon intenziteta
zvuka, koji se javlja u svakodnevnom životu izražen u ovim jedinicama 1012
puta veći od onog minimalnog koji se može čuti. S druge strane čulo sluha
detektira zvuk po logaritamskom zakonu.
Prema Weber-Fechnerovom (Veber-Fehnerov) zakonu, psihofizički za-
kon, čulo sluha osjeća građaciju jačine zvuka približno kao logaritam
intenziteta zvuka.
Na osnovu ove zakonitosti ustanovljena je skala nivoa jačine zvuka.
Zvučni val koji još može izazvati osjećaj zvuka mora imati minimalnu vri-
jednost 70 koja se naziva prag čujnosti i iznosi približno 10'12 W/m2, pri
frekvenciji 1000 Hz.
Nivo jačine zvuka L, definiran je na slijedeći način

L = k Io g y -, (7.120.)
h
• 133
gdje je k koeficijent proporcionalnosti. Stavljanjem k = 1 nivo jačine je izražen
u belima prema Grahamu Bellu (Bel). U praksi se koristi 10 puta manja
jedinica koja se naziva decibel, oznaka dB tj.

L = lOlog— = 201og— . (7.121.)

h Po
Ako je jačina jednog zvučnog izvora jednaka I = I0, prema gomjem
izrazu njegov nivo jačine je jednak nuli. Zvuk koji je 10 puta jači tj. I = 10 70
ima nivo jačine 10 dB. Jačini od 1 W/m2 odgovara nivo jačine 120 dB. Pri
ovim i većim intenzitetima, uho prestaje da prima val kao zvuk, a u uhu se
izaziva osjećaj bola ili pritiska, i naziva se prag osjećaja bola. Prag čujnosti
i prag osjećaja bola su različiti za razne frekvencije. Najveća osjetljivost
čovjekovog uha je u oblasti frekvencije od 3000 do 5000 Hz. U ovom intervalu
frekvencije nalazi se minimum praga čujnosti (-5 dB). Prema proračunima,
u tom frekventnom području, zvučni pritisak Brovvnovog (Braun) molekular-
nog kretanja je samo za oko 15 dB niži od praga čujnosti (pri temperaturi
27°C).

Nivo intenziteta Intenzitet Amplituda promjene

Izvori zvuka
dB W/mJ pritiska N/m2

Prag čujnosti 0 io-12 210-5

Tihi razgovor 40 lO"* 2-10°

Glasni razgovor 60 io-* 210-J

Gust ulični saobraćaj 80 io-4 210-'
ZaJdvanje 100 io-J 2
Granica bola 120 1 20 11

Za ostale frekvencije
javlja se veliko odstupa-
nje izmedu fizičke jačine
zvuka i subjektivne jačine
zvuka. Iz ovih razloga za
subjektivnu jačinu zvuka
uvedena je također loga-
ritamska skala sa jedini-
com koja se zove fon. Kod
1 000 Hz decibel i fon se
približno poklapaju.

134
 7.12.7. Apsorpcija zvuka
Kada dođe na granicu između dvije sredine, zvučni val se u općem
slučaju djelomično odbija od granice, a djelomično prodire u drugu sredinu
i produžuje u njoj da se prostire. Val postepeno slabi pri prostiranju kroz danu
sredinu i energija osciliranja prelazi u diuge oblike energije. U prostorijama
srednjih dimenzija zvučni val pretrpi nekoliko stotrna uzastopnih odbijanja
od zidova dok njegova energija ne opadne ispod granice čujnosti. U velikim
prostorijama zvuk se može čuti u toku nekoliko sekundi poslije isključenja
izvora, uslijed postojanja odbojnih valova. Suviše sporo prigušenje pogoršava
akustičke osobine prostorije i izaziva jako odjekivanje ali i suviše brzo amor-
tizovanje vala što također nije pogodno jer se u prostoriji dobije slab zvuk.
Pri proračunu akustičkih osobina prostorija upotrebljava se vrijeme u toku
kogase energijazvukasmanji na lO^dioprvobitne vrijednosti, tj. W = 10'6W0.
Ovo vrijeme se naziva vrijeme reverberacije (jeke). Pošto je prigušenje
valova različito za različite fiekvencije usvojeno je da se vrijeme reverberacije
određuje pri frekvenciji 512 Hz. Optimalno vrijeme reverberacije za koncertne
sale i predavaonice je reda veličine ls.
Označimo gustoću zvučne energije u početnom trenutku sa u,y Označimo
sa a koeficijent apsotpcije pri odbijanju, i neka je broj odbijanja u jedinici
vremena n. Tada je smanjenje gustoće energije du za vrijeme dt jednako
du = - anudt. (7.122.)
Napišimo ovaj izraz u obliku
du
•andt (7.123.)
odnosno
d(\nu) = -d (a n t). (7.124.)
Pošto $u diferencijali đvije veličine međusobno jednaki same veličine se
razlikuju za ađitivnu konstantu, pa je
lnu = - a n t + C. (7.125.)
Pošto je za r = 0, n = «o to je
C = lnu0 (7.126.)
pa jednadžba (7.121.) dobiva oblik
.In—
u =-a n t
«o
odakle je
u = u0 e™'. (7.127.)

•135
 Iz ovoga slijedi da gustoća zvučne energije opada sa vremenom po ek-
sponencijalnom zakonu. Na osnovu teorije vjerojatnosti može se izračunati
broj odbijanja zvučnih valova u toku Is pod pretpostavkom da se valovi
prostiru u svim mogućim pravcima, račun daje

n =— , (7.128.)

gdje je v brzina, S površina prostorije a V njena zapremina. Jednažba (7.127.)

postaje .
u = u0e w . (7.129.)

Za određivanje vremena reverberacije uzimamo

— = 10-* (7.130.)
«o
tada je

c = - i L ln l0 - . (7.131.)
avS
Stavljajući za v = 340 m/s, vrijednost brzine zvuka u zraku, dobivamo
praktičnu formulu:
4V
tr = 0,163— , (7.132.)
a -S

7.12.8. Ultrazvuk
Da bismo dobili usmjereni val, blizak ravnom valu, dimenzije i^vora
vala moraju biti mnogo puta veće od valne dužine. Zvučni valovi u zraku
imaju valnu đužinu otprilike od 15 m do 15 mm. U tečnim i čvrstim sredinama
valna đužina je još veća (brzina rasprostiranja zvučnih valova u tim sredinama
je veća nego u zraku). Napraviti izvor koji bi stvarao usmjereni val slične
dužine praktično je nemoguće. Drukčije stoji stvar sa ultrazvučnim valovima,
čija je valna dužina mnogo manja. Sa smanjenjem valne dužine efekt difrakcije
postaje zanemariv. Iz ovih razloga ultrazvučni valovi mogu biti dobiveni u
obliku usmjerenih snopova, sličnih svjetlosnim snopovima.
Za dobivanje ultrazvučnih valova koriste se uglavnom dva fizikalna efek-
ta: efekt magnetostrikcije i piezoelektrični efekt.
Za dobivanje ultrazvuka najčešće korišteni način je baziran na inverznom
piezoelektričnom efektu. Pločice nekih metala (kvarca, titanit barija itd.) pod
djelovanjem električnog polja deformiraju se (skupljaju i izdužuju ovisno o

136
smjeru polja). Ako stavimo takvu
pločicu između metalnih obloga na
koje priključimo izvor naizmjenične
struje, izazvat će se prinudne me-
haničke oscilacije ploče, crtež 7.24.
pri čemu je relativna đeformacija
ploče razmjema priključenom elek-
tričnom naponu U na oblogama
kondenzatora

Ove oscilacije postaju naročito intenzivne ako se frekvencija promjena

električnog napona podudara sa frekvencijom vlastitih oscilacija ploče. Kao
što smo vidjeli osnovni način osciliranja štapa ima valnu dužinu X = 2d gdje
je d debljina pločice između elektrođa. Pošto brzina zvuka u kvarcu iznosi
v = 5 300 m/s to će npr. pločica debljine jednog milimetra oscilirati frekven-
cijom

f =T X = /2-0,002
^ = l,325MHz- (7134>
Dmgi način dobivanja ultrazvuka sastoji se u tome da se feromagnetni
materijali (Fe, Ni i neke legure) pri djelovanju promjenjivog magnetnog polja
lagano deformiraju. Ta pojava naziva se magnetostrikcija. Ako stavimo fero-
magnetnu šipku u promjenjivo polje (npr. unutar indukcionog kalema s na-
izmjeničnom stmjorn) mogu se izazvati njene mehaničke oscilacije, koje će
ponovo biti naročito intenzivne pri rezonanciji.
Relativna deformacija kod
magnetostrikcije proporcional-
na je kvadratu magnetske indu-
kcije B
ćd ,
— » B2. (7.135.)

Osnovno svojstvo ultrazvu-

ka po kojem se on razlikuje od
zvuka je gotovo pravolinijsko
prostiranje. Dok se zvuk širi go-
tovo u svim smjerovima u ob- v
liku sfemih valova sa izraženim
efektom difrakcije, kod ultra- Crtež 7.25.

• 137
 zvuka se može napraviti izvor koji emitira ravne valove kod kojih je efekt
difrakcije zanemariv. Pored ovoga, intenzitet valova proporcionalan je kvad-
ratu frekvencije, što znači da, energija ultrazvučnog va]a visoke frekvencije
je znatno veća od energije zvučnog vala niske frekvencije iste amplitude.
Pločice kvarca pri frekvenciji 1,5 MHz mogu proizvesti zvučnu energiju
jačine i do 20W/cm2. Značajna osobina, koja je bitna za korištenje ultrazvuka,
je mala apsorpcija pri prolazu ultrazvuka kroz čvrsta i tečna tijela.
Prim jena ultrazvuka. Ultrazvuk se u metalima i drugim čvrstim tijelima
prostire sa relativno malim gubicima, tj. sa malom apsorpcijom. Na ovoj
osobini zasnovane su važne primjene ultrazvuka u ispitivanju homogenosti
materijala (defektoskopija). Prijenos informacija u vodi moguć je isključivo
ultrazvučnim valovima, jer radio valovi imaju veliku apsorpciju u vodi. Dje-
lovanje ultrazvuka zasniva se na tri efekta: kavitacija, koagulacija i termičko
djelovanje. Koje će se djelovanje ispoljiti i u kojoj mjeri, zavisi od više
faktora od kojih su najvažniji slijedeći: sredina u kojoj djeluje ultrazvuk,
frekvencija, intenzitet zračenja i vrijeme zračenja.
Sve primjene ultrazvuka u tekućinama zasnivaju se na djelovanju kavi-
tacije, koja nastupa pri određenom intenzitetu. Pod kavitacijom u hidrodi-
namici se podrazumijeva obrazovanje mjehurića u fluidu, uslijed vrtloženja i
zagrijavanja. Ultrazvučni val dovoljnog intenziteta, proizveden u tekućini,
stvorit će promjenu pritiska u tekućini. U fazi dilatacije, stvorit će se potpri-
tisak koji će dovesti do obrazovanja mjehurića u tekućini koja je pod djelova-
njem ultrazvučnog vala. Gasni mjehurići se ponašaju kao mehanički oscilatomi
sistemi koji mogu biti apsorberi energije. Na osnovu efekta kavitacije ultra-
zvuk se može primijeniti za:
• obrazovanje emulzija kod koloidnih rastvora, pravljenje legura,
• čišćenje i odmašćivanje sitnih predmeta, posebno u industriji polu-
vođiča i preciznoj mehanici,
• lemljenje aluminija. Poznato je da se na površini predmeta od alu-
minija brzo obrazuje oksidni sloj koji ne dozvoljava “meko” lemljenje.
Ako se predmet od aluminija potopi u rastopljeni kalaj u kojem se
intenzivno prostim ultrazvučni valovi, tada će uslijed kavitacije doći
do razaranja oksidnog sloja i kalaj će se vezati na površini.
• obrada metala, stakla i keramike. Ultrazvuk se sa velikim uspjehom
koristi za obradu tvrdih materijala (metala, stakla i keramike). Na
crtežu 7.26. dana je shema uređaja, baziranog na efektu magnetostrik-
cije, za obradu tvrdih materijala.
Transdjuser (pretvarač) pretvara električnu energiju iz generatora u me-
haničku energiju osciliranja jezgre pretvarača. Pretvarač možemo predstaviti
štapom koji je učvršćen u sredini u kojem se formira stojeći val sa trbusima

138
na krajevima štapa. Kraj štapa završava se alatom čija konfiguracija ima
željeni oblik. Gustoća ultrazvučne energije, zahvaljujući stojećim valovima,
ima maksimum na samom vriiu alata. Između objekta koji se obrađuje i alata
stavlja se vođeni rastvor sitnog praha kaiborunduma1 ili dijamanta. Čestice
karborunduma ili dijamanta primaju ultrazvučnu energiju i ponašaju se kao
mali “čekići” koji velikom brzinom udaraju u objekt (desetine hiljada puta u
sekundi) i razaraju ga na željenom mjestu. Na ovaj način omogućeno je
pravljenje najrazličitijih oblika otvora u tvrdim materijalima. Uređaj za ul-
trazvučno lemljenje zasnovan je na istom principu samo što se alat uranja u
kadu sa rastopljenim kalajem. Zahvaljujući kavitaciji razbija se oksidni sloj
i rastopljeni kalaj prianja na aluminiju.

1 Karborundum. vrlo tvrdi materija).

• 139
 8. TOPLINA

8.1. UVOD
Molekulama fizika predstavlja dio fizike koji izučava strukturu i svojstva
tvari polazeći od tzv. molekulamo-kinetičkih predodžbi. Suglasno tim pre-
dodžbama, svako tijelo (čvrsto, tekuće ili plinovito) sastoji se iz velikog mnoš-
tva veoma malih čestica —molekula. Molekule se mogu sastojati od jednog,
dva ili više atoma. Makroskopske osobine tvari mogu se bolje razumjeti po-
moću molekulame teorije tvari, tj. promatrajući što se događa u mikroskop-
skom svijetu atoma i molekula. Atomi unutar molekule vezani su silama čije
je porijeklo električne prirode, c rt 8.1.

Citež 8.1.

Molekulamu i atomsku struktura moguće je shvatiti samo pomoću kvan-

tne fizike, te ćemo se zadržati samo na kvalitativnom opisu međudjelovanja
atoma i molekula. Na crtežu 8.1. prikazano je: kako sila ovisi o udaljenosti
dvaju atoma u dvoatomnoj molekuli i zavisnost odgovarajuće potencijalne

140
energije Ep(f) o toj udaljenosti. Kad su atomi na međusobnoj udaljenosti,
r= molekulaje u ravnotežnom stanju, apotencijalna energijaje minimaln?
Kada je udaljenost, r < r^ atomi se odbijaju jakim silama, za udaljenosti,
r > r^ atomi se privlače. Odgovarajuće potencijalne energije zadovoljavaju
uvjet (5.25.), tj. F = -grad Ep. Jedna od važnijih karakteristika ovakvih sila
je zasićenost: čim se dva atoma privuku i formiraju molekulu, oni više ne
djeluju na ostale atome.
Molekule svake tvari nalaze se u nesređenom, kaotičnom kretanju, pri
čemu nijedan smjer gibanja nema prednost pred ostalim. Intenzitet tog gibanja
zavisi od temperature tvari.
Kod čvrstih tijela molekule (atomi) osciliraju (titraju) oko skoro fiksnih
centara koji su pravilno raspoređeni tvoreći kristalnu rešetku. U tekućinama
su međumolekulame udaljenosti nešto veće, privlačne sile slabije, te su mo-
lekule pokretljivije. U plinovima molekule su daleko jedna od druge, među-
molekulame sile vrlo su slabe te se molekule gibaju skoro slobodno i skoro
ne utječu jedna na dragu.
Veličina molekule je reda veličine nanometra, a masa reda 10'27 kg, radi
toga u svijetu atoma i molekula koristi se tzv. atomska jedinica mase:

lu = 1,66 • 10'27kg (8.1.)

koja je jednaka 1/12 mase atoma izotopa ugljika 6C 12.
Već smo spomenuli razliku između mase i količine tvari. Za razliku od
mase koju mjerimo u kilogramima, jedinica za količinu tvari je mol (osnovna
jedinica SI):
Mol je količina tvari koja sadrži onolDd broj međusobno identičnih
čestica (atoma, elektrona, protona, iona, itd.) koliko ima atoma u 0,012
kg čistog ugljika 6C12.
Broj molekula u 1 molu jedna je od osnovnih prirodnih konstanti, zove
se Avogadrov’ broj i iznosi:

N0 = 6,023 • 1023 m ol'1. (8.2.)

Molna masa je masa količine tvari od 1 mola. Ako je m masa tvari, n
broj molova, tada je molna masa:

( 8 .3 .)
n

1 Amadeo Avogadro (1776.-1856.), talijanski fizičar.

. 141
 8.2. TEMPERATURA

U svim se tijelima čestice neprestano gibaju; to gibanje nazivamo toplin-

sko gibanje. Zbog toga gibanja čestice posjeduju toplinsku energiju. Naš os-
jećaj toplijeg i hladnijeg ovisi o kinetičkoj energiji čestica tvari s kojom dolazi
u dodir. Dovedemo li dva tijela, hladnije i toplije u međusobni kontakt, čestice
s većom kinetičkom energijom u sudarima predaju energiju onima s manjom
energijom. Na taj način energija u obliku topline prelazi s jednog tijela na
drugo. Za tijelo koje pri tom gubi energiju kažemo da je toplije, a za ono na
koje energija prelazi da je hladnije. Prijelaz topline traje sve dok se ne uspo-
stavi ravnoteža. Molekule koje se brže gibaju u toplijem tijelu predaju svoju
energiju molekulama hladnijeg tijela, usporavaju se i toplije tijelo se hladi;
molekule hladnijeg tijela ubrzavaju se i tijelo se grije. U termičkoj ravnoteži
srednja kinetička energija istovrsnog gibanja molekula oba tijela je jednaka.
Da bismo odredili stupanj zagrijanosti nekog tijela, definiramo tempera-
turu. Temperatura je u vezi sa srednjom kinetičkom energijom molekulskog
gibanja. Kad dva tijela imaju jednaku srednju kinetičku eneigiju gibanja čes-
tica (atoma ili molekula), ako ih dovedemo u kontakt, toplinska energija neće
prelaziti s jednog na drugo; kažemo da su tijela na istoj temperaturi.
T em peratura je proporcionalna srednjoj kinetičkoj energiji čestica
tijela. Obično se temperatura ne mjeri u energetskim jedinicama već u kelvi-
nima (K) i definira se izrazom:

\k T = E l'\ (8.4.)

gdje je k Boltzmanova konstanta (£= 1,38 • 10'^J/K ), a srednja kinttička

energija pojedinog stupnja slobode gibanja molekula, koja je npr. za translaciju
u smjeru ose x jednaka m v l / l . Umjesto translacije, mogući su, naravno i
drugi oblici gibanja, npr. rotacija i osciliranje molekula. U slučaju da se
molekule mogu gibati samo translacijski (npr. molekule jednoatomnog plina),
srednja ukupna kinetička energija je:

Budući da je pri translaciji v2 = 3v2 zbog ravnopravnosti svih triju smje-

rova u prostoru je:

142
 kT = —Ek = (8.5.)
3 *
Izraz (8.5.) je definicijska formula za termodinamičku ili apsolutnu tem-
peraturu. Budući da je kinetička energija uvijek pozitivna, to je i apsolutna
temperatura uvijek pozitivna veličina. Na nultoj temperaturi, tzv. apsolutnoj
nuli formula (8.4.) kaže da prestaje svako toplinsko gibanje. Ova tvrdnja
vrijedi samo u okviru klasične fizike (točnije rečeno nije istinita). To je ustvari
najniža moguća temperatura, koja se ne može eksperimentalno dostići iako
joj se može vrlo blizu približiti. Skalu apsolutne temperature zovemo još i
Kelvinovom skalom (William Thomson - Lord Kelvin).
Kelvin (K) je jedinica za temperaturu u Međunarodnom sustavu (SI);
definiran je pomoću temperature trojne točke vode1.
Kelvin je 1/273,16 dio termodinamičke tem perature trojne točke vo-
de. U običnom životu temperatura se izražava u stupnjevima Celzijusa (°C).
Nula stupnjeva Celzijusa je temperatura ledišta vode, dok apsolutna nula (OK)
odgovara -273,15 °C. Veza između Kelvinove (apsolutne) temperature T i
Celzijusove temperature t je:

7(K) = 273,15+ /(0C) ( 8.6.)

tj. apsolutna temperatura T izražena u kelvinima (K) brojčano je jednaka
zbroju mjemog broja temperature / u °C i broja 273,15. Možemo uočiti da je
temperatumi interval u kelvinima jednak temperatumom intervalu u stupnje-
vima Celzijusa.
Klasična molekulamo-kinetička teorija ne može objasniti sve pojave u
toplini i za potpunije opisivanje toplinskih pojava potrebno je upotrijebiti
kvantnu fiziku.

8.3. IDEALAN PLIN. PLINSKA JEDNADŽBA

Da bismo ilustrirali molekulamo-kinetičku metodu istraživanja plinova,
izvest ćemo jednadžbu stanja idealnog plina. Model idealnog plina je baziran
na slijedećim pretpostavkama:
• Plin se sastoji od velikog broja molekula koja se kreću kaotično unutar
granica sistema koji se istražuje.
• Sudari među molekulama ili sa granicama sistema (ziđovima) su sa-
vršeno elastični.

I Trojna točka vode je stanje u kojoj su sve tri faze vode u ravnoteži (voda, led i vodena para).
Ovo stanje odgovara temperaturi 0,01 °C i tlaku 61,05 Pa.

143
 • Zapremina samih molekula se može zanemariti u odnosu na raspo-
loživu zapreminu sistema.
• Srednja kinetička energija molekula je proporcionalna temperaturi
plina.
Zbog toplinskog gibanja molekula, molekule plina djeluju na zidove
posude u kojoj se nalaze. Molekule plina udarajući u zidove posude predaju
joj određenu količinu gibanja; promjena ukupne količine gibanja u vremenu
određuje silu kojom molekule plina djeluju na površinu zida posuda. Tlak
plina jednak je sili koja djeluje na jediničnu površinu.
Izvest ćemo jednadžbu stanja idealnog plina, tj. vezu između tlaka, volu-
mena i temperature plina. Zamislimo da se plin nalazi u kutiji oblika kocke
brida a (crt. 8.2.).

Uzmimo u razmatranje jednu od N molekula koliko ih ima u kocki (i-ta

molekula). Njena masa je m, a brzina:
v, = ?„+ v * + vfc. (8.7.)
Prilikom savršeno elastičnog sudara sa zidom posude (onim koji je oko-
mit na osu x) promijeni se x komponenta količine gibanja molekule za iznos:

AP* = 1™* ~ ( -m v j = 2 . ( 8.8.)

Promjena količine gibanja molekule jednakaje impulsu sile koji je primio
zid. Budući da je molekuli potrebno vrijeme alvb sekundi da ode od jednog
kraja posude do drugog kraja, odnosno 2a/vu za oba smjera, vrijeme između
dva sudara promatrane molekule u isti zid posude iznosit će:

144
 2a
A/ = (8.9.)
Sređnja sila kojom molekula djeluje na zid posude jednaka je ukupnom
impulsu sile koji zid primi u jedinici vremena:

Ft =. -APt,
“ ■= 2mvb — = ( 8. 10.)
' Nt b 2a a
To je bilo za jednu molekulu, dok za N molekula imamo:

FC = A Px
n

= -1 ■'C1
> m vt2 = m —
i-l
S
V‘
c
> v2l
N
, ( 8. 11.)

a3 V
gdje .smo umjesto a pisali a = — = —. Iz definicije za tlak p = — , slijedi
da je tlak p : a S S
2
8 12.)
( .

Za makroskopske veličine, kao što su tlak i temperatura, koje nisu osobina

pojedine molekule nego većeg broja čestica, važne su prosječne (srednje)
vrijednosti brzine i kvadrata brzine. Gibanjejekaotično i ima isti broj molekula
koje se gibaju u jednom i suprotnom smjeru. Srednji kvadrat z-komponente
brzine molekula je:

_ 2>; (8.13.)
N
Uvrštavanjem ovog rezultata u izraz za tlak (8.12.) dobivamo:
Nmvt
(8.14.)

Svi su smjerovi u posudi ravnopravni, te vrijedi:

v2 = v l + v ^ + v t = 3 v |. (8.15.)
Uzevši ovo u obzir, dobivamo relaciju između tlaka i volumena za idealan
plin:

p V = -N m v2= - N — =-N E k . (8.16.)

y 3 3 2 3 *
Ovo je veza između tlaka plina i srednje kinetičke energije translacije
molekule, odnosno osnovna jednadžba kinetičke teorije plinova.

•145
 Definirajući temperaturu, istakli smo da svakom stupnju slobode gibanja
pripada srednja kinetička energija molekule kT/2. Translacija molekule ima
tri stupnja slobode, te je srednja vrijednost kinetičke energije translacije:

Et = E ^ + E ^ + E {; ] = ^ k T . (8.17.)

Efektivna brzina molekule v , = a/ v^ jednaka je onda:

(8.18.)

Uvrstimo li (8.17.) u (8.16.), dobivamo jednadžbu stanja idealnog plina:

p V = N kT . (8.19.)
Iz (8.19.) slijedi da jednaki volumeni različitih plinova, pri jednakom
tlaku i tem peraturi, im aju jednak broj čestica. To je Avogadrov zakon.
Pišemo li N = nN0, gdje je N0 Avogadrov broj (broj čestica u 1 molu
plina) a n broj molova plina, jednadžba (8.19.) poprima oblik:
P V = nN 0kT= nRT. (8.20.)
Produkt Avogadrovog broja N0 i Boltzmanove konstante daje novu kon-
stantu R koju zovemo univerzalna plinska konstanta:

R = kN0 = 1,3805 •10 '23- •6,0235 •1023- ^ - = 8 ,3 1 4 -^ — .

K mol molK
Volumen 1 mola bilo kojeg plina pri normiranim uvjetima (T = 273 K,
p = 101325 Pa) jednak je:
,r 1,3805■ 10"23— •6,0235• 1023- ^ - •273K
T/ - N ok l - _________ K__________mol______ »
0 p 101325Pa

Ko = 2 ^ 4 -1 0 -J — . '• (8.21.)
mol
To je normirani molni volumen idealnog plina.
Ako broj molova n u (8.20.) pišemo kao kvocijent mase m i molne mase
M, plinska jednadžba glasi:

pV = — RT. (8.22.)
y M
Plinska jednadžba (8.19.) vrijedi za idealne plinove a, aproksimativno
za realne. Aproksimacija je to bolja što je temperatura plina viša, a tlak manji;
odstupanja postaju znatna kad se plin približava točki kondenzabije, tj. prelazi
u tekuće stanje.

146
 8.4. A V O G A D R O V Z A K O N , D A L T O N O V Z A K O N
I Z A K O N E K V IP A R T IC IJ E

Avogadrov zakon tvrdi da pri istom tlaku i temperaturi, jednaki volumeni

dva proizvoljna plina sadrže isti broj molekula. Ako za ta dva različita plina
napišemo jednadžbu stanja:
P V = N xkT; P V = N tkT
pošto su parametri p, V i T za oba ta plina jednaki, slijedi da je:
N t =N2
tj. u svakoj količini ima jednak broj molekula, što je suština Avogadrovog
zakona.
Promatrajmo sada smjesu plinova u nekoj posudi zapremine V, koji se
nalaze u termodinamičkoj ravnoteži i međusobno ne međudjeluju. Jednadžba
stanja za tu mješavinu glasi:
p V = (N, + N2 +... )kT = NkT, (8.23.)
gdje su N t, TVj, ..., brojevi molekula odgovarajućih sastojaka smjese, a N je
ukupan broj molekula u posudi.
Iz izraza (8.23.), dijeljenjem sa V, dobivamo:

p = * L -k T + ^ k T + ... (8.24.)

To znači da svaka ima svoj vlastiti tlak nezavisan od tlakova ostalih

komponenti smjese. Ovo vrijedi za idealan plin u kojem po pretpostavci mo-
N N
lekule ne međudjeluju na udaljenostL Izrazi ~^~kT = p x, k T = p 2,... pred-
stavljaju tlakove koje bi svaki plin vršio kad bi se samo on nalazio u zapremini
V i oni se nazivaju parcijalni tlakovi. Relacija (8.24.) može se napisati u
obliku:
P = P \+Pi + - (8.25.)
i izražava Daltonov zakon. Daltonov zakon kaže da je u smjesi više plinova
koji međusobno kemijski ne reagiraju ukupan tlak jednak zbiru parcijalnih
tlakova pojedinih sastojaka smjese.
Stupnjeve slobode definiramo kao različite vidove gibanja tijela. Njihov
broj za neko tijelo ili sistem tijela jednak je broju nezavisnih koordinata kojima
možemo opisati kretanje danog tijela ili sistema tijela. Naprimjer, najjed-
nostavniji slučaj imamo kod opisivanja gibanja točkaste mase, npr. jedne

. 147
molekule koju čini samo jedan atom. Ona ima tri translatoma stupnja slobode,
tj. njeno gibanje se može opisati pomoću tri nezavisno promjenljive veličine
(u pravokutnom Descartovom sustavu to su koordinate X, y i z).
Ako pak imamo dvije međusobno nezavisne, tj. nepovezane točkaste
mase, onda nam treba šest međusobno nezavisnih koordinata da bismo opisali
gibanje ovog sistema od dvije točkaste mase. Njihove koordinate su: x,, y t,
z, i x2, y 2, z2. Kažemo da takav sistem ima šest stupnjeva slobode. Sistem N
međusobno nezavisnih materijalnih točaka, npr. N molekula idealnog plina,
ima, prema tome, 3N stupnjeva slobode.
Ukoliko, međutim, između dvije točkaste mase postoji kruta veza, onda
je za njihovo opisivanje dovoljno pet nezavisno-promjenljivih, jer se šesta
uvijek može izvesti iz poznate konstantne udaljenosti točkastih masa d, prema
relaciji:
(x2 - x , ) 2 +(y2 - y , ) 2 + (z 2 - z , ) 2 = d 2 .
Od ovih pet stupnjeva slobode, tri mogu biti koordinate centra mase
sistema, a preostale dvije mogu biti dva kuta <p i 0 koji određuju pravac ose
sistema u prostoru, što znači da su tri stupnja slobode translatomi, a dva
rotacioni stupnjevi slobode, crt. 8.3.
Ako su pak dvije točkaste ma-
se povezane elastičnom vezom,
onda će broj stupnjeva slobode tog
sistema biti šest, je r će, uz već spo-
menutih pet stupnjeva slobode biti
dodan šesti oscilatomi stupanj, tj.
šesta koordinata koja je udaljenost
r između točkastih masa. U ravno-
težnom stanju ova udaljenost Js jed-
naka r^, a svaka promjena ravno-
teže uvjetuje silu koja nastoji da
ponovo uspostavi ravnotežu.
Ako se ovo razmatranje primijeni na plinove, onda je jasno da jednoa-
tomne molekule ptina imaju tri translatoma stupnja slobode. Broj stupnjeva
slobode koji se pripisuju dvoatomnoj molekuli zavisi od tipa veze između
atoma. Taj broj sadrži ili tri translatoma i dva rotaciona stupnja slobode (sa
kmtom vezom) ili, pored svih pet još jedan oscilatomi stupanj slobode (ako
je veza elastična). Na osnovu relacije (8.17.), zaključujemo da slobodna mo-
lekula sa tri stupnja slobode, ima kinetičku energiju translatomog kretanja 3 -
1/2 JtT, tj. na svaki stupanj slobode otpada 1/2 kT kinetičke energije pošto su
svi translatomi stupnjevi slobode jednako vrijedni.

148
 Ako ovu tvrdnju uopćimo, onda sistem sa s stupnjeva slobode ima ki-
netičku energiju:

Ovaj izrazje poznat kao zakon o ekviparticiji ili zakon jednake raspod-
jeie kinetičke energije po stupnjevim a slobode. Kod utvrđivanja iznosa
srednje energije molekule treba voditi računa da dok na svaki translatomi
stupanj slobode i svaki rotacioni stupanj slobode dolazi po 1/2 kT energije,
dotle na oscilatomi stupanj slobode dolazi dvostruko veća vrijednost tj. 2 •
1/2 kT = kT srednje energije molekule. Ovo se objašnjava time što su
translacija i rotacija molekula vezane uz prisustvo samo kinetičke energije
dok su oscilacije u vezi sa postojanjem i kinetičke i potencijalne energije.
Prema tome, broj stupnjeva slobode s jedne molekule se može napisati
kao zbroj translacionih, rotacionih i oscilatomih stupnjeva slobode:

(8.27.)
a ukupna srednja energija je:
■= .kT
e =j t > (8.28.)
gdje je:
(8.29.)

8.5. B A R O M E T A R S K A F O R M U L A

Jedan od dokaza realnosti gibanja molekula je fenomen Braunovog giba-

nja koje je otkrio Robert Brown (1827.) promatrajući pod mikroskopom giba-
nje poienovog praha u vodi. Uvećana mikroskopom gibanja zmaca polena su
izgledala kaotična, podsjećajući na fantastični divlji ples, pun sudara i obrta.
Eksperimenti su pokazali da takvo gibanje nije povezano s biološkim
porijeklom čestica ili sa gibanjem tekućine, već ono postoji ako se sitne čestice
nalaze u plinovitoj ili tekućoj fazi ili jednostavno u nekom rastvom. Eksperi-
menti su također pokazali da priroda Braunovog gibanja zavisi od osobine
tekućine a ne zavisi od osobine čestica koje su rastvorene u njoj. Pri tome je
utvrđeno da brzina gibanja raste sa porastom temperature ili sa smanjenjem
dimenzija čestica.
Kaotično gibanje molekula je razlog zašto se molekule plina uniformno
raspoređuju po raspoloživoj zapremini tako da svaka jedinična zapremina u
prosjeku sadrži isti broj molekula. U ravnotežnom stanju tlak i temperatura

149
plina su također isti po cijeloj zapremini. To vrijedi u svim onim slučajevima
kad vanjska sila nije prisutna.
Kao primjer ponašanja plinova u polju sile, promatrat ćemo utjecaj gravi-
tacijske sile na atmosferu Zemlje. Kad ne bi bilo termičkog gibanja molekula
zraka, sve one bi pod djelovanjem sile teže “pale” na Zemlju i oko Zemlje
bi se formirao tanak “zračni” sloj. S druge strane, kad ne bi bilo sile Zemljane
teže, molekule zračnog omotača bi se uslijed kaotičnog gibanja raspišile svuda
po Svemiru. Postojanje zračnog omotača oko Zemlje je uvjetovano istovre-
menim postojanjem termičkog gibanja molekula i gravitacijske sile Zemlje,
što kao posljedicu daje točno definiranu raspodjelu koncentracije molekula
po visini u atmosferi, tj. promjenu tlaka sa udaljenošću od Zemlje.
Izvedimo matematičku formulaciju
ove zakonitosti. Promatrajmo vertikalni zra-
čni stup koji ima tlak p 0 na povišini Zemlje,
*o = 0-
Tlak na nekoj visini x je p. Kada se
visina promijeni za iznos dx, tlak se promi-
jeni za dp.
Pri tome se pod tlakom misli na težinu
zračnog stupa iznad neke jedinične površine
na izobamoj visini. To znači da je dp ustvari
određen razlikom težine stupova na visina-
Crtcž 8.4. ma x i x + đx:
p - (p + dp) = p gdx, (8.30.)
gdje je: p - gustoća zraka, g - gravitacijsko ubizanje. Gustoća zraka je jednaka
produktu mase jednog molekula m i broja molekula u jediničnoj zapremini,
koncentracija n = N/V.
p = m -n .
Iz jednadžbe stanja p V = NkT, može se dobiti koncentracija n kao:
-
(8.32.)
" V kT
što uvrštavanjem u izraz (8.31.) daje:
mp
p = -H r. (8.33.)
kT
Kad se izraz (8.33.) uvrsti u (8.30.) dobivamo:

dp = - ^ - p d x (8.34.)
kTy

150
 ili nakon razdvajanja promjenljivih,

± , - % L đ,
p kT (8.35.)

Pretpostavimo da se temperatura T ne mijenja s visinom (ovo se može

pnhvatiti za relativno male promjene visine), možemo izvršiti integriranie
jednadžbe (8.35.):

in p ^ - ^ r +hC , (8.36.)

gdje je C integraciona konstanta koja se određuje iz početnih uvjeta, tj. za

xo = P - Po> dobiva se C = p 0 pa jednadžba (8.36.) postaje:

P = P0e kT ■ (8.37.)
Jednadžba (8.37.) daje vezu između tlaka i visine i naziva se barom etar-
ska formula.
Ova formula može se koristiti za određivanje visine ako se zna tlak na
toj visini i tlak na morskoj površim p 0. U avionima je, naprimjer, ugrađen
instrument koji direktno pokazuje visinu aviona u metrima. Ovaj instrument
ima također korekciju za temperaturu koja znatno opada sa visinom.
Pošto postoji lineama veza između tlaka p i koncentracije molekula,
prema jednadžbi, pV = NkT: p = N /V k T = rikT (8.23.), barometarska formula
može se transformirati u oblik:
_2£x
n = n0e * (8.38.)

koji daje zavisnost koncentracije molekula n od visine x, gdje je n0 broj

molekula u jedinici zapremine na visini x0 = 0.

8.6. B O L T Z M A N N O V Z A K O N

Barometarska formula (8.38.) izvedena je za plin koji se nalazi pod

djelovanjem gravitacijske sile. Općenito govoreći, izraz mgx je potencijalna
energija molekule, u gravitacionom polju na visini x, Ep = mgx.
Jednadžba (8.38.), znaći, daje informacije o broju čestica potencijalne
energije Ep u jedinici zapremine u gravitacijskom polju Zemlje:
 Pri tome se relacija (8.38’) tnože poopćiti tako da se za polje sile može
uzeti bilo koje drugo polje u kojem čestice imaju potencijalnu energiju Ep.
Ova relacija se tada nazive Boltzmannov zakon. On nam omogućava da
odredimo onaj dio čestica koji u stanju termodinamičke ravnoteže ima energiju

n Iz relacije (8.39.) se vidi da dio čes-

tica n/n^ koji ima energiju U, zavisi sa-
mo od temperature, što znači da tempera-
tura sada možemo smatrati kao veličinu
od koje zavisi raspodjela čestica po ener-
gijama. Za izabranu temperaturu, dio
molekuia koji ima energiju U vrlo brzo
teži nuli kad U raste. To znači da je dio
molekula koje imaju vrlo visoku energiju
7)__ veoma mali. S drage strane, dio mole-
u kula date energije C/utoIiko je veći uko-
Crtež 8.5. liko je temperatura viša.

8.7. M A X W E L L O V A R A S PO D JE L A M O L E K U L A
ID E A L N O G PL IN A P O B RZIN A M A

Boltzmannov zakon nam daje raspodjelu molekula prema vrijednostima

njihove potencijalne energije u nekom potencijalnom polju sila podrazumi-
jevajući da se radi o skupu identičnih čestica u stanju kaotičnog termičkog
gibanja.
Sad nas interesira kako se molekule idealnog plina raspoređuju piema
vrijednostima njihove kinetičke energije, tj. prema intenzitetima njihovih br-
zina. Molekule plina imaju različite brzine i po veličini i po smjeru, koje se
uz to neprestano mijenjaju uslijed stalnih sudara.
Dok je raspodjela molekula po smjerovima ravnomjema, pošto su svi
smjerovi gibanja ravnopravni i, prema tome, jednako vjerojatni, dotle in-
tenziteti brzina molekula, koji mogu imati veličinu od 0 do « , uopće nisu
jednako vjerojatni. To se dešava zato što promjena brzina molekula pri suda-
rima nastaje slučajno. Pri tome su neke brzine molekula vrlo malo vjerojatne
(npr. beskonačno velike brzine ili veoma male brzine) dok 'su neke drage

152
mnogo vjerojatnije, tj. češće zastupljene među molekulama. Tada je moguće
očekivati neku najvjerojatniju brzinu.
Funkciju raspodjele_/(v) molekula idealnog plina po vrijednostima njihove
brzine prvi je teoretski ođredio J. C. Maxwell (1859.), koristeći se razmatra-
njima baziranim na teoriji vjerojatnosti. Izvođenje funkcije/(v) prelazi razinu
prethodnog znanja iz fizike, pa ćemo to izvođenje ovdje izostaviti. Navest
ćemo konačan oblik/(v):
2
HTV

/ ( v ) = Ae 2tTv2. (8.40.)

Funkcija _/(v) se zove funkcija raspodjele i poznavajući nju i ukupan

broj molekula N, možemo odrediti broj molekula ANy koje imaju brzine u
intervalu brzina Av. Kvocijent:
AN
~ ^ = /(v)A v (8.41.)

daje onaj dio molekula čije brzine leže unutar danog intervala brzina Av.
Može se reći da izraz (8.41.) daje vjerojatnost da će brzina molekula ležati
u intervalu od v do v + Av.
Očigledno je da zbroj svih skupova molekula ANy iz različitih intervala
brzina jednak ukupnom broju molekula N:

i i
dijeljenjem s N dobivamo:

E /( v » ) A V |= l. (8.42.)
/
Relacija (8.42.) predstavlja vjerojamost da će brzina molekule imati neku
vrijednost između 0 i oo. Pošto brzina molekule uvijek ima neku vrijednost,
prikažana vjerojatnost je vjerojatnost sigurnog događaja i, prema tome,
jednaka jedinici. Ukoliko interval Av smanjimo prelaskom na diferencijalnu
formu d v relacije (8.41.) i (8.42.) možemo pisati u obliku:
dN
=j+ = f(v )đ v (8.43.)

J/(v)rfv=1.
0
U slučaju (8.43.) kažemo da je funkcija / v ) norm irana na jedinicu.
Koristeći ovu relaciju možemo izračunati faktor A, koji ne zavisi od brzine
molekule v. Uvrštavanjem (8.40.) u (8.43.) dobivamo:

153
 r
J Ae lkrv2dv = 1 (8.44.)
o
odakle je faktor A jednak:
1
A= (8.45.)
r — , 1
J e ™ v2đv

Integral u nazivniku relacije (8.45.) može se riješiti uvođenjem smjene:

2kT V m V m
Uvrštavanjem u integral1 dobivamo:

Konačno funkcija raspodjele molekula po brzinama, poznata kao Max-

weIIova funkcija raspodjele ima oblik:

( 8 ' 4 6 ')

Funkcija raspodjele je, ustvari, produkt dvije funkcije bizine, jedne ek-
sponencijalne e~ ^ , gdje je a = m/2kT i druge kvadratne, v2. Kad ih predsta-
vimo grafički kako je prikazano na crt. 8.6. i izmnožimo dobit ćemo funk-
ciju /v ).
Izračunajmo sada srednju vri-
jednost bizine molekula u nekom
plinu od N molekula. Ona se de-
finira kao odnos zbira svih brzina
svih molekula i ukupnog broja mo-
lekula. Broj molekula čije su bizi-
ne u intervalu od v do v + dv je
Nflv)đv. Zbir btzina svih tih mo-
lekula je vNfiy)dv. Da bismo našli
zbir bizina svih molekula koje ima-
ju sve moguće brzine, moramo in-
tegrirati ovu funkciju preko svih
mogućih brzina od nule do besko-
načnosti. Konačno zbir svih brzina
Crtež 8.6. svih molekula je:

1 Vrijednost integrata uzet ćemo iz tablica

154
r

J vNf(y)dv
o
pa je srednja bizina v po definiciji:
• <0
v = — J vN f(v)dv = Jvf(v)<fi». (8.47.)
0 0
Uvrštavanjem vrijednosti za / ( v ) prema (8.46.) dobivamo:

- 4 ( « f 4 ( * f (8.48.)
v=7 f e J |v e 2 i ^ = ^ f e J 7>-
Integrali tipa, /„ za neparan n = 2k + 1, vode na tipski integral:

' J0 2a* 2a2 21, m )

v
gdje j e n = 3 ; A : = l ; a = mt2kT. Uvržtavanjem vrijednosti integrala /, u (8.48.)
dobivamo, srednju brzinu molekula plina:
- 18kT
(8.49.)
V=i ^ r -
Na sličan način možemo dobiti srednju kvadratnu brzinu v2 , koja je po
definiciji:
v2=Jv2/(v)</v
ili:
,3/2
4 ( - » j (8.50.)
ln \2 k T ) J 7n{2kT J
Ovaj integral za pame n iješava se na način:

I2 - J x e dx- , , 2 3^
o 2 <f 2‘
gdje je n = 2k, slijedi n = 4, k = 2; a = m!2kT

0 v y
Konačno srednji kvadrat brzine molekule
—_ 3kf
(8.51.)
m
 Ovu istu relaciju za srednju kvadratnu btzinu dobili smo u (8.17.) iz
srednje kinetičke energije translatomog gibanja.
Izračunat ćemo sada najvjerojatniju brzinu molekula, tj. onu brzinu
koja je najviše zastupljena među molekulama idealnog plina. Matematički to
je jednostavno, treba naći maksimum funkcije./(v) čiji nam je analitički izraz
poznat. Prema tome, da bismo našli vnv moramo prvi izvod funkcije J{v)
izjednačiti sa nulom:

Ovaj izvod je jednak nuli, kad je izraz u uglastoj zagradi jednak nuli, tj.
jsL ( A
2ve 2tT 1 - — =0.
I 2kTJ
Gomja jednadžba je zadovoljena za v = 0, odnosno za v = oo, ili za
fj]y2
1--------= 0 . Jasno je da prve dvije vrijednosti ne odgovaraju maksimumu
2kT
funkcije raspodjele.
Prema tome, vrijednost najvjerojatnije brzine se određuje iz uvjeta:
1 ~ ^ — = 0 odakleje:
2 kT i——
/2£T
vm = J ----- . (8.52.)
Vm
Uspoređivanjem relacija (8.52.), (8.49.) i (8.18.) dobivamo odnos između
brzina: vBV: v : vcy = 2 : : 3 = 1:143: 1,22.
Vidi se da razlika između ove tri vrijednosti nije velika, i srednja i
efektivna brzina su dosta bliske najvjerojatnijoj brzini molekule.
Ako vrijednost najvjerojatnije brzine uvrstimo u izraz/(v), (8.46.), dobit
ćemo maksimalnu vrijednost funkcije fiy), crt.8.7.:

= = (8.53.)

Iz relacija (8.52.) i (8.53.) slijedi da se pri povećanju temperature mak-

simum krivulje pomjera udesno i postaje niži. Isto se dešava i kod plinova
čija je masa molekula manja, tj. pri smanjenju mase molekula.

156
 C rtež 8.7.

Na crt. 8.7. uspoređene su tri krivulje raspodjele koje se odnose na ra-

zličite temperature T[t T& T3 istog plina (ista masa m). Može se također
smatrati da se radi o tri razna plina, dakie sa različitim masama molekula m u
m2 i m3, ali pri istoj temperaturi. Pri tom za temperature vrijedi odnos:
Tt <T2 < T3
a za mase molekula plinova vrijedi odnos:

Wi > m 2 > n *3-

Pri svemu ovome, površina koju bilo koja od krivulja raspodjeie zaklapa
s v-osom, zbog uvjeta normiranja (8.43.) je ista i jednaka jedinici.

8.8. RASPODJELA MOLEKULA EDEALNOG PLINA

PO ENERGIJAMA
Kinetička eneigija translacije molekule mase m i brzine v jednaka je:

E= (8.54.)

Često je korisno da se raspolaže jednim izrazom za broj molekula koje

imaju kinetičku energiju translacije u određenom, unaprijed danom opsegu,
između E i E + dE. Iz relacije (8.54.) je:
dE = mv dv
tj-

157
 ^ dE dE
dv = — = ------- ^{im E f'dE . (8.55.)
mv
m
Polazeći od raspodjele molekula po brzinania (8.43.), dobivamo:

Analogno za funkciju raspodjele molekula po energijama imamo:

(8.56.)

Sređivanjem relacije (8.56.) dobivamo:

(8.57.)

Ako sada pomoću funkcije raspodjele <p(E) izračunamo srednju energiju

po formuli: „
(8.58.)
o
dobit će se kao rezultat, već poznata vrijednost

(8.59.)

Maxwellova funkcija raspodjele je, ustvari, samo specijalan slučaj općeg

principa raspodjele koji je izveo Boltzmann, gdje odnos (energija/kT) nije
ograničen na kinetičku energiju translacije. Upravo doog tog uopćavanja ova
funkcija raspodjele se često naziva Maxwell-Boltzmannova raspodjelil, koja
vrijedi za sisteme jednakih čestica, u kojima se može zanemariti međud-
jelovanje čestica, i koji se nalaze u teimodinamičkoj ravnoteži u nekom po-
tencijalnom polju sile.

8.9. TERM ODINAM EKA

8.9.1. Uvod
Termodinamika istražuje fizikalne procese koji se dešavaju u makro-
skopskim sistemima, tj. tijelima koja su sastavljena od velikog broja čestica
(atoma, molekula, iona, itd.). Osobine i stanja tih sistema termodinamika prati
izučavanjem relacija koje postoje između topline, rada i energije, tj. razmatra

158
prijenos energije ovisno od fizikalnih osobina materijala koji učestvuju u tom
prijenosu.
Termodinamika se zasniva na dva opća zakona prirode, na prvom i đru-
gom zakonu termodinamike. Na osnovu ova dva zakona moguće je logičkim
rasuđivanjem povezati mjerljiva svojstva materije, kao što su koeficijenti ši-
renja, kompresibilnost, specifični i toplotni kapacitet, toplinske transformacije
i dr.
Inženjeri (strojarski, elektro) koriste principe i metode termodinamike
prilikom izrade proračuna za pame strojeve i turbine, motore sa unutrašnjim
sagorijevanjem, mlazne motore i hladnjake, dok ih kemijski inženjer koristi
u praktično svakom procesu u kojem dolazi do prijenosa topline, ili se javlja
problem kemijske ravnoteže.
Termodinamika ne postavlja nikakve hipoteze o strukturi tvari. To je
eksperimentalna ili empirijska znanost.

8.9.2. Rad i toplina

Rad W izvršen u nekom termodinamičkom procesu koji je sistem preveo
iz početnog stanja 1 u konačno stanje 2 definira se kao:
2
W = jsW, (8.60.)

gdje je 8 W infinitezimalni rad izvršen u infmitezimalnom dijelu tog procesa.

Za proces integriranja u relaciji (8.60.) potrebno je znati putanju po kojoj se
vrši integriranje, tj. proces kroz koji sistem prolazi, što znači da je rad fimkcija
procesa, pa stoga njegov diferencijal nije totalni i zato ga označavamo sa SW.
Iz istih razloga se, onda, rad izvršen u toku procesa 1-2 piše kao:
2
W = j 8 W = W t_2 . (8.61.)
i
Promatrajmo idealni plin u cilindru s pomičnim klipom (crt. 8.8.). Za-
grijavanjem cilindra, plin će se zagrijati, klip podizati i obavljati rad.
Pomakne li se klip za infinitezimalnu duljinu dx, izvršeni rad je:

dW = Fds = Fdx = p Sdx=pdV, (8.62.)

gdje je dV povećanje volumena plina.
Da bismo iz (8.62.) izračunali rad za konačnu promjenu volumena plina,
potrebno je poznavati ovisnost tlaka o volumenu, p(V). Tada je:

159

P
 p

\
V x

V
Crtež 8.8.

(8.63.)

Ako znamo dijagram određenog procesa s idealnim piinom, rad je jednak

površini ispod krivulje p(V), crt. 8.8.
Tada npr. rad pri izobamom procesu (p = const.) je;

(8.64.)
n
Ako se plin širi izotermno (T = const.), iz (8.20.), p = nRT/V i iz (8.63.)
dobivamo:

Obično se u termođinamici upotrebljava slijedeći dogovor o predznaku

rada: pri ekspanziji (dV> 0), sistem (idealni piin) vrši rad i rad je pozitivan
(8 JV> 0); naprotiv, pri kompresiji (dV < 0) okolina vrši rad nad sistemom te
je rad negativan (8fV< 0).
Iz iskustva je poznato da postoji beskonačan broj različitih procesa u
kojima neki sistem može preći iz jednog stanja u drugo. Razmotrimo nekoliko
mogućih procesa danih na dijagramu (crt. 8.9.). Koliki je rad pri prijelazu
sistema iz stanja 1 u stanje 2.
Najveći rad koji sistem vrši jeste duž puta 1-4-2 (maksimalna površina),
a najmanji duž puta 1-3-2 (minimalna površina). Duž ostalih mogućih putova
l-4 ’-2, l-3 ’-2 i 1-2, rad poprima neke međuvrijednosti, što se može vidjeti

160
iz veličine površine ispod krivulja ko-
je opisuju proces. Ako bi srajer stre-
lica promijenili, rad na sistemu bi ta-
kođer pokazao različite vrijeđnosti.
Možemo zaključiti da nema smi-
sla govoriti o radu sistema (iii radu u
sistemu) kao o temperaturi, tlaku, jer
rad zavisi od procesa i nema jedno-
značnu vrijednost pri prijelazu iz jed-
nog stanja sistema u drugo, tj. rad nije
osobina (parametar) sistema. Mate-
matički rečeno veličina S W nije to-
talni diferencijal.
Toplina je oblik prenošenja
energije. Toplina, kao i rad, nije vrsta
energije već fonna njenog prenošenja.
Toplina, također, nije osobina koju posjeduje sistem, pa njen điferencijal nije
pravi, pa ćemo ga označavati sa 6Q. Ukupna toplina koja je prenesena u
procesu u kojem sistem iz stanja 1 pređe u stanje 2 je:
2
Q = ( S Q = a . 2. ( 8.66.)
i 1
Raziičite količine topline treba dovesti tijelu da pređe iz jednog stanja u
drugo ako se taj prijelaz vrši na različite načine. Naprimjer, zagrijavanje
izvjesne mase plina za AT u izohomom’procesu zahtijeva manju količinu
topline nego isto zagrijavanje u izobamom procesu. Količina topline, za razliku
od energije, nije funkcija stanja sistema, jer zavisi od procesa promjene ovog
stanja. Toplina i rad imaju zajedničku osobinu da postoje samo u procesu
prijenosa energije, i njihove brojne vrijednosti zavise od vrste ovih procesa.

8.93. Prvi zakon termodinamike

Prvi zakon termodinamike je, ustvari, princip očuvanja energije.
Ovaj zakon je nastao postuliranjem određenih stajališta do kojih se došio na
osnovu eksperimentalnih činjenica, koje već stoljeće i pol ništa nije dovelo
u sumnju.
U najopćenitijem značenju prvi zakon termodinamike tvrdi da je čisti
protok energije kroz graničnu površinu sistema jednak promjeni energije sa-
mog sistema. Sa stajališta termodinamike dovoljno je razmotriti dvije vrste

161

P
 protoka energije. Jedna vrsta protoka je izvršeni rad na sistemu ili rad koji
vrši sistem, a druga vrsta je protok topline ili zračenjem ili kondukcijom.
Ako sistemu ne dovodimo izvana energiju kažemo da je sistem toplinski
izoliran, te se plin može širiti i vršiti rad jedino na račun svoje unutrašnje
energije. Unutrašnja energija je zbroj kinetičke energije toplinskog gibanja
molekula i potencijalne energije međumolekulamog djelovanja. U idealnom
plinu nema sila međudjelovanja među molekulama, te je unutrašnja energija
jednaka zbroju kinetičke energije svih molekula:

(8.67.)

Unutrašnja energija tijela može se mijenjati a da se pri tom ne obavlja

rad. Dovedemo li dva tijela u kontakt, molekule tijela više temperature pre-
davat će energiju molekulama tijela niže temperature sve dok se njihove
temperature ne izjednače. Unutrašnja energija toplijeg tijela će se smanjivati,
a hladnijeg povećavati. Kažemo da energija u obliku topline prelazi s tijela
više temperature na tijelo niže temperature.
Unutrašnju energiju tijela možemo promijeniti na dva načina: vršenjem
rada nad tijelom i prijenosom topline. Tu činjenicu možemo izraziti i ovako:
U nutrašnja energija sistema povećava se obavljanjem rada na sistemu i
dovođenjem topline sistemu, a sm anjuje se kad sistem obavlja rad, od-
nosno kada se toplina odvodi iz sistema:

d U = 8 Q -8 W . ( 8 .68.)
Ovako napisan zakon o očuvanju eneigije naziva se prvi zakon termodi-
namike. 5Q i 8W nisu pravi diferencijali, ali dU jeste. Integriranjem relacije
(8.68.) dobivamo: ,

AU = Q - W . (8.69.)
Treba naglasiti da se unutrašnja energija sistema ne može identificirati
ni sa radom ni sa toplinom, jer se ove fizikalne veličine koriste samo u svezi
s razmjenom energije između sistema i okoline. Razmotrimo to na jedno-
stavnom primjeru trljajmo ciglu o podlogu pa će se ta cigla zagrijati, tj. radom,
trenjem smo cigli predali neku količinu energije. Do tog istog stanja možemo
doći i tako što ciglu postavimo na podlogu i izložimo je djelovanju sunca.
Konačno stanje cigle je u oba procesa isto, ali nam to ne daje za pravo da
tvrdimo da cigla na kraju prvog procesa “sadrži” više rada, a na kraju drugog
više topline. Cigla sadrži samo više energije, pa je porast unutrašnje energije
jednak u oba procesa, ako su u tim procesima početno i krajnje stanje isti.

162
 Relacija (8.68.) predstavlja matematičku fonnulaciju prvog zakona ter-
modinamike, koji kaže da se količina topline 5Q koju sistem primi, može
utrošiti na promjenu unutrašnje energjje dU i za rad 5 PP' kojt vrši sistem protiv
vanjskih sila, tj.:
5Q = dU + pdV. (8.70.)
Naprimjer, ako se plinu u posudi sa klipom dovede određena količina
topline, ona može da se utroši za povećanje temperature sistema, tj. za po-
većanje njegove unutrašnje energije i za rad nasuprot vanjskom tlaku. Kad
se ovo primijeni na izotermni proces (T= konst.), pa je dU = 0. Sva dovedena
toplina troši se na rad protiv vanjskih sila.

8Q = 5PV. (8.71.)
Druge posljedice prvog zakona termodinamike:
• U izoliranom sistemu, energija sistema ostaje konstantna. U izolira-
nom sistemu vrijedi Q = W, što znači daje A(7 = 0.
• Perpetuum mobUe prve vrste je nemoguć. Posmatrajmo jedan sistem
u kojem je ostvaren kružni proces. Tadaje U, = U2 i Q = W. Ukupna
količina topline koja se dovodi sistemu jednaka je radu koji je sistem
izvršio. To znači da nije moguće konstrairati stroj koji bi radeći u
ciklusima izvršio rad veći od vrijednosti energije utrošene u obliku
topline.

8.9.4. Specifična toplina

Pri konstantnom volumenu plina rad tlaka jednakje nuli i u prvom zakonu
termodinamike u diferencijalnom obliku (8.70.), dV = 0; slijedi:

dU=8Q.
Kako unutamja energija ovisi samo o stanju sistema, količina dovedene
topline u ovom slučaju ovisi samo o konačnom i početnom stanju. Dovedena
količina topline proporcionalna je masi tvari i promjeni temperaturc dT. Koe-
ficijent proporcionalnosti cvje specifična toplina pri stalnom volumenu:

8Q = mc,dT. (8.72.)
Specifična toplina jednaka je dakle:

(8.73.)

•163
gdje smo koristili dU = 50. Općenito specifična toplina ovisi o temperaturi,
tako da je količina topline koju trebamo dovesti da ugrijemo tijelo od početne
temperature do konačne temperature T2 jednaka integralu.

Q = m j cv{T )dT. (8-74.)

T,
Zagrijavanjem pri konstantnom tlaku tijelo se rasteže i obavlja rad protiv
tlaka. Stoga je potrebno dovesti veću količinu topline da bismo tijelo ugnjali
za određenu temperaturu. Unutamja energija promijeni se za:
d U = 5 Q -p d V = S Q -d (p V )+ Vdp.
Kako je tlak konstantan, zadnji član jednak je nuli, te imamo:
5Q = dU+d(pV) = d(U +pV). (8.75.)
Veličina U + p V ovisi jedino o stanju sistema i zove se entalpija H.
Dakle, dovođenjem količine topline pri konstantnom tlaku za isto toiiko po-
veća se entalpija. Slično (8.72.) i (8.73.) definiramo specifičnu toplinu pri
konstantnom tlaku cp:
8 0 = mcpdT (8.76.)

1 dH
(8.77.)
Cp m d T '
Obje specifične topline praktično su jednake za tekućine i čvrsta tijela,
dok se za plinove znatno razlikuju.
U idealnom plinu međumolekulame sile su zanemarene, te promjena
tlaka i volumena uz stalnu temperatum i time promjena razmaka među moleku-
Iama ne utječe na unutamju energiju: dakle unutamja energija je fimkcija
samo temperature plina.
Za jednoatomske plinove, čije se čestice mogu gibati samo translatomo,
unutamja energija je na osnovu (8.22.) i (8.67.) jednaka:

U = n TT. = N - —kT = —— R T . (8.78.)

* 2 2 M y
Specifična toplina pri stalnom volumenu onda je jednaka:
= j_dU_3_fi
(8.79.)
Cv m d T ~ 2 M
Entalpija jednoatomnog plina jednaka je:

H = U + p V = —— R T + — R T = —— R T
2 M M 2 M

164
iz čega slijedi specifična toplina pri stalnom tlaku:
1 dH
m dT
( 8 .80 .)
Vrijednost omjera:
( 8 .81 .)
u dobrom je slaganju s izmjerenim vrijednostima za jednoatomne plinove.
Pri proučavanju unutamje energije dvo i više atomnih plinova treba, osim
translatomog, uzeti u obzir rotacijsko i oscilatomo (vibracijsko) gibanje; ona
povećavaju unutamju energiju, a time i specifičnu toplinu.

8.9.5. Drugi zakon termodinamike

Prvi zakon termodinamike je posljedica zakona o očuvanju energije i on
govori o tome da uvijek mora biti ispunjen uvjet točnog omjera između ko-
ličine topline i rada u bilo kojem procesu, ali ne govori ništa o smjeru odvijanja
procesa. Osnovm problem koji se nameće u svim procesima konverzije topline
u rad i rada u toplinu je u činjenici da u nekom cikličnom procesu uvijek
možemo sav rad prevesti u toplinu, ali svu toplmu ne možemo prevesti u rad.
Dragi zakon termodinamike može se formulirati: Nemoguće je napraviti
toplotni stroj koji bi u periodičnom cikiusu svu dovedenu koiičinu topiine
pretvorio u mehanički rad. To bi bio peipetuum mobile drage vrste.
 Kad ne bi važio ovaj princip, brod bi se mogao kretati uzimajući energiju
(toplinu) iz mora (koja je ogromna). To bi bilo moguće po prvom zakonu
termodinamike, ali se protivi drugom a i iskustvu. Camot (Kamo) je prvi
spoznao da je za pretvaranje topline u meharučki rad potreban pad temperature,
i da se toplina može pretvoriti u rad samo ako postoji prijelaz topline, a za
to su potrebna dva spremnika topline različitih temperatura. Ma koliki bio
ogroman sadržaj topline mora ili zraka, ta se toplina ne može pretvoriti u rad
u toplinskim strojevima, ukoliko nemamo spremnik topline niže temperature.
Takvih spremnika nema, jer sva okolina ima jednaku temperaturu. Spremnik
niže temperature mogao bi se napraviti umjetnim putem, hlađenjem ispod
temperature okoline (hladnjacima). Ali taj bi postupak zahtijevao ulaganje
mehaničkog rada. Utrošak rada bio bi u najboljem slučaju jednak dobitku na
mehaničkom radu iz toplinskog stroja (u praksi nemoguće). Iz svega ovoga
se vidi da nije moguće sagrađiti parobrod čiji bi stroj iskorištavao toplinu
mora. Stroj koji bi to vršio bio bi neka vrsta perpetuum mobile.
Na kraju možemo zaključiti:
• Toplina sama od sebe prelazi samo s tijela više temperature na
tijelo niže temperature.
• Toplina prelazi s tijela niže temperature na tijelo više temperature
samo uz naročito djelovanje izvana, tj. samo uz utrošak vanjskog
rada.
• Perpetuum mobile druge vrste njje moguć, tj. nije moguće kruž-
nim procesom trajno uzimati toplinu iz jednog spremnika i pre-
tvarati u mehanički rad.
Na crt. 8.10a. dana je shema toplinskog stroja. Da bi se napravio toplinski
stroj, potrebno je imati dva rezervoara (spremnika) različite temperature: iz
onog više temperature stroj uzima količinu topline Q„ jedan njen dio pretvara
u rad W, a ostatak Q2 predaje rezervoaru niže temperature. Pri tome koeficijent
iskorištenja:
W Qt -Q2 (8.82.)
Q Q
Slično rade i toplinske pumpe (hladnjaci): oni prenose toplinu s hladnijeg
na toplije tijelo uz utrošak rada. Na crt. 8.10b. dana je shema rada toplinske
pumpe (hladnjak). Kod hladnjaka u domaćinstvu, hrana (kockice leda) pred-
stavljaju hladni rezervoar, rad vrši elektromotor, a topli rezervoar je zrak u
okolini hladnjaka (u kuhinji).

I S. Caraot, francuski inženjer.

166
 8.9.6. Entropija
Prvi zakon termodinamike, koji je ustvari zakon očuvanja energije, ne
daje mogućnost određivanja smjera termodinamičkog procesa. ^ nj ega ne
možemo odrediti smjer izmjene topline između dva tijela lazličitih tempera-
tura. S gledišta I zakona termođinamike prijelaz topline sa hiadnjjeg na toplije
tijelo i obmuto jednako je vjerojatan. Prema ovome, parobi-od bi mogao uzi-
mati toplinu iz mora pokretati svoje propelere i vraćati j e nazad u obliku
hladne vode ili čak leda. Kao što nam govori iskustvo ovo je nemoguće.
Sadržaj topline morske vode ili potencijalne energije je beskoristan jer nema
rezervoara sa hladmjom vodom ili nema nižeg potencijalnog nivoa vode.
Promatrajući ove primjere možemo zaključiti da postoji “prirodan” tok
topline od toplijeg ka hladmjem, odnosno prirodan smjer pretvaranja energije:
je od mehaničke energije ka toplini.
U termodinamici je bilo potrebno pronaći veličinu koja karakterizira
smjer termodinamičkog procesa. Ako su dana stanja jednog izoliranog sistema
i ako je unutamja energija u oba sistema ista, da li je moguće naći kriterij
koji određuje koje se od ta đva stanja može uzeti kao početno stanje, a koje
kao konačno stanje jednog procesa koji bi se u sistemu mogao zbiti? Da bi
riješili ovaj problem treba pronaći funkciju, koja je funkcija stanja sistema i
koja bi imala različite vrijednosti na početku i na kraju procesa. Nju je prvi
pronašao Clausius (Klausijus) i naziva se entropija.
Kao i unutamja energija sistema, ona je funkcija samo stanja sistema, i,
kao što se može vidjeti, ona ili raste ili ostaje konstantna u svakom mogučem
procesu do kojeg dolazi u izoliranom sistemu. Pomoću entropije dragi zakon
termodinamike može se formulirati na slijedeći način:
Nisu mogući procesi u kojima bi dolazilo do smanjenja entropije
izoliranog sistema, ili, u svakom procesu do kojeg dolazi u izoliranom
sistemu entropija sistema raste ili ostaje konstantna.
Dragi zakon termodinamike može se matematički iskazati kao:

Integriranjem dobivamo:

(8.84.)

Veličina S naziva se entropija sistema, za koju vrijedi:

• Entropija sistema je definirana samo za ravnotežna stanja.
• Iz relacije (8.84.) može se izračunati samo promjena entropije. U
mnogim praktičnim problemima, kao što je projektiranje pamih stro-

• 167
 jeva, u obzir dolaze samo promjene entropije. Za entropiju nekog
sistema može se, kao pogodnije, uzeti da je entropija nula za neko
referentno stanje tako da se svako drugo stanje te supstance može
definirati jednom numeričkom vrijednosti.
• Entropija sistema u ravnotežnom stanju je funkcija samo stanja sis-
tema, i nezavisna je od njegove prethodne povijesti. Entropija se,
prema tome, može izraziti kao funkcija termodinamičkih promjen-
ljivih, kao što su tlak i temperatura, ili tlak i volumen.
« Promjena entropije može se izračunati na osnovu relacije (B.84.) samo
za reverzibilne (povratne) procese.
Svi stvami procesi su ireverzibilni (nepovratni). Oni se zbivaju konačnom
brzinom, sa konačnim razlikama temperatura i tlaka između dijelova jednog
sistema ili između jednog sistema i njegove okoline. Pokazuje se da jedan od
posljedica drugog zakona termodinamike je taj da entropija jednog izoliranog
sistema raste u svakom prirodnom (ireverzibilnom) procesu. Jedan od razloga
što se u mehaniku uvodi pojam energije, količine gibanja jeste što se te
veličine pokoravaju zakonima očuvanja. Entropija, naprotiv, ne ostaje očuvana
osim u reverzibilnim procesima.
Kad se čaša tople vode pomiješa sa čašom hlađne vode, toplota koju je
topla voda predala jednaka je toplini koju je hladna voda primila. Toplina u
ovom procesu ostaje očuvana, ili, općenito, energija ostaje očuvana. S druge
strane, dok se u procesu miješanja entropija tople vode smanjuje a entropija
hladne vode raste, smanjenje entropije nije jednako njenom povećanju i ukup-
na entropija sistema je na kraju veća nego što je bila na početku. Odakle je
došla ova dodatna entropija? Odgovor je da je dodatna entropija nastala u
procesu miješanja tople i hladne vode. Također, kad je entropija jednom
nastala, ona se ne može nikad više uništiti. Svemir mora trajno nositi ovaj
dodatni teret entropije. “Energija se ne može ni stvoriti ni unlštiti” .jtaže
prvi zakon term odinam ike. “Entropija se ne može uništitP kaže drugi
zakon “ ali se može stvoriti”.
Možemo zaključiti: “Eniropija izoliranog sistema raste u svakom prirod-
nom (tj. ireverzibilnom) procesu”.

8.9.7. Entropija i vjerojatnost

Prema Boltzmannu, entropija ima sasvim jednostavno statističko tuma-
čenje. U ranijem izlaganju vidjeli smo da entropija izoliranog (sistem pre-
pušten sam sebi) sistema se ne može smanjivati, AS ž 0. S druge strane,
očigledno je da će sistem koji je prepušten sam sebi prelaziti iz stanja manje
vjerojatnih u stanja veće vjerojatnosti. Dospjevši u najvjerojatnije stanje, sis-

168
 tem će ostati u njemu neograničeno dugo. Prema tome, entropija i vjerojatnost
stanja izoliranog sistema ponašaju se na sličan način: one mogu ili rasti ili
ostati neizmijenjene. Iz ovih razloga izlazi da između entropije i vjerojatnosti
stanja sistema mora postojati određena veza.
Boltzmann je pokazao da ta veza ima sljedeći oblik:
S - k lnw (8.85.)
gdje je k Boltzmannova konstanta, w tzv. termodinamička vjerojamost stanja,
pod kojom se pođrazumijeva broj različitih načina pomoću kojih se može
ostvariti dano stanje.
Termodinamička vjerojatnost, razlikuje se od matematičke, koja se obič-
no naziva jednostavno vjerojatnost. Matematička vjerojatnost nekog događaja
jednaka je odnosu broja slučajeva koji su povoljni za posmatrani događaj
prema općem broju jednako mogućih slučajeva. Prema tome, ona se izražava
razlomkom i ne prelazi jedinicu. Termodinamička vjerojatnost, naprotiv, izra-
žava se cijelim brojem, po pravilu veoma velikim brojem.
Da bismo razumjeli smisao veličine w, promatrajmo slijedeći primjer.
Neka se u posudi nalaze četiri molekule. Zamislimo da je posuda podijeljena
na dva jednaka dijela, lijevi i desni, crt. 8.11. Zbog gibanja molekula njihova
raspođjela između dijelova posude će se mijenjati. Razmotrimo stanja koja
se razlikuju brojem molekula na Iijevoj i desnoj strani posude. Molekule
označimo slovima (a, b, c i d) i izračunajmo broj načina na koje može da
bude realizirano svako stanje.
Rezultati izračunavanja dati su u tabeli
8.1. Od 16 mogućih raspodjela molekula iz-
među polovina posude, šest odgovara istom
broju molekula s desne i lijeve strane, osam
stanjima pri kojima se u jednoj od polovina
posude nalazi jedna molekula, a u drugoj
tri, a samo na dva načina mogu se dobiti Crtež 8.11.
stanja pri kojima se sve molekule skupljaju
u jednoj polovini posude.
Svaka od molekula s jednakom vjerojatnosti može se nalaziti kako u
lijevoj tako u đesnoj polovini posude. Zbog toga se svaka od 16 raspodjcla
molekula ostvaruje jednako često. Prema tome, broj načina realizacije danog
stanja određuje vjerojatnost toga stanja.
Kako možemo vidjeti, u slučaju četiri molekule postoji velika vjerojatnost
(1/8) da će se sve molekule sabrati u jednoj polovini posude. S povećanjem
broja molekula, međutim, stanje se bitno mijenja. U tabeli 8.2. dati su brojevi
tačina realizacije različitih stanja za deset molekula.

.169
 Tabela 8.1.

Stanjc Način realizacije stanja Broj načina

D realizacije
L D L
0 4 a, b, c, d 1
a b, c, d
b a, c, d
1 3 4
c a, b, d
d a, b, c
a, b c, d
a, c b, d
a, d b, c
2 2 6
b, c a, d
b, d a, c
c, d a, b
a, b, c d
a, b ,d c
3 1 4
a, c, d b
b, c, d a
4 0 a, b, c, d 1

Ukupno načina 24 = 16.

U tom slučaju vjerojatnost da će se sve molekule sabrati u jednoj polovini

posude ravna je svega 1/512. U večini slučajeva (u 672 od 1024) u oba dijela
posude dobije se isti (5-5) ili skoro isti (6-4 ili 4-6) broj molekula.
Može se pokazati da je ukupni broj načina raspodjele 7/molekula između
dvije polovine posude jednak 2N. Zbog toga, ako je N broj molekula, naprjpijer
1020, onda će vjerojatnost da će se sve molekule sabrati u jednoj od polovina
posude biti vrlo mala (2 • 10'20).
Pretpostavimo da se u početku plin nalazio u lijevoj polovini posude
koja je pregrađom odijeljena od desne prazne polovine. Ako uklonimo pre-
gradu, plin će se proizvoljno raširiti po čitavoj posudi. Taj proces će biti
nepovratan budući da je vjerojatnost da će se, kao rezultat toplinskog gibanja,
sve molekule skupiti u jednoj od polovina posude, kako smo vidjeli, praktično
jednaka nuli. Prema tome, sam po sebi, bez djelovanja izvana, plin neće uspjeti
da se ponovo nađe u lijevoj polovini posude. Prema tome, proces širenja plina
na čitavu posudu je nepovratan zbog toga što je njemu obratni proces malo
vjerojatan. Taj zaključak se može proširiti i nadruge procese. Svaki nepovratni
proces je takav proces kojemu je obratni proces krajnje nevjerojatan.

170
Tabcla 8.2.

Đroj raolekula
w
Lijeva strana Desna strana
0 10 1
1 9 10
2 8 45
3 7 120
4 6 210
5 5 252
6 4 210
7 3 120
8 2 45
9 1 10
10 0 1

Ukupno 210 = 1024.

>
 9. ELEKTROMAGNETSKI VALOVI

9.1. ELEKTROMAGNETSKI TITRAJI (OSCILACIJE)

Elektromagnetslci titraji mogu se proizvesti u električnom titrajnom kru-
gu, koji se sastoji od zavojnice induktiviteta L i kondenzatora kapaciteta C
(crt. 9.1.), pri čemu se napon na kondenzatoru i struja kroz zavojnicu peri-
odično mijenjaju.

Kada je kondenzator nabijen (iz nekog vanjskog izvora, koji se išključi

kad je kondenzator nabijen), struja protekne kroz zavojnicu i pritom se kon-
denzator prazni. Energija električnog poljakondenzatora pretvara se u energiju
magnetskog polja zavojnice. U zavojnici se javlja elektromotoma sila samoin-
dukcije koja se suprotstavlja promjeni kojom je izazvana (Lentzovo pravilo).
Kondenzator se ponovo puni ali suprotnog polariteta. Ovaj proces pretvaranja
električne eneigije u magnetsku i obmuto trajat će beskonačno dugo ako je
titrajni krug bez gubitaka. Kao rezultat toga nastaju električni titraji. Proces
je analogan mehaničkim titrajima (matematičko klatno) u kojem se potenci-
jalna energija pretvara u kinetičku i obmuto. Na crt. 9.2., dana su tri har-
monična oscilatora usporedno: matematičko njihalo, sustav elastične opruge
i mase i električni krug LC. Na crtežu je prikazan iznos ukupne energije za
osam slučajeva unutar jednog perioda titranja.

172
 M ate m a rič k o Idatno E lastičn a opru g a L C k ru g E nergija

w=0
'/» 0
e=e„ L
(£ ,).» ,

6=0 X»Jf0 /= 0
- r - 1

V 0=0
m

:
m

v* ~ vmax
r r P V s- |

r W
L

L
J

n
E k+ Ep

(*»)= «
m
x= 0 Q =0 h H = -/„

A\
li

L E k+ E p
l i l f ^
m

X
v=0
M / r W n
L
W W W H D (^p)mtx
m
-^^6=0 x — x0 Q — Q /= 0

V¥A
r '= %
0=0
m

/
/
I H I M
m

V S V ^,
L - i M

r i f p
L
L

-
(£ » )= ,
m
x=0 Q =0 /./m
h -
00
Jl

r i f M
L E k+E„
W M ^m
m h h -

Crtež 9.2.

173
 Posmatrajmo sada crt. 9.1., napon na kondenzatoru jednak je QIC, gdje
je Q naboj, a C kapacitet kondenzatora. Inducirani napon £ na zavojnici
uzrokovan promjenljivom strujom je prema Faradayevom zakonu indukcije:

(9.1.)
dt
Oba ova napona su jednaka (II Kirchhoffovo pravilo):
Q_ jdl (9.2.)
C L d t'
Derivirajući po vremenu relaciju (9.2.) i uzimajući u obzir da je jačina
struje:
dQ
I=
dt '
dobivamo:
d 2I
+ ——= 0. (9.3.)
dt2 LC
Ovo je jednadžba harmonijskih titranja i analogno jednadžbi (6.9.) frek-
vencija osciliranja je:

■ 1 r L - (9.4.)
71c 2nJT c
Ovo je poznata Thomsonova formula za frekvenciju električnog titrajnog
kruga.
U ovakvom titrajnom krugu oscilira električno polje medu pločama kon-
denzatora i magnetsko polje u zavojnici. Da br se promjenljivo električno i
magnetsko polje širilo prostorom u obliku elektromagnetskog vala, potrebno
je otvoriti titrajni krug. To se postiže povećanjem razmaka između ploča
kondenzatora i zavoja zavojnice, smanjujući tako kapacitet kondenzatora i
induktivitet zavojnice. Potpunim otvaranjem ploča kondenzatora i zamjenom
zavojnice pravocrtnim vodičem (antena) dobiva se otvoreni titrajni krug,
koji se ponaša kao izvor elektromagnetskih valova.
Na crt. 9.3. prikazan je jednostavan primjer elektromagnetskog vala,
harmonični ravni val. Električno i magnetsko polje prikazani su sa dvije
međusobno okomite sinusoide, od kojih jedna predstavlja vektor E , a druga
vektor B . Oba vektora osciliraju u fezi. Elektromagnetsko polje opisano je
MaxweIlovim jednadžbama, i iz njih možemo izvesti valnu jednadžbu za
elektromagnetske valove.

174
 J. C. Maxwell' je postavio opću mntematičku teoriju elektriciteta i os-
novne zakone elektrodinamike prikazao pomoću četiri jednadžbe. One su
osnova klasične elektrodinamike i svih proračuna koji se odnose na elektro-
magnetske valove i njihovo širenje kroz prostor. Čitav se elektromagnetizam
može objasniti pomoću ove četiri jednadJbe. One opisuju vezu izmedu elek-
tričnog i magnetskog polja, te vezu ovih dvaju polja i električnih naboja.

Posmatrajmo ravni elektromagnetski val koji putuje u smjeru ose x u

homogenom izotropnom sredstvu bez struja i naboja. U tom slučaju na osnovu
Maxwellovih jednadžbi možemo dobiti valne jednadžbe za električno i mag-
netsko polje:
#Ey &Ey „
ćfcc d t2 (9.5.)
#BZ &B,
-e p = 0.
ćbc2 d t2
Diferencijalne jednadžbe (9.5.) slične su jednadžbi (7.31.) koju zovemo
valna jednadžba. Analogno jednadžbi (7.31.) možemo pisati za jeđnadžbu
elektromagnetskih valova:
& E}.
1 #Ey
= 0, (9.6.)
ax1 dtl
gdje je v fazna brzina elektromagnetskih valova u sredstvu s određenim vri-
jednostima permeabilnosti i dielektričnosti:

I James Clark Maxwe)l (1831.-1879.), Skotski matematičar i fizičar, poznat po radovima iz elek-
trodinamike i kinetičke teorije plinova.

175
 (9-7.)
V=
VeJT'
Brzina širenja elektromagnetskog vala u vakuumu jednaka je:
1 = 299 792 458—
C -

a t0 je upravo b m n a sv je tljti uvakuumu, što ukazuje na to da je svjetlost

eiektrom^^etski v ^ n a ista za sve frekvencije, odnosno valne duljine;

zato kaiemo da u vakuumu nema disperzije. U tom slučaju grupnabm na
(brzina širenja energije) jednaka je faznojbrzint.
dielektričnost i permeabilnost ovisi o frckvenciji, tj. g j P° J _9e .
pri prijelazu elektromagnetskog vala iz sredstva s jednom brzrnom šrrcnja u
sredstvo s drugom brzinom širenja mijenja se valna duljina vala.
Najjednoftavniji oblik valnog gibanja nastaje kada rzvor vala
oscilira. To posebno rješenje valne jednadžbe možemo p.sat. u oblrku analog-

H)
nom za mehaničke valove (7.15.):
Ey = £ 0sinco
(9.8.)
B. - B0 sinco t — .

9.2. ELEKTROMAGNETSKI SPEKTAR

U pogledu fundamentalne prirode, nema razlike između svjetlosauh va-
lova i ostalih elektromagnetskih valova, kao naprimjer omh koji potječu o

osedatornog ^ ^ . ^ 0 3 ^ najduže elektromagnetske valove koji se mogu

proizvesti generatorima za naizmjeničnu struju. Ako generator okrećemo sporo
možemo proizvesti proizvoljno malenu frekvenciju. Valna duljma koja zračr
prijenosni električni vod (dalekovod) od 50 Hz iznosi:

X = —= ^ ^ - = 60 0 0 k m .
/ 50
Povećanjem brzine obrtanja generatora, frekvencija se može povećati do
100 kHz. Više frekvencije se mogu proizvesti pomoću elektrićnog titrajnog
kruga, prema (9.4.): j

f = 2n VŽ.C '

176
r

Dr o ^ mr ,S,đJ a,OVi reda veličine centimetra (mikrovalovi) mogu se

Z V U? klm e,ektronskim cijevima (klistron). Još kraći v K
p ode se pomoću krugova pobuđenih vamicom Naikraći milrmvat
f 6* “ « kod M ^ v o o i h ik v .„
lampa sa živmom parom nađeni su valovi duijine 4 mm Zračenie ^
^ izvora ide„ae„ o Je p0 „ o jh o L b i
valovima dobtvemm iz električnog kruga. magnetskim
,, .,Syied0Sni ? ovi koji P0^ od emisije molekula i atoma, protežu se od
s f s vd * vd ov*’ preko v)d,iivo8 speto* *>
\ f n eT Je’ molekule 1 «*»“ ' momjn Prethodno biti na
th do S T P° buđ,Vanje se Putem termičkog kretanja molekula
ih do nje dolazi u procesima sudara pri električnom pražnjenju.
va F m kh!U w mi!enU CnergijU emitiraj u u obliku elektromagnetskih valo-
d u ijk T J ^ P°JaVa' VCĆOj Cnergiji 2račenja ođ2°vara kmća valna

, , ^ k0 Se «tomi. b° mbardiraju eIektronima velike kinetičke energije može

doćt do pobuđivanja unutamjih elektrona i povratak atoma u normalno stanje
CmJS,J0m enT e vrio kralke vable duljine. Usporavanje
brzth elektrona tjcođer dovodt do pojave elektromagnetskog zračenja ovo
» l O - m ^ 6 (renđ«Cnsk0 * * * & > i Pokriva valne dulji^e od
10 m do 10- m. Granicu za dobtvanje još kraćih valnih duljina predstavlja
protzvodnja elektrona velikih brzina. V J
Valovt još kraćih valnih duljinaprate spontano raspadanje atomskih jezgri
p procesu radioakttvnog raspada, ovi valovi su poznati kao gama zračen^
Valov, sa najkraćim valnim duljinama stižu iz Svemira i nastaju u nu-
u ^ SC,nazivaju kozmleko zračenje. Danas nema praznina
u elelctromafftetskom spektru. Sve frekvencije od onih koje pripadajugL a
zračenju na jednom kraju spektra, do radio valova na dragom kraju, mogu se
proizvestjt prouča-vati. Svaki dio spektra preklapa se sa susjednim dijelom.
ako najkraćt valovt proizvedeni u rendgenskoj cijevi (X-zrake) kraći su od
najdužut gama zraka, također se preklapaju X-zrake sa ultraljubičastim itd.
e može se povući oštra granica između oblasti spektara, što pokazuje da je
fundamentalna priroda tsta i da se oblasti razlikuju samo po valnoj duljini
odnosno po načinu na koji su proizvedeni određeni valovi. Na crt 9.4. dat je'
spektar elektromagnetskog zračenja u funkciji valne duljine, odnosno frekven-
cije.
Optika je dio fizike koji proučava svjetlost i svjetlosne pojave. Svjetlost
je elektromagnetski val valne duljine od oko 380 nm do 780 nm; to je ono
zračenje koje djeluje na mrežnicu Ijudskog oka i uzrokuje osjet vida. Preostali

177

*
dio elektromagnetskog zračenja (toplinsko, ultraljubičasto, radiovalovi, itd.)
naše tijelo osjeća dragačije ili uopće ne osjeća. _
Mada je svjetlost elektromagnetske prirode i sadrži elektnčnu E i mag-
netsku komponentu B , eksperiment pokazuje da fiziološko, fotoelektrično,
fotokemijsko i draga djelovanja svjetlosti izazvana su samo osciliranjem elek-
tričnog vektora E . Suglasno tome mi ćemo pod pojmom svjedosnog vektora,
podrazumijevati vektor jačine električnog polja. Vektor jačine magnetekog
polja nećemo ni spominjati. Prema tome, jačina svjetlosnog vala može se
predstaviti zakonom po kojem se mijenja jačina električnog vektora:

A(x,t) = A qcos(a t - kx), (9.9.)

gdje je A0 amplituda svjetlosnog vala.

178
 Kao i svaki diugi val, i elektromagnetski val može prenositi energiju
oz Prostor. S rednja gustoća toka energije ili intenzitet proporcionalan
je am plitud. jačine svjetlosnog vektora:

'* > < ?• (9.10.)

Ovu činjenicu ćemo koristiti u valnoj optici (interferencija, itd.).

9.3. G E O M E T R IJS K A O P T IK A

Razvoj pretpostavki o prirodi svjetlosti. Sve do sredine XVH stoljeća

vjerovalo se da se svjetlost sastoji od mlaza čestica. Ove čestice bivaju emi-
tuane od svjetlosnih lzvora (Sunce, plamen svijeće, itd.), One mogu da prođu
kroz providne tvan 1 odbijaju se od površine neprozimih predmeta. Kada
čestice dospiju do oka, izazivaju osjećaj viđenja. Ova teorija je poznata kao
korpuskularna teorija i njen tvorac je bio Newton (Njutn). Koipuskulama
teonja uspješno objašnjava eksperimentalne činjenice kao'što su pravocrtno
prostiranje svjetlosti, zakone odbijanja i prelamanja na graničnim površinama
Međutim, u isto vrijeme (1670.) C. Huygens (Hajgens) pokazuje da se
zakom odbijanja i prelamanja mogu objasniti na bazi valne teorije, koja u to
vnjeme mje b.la prihvaćena. Jedan od razloga da se odbaci valna teorija
shjedio je iz osobine valova da zaobilaze prepreke, što je u to doba bilo u
suprotnosti sa zakonom o pravolinijskom prostiranju svjetlosti. Pojava “savi-
janja svjetlosh oko mbova predmeta, kasnije nazvana difiakcija, tada je bila
zanemarena i sve do početka devetnaestog stoljeća bila je priznata samo kor-
puskulama teorija.
Eksperimenti T. Younga (Janga) i A. Fresnela (Frenel) 1827. godine
pokazab su da se interferencija svjetlosti ne može objasniti koipuskularaom
teonjom. Pojave mterferencije i difiakcije mogu se objasniti jedino valnom
pnrodom svjetlosti. Stvama priroda svjetlosnih valova i sredine kroz koju se
om prenose, ostala je neriješen problem. Prema Huygensu prazan prostor je
lspunjen elastičnom prijenosnom sredinom (eter). Međutim, da bi se objasnila
velika brzina svjetlosti, eter bi morao biti izvanredno čvrst, a on se kao što
znamo ne opire kretanju tijela (planete se kreću kroz eter bez smanjenia
brzine).
Veliki korak u razvoju teorije svjetlosti dao je J. C. MaxweII (Maksvel)
koji je teorijski pokazao (1873.) da titrajući električni krug zrači elektromag-
netske valove čija je brzina oko 3108 m/s, što odgovara eksperimentalno
određenoj brzini svjetlosti. Ove teorijske pretpostavke potvrdio je eksjjeri-

179

P I
 mentalno H. Hertz1 (Herc) koji je napravio titrajni kiug, koji je emitirao
elektromagnetske valove malih valnih duljina i koji pokazuju sve osobine
svjetlosti. Ovi valovi se mogu fokusirati pomoću specijalnih “leća”, polarizirati
itd., isto kao i svjetlosni valovi.
Maxwellova elektromagnetska teorija svjetlosti i njena eksperimentalna
potvrda od strane Hertza, predstavljale su jedno od velikih dostignuća ftzike
XIX stoljeća. Ali vrlo brzo se pokazalo da ni ova teorija nije univerzalna i
da ne može da objasni fotoelektrični efekt, tj. emisiju elektrona iz provodnika
pod djelovanjem svjetlosti koja pada na njegovu površinu.
Da bi objasnio fotoefekt Einstein (Ajnštajn) je 1905. godine, prihvatio
ideju koju je predložio Planck (Plank) i pretpostavio da energija svjetlosnog
snopa, umjesto da je raspoređena u prostoru u električnim i magnetskim po-
ljima elektromagnetskog vala, koncentrirana u male pakete (kvante energije)
ili fotone.
Valna slika je zadržana, jer foton ima određenu frekvenciju i energiju
koja je proporcionalna frekvenciji (E - hv).
Konačnu potvrdu fotonskoj prirodi svjetlosti dao je Compton (Kompton)
koji je eksperimentalno pokazao da se prilikom “sudara” foton i elektron
ponašaju kao materijalna tijela koja imaju kinetičku eneigiju i količinu kretanja
i da pri sudaru te veličine ostaju očuvane. Fotoefekt i Comptonov efekt idu
u prilog korpuskulame teorije.
Sadašnje stanovište fizičara, suočenih s očigledno kontradiktomim ek-
sperimentima, sastoji se u prihvaćanju činjenice da je svjetlost dualističke
prirode.
Pojave kao što su interferencija, difrakcija i polarizacija objašnjavaju se
valnom prirodom dok se interakcija svjetlosti i materijalne sredine, u pro-
cesima emisije i apsoipcije, objašnjava korpuskulamom teorijom. >
Kasnije se pokazalo da dualistička priroda nije svojstvena samo svjetlosti
(elektromagnetskim valovima) nego i ostalim elementamim česticama (elek-
troni, neutroni, protoni, itd.).

9.3.1. Osnovni pojmovi

Mnoge optičke pojave mogu se razmatrati polazeći od pojmova o svjet-
losnim zrakama. Dio optike koji se zasniva na tim pojmovima naziva se
geometrijska optika. Pod zrakama se u izotropnoj sredini podrazumijevaju

1 Heinrich Hertz (1857.-1894.), njemački fizičar, prvi dobio clektromagnctskc valove i time po-
tvrdio Maxwellovu teoriju.

180
r
linije koje su okomite na valne površine. Duž tih linija prenosi se svjetlosna
energija. Pnlikom presijecanja zrake se uzajamno ne ometaju. U homosenoi
sređini one se prostiru pravolinijski. 6 J
Pojmovi geometrijske optike su upotrebljivi samo dotle dok se mogu
zanemanti pojave mterferencije i difiakcije svjetlosnih valova Pokazuie se
da je difiakctja manja što je manja valna duljina. Zbog toga se može reći da
je geometrijska optika specijalan slučaj valne optike koji odgovara iščeza-
vajuće maloj valnoj duljini.
Skup zraka obrazuje snop.
Ako se produžene zrake presi-
jecaju u jednoj točki snop se na-
ziva homocentričan.
Homocentričnom snopu
svjetlosti odgovara sferna valna
površina. Na crt. 9.6. je prika-
zan sabimi, odnosno rasipni ho-
mocentrični snop. Specijalni
slučaj homocentričnog snopa je
snop paralelnih zraka, njemu
odgovara ravni svjetlosni vaL
Svaki optički sustav trans-
formira svjetlosne snopove.
Ako sustav ne narušava homo-
centričnost snopova onda se zrake koje izlaze iz točke P sijeku u jednoj točki
P \ Ta točka predstavlja optički lik točke P. Ako se lik bilo je točke predmeta
dobiva u obliku točke, lik se naziva točkasti ili stigmatičan.
U siučaju da snopu zraka odgovara valna površina dvostruke zakriv-
Ijenosti, crt. 9.6., presjek zraka se ne nalazi u jednoj točki već u skupu točaka,
B’

Crtež 9.6.

.181
koje su raspoređene na dva uzajamno okomita pravocrtna odsječka. Takav
snop zraka nazivamo astigmatičan.
Lik je stvaran (realan) ako se svjetlosne zrake u točki P’ stvamo sijeku,
crt. 9.5a., virtualan (nestvaran) ako se u točki P’ presijecaju produžeci zraka
u smjeru koji je suprotan od smjera prostiranja svjetlosti, crt. 9.5.b. Realni
likovi neposredno osvjetljavaju postavljeni zastor (filmska projekcija). Vutu-
alni lik ne može da izvede takvo osvjetljavanje, ali uz pomoć optičkih uređaja
virtualni likovi mogu se pretvoriti u realne, npr. virtualni Iik se u našem oku
pretvara u realan i osvjetljava određeni dio mrežnjače.

9.3.2. Fermatov princip najmanjeg vremena

U homogenoj sredini svjetlost se prostire pravolinijski. U nehomogenoj
sredini svjetlosni valovi odstupaju od pravolinijske putanje.
Zakoni odbijanja i prelamanja mogu se izvesti iz općeg principa kojeg
je francuski matematičar Fermat1 (Ferma) postavio je 1658. godine, i koji
glasi: “ Svjetlost se prostire po putu za koji joj je potrebno najkraće vri-
jem e.”
Da bi svjetlost prešla dio puta ds potrebno joj je vrijeme, dt, tako da je:

(9.11.)

gdje je v brzina svjetlosti u danoj točki sredine. Uvedimo konstantu sredine

tzv. indeks prelam anja sredine, kao odnos brzine svjetlosti u vakuumu c i
brzine u nekoj sredini v, tj.:
c
n =— (9»12.)
V
dobivamo da jc:
dt = - n d s . (9.13.)
c
Prema tome vrijeme x koje je potrebno da svjetlost pređe put od točke
1 do točke 2, može se izračunati prema formuli:

x = - f n d s. (9.14.)
cj
Prema Fermatovom principu vrijeme t treba da bude minimalno. Pošto
je c konstanta onda će minimalna vrijeđnost biti ona za koju veličina:

1 Pierre de Feraiat (1601 .-1665.) veliki fiancuski fizičar i matematičar.

182
r
2
L = ^nds (9.15.)
J
ima minimalnu vrijednost i ona se naziva optička duljina puta. U homogenoj
sredini optička duljina puta jednaka je proizvodu geometrijske duljine puta s
i indeksa prelamanja sredine n:
L =n s . (9.16.)
Fermatov princip može se formulirati i na drugi način: Svjetlost se pro-
stire po putu čija je optička duljina puta minimalna.

9 3 3 . Zakoni odbijanja i prelamanja svjetlosti

Zakoni prelamanja i ođbijanja svjetlosti proizlaze iz Fermatovog principa.
Kada svjedost upada na granicu između dvije sređine (npr. zrak-voda) jedan
njen dio se odbija (reflektira), a ostatak se prelama u tom sredstvu.
Neka svjetlost dospijeva iz točke A u točku B poslije odbijanja, crt. 9.7.
Prema Fermatovom principu, svjetlost će se kretati po onoj putanji za koje
joj je potrebno najkraće vrijeme, odnosno putem za koji je optička duljina
puta minimalna. Pošto je sredina kroz koju svjetlost prolazi homogena, mini-
mum optičke duljine puta se svodi na minimum geometrijske duljine.
Vrijeme potrebno da se pređe put AB je; / = (?,+ s^/v

_ V aJ + X2 + ijb2'+ [d - x f
v

183
 Iz uvjeta za nunimum, čbudt = 0,
slijedi:
x d- x
■Ja2 + x2 ijb2 + { d - x f
ili prema crtežu:

sina = sin a’
iz čega možemo zaključiti da je upa-
dni kut a jednak odbojnom kutu a ’,
tj.:
a = a ’. (9.17.)
Sad nađimo točku u kojoj treba
da se prelomi zrak svjetlosti, koji pada
na graničnu površinu, da bi sdgao iz
točke A u točku B, crt. 9.7a.
Prema Fermatovom principu svje-
tlost se prostire onim putem za koji
je optička duljina puta minimalna. Za proizvoljni zrak optička duljina puta je
jednaka:
L = n,s, + ^ 2^2 =>h'Ja2 + x 2 +n1-^b2 + ( d - x f .
Da bismo našli minimum, nađimo prvi izvod L po x i izjednačimo do-
biveni izraz sa nulom:

dx J a 2 + x2 Jb2+ { d - x f
x d ~~x
Pošto je —
- = s in a ,------- = sin p , dobivamo poznati Snellov1 (Snel) za-
■Si
Ji
kon prelamanja

s in a ru,
**2.1 > (9.18.)
sinp n,
gdje je n2 l relativni indeks preiam anja.

1 W. Snell van Royen (Snellius), 1581-1626, profesor u Leydenu.

184
r
93.4. Prelamanje svjetlosti kroz optičku prizmu
Prizma poređ leća predstavlja jedno od najvijednijih optičkih instrume-
nata. Optička prizma je napravljena od prozimog materijala indeksa prela-
manja n, crt. 9.8. Neka je kut prizme 0 a sredina koja okružuje prizmu zrak.
Upadni kut svjetlosne zrake sa normalom je a . Naš zadatak je da nađemo
kut skretanja 8.
Da bismo riješili ovaj zadatak treba samo primijeniti Snellov zakon za
prvu površinu, izračunati kut prelamanja, zatim iz geometrije odrediti upadni
kut za dragu prijelomnu površinu i ponovo primijeniti Snellov zakon. Sa crt.
9.8. lako se može vidjeti da je kut skretanja:
8 = ( a - p) + (a , - p,) = a + a , -(3 + 3,) (9.19.)
pri čemu je kut prizme jednak:

0 = Y =3 + 3 i- (9.20.)
Može se pokazati da je kut skretanja minimalan kad zraka svjetlosti
prolazi kroz prizmu simetrično, tj. kad je a = a , i 0 = 0,.
Uvrstivši ovaj uvjet u (9.19.) i (9.20.) dobiva se da su upadni i prijelomni
kutovi jednaki:
(9.21.)

(9.22.)

Crtež 9.8.

185

k
 Prema Snellovom zakonu indeks prelamanja prizme može se izraziti
preko njenih karakterističnih veličina, kuta prizme 0 i kuta minimalne devi-
jacije 8 . Ako je kut prizme malen, malen je i kut skretanja, pa u tom slučaju
možemo sinuse zamijeniti njihovim kutovima. Tada relacija (9.22.) prelazi u:

S * .« e (B- l ) . (9.23.)

9.3.5. Prelamanje na sfernoj površini

U većini slučajeva, površine svih leća i ogledala su sfeme ili ravne, jer
je takve površine najlakše obraditi mašinskim putem. Kada svjetlosni valovi
prolaze kroz optički instrument, površine valnih frontova mijenjaju se na
svakoj graničkoj površini. Međutim, valni front koji je prvobitno bio sferan
ili ravan, neće poslije prelamanja na sfemoj površini imati jednostavan oblik.
Zbog toga je praktično nemoguće analizirati prolazak svjetlosti kroz neki
optički instmment služeći se predstavom o valnim površinama, te je ovdje
nužno uvesti pojam “zraka” svjetlosti. Zraka je pri svom prolazu kroz optički
instrament sastavljena od više odsječaka pravih linija, koje na odbojnim ili
prelomnim površinama skreću za kutove koji se mogu dobiti iz zakona od-
bijanja i Snellovog zakona. Prema tome, problem putanje zrake svodi se na
geometrijski problem pa se ova grana optike naziva geometrijska optika, mada
bi bolji naziv bio trigonometrijska optika.
Prije iješavanja određenog problema potrebno je usvojiti neki dogovor,
koji se može definirati na ovaj način:
1. Slike crtamo tako da svjetlost pada na odbojne ili prelomne površine
ša lijeve strane.
2. Udaljenost predmeta od tjemenap smatramo pozitivnom kada predmet
leži lijevo od tjemena prelomne ili ođbojne površine.
3. Udaljenost lika od tjemena /, smatramo pozitivnom ako lik Ieži desno
od tjemena.
4. Poluprečnik krivine R smatramo pozitivnim ako centar krivine Ieži
desno od tjemena.
Uzimamo da su dvije homogene providne sredine sa indeksima prela-
manja n, i n2podijeljene sfemom površtnom poluprečnika krivine R sa centrom
u točki C. Prava koja prolazi kroz centar krivine C i točku O naziva se osa
sustava, a točka O naziva se tjeme prijelomne povišine.
Posmatrajmo prolaz homocentričnog snopa kroz konveksnu (ispupčenu)
sredinu indeksa prelamanja n2 > n, (crt. 9.9.) Uzet ćemo samo zrake koje
obrazuju sa optičkom osom male kutove, ovakve zrake nazivaju se paraksi-

186
jalne (priosne) zrake. Uzmimo jednu paraksijalnu zraku koja polazi od pred-
meta P i pada na sfemu graničnu površinu u točki A, prelama se na njoj i
presijeca optičku osu u točki L. Za točku L kažemo da je lik predmeta P.
Prema zakonu prelamanja za točku A vrijedi:
n, sina = sin|i. (9.24.)
S obzirom da su zrake paraksijalne, sinuse možemo zamijeniti vrijed-
nostima kutova pa imamo:
n ,a = n2 p. (9.25.)

Sa crteža se lako može vidjeti da su kutovi:

a = 5 +y
(9.26.)
P=Y-<P-
Zamjenom (9.26.) u (9.25.) dobivamo:
«i(5 + Y) = ni(y “ <P)' (9-27.)
Za male kutove, i tangensi se mogu zamijeniti kutovima, pa se može
pisati:
 Zamjenivši (9.28.) u (9.27.), dobija se zakon prelam anja na sfernoj
površini
”■ , <h (9.28.)
p l R
Ova relacija ima opći značaj za prelamanje na sfemoj površini uz pri-
hvaćanje konvencije o znacima. Rastojanja virtualnih veličina uzimaju se
negativna, dok se radijus krivine R mora smatrati algebarskom veličinom: za
konveksnu površinu on je pozitivan, a za konkavnu površinu negativan.
Veličina:
0 = ^ ^ (9.29.)

naziva se optička moć (jačina) prijelomne površine i predstavlja karakteristiku

za datu sredinu i datu prijelomnu površinu. Zrake koje zaklapaju veće kutove
8 sa optičkom osom, poslije prelamanja neće se sjeći u jednoj točki što znači
da će snop prestati da bude homocentričan.
Ako posmatramo snop paralelnih zraka, tj. zraka koje dolaze iz besko-
načnosti, poslije prelamanja ovaj snop će prolaziti kroz jednu točku koju
nazivamo drugom glavnom žižom (fokus, žarište), a rastojanje OF2 dmgom
žarišnom (žižnom) daljinom prijelomne površine, crt. 9.10. Očito da je pri
P - žižna daljina f 2 = I. Obmuto, ako pretpostavimo da je lik u besk-
onačnosti, tj. / = oo, predmet se nalazi u prvom žarištu, p = / „ crt. 9.11.

V eličin a/ naziva se prva glavna žarišna daljina. Iz odnosa ovih relacija

dobiva se:

■R. (9.30.)
'h ~«i 'h - 'h

188
r

Vidimo da su glavne žarišne daljine proporcionalne indeksima prelamanja

sredine u kojima se nalaze. Dijeljenjem relacija (9.30.) dobija se:

4 =^ - (9-31-)
/
Ako jednadžbu (9.28.) podijelimo sa (n^ - nt)/R i iskoristimo relaciju
(9.30.) dobijamo relaciju: , ,
= (9.32.)
P 1
Lik predmeta može se odrediti i grafičkom metodom korištenjem karak-
terističnih zraka, crt. 9.12.

Zraka (1) je paralelna sa optičkom osom i stoga, poslije prelamanja

prolazi kroz drugu žižu F2. Zraka (2), koja pada normalno na površinu prolazi
kroz centar zakrivljenosti i ne lomi se. Zraka (3) prolazi kroz prvu žižu F, i
nakon prelamanja paralelna je sa osom. Za nalaženje lika dovoljno je znati
točku presjeka bilo koje dvije zrake.
Ako rastojanja p i / izrazimo kao:
P = fl+ X » l= f2 + Xl> (9-33-)
gdje su i x2 rastojanja predmeta P i lika L od žanšta F, i F2, i uvrstimo u
jednadžbu (9.32.) dobit ćemo Newtonovu fonnulu za prelamanje na sfemoj
površini:
/ r / 2= * r * 2- (9-34-)
Jednadžbe (9.28.), (9.31.) i (9.34.) su potpuno ekvivalentne jedna drugoj.
Svaka od njih omogućava da se prema položaju točkastog predmeta nađe
njegov lik.
U slučaju da svjetlosne zrake, koje padaju na sfemu površinu radijusa R,
doživljavaju totalnu refleksiju, takvu površinu nazivamo sfemim ogledalom.

189

IL
Jednadžbu konveksnog sfemog ogledala možemo dobiti ako u relaciji (9.28.)

(9.35.)
p l R'
Analogno tome jeđnadžba za konkavna sfema ogledala glasi:

(9.36.)
p +1 R'
U slučaju kad imamo ravno ogledalo, tj. R = oo iz relacije (9.36.) slijedi
da je:
l = -p . (9.37.)
Pošto je daljina predmeta p uvijek pozitivna (predmet je realan), slijedi
da je / < 0, znači lik kod ravnog ogledala je virtualan i nalazi se na istom
rastojanju iza ogledala na kome je predmet ispred ogledala.
Položaj lika dobijenog sfemim ogledalom moguće je također odrediti
grafičkom metodom, koristeći karakteristične zrake, crt. 9.13.

Crtež 9.13.

Sa crteža se može lako vidjeti da je:

£ -2 / =£
(9.38.)
2 /-/ l
ođakle se može dobiti jednadžba sfemih (konkavnih) ogledala:

I 1=1 (9.39.)
P+l / '
190
 9.3.6. Tanka optička leća (sočivo)
Optička leća naziva se tijelo, izrađeno od homogenog providnog materi-
jala i ograničeno površinama, od kojih makar jedna ima radijus krivine različit
od nule. Obično su povrišine, koje ograničavaju leću, sfeme. Kao materijal za
izrađu leća za vidljivu svjetlost služe razne vrste stakla. Za ultraljubičastu
svjetlost, leće se prave isključivo od kvarca, dok za infiacrvenu svjetlost leće
se prave od germanija, kamene soli, K G , kvarca i drugih materijala koji slabo
ili nikako (Ge) ne propuštaju vidljivu svjetlost.
Prosta optička leća predstavlja sustav od dvije sfeme površine, crt. 9.14.
Ako se razmak između njihovih tjemena može zanemariti u odnosu na di-
menzije leće (a •« R), takva leća se naziva tanka. Neka je leća napravljena
od materijala indeksa prelamanja t i nalazi se u sredstvu indeksa prelamanja
n0 (npr. zrak n0 = 1). Prelamanje svjetlosti može se posmatrati kao prelamanje
na dvije sfeme površine radijusa zakrivljenosti R t i R2.

Neka su O, i 0 2 tjemena sfemih površina i neka je razmak a između

njih zanemariv u odnosu na radijuse zakrivljenosti.
Pošto je leća sastavljena od dvije sfeme površine, to ćemo jednadžbu
tanke leće naći na taj način što ćemo naći položaj lika predmeta s obzirom
 na prvu (konveksnu) površinu L’, zatim ćemo taj lik, uzeti kao predmet za
dnigu sfemu površinu (konkavnu) i naći položaj lika L, koji daje leća.
Jednadžba prelamanja na prvoj (konveksnoj) površini, prema relaciji
(9.28.) i uz ograničenje na paraksijalne zrake glasi:
*0 , n -n ,
(9.40.)
Pi h Ri
Pošto lik L’ služi kao predmet za dmgu (konkavnu) površinu, predmet
je virtualan pa je prema dogovora, negativan predznak uz p 2. Prema relaciji
(9.28.) jednadžba prelamanja na dragoj površini ima oblik:
” , ”o (9.41.)
~P2 ^ -R i
Sabiranjem relacija (9.40.) i (9.41.) i uz pretpostavku da je leća tanka
p 2 » /,, dobivamo jednadžbu tanke leće:
1^1 n-Hpf J _ _1_
(9.42.)
P l «o A +R2
Ako se predmet nalazi u beskonačnosti lik se nalazi u žarištu, tj. p = oo,
/ = / i obmuto ako je predmet u žarištu lik je u beskonačnosti. Ako se leća
nalazi sa obje strane u istom sredstvu ta d a je / =f Uvrstimo li ovo u jednadžbu
(9.42.) dobit ćemo izraz za žarišnu daljinu leće:
«-«o| J_ J_
(9.43.)
/ «o * h +R2
Recipročna vrijednost žarišne daljine naziva se još i optička moć (jačina)
leće. Lako se može vidjeti da je optička jačina tanke leće jednaka zbira
optičkih jačina sfemih površina: *
D = D ,+ D 2. (9.44.)
Pošto je n > n^, predznak optičke jačine zavisi od predznaka I — + — j .
V.-R, A .)
Ako je D pozitivno, tada se radi o sabirnoj leći. Kod sabime leće paralelan
snop svjetlosti poslije prelamanja u leći skuplja se u njenom dragom žarištu
F2 crt. 9.15a.
Ako je D negativno, tada se radi o rasipnoj leći. Kod rasipne leće
paralelan snop svjetlosti poslije prelamanja kroz leću obrazuje divergenmi
snop zraka, čiji se produžeci presijecaju u drugom žarištu, crt. 9.15b.
Kod izračunavanja optičke moći sabimih ili rasipnih leća, treba se držati
konvencije: ispupčene (konveksne) površine imaju pozitivan centar zakriv-

192
 D > 0 ,/> 0 D<0, / <0

ljenosti, a udubljene (konkavne) površine imaju negativan centar zakrivlje-

nosti.
Sabime leće mogu biti: (a) bikonveksne, (b) plankonveksne i (c) kon-
veksnokonkavne, crt. 9.16. Rasipne leće mogu biti: (a) bikonkavne, (b) plank-
onkavne i (c) konkavnokonveksne, crt. 9.17.

Crtež 9.16. Crtež 9.17.

Jedinica za mjerenje optičke moći je dioptrija. Leća ima optičku moć

jedne dioptrije, ako joj je žarišna daljina 1 m.
1D = Im“l.

193
 9.3.7. Centrirani optički sustav (sistem)
Optički sustav predstavlja skup odbojnih i prijelomnih površina koje
razdvajaju jednu od druge optički homogene sredine. Obično se optički sustav
sastoji od više sabimih i rasipnih Ieća. Optički sustav je centriran ako centri
zakrivljenosti svih odbojnih i prijelomnih površina leže na istom pravcu. Taj
pravac naziva se optička osa sustava. U slučaju idealnog centriranog sustava,
homocentričan snop će poslije prolaska kroz njega ostati homocentričan.
Zrake koje idu sa lijeva nadesno (1), paralelno sa optičkom osom sijeku
se u točki F2 koja Ieži na optičkoj osi i naziva se drugo žarište (fokus) sustava.
Analogno, zrake koje dolaze sa desna nalijevo (2) paralelno sa optičkom osom
sustava, sijeku se u točki F, koja se zove prvo žarište sustava. Točke H i H’
nazivaju se glavne točke sustava, a ravni MN i M ’N ’ glavne ravni sustava,
crt. 9.18.

Ako su poznati položaji glavnih ravnina i žarišta sustava, tada se za dati

položaj predmeta, može naći položaj lika koji daje sustav, kako je prikazano
na crt. 9.19.

194
 Iz trokutova, AF,HN i ABNM, slijeđi đa je:
£ = NH
(9.45.)
p NM
a iz trokutova F2M ’H ’ i B’N ’M ’ slijedi da je;
A _ M ’H ’ (9.46.)
/ M ’N ’ '
Ako saberemo ova dva izraza i uzmemo u obzir da je MN = M ’N ’,
dobijamo Gaussov oblik jednadžbe optičkog sustava:

£ + £ = 1. (9.47.)
P l
Ako uvedemo zamjenu, p =f\+X\ i / = ^ + x 2, dobivamo Nevvtonov oblik:

*i *2 ~ f \ f i • (9.48.)
Vidimo da se kod tanke leće glavne točke H i H’ poklapaju. Ako se leča
nalazi u istoj sredini sa obje strane tada j e / , = f2= f i izrazi (9.47.) i (9.48.)
mogu se primjeniti na tanku leću.

93.8. Debela leća

Debela leća je takva leća kod koje se razmak između tjemena ne može
zanemariti u odnosu na dimenzije leće.-
Uzmimo debelu leću, prikazanu na crt. 9.19. Da bismo odredili položaj
drugog žarišta F2, koristit ćemo paralelnu zraku koja dolazi od beskonačno

Crtež 9.20.
 udaljenog točkastog predmeta, kao što smo to i ranije radili. Znači, uzimamo
da je p x= oo, nalazimo položaj lika poslije prelamanja na prvoj sfemoj površini,
taj lik je virtualni predmet za drugu sfemu površinu, poslije prelamanja na
drugoj sfemoj površini zraka prolazi kroz žarište F2.
Da bismo odredili žarišnu daljinu debele leće, poslužimo se crt. 9.20.
Zraka pada na prvu površinu u točki A, na visini h iznad ose, i napušta
dmgu površinu u točki D, na visini h’. Produženjem upadne i izlazne zrake
'određuje se položaj dmge glavne ravni i dmge glavne točke H’.
Iz sličnosti trokutova ABG i DCG, i u granicama točnosti za paraksijalne
zrake (razmak između O, i B, kao i razmak između 0 2 i C, možemo zanemariti)
dobijamo:
h h'
(9.49.)
f. ~Pi
Rastojanje p 2je negativno, jer lik formiran prvom površinom predstavlja
virtualan predmet za dmgu površinu.
Iz sličnih trokutova EH’F2 i DCF2, nalazimo:

(9.50.)
f~ k
Dijeljenjem ovih izraza dobivamo izraz za žarišnu daljinu, debele !eće:
(
k (9.51.)
/ = ',
V. Pi

93.9. Složene Ieće

t
Da bi se smanjile aberacije, večina leća u optičkim instmmentima su
složene, što znači da se sastoje od nekoliko prostih leća koja imaju zajedničku
osu. Površine susjednih leća mogu biti u kontaktu, ili između njih se može
nalaziti zrak. Svaka složena leća, ima dva žarišta i dvije glavne točke. Ras-
tojanje između svakog žarišta i njegove odgovarajuće glavne točke jednako
je žarišnoj daljini. Gaussova i Newtonova jednadžba leća primjenjuje se, kako
na složene, tako i na proste leće. Ako su elementi složene leće suviše debeli
da bismo ih smatrali tankom lećom, položaj žarišta mora se naći računom od
povTŠine do površine kao za debelu leću (9.51.).
Za specijalan slučaj, kad se složena leća sastoji od dvije tanke leće sa
žarišnim daljinama/J i / 2, razmaknuta rastojanjem d, crt. 9.21., izraz za žarišnu
daljinu je jednostavan.

196
 -P l

_________/flfi.
Crtež 9.21.

Upadna zraka koja jc paralelna optičkoj osi, koja prolazi kroz žarište F2,
efektivno trpi samo jedno skretanje na drugoj glavnoj ravni. Sa crt. 9.20. lako
je uočiti slijedeće:
P i= ° °
h =f\ (9.52.)
Pi = -(h ~ đ )-
Na osnovu jednadžbe za tanku leću, možemo pisati:

J_ + l _ J_ (9.53.)
Pi h ' f i '
Iz jednadžbe (9.52.), (9.53.) dobivamo jednadžbu složene leće, sastavljene
od dvije tanke Ieće:
J_ = J_ J ____d _
(9.54.)
f f +A fA '
U specijalnom slučaju kad su leće u kontaktu, razmak d je ravan nuli i
jednadžba (9.54.) se svodi na (9.55.):

1 =1 J- (9.55.)
f f +h

‘ 197
 9.3.10. Uvećanje optičkog sustava
Omjer lineramih dimenzija lika L i predmeta P, naziva se linearno ili
poprečno (transverzalno) uvećanje sustava. Ako ga označimo sa a , možemo
po definiciji pisati:
L
(9.56.)

Sa crt. 9.19., se vidi, da se ovaj odnos može izraziti preko / , \ f 2.

(9.57.)

Iz relacije (9.57.) vidimo da lineamo uvećanje ne ovisi o veličini predmeta

(u aproksimaciji paraksijalnih zraka). Zbog toga će lik ravnog predmeta koji
je okomit na optičku osu biti sličan predmetu. Naprotiv, Iik predmeta koji je
opmžen duž optičke ose neće biti sličan predmetu, što proizilazi iz zavisnosti
lineamog uvećanja od veličina x t i x2.
Pošto je ovo čest slučaj, za razmatranje ove osobine sustava, uvodi se
uzdužno ili longitudinalno uvećanje P, koje se definira kao odnos dužine
lika dx2 i dužine pređmeta dxt, predstavljenog duž optičke ose sustava:

(9.58.)

Diferenciranjem Newtonove formule (9.57.) dobivamo da je:

X|tfe2 + .x2d!c1= 0,
odnosno

(9.59.)
dt, x,
Veza između transverzalnog i longitudinalnog uvećanja dobije se iz re-
lacija (9.57.) i (9.59.):

(9.60.)

Prema tome, longitudinalno uvećanje je jednako (negativnom) kvadratu

transverzalnog uvećanja. Znači, ako je predmet vrlo mala kocka na osi leće,
njegov lik neće biti kocka, već pravokutni paralelopiped čija će dužina biti
veća od širine.
U općem slučaju (izuzev kad je a = ±1), predmet i lik nisu slični. Minus
u formuli (9.59.) pokazuje da su dxx i dx2 suprotnog znaka.

198
 9J.11. Nedostaci (aberacije) optičkih sustava
Relacije koje smo izveli za leće i ogledala, koje daju vezu između uda-
ljenosti lika i predmeta, žarišnih daijina i poluprečnika krivine, izvedene su
iz jednadžbe za prelamanje na sfemoj površini koja vrijedi samo za paraksi-
jalne zrake. Pri ovome se smatra da sredina kroz koju prolaze zrake ima
konstantan indeks prelamanja za sve zrake.
Međutim, u praksi zrake koje padaju na leće ne samo da nisu paraksijalne,
nego mogu da leže i van optičke ose. Prema tome neparaksijalne zrake koje
potiču od date točke predmeta neće se, u općem slučaju, poslije prelamanja
sve sjeći u istoj točki. Lik koji se formira ovakvim zrakama neće biti oštar.
Pošto žarišna daljina ovisi od indeksa prelamanja, u slučaju polihromatske
svjetlosti lik će biti obojen, čak i za paraksijalne zrake. Odstupanja stvamog
lika od predviđene teorije (tzv. teorija prvog reda) nazivaju se aberacije
(nedostaci).
Ovdje je potrebno naglasiti da aberacije ne potiču od nekakve pogrešne
konstrukcije leća i ogledala, već su to posljedice zakona prelamanja na sfemim
površinama.
Ovdje ćemo razmotriti osnovne aberacije optičkih sustava: sferna abe-
racija, hrom atska aberacija, koma, astigmatizam i distorzija.

Crtež 9.22. Citež 9.23.

Sferna aberacija nastaje usljed različitog prelamanja svjetlosnih zraka

koje padaju na krajeve i srednji dio leće, crt. 922. Kao rezultat ovoga, lik
koji se dobije na zaklonu nije oštar. Kombinacijom rasipnih i sabimih leća
različitog indeksa prelamanja može se ova aberacija smanjiti na minimum.
H rom atska aberacija, nastaje pri prolasku polihromatske svjetlosti kroz
optički sustav (čak i paraksijalnih zraka), crt. 9.23. Pri prolazu polihromatske
svjetlosti kroz leću dolazi do pojave razlaganja (disperzija) svjetlosti, jer je
indeks prelamanja različit za razne boje. Ovo dovodi do toga da se zrake

199
 različitih boja skupljaju u različitim točkama, što rezultira time da je kontura
lika obojena. Hromatska aberacija se također može odstraniti kombinacijom
leća različitih indeksa prelamanja.
Koma nastaje kada se točkasti predmet nalazi van optičke ose sustava.
U tom slučaju lik svijetle točke ima oblik istegnute asimetrične mrlje. Naziv
potiče od grčke riječi (koma) koja označuje zarez (oblik komete i sl.).
Astigmatizam, nastaje kada je lik točkastog predmeta sastavljen od dva
uzajamno okomita pravca, crt. 9.6. Astigmatizam se otklanja izborom odgo-
varajućih poluprečnika zakrivljenosti i optičke moći prijelomnih površina.
Distorzijom se naziva deformacija likova koja je izražena različitim
poprečnim uvećanjem u raznim točkama vidnog polja. Naprimjer, preslikava-
njem kvadrata dobijemo izvitoperen ili bačvast oblik lika, crt. 9.24.

Da bi se otklonile gore navedene aberacije potrebno je formirati vrlo

složene optičke sustave. Proračun ovakvih sustava je izuzemo težak i prel^p
okvire ovog kursa.

9.3.12. Optički instrumenti

Optički instrumenti sastavljeni su od leća, ogledala, dijafragmi i filtera
i služe za uvećanje ili umanjenje lika predmeta, radi njegovog proučavanja.
Postoje dvije grupe optičkih instrumenata: okularni i projekcioni in-
strumenti. Okulami instrumenti stvaraju virtualnu sliku koja se u našem oku
pretvara u realan lik. Oni omogućavaju promatranje vrlo maiih (Iupa, mik-
roskop) predmeta ili udaljenih predmeta (durbin, teleskop). Kod okulamih
instrumenata povećava se prividni ugao gledanja, a time i prividna veličina
predmeta.

200
 Kod projekcionih aparata, pomoću sabime leće, dobivamo realnu uvećanu
(dijaprojektor) ili umanjenu (fotoaparat) sliku predmeta.
Gotovo svi optički instrumenti zasnivaju se na geometrijskoj optici i
njenim zakonima, jedino u proučavanju njihove moći razlučivanja, moramo
uzeti u obzir valnu prirođu svjetlosti.
Oko je najvažniji iako ne i najjednostavniji optički sustav. Glavm dio
oka je sabima leća koja stvara lik u unutrašnjosti oka na tzv. mrežnjači.
Udaljenost leće od mrežnjače je konstantna, te, da bismo oštro vidjeli predmete
na svim udaljenostima, mora se mijenjati žarišna daljina leće. Mišići leće oka
mogu stezanjem ili rastezanjem mijenjati njen oblik i tako omogućiti da se
na mrežnjači uvijek dobije oštra i jasna slika predmeta.
Lupa. Da bismo povećali vidni kut pod kojim giedamo neki predmet
upotrebljavamo lupu (povećalo). Lupaje najprostiji optički instrument. To je,
ustvari, sabima leća, žarišne daljine manje od daljine jasnog vida (25 cm).
Kad bismo htjeli vidjeti neki predmet pod većim kutom, morali bismo ga
približiti oku i naprezati oko pri izoštravanju slike, međutim to može samo
do neke granice. Pomoću lupe povećavamo vidni kut bez naprezanja očiju,
crt. 9.25.

Crtež 9.25.

Posmatrani predmet A„ postavlja se između žarišta i tjemena leće, pri

tome se dobiva uspravan uvećan i virtualan lik h2. Položaj lupe se bira tako
da se virtualni lik dobije na daljini jasnog vida, što za normalno oko iznosi
oko 25 cm.
Uvećanje optičkih instrum enata (kutno uvećanje) definira se kao odnos
tangensa kuta pod kojim se vidi predmet kroz optički instrument i tangensa
kuta pod kojim se vidi predmet bez optičkog instrumenta.

. 201
 Sa crt. 9.25. vidi se da je uvećanje jednako:
Hl .
tgq> _ / _ V * (9.61.)
«g«po
h h 1
s
Odnos veličine predmeta i veličine lika h j h x = Up, te se relacija (9.61.)
može pisati:
«=- . (9.62.)
P
Napišimo jednadžbu sabime leće 2a slučaj virtualnog lika (/ < 0), tj. lupe:
I I =i (9.63.)
P~l / '
Pošto se lupa postavlja tako da virtualni lik bude na udaljenosti jasnog
vida, tj. l = s, uvećanje lupe iznosi:

u = j +\ » j . (9.64.)

Viđimo da uvećanje lupe ovisi od žarišne daljine, međutim usljed aber-

acija maksimalno uvećanje lupe iznose oko 20 puta.
Za postizanje većih uvećanja do 2 000 puta služi mikroskop, a za još
veća uvećanja koristi se elektronski mikroskop (200 000-300 000 puta). Gra-
nice uvećanja nisu limitirane tehničkim mogućnostima izrade nego valnom
prirodom korištene svjetlosti (difrakcija).
Da bismo postigli veće uvećanje koristi se mikroskop. Na crt. 9.26.
prikazani su glavni dijelovi i princip rada mikroskopa. Mikroskop se sastoji
iz dvije sabime leće (obično su to složeni sustavi), objektiva i okulara.
*

Crtež 9.26.

202
Objektiv ima malu žarišnu daljinu i predmet se smješta lijevo od žarišta
objektiva tako da se dobije uvećan realan i obmut lik. Ovaj lik se promatia
okularom koji je postavljen tako da daje virtualan uvećan lik predmeta. Ko-
načno ovaj virtualni lik se u oku pretvara u realan lik koji pada na mrežnjaču
oka. Da bi se zadovoljio ovaj uslov, realni lik dobijen prelamanjem na ob-
jektivu treba da pada između žarišta okulara i tjemena okulara.
Ukupno uvećanje mikroskopa, definira se kao odnos tangensa ugla <p
pod kojim se vidi konačni lik, prema tangensu ugla q>0, pod kojim bi oko bez
mikroskopa vidjelo predmet na daljini jasnog vida (25 cm).
Neka je h x visina predmeta, a h2 visina njegovog lika kojeg formira
objektiv. Tada je:
. k f K
tg<Po = ~ ; tg v = ~r ~,
S fdk
gdje j e ^ žarišna daljina okulara. Ukupno uvećanje mikroskopa iznosi:
tgtp _ h j s
u (9.65.)
tg 9 o fh /<* '
Pošto je h-Jhx poprečno uvećanje a , koje daje objektiv a 25lfA kutno
uvećanje koje daje okular, ukupno uvećanje u tada je jednako proizvodu
poprečnog (lineamog) uvećanja objektiva i kutnog uvećanja okulara.

u = a • y. (9.66.)
D urbin (teleskop) je optički instrument koji radi na istom principu kao
i mikroskop, sa razlikom što se predmet nalazi daleko od objektiva. Zrake na
objektiv padaju pod malim kutom, tako da se slika dalekog predmeta formira
u žarištu objektiva i ona je obmuta i realna, crt. 9.27.

203
 Okular se koristi kao lupa kojom gledamo realnu sliku predmeta što ga
stvara objektiv u svom žarištu. Zbog toga kroz okular vidimo obmutu uvećanu
i virtualnu sliku predmeta.
Ukupno uvećanje durbina je:
u tg<P /°b (9.67.)
lg<Po /<*

9.4. I N T E R F E R E N C IJ A S V J E T L O S T I

9.4.1. Interferencija svjetlosnih valova

Neka dva vala istih frekvencija, koji se superponiraju jedan na drugi,
pobuđuju u nekoj točki prostora oscilacije istog smjera:
cos(©/ + CPj) ^9 6g )
X2= ^ 2 cos(cot + <P2)-
Amplituda rezultirajućih oscilacija u danoj točki, može se odrediti po-
moću vektora amplitude (6.35.):

A2 = A* + A\ + 2AtA2cos(cp2 - <p,).
Ako je razlika faza cp2 - cp„ oscilacije koje izazivaju valovi, konstantna
u vremenu, onda takve valove nazivamo koherentni. Izvori takvih valova su
također koherentni. Ako su valovi nekoherentni, razlika u fazi se stalno mi-
jenja. Uzimajući sa istom vjerojatnošću ma koje vrijednosti razlike faze.^red-
nja vrijednost po vremenu cos(cpj - cp,) bit će jednaka nuli. U tom slučaju je:

A2 = A 2 + A\ . (9.69.)
Možemo zaključiti prema relaciji (9.10.) da je intenzitet svjetlosti pri
slaganju nekoherentnih valova jednak sumi intenziteta pojedinih valova:

/ = / , + /2. (9.70.)
U slučaju koherentnih valova cos(cp2 - cpj ima konstantnu vrijednost u
vremenu ali različitu za svaku točku prostora, pa je:

/ = /, + / 2 + cos((p2 - (p,) . (9.71.)

U onim točkama prostora za koje je:

204
 cos(cp2- cp,)>0; />/,+/2
cos(cp2- cp,)<0; /</,+/2.
Znači u slučaju slaganja koherentnih valova javljaju se mjesta sa minimu-
mom, odnosno maksimumom intenziteta svjetlosti. Ova pojava naziva se in-
terferencija svjetlosti. Interferencija je naročito izražena u slučaju kada dva
interferirajuća vala imaju jednak intenzitet, tj. /, = Iv tada je prema (9.71.)
minimum intenziteta svjetlosti, 1= 0, a maksimum / = 4 /,. Za nekoherentne
valove pri istim uvjetima dobiva se jednaka osvijetljenost u svim točkama
prostora, / = 2/,.
Iz ovoga slijedi da pri osvjetljavanjima neke površine sa nekoliko izvora
svjetlosti (npr. dvjema lampama) trebala bi nastati interferenciona siika sa
karakterističnim maksimumima i minimumima intenziteta (pruge inferferen-
cije). Međutim, iz svakodnevnog života svi znamo da osvijetljenost površine
opada sa udaljenošću od izvora a da se ne opaža slika interferencije. Ovo se
objašnjava time što prirodni izvori svjetlosti (Sunce, električne sijalice, itd.)
nisu koherentni. Zračenje svijetlog tijela složeno je od valova koje emitiraju
pojedine grape atoma u trajanju od ~10'8 s. Rezultirajući val ima promjenljivu
fazu, tako da dva prirodna izvora i pored iste frekvencije nisu koherentna i
ne daju interferencionu sliku.
Koherentni svjetlosni valovi mogu se dobiti diobom (pomoću odbijanja
i prelamanja) valova, koje emitira jedan izvor, na dva dijela. Ako primoramo
takva dva vala da prijeđu različite optičke putove, a zatim ih složimo, nastaje
interferencija. Razlika optičkih dužina pytova, koje prelaze interferirajući va-
lovi, ne smije da bude velika, jer složene oscilacije trebaju pripadati jednom
te istom rezultirajućem nizu valova.
Na crt. 9.28. predstavljena su dva koherentna vala nastala dijeljenjem na
dva dijela vala koji emitira jedan koherentan izvor S. Ako ta dva vala pređu

205
različite optičke putove, a zatim se opet sretnu u točki P, pojavit će se na
zaklonu (ekranu) slika interferencije.
Do točke P prvi val pređe u sredini sa indeksom prelamanja n, put s„ a
dmgi val u sredini n2 pređe p u r j 2. Ako je u točki S faza osciliranja <o/, onda
prvi val u točki P pobuđuje oscilacije sa kašnjenjem /, = J jA'i:

'P, = A, costo /-A

)
a dmgi val oscilacije sa kašnjenjem t^ = s-Jv2.
(
'Pj = ^2 cosco t - -
\
gdje su v, = c/n, i v2 = c/n2 fazne brzine prvog i dmgog vala. Razlika u fazi
valova koji pobuđuju osciliranje u točki P, bit će jednaka:

8 = co .J2. = - ( n 2s2 - n 1s,). (9.72.)

viJ c
Zamijenimo <o/c sa f gdje je X valna đužina u vakuumu. Izraz
c X
za faznu razliku dobiva slijedeći oblik:

5 = y A' (9 7 3 )
gdje je:
A= -L ^ -L ^ (9.74.)
jednaka razlici optičkih dužina putova što obično zovemo optička razlika
putova. n
Iz formule (9.74.) se vidi da ako je optička razlika putova jednaka cijelom
broju valnih dužina u vakuumir
A = ±zX (z = 0,1,2,...), (9.75.)
onda je fazna razlika 8 jednaka višekratniku od 2ji i oscilacije koje izazivaju
oba vala u točki P imat će istu fazu. Prema tome relacija (9.75.) zadovoljava
uvjet za interferencioni maksimum. Ovaj slučaj nazivamo još i konstruktivna
interferencija.
Ako je razlika optičkih putova jednaka polucijelom broju valnih dužina
u vakuumu:
A = + (z + i j x (z = 0,1,2,...) (9.76.)

206
tada se oscilacije u točki P nalaze u protufazi i to predstavlja uvjet za inter-
ferencioni minimum. Ovakva interferencija naziva se destruktivna interfe-
rencija.
Promatrajmo dva koherentna izvora 5, i S2, crt. 9.29

Oblast u kojoj se valovi prekrivaju naziva se polje interferencije. U toj

oblasti opažaju se naizmjenično mjesta sa maksimumima i minimumima in-
terferencije, koji u slučaju cilindričnih valova imaju oblik naizmjeničnih svi-
jetlih i tamnih pruga. Da bismo izračunali širinu pruga interferencije pret-
postavimo da je ekran paralelan s ravni koja prolazi kroz izvore 5, i S2- Položaj
točke na ekranu obilježimo sa x. Uzmimo da izvori osciliraju istom fazom,
tj. da su koherentni.
Sa crteža 9.30. slijedi da je:

odakle dobivamo:
= (9-7 8 >
Da bismo dobili razlučivu sliku interferencije potrebno je da bude ras-
tojanje između izvora d znatno manje od rastojanja od izvora do zaklona /.
Rastojanje x, unutar kojeg se obrazuju pruge interferencije također je znatno

207
 manje od /. Pri ovim uvjetima može se uzeti da je s, + s2 « 21. U sredini sa
indeksom prelamanja n = 1, razlika s2 - s x predstavlja razliku optičkih putova
A. Dakle, može se pisati:
A= (9.79.)

Uvrštavanjem uvjeta (9.75.) i (9.76.) u (9.79.) dobit ćemo vrijednosti x

koje odgovaraju maksimumu, odnosno minimumu intenziteta:
/,
(z = 0,1,2,...)

-=±H x■
(9.80.)

);7

■»
Rastojanje između dva susjedna minimuma intenziteta zove se širina
pruge interferencije. Iz relacija (9.80.) slijedi da je širina pruge interferencije
jednaka:
Ax = -^X.. (9.81.)
d
Iz jednadžbe (9.81.) viđimo da bi interferenciona slika bila jasna, potrebno
je da bude ispunjen gomji uvjet, tj. d « /.
Iz relacije (9.81.) možemo odrediti valnu dužinu svjetlosti, mjerenjem
širine pmge interferencije uz poznate / i d. Obmuto, ako je poznata valna
dužina, može se odrediti mala vrijednost udaljenosti d. Upravo iz eksperi-
menata interferencije svjetlosti bile su određene valne dužine za svjetlosne
zrake različitih boja.

208
 9.4.2. Interferencija svjedosti na tankim listovima

Blistave boje koje se često zapažaju prilikom odbijanja svjetlosti od

mjehura sapunice ili tankog sloja ulja koje pliva po vodi, podču od interfe-
rencije dva svjetlosna vala, odbijena od suprotnih površina tankog sloja sa-
punice ili ulja.
Pri upadu svjetlosnog vala na tanku providnu pločicu ili mjehurić, dolazi
do odbijanja od obje površine pločice. Kao rezultat toga nastaju koherentni
svjetlosni valovi, koji mogu interferirati. Neka na providnu planparalelnu plo-
čicu pada paralelan snop svjetlosti, predstavljen jednom zrakom, crt. 9.31.
Ploča ođbija dva koherentna paralelna snopa svjetlosti, od kojih se jedan
obrazuje na račun odbijanja od gomje površine, a drugi uslijed odbijanja od
donje površine. Zraka pri ulazu i izlazu iz ploče se prelama prema zakonu

prelamanja. Zrake koje nastaju uslijed višestrukog odbijanja možemo zane-

mariti, uslijed slabog intenziteta.
Povucimo normalu na zrake (1) i (2) ravan AB. Na putu do te ravni zrake
(1) i (2) prave razliku u optičkoj dužini puta. Prema tome, optička razlika
puta bit će jednaka:

A = 71*2-7105,, (9.82.)

209
gdje je s, dužina odsječka OA, s2 zbir dužina OC + CB, n - indeks prelamanja
ploče i n0 - indeks prelamanja sredine koja okružuje ploču (obično se uzima
da je to zrak, n0 » 1).
Iz crteža 9.31. slijedi da je:
2b
s, = 2£tgP sin a ; s2 = — - ,
cosp
gdje je b - debljina pločice. Uvrstimo ove izraze u (9.82.) dobit ćemo:

A = - ^ - - 2b tg p sina. (9.83.)
cosP
Uvođenjem zamjene, sina = n sinP i uzimajući u obzir da je sin2p = l-cos2p,
relacija (9.83.) može se dovesti u oblik:
A = 2bn cosp. (9.84.)
Uzimajući u obzir da je:
ncosP = -Jn2 - n 2sin2p = - W - sinJ a
optička razlika putova može se izraziti preko upadnog ugla a:
A = I b ^ n 1 - s i n 2a . (9.85.)
Pri izračunavanju fazne razlike 8 između oscilacija u zrakama (1) i (2)
osim optičke razlike putova treba uzeti u obzir slijedeće.
Pri odbijanju svjetlosnog vala od granice koja dijeli optički tjeđu od
optički gušće sredine (odbijanje u točki O) feza osciliranja svjetlosnog vektora
(vektor E ) trpi promjenu od n. Pri odbijanju od granice koja dijeli optički
gušću od optički rjeđe sredine (ođbijanje u točki C) do takve promjene u fezi
ne dolazi. Lz tog razloga između zraka (1) i (2) nastaje dopunska razlika feza,
jednaka n. Ona se može uzeti u obzir ako se na A doda ili oduzme polovina
valne dužine u vakuumu. Tako, da konačna razlika u optičkoj dužini puta
iznosi:

A = 2 b jn 2 - s in 2a - —. (9.86.)
2
Ako na put zrakama (1) i (2) postavimo sabimu leću one će se sastati u
jednoj točki žarišne ravni leće gdje će interferirati. U praksi leća nije uvijek
potrebna jer je teško dobiti potpuno paralelne zrake, a ni pločica nije apsolutno
paralelna.
Rezultat interferencije zavisi od optičke razlike putova, A. Za A = zk
dobivaju se maksimumi, a za A = (z + 1/2)X minimumi intenziteta (z = 0,1 ,2 ...).
Uvjet za maksimum intenziteta može se napisati i u obliku:
 (9.87.)

Ako je tanka planparalelna ploča osvijetljena monokromatskom svjet-

lošću, čije zrake imaju različite upadne kutove, to svakoj vrijednosti upadnog
kuta odgovara određena vrijednost razlike optičkih putova A.
Interferenciona slika koja se dobiva u žarišnoj ravni jedne sabime leće
postavljene na put svjetlosnog vala, predstavlja naizmjeničan niz tamnih i
svijetlih pruga, od kojih svaka odgovara određenoj vrijednosti upadnog kuta.
Otuda i njihov naziv pruge Istog nagiba. Ako se planparalelna ploča osvijetli
paralelnim snopom bijele svjetlosti pruge interferencije će biti obojene. Me-
đutim, do interferencije će doći samo na veoma tankim slojevima, čija debljina
ne prelazi 0,01 mm.
Za praksu je mnogo značajnija interferencija pri ođbijanju svjetlosti od
providnog klina, pri čemu se javljaju tzv. pruge iste debljine. Ako na ploču
koja ima oblik tankog klina sa uglom pri vriiu 0, pada paralelan snop mono-
kromatske svjetlosti, i to normalno na donju površinu, gomja površina je
osvijetljena paralelnim svijetlim trakama boje upadne svjetlosti, koje su među-
sobno razdvojene tamnim oblastima, crt. 9.32.

Citež 9.32.

Da bismo objasnili interferenciju svjetlosti na prozračnom klinu, proma-

trajmo c rt 9.33. Od svih zraka koje padaju normalno na donju površinu klina
promatrajmo samo one koje odgovantju dvjema susjednim svijedim pmgama
na rastojanju L u točkama A i B. Pošto svijetla pmga odgovara slučaju kon-
struktivne interferencije (maksimum), to se odgovarajuće putne razlike, za
male kutove, sa dovoljnom točnošću mogu odrediti prema relacijama (9.86.).2

2 (9.88.)
AB =2nc/2- y = (z + l)X,
gdje su dt i d2 debljine klina na mjestima A i B.

211
 Kako ove pruge nastaju interferencijom reflektiranih zraka na mjestima
iste debljine klina, to se ove interferencione pruge nazivaju pruge iste de-
bljine. Rastojanje između praga možemo odrediti prema crtežu:

2’ l' 2

L
Crtež 9.33.

tg0 = đ l — i . odnosno L = ——— (9.89.)

6 L 8
Iz relacije (9.88.) dobivamo, oduzimanjem đruge jednadžbe od prve, da je

(9.90.)

i zamjenom u (9.89) dobiva se da je razmak između svijetlih pmga jednak:

(9.91.)

Pošto se rastojanje L može lako mjeriti to se uz poznate n i X može

ođrediti sa dosta točnosti vrijednosti malih kutova 0.

9 .4 3 . Newtonovi prstenovi

Karakterističan primjer pruga jednake debljine predstavljaju tzv. New-

tonovi prstenovi. Oni se dobiju kada se promatra ođbijena svjetlost ođ plan-
paralelne staklene ploče na koju je stavljena ptankonveksna leća velikog radi-
jusa. Ulogu tanke opne (sloja) od čije se površine ođbijaju koherentne zrake,
ima zračni sloj između ploče i leće, crt. 9.34. Pri okomitom upadu svjetlosti,
prage jednake debljine imaju oblik koncentričnih krugova, pri nekom upadnom
kutu oblik elipsi.

212
r

Nađimo rađijuse Newtonovih prstenova koji se dobivaju pri okomitom

upadu svjetlosti na ploču. U tom slučaju cosp « 1 pa je prema (9.84.) optička
razlika putova jednaka dvostrukoj debljini zračnog sloja i ako dodamo još
X!2 na račun promjene faze pri odbijanju od optički gušće sredine (staklena
ploča) imamo:

A= 2i + | . (9.92.)

Iz crteža 9.34. slijedi da je:

R2 = ( R - b f + r l = R1- 2 R b + bl + r2, (9.93.)
gdje je R - radijus krivine Ieće, r-ra d iju s kruga, kojem odgovara ista debljina
sloja b. Zbog male debljine b možemo zanemariti kvadratni član h2 u usporedbi
s 2Rb. Iz (9.93.) slijedi da je:

(9.94.)
* - s -
Uvrštavanjem (9.94.) u (9.92.) dobivamo da je razlika optičkih putova
jednaka:
-2 X
A = — + —. (9.95.)
R 2

U točkama za koje je A = zX = 2 z — , javit će se maksimumi, a u točkama

/ i\ x 2
za koje je A = l z + —jA. = (2z + l)—, minimumi intenziteta. Oba ova uvjeta

mogu se ujediniti u jedan:

A = m XT2 (9.96.)

J . 213
 pri čemu će pamim vrijednostima m odgovarati maksimumi, a nepamim mi-
nimumi intenziteta. Uvrštavanjem u ovaj uvjet izraza (9.95.) i iješavanjem
dobivene jednadžbe po r, dobivamo radijuse svijetlih i tamnih Newtonovih
prstenova:

(9.97.)

Pamim m odgovaraju radijusi svijetlih prstenova, nepamim m - radijusi

tamnih prstenova. Vrijednosti m = 1 odgovara r = 0, tj. dodima točka ploče i
leće. U toj točki nastaje minimum intenziteta radi promjene faze za j i pri
odbijanju svjetlosnog vala od ploče.

9.4.4. Primjena interferencije. Interferometri

Već smo vidjeli da se interferencija svjetlosti može iskoristiti za mjerenje
malih uglova koje obrazuju dvije ravni. Pored toga interferencija svjetlosti
može se primijeniti za mnoga dmga precizna mjerenja kao što su:
• mjerenje malih dužina,
• ispitivanje kvaliteta površina,
• mjerenje malih promjena dužina.
Pmge jednake debljine mogu se koristiti za mjerenje dužine reda mik-
rometra. Naime, ako dvije ravne površine obrazuju zračni klin onda će se kao
što smo vidjeli u ođbijenoj svjetlosti pojaviti pmge jednake debljine u obliku
pravih, međusobno paralelnih pmga. Pomjeranjem interferentne slike za jednu
pmgu, đebljina klina na danom mjestu izmijenit će se za veličinu (9.90.).
Pri pomjeranju interferentne slike za k pruga, promjena debljine bit'će
jednaka:

k = 1,2,... (9.98.)
2n
Pošto je valna dužina vidljive svjetlosti reda veličine 5xl0‘7 m, to se
pomjeranjem interferentnih pmga može mjeriti debljina reda 10‘7 m. Ova
metoda se može koristiti za precizno mjerenje toplotnog koeficijenta širenja
čvrstih tijela, kada su uzorci malih dimenzija Za ova mjerenja koristi se tzv.
interferentni dilatometar, crt. 9.35.
Uređaj se sastoji od valjka (1), koji je napravljen od kvarcnog stakla
koje ima mali koeficijent širenja. Na valjku leži staklena ploča (2) sa ravnim
površinama. U valjak se stavlja ispitivano tijelo (3) čije su gomja i donja
površina dobro izglačane. Tijelo se postavlja tako da se između njegove gomje

214
 površine i staklene ploče obrazuje tan-
ki zračni klin. Pri osvjetljavanju ure-
đaja odozgo zapažaju se pruge jednake
debljine. Pri zagrijavanju uređaja, usli-
jed razlike u toplotnim koeficijentima
širenja tijela i kvarcnog valjka, mijenja
se debljina zračnog sloja i dolazi do
pomjeranja interferentnih pruga. Iz ovo-
ga se može izmjeriti promjena dimen-
zija tijela odnosno odrediti njegov to-
plotni koeficijent.
Crtež 9J5.
Interferentna metoda može se ko-
ristiti također za mjerenje malih pro-
mjena đužina, izazvanih raznim uzrocima: mehaničkim istezanjem, savijanjem
i dr.
Interferometrijskim metodama može se vršiti kontrola obrade uglačanih
površina. Ova metoda ima veliku primjenu u mašinstvu, za kontrolu stupnja
hrapavosti površina raznih metalnih proizvoda ili u optičkoj industriji za kon-
trolu ravne površine ogledala i sferičnosti leća. Pri ovim mjerenjima može se
postići točnost od polvine valne đužine primijenjene svjetlosti.
Ovakva ispitivanja vrše se pomoću staklene planparalelne ploče (optički
kontrolnik) visokog kvaliteta, čija jedna površina ne odstupa od idealne geo-
metrijske ravni više od 1/20 valne dužine upo-
trijebljene svjetlosti. Ispitivana površina stav-
lja se uz optički kontrolnik (etalon) tako da
se među njima obrazuje tanak zračni sloj, crt.
9.36.
Pri osvjetljavanju uređaja odozgo zapa-
žaju se pruge jednake debljine. Ako su obje
površine idealno ravne, pruge će biti među-
sobno paralelne i pravilne, crt. 9.37a. Svako
odstupanje od ravni dovodi do iskrivljavanja
interferencionih praga, c rt 9.37b i c. Anali-
zom oblika i razmaka pruga može se proci-
jeniti odstupanje površine od željenog oblika.
Interferom etri su mjerni uređaji zasno-
vani na principu interferencije svjetlosti. Je-
dan od najpoznatijih interferometara je Mi-
chelsonov interferom etar. Na crt. 9.38. pri-
kazana je shema Michelsonovog interferome-

215
 a. b. c.
Crtež 9.37.

tra. Snop svjetlosti iz izvora S pada na polupropusnu ploču PP koja je pre-

svučena tankim slojem srebra. Polovina upadnog snopa odbija se od ploče
PP u smjeru zrake (1), a polovina prolazi kroz ploču u smjeru zrake (2). Snop
(1) se odbija od ogledala O, i vraća prema PP, djelomično prolazi kroz ploču
i obrazuje snop (1 ’). Snop (2) poslije odbijanja od ogledala 0 2 vraća se prema
ploči PP gdje se jednim dijelom odbija i čini snop (2’). Snopovi ( l ’) i (2’)
su koherentni i imaju isti intenzitet Rezultat interferencije tih snopova zavisi

216
od optičke razlike putova od ploče PP do ogledala O, i 0 2. Zraka (2) prelazi
debljinu ploče PP tri puta, a zraka (1) jedan put. Da bismo kompenzirali tu
razliku, na put zrake (1) postavlja se ploča P x iste debljine ali bez srebra.
Interferenciona slika promatra se durbinom D.
U slučaju pomjeranja ogledala O, ili 0 2, dolazi do pomjeranja pruga
interferencije. Pomjeranje pruge iz svog prvobitnog položaja na mjesto prve
susjedne pruge uvjetovano je pomjeianjem ogledala 0 2 za polovinu valne
dužine. Vidimo da se postupkom interferencije, mogu sa velikom točnošću,
porediti velike dužine (red veličine metra) sa valnom đužinom svjetlosti.
Da bi izmjerio standardni metar (etalon) Michelson je koristio crvenu
kadmijevu liniju. Mjerenje sa sastoji u slijedećem postupku. Ogledalo 0 2
pomjera se duž odsječka etalona (10 cm) a u vidnom polju prolaze pruge
interferencije koje treba prebrojati. Ovakvo mjerenje predstavlja jedno od
najpreciznijih mjerenja koje je ikad izvršeno u fizici. Michelson je našao da
dužini od jednog metra odgovara 1 553 163,5 valnih dužina crvene kadmijeve
linije. Konačno, 1960. godine Međunarodna konferencija za mjere i tegove
donijela je odluku da se za osnovnu jedinicu dužine uzme narandžasta linija
izotopa kriptona Kr86, koja odgovara prijelazuna između nivoa 2p10 i 5d5.
Prema ovoj definiciji jednom metru odgovara:
Im = 1 650 763,73 • X (Kr86).
Zahvaljujući razvoju stabilnih lasera čija relativna nesigumost iznosi
±l,3xlO '10 i ova definicija je 1983. godine na 17. Konferenciji za nrjere i
tegove (CGPM), da bi se povećala točhost jedinične đužine (metra), zamije-
njena i sada glasi:
M etar je dužina putanje koju svjetlost pređe za vrijem e od
1/299 792 458 dio sekunde.

9.5. DIFRAKCUA SVJETLOSTI

Ako se između točkastog izvora S i zaklona Z postavi neki neprovidni
predmet, to bi prema zakonima geometrijske optike na zaklonu morala pos-
tojati oštra granica između dijela koji je homogeno osvijetljen i dijela iza
predmeta u koji svjetlost (ako se prostire pravolinijski) ne stiže. Dakle, prema
geometrijskoj optici postojala bi oštra granica geometrijske sjenke i osvi-
jetljenog dijela zaklona. Međutim, eksperiment pokazuje da se izvjesna, mala
količina svjetlosti “savija” oko ivice predmeta i ulazi u oblast geometrijske
sjenke. Zavisnost intenziteta osvjetljenosti od udaljenosti od ivice geometnjske
sjenke dana je na crtežu 9.39. Ako je intenzitet osvjetljenosti koji se dobije

217
 Zaklon

Geometrijska
sjenka
Prepreka

bez prepreke /„ vidimo da intenzitet osvjetljenosti u oblasti geometrijske sjenke

postepeno opada težeći nuli a desno od ove granice intenzitet ima niz mak-
simuma i minimuma.
Intenzitet difrakcije ovisi od dimenzija prepreke i valne dužine. Pri valnoj
dužini koja je usporediva sa dimenzijama prepreka, kao što je slučaj sa zvuč-
nim valovima, difrakcija/e intenzivna i lako uočljiva. Zvuk se čuje iza stupova
ili iza ugla zgrade, a zVučni valovi “obilaze” prepreke jer je valna dužina
zvučnih valova reda veličine nekoliko metara, tj. reda veličine prepreka. Me-
đutim, kod svjetlosti valne dužine su mnogo manje, reda veličine mikrometra,
pa se difrakcija teže uočava i slabije manifestira.
Razlikujemo dva slučaja difrakcije: Fresnelova (Frenelova) difrakcija i
Fraunhoferova difrakcija. Fresnelova difrakcija nastaje onda kada se svjet-
losni izvor i zaklon nalaze na konačnom rastojanju od prepreke. Zrake koje
stižu do zaklona nisu paralelne i za promatranje slike difrakcije nisu potrebni
optički instrumenti.
Fraunhoferova difrakcija, predstavlja difrakciju paralelnih zraka, i nastaje
kada su svjetlosni izvor i zaklon beskonačno uđaljeni od prepreke na kojoj
nastaje difrakcija. Za promatranje Fraunhoferove diftakcije potreban je optički
sistem.

9.5.1. Huygens-Fresnelov princip

Pojava difrakcije valova može se objasniti pomoću Huygensovog prin-
cipa, ali Huygensov princip ne daje nikakve podatke o amplitudi odnosno
intenzitetu svjetlosti. Ovaj nedostatak je otklonio Fresnel koji je dopunio
Huygensov princip, interferencijom sekundamih valova. Prema tome Huy-

218
gens-Fresnelov princip glasi: “Svaka točka do koje dolazi valno kretanje
postaje izvor novih sekundarnih valova, koji interferiraju. Računajući
am plitude i faze ovih sekundarnih valova može se naći am plituda rezul-
tujućeg vala u bilo kojoj točki prostora.”
Neka S predstavlja jednu od valnih površina svjetlosti koja se prostire
od nekog izvora. Amplituda svjetlosnih oscilacija u točki P, koja leži ispred
te površine može da se nađe prema Fresnelu na osnovu slijedećeg razmatranja.
Svaki element površine predstavlja izvor sekundamih sfemih valova, čija je
amplituda proporcionalna veličini elementa dS. Kao što znamo, amplituda
sfemih valova opada sa rastojanjem r od izvora, prema zakonu 1fr. Znači u
točku P dolaze od svakog elementa valovi koji se mogu opisati jednadžbom:

<flP = K(q>)^cos(<D/-A7- + a 0)£ŽS', (9.99.)

gdje je (cot + a^) faza osciliranja na mjestu polo-

žaja valne površine S, k - valni broj, A0 - ampli-
tuda. Koeficijent proporcionalnosti K((p) opada
pri povećanju kuta <p, između normale n na po-
vršinu dS i pravca od elementa dS do točke P, a
prelazi u nulu za <p= nT2.
Rezultujuće osciliranje u točki P predstavlja
superpoziciju oscilacija koje su uzete po cijeloj
valnoj povišini S, crt. 9.40.

' p = J k (<p) A c o ^a > t-k r+ a B)d S . (9.100.)

Relacija (9.100.) predstavlja analitički izraz za Huygens-Fresnelov prin-

cip. Ovaj račun u općem slučaju je jako težak. Međutim za simetrične slučajeve
nalaženja amplitude može se dobiti prostim algebarskim sumiranjem.
Ako su izvor svjetlosti i promatrana točka P postavljeni od prepreke tako
da zrake koje padaju na prepreku i zrake koji idu u točku P, obrazuju praktično
paralelne snopove onda se radi o Fraunhoferovoj difrakciji ili difrakciji paralel-
nih zraka. U suprotnom slučaju radi se o Fresnelovoj difrakciji. Da bismo
promatrali Fraunhoferovu difrakciju potrebno je iza izvora svjetlosti 5 i ispred
promatrane točke P postaviti leće tako da’ se točke S i P nađu u žarišnoj ravni
odgovarajuće leće.

219
 9.5.2. Fresnelove zone
Primijenimo Huygens-Fresnelov princip za nalaženje amplitude svjetlos-
nog osciliranja, koje sc pobuđuje u točki P sfemim valovima koji se prostiru
u homogenoj sredini iz točkastog izvora S. Valna površina takvog vala si-
metrična je u odnosu na pravu SP. Fresnel je podijelio valnu površinu na
prstenaste zone tako da se rastojanje od krajeva svake zone do točke P rtzlikuje
za X/2, crt. 9.41. Rastojanje bm od vanjskog kraja m-te zone do točke P može
se izraziti na slijedeći način:

K = b +m j (9.101.)

gdje je b rastojanje od tjemena valne povržine do točke P. Osciliranja koja

dolaze u točku P, sa analognih tačaka dviju susjednih zona, nalaze se u pro-
tufazi. Zato će se rezultirajuće osciliranje razlikovati za it.

Da bismo ocijenili amplitudu osciliranja treba naći površinu zone. Po-

vršina m-te zone može se predstaviti u obliku:

^ . =^ -^ -1 , (9.102.)
gdje su Sm i Sm_i površine sfemih segmenata zone m i (m-l).

220
 Iz crteža 9.42. slijedi:

rl = a l ~ {a ~ K f ^ { b + ’^ ~{b + h j > (9.103.)

gdje je a polumjer valne površine, rm polumjer vanjske granice m-te zone.

Ako se ograničimo na male m možemo zanemariti član uz X2, radi male
vrijednosti X. Uz ovu aproksimaciju imamo:

K=- (9.104.)
2 ( a + i) 2{a+b)
Povišina sfemog segmenta jednaka je, S = 2nRh (R — polumjer sfere,
h — visina segmenta). Prema tome, u našem slučaju unamo da je površina
sfemog segmenta jednaka:
™b
Sm =2nah„ = ------mA., (9.105.)
a+ b
a površina Fresnelove m-te zone je:

AS (9.106.)
" a+ b
Dobiveni izraz ne zavisi od m. To znači da su za ne suviše velike m
površine Fresnelovih zona približno jednake.
Izvršimo procjenu polumjera Fresnelovih zona. Prema (9.103.) i uz uvjet
da je hm« a , polumjeri Fresnelovih zona su:

221
 rm (9.107.)
l a +b
Uzmimo za primjer da je a = b= lm, X = 0,5 pm, onđa se za polumjer
prve zone dobije vrijednost r, = 0,5 mm. Polumjeri slijedećih zona rastu kao
■Jm. Vidjeli smo da su površine Fresnelovih zona približno iste. Rastojanje
bm od zone do točke P lagano raste sa m po lineamom zakonu. Kut <p između
normale na elemente zone i pravca usmjerenog na točku P također raste sa
brojem zona m. Sve ovo dovodi do toga da amplituda osciliranja, koju po-
buđuje zona m u točki P monotono opada sa porastom m. Čak i za jako velike
m kad površina zone počinje primjetno da raste s m opadanje koeficijenta
^Op) j e brže od porasta ASm, K(<p) teži nuli kad cp —> jc/2, tako da amplituda
Am i dalje opada.
Prema svemu ovome možemo zaključiti da amplitude osciliranja koje
pobuđuju Fresnelove zone u točki P čine monotono opadajući niz:
(9.108.)
Faze osciliranja koje pobuđuju susjedne zone razlikuju se za n. Zbog
t°ga amplituda A rezultanmog svjetlosnog osciliranja u točki P može da se
nađe algebarski. Sve amplitude od nepamih zona ulaze sa jednim predznakom,
a od pamih sa dmgim:

A = Aj —A2 + A} —A4 +... (9.109.)

Ovaj izraz možemo napisati i đmgačije:

Radi monotonog opadanja, Am se može pisati:

j _ 4 -i +
(9.111.)
2
Pri ovom uvjetu izrazi u zagradama bit će jednaki nuli pa dobivamo
aproksimativni rezultat:

(9.112.)
Dobiveni rezultat pokazuje da je amplituda stvorena u nekoj točki P
sfeme valne površine jeđnaka polovini amplitude koju stvara samo centralna
zona. Dmgim riječima djelovanje cijele valne površine jeđnako je djelovanju
polovine centralne zone.
Ako na put svjetlosnih valova postavimo neprovidan zastor sa otvorom,
koji ostavlja otvorenu samo centralnu zonu, amplituda u točki P bit će jednaka

222
A }, tj. dva puta veća od amplitude kad nema prepreke lzmeđu S i P. U tom
slučaju intenzitet svjetlosti u točki P bit će četiri puta veći i možemo smatrati
da se svjetlost prostire kroz uski kanal pravolinijski.

9.5.3. Fresnelova difrakcija na kružnom otvoru

Postavimo na put sfemom valu neprovidnu pregradu na kojoj je na-
pravljen okrugao otvor polumjera r0, crt. 9.43.

Citež 9.43.

Na ravnom zaklonu pojavit će se difirakciona slika sa svijetlim i tamnim

poljima koja će se naizmjenično smjenjivatr, u zavrsnosti od toga kojem broju
Fresnelovih zona odgovara otvor na pukotini. Ako je otvor veličine prve
Fresnelove zone na zaklonu se dobiva svijetla mrlja, naizmjenični svijetli i
tamni prstenovi u tom slučaju neće se pojaviti.
Prema relaciji (9.107.), za male vrijednosti r0 u odnosu na a i b, imamo:

(9.113.)

U suglasnosti sa (9.109.) amplituda osciliranja u točki P bit će jednaka:

A = A , - A 2 + A3- A 4 + ...± A m. (9.114.)

223
 U ovom izrazu amplituda Amuzima se sa znakom plus ako je m nepamo
i sa znakom minus ako je m pamo. Relacija (9.114.) može se pisati na stijedeći
način:

(m - nepamo) (9.115.)
*
(m -pam o).

Kao što je pokazano ranije izrazi u malim zagradama mogu se izjednačiti

sa nulom. Amplitude dvije susjedne zone malo se razlikuju po veličini. Zbog
toga se može uzeti da je:
(9.116.)
Kao rezultat dobiva se da je:

4 =4 .± 4 l (9.117.)
2 2
gdje je znak plus za nepame m, a znak mmus za pame m.

9.5.4. Fraunhoferova difrakcija

Neka snop paralelnih zraka monokromatske svjetlosti pada na neprovidnu
pločicu na kojoj se nalazi uska pukotina, c rt 9.44. Ako je širina pukotine
reda veličine valne dužine svjetiosti, na zaklonu koji je udaljen dovqljno
daleko pojavit će se difiakciona slika i bez leće između pukotine i zaklona.
Promatrajmo tri karakteristična zraka, koji prema Huygensovom principu
skreću za kut 0. Ako je putna raziika između zraka (1) i (2) jednaka polovini
valne dužine, valovi koji stižu u točku B su u protufazama, pa dolazi do
destruktivne interferencije. Može se lako vidjeti da svakoj zraci koja pada
unutar gomje polovine pukotine odgovara jedna zraka u donjoj polovini sa
kojom je u protufazi. Ukupni rezultat slaganja u točki B jeminimmn intenziteta
svjetlosti pod uvjetom da je:

(9.118.)

odnosno,
d sin0 = ±zX , z = 1,2,3,... (9.119.)

224
 gdje je d - širina pukotine. Minimum intenziteta nalazi se također u simetričnoj
točki C. Za x < /, sin0 * xll pa je širina centralne svijetle pruge jednaka:

ČB = 2 / ^ . (9.120.)
d
Vidimo da je centralna svijetla pruga upravo proporcionalna valnoj dužini
a obmuto proporcionalna širini pukotine. Relacija (9.120.) predstavlja kvan-
titativan kriterij granica važenja geometrijske optike. Ako je širina lika koji
se dobije na zaklonu pomoću snopa paralelnih zraka jednaka širini pukotine
(CB = d), tada uvjet važenja geometrijske optike možemo napisati kao:

i
i
d z J m . (9.i2i.)
| Odavde slijedi da će difrakcija biti posebno izražena u slučaju kad je:

d < j2 lk . (9.122.)
Znači, uvjet (9.122.) predstavlja kriterij za valnu optiku.
Uzmimo za primjer zelenu svjetlost X = 500 nm, i pukotinu d = 0,5 mm.
Na zaklonu koji je udaljen / = 1 m, dobit ćemo difrakcionu sliku jer je:

■Jllk =10_3m> d .
Dosadašnje razmatranje nam daje samo položaj minimuma intenziteta u
j difrakcionoj slici, ali nam ništa ne govori o tome kako se mijenja intenzitet

. 2%5
 o /

Crtež 9.45.

od točke do točke, tj. ništa ne znamo o veličini amplitude rezultujućeg svjet-

losnog vala.
Da bismo izračunali ampiitudu valova u bilo kojoj točki na zaklonu,
izdijelimo valnu frontu koja prolazi kroz pukotinu na infinitezimalne pruge
iste širine dx kao na crt. 9.45.
Od svake pruge šire se sekundami valovi. Osciliranje u točki P izračunava
se primjenom principa superpozicije, uzimajući u obzir sve valove koji stižu
od pukotine. Sekundami val koji nastaje na visini x, prelazi veće rastojanje
od sekundamog vala koji nastaje u sređini pukotine, za iznos xsin9. Ravni
val koji potiče od prage širine dx na visini x, možemo predstaviti ^irema
(9.99.) jednadžbom:

d%=A cos(oa/- k x sin9)a!r, (9.123.)

gdje je kx sin9, razlika u fazi u odnosu na centralnu pragu. Rezultirajuće

osciliranje u točki P, dobije se integracijom po cijeloj širini pukotine:
d

(9.124.)

Jednadžba (9.124.) predstavlja analitički izraz za Huygens-Fresnelov

princip. Integracijom u granicama od -dl2 do +d/2 dobije se:

226
 ^ AsinG sm[®/ _ * J sinej - sin^oi)/ + A ^ s in e j . (9.125.)
Koristeći adicionu teoremu', relaciju (9.125.) možemo napisati u obliku:
7w/sin6
sin-
4 = Ad- cosco/. (9.126.)
7t</sine

Izraz u zagradi predstavlja amplitudu rezultujućeg vala i označimo je sa

j® faza centralnog sekundamog vala:
. 7K/sin6
sm----------
X
ndsinB (9.127.)

Radi lakžeg pisanja uvedimo novu veličinu na slijedeći način:

n d sin&
z =— l — • (9.128.)
Tada je amplituda rezultujućeg osciliranja u točki P dana sa:
. sinz
^ = Ad- (9.129.)
PoSto je intenzitet svjetlosti proporcionalan kvadratu amplitude, to je
intenzitet osvjetljenosti u točki P jednak:

:Y (9.130.)

Na crtežu 9.46. prikazan je grafikon veličine j u fun^ciji z j sjn0 .

U centru slike imamo maksimum intenziteta svjetlosti:

z=0, /=/„ i ^ L o , sin0=o, e= o.

Minimume intenziteta dobivamo za z = 7t, 27t, 37i , ... tj.:
7t</sine
2 = 7t, 7 = 0, = 7t, sin9 = —
d
z= 2 ti, 7 = 0,
Tu/sine
= 27t, sin6 = 2 —, itd.

1 sina-sinP = 2cos^-^sin^—£
2 2 -

■ 227
 Sekundami maksimum se nalazi približno na polovini između prvog i
drugog minimuma, tj. kad je:

2- f ’
Slijedeći maksimum se dobiva za:

z*f- '-'•dJ-0'016'"
Vidimo da se difrakcioni maksimumi nalaze kad je zadovoljen uvjet:

sin9 = 0, 3 —, 5 ^ , i t d .
2 2
dok se njihovi intenziteti odnose kao:
/ 2 :... = 1:0,045 :0 ,0 1 6 :...
Centralni maksimum sadrži glavni dio svjetlosnog fluksa koji prolazi
kroz pukotinu.
Ako ravni svjetlosni val prolazi kroz kružni otvor malog promjera r, to
će se na zaklonu pojaviti diftakciona slika predstavljena u obliku koncentričnih
svijetlih i tamnih prstenova. Prvi tamni prsten nastaje prema 9.119.:

sin0 = U 2 - . (9.131.)

228
 9.5.5. Difrakciona rešetka
Difrakcionom rešetkom naziva se skup velikog broja jednakih pukotina,
koje su postavljene na međusobno istom rastojanju. Rastojanje d izraeđu sre-
dina susjednih pukotina zove se konstanta ili period režetke. Znači, konstanta
rešetke jednaka je širini pukotine i razmaku između dvije susjedne pukotine,
d = a+b, crt. 9.47.
Ako na difrakcionu rešetku (optička rešetka) pada ravni monokromatski
val, tada svaka pukotina u rešetki proizvodi difiaktovani snop, u kojem je
raspodjela intenziteta frmkcija širine pukotine. Ti difraktovani snopovi inter-
feriraju, dajući konačnu sliku.
Promatrajmo interferenciju N snopova, i to onih koji se prostiru pod
uglom 0 na upadni pravac prostLranja. Putna razlika dva snopa koji potiču iz
dvije susjedne pukotine iznosi prema c rt 9.47.:
A = d sin 6 (9.132.)
pa je njihova fazna razlika:

= — A = — d s in 0 .
6 (9.133.)
X X
Za snopove za koje je 8 = ±m2n, tj. za koje je:
d sin0 = ±mX (m = 0,1,2,...) (9.134.)
valovi koji potiču iz pojedinih
proreza pojačavaju jedan dru-
gog. Amplituda rezultujućeg
vala u promatranoj točki zak-
lona je:
Anm = N A lt (9.135.)
gdje j e A t amplituda vala koji
dolazi iz jedne pukotine u prav-
cu pod uglom 0 .
Relacija (9.134.) određuje
položaje maksimuma intenzite-
ta i to, tzv. glavne maksimume,
a broj m određuje red glavnog
maksimuma. Glavni minimumi
intenziteta zadovoljavaju iste uv-
jete kao za jedan otvor (9.119.),
i određeni su relacijom:

229
 a s in 0 = ±zX z = 1,2,3,— (9.136.)
Pored ovih minimuma određenih uvjetom (9.136.) između susjeđnih glav-
nih maksimuma u difrakcionoj slici rešetke s N pukotina, javlja se i /V-1, tzv.
dopunski minimum. Oni odgovaraju pravcima u kojima se oscilacije od N
pukotina međusobno poništavaju.
Intenzitet glavnih maksimuma raste s povećanjem broja prolaza i to pro-
porcionalno s N2. Ovaj rezultat dobije se kvađriranjem relacije (9.135.):
A » = Af2/,. ' (9.137.)
Dakle, sa povećanjem broja N, glavni maksimumi postaju sve sjajniji i
sve uži, dok su sekundami maksimumi sve slabiji.
Difirakciona rešetka ima veliku praktičnu primjenu. Prema relaciji (9.134.)
valna dužina monokromatske svjetlosti može se izmjeriti sa velikom točnošću.
U spektroskopiji, difrakciona rešetka može zamijeniti prizmu kao uređaj za
razlaganje svjetlosti. Naime, ako se rešetka obasja bijelom svjetlošću, dobiva
se difrakciona slika u obliku niza spektara simetrično raspoređenih oko bijelog
centralnog lika.
Prema relaciji (9.134.) komponente bijele svjetlosti sa većim valnim đu-
žinama, skreću za veće kutove 0. Tako je skretanje crvene svjetlosti najveće,
ljubičaste najmanje, za razliku od prizme gdje je obmuto.
Preciznost optičke rešetke zavisi od konstante rešetke, prema relaciji
(9.134.). Konstanta rešetke treba da bude reda veličine valne dužine. Tako,
rešetke koje se koriste za vidljivu svjetlost sadiže od 4000 do 1200 zareza
po jednom centimetru.
Optičke rcšetke prave se od stakla ili kvarcnih pločica, po čijoj se površini
specijalnim dijamantskim noževima zarezuju paralelne pmge. Na mjestima
zareza, uslijed hrapavosti površine, svjetlost ne prolazi. Pukotine predsta^jaju
neoštećeni dijelovi pločice.
Također, postoje i refleksione rešetke, koje se u suštini ne razlikuju od
prozimih rešetki. One se dobivaju urezivanjem dijamantskim nožem.

9.5.6. Difrakcija X-zraka na kristalima

Pri prolazu X-zraka kroz tijela, dolazi do rasipanja zračenja ovisno o
kristalnoj strukturi.
Ako na tijelo usmjerimo koherentan snop X-zraka, može nastupiti inter-
ferencija među odbijenim zrakama, pod uvjetom da su atomi u tijelu pravilno
raspoređeni, kao što je to slučaj sa kristalima. Atomi u kristalima poredani
su na pravilan način, tako da kristal može služiti kao trodimenzionalna di-

230
r

frakciona rešetka za elektromagnetsko zračenje valne đužine reda veličine

međuatomskog razmaka ( 10*10 m).
Ako X-ziake, čija je valna dužina upravo reda 10' 10 m, propustimo kroz
tanku pločicu nekog kristala, na zaklonu postavljenom iza pločice, dobit ćemo
difrakcionu sliku. Ovaj eksperiment je prvi put izvršen 1913. godine i potvrdio
je valnu prirodu X-zraka.
Od tada difiakcija X-zraka predstavlja jedno od najjačih omđa za is-
traživanje kristalne strukture raznih materijala.
Da bismo objasnili difrakciju X-zraka na kristalima, zamislimo da je
kristal uređen na taj način da predstavlja skup paralelnih ravni koje se nalaze
na jednakim udaljenostima d. Ove ravni (kristalne ravni) prolaze kroz veliki
broj atoma koji predstavljaju prepreke na kojima dolazi do pojave difrakcije.
Kada snop X-zraka pada na kristal, od svake kristaine ravni reflektira se jedan
dio upadnog zračenja, pod kutom, jednakim upadnom kutu (kao kod ogledala).
Sekundami valovi se međusobno poništavaju osim onih za koje je putna
razlika jednaka cjelobrojnom umnošku valne dužine. U tom slučaju, valovi
odbijani od paralelnih ravni pojačavaju jedan dmgog i imamo konstruktivnu
interferenciju.
Na crt. 9.48. može se lako vidjeti da je putna razlika dva vala, koji se
odbijaju od susjednih atomskih ravni, jednaka 2r/sin8. Prema tome pravci u
kojima se dobivaju difrakcioni maksimumi treba da zadovoljavaju uvjet:

2</sin6 = mA, m = 1 ,2 ,3 ,... (9.138.)

gdje je d - rastojanje između susjednih ravni (međuatomsko rastojanje) 8 -
kut između upadnih zraka i kristalnih ravni i m - cio broj.

- 231
 Relacija (9.138.) poznata je pod imenom Braggov zakon (Breg). Ova
relacija daje mogućnost analize upadnog zračenja ako poznamo konstantu
rešetke i položaj difrakcionih maksimuma ili uz poznatu valnu dužinu i snim-
Ijen difraktogram možemo odrediti parametre rešetke. Na kristalnoj rešetki
pored X-zraka moguće je dobiti i difrakciju gama zraka, elektrona, neutrona
i drugih mikročestica.

4 9.6. POLARIZACIJA SVJETLOSTI

9.6.1. Prirođna i polarizirana svjetlost

Kao što je već rečeno elektromagnetski valovi su transverzalni. Istovre-
meno, svjetlosni valovi ne pokazuju asimetriju u odnosu na pravac prostiranja
zrake. To je uvjetovano time što je prirodna svjetlost sastavljena od oscilacija
koje se vrše u najrazličitijim smjerovima koji su okomiti na zraku svjetlosti,
crt. 9.49. Pošto je svjetlosni val sastavljen od velikog broja valnih nizova,
koje ispuštaju pojedini atomi, ravan osciliranja za svaki niz, orijentirana je
na slučajan način. Zbog toga su u rezultujućem valu oscilacije različitih smje-
rova predstavljene sa jednakom vjerojatnošću.
Svjetlost kod koje su smjerovi oscilacija sređeni na neki način zove
se polarizirana. Ako se oscilacije svjedosnog vektora vrše samo u jednoj
ravni, svjetlost se zove ravno ili Iinearno polarizirana. Ravan u kojoj oscilira
svjetlosni vektor (vektor jačine električnog polja E ), zove se ravan oscili-
ranja. Radi povijesnih razloga kao ravan polarizacije nije nazvana ravan u
kojoj oscilira vektor E , već ravan okomita na nju, c rt 9.50.

232
 Ravno polarizirana svjetlost može se dobiti iz prirodne, pomoću instru-
menata koji se zovu polarizatorl. Ovi instrumenti slobodno propužtaju os-
cilacije koje su paralelne sa ravni koju ćemo zvati ravan polarizatora, a
potpuno zadižavaju oscilacije koje su okomite na tu ravan. Oscilacija sa am-
plitudom A koja se vrši u ravni koja obrazuje kut <p s ravni polarizatora može
se razložiti na dvije komponente sa amplitudama (crt. 9.51.).
A^ = y4cosq>
(9.139.)
Ax =y4sinq>.
Komponenta koja je paralelna sa ravni polari- . Ravan
zatora At{ proći će kroz instrument a dmga AL će biti ! polarizatora
zadržana.
Intenzitet svjetlosti koji je prošao, proporciona-
lan je kvadratu amplitude A \ = /l 2cos2q>, tj. jednak je
/cos 2q>, gdje je / - intenzitet oscilacija sa amplitudom
A. Prema tome osciliranje koje je paralelno s ravni
polarizatora nosi sa sobom dio intenziteta koji je jed-
nak cos2q>.
Kod prirodne svjetlosti sve su vrijednosti q>jed-
nako vjerojatne. Zbog toga dio svjetlosti koja je pro-
šla kroz polarizator bit će jednak srednjoj vrijednosti
od cos2 <p = 1/2. Pri rotiranju polarizatora oko pravca
prirodne zrake, intenzitet svjetlosti koja je prošla ostat će isti, mijenjat će se
samo orijentacija ravni osciliranja svjetlosti koja izlazi iz polarizatora.
Neka na polarizator pada ravno polarizirana svjetlost s amplituđom A0 i
intenzitetom I q. Kroz instrument će proći komponenta osciliranja sa ampli-
tudom A = A(fios<p, gdje je q> kut između ravni osciliranja up>adne svjetlosti i
ravni polarizatora. Prema tome, intenzitet propuštene svjetlosti određuje se
tzv. Malusovim zakonom:
/ = / 0 cos2q>. (9.140.)
Postavimo na put prirodne zrake svjetlosti dva polarizatora čije ravni
obrazuju kut q>. Iz prvog polarizatora izaći će ravno polarizirana svjetlost
intenziteta koji iznosi polovinu intenziteta prirodne svjetlosti 1^/2. Prema Ma-
lusovom zakonu iza drugog polarizatora izaći će svjetlost intenziteta:

I = ^Ipr cos2^ . (9.141.)

233
 Za <p = 0, tj. kad su polarizatori paralelni, intenzitet propuštene svjetlosti
kroz dva polarizatora jednak je 1/2 a za cp = 7t/2 , tj. kada su polarizatori
ukršteni intenzitet je jednak nuli.

9.6.2. Polarizacija pri odbijanju i prelamanju

Ako upadni kut svjetlosne zrake koja pada na granicu dyije sredine in-
deksa prelamanja n, i n2 nije jednak nuli, odbijena i prelomljena zraka su
djelomično polarizirane. U odbijenoj zraci preovladavaju oscilacije koje su
okomite na upadnu ravan, te oscilacije ćemo označiti točkama, crt. 9.52. U
prelomljenoj zraci dominiraju oscilacije koje su paralelne sa upadnom ravni
i označene su dvostrukim strelicama.

Crtež 9.52.

•»
Stupanj polarizacije zavisi od upadnog kuta. Za upadni kut koji zadovo-
ljava uvjet: .

tga 5 = /*2 „ (9.142.)

gdje je n21 indeks prelamanja druge sredine u odnosu na prvu, odbijena zraka
je potpuno polarizirana. Stupanj polarizacije prijelomne zrakae, za upadni kut
koji je jednak a # dostiže najveću vrijednost, ali ova zraka je djelomično
polarizirana. Relacija (9.142.) naziva se Brewsterov (Bruster) zakon. Kut
a B naziva se k u t potpune polarizacije ili Bretvsterov kut.
Stupanj polarizacije odbijene i prelomljene zrake za različite upadne
kutove dobiva se iješavanjem MaxwelIovih jednadžba, i ovdje nećemo ulaziti
u detaljnu analizu.

234
 9.6.3. Polarizacija pri dvojnom prelamanju
Prilikom prolaska svjetlosti kroz neke optički anizotropne kristale zraka
svjetlosti se dijeli na dva dijela. Ova pojava naziva se dvojno prelam anje.
Prilikom đvojnog prelamanja jedna zraka zadovoljava običan zakon pre-
lamanja (Snell) i leži u istoj ravni sa upadnom zrakom i normalom. Ova zraka
se zove redovita (ordinarna) i označava se s (o). Druga zraka, koja se zove
neredovita (ekstraordinarna) i označava se s (n), po pravilu ne leži u upadnoj
ravni i za nju ne važi zakon prelamanja.

(o) (a) (o) («)

Citež 9.53.

Na ctr. 9.53. dana je grafička metoda konstrukcije valnog fionta redovitog

i neredovitog prelomljenog vala i njima odgovarajućih zraka, pomoću Huy-
gensovog principa. Njihove valne površine se nalaze kao ovojnice valnih
površina sekundamih valova i određene su njihovim branam a Vidimo da su
za redovne valove ove površine sfere, a za neredovan val imaju oblik elipsoida.
Pojava dvojnog prelamanja zrake opaža se na svim providnim kristalima,
izuzev kristala kubičnog sistema. Kod kristala kao što su: kvarc, kalcit, postoji
pravac duž kojih se zraka prostire kao u običnoj izotropnoj sredini ne dijeleći
se na dva dijela. Ovaj pravac naziva se optička osa kristala. Treba znati da
optička osa nije neka određena prava linija, koja prolazi kroz zadanu točku
kristala, već određeni smjer u kristalu. Bilo koja prava koja je paralelna tom
smjeru, predstavlja optičku osu kristala.
Redovita i neredovita zraka su potpuno p>olarizirane i uzajamno su oko-
mite. Po izlasku iz kristala one se razlikuju samo u smjeru polarizacije, a
nazivi redovan i neredovan imaju smisla samo unutar kristala.

235
 Pošto se kroz kristal prostiru dva lineamo polarizirana vala sa uzajamno
normalnim ravnima polarizacije, za izradu polarizatora, potrebno je na neki
način jednu od ovih zraka eliminirati.
U nekim kristalima jedna zraka se apsorbira jače od druge. Ova pojava
se naziva dikromatizam. Veoma jak dikromatizam za vidljivu svjetlost po-
sjeduje kristal turmalina. U njemu se redovita zraka praktično apsorbira na
dužini od 1 mm. Slično svojstvo ima i polaroid (celuloiđni film) u koji je
ugrađena velika količina jednako orijentiranih kristalića.
Veliku primjenu za izrađu polarizatora ima tzv. Nicolova (Nikolova)
prizma, crt. 9.54. Ona predstavlja prizmu od islandskog kalcita koja je rasje-
čena po dijagonali i zalijepljena kanadskim balzamom, smolom čiji se indeks
prelamanja nalazi između indeksa prelamanja redovite n0 i neredovite nn zrake,
tj. n0> n> n„. Upadni kut je tako podešen da se redovita zraka na sloju
balzama totalno reflektira i skreće van kristala, a neredovita zraka prolazi
kroz taj sloj i izlazi iz prizme.

U zadnje vrijeme za izradu polarizatora sve više se koriste, polareidi,

koji imaju niz pređnosti nad prirođnim kristalima, kao što je dikroizam i
mogućnost izrade polarizatora velikih površina. Jedna vrsta polaroida dobiva
se iz suspenzije malih kristala herapatita Qođkinin sulfat) u isparljivoj vis-
koznoj sredini. Pri protoku ovakve suspenzije kristalići se orijentiraju paralelno
strujnicama toka. Kada se suspenzija stvrdne (ispari) dobije se tanak sloj
velike površine (nekoliko đm2) koji ima potrebne karakteristike za izradu
polarizatora.

9.6.4. Vještačko dvojno prelamanje (fotoelastičnost)

Dvojno prelamanje može nastati i u provodnim izotropnim tijelima, a
također i u kristalima kubičnog sistema pod utjecajem različitih djelovanja.
Specijalno, ono nastaje pri mehaničkim deformacijama tijela. Kao mjera nas-

236
tale optičke anizotropije može poslužiti razlika indeksa prelamanja redovite
i neredovite zrake. Ekspoimenti pokazuju da je ta razlika proporcionalna
naponu a u danoj točki tijela, tj. sili na jedinicu površine:
n0- n B = Aa, (9.143.)
gdje je k - koeficijent proporcionalnosti, koji zavisi od svojstva materijala.
Ako stavimo staklenu pločicu između ukrštenih polarizatora, koje obično
nazivamo polarizator (P) i anallzator (A), crt. 9.55., dobili smo instrument
za ispitivanje naprezanja.
Kada se polarizator i analizator postave u “ukršten” položaj, tj. kada su
im ravni polarizacije pod pravim kutom jedan prema drugom, kroz tu kom-
binaciju ne dolazi do propuštanja svjetlosti. Ali ako se između polarizatora i
analizatora postavi dvolomni kristal, dolazi do prolaska određene količine
svjetlosti kroz analizator. Tako vidno polje, koje je tamno dok nema kristala,
postaje osvijetljeno kada se on umetne.

Neke tvari, kao što su staklo, celuloid i pleksi-staklo, koje inače nisu
dvojno prelamajuće, postaju to, kada se podvrgnu mehaničkom naprezanju.
Ako se staklena pločica koja se umetne između ukrštenih Nicola defor-
mira silom F, svjetlost prolazi kroz sistem, pri čemu će promatrana slika biti
išarana raznobojnim prugama. Svaka takva pruga odgovara jednako deformi-
ranim mjestima pločice.
Da bismo objasnili ovu pojavu, treba poći od činjenice, da redovita i
neredovita zraka koje se dobiju dvojnim prelamanjem od pnrodne svjetlosti
nisu koherentne i one ne interferiraju. To se objašnjava time što u prirodnoj
svjetlosti oscilacije, koje se vrše u raznim ravnima, ispuštaju razhčiti atomi
ili molekule. One nisu međusobno povezane i nemaju konstantne razlrke faze.
Međutim, zrake, redovita i neredovita, koje nastaju iz jeđne iste polari-
zirane zrake su koherentne. Ako se oscilacije te dvije zrake dovedu pomoću
polarizacionog uređaja u jednu ravan, zrake će tad normalno interferirati. Ako
se oscilacije u dvije koherentne, ravno polarizirane zrake vrše u uzajamno
normalnim pravcima, one se slažu kao dva uzajamno normalna oscilatoma
gibanja i dovode do nastajanja oscilacija eliptičkog karaktera. Svjetlost kod
koje se električni vektor mijenja s vremenom, tako da njegov kraj opisuje

237
 elipsu, naziva se eliptički polarizirana svjetlost. U specijalnom slučaju elipsa
se može pretvoriti u krug i tada dobivamo kružno polariziranu svjetlost.
Pošto su, redovita i neredovita zraka koje potiču od jedne polarizirane
zrake koherentne, tj. u fazi, prolaskom kroz deformiranu pločicu dolazi među
njima do optičke razlike putova:
A = (n0 - n jd .
Otkud slijedi da je razlika u fazi jednaka:

8=y K -» 0 . (9-144.)

Pošto su ove zrake uzajamno normalne, iz pločice izlazi eliptički po-

larizirana svjetlost Znači, svjetlost propuštena kroz deformirano tijelo, postaje
eliptički polarizirana i ne može se ugasiti analizatorom.
Na vještačkom dvojnom prelamanju zasniva se op-
tička metoda za ispitivanje naprezanja (fotoelastičnost).
Metoda fotoelastičnosti ima široku primjenu u ispitivanju
naprezanja i u neprovidnim tehničkim materijalima, kao
što su: razni nosači, zidovi kotlova, zupčanici i dr. Od
izotropnog providnog materijala (pleksi-staklo, celuloid)
napravi se model željenog oblika i postavi između ukr-
štenih polarizatora. Model podvrgavamo opterećenjima
analognim onima koje će trpjeti sami proizvodi u eksplo-
ataciji. Slika koja se pri tome promatra u propuštenoj svjet-
Iosti omogućava da se odredi raspodjela naprezanja, i oci-
jeni njegova veličina.
Zaostala naprezanja također dovode do vještačke ani-
zotropije. 2Ibog toga se optička metoda koristi za ispitivanje
staklenih proizvoda, posebno u optičkoj industriji.
Optičko staklo koje služi za izrađu skupocjenih optič-
kih instrumenata (prizma, leća) prethođno se kontrolira po-
stavljanjem između ukrštenih polarizatora, da bi se utvrdilo da li postoje
zaostala naprezanja koja mogu uvjetovati prskanje stakla u daljnjoj obradi.
Da bi se izbjegli zaostali naponi u optičkom staklu, prethodno se vrši termičko
odgrijavanje i kontrola sa ukrštenim polarizatorima.

9.6.5. Obrtanje ravni polarizacije

Pri prolasku ravnopolarizirane svjetlosti kroz neke materijale opaža se
obrtanje ravni osciliranja svjetlosnog vektora ili kako se obično kaže obrtanje
ravni polarizacije. Materijali koji posjeduju ovo svojstvo zovu se optički

238
aktivni materijali. Tu spadaju kristalna tijela (kvarc, cinober), Čiste tekućine
(teipentin, nikotin) i rastvori optički aktivnih materijala u neaktivnim rastva-
račima (vodeni rastvor šećera, vinska kiselina i dr.).
Kristalni materijali, najjače obrću ravan polarizacije u slučaju kada se
svjetlost prostire duž optičke ose kristala. Kut obrtanja <p proporcionalan je
putu /, koji je prešla zraka u kristalu:

tp = a/, (9.145.)

gdje je a konstanta obrtanja.

U rastvorima je, kut obrtanja ravni polarizacije proporcionalan putu kojeg
zraka pređe u rastvoru / i koncentraciji aktivnog materijala c:

<p= [ a ] / - c , (9.146.)

gdje je [a] specifična konstanta obrtanja.

Ako se između dva ukrštena polarizatora postavi optički aktivan materijal
(kristal kvarca ili providna kiveta sa rastvorom šećera), vidno polje postaje
svijetlo. Da bismo ponovo dobili zatamnjenje treba drugi polarizator (anali-
zator) okrenud za kut <p, c rt 9.56. Ako je poznata specifična konstanta obrtanja
[a] danog materijala i đužina /, može se pomoću izmjerenog kuta 9 , odrediti
koncentracija rastvora c.

Slika fotoelastičnog modela pod naprezanjem

• 239
 Polarizator Analizator
Rastvor

l
Crtež 9.56.

Ovakav način ođređivanja koncentracije ima široku primjenu u proiz-

vodnji različitih materijala specijalno u industriji šećera, pa se odgovarajući
instrument zove saharim etar.

9.7. FOTOMETRIJA

9.7.1. Svjetlosni fluks

Svaki realni elektromagnetski val predstavlja skup oscilacija sa valnim
dužinama koje se nalaze u nekom intervalu Ak. Taj interval ostaje konačan
čak i za monokromatski svjetlosni val. Vidijivu svjetlost predstavlja interval
elektromagnetskih valova koje može da registrira oko i predstavlja područje
od 380 nm do 780 nm.
Raspodjela fluksa energije po valnim dužinama može se predstaviti po-
moću funkcije raspodjele:

(9J47.)

gdje je d<£>, - fluks energije (energije koja prođe kroz jediničnu površinu u
jedinici vremena), koja odgovara valnim đužinama od X. do k+Ak. Fluks
energije koji se prenosi valovima koji se nalaze u konačnom intervalu od X,
do kj, može se predstaviti na slijedeći način:

(9.148.)

Djelovanje svjetlosti na oko, u velikoj mjeri zavisi od valne dužine.

Osjetljivost prosječnog normalnog oka na emitiranje raznih valnih dužina
dana je tzv. krfvuljom vidljivosti, crt. 9.57.
Iz krivulje možemo vidjeti da je oko najosjetljivije na emitiranje valne
dužine 0,555 pm (zelena boja). Pri istom energetskom fluksu vizuelno pro-
cijenjen intenzitet svjetlosti za druge valne dužine je manji. Vrijednost funkcije

240
r

vidljivosti je obmuto proporcionalna veličinama energetskog fluksa, koje iza-

zivaju jednaku po intenzitetu vizuelnu osjetljivost:
y(h) (**X (9.149.)
y (K ) (**>.\
Da bi se okarakterizirao intenzitet svjetlosti uzimajući u obzir i njegovu
sposobnost da izazove vizuelni osjećaj, uvodi se veličina <X> koja se naziva
svjetlosni fluks. U intervalu d k svjetlosni fluks se definira kao proizvod
energetskog fluksa i odgovarajuće vrijednosti funkcije vidljivosti:

d<b=VQ,)d<be (9.150.)
Ako se energetski fluks izrazi preko funkcije raspodjele energije po val-
nim dužinama prema formuli (9.147.) može se napisati:

d<b=V(X)<b(X)đk. (9.151.)
Ukupni svjetlosni fluks iznosi:
«0
<D= JV(A.)<p(A.>fl. (9.152.)
o
Funkcija vidljivosti je bezdimenzionalna veličina. Suglasno tome dimen-
zija svjetlosnog fluksa se poklapa sa dimenzijom fluksa energije. Svjetlosni
fluks je fluks energije zračenja p rodjenjen prem a vizuelnoj osjetljivosti.

• 241
 9.7.2. Ja č in a (intenzitet) svjetlosnog izvora

Točkasti izvor je takav iz-

vor kod kojeg možemo zane-
mariti dimenzije u usporedbi s
rastojanjem od mjesta proma-
tranja do izvora.
U homogenoj i izotropnoj
sredini val koji emitira točkasti
izvor bit će sferičan. Da bi se
okarakterizirao točkasti izvor
svjetlosti koristi se jačina svjetlosnog izvora, koja se određuje kao fluks emi-
tiranja izvora, koji dolazi na jedinicu prostomog kuta:
d<t>
/ =- (9.153.)
dCl
U općem slučaju jačina svjetlosnog izvora zavisi od smjera:

/ = 7(0, (p),
gdje su 0, <p polami i azimutalni kut u sfemom sistemu koordinata. Ako / ne
zavisi od smjera, izvor svjetlosti se naziva izotropan. Za izotropan izvor
vrijedi:

/» -? -. (9-154.)
4n
gdje je <I> totalni svjetlosni fluks koji emitira izvor u svim pravcima.
Jedinica jačine svjetlosti, je jedna od osnovnih jedinica SI i zove se
kandela (cd). Jcdna kandela je jednaka 1/60 jačine svjetlosti koja se izrači u
pravcu normale s površine 1 cm2 apsolutno cmog tijela na temperaturi prijelaza
platine iz tečnog u čvrsto stanje (2046,5 K).
Jedinica za svjetlosni fluks je lumen (lm). On je jednak svjetlosnom
fluksu koji emitira izotropni izvor svjetlosne jačine 1 cd u prostomi kut jednog
steradijana.

1 lm = 1 cd • 1 sterad. (9.155.)
Eksperimentalnim putem je ustanovljeno da svjetlosnom fluksu jačine
jednog lumena koji se dobije emitiranjem svjetlosti valne dužine X = 0,555
pm odgovara fluks energije od 0,0016 W. Veličina: A = 0,0016 W /lm naziva
se mehanlčki ekvivalent svjetlosti.

242
 9 .7 3 . Osvjetljenost
Stupanj osvjetljenosti neke površine na koju pada svjetlosni fluks defini-
ran je veličinom:
dO
E= n f <9156>
koja se naziva osvjetljenost {d$>p je svjetlosni fluks koji pada na element
povišine dS). Jedinica osvjetljenosti je luks (lx). To je osvjetljenost koja se
dobiva ravnomjemom raspodjelom fluksa od jednog lumena (lm) na povišinu
od jednog metra kvadratnog.
llm
llx = (9.157.)
Im 1
Osyjetljenost E koja se dobiva
od točkastog izvora može se izraziti
preko jačine svjetlosti I, rastojanja r
od površine do izvora i kuta a između
normale na površini n i pravca prema
izvom. Na dio površine dS pada fluks
d<bp, koji se nalazi unutar prostomog
kuta dCl, crt. 9.59.
dQp = I dCl. (9.158.)
Prostomi kut je određen sa:

(9.159.)
r
Iz ovoga slijedi:
Jco sa d S .
<&p = ------i-----• (9.160.)

Dijeljenjem relacije (9.14.) sa dS dobiva se osvjetljenost:

„ / cosa
E = — =— . (9.161.)

9.7.4. Fotom etri

Instrumenti koji se koriste za mjerenje jačine svjetlosnog izvora ili svjet-
losnog fluksa nazivaju se fotometri. Fotometri se dijele na vizuelne i objek-
tivne.

243
 Vizuelni fotom etri su zasnovani na sposobnosti oka đa može dobro
ustanoviti jednakost sjaja dviju površina koje se dodiruju. Ako se izvori mogu
smatrati točkastim onda će jednakoj osvjetljenosti odgovarati uvjet, prema
(9.161):

iz kojeg prema poznatoj jačini svjetlosti etalonskog izvora može se ođrediti

jačina nepoznatog svjetlosnog izvora.
Objektivne metode se dijele na fotografske i električne. Fotografske
metode se zasnivaju na činjenici da je zacmjenje fotoosjetljivog sloja pro-
porcionalno količini svjetlosne eneigije koja pada na fotoploču.
Kod električnib fotom etara kao detektori svjetlosti koriste se fotoele-
menti, fotomuitiplikatori, fotootpori i termoelementi. Objektivm fotometn
omogućavaju mjerenje intenziteta zračenja i izvan granica vidljivog dijeia
spektra. Tako se fotoploče i fotoelementi koriste za mjercnje ultravioletnog
spektra, a termoelementi za infracrveno zračenje.

244
 10. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI

10.1. M 3 C H E L S O N O V E K S P E R IM E N T

U želji da se sve pojave svedu na mehaniku,

fizičari 19. vijeka zamišljali su da između vidljivih
tijela postoji nevidljiva mehanička tvar (supstan-
ca), eter. Napetosti, deformacije i oscilacije tog
sredstva smatrani su uzrokom za sve fizičke feno-
mene kao što su gravitacija, svjetlost, električne i
magnetske sile. Općenito se smatralo da eter mi-
ruje pa tako sva kretanja tijela možemo stavljati
u odnos prema tom sustavu.
Svjetlost u eteru ima brzinu 3-10® m/s. Pro-
matrači koji se kreću različitim brzinama prema
eteru morali bi mjeriti različite brzine svjetlosti. Albert Emstein
Ovo se lijepo primjećuje kod zvuka. Neka se voz
kreće brzinom 330 m/s. Kada putnik u sredini
otvorenog vagona da zvučni signal, zvujc se jednoliko širi kroz zrak brzinom
330 m/s. Putnik na početku voza udaljava se od zvuka, a putnik na kraju voza
juri u susret zvuku. Za prednjeg putnika btzina zvuka je 300 m/s, a za zadnjeg
360 m/s. Isto bi to trebalo da važi za svjetlost ako ona predstavlja valno
kretanje etera. Kretanje Zemlje kroz eter bila bi vjema slika kretanja voza
kroz zrak.
Godine 1881. Michelson1 (Majklson) je izveo precizne eksperimente, da
utvrdi kretanje Zemlje kroz eter. Rezultati koji su dobiveni bili su začuđujući,
svjetlost je u svim smjerovima imala istu brzinu. Michelsonovi eksperimenti
su potresli temelje klasične mehanike. Konstantnost brzine svjetlosti ruši sve
predstave o sabiranju brzina, o prostoru i vremenu.
Eksperiment koji je Michelson izveo poznat je pod imenom Michelsonov
eksperiment.

I A. A. Michelson, američjd fizičar, 1887. godine u suradnji s E. W. Morleyem pokušao dokazati

postojanje etera.

245
 Shema Michelsonovog interferometra dana je na crtežu 10.1. Iz izvora
I izlazi svjetlost i pada na polupropusnu ploču P gdje se jedan dio reflektira
u okomitom smjeru a drugi dio prolazi u prvobitnom smjeru. Obje svjetlosne
zrake se reflektiraju na ogledalima O, i 0 2 i vraćaju se do polupropusne ploče.
Dužine okomitih krakova između ploče i ogledala su jednake. Sjedinjene
zrake nakon refleksije ulaze u durbin gdje se promatra interferencija. Zamis-
limo da je Michelsonov interferometar postavljen tako da os aparata i pravac
od izvora do ploČe, leži u smjeru kretanja Zemlje, kroz eter. Jedna zraka ide
od polupropusne ploče do ogledala i natrag. Izračunajmo vrijeme t potrebno
da svjetlost pređe taj put. Svjetlost se u eteru širi brzinom c, a brzina Zemlje
je v.
Kako se ogledalo O, odmiče brzinom v, svjetlost od ploče P, za vrijeme
t, ne prelazi samo udaljenost d, nego još i dužinu vt za koju se pomjerilo
ogledalo, pa je:

ct = d + vt. (10.1.)
Znači vrijeme potrebno da svjetlost dođe do ogledala O, iznosi:

t =— . (10.2.)
c -v

A-—A
Crtež 10.1.

246
r

Kada se svjetlost reflektirana na ogledalu O, vraća, ploča P joj dolazi u

susret, pa je:

ct\ = d - v t v (10.3.)
Znači vrijeme potrebno da zraka svjetlosti reflektirana na O, stigne do
ploče P iznosi:
d
------ . (10.4.)
c+v
Ukupno vrijeme potrebno da svjetlosna zraka pređe udaljenost od ploče
P do ogledala O, i nazad do P, u smjeru kretanja Zemlje iznosi:
d d
----- + ------ (10.5.)
c - v c+v
odnosno,
2d 1
2* ( 10.6 .)
C 1 -V

Ako gomji izraz razvijemo u red’, za v « c dobit ćemo vrijeme f2:

2d
1+
er (10.7.)

Posmatrajmo sad svjetlosnu zraku koja se prostire uzduž kraka koji stoji
normalno na smjer kretanja Zemlje. Tada je (v. crt. 10.1.):
( c t^ = d2+ (v t^ ( 10.8.)
Vrijeme potrebno da zraka svjetlosti pređe od ploče P do ogledaJa 0 2
iznosi:

4 ’ ^ 7 - <!0'9')
Ukupno vrijeme potrebno da zraka svjetlosti ode do ogledala 0 2 i vrati
se nazad iznosi:
d 2d 1
» 4 -2 - ( 10. 10.)

Ako izraz (10.10.) razvijemo u red za, v « c, dobit ćemo za vrijeme tA

vrijednost:

1 -1 + p -; m>0; x < l .

247
 .2
( 1 0 .1 1 .)

Vremenska razlika između zraka svjetlosti koje od ploče P idu normalno

jedna na drugu i sustižu se na P iznosi:

( 10. 12.)

Ova razlika u vremenu nužno dovodi do interferencije zraka. Ako obme-

mo interferometar za 90° tada će navedena vremenska razlika iznositi:

(10.13.)

Razlika optičkih dužina putova iznosi:

(10.14.)

Ako bi se vremenska razlika (10.13.) izmijenila za jedan period svjetlosnih

oscilacija, interferenciona slika bi se promijenila za jednu prugu. Đa bismo
dobili kolika treba da bude promjena interferencionih pruga treba podijeliti
ukupnu razliku optičkih putova sa valnom dužinom upotrijebljene svjetlosti:

(10.15.)

Brzina Zemlje iznosi v = 3-104 m/s, znači v/c ~ 10"4.

U Michelsonovom eksperimentu dužina kraka iznosila je d - 11 m, a
valna dužina upotrebljavane svjetlosti X = 590 nm. Uvrštavanjem ovih vri-
jednosti dobijemo da se slika interferencije treba promijeniti za 0,4 pruge.
Mada je preciznost uređaja omogućavala da se registrira pomak^ pruga
reda veličine 10'2, nikakav pomak nije uočen. Eksperiment je ponovljen više
puta ali rezultati su uvijek bili negativni. Eksperiment nije dokazao postojanje
etera. Objašnjenje ovih eksperimentalnih činjenica dao je tek 1905. godine
Albcrt Einstein (Ajnštajn), rušeći klasične predodžbe o prostoru i vremenu.

10.2, GALILEJEV PRINCIP RELATTVNOSTI

Galilejev princip relativnosti glasi: Sve mehaničke pojave dešavaju se
u raznim inercijalnim sustavim a referencije na isti način ili jednadžbe
mehanike su invarijantne (nepromijenjene) u odnosu na transform acije
koordinata i vremena p ri prijelazu iz jednog inercijalnog sustava u đrugi.

248
 Otkriće etera om'ogućilo bi izdvajanje specijalnog apsolutnog sustava
referencije. Tako da bi se kretanje ostalih sustava moglo razmatrati u odnosu
na taj apsolutni sustav. Prema Galileju nikakav eksperiment nije moguće
napraviti da bi se utvrdilo da li dati sustav miruje ili se ravnomjemo pra-
volinijski kreće.

10.3. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI

Einstein je došao do zaključka da svjetski eter, tj. specijalna materijalna
sredina koja bi služila kao apsolutni sustav referencije ne postoji. U suglasnosti
sa ovom tvrdnjom Einstein je proširio Galilejev mehanički princip relativnosti
na sve fizičke pojave bez izuzetka. Prema Einsteinovom principu relativnosti:
Svi prirodni zakoni su invarijantni (nepromijenjeni) n odnosu na prijelaz
iz jednog inercijalnog sustava referencije n drugi. Specijalna teorija rela-
tivnosti razmatra samo inercijalne sustave1.
Einstein je također postulirao, u suglasnosti sa eksperimentalnim činjeni-
cama (Michelson), da je: brzina svjetlosti u vaknumu u svim inercijalnim
sustavima referendje jednaka i ne zavisi od kretanja izvora i prijem nika
svjetlosti.
Princip relativnosti i konstantnost brzine svjetlosti daje osnovu specijalnoj
teoriji relativnosti, koja predstavlja, u suštini fizičku teoriju prostora i vremena.
U klasičnoj mehanici prostor i vrijeme promatrali smo nezavisno jedno od
dmgog. Nevvton (Njutn) je smatrao da postoji apsolutni prostor i apsolutno
vrijeme. Apsolutni prostor je po njemu bio određen bez ikakvog odnosa prema
bilo čemu izvana, ostajući uvijek isti i nepokretan.
O vremenu je Newton pisao: “Apsolutno, realno ili matematičko vri-
jeme samo po sebi i zbog svoje unutrašnje prirode teče ravnom jerno, bez
obzira prem a bilo čemu izvana”. U suglasnosti sa ovim smatralo se savršeno
očiglednim da dva događaja koja su istovremena u nekom sustavu referencije
budu istovremena i u svim ostalim sustavima referencije. Međutim, Iako se
može uvjeriti da se posljednja tvrdnja nalazi u suprotnosti s principom kon-
stantnosti brzine svjetlosti.

I Sustav referencije u kojem važi prvi Nevrtonov aksiom zove se inercijalni sustav. Svaki sustav
rcferencije koji se kreće u odnosu na neki inercijalni sustav pravocrtno i ravnomjemo je također
inercijalni sustav.

. 249
 10.4. GALILEJEVE TRANSFORMACIJE
Posmatrajmo dva sustava koja se krećujedan prema drugom konstantnom
brzinom, crtež 10.2. Smjer kretanja neka se poklapa sa osom x. U početnom
vremenskom trenutku t = 0, neka se ishodišta podudaraju.
Koordinati x ' pokretnog su-
stava K ' pripada koordinata x u
nepokretnom sustavu K:
x = x ' + v t'= x ' + vt
y=y'
z = z' ( 10. 16.)
t= t'.
Jednadžbe (10.16) nazivaju
se Galilejeve1 transformacije.
Ove jednadžbe daju prijelaz iz
jednog inercijalnog sustava referencije u drugi. Posmatrajmo neku točku koja
se kreće duž ose x. Njena brzina u nepokretnom sustavu dana je sa uz = dx/dt,
a u pokretnom sustavu sa u'x= dx'/dt. Deriviranjem jednadžbe (10.16.) dobi-
jemo zakon slaganja brzina:
dx dx' ,
— = — + v; u = u ’ +v
dt dt x *
ili (10.17.)
dtx' _ dx
— j .
= ------v:
*. r > u“ x = u I —vr •
dt dt
Kada deriviramo dva puta Galilejeve transformacije po vremenu dobi-
vamo ubrzanje:
d 2x d 2x '
(10.18.)
d t2 " " d t2
Znači, ubrzanje u jednom i drugom sustavu je isto. Slijedi da je Nevvtonov
zakon dinamike invarijantan u odnosu na Galilejeve transformacije:
d x P d 2x ’
=F. (10.19.)
m ~d? = F '' m dt2

1 Galileo Galilei (1564.-1642.), talijanski fizičar i astronom, jedan od osnivača eksperimentalne

metode.

250
 Michelsonov eksperiment je pokazao da zbrajanje brzina s brzinom sus-
tava promatranja ne vrijedi za svjetlost. Prema tome Galilejeve transformacije
ne vrijede za svjetlost. Znači moramo izabrati takve transformacije između
inercijalnih sustava pa da brzina svjetlosti ostane konstantna. Osnovna pret-
postavka Galilejevih transformacija koja je sadržana u apsolutnoj istodobnosti,
mora se odbaciti. Uzmimo slijedeći primjer: pored nas prolazi voz sa tri
vagona. Putnik koji se nalazi u srednjem vagonu, emitira svjetlosni signal.
Gledano sa Zemlje putnici koji se nalaze u prvom vagonu odmiču svjetlosnom
signalu, prema tome svjetlost će prije stići do putnika koji se nalaze u zadnjem
vagonu, nego do putnika koji su u prednjem. Tako stvar izgleda gledano sa
Zemlje. Prema principu relativnosti putnici u vozu miruju. Za njih će svjetlost
do njih doći istodobno. Vidimo da za putnike u vozu ovi događaji su istodobni,
a za nas na Zemlji nisu. Svaki sustav ima svoje vlastito vrijeme. Einstein je
uveo relativiziranje vremena i time prekinuo sa tradicionalnim shvaćanjima.
Znači, ne postoji apsolutna istodobnost.

10.5. LORENTZOVE TRANSFORMACIJE

Transformacije koje zadovoljavaju Einsteinov zahtjev su Lorentzove (Lo-
rencove) transformacije. Lorentzove transformacije moraju ispunjavati slje-
deće uvjete:
• transformacije između inercijalnih sustava moraju biti takve da brzina
svjetlosti ostane konstantna,
• svi prirodni zakoni su invarijantni s obzirom na takve transformacije i
• zahtjev da prostor bude homogen nužno vodi na lineamost transfor-
macija (prava linija se transformira u pravu liniju).
Označimo prostorae i vremenske koordinate sustava u mirovanju sa x i
t a sustava u kretanju sa x ' i t'. Između koordinata oba sustava moiaju prije
svega postojati linearae transformacije:

x '= k x + lt
t'= m x + nt
( 10.20.)
y’=y
z' = z
gdje su k, l,m , n konstante koje treba odrediti.
Neka se pokretni sustav kreće brzinom v u odnosu na nepokremi sustav.
Ishodište pokretnog sustavax'= 0, odmiče brzinom v od nepokretnog sustava.
Za x'= 0, slijedi * = vt. Uvrstimo ove vrijednosti u jednadžbu (10.20.), dobi-
jemo vrijednost za konstantu /:

251
 0 = kx + It
l = -kv.
( 10.21.)
Jednadžba (10.20.) poprima oblik:
x'= k ( x - vt). ( 10.22.)
Neka sada pokretni sustav miruje, a nepokretni sustav se kreće u suprot-
nom smjeru brzinom -v. Inverzne transformacije također su lineame:

Sad ishodište nepokretnog sustava, x = 0, odmiče brzinom -v od pokret-

nog sustava, i za x = 0, slijedi x ' = -vt'. Uvrstimo li ovo u jednadžbu (10.23.)
dobijamo:

x = k (x '+ v tr). (10.24.)

Da bismo odredili konstantu k polazimo od pretpostavke da je brzina

svjetlosti konstantna.
U počemom trenutku t = t'= 0, pustimo jedan svjetlosni signal iz ishodišta
u oba sustava. U pokretnom sustavu bit će x ' = ct', a u nepokretnom sustavu
x = ct. Uvrstimo ove vrijednosti u jednadžbu (10.22.) i (10.24.), dobijamo:
ct = k(ct'+ vt’)
(10.25.)
ct' = k(ct - vt).

Iz gomjih jednadžba slijedi:

1

Uvrstimo li konstantu k u (10.24.) i (10.22.) dobijamo transformaciju za

vrijeme:
X = i[ifc(x - Vt) + V/']

(10.27.)

analogno može se dobiti izraz za t.

252
 (1 0.28.)

Jednadžbe (10.22.) i (10.27.) predstavljaju Lorentzove transform acije:

(10.29.)

Lako je pokazati da Lorentzove transformacije prelaze u Galilejeve, ako

stavimo v « c. U slučaju Zemlje (v.= 30 km/s), v2/^2» 10*8« 1, to znači da
se mogu primijeniti Galileieve transformacije. Za v > c, izrazi (10.22.) i (10.27.)
postaju imaginami, čak nije dozvoljeno ni v = c.

10.6. POSLJEDICE LORENTZOVIH TRANSFORMACIJA

Iz Lorentzovih transformacija proizlazi niz posljedica koje su neobične
sa stanovišta klasične mehanike.

10.6.1. Istovremenost događaja u različitim sustavima

referencije
Neka se u sustavu K u točkama sa koordinatama i dešavaju istovre-
meno dva đogađaja u momentu t, = t2 = b. Prema formulama (10.29.) u sustavu
K ' tim događajima odgovaraju koordinate:

a odgovarajući momenti vremena su:

, v
b- b ~ Z J * 2

• 253
 Iz gomjih izraza vidimo da, ako se događaji dešavaju na istom mjestu
u K prostoru, tj. x, = x2, tada je i u K ' prostoru:

Ako su događaji u sustavu K prostomo odvojeni x, * x 2, tada će oni biti

prostomo i vremenski odvojeni i u K':
x ', * x 2 i t \ * t 2.
Predznak razlike t2 - /, određen je predznakora v(x, - x ^ . To znači da u
jednom sustavu događaj 2 može prethoditi događaju 1, a u drugom sustavu
događaj 1 prethoditi događaju 2. Ovi događaji nisu u uzročnoj vezi.
Uzročno povezani događaji ni u jednom sustavu referencije neće biti
istovremeni i u svim sustavima će događaj koji se pojavljuje kao uzrok,
prethoditi posljedici.

10.6.2. Dužina tijela u različitim sustavima referencije

Promatrajmo štap koji je smješten duž ose x i miruje u odnosu na sustav
K'. Njegova dužina u tom sustavu iznosi l0 = x 2 - x \, gdje su x \ i x'2 koordinate
krajeva štapa i ne mijenjaju se sa vremenom t'. Stap se kreće brzinom v u
odnosu na sustav K.
U jednom trenutku vremena /, = t2 - b koordinate štapa u nepokretnom
sustavuK iznosex, i x 2. Razlika koordinatax2- x , daje dužinu štapa /= x2- x ,.
K K'
y y

V
k
O’ X| *2 X,X'
Crtež 10.3.

Prema Lorentzovim transformacijama (10.29.) dobivamo:

odakle je:

ili

(10.30.)

Dakle, kod tijela koja se kreću, dimenzije u smjeiu kretanja se smanjuju

što je veća brzina kretanja. Ova pojava naziva se kontrakcija dužine.

10.63. Trajanje događaja u različitim sustavima

Neka se u toćki, koja je nepokretna u odnosu na sustav K', odvija događaj
koji traje At0 = t’2 - t\. Neka je početak i kraj događaja na istom mjestu, tj.
jc', = x'2 = a. Prema formulama (10.29.) početku i kraju događaja u sustavu
K odgovaraju vremenu:

odakle je:

ili uvođenjem oznake Ij - 1, = At, dobivamo:

(10.31.)

Vremenski interval At0 je određen prema satu koji se kreće zajedno sa

tijelom, a interval vremena At je određen prema satu u nepokretnom sustavu.
Kao što se vidi iz (10.31.) interval vremena Ai0 koji je izmjeren prema satovima
koji su nepokretni u odnosu na tijelo, izgleda manji od intervala vremena At
koji je izmjeren prema satu koji se kreću u odnosu na tijelo. Prema (10.31.)
uvijek je A/0 < At, pa možemo reći da satovi koji se kreću rade sporije od
satova koji miruju. Ovaj efekt se naziva dilatacija vremena. Vrijeme At^,
očitano na satu koji se kreće zajedno sa tijelom naziva se vlastito vrijem e
tog tijela.

. 255
 U kozmičkim zrakama postoje čestice koje se zovu mi mezoni (p~ p+).
Ove čestice su nestabilne i raspadaju se na pozitron ili elektron i dva neutrina.
Srednje vrijeme nepokretnih p mezona iznosi oko 2xl0'6 s. Prema ovome,
mezoni koji bi se kretali čak brzinom svjetlosti prešli bi put od svega 600 m.
Međutim, eksperiment pokazuje da p mezoni koji se stvaraju na visini 20-30
km stižu u znatnom broju na površinu Zemlje.
Ovo se može objasniti time što je 2x 10'6 vlastito vrijeme života p mezona,
tj. vrijeme izmjereno na satovima koji se kreću skupa sa njim. Vrijeme, koje
je očitano na satovima eksperimentatora, koji je vezan za Zemlju mnogo je
veće. Eksperimentator vidi mezone čiji je pređeni put znatno veći od 600 m,
dok sa pozicija posmatrača koji se kreće zajedno sa mezonom, rastojanje koje
je mezon prešao do Zemlje skraćeno je na 600 m.

10.6.4. Slaganje brzina

U sustavu K, položaj točke je određen u svakom trenutku vremena t,
koordinatama x, y, z. Kretanje materijalne čestice možemo posmatrati iz sus-
tava u mirovanju ili iz sustava u kretanju pa je njeno kretanje po osi x ili x '
funkcija vremena t ili t':

x = x (0 ; x ' = x'(tr).
Prema Lorentzovim transformacijama:

Diferenciranjem Lorentzovih transformacija (10.27.) dobiva se:

Dijeljenjem ova dva izraza, dobiva se zakon slaganja brzina u specijalnoj

teoriji relativnosti:

gdje su projekcije vektora bczine na zadane ose date izrazima:

256
r

dx <fy_. dz
I t ' ~y ' d t ’ d t’
, dx' , dy' , dz'
u' = * ' ’ Uy=l F ’ u' = l F
Analogno za ose y i z dobivamo:

dy l- 7 4 " 7
dt d t'+ \d x ' 1+ ^ u ' x
c c (10.32'.)
vJ
dz < 4 1_7

dt dt' + Xrdx' 1+4«;

Vidimo da je rezultanta uvijek manja od sume brzine čestice u pokretnom
sustavu i brzine pokretnog sustava v.
U slučaju kada je v « c, izrazi (10.32.) prelaze u formule slaganja brzina
u klasičnoj fizici (10.17.):
u’ + v ,
ur = — J------ ~ u ' + v .
i + 7 «;
Pretpostavimo da je n ' = c, tada imamo:
« !+ v c+v
-= c .
, v , , v
1 +— ux .1 + — c
c c
Za slučaj da je u'x = v = c, dobijemo opet kao rezuitat c:
u', + v c+c
K = - = c.
V c
1+ 4 c 1 + -J-C
c c
Vidimo da je brzina svjetlosti konstantna i ne zavisi od brzine kretanja
izvora ili prijemnika svjetlosti, ito je pokazano i Michelsonovim eksp>erimen-
tom.

10.6.5. Dopplerov efekt za svjetlost

U akustici se promjena ftekvencije, uvjetovana Dopplerovim efektom,
određuje pomoću brzine kretanja izvora i prijemnika u odnosu na sredinu koja
je nosilac zvučnih valova. Za svjetlosne valove također postoji Dopplerov

257
efekt. Međutim, pošto ne postoji specijalna sredina koja bi bila nosilac elek-
tromagnetnih valova, Dopplerova promjena frekvencije svjetlosnih valova od-
ređuje se samo relativnom brzinom izvora i prijemnika.
Vežimo za prijemnik svjetlosti koordinatni početak nepokretnog sustava
K a sa izvorom koordinatni početak sustava K'. Ose x i x ' se poklapaju i
usmjerene su duž vektora v, kojim se kreće sustav K'.
Jednadžba ravnog svjetlosnog vala, koji emitira izvor prema prijemniku,
imat će u sustavu K ' oblik:

E {x',t') = ^'cosj + —j + a ' (10.33.)

K'

V
;---------O j O / V
Prijemnik Izvor
Crtež 10.4.

gdje je co' frekvencija kojom oscilira izvor, a ' početna faza, c-brzina svjetlosti.
Prema principu relativnosti, svi prirodni zakoni imaju isti oblik u svim
inercijalnim sustavima referencije. U sustavu K, svjetlosni val je opisan jed-
nada>om: r ..
£ ( * ,/) = ,4 cojja>f/ + -^j + a (10.34.)

gdje je co fiekvencija koju prima prijemnik, a a početna faza. Zamijentino x'

i t' prema Lorentzovim transformacijama (10.29.), dobijamo:
r \
v
‘--J x x -v t
E (x,t) = A ' cos <0 ' -a (10.35.)

*-? 4 4 ,
što se lako svodi na oblik:

E (x,t)= /4'cosj ca' ■ c f / + —l + a ' (10.36.)

1 R '
258
r

Pošto je kretanje duž ose x, amplituda osciliranja ostaje nepromijenjena,

A = A ', i za a = a'jednadžba (10.36.) opisuje isti val kao i jednadžba (10.34.).
Zbog toga treba biti ispunjen odnos:

1-21
co = co = co (10.37.)
1+21
V
Pređimo sa kružne frekvencije co = 2 n f na frekvenciju / i o zn ačim o / sa
f 0 (frekvencija izvora), dobije se;

/ = /o (10.38.)

Brzina v u odnosu na prijemnik je algebarska veličina. Pri udaljavanju

izvora v > 0 i prema (1 0 .3 8 .)/< / , kad se izvor približava prijemniku v < 0
i/> /o -
U slučaju kada je v « c, formula (10.38.) može se razviti u red i ako
se ograničimo na prva đva člana, đobivamo:

1 -1 2 1
/» /o
<10'3 9 )
2c
Mjerenjem relativnog pomaka linija u spektru zvijezda, može se odrediti
njihova radijalna brzina.

10.7. R ELA TTV ISTIČ K A D IN A M IK A

Jednadžbe klasične mehanike su invarijantne u odnosu na Galilejeve

transformacije, dok u odnosu na Lorentzove transformacije nisu invarijantne.
Iz teorije relativnosti slijedi da jednadžba dinamike, invarijantna u odnosu na
Lorentzove transformacije ima oblik:
/ \

d_
=F (10.40.)
dt

259
gdje je m0 - masa rtfirovanja čestice koja je invarijantna u svim sustavima
refercncije, v brzina čestice, F sila koja djeluje na česticu i c brzina svjetlosti.
Usporedivši ovu jednadžbu sa formulom u klasičnoj fizici:

^-p =F (10.41.)
at
gdje je p impuls (količina kretanja), dolazimo do zaključka da je relativistički
impuls čestice jednak:
ffloV
P= (10.42.)

Pošto je masa čestice m koeficijent proporcionalnosti između impulsa i

brzine dobivamo da je masa čestice u relativističkoj mehanici dana izrazom:

(10.43.)

Ovisnost mase tijela od brzine kretanja dana je na crtežu 10.5. Rela-

tivistička masa tijela teži beskonačnoj vrijednosti kad brzina tijela teži brzini
svjetlosti.
Za slučaj malih brzina v « c, m = m0 i p = m^v, odnosno vrijede zakoni
klasične fizike.
Da bismo izračunali relativističku kinetičku energiju, pođimo od de-
finicije kinetičke energije. Kinetička energija je ona energija koju dobiva

260
r

slobodna čestica kada se nad njom izvrši neki rad. Ako sila djeluje u smjeru
ose x, tada je elementami rad jednak:
dW = Fdx = Fvdt (10.44.)
ili
dW = vdp
gdje je p = m v .
Diferencijal relativističkog impulsa jednak je:
dp = mdv + vdm . (10.45.)
Kao što smo rekli, priraštaj kinetičke energije jednak je izvršenom radu:
dW = dEk = mvdv + v2d m . (10.46.)
Diferencijal mase dobijemo diferenciranjem izraza (10.43.) po brzini:
i
dm

odnosno
mvdv
dm = 2 2
(10.47.)
C —V
Odavde slijedi da je:
mvdv = [c2 - v2 . (10.48.)
Uvrstimo izraz (10.48.) u (10.46.) dobijemo da je diferencijal kinetičke
energije jednak:
dEk = (p-dm. (10.49.)
Integracijom, dobijemo izraz za relativističku kinetičku energiju:
Ekr = m<p--m<f2,
ili

K = rn<f‘ ^ -i (10.50.)

H
Ako čestica miruje, v = 0, čestica ima energiju mirovanja:
E0 = m<{P. (10.51.)

261
 Pošto je kinetičk'a energija po definiciji jednaka ukupnoj energiji E minus
energija mirovanja imamo da je ukupna energija jednaka:
E = mc2. (10.52.)
U slučaju malih brzina v « c, razvijmo u red1 izraz (10.52.), dobit ćemo:

(10.53.)

Odavde dobivamo izraz za klasičnu kinetičku energiju, m0v*/2, i ako se

zadržimo na prva dva člana,
,2

ili
Ek - E - £ 0. (10.54.)
Napišimo izraz za relativističku energiju preko impulsa. Kvadrirajmo
izraze (10.52.) i (10.42.):

dobijemo izraz za ukupnu relativističku energiju:

(10.56.)
N a crtežu 10.6. dat je graflčld prikaz ukupne relativističke energjje E,
relativističke kinetičke energije Ey. i klasiČne kinetičke energije Ek. %
Izrazi (10.52.) i (10.56.) nisu primjenljivi samo za elementame čestice
već i za složeno tijelo, koje se sastoji od velikog broja čestica. U energiju
mirovanja, kao i u ukupnu energiju tijela ne ulazi potencijalna energija tijela
u vanjskom polju.
Iz relacije (10.52.) slijedi da su eneigija i masa tijela uvijek proporcio-
nalne. Svaku promjenu energije (isključujući promjenu potencijalne energije
u vanjskom polju) tijela E prati promjena mase:

(10.57.)

I Za neŠto veće brzine, v <c% E \I+ —

Iv2
^ + *3—
v4
T+,
2 c* 8 c4

262
r

i obratno, svaku promjenu mase tan piati promjena energtje:

AE^Am . (10-58.)
Ova relacija naziva se zakon proporcionalnosti mase i energije. Ovdje
vidimo da je masa tijela mjera njegove ineitnosti i treba je razlikovati od
količine supstance u tijelu. Pri povećanju bnrine tijela, njegova količina sup-
stance ostaje stalna dok mu se masa povećava.

263
 11. TOPLINSKO ZRAČENJE

Toplinsko zračenje nastaje kađa atomi ili molekule tijela, pobuđeni ter-
mičkim kretanjem, emitiraju elektromagnetske valove. Zračenja koja nastaju
na račun drugih oblika energije, poznata su pod nazivom luminescencije.
Fosfor koji oksidira u zraku zrači (svijetii) na račun cnergije koja se oslobađa
u kemijskoj reakciji, taj oblik zračenja naziva se kemiluminescencija. Zrače-
nje koje nastaje pri pražnjenju u plinovima naziva se katodna luminescencija.
Toplinsko zračenje emitiraju sva tijela i to na svim temperaturama različitim
od apsolutne nule. Međutim, spektralni sustav i intenzitet zračenja zavisi i od
temperature i prirode izvora. Toplinsko zračenje je elektromagnetski proces.
Smatra se da toplotni valovi imaju valne dužine u intervalu od 380 nm do
40 000 nm.
Okružimo tijelo koje zrači neprobojnim omotačem sa idealno reflekti-
rajućom površinom, i evakuirajmo unutrašnjost, crtež 11.1. Zračenje odbijeno
od omotača apsorbira se kad padne na tijelo (djelomično ili u potpunosti).
Slijedi neprekidna izmjena enetgije između tijela i zračenja koje ispunjava
omotač. Ako raspodjela energije između tijela i zračenja ostaje nepromijenjena
za svaku valnu dužinu, stanje sistema tijelo-zračenje bit će ravnotežno. Ek-
sperim ent pokazuje da je jedini ofolik zračenja koji može d a se nalazi u
ravnoteži sa tijelom koje zrači, toplinsko zračenje, svi ostali oblici zračenja
(luminescendje) su neravnotežni.
Pretpostavimo da je ravnoteža iz-
među tijela i zračenja narušena i
tijelo zrači više energije nego što
apsorbira. Tada će unutrašnja
energija tijela da se smanjuje, što
dovodi do sniženja temperature,
to uvjetuje smanjenje energije ko-
ju zrači tijelo. Temperatura tijela
će se smanjivati sve dok se ko-
ličina izračene energije ne izjed-
nači sa apsorbiranom energijom.
Ako se ravnoteža naruši na su-
protnu stranu, tj. količina izračene

264
energije bude manja od apsorbirane, temperatura raste, sve dok se ne uspostavi
ravnoteža.

11.1. KIRCHHOFFOV ZAKON

Da bismo okarakterizirali toplinsko zračenje koristit ćemo veličinu fluksa
(toka) energije, koji se mjeri u vatima. Fluks energije, koji emitira jedinica
površine tijela koje zrači, naziva se energetska jakost ili intenzitet zračenja
tijela {I ), ili to je energija koju ispužta jedinična površina u jedinici vremena:

(11-1 )
Zračenje se sastoji od različitih frekvencija co. Označimo fluks energije,
koji emitira jedinica površine tijela u intervalu da> s dla. Za malu veličinu
intervala da>, fluks dla bit će proporcionalan s da>:
dIa = ca -do>, ( 11.2.)
gdje je ea emisiona moć tijela.
Eksperiment pokazuje da emisiona moć zavisi i od temperature, znači
ea je funkcija temperature i frekvencije:

(11.3.)
o
Zračenje se često karakterizira sa valnom dužinom k umjesto frekven-
cijom co. Odresku dm odgovara interval dk. Veza između valne dužme i kružne
frekvencije je X = 2nc/a>. Diferenciranjem, dobiva se:

(11.4.)

Predznak minus, nema bitnog fizikainog značenja, on samo ukazuje da

porastom jedne veličine dolazi do smanjivanja dmge. Ovaj minus nećemo
dalje pisati.
Intenzitet zračenja koji otpada na interval d k može se po analogiji pred-
staviti u obliku:
dlx = exdk. (11.5.)
Ako su intervali da> i d k vezani relacijom (11.4.) to se dla i dlx pođu-
daraju:
eadm = exdk.

■ 265
 Zamjenom đk iz relacije (11.4.) dobit ćemo:

e«,4* 0 = ex —T'd(s>= ‘h. r — <*>

(0 2nc
( 11. 6.)
2nc X2
— =r = e , —

Neka na elementamu površinu tijela, pada fluks energije elektromagnet-

skog zračenja frekvencije iz intervala da>. Dio tog fluksa dO ’a apsorbirat će
tijelo. Bezdimenzionalna veličina:

naziva se apsorpciona moć tijela. Apsorpciona moć tijela je također funkcija

temperature i frekvencije. Po definiciji aaT ne može da bude veće od 1. Tijelo
za koje važi aaT = 1 naziva se apsolutno crno tijelo. Tijelo za koje važi,
a a . r < 1* naziva se sivo tijelo.
Između emisione i apsorpcione
moći bilo kojeg tijela postoji
određena veza. Uzmimo za pri-
mjer ovaj eksperiment.
Neka se unutar zatvorenog
omotača, koji se ođižava na stal-
noj temperaturi T, nalazi neko-
liko tijela. Šupljina unutar omo-
tača je evakuirana tako da je
moguća izmjena energije izme-
đu tijela međusobno i'*između
tijela i omotača, samo putem
Crtež 11.2. emisije i apsorpcije elektroma-
gnetnih valova, crtež 11.2.
Eksperiment pokazuje da će takav sistem, kroz neko vrijeme dospjeti u
stanje toplotne ravnoteže, sva tijela će imati istu temperaturu. U takvom stanju
tijelo koje ima veću emisionu moć eaT, gubi sa jedinične površine u jedinici
vremena više energije nego tijelo koje ima manju eaT. Kako se pri tome
temperatura tijela ne mijenja, to tijelo koje emitira više energije mora više i'
apsorbirati. Znači, što je veća emisiona moć ea rto je veća i apsorpciona moć
aaT. Odavde slijedi relacija:

( 11.8.)

266
 Na osnovu ovih razmatranja Kirchhoff je formulirao slijedeći zakon:
Omjer emisione i apsorpcione moći ne zavisi od prirode tijela, nego je
za sva tijela jedna te ista univerzalna funkcija frekvencije i temperature.

■ ^ = /( c a ,r ) . (11.9.)
a nT
Pošto je po definiciji aaT = 1 za apsolutno cmo tijelo, znači:

j = f ( a >T ) - ( 11- 10.)

Znači univerzalna Kirchhoffova fiinkcija /co. T)nije ništa dmgo nego
emisiona moć apsolutoo cmog tijela. U teorijskim radovima obično se koristi
fifit.T), a u eksperimentalnim radovima <p(X,7).
Veza između ovih fimkcija može se dobiti analogijom prema (11.7.):

f ( a ,T) = ^ < i> ( \,T ) = -£-< t(X ,T) (11.11.)

(O 2nc

Apsolutno cmog tijela nema. Čađ ili platinsko cmilo imaju aaT blisko
jedinici samo u ograničenom intervalu frekvencija, za daleku infracrvenu ob-
last to ne važi.
Možemo napraviti uređaj sa osobi-
nama apsolutno cmog tijela, crtež 11.3.
Takav uređaj predstavlja zatvorenu
šuplju loptu sa malim otvorom. Zračenje
koje uđe unutra, prije nego što izađe iz
otvora, trpi mnogostruka odbijanja, tako
da se jedan dio energije svaki put apsor-
bira, dok se praktično ne apsorbira sva
energija. Ovakva šupljina ako se odižava
na konstantooj temperaturi po svom spek-
tralnom sastavu zračenja ponaša se kao
apsolutoo cmo tijelo. Razlažući ovo zra-
čenje pomoću spektralnog aparata može
se eksperimentalno odrediti oblik funk-
cije/(o ,7 ) ili <p(fl),7), crtež 11.4.

• 267
 Na crtežu 11.4., dana je shema uređaja pomoću kojeg se može odrediti
emisiona moć apsolutno cmog tijela za različite valne đužme. Za mjerenje
intenziteta zračenja, umjesto termočlanka, može se koristiti fotootpor ili bolo-
metar, a umjesto prizme, difrakciona rešetka. Treba napomenuti da se leće i
prizma prave od provodnog materijala za infiracrveno zračenje (NaCl, Ge),
jer staklo slabo propušta ovo zračenje.

Rezultati ovakvih eksperimenata dati su na crtežu 11.5., različite krivulje

odgovaraju različitim temperaturama apsolutno craog tijela. Površina koju
obuhvata krivulja <p(X,7) predstavlja intenzitet zračenja apsolumo cmog tijela
za odgovarajuću temperaturu.

Crtež II.5.

268
 11.2. STEFAN-BOLTZMANNOV I WIENOV ZAKON
Teoretsko objašnjenje zračenja apsolutno cmog tijela imalo je ogroman
značaj za razvoj modeme fizike, ono je dovelo do pojma kvanta energije.
Jožef Štefan1je na osnovu eksperimentalnih rezultata za siva tijela došao
do zaključka da je intenzitet zračenja proporcionalan četvrtom stupnju apso-
lutne temperature. Bohzmann2 (Bolcman) je na osnovu termodinamičkih po-
stavki, teoretski dobio za intenzitet zračenja apsolutno cmog tijela vrijednosti:
co
7=J/(<B,7’>/o=CTr4) (11.12.)
o
gdje je a konstanta, a T apsolutna temperatura. Ovim je pokazao, da Stefanov
rezultat vrijedi samo za apsolutno cmo tijelo. Relacija (11.12.) poznata'je pod
imenom Stefan-Boltzmannov zakon, a konstanta ct naziva se Stefan-Boltz-
mannova konstanta i ima vrijednosti
cr = 5,7-10'8 W/m2K4.
Wien3 (Vin) je 1893. godine koristeći pored termodinamike i elektro-
magnetsku teoriju, pokazao da funkcija spektralne raspodjele treba da ima
oblik:
/( o ,T ) = 3
, s
o>F(jpJ, (11.13.)

gdje je F nepoznata funkcija omjera frekvencije i temperature.

Izračunajmo intenzitet zračenja apsolutno cmog tijela koristeći Wienovu
fimkciju: „
/ = Jco3F ( y l * o . (11.14.)

Uvedimo smjenu: a /T = y, co = T-y; da> = Tdy, dobivamo:

4© 49
/=J r3/ =f
F{y)Tdy T* y lF{y)dy = 7*0. (11.15.)
0 0
Vidimo da određeni integral u relaciji (11.15.) treba da bude jednak
Stefan-Boltzmannovoj konstanti ct, ali da bi ga izračunali moramo znati funk-
ciju F(co/7).
Koristeći relaciju (11.11.) možemo dobiti Wienovu funkciju izraženu
preko valne đužine:

1 Jožef Štefan (1835.-1893.), slovenački fizičar, poznat po radovima iz eksperimentalne fizike.

2 Lođvig Boltzmann (1844.-1893.), njemački fizičar, poznat po radovima iz statističkc fizikc i
kinetičke teorije plinova.
3 W. Wien (1864.-1928.), njetnački fizičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku (1911).

• 269
 (11.16.)
ili

«p(x,r)=^F-(xr),
gdje je F* nepoznata fimkcija produkta X -T . Iz posljednje relacije mogli bi
naći vezu između valne dužine XK kojoj pripada maksimum fiinkcije cp(X, T)
i temperature. Treba naći za koju Xm maksimum funkcije je jednak nuli:

(11.17.)

Na osnovu eksperimentalnih podataka može se dobiti veza između valne

dužine Xm i temperature. N a crtežu 11.6. vidimo da maksimumi krivulja spek-
tralne raspodjele leže na krivoj:

XmT = b ; X m= j . (11.18.)

Relacija (11.18.) poznata je pod nazivom Wienov zakon pom jeranja,

a b je Wienova konstanta pomjeranja, čija je vrijednost eksperimentalno odre-
đena i iznosi:
6 = 2,9-10-3 mK. (11.19.)
<P(KT)

Crtež 11.6.

270
 113. RAYLEIGH-JEANSOVA FORMULA
Rayleigh-Jeans (Reli i Džins) su pokužali da odrede funkciju J{(s>,T),
polazeći od teorema klasične statistike o ravnomjemoj raspodjeli energije po
stepenima slobode. Oni su pretpostavili da na svako elektromagnetsko oscili-
ranje otpada u srednjem energija jednaka 2-(kT/2), tj. jedna polovina na elek-
tričnu a dmga polovina na magnetsku komponentu1. Rayleigh-Jeansova funk-
cija spektralne raspodjele ima oblik:

f(m,T) = ^ j k - T ( 11.20.)
47t C
ili

<?(KT) = ^ k - T .

Može se lako vidjeti da zadovoljava Wienov uvjet:

Izračunajmo intenzitet zračenja koristeći jeđnadžbu (11.20.), i integriraj-

mo po o) u granicama od 0 do oo:
<0 «0
kT ffl
I =j
f((j>,T)đ<a = ——j-j-J ffl’ cto = .2-2
471 c 3
( 11.22.)

Rezultat koji se dobije, po-

znat je pođ imenom ultravi-
oletna katastrofa i stoji u su-
protnosti sa eksperimentom. Sa
slike 11.7. vidimo da je Ray-
leigh-Jeansova formula u slaga-
nju sa eksperimentalnim rezul-
tatima samo za velike valne
dužine (infiacrveno područje)
dok se za male valne dužine (ul-
travioletno podmčje), oštro ra-
zlikuje od eksperimenta.

1 Prema klasičnoj fiaici na svaki oscilatomi stupanj otpada u srednjem energija kT/2, gdje je
k = 1 J8 1 0 '23 J/K, Boltzmannova konstanta.

. 271
 11-4. PLANCKOVA FORMULA
Izvođenje Rayleigh-Jeansove formule sa stanovišta klasične fizike je bez
zamjerke, Međutim razilaženje ove foimule sa eksperimentom, ukazuje na
postojanje nekih zakonitosti koje nisu u suglasnosti sa pretpostavkama klasične
statističke fizike i elektrodinamike. Gođine 1900. Max Planck' (Plank) je
uspio da pronađe oblik funkcije/(<a,7) koji točno odgovara eksperimentalno
dobivenim rezuitatima. Međutim, za ovo je trebalo napraviti pretpostavke koje
su u suprotnosti sa klasičnim predstavama i zahtijevati da se elektromagnetsko
zračenje emitira u obliku energetskih porcija (kvanata) čija je veličina pro-
porcionalna frekvenciji zračenja:
E = hv = fuo, (11.23.)
gdje je h (odnosno h) Planckova konstanta, čija je vrijednost određena ek-
sperimentalno i iznosi:
h = 6.62-10'34 Js (11.24.)
ili
h = — = 1,054 -lO '^Js.
2 71
Planckova konstanta ima dimenziju: (energija) x (vrijeme) = (količina
gibanja) x (dužina) = (moment količine gibanja)12.
Ako se energija emitira (apsorbira) u porcijama ha>, to znači da ukupna
emitirana (apsorbirana) energija može da bude samo cjelobrojni umnožak
kvanata energije, tj.:
E„ = nh(o; n = 0,1,2,... (1125.)
Ovaj rezultat znači da, za razliku od klasičnog oscilatora koii oscilira
pod djelovanjem elastične sile F = -kx, frekvencijom ca = -Jk/m i koji može
da ima sve vrijednosti energije od 0 do E = h?/2, kvantni oscilator, može se
nalaziti samo u stanjima sa energijom Em = nhca. Prema Plancku osnovno
(najniže) stanje kvantnog oscilatora je E0 = 0, prvo više stanje je E, = ha>,
drugo, E 2 = 2hm itd.
Uvođenjem pojma kvatnog oscilatora i kvanta energije (11.23.) i (11.25.),
Planck dolazi do rezultata da je srednja vrijednost energije zračenja frekvencije
0) jednaka:

1 Max Planck (1858-1947), njcmaCki fizičar, jedan od osnivaća modcmc fizikc, dobitnik Nobelovc
nagrade (1918)
2 XJ mehanici se ova veličina naziva “djelovanje” pa se i Planckova konstanta naziva kvant dje-
lovanja.

272
 e kT- l
gdje je k - Boltzmannova konstanta, T - apsolutna temperatura. Kada h(o teži
nuh, tj. kada je /ico -« kT, eto/*r možemo razviti u red:
17
, to 1 (ha> V
’ ’ (1L27>
Uvrštavanjem izraza (11.27.) u (11.26.) i ako se zadržimo na prva dva
clana, dobivamo klasični oblik za energiju kT:
p i ^O)
r + ^ _ = kT' ( n '2 8 )
+ kT 1
Ako sada u Rayleigh-Jeansovoj fonnuli (11.20.) zamijenimo kT sa Planc-
kovim izrazom za srednju energiju kvantnog oscilatora (11.26.) dobit ćemo
Planckovu fimkciju spektialne raspodjele meigije, apsolutno cmog tijela/co.T):

/ ((° ,7’) = ^ 2 ^ 01-29.)

ili e*T - l
2nhc2 1
<pM =
^5 ke
e\*T _ j
Ova formula se podudara sa eksperimentom u intervalu od 0 do w.
Zadovoljava Wienov kriterij co3f M , a ia ^ « 1 prelazi u Rayleigh-Jean-
sovu formulu.

ha>3 d(0
*
3*

II

h*> (11.30.)
0 n 2c2 e lT - \
4
uvedimo smjenu:
ha> kT kT
x d a = — dx
3
II

kT (11.31.)
h
Dobit ćemo izraz:
k*T* r 3 dx
1— (11.32.)
4 n 2c2hl J X e 1 - i '
Integial u posljednjem izrazu može se izračunati1 i iznosi:

1 Koristiti: MatematičJci primčnik, N. BronStejn-K.A. Semendjajev.

 (11.33.)
0
UvTŠtavanjem vrijednosti (11.33.) dolazimo do Stefan-Boltzmannovog
zakona.

/ = J ^ r ' = c T r 4. (11.34.)
60c2/!5
Odavde zamjenom brojčanih vrijednosti za konstantu, k = 1,38-10'23 J/K,
c = 3-108 m/s i h = 1.054-10'34 Js, dobit ćemo vrijednost za Stefan-Boltzman-
novu konstantu:
= 5,6696- 10'8W/m2K4 (11.35.)
koja se dobro slaže s eksperimentom (ct^ = 5,7-10'8 W/m2K4).
Da bismo odredili Wienovu konstantu koristeći Planckovu formulu
(11.29.), diferencirajmo fiinkciju cp(\,T ) po X i izjednačimo sa nulom:
( hc

— e ™-- 5 e m _ ]
d<p(\, T) _ 2nc2h kTk
= 0. (11.36.)
đk hc_ V
e tA - 1
V /
Vrijednosti X = 0 i X = oo, koje zadovoljavaju jednadžbu (11.36.) odgova-
raju minimumu funkcije <p(X,7). Vrijednost Xm, pri kojoj funkcija dostiže
maksimum, anulira izraz u uglastoj zagradi brojnika. Ako se uvede oznaka:
hc
(11.37.)
kTXm
dobiva se jednadžba:
5(e*- 1) = 0 (11.38.)
ili
5 - x = 5 (^ -1 ).
Ova jednadžba je transcendentna i
može se riješiti grafički, crtež 11.8.
y = 5 - x i y = 5e~x.
Rješenje je:
x = 4,965
odnosno,

274
 hc
= 4,965. (11.39.)
~kTk,
Uvrštavanjem brojčanih vrijednosti za konstante h, c i k, dobivamo vri-
jednost Wienove konstante:

Tkm= (11.40.)
" 4,965*
6 = 2,886 10'3 mK.
što je u dobrom slaganju sa eksperimentalnom vrijednošću b = 2,886-10'3 mK.
Izračunavanjem konstante u i b Plankova teorija je dobila punu potvrdu
i predstavlja jedno od najznačajnijih dostignućh teorijske fizike.

11.5. OPTIČKA PIROMETRIJA

U relacijama (11.29.), (11.34.) i (11.40.) pojavljuje se kao parametar
temperatura tijela, koje zrači. Stoga se bilo koja od ovih relacija može koristiti
za određivanje temperature užarenih djela. Uređaji koji se baziraju na ovom
principu nazivaju se optički pirom etri. Oni se dijele na tri grupe: radijacioni
pirometar, pirometar sjaja i kolor pirometar.

11.5.1. Radijacioni pirometgr

Shema radijacionog piro-
metra dana je na crtežu 11.9.
Uređaj se dovodi do tijela
koje zrači, tako da oštra slika
površine koja zrači, dobivena ob-
jektivom Ob, potpuno prekriva
prijemnik zračcnja Pr. Kontrola
se vrši pomoću okulara Ok. Kao
prijemnik obično se koristi ter-
močlanak (termopar). Po otklo-
nu kazaljke na galvanometru
može se odrediti temperatura ti-
jela koje zrači. Uređaj se bažda-
ri prema apsolutno cmom tijelu, tako da za siva tijela radijacioni pirometar
ne daje stvamu temperatum T, nego neku temperatum T ^ , pri čemu je in-

’ 275
tenzitet zračenja apsolutno cmog tijela I * jednak intenzitetu zračenja / ispiti-
vanog tijela na njegovoj stvamoj temperatun T:

Temperatura T ^n aziv a se radijaciona. Nađimo vezu između radijacione

temperature sivog tijela i njegove stvame temperature T. Označimo sa aT
količnik intenziteta zračenja danog tijela / i apsolutno cmog tijela I* uzetih
na istoj temperaturi.
Tada se može pisati:
I(T) = ar I*(T). (11.42.)
Uvrštavanjem te vrijednosti u (11.41.) dobiva se:
I* (T J) = aTT*(T). (11-43.)
Prema relaciji (11.43.) dobivamo:

a T ^ - cijaT*. (11.44.)
Dakle, stvama temperatura T jednaka je:

Kako je aT za siva tijela manje od jedinice, to je stvama temperatura

veća od radijacione.

11.5.2. Plrometar sjaja

Pirometar sjaja baziran je na poređenju zračenja svjetlećeg tijela sa*zra-
čenjem apsolutno cmog tijela na jeđnom te istom dijelu spektra AX. Obično
se koristi interval u okolini
Ob F
X = 0,66 pm, crveni dio spektra.
Shema pirometra sjaja, dana
je na crtežu 11.10. Ovaj uređaj
sastoji se od polukružne žame niti
koja leži u ravni okomitoj na os
uređaja. Objektiv Ob daje u toj
ravni sliku površine ispitivanog
emitera. Svjetlosni filter F pro-
pušta na okular Ok samo crvene
zrake sa valnom dužinom blizu

276
0,66 nm. Gledajući kroz okular, podešava se pomoću reostata R takvo žarenje
niti da se njen sjaj podudara sa sjajem slike emitera, u tom slučaju nit “iš-
čezava” u vidnom polju. Ovakav pirometar se još zove pirometar sa iščeza-
vajućom niti. Uređaj se prethodno baždari prema apsolutno cmom tijelu. Za
siva tijela uređaj daje tzv. temperaturu sjaja Da bismo đobili stvamu
temperatum potrebno je izvršiti određene korekcije. Naprimjer za volfram na
temperaturi T = 3000 K i X = 0,66 pm temperatura sjaja je Tsjaj = 2700 K, a
radijaciona T ^ = 2250 K.

11.5.3. Kolor pirometar

Za siva tijela emisiona moć može se napisati u obliku:

4 X ,7 ) » a r q>(M), (11.46.)
gdje je aT — const. Prema tome, maksimum emisione moći sivog tijela na
temperaturi T odgovara istoj valnoj dužini Xm, kao i kod apsolutno cmog tijela
na toj tcmperaturi. Stoga, ako je određeno X„„ može se temperatura sivog
tijela izračunati. Ovako nađena temperatura naziva se kolor tem peratura.
Maksimum u spektm Sunčevog zračenja, prije prolaska kroz Zemljinu atmos-
fem odgovara valnoj đužini X„ = 0,47 pm. Uvrštavanjem u (11.40.) dobivamo
za kolor temperatum Sunca vrijednosti:

6° 0 0 K . (11.47.)

Dobiva se da je radijaciona temperatura Sunca približno jednaka 5800 K.

Mala razlika izmedu kolor i radijacione temperature ukazuje na to da je po-
vršina Sunca po svojim osobinama bliska apsolutno cmom tijelu. Treba napo-
menuti da za tijela čiji karakter zračenja se razlikuje od zračenja svib tijela
(“hladno zračenje”), pojam kolor temperature gubi fizikalni smisao.

• 277
 12. KVANTI ELEKTROMAGNETSKOG
ZRAČENJA (FOTONI)

12.1. ZAKOČNO RENDGENSKO ZRAČENJE

U prošlom poglavlju vidjeli smo da je za objašnjenje toplinskog zračenja
bilo potrebno uvesti hipotezu (Planck) o emisiji elektromagnetskog zračenja
u obrocima hco. Kvantna priroda zračenja potvrđuje se također postojanjem
kratkovalne granice zakočnog rendgenskog zračenja. Rendgensko zračenje
nastaje pri bombardiranju čvrstih meta bnrim elektronima. Na crtežu 12.1.
shematski je prikazana elektronska rendgenska cijev1.

Rendgenske2 zrake stvaraju se u ionskim ili elektronskim cijevima. Mi

ćemo opisati elektronsku rendgensku cijev jer je suvremenija i nalazi se u
širokoj primjeni. Kod ovog tipa rendgenske cijevi emisija elektrona je ter-
moelektronska, na principu zagrijavanja katode. Katoda K je u obliku spirale

1 Ovo je shema ptve renđgenske cijevi, sada su u upotrebi cijevi od metala s otvorima za X-zrake.
2 W. C. Rontgen (1845.-1923.), njemačld fizičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku (1901.).

278
 (volfram) koja se zagrijava do usijanja, posebnim strujnim kolom. Na suprot-
noj strani od katode u cijevi u kojoj je visoki vakuum (oko 10"5 Pa) nalazi
se anoda A. Između anode i katode prikijučen je visoki napon. Slobodni
• elektroni pod djelovanjem električnog polja kreću se ubrzano prema anodi sa
kojom se sudaraju. Na mjestu sudara nastaju rendgenske ili X-zrake.
Veći dio energije elektrona izđvaja se na anodi (antikatodi) u obliku
toplote; u zračenje se pretvara samo 1-3% energije. Cijevi velike snage treba
intenzivno hladiti. Obično kroz tijelo anode cirkulira tečnost za hlađenje.
Eksperiment pokazuje da se intenzivno zračenje može dobiti samo pri naglom
kočenju brzih elektrona. Za ovo na rendgensku cijev treba dovesti napon viši
od 50 kV. Kod takvog napona elektron postiže brzinu reda veličine 0,4 c,
kod 50 MV brzina elektrona iznosi 0,99995 c. Takvi elektroni daju izuzetno
male valne dužine X-zračenja.
Pri dovoljno velikoj brzini
dllđk
elektrona, osim zakočnog zra-
čenja (tj. zračenja uvjetovanog
kočenjem elektrona) pobuđuje
se i karakteristično zračenje.
Karakteristično zračenje izaz-
vano je pobuđivanjem unutraš-
njih elektrona omotača atoma,
tijela mete (antikatode). Prema
klasičnoj elektrodinamici, pri
kočenju elektrona, treba da se
jave valovi svih valnih dužina
od nule do beskonačnosti. Valna
dužina kojoj odgovara maksi-
miun zračenja treba da se sma-
njuje sa povećanjem brzine ele-
ktrona, tj. napona u cijevi, U.
Na crtežu 12.2. prikazane su ek-
sperimentalne krivulje raspod-
jele intenziteta zakočnog zračenja dl/dk po valnim dužinama X za razne vri-
jednosti napona U.
Kao što se vidi na citežu 12.2. postoje odstupanja od zahtjeva klasične
elektrodinamike. Neslaganje se sastoji u tome da frinkcija raspodjele ne ide
prema koordinatnom početku nego se prekida kod neke konačne vrijeđnosti
X„jir Eksperimentalno je utvrđeno d a je kratkovalna granica zakočnog zra-
čenja povezana s naponom relacijom:

279
 1239
Xmin [nm], ( 12. 1.)
U(V)
gdje je XmiKizraženo u nm a napon U u voltima. Postojanje kratkovalne granice
mo.že se objasniti kvantnom prirodom zračenja. Ako prihvatimo da zračenje
nastaje na račun energije koju elektron gubi pri kočenju, to veličina kvanta
ha> ne može da bude veća od kinetičke eneigije elektrona. Prelazeći potenci-
jalnu razliku u električnom polju rendgenske cijevi, elektron vrši rad koji je
jednak kinetičkoj energiji:

( 12.2.)

gdje je e = 1,6 x 10'19 C, a U napon.

Iz ovoga slijedi:

hio <, eU. (12.3.)

Pošto maksimalnoj frekvenciji odgovara minimalna valna dužina dobi-
vamo:
_ eU
h
(12.4.)
2nc _ hc
^min — eU
©

Zamjenom vrijednosti konstanti h, c i e dobivamo relaciju (12.1.) koju

je trebalo objasniti:
, 1239 r ,
L u = — t—r l n m l . -»
n’,n č/(V )1 1
Spektar zakočnog zračenja je kontinuiran i ne zavisi od (materijala) sup-
stance od kojeg je napravljena anoda pa se obično zove bijelo zračenje (po
analogiji sa spektrom Sunčevog zračenja).
Ukoliko je energija elektrona jednaka kritičnoj veličini ili veća od nje
nastaje zračenje koje se naziva karakteristično zračenje, koje nastaje kao
posljedica izbijanja elektrona iz unutrašnjih oibita atoma materijala od kojeg
je napravljena anoda. Elektroni vrlo velikih brzina udaraju u anođu, i pobuđuju
atom, upražnjeno mjesto se popunjava elektronima iz vanjskih oibita što je
praćeno emisijom X-zraka karakterističnog spektra. Na crtežu 12.3. dat je
karakteristični spektar. Objašnjenje karakterističnog spektra objašnjava kvan-
tna teorija o čemu će biti riječi u slijedećim poglavljima.

280
 dlldk

Citež 12.3.

12.2. F O T O E L E K T R I Č N I E F E K T

Fotoelektrični efekt ili fotoefekt je emisija elektrona iz m aterijala

pod djelovanjem svjetlosti. Ovu pojavu otkrio je 1887. godine Hertz1, primi-
jetivši da se preskakanje iskri između cinkovih kuglica znatno olakša ako se
jedna kuglica osvijetli ultraljubi-
častom svjetlošću. Na crtežu 12.4.
je shema uređaja za ispitivanje fo-
toefekta. Svjetlost prolazi kroz
kvarcni prozor KP u evakuirani ba-
lon i osvjetljava katodu K, koja je
napravljena od materijala koji se
ispituje. Elektroni emitirani, usli-
jed fotoefekta, prelaze pod djelo-
vanjem električnog polja na anodu
A. Kao rezultat u električnom kolu
teče struja koja se mjeri galvano-
metrom G. Napon između anode i
katode može se mijenjati pomoću
potenciometra P.

1 Heinrich Hertz (1857-1894), njemaiki fizičar, prvi je eksperimentalno dobio elektiomagnetske

valove i time potvrdio Maxwellovu teoriju.

• 281
 Na crtežu 12.5. prikazana je krivulja koja pokazuje ovisnost fotostruje
o naponu između clektroda U, pri konstantnom svjetlosnom fluksu <1>. Iz te
krivulje se vidi da pri nekom velikom naponu, fotostruja postaje zasićena.
Struja zasićenja se postiže kada svi elektroni koje emitira katoda dospijevaju
na anodu. Jačina struje zasićenja određuje se prema broju elektrona koje
emitira katoda u jedinici vremena pod djelovanjem svjetlosti. Za U= 0, fo-
tostmja ne iščezava. To služi kao dokaz da elektroni napuštaju katodu sa btzinom
različitom od nule. Da bi fotostruja bila jeđnaka nuli, potrebno je đovesti
napon kočenja Ut Pri takvom naponu ni jedan od elektrona čak ni oni najbrži
sa brzinom vm ne dospijevaju na anodu. Pri ovome možemo pisati da je:

(12.5.)

gdje je m-masa elektrona, a e-naboj elektrona. Na ovaj način, ako se izmjeri

napon kočenja Uk može se odrediti maksimalna vrijednost brzine fotoelek-
trona. Ako je spektralni sastav svjetlosti koja pada na katodu konstantan,
jačina struje zasićenja proporcionalna je svjetlosnom fluksu O:
( 12.6.)
gdje je koeficijent proporcionalnosti.
Eksperiment pokazuje da napon kočenja Ut ne ovisi o veličini svjetlosnog
fluksa nego o frekvenciji. Sa crteža 12.6. se vidi da u slučaju da se katoda
obasja monokromatskom svjetlošću, napon kočenja se mijenja sa frekvencijom
svjetlosti co po lineamom zakonu:
Uk=a(0 —q>, (12.7.)
gdje su a i q> konstante.

u -i/j, - U a -U a u
Crtež 12.5. Crtež 12.6.

282
 Pomnožimo (12.7.) sa e i uvrstimo u relaciju (12.5.), dobit ćemo:

e Uk = ^ m v 2m = e(cm-q>). (12.8.)
Iz posljednje relacije slijedi: elektroni mogu napustiti katodu pod djelo-
vanjem svjetlosti kada je ispunjen uvjet:
aco ž (p (12.9.)
m
co >co0 = x .
a
Za valnu dužinu dobiva se odgovarajući uvjet.

X> X0 = ^ . ( 12.10.)
Frekvencija co0ili valna dužina naziva se crvena granica fotoefekta.
To je granična frekvencija pri kojoj je napon kočenja jednak nuli, crtež 12.7.
Zakoni fotoefekta su u suprotnosti
sa klasičnom valnom teorijom svjetlosti.
Prema klasičnoj elektromagnetskoj teo-
riji, elektroni tvari oscilirali bi propor-
cionalno s amplitudom svjetlosnih va-
lova. Međutim, eksperiment pokazuje
da btzina elektrona ne zavisi od ampli-
tude svjetlosnih valova nego samo od
fiekvencije upadne svjetlosti.
Albert Einstein je 1905. godine po-
kazao da se zakonitosti fotoelektričnog
efekta mogu lako objasniti, ako se pret-
postavi da se svjetlost apsorbira u istim
obrocima (kvantima) he>, u kojima se
prema Plankovom zakonu emitira.
Kada se svjetlosni kvant (foton)
sudari sa elektronom koji se nalazi na
povTŠini metala ili neposredno ispod nje,
on može da prenese svoju energiju na
elektron. Elektron primi ili cjelokupnu
energiju fotona ili ne primi nikakvu. U slučaju predaje energije, foton prestaje
da postoji. Energija koju je elektron primio može da mu omogući da prođe
kroz potencijalnu barijeru, ukoliko se kreće u dobrom pravcu. Prolazeći kroz
poteneijalnu barijeru elektron gubi određenu količinu energije W, koja je

• 283
karakteristična za danu površinu i naziva se izlazni rad. Elektron koji polazi
sa nekog udaljenijeg mjesta ispod površine može da izgubi veći iznos energije,
ali maksimalna energija kojom elektron može da napusti površinu metala
ravna je energiji fotona umanjenoj za veličinu izlaznog rada. Dakle maksi-
malna kinetička energija fotoelektrona izbačenih kvantima svjetlosti jedna-
ka je:

= h c o -W . (12.11.)

Relacija (12.11.) je poznati Einsteinov zakon fotoelektričnog efekta. Lako

je vidjeti da je ovaj zakon u suglasnosti sa Millikanovim1 (Milikan) eksperi-
mentalnim rezultatima, relacija (12.8.).
Upoređivanjem jednadžbi (12.8.) i (12.11.) dobivamo da je:

h = ea = e tg a
W = etp. (12.12.)

Prema tome, iz tangensa nagibnog ugla na crtežu 12.7. može se odrediti

Planckova konstanta Ti. Vrijednost za h đobivena na ovaj način podudara se
sa rezultatima dobivenim iz spektralne raspodjele ravnotežnog toplotnog zra-
čenja i kratkovalne granice zakočnog rendgenskog zračenja. Odsječak <p, koji
pravu siječe na osi Uk daje izlazni potencijal za supstancu od koje je na-
pravljena katoda.
Einsteinova teorija također objašnjava i proporcionalnost stmje zasićenja
ix i upadnog fluksa d>, relacija (12.6.). Naime, veličina svjetlosnog fluksa
određena je brojem kvanata svjetlosti koji padaju na površinu u jedinici vre-
mena. Istovremeno, broj oslobođenih elektrona treba da bude proporcionalan
broju upadnih kvanata. Povećanje fluksa svjetlosti znači samo da, više fotona
pada na katodu u jedinici vremena, što odgovara većera broju izbačenih fo-
toelektrona, ali maksimalna energija ostaje ista je r je i energija fotona ista.
Granična frekvencija (crvena granica fotoefekta) danpg materijala je ona fre-
kvencija pri kojoj je energija fotona jednaka izlaznom radu materijala, tj.
elektron mora da primi najmanje toliku energiju da bi se oslobodio površine.
Osim vanjskog fotoefekta, kojeg smo izučavali, postoji također i unu-
trašnji fotoefelct, koji se primjećuje u dielektricima i poluvodičima.

1 Robert Andrews Millikan (1868.-1953.), amerifki fizičar. Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku
(1923.).

284
 12.3. FOTONI

Da bi se objasnila raspodjela energije u spektra ravnotežnog toplinskog

zračenja dovoljno je, kao što je pokazao Planck, pretpostaviti da se svjetlost
emitira sarao u kvantima ftto. Da bi se objasnio fotoefekt dovoljno je pret-
postaviti da se svjetlost apsorbira u istim takvim kvantima. Međutim, Einstein
je išao dalje. On je pretpostavio da se svjetlost i rasprostire u obliku diskretnih
čestica, prvobitno nazvanih svjetlosni kvanti, a kasnije su te čestice dobile
naziv fotoni. Einsteinova hipoteza potvrđena je nizom eksperimenata. Foton
treba shvatiti kao česticu u kojoj je koncentrirana energija elektromagnetskog
polja, tj. česticu čija je energija jednaka:

E (12.13.)

Energija fotona, zavisi samo od valne dužine, odnosno frekvencije elek-

tromagnetskog zračenja. Foton valne dužine X = 550 nm ima energiju E -
2,23 eV, dok energija fotona X-zraka leži u intervalu od 15 eV (X = 80 nm)
do približno 100 MeV (X = 10'14 m). Suglasno teoriji relativnosti, čestici s
energijom E odgovara masa, m = Elć1. Odavde se dobije da je masa fotona
jednaka:
ftd)
(12.14.)
c2 ’
S druge strane, ako u izraz za relativističku masu (10.43.) uvrstimo, za
brzinu fotona brzinu svjetlosti, tj. v = c, nazivnik će biti jednak nuli. Istovre-
meno je, kao što se vidi iz (12.14.) masa fotona konačna. Ovo je moguće
jedino u slučaju da je masa mirovanja m„, jednaka nuli, tj.:
0% _ o
v
c2T-
Znači, fbton je čestica koja se bitno razlikuje od čestica kao što su
elektron, proton i neutron, koji imaju masu mirovanja različitu od nule i koji
se mogu nalaziti u stanju mirovanja. Foton nem a mase m lrovanja i može
da postoji samo kad se kreće brzinom prostiranja svjetlosti.
Uvrštavanjem m0 = 0 u formulu (10.56.) dobiva s e E = cp. Odavde slijedi
da foton ima impuls:
E__ ftco _ 2rth
(1 2 .1 5 .)
^ c c X

• 285
 Uzimajući u obzir da je 2nfk jednako valnom broju k, tj. modulu valnog
vektora k , impuls fotona može se pisati u obliku vektora:

p = hk (12.16.)
Iz postojanja impulsa fotona slijedi da svjetlost, koja pada na bilo koje
tijelo, mora da vrši pritisak na to tijelo, koji je jednak impulsu koji fotoni
predaju jedinici površine u jeđinici vremena.
Razmotrili smo niz pojava, u kojima se svjetlost ponaša kao struja čestica
(fotona). Međutim, ne treba zaboraviti da se pojave kao što su interferencija
i difrakcija svjetiosti, mogu objasniti samo na osnovu valnih pretpostavki.
Svjetlost iskazuje korpuskularno-valni dualizam: u nekim pojavama
pokazuje se njena valna priroda i ona se pohaša kao elektromagnetski val, a
u drugim pojavama, pokazuje se korpuskulama priroda svjetlosti i ona se
ponaša kao tok fotona. Dualizam je karakterističan ne samo za svjetlosne
čestice, već i za ostale čestice materije (elektrone, protone, neutrone, itd.) o
čemu će biti govora kasnije.
Da bismo objasnili vezu između valne i korpuskulame slike, posmatrat
ćemo osvjetljenost neke površine. Prema valnoj teoriji osvjetljenost u nekoj
točki površine proporcionalna je kvadratu amplitude svjetlosnog vala. Prema
korpuskulamoj teoriji, osvjetljenost je proporcionalna gustoći fluksa fotona.
Znači, između kvadrata amplitude svjetlosnog vala i gustoće fluksa fotona
postoji direktna proporcionalnost. Nosilac energije i impulsa je foton. Kvadrat
amplitude vala određuje vjerojatnost da foton padne u danu točku površine.
Vjerojatnost dP da foton bude nađen unutar zapremine dV, koja u sebi sađrži
posmatranu točku, određena je izrazom:

dP = v i 2<*V, (W.17.)
gdje je x koeficijent proporcionalnosti, A amplituda svjetlosnog vala. Veličina:

— = %A2 (12.18.)
dV K ’
naziva se gnstoća vjerojatnosti nalaženja fotona unutar zapremine dV.

12.4. COMPTONOV EFEKT

I pored uspješnog Einsteinovog objašnjenja fotoefekta, veliki broj fizičara
je smatrao da fotoni nisu fizička realnost. Točnije, i dalje se sumnjalo u
korpuskulamost fotona, u njihovu indiviđualnost u prostora. Eksperiment ko-
jeg je izveo A. Compton (Kompton) 1923. godine jasno je istakao korpusku-

286
 lame osobine svjetlosti, nazvan je Comptonov efekt. Compton je istražujući
raspršenje rendgenskib zraka na raznim supstancama (litij, berilij, grafit) pri-
mijetio da se rasprSene zrake, sastoje od dvije komponente: jedna sa nepromi-
jenjenom valnom dužinom X, i druga čija je valna dužina X' veća od valne
dužine upadnog zračenja. Shema Comptonovog eksperimenta je na crtežu 12.8.
Uzak snop monokromatskog rendgenskog zračenja pada na supstancu
koja ga raspršuje. Spektralni sastav raspršenog zračenja ispituje se pomoću
rendgenskog spektrografe sastavljenog od kristala i ionizacione komore. Ek-
sperimentalno je pokazana slijedeća ovisnost:

AX = Xo(l - cos0), (12.19.)

gdje je AX = X' - X, 0 ugao koji obrazuje smjer raspršenog zračenja i smjer
prvobitnog snopa, X„ je Comptonova valna dužina koja za elektrone ima
vrijednost:

X0= 2,42,lO'12m. (12.20.)

Comptonov efekt može se objasniti, ako se raspršenje posmatra kao
proces elastičnog sudara rendgenskih fotona s praktično slobodnim elektroni-

ma. Slobodnim, se mogu smatrati elektroni koji su najslabije vezani za atom,

čija je energija vezanja znatno manja od eneigije koju foton može da preda
elektronu prilikom sudara.
Suština eksperimenta sastoji se u slijedećem: neka na elektron, koji se
nalazi u stanju mirovanja, pada foton energije hm, i impulsa h k . Energija
elektrona do sudara iznosi m^c1 (m0 masa mirovanja), impuls je jednak nuli.
Poslije sudara elektron će imati energiju mc2 i impuls m v , a energija i impuls

287
fotona će se također promijeniti i iznosit će fico’ i h k '. Iz zakona o očuvanju
impulsa (količine kretanja) i očuvanja energije slijede dvije relacije:
h k = m v + hk'
( 12.21.)
ha+ m ^c2 =h<o'+mc2.
Dijeljenjem druge jednadžbe sa c i kvadriranjem, ona se može dovesti
u oblik:
(m c f = + ( h k f + ( h k f - 2(hk)(hk') + 2m<fh(k - k'). (12.22.)
Iz crteža 12.8. slijedi da je:
( m v f = ( h k f + ( h k f - 2(hk)(hk')cos9. (12.23.)
Oduzimanjem jednadžbe (12.23.) od (12.22.) dobiva se:
m\(p- - v2) = m 2<p-- 2h2kk’(l —cos&) + 2m(f h ( k —k r). (12.24.)
Uzimajući u obzir relaciju (10.43.) lako možemo pokazati da je
m2(<P - v2) = m 2<P. Zamijenimo ovo u gomju jednadžbu, dobivamo:
m(f ( k - k r) = hkk'( 1 - cos0). (12.25.)
Pomnožimo relaciju (12.25.) s 2rt i podijelimo s k k 'm f, dobivamo:
2 ji 2it ,
= ----- (l-c o sG ). (12.26.)
k k mf

Pošto je — = X i — = X' , dobivamo formulu:

k k'
AX = X '- X = — (1-cosG) . (12.27.)

koja se podudara sa empirijskom formulom (12.19.). Uvrštavanjem brojčanih

vrijednosti h, m0 i c dobiva se vrijednost za konstantu X f
Xo = 2,4210-,2m
što je u dobrom slaganju sa eksperimentalnim rezultatima (12.20.).

288
 13. BOHROVA TEORIJA ATOMA

13.1. ZAKONITOSTI ATOMSKIH SPEKTARA

Užarena čvrsta tijela emitiraju svjetlost s kontinuirano raspodijeljenim
valnim dužinama. Od temperature užarenog tijela zavisi koji je dio spektra
najintenzivniji, ali intenzitet svjetlosti opada prema manjim i većim valnim
dužinama. Nasuprot ovome kontinuiranom spektru čvrstih tijela, opaža se kod
plinova i p ara diskretne linije koje su karakteristične za pojedini kemijsld
element. Ćitav spektar se sastoji od niza oštro određenih linija. Lako je vidjeti
da linijski spektar potiče od atoma. Električno pražnjenje u cijevi niskog
pritiska pobuđuje uvijek veliki broj atoma na emisiju svjetlosti. Linijski spektar
možemo proučavati na emisionom ili apsorpcionom spektru. Pusti li se “bijela
svjetlost” (svjetlost složenog spektra, npr. sunčev spektar) kroz neke pare ili
gas, opaža se u dobivenom spektru da su neke linije ugašene. “Tamne linije”
stoje točno gdje bi ležale emisione linije. Gas dakle apsorbira svjetlost onih
valnih dužina koje bi inače emitirao. Emisioni spektar slaže se potpuno sa
apsorpcionim spektrom. Ova određenost u spektrima kemijskih elemenata,
jedan je od osnovnih zakona atomske fizike.
Spektar atoma vodika kao najjednostavnijeg atoma, pruža najbolje mo-
gućnosti za analizu strukture atoma na osnovu njihovog spektra. Kad se kroz
Geisslerovu (Gajsler) cijev s vodikom propusti električna struja, ona emitira
svjetlost koja upada u spektralni aparat i dobiva se linijski spektar sa velikim
brojem linija, preko kojih je supeiponirana serija linija poredanih karakte-
rističnim redom. Ova pojava se objašnjava činjenicom da je vodik normalno
u molekulskom stanju i da je pri prolasku električne struje jedan broj molekula
razdvojen na atome odnosno ione. Povećanjem intenziteta struje kroz cijev,
serija linija u spektm sve više dolazi do izražaja dok se mnoštvo linija gubi.
To znači da se pri povećanju struje sve veći broj molekula razlaže, pa se
dobiva pretežno spektar vodika u atomskom stanju.
Prvi je švajcarski fizičar Balmer 1885. godine otkrio da se vodikov spek-
tar može prikazati jednostavnom matematskom formulom. Njemu su tada bile
poznate četiri vidljive vodikove linije sa njihovim valnim dužinama.

289
 H. H, Hs

Osim navedenih linija, koje su u vidljivom dijelu spektra, u ultraljubičas-

tom dijelu pojavljuje se mnogo linija koje su sve bliže jedna drugoj i završavaju
se sa H„ = 365 nm.
Balmerova formula daje zakon po kojem se može izračunati valna dužina
svake linije ove serije:

r l *» = 3,4,5,... (13.1.)
% U m2)
gdje je R Rydbergova (Ridberg) konstanta i iznosi:

R = 1,097-10’ m"1. (13.2.)

Usavršavanjem spektrografskih aparata pronađene su i druge serije u
infracrvenom i ultraljubičastom đijelu spektra vodika. Njihove valne đužine
računaju se prema jednostavnom zakonu:

(13.3.)

gdje je n = 1, 2, 3, 4, 5 a m = n+1, n+2, ..., ođnosno:

• n - 1, Lymanova (Lajmanova) serija, ultraljubičasto podmčje, m = 2,3,...
• n = 2, Balmerova (Balmer) serija, vidljivo područje, m = 3, 4, 5,...
. n = 3, Paschenova (Pašen) serija, infracrveno područje, m = 4 ,5 ,6 ,...
. n = 4, Brackettova (Breket) serija, infracrveno područje, m = 5, 6,...
. n = 5, Pfundova (Pfund) serija, infracrveno područje, m = 6, 7, 8,...
Teoretski m -> « , te svaka serija ima beskonačno linija, ali za veće m,
linije su tako blizu da se više ne mogu razlučiti.

290
 13.2. RUTHERFORDOV MODEL ATOMA
Dimenzije atoma su izračunate još u 19. vijeku pomoću kinetičke teorije
plinova. Određeno je da polumjer atoma iznosi oko 10'10 m. Prvi model koji
je razradio J. J. Thomson1(1904.) bio je tzv. statički model atom a. Međutim,
ovaj model nije mogao objasniti spektre zračenja i vrlo bizo je odbačen.
Da bi se ispitala struktura atoma i raspodjela negativnog i pozitivnog
naboja u atomu, Emest Rutherford (Raderford)2 i njegovi suradnici bombardi-
rali su (1911.) metalne folije alfa česticama i posmatrali promjenu njihovog
smjera pri prolazu kroz foliju.

Alfa čestice su, pozitivno naelektrizirane (+2e) i izlaze iz nekih radioak-

tivnih elemenata. To su ustvari jezgra helija 2He4, imaju relativno veliku masu
i kinedčku energiju i zbog toga, mogu poslužiti kao projektili za ispitivanje
strukture atoma.
Pri prolazu kroz supstancu al& čestice se otklanjaju od prvobitnog smjera
kretanja za različite uglove 6. Raspršene čestice udaraju u zaklon pokriven
cinkovim sulfidom gdje izazivaju scintilacije (svijetljenja) koje se posmatraju
mikroskopom. Sve je smješteno u evakuirani balon, da bi se smanjilo sudaranje
alfa čestice sa molekulama zraka.
Mjerenja su pokazala da veliki broj alfa čestica prolazi kroz tanki metalni
listić (foliju) kao da je prazan prostor, na te alfa čestice metalni listić ne
djeluje, kao da ga i nema. Jedan dio se alfa čestica rasprši, neke za velike
kutove. Analizirajući rezultate eksperimenta Rutherford je došao do zaključka,
da tako veliko skretanje alfa čestica moguće je samo u tom slučaju ako se

1 J. J. Thomson (1856.-1940.), engleski fizičar. Proučavao vođenje elektriciteta kroz plinove,

otkrio elektron 1897. Dobitnik Nobelove nagrade 1906.
2 Emest Rutherford (1871.-1937.), dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1908.

291
 unutar atoma nalazi jako električno polje, formirano nabojem vezanim za
veliku masu i koncentrirano u maloj zapremini. Na osnovu ovoga Rutherford
je predložio model atoma sa jezgrom, tzv. nuklearni model. Prema ovom
modelu, atom predstavlja sistem naboja u čijem se centru nalazi teško pozi-
tivno jezgro sa nabojem Ze veličine 10'H m a oko jezgra kruži Z elektrona
na udaljenosti 10'10m.
Nukleami model je mogao objasniti raspršenje alfa čestica, jer je jezgro
104 puta manje od atoma a u njemu je koncentrirana sva masa atoma (masu
elektrona možemo zanemariti u uspoređbi s masom jezgre), tako da je veliki
dio atoma upravo prazan prostor.
Međutim, nukleami model ne objašnjava atomske spektre i nalazi se u
suprotnosti sa zakonima klasične mehanike i elektrodinamike. Ovakav model
ne daje stabilnost atoma. Elektroni koji se kreću oko jezgra po zatvorenim
putanjama, kreću se ubrzano. Po zakonima klasične elektrodinamike, naboj
koji se kreće ubrzano emitira elektromagnetske valove. Stoga bi elektroni u
atomu morali neprestano emitirati elektromagnetske valove, time gubiti ener-
giju, tako da elektron na kraju mora da padne na jezgro. Smanjivanjem po-
lumjera putanje rasla bi frekvencija emitiranja zračenja, frekvencija bi se dakle
kontinuirano mijenjala, te bi atom, po klasičnoj teoriji emitirao kontinuirane
spektre, a ne linijske, kako pokazuju eksperimenti. Prema tome klasična fizika
ne može objasniti stabilnost atoma ni atomske spektre.

13.3. BOHROVI POSTULATI

Neils Bohr1 (Nils Bor) je 1913. đopunio Rutherfordov model atoma sa
dva postulata, i na taj način uspio objasniti strukturu elektronskog orrfotača i
procesa emisije i apsorpcije svjetlosti.
Prvi Bohrov postulat. Od beskonačno mnogo elektronskih orbita (pu-
tanja), mogućih s gledišta klasične m ehanike, javljaju se u stvarnosti
samo neke diskretne orbite, koje zadovoijavaju određene kvantne uslove.
Elektron, koji se nalazi na jednoj od tih orbita, bez obzira na to što se
kreće s ubrzanjem , ne em itira elektromagnetske valove.
Drugi Bohrov postulat. Zračenje se em itira ili apsorbira u obliku svjet-
losnog kvanta energije Acd p ri prijelazu elektrona iz jednog stacionarnog
(stabilnog) stanja u drugo. Veličina svjetlosnog kvanta jednaka je razlici

I Niels Bohr (1885.-1962.), danski fizičar, dobitnik Nobelove nagrade (1922) za model atoma
vodika.

292
energije onih stacionarnih stanja, između kojih se dešava kvantni skok
elektrona:
h(o = Em-
n En.
n (13.4.)
Frekvencija emitirane svjetlosti iznosi:

(13.5.)

Stacionarno stanje je takvo stanje p ri kojem atom ne zrači nikakvu

energiju, m ada se elektron kreće ubrzano.
Neobičnost Bohrovih postulata sastoji se u zabrani zračenja u stacionar-
nom stanju iako se elektroni kreću ubrzano. Takvo shvaćanje se protivi klasič-
noj nauci o elektromagnetizmu, odnosno zračenju elektromagnetskih valova.

13.4. FR A N C K -H E R T Z O V E K S P E R JM E N T

Franck1 i Hertz (Frank i Herc) su 1914. uspjeli eksperimentalno potvrditi

postojanje određenih energetskih nivoa u atomu i opravdanost Bohrove teorije.
Osnovni dio njihovog uređaja je trioda napunjena razrijeđenim živinim para-
ma, crtež 13.3. Iz užarene katode izlijeću elekhoni i ubrzavaju se prema anodi.
Potencijal rešetke je nešto malo pozitivniji (oko 0,5 V) od potencijala anode,
te će se elektroni, koji imaju energiju manju od oko 0,5 eV, zaustaviti na
rešetki, dok će se ostali elektroni veće energije skupiti na anodi.
Mijenjanjem anodnog napona i mjerenjem anodne struje može se snimiti
karakteristika ove triode (/-(/), crtež 13.4. Kada napon raste od nule do 4,9 V,
anodna struja raste jer elektroni stižu na anodu. Kad je napon oko 4,9 V,
anodna struja pada (a struja rešetke raste). Povećanjem napona ponovo raste
struja, dok ne dostigne 9,8 V gdje se ponovo javlja maksimum anodne struje.
Ovaj eksperiment možemo objasniti ako pretpostavimo da su energetski
nivoi elektrona u atomu žive kvantizirani. Kada je napon manji od 4,9 V,
elektroni u cijevi nemaju dovoljnu energiju da pobude atome žive, već se
samo elastično sudaraju s atomima žive i zbog male mase, praktično im ne
predaju energiju. Struja u cijevi raste jer elektroni dospijevaju na anodu. Čim
je energija elektrona dostigla vrijednost 4,9 eV, elektron ima dovoljnu energiju
da pobudi atom žive. U takvom neelastičnom sudaru elektron izgubi energiju

1 James Franck (1882-1964) i GustavHertz (1887-1975), njemački fizičari koji su pođijelili Nobe-
lovu nagradu za fiziku (1925) za eksperimentalne radove koji se odnose na sudare elektrona i
atoma.

293
i umjesto na anodu đospijeva na rešetku. Zbog toga anodna struja pada, a
struja rešetke raste. Rešetka zbog svog pozitivnog prednapona privlači elek-
trone, koji su u sudaru u blizini rešetke izgubili svu kinetičku energiju.
Kada povećamo napon, elektroni ranije postižu energiju za neelastičan
sudar, koji se dešava prije rešetke, u prostoru između katode i rešetke, bliže
katodi, te elektron nakon sudara dok dođe do rešetke, ponovo dobije dovoljnu
energiju da prođe kroz nju. To je razlog da struja raste kada je napon veći
od 4,9 V. Kada napon dostigne vrijednost 2x4,9 V, elektron je sposoban da
izvrši dva neelastična sudara, jedan ispred, a drugi blizu rešetke. Ovaj efekt
se ponavlja svakih 4,9 V, crtež 13.4. Iz ovog eksperimenta može se zaključiti
da atom žive iz osnovnog stanja može preći u pobuđeno stanje primivši samo
određeni kvant energije. Atomi koji su primili kvant energije prelaze u*pobu-
đeno stanje, iz kojeg se poslije veoma kratkog vremena vraćaju (»lO'8 s) u
osnovno stanje, emitirajući kvant svjetlosti energije tko.
Za živu, energija od 4,9 eV je karakteristična i odgovara valnoj dužini
zračenja od:
_ 2iihc_ ^ 250nm . (13 6 )
4,9 eV
Poznato je da živine pare emituaju svjetlost pri tom procesu. Valna
dužina, izmjerena spektralnim aparatom je, X = 253,7 nm, što je u dobrom
slaganju sa vrijednošću izračunatom pomoću relacije (13.6.).

294
 13.5. ELEMENTARNA (BOHROVA) TEORIJA
VODIKOVOG ATOMA
Prema prvom Bohrovom postulatu dozvoljene su samo one orbite (kvan-
tni uvjet) za koje važi da je moment količine kretanja elektrona jednak cjelo-
brojnom višekratniku Planckove konstante h. Broj n je prirodan broj i naziva
se glavni kvantni broj:
m,vr = nh; n= 1 ,2 ,3 ,... (13.7.)
m, - masa elektrona, v - bizina i r - polumjer orbite.
Tako je Bohr izrazom (13.7.) kvantizirao kretanje elektrona u elektron-
skom omotaču atoma. Uzevši u obzir da Coulombova (Kulonova) sila između
protona i elektrona, uzrokuje centripetalnu sihi potrebnu za kretanje po kruž-
nici, mogu se odrediti polumjeri stacionamih oibita, brzine i energije elektrona
na tim kružnicama. Da bi elektron kružio po «-toj orbiti mora biti zadovoljen
uvjet stabilnosti, tj. centripetalna sila Fc jednaka je Coulombovoj sili:

H r). - 1 _ " .
4its0 r
gdje je Z -redni broj, e-n ab o j elektrona i = 8,854-10'12 C2/Nm2, dielektrična
konstanta vakuuma.
Prema tome, uvjet stabilnosti glasi:
m,v 1 Ze1
(13.8.)
r 4ice0 r
Eliminacijom v iz jednadžbe (13.7.) i (13.8.) dobivamo da polumjer elek-
tronskih orbita može da ima samo diskretne vrijednosti:

m.
Za prvu oibitu vodikovog atoma (Z = 1, n = 1) dobiva se:
4jtenft2 = 0,053nm . (13.10.)
r, = -
m.e
Iz (13.8.) i (13.9.) može se izračunati brzina elektrona u n-toj orbiti:
e?Z 1 (13.11.)
4trevh n
Za osnovno stanje vodikovog atome v, » c/137.
Ukupna energija elektrona sastoji se od kinetičke i potencijalne energije:
E = Ek + Ep. (13.12.)

295
 Kinetička energija može se dobiti ako jednadžbu (13.8.) pomnožimo s r!2:
m,v2 _ 1__ Z£_
(13.13.)
2 4 ji60 2r
Da bismo dobili potencijalnu energiju elektrona u električnom polju jez-
gra, treba riješiti integral:
1 Ze2
E = jF ( r ) d r = J4 1 „
jte
Z e^
r1 4 jce0 r
+C. (13.14.)

Obično se uzima da je osnovni nivo Ep = 0, kada r-»«>. Odavde slijedi

da je konstanta C=0. Konačno, potencijalna energija elektrona u atomu je
negativna. Znak minus znači da je elektron u polju jezgra, elektron s pozi-
tivnom potencijalnom energijom, je slobodan elektron.
Znači potencijalna energija jednaka je:
1 Ze2
1 ** (13.15.)
Ep 4 jie0 r
Ukupna energija elektrona jednaka je:
1Ze2 1 Ze2 1 Ze2
E= (13.16.)
4 jie0 2r 4 jte0 r 4 jce0 2r
Uzevši u obzir relaciju (13.9.) dobivamo da je ukupna energija elektrona
u n-toj orbiti jednaka:
1 Z 2e'm
E = - -s-f; n =\ X — (13.17.)
(4 jce0)2 2 h2n2
Vidimo da je ukupna energija negativna i mijenja se sa 1/n2. Energija 1
osnovnog stanja za vodikov atom iznosi: '

E , = —. ^5- 5 -7 = -2,17-10_I,J = -13,6 eV . (13.18.)

32 jc2epl1
Energija E t, je energija koju je potrebno uložiti da bi se elektron oslobodio
iz atoma, tj. da bi se atom vodika ionizirao i često se naziva energija ioni-
zacije.
Energiju prvog pobuđenog stanja dobivamo za n = 2, drugog za n = 3, itd.:

£ 2 = —3,4eV; £ 3 = -1,5 eV; £ 4=-0,85 eV; Es = - 0 ,5 4 eV. (13.19.)

1 Energija elektrona u energetskim stanjima obično se izražava u eV. Rad potieban da se elektron
ili neka dtuga čestica s jedmičnim nabojem. pomjeri između točaka čija je potencijalna razlika
IV, zove se elektronvolt (eV): leV = l,6-10'*9CxlV = 1,6-10'I9J.

296
 Pošto svakoj stacionamoj orbiti odgovara određena energija elektrona,
često se umjesto orbita, govori o dozvoljenim elektronskim nivoima elek-
trona u atomu.
Shema energetskih nivoa određenih relacijom (13.17.) prikazana je na
crtežu 13.5. Pri prijelazu vodikovog atoma iz stanja m u stanje n emitira se
kvant, prema (13.5.):
m,e
fia> = E, - E = - (13.20.)
{4m J2h2
Valna dužina emitirane svjetlosti iznosi:
m,e
(13.21.)
X (4n€0) 4nch3
Na ovaj način došli smo do formule za zakonitost atomskih spektara
(13.3.) iz koje možemo izračunati Ryđbergovu konstantu.

OeV
-0,54 eV
-fi;85 eV
-131 eV

-3,39 eV

Lymanova serija

Crtež 13.5.

297
 Uvrstivši u izraz (13.21.) vrijeđnosti konstanti đobiva se vrijednost za
Rydbergovu konstantu koja se izuzetno dobro slaže sa eksperimentalnom vri-
jednošću:
R = — ^ — = 1,097 107m -'. (13.22.)
(47tft) C£q
Na osnovu Bohrove teorije moguće je objasniti optičke spektre vodika.
Očito da Lymanovu seriju predstavlja grupa linija koju elektroni emitiraju
vTaćajući se u osnovno stanje (n = 1), Balmerova, grupu linija koju emitiraju
elektroni vraćajući se sa nekog višeg stanja, ali tako da se zaustave na drugoj
orbiti (n - 2), itd. Shema kvantnih prijelaza za atom vodika dana je na crtežu
13.6. Možemo zaključiti da su diskretne linije atomskog spektra vodika po-
sljedica kvantnih prijelaza elektrona između diskretnih nivoa energije u atomu.
Cijeli brojevi n i m u empirijskoj relaciji (13.3.) i teorijskoj formuli (13.21.),
od kojih zavisi valna dužina zračenja, predstavljaju glavne kvantne brojeve,
koji određuju nivoe energije elektrona u atomu.
Slaganje eksperimentalnih rezultata sa Bohrovom teorijom za vodik je
više nego zadovoljavajuće. Međutim, teorija nailazi na nepremostive prepreke
kada je trebalo da se primijeni na složene sisteme (atomi sa dva ili više
elektrona). Bohrova teorija također nije omogućavala da se odredi intenzitet
spektralnih linija, da se objasni cijepanje ovih linija u vanjskom električnom,
odnosno magnetskom polju (Zeemanov efekt).
Bohrov model atoma vodika je odigrao ogromnu ulogu u razvoju suvre-
mene fizike. Zahvaljujući njemu po prvi put je shvaćeno da postoji principi-
jelna razlika između atoma (i dmgih kvantnih sistema) i makroskopskih tijela,
pa se prema tome ni zakoni klasične fizike ne mogu primijeniti, pri objaš-
njavanju unutar atomskih procesa. Danas je jasno da nedostaci Bohroverteorije
vodikovog atoma, leže upravo u njenom poluklasičnom, odnosno polukvant-
nom karakteru. Bohr je pored kvantnih koncepcija uveo i neke klasične pre-
dodžbe kao npr. pojam elektronske orbite, za koju se kasnije pokazalo da je
neprimjenjiva za atom. Možemo na kraju zaključiti da je Bohrova teorija koja
se oslanja na klasičnu fiziku samo prelazna etapa na putu izgradnje dosljedne
teorije atomskih pojava.

298
 13.6. KARAKTERISTIČNI SPEKTAR RENDGENSKOG
ZRAČENJA
Kao što je rečeno pored kontinuiranog spektra rendgenskog zračenja,
javlja se i linijski spektar koji ovisi o vrsti materijaia od kojeg je napravljena
anoda (antikatoda).
Karakteristični linijski spektar nastaje kada upadni elektron izbaci jedan
od elektrona iz atoma i tako napravi prazninu u jednoj od unutrašnjih Ijuski
atoma.
Ako upadni elektron izbije jedan elektron iz K-ljuske volflamovog atoma,
nastat će prazmna u toj ljusci. Pntom energija upadnog elektrona mora biti
dovoljno velikajerje taj elektron vezan za jezgm energijom od oko 70 keV-a.
U vrlo kiatkom vremenu (oko 10-8 s) jedan elektron iz gomjih ljuski (npr. L
ljuske) popunit će tu prazninu i pri tome emitirati foton energije:

tus>=EL- E K, (13.23.)
gdje su El i E k energetski nivoi L i K ljuske.

n
oo

Praznina u L Ijuski koja je nastala odlaskom tog elektrona, popunit će

se elektronom iz slijedeće ljuske itd. Tako ćemo dobiti liniju K u karakte-
rističnom rendgenskom spektru, to je linija s najmanjom frekvencijom koja
odgovara prijelazu elektrona na unutrašnju orbitu K. Na crtežu 13.6. prikazan
je spektar zračenja rendgenske cijevi s anodom od volframa. Na kontinuirani
zakočni spektar superponirane su dvije linije Ka i Kp. Prva nastaje pri prijelazu

• 299
elektrona iz druge na prvu orbitu, dok K$ nastaje pri prijelazu iz treće u prvu
orbitu.
Shema kvantnih prijelaza rendgenskog zračenja dana je na crtežu 13.6.
U principu nema razlike između optičkog linijskog spektra vodika i spektra
težih atoma. Linije odgovaraju uvijek prijelazima elektrona s udaljenih na
bliže ljuske. Pri prijelazu na K ljusku dobivamo za vodik Lymannovu seriju
u ultraljubičastom području, dok za teže atome, zbog većeg naboja jezgre,
energije fotona su veće, valne dužine manje, te se tako dobiva K serija rendgen-
skog zračenja.
Unutrašnji elektroni svojim negativnim nabojem zaklanjaju naboj jezgra,
te se rezultati Bohrovog modela atoma vodika ne mogu primijeniti na ostale
atome. Jedino za K seriju đosta dobro vrijedi formula slična onoj za vodik:

I .( z -,) ■ * ( ,- £ ). (13.24.)

Ovo je tzv. Moseleyev (Mozli) zakon, gdje je Z redni broj elementa, a

n = 2, 3,...
 14. KVANTNOMEHANIČKI MODEL ATOMA

14.1. VALNA PRIRODA ČESTICA.

DE BROGLIEVA RELACIJA
Pošto je dokazano da su elektromagnetski valovi dualističke prirode, pred
fizičare dvadesetih godina prošlog stoljeća postavljeno je pitanje: da li je
dualizam osobina samo svjetlosti ili je to univerzalna osobina supstance.
Francuski fizičar Luis de Broglie' (Luj de Brolj) postavio je 1924. godine
hipotezu da dualizam nije osobina samo optičkih pojava nego ima univerzalni
karakter. Čestice tvari (elektron, neutron, proton itd.), pored korpusku-
larnih osobina imaju i valne osobine. Kao što smo već pokazali, foton ima
energiju:
E=hm = h \ (14.1.)
i impuls:
h
P (14.2.)
X'
Odavde dobivamo da valna dužina fotona iznosi:
2nh _h_
(14.3.)
P P
De Broglie je predložio da čestice supstance, koje su smatrane isključivo
korpuskulama (elektron, proton, neutron) imaju valne osobine kao sastavni
dio svoje prirode. Valna dužina ovih valova po analogiji sa valnom dužinom
fotona (14.3.) jednaka je:
h_
X (14.4.)
mv
De Broglieva relacija (14.4.) o dualističkoj prirodi materije poslužila je
kao osnova suvremene valne (talasne) ili kvantne mehanike.

1 Louis Victor de Broglie, francuski fizičar, osnivač valne mehanike, dobitnik Nobelove nagrade
(1929.).

301
 Zašto valne osobine čestica supstance nisu uočljive kao valne osobine
svjetlosti (difrakcija, interferencija), možemo vidjeti na slijedećem primjeni.
Posmatrajmo česticu m asem = 10‘8kg, bnrine v = 103 m/s. Prema relaciji
(14.4.) dobivamo za De Broglievu valnu dužinu X = 6,6 10'29 m, što je izuzetno
mala veličina, praktično nemjerljiva. Da bi detektirali valove ovako kratke
valne dužine, morali bismo posjedovati spektralni difrakcioni aparat čija bi
optička rešetka bila reda veličine ovih valova. Jasno je da takva rešetka ne
postoji niti ju je moguće napraviti.
Prema relaciji (14.4.), mjerljive valne dužine posjeđuju samo najlakše
čestice koje se kreću najmanjim mogućim brzinama. Tako elektron čija je
kinetička energija Ek - 150 eV, ima valnu dužinu X = 10"to m. Ova veličina
je reda veličine parametra kristalne rešetke i može se lako mjeriti.
De Broglijeva hipoteza je eksperimentalno potvrđena 1927. godine. Da-
visson i Germer (Devison i Džermer) su primijetili da snop elektrona raspršen
na kristalnoj rešetlri daje difrakcionu sliku. Eksperiment se sastoji u slijede-
ćem: snop elektrona ubrzan potencijalnom razlikom U, reda veličine nekoliko
desetina kV, prolazi kroz metalnu foliju i dospijeva na fotoploču, crtež 14.1.
Elektron pri udaru u fotoploču ponaša se kao foton.
Da bismo izračunali valnu dužinu elektrona, pođimo od kinetičke energije
elektrona u električnom polju’:

(14.5.)

Odavde dobivamo brzinu, odnosno impuls elektrona:

p = mv = -JlmeU. (14.6.)
Odgovarajuća valna dužina prema De Broglieu je:
, h 1,225 , , .
■JlmeU yJU(V) ' ( 4'? )
Elektroni prilikom prolaska kroz metal ne pokazuju pojavu difuzije kao
što bi se očekivalo prema klasičnoj fizici, nego pojavu difiakcije. Valna dnžina
izračunata iz relacije (14.7.) može se eksperimentalno provjeriti analogno
difrakciji rendgensldh zraka za koje važi Braggova formula (7.40.):
2dsinQ = mX; m = 1,2,... (14.8.)
gdje je 0 - kut između upadne i difraktovane zrake, d — konstanta rešetke
(rastojanje između ravni kristalne rešetke) i m - r e d difrakcionih praga.

1 Kineti£ka energija iednaka je radu kojeg elektron izvrSi u električnotn polju, W = afVi - t'ij
gdje je e = 1.610 reC. naboj elektrona.

302
 Kasnije su izvedeni slični
eksperimenti koji su pokazali
da i ostale čestice (neutron, pro-
ton, atomi, molekule) pokazuju
dualističku prirođu.
Difrakcija čestica, objaS-
njena pomoću De Broglieve re-
lacije, smatra se eksperimental-
nom osnovom kvantne mehani-
ke.
Valna svojstva elektrona
našla su praktičnu primjenu u
elektronskom mikroskopu. Po-
znato je da granica razlučivanja
optičkih sistema ovisi o valnoj dužini. Ako je udaljenost između dvije točke
koje promatramo mikroskopom manja od polovine valne dužine svjetlosti
kojom se koristimo, uslijed difrakcije, bez obzira na uvećanje nećemo uspjeti
razlučiti te dvije točke. Moć razlučivanja mikroskopa možemo povećati samo
ako smanjimo valnu đužinu. Snop brzih elektrona dobiven pomoću elektron-
skih leća (električnih ili magnetskih polja) ponaša se kao svjetlosna zraka u
običnom mikroskopu. Obzirom da je valna đužina elektrona manja od 0,1 nm,
to je i moć razlučivanja elektronskog mikroskopa znatno veća nego običnog
mikroskopa.

14.2. SCHRČDINGEROVA JEDNADŽBA

Neposredan povod za stvaranje kvantne mehanike, bili su eksperimenti
u kojima je proučavano raspršenje elektrona i drugih mikročestica' na kris-
talima, a koji su pokazali da mikročestice pored koipuskulamih osobina (ka-
rakterističnih za obične makročestice) u nizu slučajeva ispoljavaju valne oso-
bine. Iz ovoga se može zaključiti da za opisivanje ponašanja mikročestice, ne
važe zakoni klasične mehanike. Ovdje se mora naglasiti da zakoni klasične
frzike i dalje vrijede, samo je suženo područje u kojima oni korektno opisuju
stanje mikrosvijeta.
K vantnu fiziku ne treba smatrati nečim što se ne odnosi na makroskopski
svijet. Čitava flzika je zapravo kvantna i njezini zakoni, kako ih danas 1

1 Mikročestice su elementarne čestice (elektroni, protoni, neutroni) i druge jednostavne čestice i

složene čestice obrazovane od elementarnih čestica (atomi, jezgre atoma, moiekuli, itd.).

303
 poznajemo, su najopćenitiji zakoni prirode. Klasične teorije su, feno-
menološke teorije. Takva teorija nastoji sažeto opisati eksperimentalne po-
datke u nekom ograničenom podmčju fizike. Zakoni klasične fizike su dobri
fenomenološki zakoni, ali nam oni ne kažu sve o makroskopskim tijelima.
Veoma je važno odrediti područje u kojem važe zakoni klasične me-
hanike. Vidjeli smo da je brzina svjetlosti prirodan kriterij kojim se može
zaključiti da li je promatrana pojava “relativistička” ili nije. Za male brzine
u usporedbi s brzinom svjetlosti svi relativistički zakoni prelaze u nerela-
tivističke izraze. Kriterij koji određuje u kom shičaju moramo primijeniti
kvantnu mehaniku, odnosno kada se možemo zadovoljiti klasičnom teorijom
je Planckova konstanta h. Ovaj kriterij može se formulirati na slijedeći način:
Ako u nekom fizičkom sistemu bilo koja dinamička varijabla koja
ima dimenziju djelovanja poprima num eričke vrijednosti usporedive s
Planckovom konstantom h, onda se ponašanje sisteraa m ora razm atrati
u okvirima kvantne mehanike. Ako, s druge strane svaka varijabla koja
ima dimenziju djelovanja, izmjerena u jedinicam a h, poprim a velike vri-
jednosti, onda s dovoljnom točnošću vrijede zakoni klasične mehanike.
Iz ovoga možemo zaključiti da kvantna fizika nije izoliran dio fizike koji
nema veze sa makroskopskim svijetom. Kvantnu fiziku treba shvatiti kao dio
fizike čiji su zakoni (u obliku u kojem su danas poznati) najopćenitiji zakoni
prirode, za razliku od klasične fizike koja nema univerzalnu primjenu.
Zakoni klasične fizike su dobri fenomenološki zakoni, pomoću kojih
raožemo opisati kretanje mehanizama koji su sastavljeni od poluga, opruga
itd., ako su nam poznate fizičke konstante materijala od kojeg su napravljeni
(kao gustoća, modul elastičnosti, itd.).
Međutim, klasična fizika ne daje odgovore na pitanja: zašto gustoća i
modul elastičnosti imaju baš tu vrijednost ili zašto se materijal kida pri ^đre-
đenoj vrijednosti napona? Hi, zašto je točka topljenja bakra 1356 K, zašto je
srebro provodnik, a guma izolator, itd.? Di, zašto su neki materijali izolatori
a neki poluvodiči, itd.? Klasična fizika ne daje teoriju strukture materije.
Kvantna teorija dala je odgovore na veliki broj pitanja što je rezultiralo u
naglom razvoju nauke i tehnologije XX stoljeća. Navedimo samo neke primje-
re novih tehnologija koje su se razvile na fundamentalnim osnovama kvantne
fizike: nuklearna energija, tranzistorska tehnika, laseri, kompjuteri, itd.
Austrijski fizičar Ervin Schrodinger1 (Šredinger) formulirao je 1926. val-
nu jednadžbu za valove materije. Ta jednadžba, koju danas nazivamo
Schrddingerova jednadžba, osnovna je jednadžba kvantne mehanike iI

I Erwin Schrođinger (1887.-1961.), austrijski fizičar. DobitnikNobeIovenagrađezafiadku(1933.),

jedan od osnivača valne mehanike.

304
im a istu ulogu kao i drugi Newtonov zakou u kia-
sičnoj fizici: Ona je postulat koji se ne izvodi već se
iz nje izgrađuje cijela nerelativistička kvantna me-
hanika.
Schrodingerovu jednadžbu treba smatrati za po-
laznu pretpostavku, čija se primjenljivost dokazuje
slaganjem sa eksperimentalnim činjenicama.
Stanje mikročestice opisuje se u kvantnoj me-
hanici, tzv. valnom (talasnora) funkcijom, koja se
obično označava sa grčkim slovom 'F (psi). Ona je
funkcija koordinata i vremena, i može se naći rje- Ervin Schrodinger
šavanjem jednadžbe:
*2 au/
_ -2 _ A'P + U'l' = j f c ^ - . (14.9.)
2m dt
Veličine koje ulaze u ovu jednadžbu imaju slijedeće značenje:
- valna funkcija,
i - imaginama jedinica,
tt - Planckova konstanta,
Tti masa čestice, 'P
A - Laplasov operator, A'P = — =-+— j - + —
3* vy w
U - potencijalna energija čestica.
Kao što se vidi iz jednadžbe (14.9.), oblik valne funkcije T , određen je
potencijalnom energijom U, tj. karakterom sila koje djeluju na česticu. U
općem slučaju, C/je funkcija koordinata i vremena. Ako potencijalna energija
ne ovisi o vremenu, postoje stanja u kojima se energija čestice ne mijenja s
vremenom, tj. stacionarna stanja. Valna funkcija za stacionama stanja, ukup-
ne energije E, sadrži dva faktora, od kojih jedan ovisi o vremenu a drugi o
koordinatama:
'¥ ( x ,y ,z ,t) = e ‘^ \ f ( x , y , z ) . (14.12.)

Uvrštavanjem funkcije (14.12) u (14.9) dobiva se:

------ Awe * +Ue * - * . (14.13.)

2m
-
Dijeljenjem ove jednadžbe sa zajedmčkim faktorom e -4 dobiva se
diferencijalna jednadžba:
(14.14.)
Av + T^(£
n - f / )'*, = 0
koju nazivamo Schrddingerova jednadžba za stacionarno stanje.

305
 Do Schrodingerove jednadžbe1 može se doći preko slijedećih razma-
tranja. Iz eksperimenata difrakcije mikroćestica, slijedi da paralelni snop čes-
tica ima osobine ravnih valova, koji se prostiru u smjeru kretanja čestica.
Jednadžba ravnog vala, koji se prostire u smjeru ose x, ima oblik:

(14.15.)

Prema De Broglievoj relaciji, slobodnoj čestici odgovara ravni val fre-

kvencije co = E/h i valne dužine X = liđtip. Ako u izrazu (14.15.) zamijenimo
cd i X dobivamo valnu funkciju za slobodnu česticu koja se kreće u smjeru

ose x :

v ( x ,t) = \|/Ocosl ^ ( E t ~ px) (14.16.)

Da bismo dobili Schrodingerovu jednadžbu za slobodnu česticu koja se

kreće konstantnom brzinom duž osex, diferencirajmo jednadžbu (14.16.) pox:

(14.17.)

Iz (14.16.) i (14.15.) dobivamo diferencijalnu jednadžbu drugog reda:

ftrr -p -V . (14.18.)

Pošto je ukupna energija slobodne čestice jednaka njenoj kinetičkoj

energiji, iskoristimo vezu: ■%
Ek = ^ = Ć - (14.19.)
* 2 2m
pa jednadžbu (14.18.) možemo pisati u obliku:
2mEk .
(14.20.)

Ova diferencijalna jednadžba je Schrodingerova jednadžba za slobodnu

česticu mase m, koja se kreće konstantnom brzinom duž ose x. Za česticu
koja se kreće u polju konstantne sile, koju karakterizira potencijalna energija
U, Schrodingerova jednadžba se dobiva iz jednadžbe (14.20.), uvođenjem
smjene Ek = E - U:

1 Schr&dingerovu jednadžbu ne lzvodimo, kao 5to se ne izvode ni Newtonovi aksiomi.

306
 § + ^ (£ -C /)M / = 0 . (1421.)
ox n
Jednadžba (1421.) podudara se sajednadžbom (14.14.), za slučaj kretanja
čestice duž ose x.

14.3. FIZIKALNO ZNAČENJE VALNE FUNKCIJE

U klasičnoj fizici kretanje čestice pod utjecajem sile bilo je opisano II
Newtnovim zakonom: zadavši početni položaj i brzinu, mogli smo odrediti
položaj i brzinu čestice u bilo kom trenutku vremena, odnosno ođrediti putanju.
U kvantnoj mehanici, poznavajući potencijalnu energiju, možemo iz Schrodin-
gerove jednadžbe ođrediti valnu funkciju '¥(x,y,z,t) koja nam daje vjerojamost
dw da se u određenom trenutku vremena čestica nađe u elementu volumena dV:
dw = \ ¥ { x , y , z , t f d V , (14.22.)
gdje je |'F|2 = '¥■'¥'' kvadrat apsolutne vrijednosti valne fiinkcije. Gustoća
vjerojatnosti može se pisađ u obliku:

p = ^ l = |T f = ' F . r (14.23.)
y dV 1 1
gdje je 'F* konjugirano kompleksna vrijednost1 valne funkcije 'F.
Znači, fizički smisao valne fimkcije 'F sastoji se u tome, da kvadrat
njenog mođula daje gustoću vjerojatnosti nalaženja čestice na odgovarajućem
mjestu u prostoru.
Za stacionama stanja valna funkcija ima oblik (14.12.) te važi:
-A i- i
'F-'F* = e * \j/e * vp* = (14.24.)
tako da u tom slučaju gustoća vjerojatnosti jednaka je tjnj/* i prema tome ne
ovisi o vremenu.
Iz ovoga slijedi da kvantna mehanika im a statističld karakter. Ona
ne dozvoljava određivanje položaja čestice u prostoru ili putanje po kojoj se
čestica kreće. Pomoću valne funkcije može se samo pređvidjeti s kojom vjero-
jatnošću će čestica biti primijećena u različitim točkama prostora. Značaj
Schrodingerove jednadžbe ni blizu se ne iscrpljuje u tome što se pomoću nje

1 Konjugirano komplelcsna veliiina dobiva se na taj način da se odgovarajućoj kompleksnoj veli-

čini, imaginama jedinica i zamjeni sa -i, npr. 4 ' = «'*“*((;; V " = «*’V*. Odavdc jc jasno da sc
gustoča vjerojatnosti nalaženja čestice u zadanom intervalu može izraziti podjednako sa obje
funkcije.

307
može naći vjerojatnost nalaženja čestice u različitim točkama prostora. Iz te
jednadžbe i iz uvjeta koje treba da zadovoljava valna fiinkcija, neposredno
proizlaze pravila kvantiziranja enetgije.
Valna funkcija, da bi imala fizičkog smisla treba da bude; jednoznačna,
konačna i neprekidna u cijelom definicionom području varijabli x, y, z. U
Schrodingerovu jednadžbu kao pararaetar ulazi ukupna energija E. U teoriji
diferencijalnih jeđnadžba pokazuje se da jednadžbe oblika Schrodingerove
nemaju iješenja koja zadovoljavaju ove uvjete (jednoznačnost, konačnost,
neprekidnost) za proizvoljni parametar E, nego samo za izabrane vrijeđnosti.
Te izabrane vrijeđnosti nazivaju se vlastite vrijednosti parametra E, a odgo-
varajuća tješenja jednadžbe vlastite funkcije problema.
Pored ovoga valna funkcija mora da zadovoljava uvjet:

(14.25.)

tj. valna funkcija mora biti normirana. Integral predstavlja sumu vjerojatnosti
nalaženja čestice u svim mogućim elementima zapremine, tj. vjerojatnost
nalaženja čestice u bilo kom mjestu u prostoru. Ta vjerojatnost je vjerojatnost
sigumog događaja i prema tome treba da bude jednaka jedinici.
Najvažniji zadatak kvantne mehanike je nalaženje vlastitih vrijednosti i
vlastitih funkcija čestica (ili sistema). Praktičnu primjenu pokazat ćemo na
jednostavnim primjerima.

14.4. ČESTICA U JEDNODEMENZIONALNOJ BESKO-

NAČNO DUBOKOJ POTENCIJALNOJ JAIVfl
D a bismo objasnili znaČaj Schrodingerove jednadžbe i način tješavanja,
koristit ćemo sasvim jednostavan primjer. Posmatrajmo ponašanje mikročes-
tice u beskonačno đubokoj jednodimenzionalnoj potencijalnoj jami, crtež 14.2.
Ograničimo kretanje čestice đuž ose x, u granicama x = 0 do x = /. Unutar
potencijalne jame čestica je slobodna i potencijalna energijajoj je nula. Čestica
ne može izaći iz jame je r je U(x < 0) = oo, U(x > /) = » . Ovakva potencijalna
jama ne postoji u prirodi, ali se neki problemi u nukleamoj fizici mogu
aproksimirati potencijalnom jamom, za koju Schrddingerova jednadžba ima
egzaktna iješenja. Kako funkcija y zavisi samo o jednoj koordinati x, jed-
nadžba (14.21.) može se napisati u obliku:

(14.26.)

308
 u

U=oo U=oo

0 Jt
Crtež 142 . Crtež 14.3.

Čestica ne može da dospije u područje van potencijalne jame. Prema

tome, funkcija y van granica jame je jednaka nuli. Budući da valna funkcija
treba da bude neprekidna, to u x = 0 i x = / moraju biti ispunjeni rubni uvjeti:
V (0 ) = 0
i (14.27.)
V(/) = 0 .
Unutar jame funkcija y nije identički jednaka nuli, pa jednadžba (14.26.)
zbog U = 0, poprima oblik:
</fy 2m
(14.28.)

Uvođenjem oznake, — E = <o2, dobiva se jednadžba koja je poznata iz

teorije oscilacija: ^
^ • + cd2v = 0 . (14.29.)
cbc
Rješenja takve jednadžbe, imaju oblik:
y(x) = a sin(cox + a). (14.30.)
Da bismo zadovoljili rubne uvjete (14.27.) treba izabrati konstante co i a .
Iz uvjeta xy(0) = 0 dobiva se:
vp(0) = a sina = 0 (14.31.)
odakle slijedi da je a jednako nuli. Dalje treba zadovoljiti uvjet:
\)/(/) = asincD/=0. (14.32.)

309
 Odavde slijedi da je:
( a l - i n n (n = 1,2,3.—) (14.33.)
(ti = 0 se odbacuje, jer pri tome \|/ s 0, što bi značilo nema čestice).
Iz (14.33.) slijedi, da tješenja jednadžbe (14.28.) imaju fizički smisao za
samo određene vrijednosti energije E, koje zadovoljavaju relaciju:

(14.34.)

Na ovaj način, bez dopunskih zahtjeva (kao što je to radio Bohr) dobili
smo kvantizaciju energije čestice, odnosno našli vlastite vrijednosti te energije:

E ^ ^ - n 2; n = l,2,3,... (14.35.)
2/7u
Shema energetskih nivoa prikazana je na crtežu 14.3. Procijenimo ras-
tojanje između susjednih nivoa za različite vrijednosti mase čestice m i širine
jame /. Razlika energije dva susjedna nivoa iznosi:

M ” = E^ ~ E" = ^ p ( 2 n + l^ ~ f n' (14.36.)

Uzmimo nekoliko primjera:
• Neka se molekuli gasa mase m = 10'27 kg nalaze u posudi dimenzija
/ = 10'1 m, razlika dva susjedna nivoa iznosi:
: AE,«10'39-/i (J).
Ovako gusto raspoređeni energetski nivoi mogu se smatrati neprekid-
nim energetskim spektrom energije, kvantizacija se može zanemariti.
• Posmatrajmo slobodne elektrone mase m s 10"30 kg pri istim dimenzi-
jama jam e / = 0,1 m. U tom slučaju razlika energetskih nivoa je:
AE„ ~ 10'35 • n (J) = 10'16 • n (eV).
I u ovom slučaju efekt kvantizacije možemo zanemariti.
• Međutim, sasvim drugačiji rezultat se dobiva za elektron, ako je oblast
u kojoj se kreće reda veličine promjera atoma / * 10"10 m, u tom
slučaju razlika energetskih nivoa iznosi:
A 1 0 " 17> n (J)= 102 - n (eV).
U ovom slučaju diskretnost energetskih nivoa je očigledna.
Vlastite funkcije, prema uvjetu (14.33.) bit će:
 Da bismo odredili veličinu a koristit ćemo se uvjetom normiranja, koji
za dati slučaj ima oblik: ,
c 2] s i n 2f y x l o ! r = l . ( 14.38 .)
o '
Koristeći poznate trigonometrijske relacije sin2* = (1 - cos2x)/2 možemo
riješiti integral u izrazu (14.38.):
, / / . „ rm , l
dx = ---------- sm 2— / = - .
2 4mt 1 2
Odavde slijedi da je velićina a jednaka:

(14.39.)

Na taj način vlastita funkcija ima oblik:

V ,W = - J y s i n ( y x ] n = 1,2,3,... (14.40.)

Grafici vlastitih funkcija (14.40.) dati su na crtežu (14.4a), a gustoća

vjerojatnosti nalaženja čestice na različitim mjestima unutar jame, |vy|2, na
crtežu (14.4b).
Kao što se vidi sa crtežu, čestica u stanju, npr. sa n = 2, ne može se naći
u sredini jame, jer je ista vjerojatnost da se ona nađe i lijevo i desno od
sredine jame. Ovakvo ponašanje čestice, očigledno je nespojivo sapredstavom
o oibitama (putanjama).

311
 14.5. JEDNODIMENZIONALNI HARMONIJSKI
OSCILATOR
Jednodimenzionalni hannonijski oscilator je čestica mase m koja pod
djelovanjem elastične sile, F = - kx oscilira kružnom frekvencijom ©, duž
pravca x. Potencijalna energija ove čestice je:

Zamjenom ovog izraza u relaciji (14.21.), dobivamo Schrodingerovu jed-

nadžbu za iineami harmonijski oscilator:

(14.42.)

gdje je E ukupna energija oscilatora.

Može se pokazati da ova jednađžba ima konačna, jednoznačna i nepre-
kidna iješenja samo pri slijedećim vrijednostima parametra E:

(14.43.)

Osnovno (najniže) energetsko stanje se dobija za n = 0, pa je minimalna

energija kvantnog oscilatora:

(14.44.)

Vidimo da je energija osnovnog stanja različita od nule čak i na tem-

peraturi T = 0 K.
Shema energetskih nivoa harmonijskog oscilatora dana je na crtežu 14.5.:

E t = E 0+h co
£ 2 = £ 0+2ft© (14.45.)

E„ = Eo+nfUo.
Ovaj rezultat se slaže sa Planc-
kovim zakonom zračenja apsolut-
no cmog tijela. Razlika je samo u
x tome što je prema Plancku mini-
Crtež 14.5. malna vrijednost energije jednaka

312
nuli, dok u kvantnoj mehanici osnovno stanje ima određenu energiju tual2
Postojanje ove energije potvrđeno je eksperimentalno. Proučavanje raspršenia
svjetlosti na kristalima kada temperatura teži apsolutnoj nuli pokazuje da čak
i na apsolutnoj nuli ne prestaje osciliranje atoma kao što je to pretpostavljala
klasična teorija.

14.6. HEISENBERGOVA RELACUA NEODREĐENOSTI

Razmotrimo difrakciju elektrona na dvije međusobno bliske pukotine.
Uslijed interferencije snopova koji se prostiru od dvije pukotine, difirakciona
slika neće biti identična sa difrakcionim slikama dobivenim od pukotina po-
jedinačno. Pri otvorenoj lijevoj ili desnoj pukotini dobiju se raspodjeie elek- ’t.
trona kao na crtežu 14.6.a i b. Pri prolazu kroz dvije pukotine slika ne pred-
stavlja zbir raspodjela a) i b) kao što bi bila za makroskopske čestice već se
sastoji od pruga interferencije, crtež 14.6.C.
Prema tome vjerojatnost da elektron (ili neka druga mikročestica) dospije
u pojedinačne tačke ekrana pri prolazu snopa kroz obje pukotine neće biti
jednaka sumi vjerojatnosti za slučajeve prolaska kroz svaku pukotinu poje-
dinačno. Iz ovoga slijedi zaključak koji je nespojiv sa putanjom elektrona.
Ako bi se elektron u svakom trenutku vremena nalazio u određenoj točki
prostora i kretao po određenoj putanji, on bi prolazio kroz određenu pukotinu,

Crtež 14.6.

313
 prvu ili drugu. Pojava difrakcije, međutim, pokazuje da u prolazu svakog
elektrona učestvuju obje pukotine i prva i druga. Međutim, ne treba zaboraviti
da se kretanje elektrona u katodnoj cijevi pretežno izračunava po zakonima
klasične fizike, ali pojam putanje i određenog položaja može se primijeniti
na mikročesticu samo sa određenim stupnjem točnosti.
Situacija je analogna sa optičkim pojavama. Ako su dimenzije prepreka
i pukotina velike u poredbi sa valnom dužinom, prostiranje svjetlosti ođvija
se duž određene zrake (putanje).
Stupanj točnosti s kojom se na česticu može primijeniti predstava o
njenom određenom položaju u prostoru, dat je relacijom neodređenosti koju
je pronašao njemački fizičar Wemer Heisenberg1 (Hajzanberg) 1927. godine.
Prema toj relaciji čestica ne može istovremeno da ima potpuno točno određene
vrijednosti npr. koordinate x i njoj pridružene komponente impulsa p„ pri
čemu neodređenost tih veličina zadovoljava uvjet:

(14.46.)

2
Ovi izrazi izražavaju činjenicu da produkt neodređenosti kooidinate i
njoj pridruženog impulsa ne može, po redu veličine, da bude manji od hJ2.
Da bismo objasnili relaciju neodređenosti, posmatrajmo zamišljeni ek-
speriment. Posmatrajmo elektron tako da ga “osvijetlimo” elektromagnetskim
valovima valne dužine X, njegov položaj se ne može ođrediti preciznije od
valne dužine upotrijebljene svjetlosti, te je Ax « X. Da bismo “vidjeli” eilktron,
on se mora sudariti sa fotonom koji stiže u “objektiv” donoseći informaciju.
Pri sudaru, količina kretanja elektrona se promijeni i postaje neodređena,
prema proračunima (14.4.) do na tsp » h/X. Produkt neodređenosti Ap-Ax je
reda veličine Planckove konstante.
Relacije neodređenosti odnose se također i na istovremeno određivanje
energije i vremena. Ograničenje za produkt neođređenosti enetgije i vremena
je slično relaciji (14.46.):

A E A l> -, (14.47.)
2

I Wemer Karl Heisenberg, njemaeki teorijski fizičar. Dobitnik Nobelove nagrade (1932) jedan
od najvećih fizičara, otkrio matričnu mehaniku.

314
 Vidimo da što je točnije određena jedna veličina, to je veča neodređenost
druge. Moguća su stanja čestica u kojima jedna od veličina ima potpuno
preciznu vrijednost, ali je tada druga veličina potpuno neodređena.

14.7. KVANTNOMEHANIČKA TEORIJA

VODIKOVOG ATOMA
U atomu vodika elektron se nalazi u Coulombovom polju jezgre, i ima
potencijalnu energiju:
1 Ze2
. 0 4 .48 .)
Ep “ 4n8„
gdje je Ze naboj jezgre, r rastojanje između jezgre i elektrona a e®dielektrična
konstanta vakuuma. Schrddingerova jednadžba (14.14.) u tom slučaju ima
oblik:
. 2m ( „ 1 Ze2\ .
A u/+—=- E + - ---------- y = 0. (14.49.)
v n2 ( 4t o 0 r y
Može se pokazati da jednadžba (14.49.) ima tražena rješenja (jedno-
značna, konačna i neprekidna) u slijedećim slučajevima:
• za sve pozitivne vrijeđnosti parametra E i
• za diskretne negativne vrijednosti energije, koja iznosi:

(4ne0) 2 r r i
Slučaj E > 0 odgovara elektronu koji prolijeće blizu jezgre i ponovo se
udaljava u beskonačnost to je tzv. slobodni elektron.
Slučaj E < 0 odgovara elektronu koji se nalazi unutar granica atoma.
Uspoređivanje (13.17.) i (14.50.) pokazuje da kvantna mehanika dovodi do
istih rezultata za energije vodikovog atoma kao i Bohrova teonja. Razlika je
u tome što u kvantnoj mehanici te vrijednosti se dobrvaju logičnim putem iz
Schrodingerove jednadžbe dok je Bohr, da bi dobio ovaj rezultat, morao da
uvede specijalne kvantne pretpostavke.
Vlastite funkcije jednadžbe (14.49.) sadrže tri cjelobrojna parametra. Je-
dan od njih se podudara sa rednim brojem energetskog nivoa n, a druga dva
se obično označavaju sa / i m. Ti brojevi nazivaju se kvantni brojevi:
• n - glavni kvantni broj,
• / - orbitalni (azimutalni) kvantni broj i
• m - magnetski kvantni broj.

315
 Za zadano n = 1,2,3,..., brojevi / i m mogu imati slijedeće vrijednosti:
• / = 0,1,2,3,..., n-1, ukupno n različitih vrijednosti,
• m = - /, - /+ l,...,- l,0 ,+ i......M , /, ukupno 2/+1 različitih vrijednosti.
Na taj način, svakom En (izuzev E {) odgovara nekoliko valnih funkcija
'Vn.i.m koje se međusobno razlikuju po vrijednostima kvantnih brojeva n. I, m.
To znači, da vodikov atom može da ima jednu te istu vrijednost energije, a
da se nalazi u različitim stanjima.

14.8. K V A N T N I B R O J E V I

Kao što smo vidjeli, stanje elektrona u atomu vodika određeno je sa tri
kvantna broja, Međutim, da bi se objasnio anomalni Zeemanov1 (Zeman)
efekt uveden je i četvrti kvantni broj, tzv. spinski kvantni broj.
Prema tome stanje elektrona u atomu prema kvantnomehaničkom modelu
određeno je s četiri kvantna broja koji “kvantiziraju” određene fizikalne
veličine, koje su u vezi sa kretanjem elektrona. Te fizikalne veličine su:
Ukupna energija elektrona, E. Ukupna energija elektrona određena je
glavnim kvantnim brojem n, prema relaciji (14.50.), koji može imati vrijed-
nosti, n = 1,2,3....... U vodikovom atomu E opada sa kvadratom glavnog
kvantnog broja. Kod složenijih atoma ukupna energija elektrona također zavisi
od n2, ali i od ostalih kvantnih brojeva i njihovih kombinacija.
Moment količine kretanja elektrona n atomn, Z . U kvantnoj mehanici
se dokazuje da orbitalni (azimutalni) kvantni broj / određuje iznos vektora
momenta količine kretanja na ovaj način:

L = h j l ( l + l) -»(14.51.)
gdje je / orbitalni (azimutalni) kvantni broj, i za dati glavni kvantni broj n,
može imati slijedeće vrijednosti: / = 0 ,1 2 ,...,
P rojekd ja momenta količine k retanja na zadani smjer, Lt . Kretanje
elektrona po zatvorenoj putanji stvara magnetsko polje tako da se vektor

I Ako se atomi, koji etnitiraju svjcdost, smjeste u magnetsko polje, to će se linije, koje atomi
emitiraju. rascijepiti na nekoliko kompooenti. Tu pojavu je otkrio Zeeman jo5 1896. godine pri
svijetljeaju natrijevih para.
Noimalni Zeemanov efekt sastoji se u tome da se pod đjelovanjem magnetskog polja na atom
umjesto jedne linije, lcoju etnitira atom u odsustvu polja, dobivqu tri linije. Medutim, kako to
pokazuje eksperiment, takvo cijepanje se dobiva samo za linije koje nemaju finu strukturu (za
singlctc). Kod Imija, kojc ncmaju fmu strukturu, broj komponcnti je vcći od tri, takvo cijepanjc
se naziva anomalni Zeemanov efekt. Anomalni Zeemanov efekt potpuno se objašnjava posto-
janjem elektronskog spina.

316
indukcije B podudara po pravcu i smjeru sa vektorom momenta količine
kretanja elektrona L . Ako se atom «?< u vanjskom magnetskom polju
indukcije B ,, t iji se pravac i smjer poklapa sa pravcem ose z, crtež 14.7.,
onda vektor L , može da ima samo neke dozvoljene pravce u odnosu na osu
z. Kažemo d a je L prostomo kvantiziran. Ovi dozvoljeni pravci su ođređeni
vrijednostima projekcije vektora L na osu z prema relaciji:
L: = mh (14.52.)
gdje je m magnetski kvantni broj koji može imati slijedeće vrijednosti m = -/,
-/+1, ..., /-1, 0, +1, ..., M , /, ukupno 2/+1 različitih vrijednosti. Moguće
orijentacije vektora L u odnosu na vanjsko magnetsko polje, za vrijednost
oibitalnog kvantnog broja (/ = 3) date su na crtežu 14.8.

Vlastiti moment količine kretanja, Š . G. Uhlenbeck (Julenbek) i S.

Goudsmit (Gaudsmit) pretpostavili su 1925. godine da elektron ima vlastiti
moment količine kretanja Š i nazvali ga spin. Slično orbitalnom (azimutal-
nom) momentu količine kretanja, i spin je određen spinskim kvantnim brojem
s, koji za elektrone, protone i neutrone iznosi 1/2. Osim ovih čestica koje
nazivamo fermioni, postoje čestice sa spinom jednakim nuli, bozoni. Fotoni
imaju spinski kvantni broj s = 1. Iznos vektora spina elektrona je:

317
 S = h^Js{s +1)
s h. (14.53.)
2
Komponenta vektora spina u zadanom smjeru
može poprimiti samo dvije vrijednosti: h/2 i -ft/2,
crtež 14.9.
Projekcija vektora spina na z-osu, je kvantizirana
i jednaka:
= (14.54.)
gdje je ms magnetski spinski kvantni broj ili kraće
spinski kvantni broj koji može imati dvije vrijednosti:

/n, = ± i . (14.55.)

Na kraju treba reći, da predstava da je elektron

kuglica koja se obrće oko svoje ose potpuno neodr-
živa. Spin treba smatrati unutamjom osobinom koja
pripada elektronu, kao što mu pripadaju masa i naboj.
Orbitalni i spinski moment količine kretanja elek-
trona zbrajaju se u ukupni moment količine kreta-
nja 7 :
J = i +Š. (14.56.)
U kvantnoj mehanici pokazuje se da se spin elektrona u odnosu na or-
bitalni moment količine kretanja može orijentirati samo na dva moguća načina:
paralelno i antiparalelno. Spin se dakle, dodaje ili ođuzima od orbitalnog
momenta količine kretanja. -»
Pretpostavka o spinu elektrona je potvrđena velikim brojem eksperimenta
i treba je smatrati potpuno dokazanom. Postojanje spina automatski proizlazi
iz jednadžbe kvantne mehanike koju je dao Dirac1 (Dirak) i koja zadovoljava
zahtjeve teorije relativnosti.

I Paul Andrian Dirac, engleski fizičar. Njegova relativistička teorija vodikovog atoma je dovela
do teorije antičestica.

318
 14.9. PAULIJEV PRINCIP ISKLJUČENJA.
PERIODNI SISTEM ELEMENATA
v
Stanje svakog elektrona u atomu određeno je sa četiri kvantna broja, n,
l, m, ms. U atomu vodika elektron je određen jednim “kompletom” kvantnih
brojeva. Međutim u slučaju višeelektronskih atoma, postavlja se pitanje: kako
su raspoređeni Z elektrona po energetskim nivoima, kada se atom nalazi u
osnovnom stanju. Da li su svi elektroni na nivou najniže energije, koji je
određen glavnim kvantnim brojem n = 1? Odgovor na ovo pitanje dao je
1925. švicarski fizičar W. Pauli' (Pauli), postavivši tzv. Paulijev princip isk-
ljučenja, koji glasi:
U jednom te istom atomu (ili kvantnom sistemu) ne mogu da budu
dva elektrona koja im aju jednake sve kvantne brojeve, n, l, m, mr Ovaj
princip se rnože formulirati i na dnigi način: U svakom elektronskom stanju
u atomu može se nalaziti samo jedan elektron.
Polazeći od Paulijevog principa i mogućih vrijednosti kvantnih brojeva
može se izračunati maksimalan broj elektrona za određene vrijednosti glavnog
kvantnog broja n, prema formuli12:

2 £ ( 2 / + l ) = 2n2 . (14.57.)
i-o
Skup elektrona koji imaju jednake kvantne brojeve n i / čini Ijusku.
Skup ljuskd s jednakim n čini grupu ili sloj. U suglasnosti sa vrijednošću n,
slojevima se daju oznake pozajmljene iz spektroskopije rendgenskih zraka:

n 1 2 3 4 5 6 ...
sloj K L M N O P ...
Svaki sloj je podijeljen na ljuske, koje odgovaraju različitim vrijednos-
tima orbitalnog kvantnog broja /, za određenu vrijednost broja n. Oznake za
ljuske su također preuzete iz spektroskopije, i za različite / su slijedeće:

/ 0 1 23 45...
ljuska s p d f g h ...
Podjela mogućih stanja elektrona u atomu na ljuske i slojeve prikazana
je u tabeli 14.1, u kojoj se umjesto oznake ms = ±1/2 koriste simboli 1 1 :

1 W. Pauli (1900.-I9S8.), Svicartki fizičar, dobitnik Nobclovc nagrađe za fiziku (1945).

2 Suma predstavlja aritmetiiki red

/■4 *
319
 Tabela 14.1

Maksimalni broj
Sloj // 1 m m, Ljuska
elektjona 2 / j 2

K Vioo 1 0 0 U (ls)J 2 2
V200 0 0 U (2s )2 2
H'21.1 -1
L 2 U 8
V210 1 0 u (2p)‘ 6
V211 +1 u
V300 0 0 u (3s)2 2
V31.1 -1 u
Hbio 1 0 u (3p)6 6
V311 +1 u
M V32.2
3 18
-2 u
V32-1 -1 u
V320 2 0 u (3d)10 10
'*'321 +1 u
V322 +2 u

Raspored elektrona po kvantnim stanjima (tzv. elektronska konfiguracija)

zasniva se na dva principa: Paulijevom principu isključenja i principu mi-
nimuma energije atoma kao fizičkog sistema. Kod višeelektronskih atoma
energija elektrona zavisi ne samo od giavnog kvantnog broja n već i od
orbitalnog kvantnog broja /, tako da neki energetski nivoi sa većim n mogu
da budu i ispod nivoa sa manjim n. v
Paulijev princip daje objašnjenje za periodičko ponavljanje osobina ato-
ma. Posmatrajmo periodni sistem elemenata kojeg je formirao Mendeljejev
još 1869., kada je struktura atoma bila potpuno nepoznata.
Uzmimo, za primjer prva tri elementa sistema: vodik, helij i litij. Atom
vodika ,H sadrži jedan elektron, koji se prema principu minimuma energije
smješta u stanje (ls )1. Atom helija 2He sadrži dva elektrona koji su po Pauli-
jevom principu smješteni u K-sloj zahvaljujući različitim spinskim kvantnim
brojevima. Elektronska konfiguracija osnovnog stanja atoma helija je prema
tome (ls)2.
Atom litija 3Li ima tri elektrona, pa prema Paulijevom principu samo
dva su smještena u sloju sa n = I, a treći se smješta na nivo n = 2, sa orbitalnim
kvantnim brojem 1 = 0. Elektronska konfiguracija atoma litija je (ls)2 (2s)1.
Elektron u stanju 2s ima mnogo veću energiju, pa je slabije vezan za atom

320
nego elektron u stanju ls. Ovakav elektron (2s), naziva se valentni elektro
i učestvuje u kemijskim vezama i određuje neke osobine litija. n
Ovakvim razmatranjem možemo analizirati cijeli periodni sistem ele
menata. U tabeli 14.2 dana je elektronska konfiguracija prvih 11 elemenata
Iz tabele vidimo da je stanje sa n = 1 popunjeno helijem, sa n = 2 neonom
Sa natrijem , ,Na počinje popunjavanje stanja sa n = 3, da bi se M sloj popunio
slijedećim inertnim (plemenitim) plinom argonom IgAr.

Tabela 14.2

Redni broj Element n Elektronslca konfiguracija

1 H
2 He
3 Li
4 Be
5 B
6 C
7 N
8 O
9 F
10 Ne
(ls )'
i
(ls )2
Os )2 (2s)'
d s )2
(ls)2 (2s)2 (2 p )'
2 ( ls ) 2 (2S)2 (2P)2
(ls )2 (2S)2 (2p)3
(Is )2 (T a f (2P)4
(ls )2 (2 b)2 (2P)5
(ls )2 (2S)2 (2p)6

11 Na 3 (Is )2 (2S)2 (2p)6 (3s)‘

Ako pogledamo periodni sistem u cijelosti vidimo da popunjavanje novog

sloja počinje alkalnim metalima (jLi, -nNa, ]9K, ^^Rb, J5Cs, ^Fr), a završava
se plemenitim plinovima (^He, 10Ne, |gAr, 36Kr, g^Rn).
Atomi plemenitih plinova imaju zajedničku osobinu da su vrlo stabilni,
što se odražava u velikoj kemijskoj inertnosti. Analogno ovome mogu se
pronaći sličnosti u kemijskim i optičkim osobinama kod elemenata kod kojih
se elektronska konfiguracija završava valentnim elektronima: (2s)’, ( 3 s ) ',...,
(alkalni metali). Elektronske konfiguracije atoma u potpunosti objašnjavaju
periodičnost fizičkih i kemijskih osobina atoma, koju je, čisto empirijski,
utvrdio Mendeljejev.
Objašnjenje periodnog sistema elemenata uspješno daje kvantna meha-
nika na osnovu Paulijevog principa:
Periodično ponavljanje kemijskih i fizičkih osobina elemenata je po-
sljedica periodičnog ponavljanja brojeva valentnih elektrona u atomima
srodnih elemenata.

321
 15. OPTIČKI KVANTNI GENERATOR. LASER

15.1. STIMULIRANA EMISIJA

Pored spontanih (svojevoljnih) prijelaza s jednog energetskog nivoa na
drugi javljaju se također i prinudni (stimulirani) prijelazi uvjetovani djelova-
njem zračenja koje pada na atom. Spontani prijelazi su mogući samo u jednom
smjeru, sa viših nivoa na niže nivoe. Prinudni prijelazi mogu s jednakom
vjerojatnošću da se dese kako u jednom tako i u dragom smjera. U slučaju
prijelaza na viši nivo atom apsorbira zračenje koje pada na njega. Pri prinud-
nom prijeiazu sa jednog od pobuđenih nivoa na niži energetski nivo, dolazi
do emisije fotona, koji je komplementaran fotonu pod čijim djelovanjem je
došlo do prijelaza.
Znači, kvantni prijelazi sa viših na niže energetske nivoe dešavaju se,
uz emisiju fotona, frekvencije:

® = E" ~ Em, (15.1.)

n
gdje je En > na dva načina: spontano, tj. samo od sebe i prinudno (stimuli-
rano) pod utjecajem vanjskog djelovanja (fotona).
Spontani prijelazi imaju karakter slučajnih događaja, pa se može go^oriti
o srednjem vremenu kojeg atom provede u pobuđenom stanju tzv, srednje
vrijeme života u pobuđenom stanju. Ovo vrijeme je vrlo kratko j iznosi oko
10"* s. Atom prelazi spontano u osnovno stanje i to poslije jednog ili nekoliko
kvantnih prijelaza. Ovako emitirani fotoni mogu imati bilo koji pravac prosti-
ranja i bilo koju početnu fazu.
Prinudni prijelazi mogu, sa jednakom vjerojatnošću da se dešavaju u oba
pravca. Ako se frekvencija upadne svjetlosti m poklapa se jednom od frekven-
cija (E„ - E J /h atoma supstance, ona će izazvati dva procesa: prijelaz atoma
iz stanja sa energijom Em u stanje sa energijom En (apsorpcija) i prinudni
prijelaz iz višeg nivoa En u stanje Em. Na crtežu 15.1. dat je shematski prikaz:
a) apsoipcija, b) spontana emisija i c) stimulirana emisija.
U slučaju termodinamičke ravnoteže raspodjela atoma po različitim ener-
getskim stanjima određena je Boltzmannovim zakonom (8.39.):

322
 Apsorpcija Spontana emisija Stimuiirana emisija
l ----------------- 9 —----- ------ "Fe
•
i
ha>
fon=EH-Em ; Ato = E.-Em

hto
F
•e«----------------- 1------------------------
*) b) <0
Crtež 15.1.

f,
N, = Ne kT, (15.2.)
gdje je N ukupan broj atoma, N, broj atoma koji se na temperaturi T nalaze
u stanju sa energijom Et. Iz formule (15.2.) slijedi da se s povećanjem energije,
stanje naseljenosti (populacije), tj. broj atoma u danom stanju smanjuje. Broj
prijelaza između dva nivoa, proporcionalan je naseljenosti polaznog nivoa.
Prema tome, u sistemu atoma koji se nalaze u termodinamičkoj ravnoteži,
apsorpcija upadnog svjetlosnog vala nadvladat će prinudno zračenje, tako da
će upadni val slabiti pri prolazu kroz supstancu. Da bismo dobili pojačanje
upadnog vala treba na neki način obmuti naseljenost energetskih nivoa, tj.
postići da se u stanju sa većom energijom E„ nalazi veći broj atoma nego u
stanju s manjom energijom E„. U tom slučaju kažano da je zadani skup
atoma inverzno naseljen. Prema formuli .(15.2.) imamo da je odnos nase-
ljenosti dva nivoa, crtež 15.2.
A kT (15.3.)
Nm
U slučaju inverzne naseljenosti je (N JN J)> 1, z a E„ —EM> 0. Da bismo
zadovoljili izraz (15.3.) dobivamo “negativnu temperatura” T. Ovdje treba
napomenuti da je pojam temperature vezan samo za ravnotežna stanja, tako
da pojam “negadvne temperature” treba vezati za stanja inverzne naseljenosti,
koja su neravnotežna.
Noimalna naseljenost Inverzna naseljenost
E. E. -----• --------•------- •— .—

E. — Em
AL>N. Nm<N.
Crtež 15.2.

323
 U materijalu sa inverznom naseljenošću energetskih nivoa, prinudno zra-
čenje može prevladati apsorpciju svjetlosti atomima, uslijed čega će se upadni
snop svjetlosti pri prolazu kroz materijal povećati.
U slučaju pojačanja upadnog snopa, može se reći da je koeficijent ap-
sorpcije postao negativan. Često se za sredinu sa inverznom naseljenošću kaže
da je to sredina sa negativnim koeficijentom apsorpcije.
Prolazak fotona kroz sredinu sa normalnom naseljenošću, u najvećem
broju slučajeva dovodi do apsorpcije:

/ =/ ( 1 5 . 4 . )
gdje je /„ intenzitet upadnog snopa, I intenzitet propuštenog, d debljina sredine
i k koeficijent apsorpcije. U slučaju inverzne naseljenosti, koeficijent apsorp-
cije je negativan i imamo pojačanje upadnog snopa.
Laser upravo radi na principu stimulirane emisije i sama riječ laser potiče
od prvih slova engleskog izraza: “Light Amplification by Stimuiated Emission
o f Radiation”, što u prijevodu znači: pojačavanje svjetlosti stimuliranom emi-
sijom zračenja.
Mada je još 1917. Einstein predvidio pojačanje svjetlosti pomoću stimuli-
ranog zračenja, tek 1960. T. H. Maiman (Majman) je konstruirao prvi optički
kvantni generator u kome je kao aktivni materijal korišten sintetski rabin.
Praktična primjena stimulirane emisije svjetlosti postala je moguća tek
onda kada je nađen način za postizanje inverzne naseljenosti nekih nivoa
supstance. Pokazalo se, da se u nekim energetskim nivoima elektroni za-
državaju relativno dugo (oko 10'3 s). Stanja kod kojih je srednje vrijeme života
veće od 10^ s nazivaju se m etastabilna stanja.

15.2. PRINCIP RADA LASERA

Da bismo objasnili princip rada lasera, posmatrajmo tri energetska stanja
atoma, sa energijama: £, (osnovno stanje), E2 i E3 (viša pobuđena stanja),
crtež 15.3. Neka je srednje vrijeme života u pobuđenom stanju E2, veće od
vremena života u ostalim stanjima.
Kada se na ovakvu supstancu djeluje vanjskim zračenjem energije E ' ž.E 3,
zbog apsorpcije fotona mnogi atomi prelaze u stanje 3, a odavđe spontano
prelaze u stanje 2 ili osnovno stanje 1. Pošto je vrijeme boravka u stanju 2
veliko (metastabilno stanje) to se u njemu može postići inverzna naseljenost
u odnosu na stanje 1. Za takvu sredinu kažemo da je optički aktivna. Znači,
u ovoj sredini proces emisije fotona, sa firekvencijom:

324
 Spontana
etnisija
Inverzna
naseljenost

fico Stimulirantr
emisija

N.

Crtež 15.3.

£0 , = —2--- L
Ei-E,
(15.5.)

bit će intenzivniji od procesa apsorpcije. Pod utjecajem fotona iste frekvencije

dolazi do prinudnog prijelaza E^ —E^ u vidu koherentnog zračenja iste frekven-
cije. Emitirani foton je potpuno isti kao foton koji je izvržio pobudu.
Održavanje atoma u pobuđenom stanju vrši se pomoću specijalnih uređaja
“pumpi”, naziv potiče od njihove uloge, “pumpanje” (podizanje) elektrona na
više energetske nivoe. Ovo po-
dizanje obično se postiže tzv.
Potupro-
“optičkim pum pam a”, to su Ogledalo pusno
uređaji koji emitiraju veliki broj ogledalo
fotona (električne bljeskalice) i
koji apsorpcijom vrše naselja-
vanje nivoa £ 3 i E2.
Jednostruki prolaz fotona
kroz radnu sredinu stimulira re-
lativno mali broj pobuđenih ato-
ma, pa je potrebno snop fotona
ponovo vratiti u danu sredinu.
Kod lasera se to postiže postav-
ljanjem radne (optičke) sredine
između dva strogo paralelna og-
ledala, crtež 15.4. Obično je Crtež 15.4.

325
 jedno ogledalo polupropusno a drugo potpuno reflektira svjetlost. Uslijed
višestruke refleksije, dolazi do umnožavanja fotona, a time se pojačava efekt
stimuliranog zračenja. Kao rezultat dobiva se kroz polupropusno ogledalo
zraka, skoro paralelna snopu koherentne, lineamo polarizirane svjetlosti.
Pored veoma visokog stupnja prostome i vremenske koherentnosti laser-
ske “zrake” (svjetlost) imaju i druge značajne karakteristike: laserski snop se
može izvanredno “kolimirati”, tj. ugao širenja snopa je malen i dmgo, in-
tenzitet impulsnog zračenja dostiže vrlo velike vrijednosti i do 1013 W/m2.
Do sada su napravljeni laseri koji pokrivaju široko polje frekvencija od
vidljive svjetlosti do milimetarskih valova. Pronađeno je stotinjak supstanci
koje imaju pogodne energetske nivoe za postizanje inverzne naseijenosti. Rad-
na (aktivna) sredina može biti u čvrstom ili plinovitom stanju (smjesa helija
i neona, C 0 2, mbin, neodijumsko staklo i dr.). Prema režimu rada laseri mogu
biti kontinuirani i impulsni. Prvi daju kontinuiran snop svjetlosti male snage,
dok impulsni laseri postižu izuzetno veliku snagu u kratkom vremenu.

153. RUBINSK3 LASER

U prvom Iasem koji je izgradio Maiman, radno tijelo je valjkasti štap
od crvenog rubina. Dijametar valjka je reda veličine 1 cm, a dužina 5 cm.
Baze mbinskog valjka su brižljivo uglačane i predstavljaju međusobno dva
strogo paralelna ogledala. Jedna baza je posrebrena gustim slojem i predstavlja
nepropusno ogledalo dok dmga baza propušta 8% svjetlosne energije. Rubin
je aluminijev oksid (A120 3) u kojem su neki od aluminijevih atoma zamijenjeni
atomima kroma. Od koncentracije kroma ovisi boja mbina. Pri apsoip^iji
svjetlosti ioni kroma Cr+++prelaze u pobuđeno stanje. U prvoj etapi pobuđeni
ioni predaju dio svoje energije kristalnoj rešetki i prelaze u metastabilno stanje.
Vrijeme života iona u metastabilnom stanju (» 10'3 s) je za oko 105 puta veće
od vremena života u običnom pobuđenom stanju (« 10-8 s). U dmgoj etapi
ioni iz metastabilnog stanja prelaze u osnovno stanje emitirajući fotone valne
dužine X = 694,3 nm, ovaj prijelaz je uvjetovan prinudnim zračenjem.
U lasero je mbin osvijetljen pomoću ksenonove impulsne lampe koja
daje široki spektar frekvencija. Pri dovoljnoj snazi lampe većina iona kroma
prelazi u pobuđeno stanje 3, ovaj proces nazivamo “pumpanje”. Na crtežu
15.5. prikazani su nivoi iona kroma.
Vrijeme života nivoa 3 je kratko (« 10"8 s), tako da neki ioni spontano
prelaze na osnovni nivo 1. Takvi prijelazi su označeni strelicom A 1}. Međutim,
većina iona prelazi na metastabilni nivo 2.

326
 Metastabilno
stanje

Crtež 15.5.

Vjerojatnost prijelaza na metastabilni nivo 2, prikazana je strelicom Si2>

znatno je veća nego vjerojatnost prijelaza A iv Pri dovoljnoj snazi pumpanja
broj iona hroma koji se nalaze na nivou 2 veći je od broja iona na nivou 1.
Prema tome, nastaje inveizija nivoa 1 i 2. Spontani prijelaz sa metastabilnog
nivoa na osnovni, može da izazove prinudno zračenje dopunskih fotona, koji
izazivaju ponovno prinudno zračenje, hd. Na taj način dobiva se lavina fotona.
Fotoni koji nastaju pri prinudnom zračenju lete u istom smjeru kao i upadm
fotoni. Fotoni čiji smjerovi kretanja obrazuju male uglove sa osom kristala,
Hpe mnogostruke refleksije od baze primjerka. Stoga će dužina puta u kristalu
biti vrio velika tako da se lavina fotona posebno umnožava u smjeru ose
kristala. Fotoni koji se spontano emitiiaju u diugim smjerovima izlaze iz
kristala kroz njegovu bočnu površinu. Kada jc snop fotona dovoljno intenzi-
van, jedan njegov dio izlazi kioz polupropusnu bazu kristala.

15.4. HELIJ-NEONSKI LASER

Godine 1961. izrađen je prvi plinski laser, koji je predložio Javan (Dža-
van) i koji je radio sa smjesom helija i neona. U njemu se pumpanje ostvaruje
na račun električnog pražnjenja u plinovima. Cijev u kojoj se vrši pražnjenje
napunjena je smjesom helija pod pritiskom 10 Pa i neona pod pritiskom
l ( r Pa. Na krajevima cijevi nalaze se planparalelna ogledala, od kojih je jedno
polupropusno. Rad plinslrib lasera zasniva se na uzajamnom djelovanju dva
plina koji imaju bliske eneigetske nivoe, kao što se može vidjeti na energet-
skom dijagramu, crtež 15.6.

327
 3s
2s

o.
e
i
'£

± ls
Helij Neon
Crtež 15.6.

Pobuđivanje rađne sredine se vrši u procesu pražnjenja, tj. sudarima brzih

elektrona u ioniziranom plinu sa ionima helija, koji se podižu na viši energetski
nivo (2s); Postoji velika vjerojatnost da se ovako pobuđen atom helija sudari
sa atomom neona uslijed čega se pobuđuju stanja (2s i 3s) neona, a atom
helija se vraća u osnovno stanje.
Na ovaj način dolazi do inverzne naseljenosti stanja 2s i 3s u odnosu na
stanje 2p atoma neona, tako da postoji mogućnost za spontano zračenje sli-
jedećih valnih dužina: 632,8 nm, 1152,3 nm i 1117,7 nm (infiacrveno zra-
čenje), koje podliježu efektu stimuliranog zračenja. Uloga ogledala je ista kao
i kod rubinskog lasera, tj. stimuliraju se samo oni fotoni koji su paralelni sa
osom cijevi.
Helij-neonski laser daje veoma stabilan monokromatski snop svjetlosti,
snage 0,1 do 10 mW (ovisno od đužine cijevi). Zbog ovih karakteristika
He-Ne laser je najpogodniji izvor koherentne svjetlosti u vidljivom dijelu
spektra i ima široku primjenu.

15.5. PRIMJENA LASERA. HOLOGRAFIJA

Teško bi bilo pronaći oblast nauke ili tehnike u kojoj se ne primjenjuju
laseri. Pomoću lasera mogu se vršiti ispitivanja strukture atoma i molekula,
utvrđivanje prirode uzajamnih veza, ođređivanje strukture živih ćelija itd.

328
 Laserska tehnika omogućava održavanje veza na velikim udaljenostima, veza
sa kozmičkim brodovima, raketama itd. Također je značajna primjena'u in-
dustrijskoj obradi materijala, medicini, biologiji, meteorologiji itd. U posljed-
nje vrijeme razvila se važna primjena Iasera u fotografiji. Ova metoda se
razlikuje od klasične, po tome što klasična fotografija registrira samo ampli-
tudu svjetlosnog vala, tj. intenzitet, a faza vala nije zapisana. Metoda foto-
grafiranja koja uspijeva pored amplitude da zabilježi i fazu naziva se holo
grafija prema grčkoj riječi “holos” što znači potpun zapis. Očito svjetlosni
valovi koji omogućavaju potpuni zapis moraju imati strogo definirane odnose
faza i veliki intenzitet. Ovakve valove može generirati laser. Iz tih razloga
iako je holografija otkrivena 1947. (D.Gabor) praktična primjena počinje tek
sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Osnovu holografije čini zapis faznih odnosa svjetlosnih valova, što se
može ostvariti samo pomoću efekta interferencije. Princip holografije sastoji
se u sljedećem. Neka svjetlost pada na točkasti objekt i od njega se odbija.
Valna fronta odbijene svjetlosti ima sfemu površinu. Međutim, realni objekti
nisu točkasti, pa ih možemo predstaviti skupom točaka. Stoga će rezultirajući
val biti jednak sumi velikog broja sfemih valova, a time će i rezultirajuća
valna fronta imati kompleksan oblik. Ovakva valna fronta nosi sa sobom
potpunu informaciju o predmetu. Obična fotografija u sebi sadrži samo zapis
o veličini amplitude preko različitog stupnja zacmjenosti emulzije fotofibna.
Da bismo zabilježili i informaciju o fazi, potrebno je imati dvije zrake:
jednu referentnu (1), čija je faza nepromijenjena i dmga (2) kojoj se faza
promijeni nakon refleksije od objekta.‘Ove dvije zrake dovedene su zajedno
na fotoploču, gdje interferiraju. Poslije razvijanja, na fotoploči se može vidjeti
interferenciona slika, to je tzv. hologram. Način snimanja holograma dat je
na crtežu 15.7.
Da bi se đobio lik predmeta treba dobiveni hologram osvijetliti referent-
nom laserskom zrakom. Shema formiranja virtualne slike predmeta dana je
na crtežu 15.8. Referentni zrak, prošavši kroz hologram, ponaša se isto kao
osnovni zrak pri odbijanju od objekta snimanja, kada se na njegovom putu
nalazila fotoploča. Proces formiranja lika pri prolasku referentnc zrake (1)
kroz hologram predstavlja obmuti proces u odnosu na obrazovanje interfe-
rencione slike pri dobivanju holograma. Rezultat ovoga je vjema trodimen-
zionalna slika predmeta. Osnovna karakteristika holograma je trodimenzio-
nalnost slike koja uključuje i efekt paralaksa. Sliku objekta možemo posmatrati
sa svih strana.
Najvažnija primjena holografije je holografska interferometrija. Ako u
jednom trenutku vremena snimimo hologram neke površine tada će drugi
hologram snimljen u nekom dragom vremenskom trenutku sadržavati infor-

329
Djeljitelj
snopa

Ogledalo

maciju o promjenama na toj površini, tj. pomjeranje, naprezanje i sl. Istovre-

menom rekonstrukcijom oba holograma i interferencijom dobit ćemo relativne
pomake površine u odnosu na referentni hologram. Laserski holografeki in-
terferometri se koriste za kontrolu kvaliteta bez razaranja, tj. identificiranje
skrivenih unutrašnjih defekata. Postupak se sastoji u sljedećem: ispitivani
predmet se pobudi vanjskim udarom, uslijed čega se na mjestima postojećih
defekata javljaju interferencione pruge karakterističnog oblika. Iz njih se može
zaključiti o lokaciji defekta, obliku, veličini i načinu njegovog pomjeranja u
procesu deformacije.
■*

330
 16. FIZIKA JEZGRE (NUKLEARNA FIZIKA)

16.1. SASTAV I KARAKTERISTIKE

ATOMSKE JEZGRE
Rutherfordovi i drugi eksperimenti pokazali su da se atom sastoji od
jezgre, po dimenziji mnogo manje od atoma ali s gotovo cjelokupnom masom
atoma. Jezgra je sastavljena od protona i neutrona, koje jednim imenom zo-
vemo nukleoni. Najvažnije osobinejezgre su njena masa i naboj. Naboj jezgre
Ze određen je brojem protona Z, dok ukupni broj protona i neutrona određuje
maseni broj jezgre A. Jezgru određenog elementa karakterizira broj protona
Z i zove se redni broj elementa dok broj neutrona, N = A - Z , može varirati
a da se pri tome ne mijenjaju kemijska svojstva elementa.
Masa nuklida praktično je jednaka masi atoma, jer je masa elektronskog
omotača zanemariva. Atomske mase se izražavaju u atomskim jedinicama
mase (1 ajm). Atomska jedinica mase jednaka je 1/12 mase atoma ugljika

1ajm = lu = ~ mase atoma 6C 12 = 1,66063-10'27 kg.

U nukleamoj fizici je uobičajeno da se mase izražavaju u jedinicama

energije, prema relaciji E = mc2. Tako dobivamo za atomsku jedinicu mase
ekvivalent izražen u elektronvoltima:
1^ = 931,478 MeV. (16.1.)
Proton (p) nije ništa drugo nego jezgra vodikovog atoma. On ima naelek-
trisanje (+e) i masu izraženu u jedinicama eneigije1:
mp - 938,2 MeV. (16.2.)
Masa elektrona izražena u istim jedinicama iznosi:
mt i 0,511 MeV. (16.3.)

I Uobičajeno je u nukleamoj fizici, mase čestica izražavati ne u masenim već u energetskim

jedinicama.

331
 Neutron (n) je čestica bez električnog naboja i s masom:

m„ i 939,5 MeV (16.4.)

vrlo bliskom masi protona. Razlika u masi neutrona i protona m„ - mp iznosi
1,3 MeV. Neutron kao i proton imaju spinski kvantni broj s = 1/2.
U slobodnom stanju neutron je nestabilan (radioaktivan) i on se spontano
raspada, pretvarajući se u proton i emitirajući elektron (e~) i još jednu česticu
koja se naziva antineutrino ( v ).
Raspad protona može se prikazati na slijedeći način:
n -+/? + e + v . (16.5.)
Masa mirovanja antineutrina jednaka je nuli. Masa neutrona, kao što smo
vidjeli, veća je od mase protona za 1,3 MeV ili za 2,5 mt. Prema tome, masa
neutrona je veća od ukupne mase čestica koje figuriraju na desnoj strani
jeđnadžbe (16.5.) za 1,5 me odnosno za 0,77 MeV. Ta energija se oslobađa
pri raspadu neutrona u obliku kinetičke energije čestica koje se obrazuju.
Za označavanje jezgri obično se koristi simbol:

z
gdje se pod X podrazumijeva kemijski simbol danog elementa. Desno gore
stavlja se maseni broj A, lijevo dolje atomski (redni) broj Z.
Većina kemijskih elemenata ima nekoliko različitih varijeteta, koji se
razlikuju u masenom broju i zovemo ih izotopi. Tako npr. vodik ima tri
izotopa:

jH1- obični vodik, ili protij (Z=l, N=0)

,H2- teški vodik (D) ili deuterij (Z=l,yV=l)
,H3 - tricij (T) (Z=l, N=2)

Kisik ima tri stabilna izotopa: 80 16, 80 17, 80 18, olovo deset itd.
Izotopi su jezgre sa istim brojem protona Z. Jezgre sa jednakim masenim
brojem A nazivaju se izobari. Kao primjer mogu se navesti jezgre ^Ar40 i
joCa40. Jezgre sa istim brojem neutrona N=A-Z nazivaju se izotoni (npr. 6C 13,
7N 14). Postoje također radioaktivne jezgre sa jednakim Z i A, koje se razlikuju
periodom poluraspada. Takve jezgre nazivaju se izomeri.
Jezgra je oko 104 —105 puta manja od atoma. Eksperimentima raspršenja
nukleona na jezgrama određen je radijus jezgre:

(16.6.)

332
gdje je A maseni broj, a r0 konstanta za sve jezgre i iznosi oko 1,2-10'IS m.
Srednja gustoća nukleame supstance iznosi 2 1 0 17 kg/m3, što je za 1014 puta
veća gustoća od gustoće materijala i ne ovisi o vrsti nuklida.

16.2. MASA I ENERGIJA VEZE JEZGRE

Masa mirovanja jezgre MN uvijek je manja od sume mase mirovanja
čestica koje sačinjavaju jezgru. To je uvjetovano time što se pri sjedinjavanju
nukleona u jezgru oslobađa energija veze jednaka radu koji bi bilo po-
trebno izvršiti, da bi se jezgra rastavila na nukleone, koji ga obrazuju i da bi
se ti nukleoni međusobno udaljili na rastojanja na kojima praktično ne među-
djeluju jedan s drugim.
Znači, energija jezgre je manja od energije sistema nukleona koji me-
đusobno ne djeluju za veličinu jednaku E ^ e Prema relativističkoj relaciji
(10.57.), promjeni mase sistema za veličinu Am, odgovara promjena energije
za veličinu AE = Amc2. Prema tome, smanjenje mase sistema za AM:

6M = Z m p + NmK- M N (16.7.)

odgovara smanjenju njegove energije za AA/c2. Ova se energija naziva ener-

gija veze i iznosi:

E ^ = + Nm„ - Mn). (16.8.)

Ova razlika u masi AM, naziva se defekt mase jezgre, i predstavlja
karakteristiku svake jezgre.
Nađimo energiju veze nukleona u jezgri helija 2He4, koja se sastoji od
dva protona (Z = 2) i dva neutrona (N = 2). Masa atoma helija iznosi 4,00388
mu, odnosno 3 728 MeV. Iz praktičnih razloga umjesto mase protona uzmimo
masu vodikovog atoma (938,7 MeV) a umjesto mase jezgre uzmimo masu
helijevog atoma (3 728 Me\0- Uvrštavanjem ovih podataka u jednadžbu
(16.8.) dobit ćemo energiju veze nukleona u helijevoj jezgri:

E ^ = 2 • 938,2 + 2 •939,5 - 3 728 = 28,4 MeV. (16.9.)

Energija veze jednog nukleona u jezgri helijevog atoma iznosi 7,1 MeV.
Radi usporedbe navedimo da je energija veze valentnih elektrona u atomima
reda veličine 10 eV. Energija veze koja otpada na jedan nukleon (EvrIJA)
naziva se specifična energija veze i ne razlikuje se mnogo od veličine E ^ J A
za helij. Na crtežu 16.1. prikazan je grafikon koji pokazuje ovisnost E ^ J A
o masenom broju A.

333
 40 80 120 160 200 240
A
Crtež 16.1.

Najijače su vezani nukieoni u jezgrama sa masenim brojem 50-60 (tj. za

elemente od Cr do Zn). Energija veze za te jezgre dostiže 8,7 MeV/nukleonu.
S porastom A specifična energija veze postepeno opada, za najteži prirodni
element (uran) ona iznosi 7,5 MeV/nukleonu. Ovakva zavisnost specifične
energije veze o masenom broju, energetski omogućava dva procesa: cijepanje
teških jezgri na nekoiiko lakših i spajanje (sintezu) iakih jezgri u jednu jezgru.
Oba procesa dešavaju se uz oslobađanje velike količine energije.

163 . PRIRODA NUKLEARNIH SILA '

Ogromna energija veze nukleona u jezgri govori o tome da između nu-
kleona postoji vrio intenzivno međudjelovanje (interakcija). Ova interakcija
ima karakter privlačenja. Ona održava nukleone na međusobnom rastojanju,
reda veiičine 10'15 m, usprkos jakog elektrostatskog odbijanja između protona.
Nukleama interakcija između nukleona dobila je naziv jak a interakcija. Jaka
interakcija može se opisati pomoću polja nukJeamih sila, čije su osobine
slijeđeće:
Nukieame sile su kratkog dosega i ovisno o rastojanju među nukleonima
ponašaju se na slijedeći način:
• r > 2-10'15 m, međudjelovanje se ne opaža,
• 10'15 m < r < 210"15 m, privlačno mrfudjelovanje,
• r < 10'15 m, jako odbojno međudjelovanje.

334
 Jako međudjelovanje ne ovisi o naboju nukleona. Nukleame sile koje
đjeluju između dva protona, između protona i neutrona i između dva neutrona,
jeđnake su po veličini. Ova osobina naziva se neovisnost nukleamih sila o
naboju.
Nukleame sile zavise o uzajamnoj orijentaciji spinova međudjelujućih
nukleona. Tako, naprimjer, neutron i proton se udružuju, obrazujući deuteron,
samo u slučaju da su im spinovi međusobno paralelni.
Nukleame sile imaju osobinu zasićenja, to znači da svaki nukleon u
jezgri međudjeluje s ograničenim brojem nukleona. Ta osobina slijedi iz či-
njenice da je energija veze koja otpada na jedan nukleon, približno jednaka
za sve atome počevši od helija.
Suvremena teorija nukleamih sila pretpostavlja da se uzajamno djelovanje
nukleona ostvamje posredstvom nukleamog polja, i to putem razmjene kvanata
tog polja, tzv. mezona. Još daleke 1935. godine japanski fizičar Yukawa
(Jukava) je pretpostavio da u prirodi postoje tada još neotkrivene čestice, čija
je masa 200-300 puta veća od mase elektrona, a koje imaju ulogu prijenosnika
nukleamih interakcija. Po analogiji sa fotonima, čija je uloga u elektromag-
netnim interakcijama ista, ove hipotetičke čestice je nazvao teški fotoni. Kako
se po svojoj masi nalaze između elektrona i protona, ove čestice su dobile
kasnije naziv mezoni.
Dvanaest godina kasnije (1947.) u kozmičkim zracima pronađeni su tzv.
pioni ili Jt-mezoni, za koje se pokazalo da su nosioci nukleamih sila. jc+ i
mezon imaju masu 273 m , (1413 MeV),-a naelektrisani su suprotnim elemen-
tamim količinama elektriciteta e. Masa neutralnog tt° mezona je 264 me
(135 MeV). Sve tri čestice su nestabilne.
Prema mezonskoj teoriji nukleamih sila jaka interakcija se objažnjava
virtualnom razmjenom mezona između protona i neutrona u jezgri, što se
shematski može predstaviti na ovaj način:

p < r> n + n * p < * p + Jt°

o ( 16.10.)
n++p + n~ n++n + ji .

U kvantnoj mehanici virtualnim se nazivaju čestice koje ne mogu biti

opažene za vrijeme njihovog postojanja. Ove relacije slijede iz zakona oču-
vanja naelektrisanja i zakona održanja mase i energije. Prema ovoj teonji
nukleon je okmžen oblakom virtualnih Jt mezona, koji obrazuju polje nuk-
leamih sila.
Vrijeme života Jt+ i Jt~ mezona iznosi 2.55T0'8 s, a jt°mezona 2,1T0‘i 6 s .
Najveći dio nabijenih mezona raspada se po shemi:

. 335
 n+-» n+ + v
31" -> H" + v (16.11.)

gđje su |i+ i |i“ pozitivni i negativni mlon, v neutrino, a v antineutrino.

16.4. RADIOAKTIVNOST
Radioaktivnost je spontani prijelaz nestabilnih izotopa nekog kemij-
skog elementa u izotop drugog eiementa, koji se dešava uz emisiju ele-
m entarnih čestica ili jezgri. Osnovni tipovi radioaktivnog raspada su:
• alfa raspad,
• beta raspad,
• spontana fisija i
• gama raspad.
Kod prva tri raspada dolazi do transmutacije elemenata i oni su praćeni
emisijom odgovarajućih čestica, dok je gama raspad praćen emisijom fotona
i kod njega jezgra trpi samo energetsku promjenu.
Radioaktivnost izotopa koji se sreću u prirodnim uvjetima, naziva se
prirodnom, dok se radioaktivnost dobivena posredstvom nukleamih reakcija
naziva vještačkom. Između vještačke i prirodne radioaktivnosti nema suštinsiće
razlike. Proces radioaktivnog pretvaranja u oba slučaja pokorava se jednakim
zakonima.
Alfa raspad. Alfa čestice su jezgre helija 2He4 i nastajupri radioaktivnom
alfa raspadu. Kada nestabilna jezgra emitira a-česticu, maseni broj joj se
smanji za četiri, a redni za dva. Općenito a-raspad može se predstaviti po
shemi:

zZ-4 - + 2. 2^ - 4 + 2H e4. (16*12.)

Kao primjer može poslužiti raspad izotopa urana U238 koji protiče uz
obrazovanje torija Th234:

92U238- + 90Th234 + 2He4.

Brzina kojom alfa čestice izlijeću iz jezgre koja se raspada je vrio velika
(»107m/s), a kinetička energija leži u opsegu od 4 do 10 MeV. Alfa zračenje
danog raspada ima strogo određenu energiju, tj. linijski spektar.
Prolazeći kroz supstancu, alfa čestice postepeno gube svoju energiju tro-
šeći je na ionizaciju molekula supstance i na kraju se zaustavljaju. Na obra-
zovanje jednog para iona u zraku troši se u srednjem 35 eV. Na taj način alfa
čestica obrazuje na svom putu oko 105 parova iona. Prirodno, što je veća

336
 gustoća supstance, to je manji domet alfa čestice u njoj. Tako u zraku pod
normalnim pritiskom domet iznosi nekoliko centimetara, a u čvrstoj supstanci
domet dostiže nekoliko desetina mikrometara. Alfa čestice se mogu potpuno
zaustaviti običnim listom papira.
Beta raspad. Postoje tri različita tipa beta raspada. U jednom slučaju
jezgra koja se raspada emitira elektron, u drugom pozitron, a u trećem slučaju,
koji nazivamo K-zahvat (ili elektronski zahvat) jezgra apsorbira jedan od
elektrona K-sloja atoma.
Prvi oblik raspada nazivamo beta minus raspad (p~). P"-raspad se može
shematski pisati na ovaj način:

zX A ^ z n YA + _te° + v . (16.13.)
Kada radioaktivna jezgra emitira česticu (elektron), redni broj joj se
poveća za jedan, dok se maseni broj ne mijenja. Pored elektrona emitira se
također i antineutrino v . Cijeli proces promiče kao kad bi se jedan od
neutrona jezgre X pretvorio u proton, pretrpivši raspad po shemi:
on x - + iP1+ .,e0+ v. (16.14.)
Kao primjer P_-raspada može se navesti raspad torija Th234 u protaktinij
Pa234 sa emisijom elektrona i antineutrina:

^Th234-+ „Pa234 + _,e° + v .

Beta raspad može se odigrati uz emisiju gama zraka. Razlog njihove
pojave je isti kao i u slučaju alfa raspada, Jezgra potomak može nastati kako
u normalnom tako i u pobuđenom stanju. Prelazeći u stanje sa manjom ener-
gijom jezgra zrači gama foton. Za razliku od alfa čestica, beta-elektroni imaju
najrazličitije energije od 0 do
Drugi oblik beta raspada je beta plus raspad (P*). Neke nestabilne jezgre
koje imaju manjak neutrona emitiraju pozitivne čestice mase jednake masi
elektrona, ali naboja +e i tako postaju stabilnije. To je beta plus raspad (p4),
pri kome se jedan proton pretvara u neutron, a iz jezgre izlazi pozitron (e4)
i neutrino (v). Shemu P+ raspada pišemo:
(16.15.)

(16.16.)

•337
 Kao što se vidi iz sheme, atomski broj jezgre potomka je za jedinicu
manji od atomskog broja materinske jezgre. Proces se dešava uz emisiju
pozitrona i neutrina, a moguće je i nastajanje gama zraka. Pozitron je antičes-
tica elektrona, a neutrino antičestica antineutrina.
Treći oblik beta raspada K-zahvat sastoji se u tome da jezgra apsorbira
jedan od K-elektrona svog atoma, a kao rezultat toga, jedan proton prelazi u
neutron emitirajući pri tome neutrino:
,p 1+ y ) - > o " , + v. (16.17.)
Jezgra koja je nastala može biti u pobuđenom stanju. Prelazeći zatim u
energetski niže stanje ona emitira gama foton. Shema procesa može se pri-
kazati na ovaj način:
ZX A + _,e° -> z.lYA + v. (16.18.)
Kao primjer K-zahvata može se navesti raspad kalija K40 u argon Ar40:
Gama raspad. Poslije alfa ili beta raspada, jezgra potomak može biti u
nekom od pobuđenih stanja. Jezgra potomak se vraća u svoje osnovno stanje

emitirajući pri tome gama zračenje (y-fotone) odgovarajuće energije. Na pri-

mjeru raspada izotopa Na24, vidimo da je moguće da jedna jezgra emitira
istovremeno tri y-fotona po jednom raspadu, slika 16.2. Spektri beta i gama
zračenja iz raspada Na24 dati su na slici 16.3.

338
 16.5. ZAKON RADIOAKTIVNOG RASPADA
Trenutak spontanog raspada jezgre nekog radioaktivnog izotopa je ne-
moguće predvidjeti, ali se može odrediti vjerojatnost tog raspada u toku odre-
đenog vremenskog intervala. Prema tome, radioaktivni raspad je statistički
proces, koji se pokorava zakonima vjerojatnosti. Brzina kojom se raspada
radioaktivni matenjal naziva se aktivnost i jednaka je broju raspada u jedinici
vremena:
dN
(16.19.)
dt
Znak minus označava da se broj raspada u toku vremena smanjuje. Ak-
tivnost se mijenja sa vremenom i proporcionalna je broju nestabilnib jezgri
N(t):
A = XN(t), (16.20.)
gdje je X konstanta raspada i karakteristika je pojedinog radioaktivnog ele-
menta. Iz relacija (16.19.) i (16.20.) slijedi diferencijalna jednadžba:
d N = -X N{t)dt, (16.21.)
koja daje broj raspada za vrijeme dt u trenutku /. Integracijom izraza (16.21.)
dobiva se:
ln N = -X t+ C , (16.22.)
gdje je C - integraciona konstanta. Za /= 0, dobivamo da je C = ln Ne pa je,

N = N 0e-^, (16.23.)

' 339
gdje je N0 broj jezgara u momentu t = 0, a N broj neraspadnutih jezgri do
trenutka vremena t. Relacija (16.23.) predstavlja zakon radioaktivnog ras-
pada.
Ako je A0 početna aktivnost uzorka:

4 = = AJV0. (16.24.)

Vrijeme poluraspada (poluživota) Tm predstavlja onaj vremenski inter-

val u kojem se raspadne polovina atoma radioaktivnog elementa. Uvrstivši
t = Tm i N = N J l u relaciju (16.23.) dobivamo da je vrijeme poluraspada
jednako:
_ ln2 0,693
(16.25.)

Grafički prikaz zakona radioaktivnog raspada dat je na crtežu 16.4.

Crtež 16.4.

Jedinica za aktivnost radioaktivnih izvora u Međunarodnom sistemu je-

dinica mjera (SI) je bekerel (Bq). Aktivnost od 1 Bq ima onaj izvor u kome
se u jednoj sekundi dešava jedan raspad. Međutim, u praksi se još uvijek
može sresti i vansistemska jedinica za aktivnost, kiri (Ci). Aktivnost od jednog
kirija (1 Ci) ima onaj izvor u kome se u jednoj sekundi dešava 3,7-1010raspađa:
lC i = 3,71010Bq.

340
 16.6. CIJEPANJE JEZGRE (FISIJA)
Fisija je proces cijepanja teške jezgre na dva približno jednaka fragmenta
uz oslobađanje energije. Godine 1938. njemački naučnici O. Hahn (Han) i
F. Strassmann (Štrasman) primijetili su da pri ozračivanju urana neutronima,
nastaju elementi iz sredine periodnog sistema, barij i lantan. Dalja istraživanja
su pokazala da se cijepanje može odigrati na više načina.
Fisija je nukleama reakcija koja karakterizira cijepanje teške jezgre na
dva fragmenta, dvije lakše jezgre, pri čemu je zbir rednih brojeva jednak
rednom broju mete. Kako proces fisije ima statistički karakter, to postoji oko
četrdeset načina cijepanja teške jezgre, pri čemu su najvjerojatnija cijepanja
na fragmente čije se mase odnose kao 2:3. Fizibilne jezgre su izotopi WU 235
(sadržan 0,7% u prirodnom uranu) 92U233 i s+Pu239 kojih nema u prirodi nego
ih dobivamo neutronskim ozračivanjem.
Cijepanjem jezgre „U 235 postoji vjerojatnost nastajanja oko 300 različitih
radioaktivnih produkata fisije. Na crtežu 16.5. dat je relativni odnos frag-
menata različite mase, koji nastaju pri cijepanju U235 sporim (termalnim)
neutronima (energije 0,025 eV). Sa crteža vidimo da je vjerojatnost obra-
zovanja fragmenata iste mase mala ( 10'2 %) dok se obrazovanje fragmenata
sa masenim brojevima 95 i 140 (2:3) javlja u 7% slučajeva.
U uranu i sličnim jezgrama fisija se najčešće izaziva neutronima. Kad
neutron uđe u jezgru i veže se za ostale nukleone, oslobođena eneigija vezi-
vanja pobuđuje jezgru iznad minimalne energije potrebne za fisiju i jezgra se

‘ 341
 raspada. Jedan od mogućih procesa fisije U235 nakon zahvata sporog (termal-
nog) neutrona može se prikazati shematski:
92U235 + n,-+ 92U236 -> X + Y + ( 2 -3 ) 0/j i + oko 200 MeV, (16.26.)
gdje su X i Y fragmenti fisije. Energija vezivanja po nukleonu najveća je za
srednje teške jezgre (oko 8,5 MeV), dok je za vrlo teške kakav je uran (oko
7,6 MeV). Uzmimo da su fragmenti X i Y, masenih brojeva 96 i 140 vezani
u prosjeku sa 8,5 MeV a uran U235 sa 7,6 MeV, oslobođena energija u fisiji
biće jednaka razlici energija vezivanja:
E = 8,5 MeV (96+140) - 7,6 MeV 236 = 212 MeV.
Od ove energije oko 85% oslobodi se u obliku kinetičke energije frag-
menata, ostatak kao kinetička energija neutrona, alfa i beta čestica i gama
zraka.
Jedan od načina na koji se ostvaruje cijepanje jezgre U235 može se pri-
kazati na slijedeći način:
OTU235 + /!,->■ n Um - » 5JCs140+ 37Rb94 + 2 y .
Fragmenti cijepanja, cezij i rubidij također trpe daljnje transmutacije:
~ 140 n 140-+j,La
„Cs ^ -»„Ba
. 140-+5,Ce
^ 140
P" p~ p"

P" P" p"

Krajnji produkti cerij Ce140 i cirkonij Zr94, su stabilni.
Cijepanjem jezgri U235, Pu239 i U233 nastaje nekoliko neutrona, što omo-
gućava ostvarivanje lančane nukleame reakcije. Ako imamo z neutrona đo-
bivenih cijepanjem jedne jezgre, moguće je sa njima izazvati cijepanje z jSzgri
od kojih dobivamo z2 novih neutrona, koji će izazvati cijepanje z2 jezgri, itd.
Na taj način, broj neutrona koji se dobije, raste geometrijskom progresijom.
Međutim, proces umnožavanja neutrona protjecao bi na opisani način samo
u slučaju kad bi svaki neutron bio zahvaćen jezgrama koje se cijepaju, što u
realnim uvjetima nije slučaj. Mnogi neutroni prije nego što budu zahvaćeni
jezgrama napuštaju zonu reakcije ili budu zahvaćeni jezgrama koje nisu spo-
sobne za dezintegraciju, tako da veći broj neutrona ne učestvuje u stvaranju
novih neutrona. Prirodni uran sadrži 99,27% izotopa U238, 0,72% U235 i oko
0,01% U234. Na taj način, na svaku jezgru U235 koja se cijepa pod djelovanjem
sporih neutiona, otpada 140 jezgri U238 koje zahvaćaju neutrone bez dezin-
tegracije. Zato u prirodnom uranu ne nastaje lančana reakcija dezintegracije.
Lančana nukleama reakcija u uranu može se ostvariti tako da se iz pri-
rodnog urana izdvoji izotop U235, koji je sposoban za dezintegraciju. U komadu

342
čistog U235 svaki neutron zahvaćen jezgrama izaziva cijepanje sa emisijom u
prosjeku 2,5 neutrona. Međutim, ako je masa komada izotopa U235 manja od
neke kritične mase to će većina neutrona izletjeti van zone reakcije i neće se
ostvariti lančana nukleama reakcija. U slučaju kad je masa komada veća od
kritične, neutroni se brzo umnožavaju i reakcija dobiva karakter eksplozije.
Prema računima njemačkog fizičara Heisenberga (Hajzenberg) kritična masa
za U235 iznosi 9 kg.
Na ovom principu zasniva se djelovanje atomske (nukleame) bombe.
Nukleamo gorivo U235 ili Pu239 podijeljeno je u dva dijela čije su mase manje
od kritične mase. Masa svakog komada je manja od kritične mase i zbog toga
ne dolazi do lančane reakcije. Pošto u Zemljinoj atmosferi postoji određen
broj neutrona uslijed kozmičkog zračenja, da bi izazvali eksploziju dovoljno
je spojiti dijelove nukleamog goriva u jedan komad s masom većom od
kritične. Lančana reakcija u atomskoj bombi odvija se pomoću brzih neutrona.
Na crtežu 16.6. dana je
shema (nukleame) atomske
bombe. Fisioni materijal (U235
ili Pu239) nalazi se odvojeno (1)
i ukupna masa je veća od kri-
tične mase. Do eksplozije do-
lazi naglim spajanjem tih masa
pomoću klasičnog eksploziva
(2), Cijeli uređaj je smješten u
masivni omotač (3) koji služi
kao reflektor neutrona i čuva nukleamo gorivo od raspršenja prije nego što
dovoljan broj jezgri ne oslobodi svoju energtju. U nukleamoj bombi koja je
bačena na Hirošimu fisioni materijal bio je ^U 235, a u onoj na Nagasaki ^Pu239.

16.7. N U K L E A R N I R E A K T O R
Kao materijal koji dezintegrira u reaktorima koristi se prirodni uran obo-
gaćen uranom U235. D a bi se spriječio zahvat neutrona jezgrama U23* nuk-
leamo gorivo se razmješta u blokove između kojih se stavlja moderator, tj.
materijal koji usporava neutrone do termalnih brzina. Mada se neutroni češće
sudaraju sa jezgrama U238, vjerojatnost da dođe do cijepanja jezgre U235 je
veća od vjerojatnosti zahvata neutrona u jezgm U238. Jezgre moderatora treba
da imaju malu vjerojatnost zahvata neutrona i veliku vjerojatnost elastičnog
raspršenja. Ovakve uvjete ispunjava deuterij, grafit i berilij (Be). Da bi se
smanjila energija neutrona dobivenih fisijom (2 MeV) do termičkih brzina
(0,025 eV) potrebno je oko 25 sudara u teškoj vodi (D20 ).

• 343
 Prvi nukleami reaktor pušten je
u rad 1942. godine u Čikagu (SAD),
pod nikovodstvom talijanskog fiziča-
ra Enrika Fennia1. Kao gorivo kori-
šten je uran a moderator je bio grafit
pa se ovakav reaktor naziva uran-gra-
fitni reaktor. Na crtežu 16.7. prika-
zana je shema reaktora.
Nukleamo gorivo U235 je smje-
šteno u odvojene blokove (1) između
kojih se nalazi moderator - grafit (2).
Da bi se mogla zaustaviti lančana re-
akcija u reaktoru, odnosno vršiti kon-
Crtež 16.7. trola procesa, koriste se šipke od kad-
mija ili bora (3). Kadmij i bor imaju

Brzi neutroni 100%

1 EnrikoFermi (1901.-1954.) talijsnski fiziiSar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1938.Njegovi

glavni radovi su na podruiju nuklearne fizike i fizike elementamih čestica.

344
tu osobinu da intenzivno apsorbiraju neutrone. Uvlačenjem šipki u reaktor
smanjuje se koeficijent umnožavanja neutrona, a time se zaustavlja proces
fisije.
Proces nukleame fisije u reaktorima sa prirodnim uranom može se pri-
kazati na crtežu 16.8.
Prvi industrijski reaktori, izgrađeni u SAD, pravljeni su za proizvodnju
dezintegracionog materijala za atomske bombe (Pu239), dok je prva atomska
centrala za proizvodnju električne energije napravljena u SSSR 1954. godine,
snage 5 MW. Napomenimo da je nukleama elektrana koja radi u Krškom
(Slovenija) snage 600 MW.

16.8. T E R M O N U K L E A R N A R E A K C IJA (F U Z IJA )

Spajanje lakih jezgri u jednu jezgm naziva se fuzija i dešava se uz

oslobađanje ogromnih količina energije. Pošto je za sintezu jezgri potrebna
visoka temperatura, ovaj proces se naziva termonuklearna reakcija. Da bi-
smo savladali potencijalnu barijeru, uvjetovanu Coulombovim (Kulonovim)
odbijanjem, jezgre sa rednim brojevima Z, i Z^ treba da imaju energiju:

£ =— (16. 27. )
4 t ie 0 rN
gdje je rN radijus djelovanja nukleamih sila koji iznosi oko 2 1 0 15 m. Čak i
za najlakše jezgre sa Z, = Z^ = 1, ta energija iznosi:

E = 1.15-10'6 J « 0,7 MeV. (16.28.)

Na svaku jezgm koja se sudara otpada polovina navedene veličine (0,35
MeV). Srednjoj energiji toplotnog kretanja od 0,35 MeV odgovara temperatura
reda veličine 2109 K (prema relaciji E = kT, gdje je k = 1.38 I0'23 JK"1). Me-
đutim, fuzija lakih jezgri može se ostvariti na znatno nižim temperaturama
(107 K). Ovo se može objasniti na slijedeći način: statistička raspodjela čestica
po brzinama, podrazumijeva da postoji uvijek jedan broj jezgri čija energija
znatno prelazi srednju vrijednost.
Na principu fiizije zasniva se hidrogenska bomba. Da bi se postigla
potrebna temperatura od 107 K koristi se kao upaljač atomska bomba (fisija).
Za hidrogensku bombu obično se koristi sinteza deuterija i tricija:

,H2 + ,H3 -»• jHe4 + n + 17,6 MeV. (16.29.)

345
 Pri ovoj reakciji oslobađa se energija od 17,6 MeV što iznosi oko 3,5 MeV
po nukleonu. Radi usporedbe navedimo da cijepanje jezgre urana oslobađa
oko 0,85 MeV po nukleonu.
Sinteza jezgri vodika u jezgre helija je izvor energije Sunca i zvijezda,
u čijoj unutrašnjosti temperatura dostiže 107—108 K. Sinteza u zvijezdama
ostvaruje se na dva načina. Pri nižim temperaturama javlja se sinteza dva
protona koji obrazuju jezgru helija 2He2, koja se raspada radioaktivnim beta
P+ raspadom:
,H' + ,H ' -+ jHe2 -+ ,H2 + P++ v + 1,35 MeV. (16.30.)
Tako dobivena jezgra teškog vodika (deuterij) ,H2 sudara se s protonom
i sa njim tvori tricij:
,H 1 + ,H2 —» ,H3 + P+ + v + 4,6 MeV. (16.31.)
Proces se završava reakcijom:

2He3 + 2He3 - + jHe4 + 2p (16.32.)

tj. formiranjem jezgre helija i đva protona.
N a višim temperaturama veću vjerojatnost ima jedna draga termonuk-
leama reakcija, tzv. ugljično-dušični ciklus. Konačni rezultat svih etapa ovog
ciklusa je obrazovanje jezgri helija. Ovakvim termonukleamim fuzionim reak-
cijama na Suncu (i zvijezdama) dolazi do smanjenja količine vodika i pove-
ćanja količine helija. Međutim, obzirom na postojeće količine vodika može
se očekivati da će se tokom slijedećih nekoliko milijardi godina ove nukleame
reakcije odvijati skoro nesmanjenim intenzitetom.

16.9. KONTROLIRANA FUZIJA

Na Zemlji je fuziona energija dobivena samo u veoma kratkotrajnim
eksplozijama hidrogenskih bombi. Međutim, ovo su nekontrolirane fiizione
reakcije.
Kontrolirane termonukleame reakcije, bit će moguće ostvariti tek onda,
kada se u laboratorijskim uvjetima ostvare uvjeti slični onima koji vladaju u
zvijezdama. Kontrolirana fuzija, pružit će čovječanstvu neiscrpan izvor čiste
i jeftine energije. Naprimjer, pri fuziji deuterija, koji je sadržan u 1 litri obične
vode, oslobodilo bi se isto toliko energije koliko se dobije sagorijevanjem
oko 350 litara benzina.

346
 Kao sirovinu za kontroliranu fuziju treba koristiti deuterij i tricij, čije su
zalihe u oceanima neiscipne. Posebno su interesantne ove reakcije koje se
mogu ostvariti u ionizovanoj vreloj plazmi vodika:
,H2 + ,H2 -+ jHe3 + n + 3,25 MeV
,H2 + 1H2 -> ,H e 3 + p + 4,0M eV (16.33.)
,H2 + ,H3 -> 2He4 + n + 17,6 MeV.
U hidrogenskoj bombi termonukleama reakcija ima nekontroliran karak-
ter. Za ostvarivanje kontrolirane termonukleame reakcije potrebno je dostići
i održavati u nekoj zapremini temperatum reda veličine 108 K. Na tako visokoj
temperaturi supstanca predstavlja potpuno ionizovanu plazmu. Za ostvarivanje
kontrolirane termonukleame reakcije postoje ogromne teškoće. Pored toga što
je potrebno ostvariti visoku temperatum, problem je odižavanje plazme u
zadanoj zapremini. Dodirivanje plazme sa zidovima suda dovodi do njenog
hlađenja. Osim toga, zidovi od bilo kakvog materijala na takvoj temperaturi
bi brzo isparili.
Problem izolacije plazme pokušava se riješiti tzv. magnetnom termoizo-
lacijom. Kada se kioz smjesu lakih plinova propusti veoma jaka električna
struja, dolazi do slijedećih pojava: a) uslijed intenzivne ionizacije dolazi do
stvaranja plazme, b) plazma se zagrijava na račun izdvojene toplotne energije
i c) dolazi do formiranja plazmenog stupa oko uzdužne ose. Magnetsko polje
električne strnje djeluje na svaku naelektriziranu čestieu, koja se kreće duž
plazmene niti, Lorentzovom silom F, uslijed čega plazmeni stup biva odvojen
od zidova suda i koncentrira se oko uzdužne ose suda, (crtež 16.9a).

«) b)
Crtež 16.9.

• 347
 Pojava sažimanja plazmenog sloja u magnetskom polju poznata je kao
“pinčefekt”. Nažalost, plameni sloj pokazao se veoma nestabilan, crtež 16.9b.
Suvremeni plameni reaktori ostvarili su plameni stup u veoma kratkom vre-
menu (djelići sekunde). Pored toga postignute temperature plazme su niske
(106 K), a plameni stup je nedovoljno stabilan tako da se brzo izgubi termoi-
zolacija i stup se raspada. U posljednje vrijeme, uspjelo se dobiti supervisoke
temperature (108 K) unutar male zapremine, fokusiranjem snažnog laserskog
snopa i time ostvariti termonukleamu reakciju ali u vrlo kratkom vremenu.
Od pedesetih godina 20. stoljeća fizičari cijelog svijeta rade na razvoju
fuzionih reaktora. Poseban uspjeh su postigli reaktori na principu “sažimanja”
plazme magnetskim poljem kojeg su prvi predložili ruski fizičari Tamm i
Saharov. Ovaj način ostvarivanja kontrolirane fuzije poznat je pod imenom
“tokam ak” što je akronim za rusku kovanicu “toridalnaya kamera magni-
tanaya katushka”. Snaga prvih reaktora na bazi fuzije bila je od nekoliko vata
do megavata krajem drugog milenija. Fuziona tehnologija na bazi “tokamaka”
dostiglaje maksimalnu snagu fuzionib reaktoraod 10,7 MW (SAD, Princeton,
1994.). Ovdje treba napomenuti da su ovo još uvijek laboratorijska istraživanja
jer je uložena snaga za ostvarivanje kontrolirane fuzije bila 30 MW, a vrijeme
trajanja 1-2 sekunde. Projekt poznat pod imenom ITER u koji su uključene
sve zemlje razvijenog svijeta (SAD, Rusija, Japan, Europska zajednica), pla-
nira da će do 2008. godine biti napravljen reaktor snage 500 MW, koji se još
uvijek ne bi mogao koristiti u komercijalne svrhe jer bi, prema projektu,
korisna snaga bila samo 40 MW.
Ako se uzme u obzir stanje raspoloživih energetskih resursa na bazi
fosilnih goriva, energetičari predviđaju da će već 2020. godine doći do ne-
dostatka energije jer su ovi izvori neobnovljivi, a altemativni izvori (vjetar,
Sunce, hidroenergija itd.) nedovoljni da osiguraju povećane potrebe za ener-
gijom, posebno, zemalja u razvoju. Gledajući očima fizičara, jedina rAlna
šansa da se osiguraju potrebne količine energije je razvoj fuzione tehnologije,
jer fuzionog goriva (deuterij, litij) ima u skoro neograničenim količinama na
našoj planeti (mora, oceani).
Fizičari smatraju da mogu riješiti problem kontrolirane fuzije do 2050.
godine. Reaktor (DEMO) koji se planira imao bi komercijalnu namjenu a
fuziona snaga bi iznosila 4000 MW i imao bi snagu 1000 MW električne
energije što je dovoljno za grad od 1 000 000 stanovnika (prema američkim
standardima).

348
 17. ELEMENTARNE ČESTICE

17.1. UVOD

Zasluga za uvođenje pojma atoma u teoriji strukture materije pripada

starim grčkim filozofima. Odmah treba naglasiti da ti stari “atomi” nisu isto
što i atomi s kojima mi danas radimo. Nije jednostavno točno znati što su
grčki filozofi razumijevali pod pojmom atom; središnje pitanje koje ih je
zaokupljalo bilo je: da li je ili nije tvar neograničeno djeljiva. Ako nije neo-
graničeno djeljiva, onda ćemo kad tad doći do iđeje o elementamim sastojcima
tvari - “atomima”. Uzmimo komad materijala i drobimo ga na sve sitnije i
sitnije djeliće. Na kraju dolazimo do čestica koje su dalje nedjeljive i to su
“atomi” (riječ atom zapravo znači “nedjeljiv”).
Grčki atomisti vjerovali su da je tvar zaista izgrađena od atoma; nekako
su osjećali da se mnoštvo elementamih struktura može objasniti pomoću razli-
čitih konfiguracija atoma. Uglavnom ni mi danas ne mislimo puno dmgačije,
ali sigumo postoji golema ražlika između naših kvantitativnih teorija i ma-
glovitih nagađanja antičkih filozofa. *
Da podsjetimo čitaoce na povijest atomske teorije; u 19. stoljeću atomska
hipoteza dovela je do značajnog uspjeha u razumijevanju niza prirodnih po-
java. Na osnovu pretpostavke o atomima možemo shvatiti temeljnu činjenicu
kemije, tj. da se svaki kemijski spoj uvijek sastoji od određenih temeljnih
kemijskih elemenata u određenim omjerima, karakterističnim za spojeve. Po-
gledajmo na očiglednu činjenicu da se kemijski spojevi mogu predstaviti
jednostavnim formulama kao što su H20 , H2S 0 4 i NaOH. Upadljivo je da se
u tim formulama pojavljuju mali cijeli brojevi koji kažu da se dvije jedinice
vodika spajaju s jednom jedinicom kisika da bi nastala jedna jedinica vode,
itd. Pretpostavimo li da je tvar građena od atoma, odmah ćemo shvatiti te
empirijske činjenice: kemijski spojevi sastoje se od nevelikog broja atoma.
Dva atoma vodika spajaju se s jednim atomom kisika i tvore jednu molekulu
vode. Vrlo jednostavno. Kao daljnju potvrdu atomske hipoteze možemo nave-
sti uspjeh kinetičke teorije plinova što su je razvili J. C. Maxwell i L. Boltz-
mann. Pretpostavivši da je plin roj molekula koje se u posudi nasumice gibaju
i žestoko međusobno sudaraju i sudaraju sa stjenkama posude, ta je teorija

• 349
objasnila mnoga svojstva plinova. Pomoću nje se, uspio procijeniti Avogadrov
broj.
Imajući u vidu takve dokaze o postojanju atoma, teško je povjerovati da
je gotovo do konca 19. stoljeća bilo znanstvenika koji su odbacivali atomsku
hipotezu zato što nije bilo direktnih dokaza da je tvar građena od atoma.
Atomi grčkih filozofa nisu istovjetni s današnjim atomima. Prije svega,
naši atomi nisu nedjeljivi: izgrađeni su od protona, neutrona i elektrona. Ulogu
“atoma” u shvaćanjima starih Grka trebali bi na neki način predstavljati pro-
toni, neutroni, elektroni i mnoštvo drugih elementamih čestica. Što podrazu-
mijevamo pod “elementamom česticom”? Točna defimcija tog pojma danas
je pomalo spoma, ali za naše potrebe na to pitanje dat ćemo ovaj jednostavan
i praktičan odgovon čestica se smatra elementamom ako je se ne može opisati
kao sistem složen od dragih još elementamijih jedinica. Elementama čestica
nema “dijelova”, niti je “izgrađena” od bilo čega još jednostavnijeg. Prema
takvoj definiciji proton, neutron i elektron su elementame čestice, ali vodikov
atom ili uranova jezgra to nisu.
Ako se dva komada mramora sudare velikom brzinom, razmrskat će se
u manje komade. Na isti način će se dvije vodikove molekule posiije sudara
velikom relativnom brzinom razbiti u komade. Među takvim komadima, osim
ako brzina nije vrlo velika, naći ćemo vodikove atome, protone, elektrone;
dragim riječima, naći ćemo komponente od kojih su molekule bile izgrađene.
Što se dogodilo u oba ta slučaja možemo opisati ovako: Silina sudara nadjačala
je kohezivne sile koje su držale skupa dijelove mramora, ili vodikove mole-
kule, pa su se ti objekti razletjeli u komadićima. Na sličan način možemo
interpretirati mnoštvo nukleamih reakcija. Jezgre su izgrađene od protona i
neutrona, pa ako se brzi proton sudari s jezgrom, može se dogoditi da nekoliko
protona i neutrona bude izbačeno iz jezgre. ,
Međutim, razmatramo li silovit sudar dviju elementamih čestica, kao što
su đva protona, otkrivamo pojave koje se kvalitativno razlikuju od gomjih
pojava. Ako npr. proton vrio velike energjje udari u dragi proton, poslije
sudara oba će protona ostati protoni, ali ćemo među produktima te reakcije
naći i nekoliko novih elementamih čestica, npr. pi mezona. Kažemo da su u
toj reakciji nastali pi (7t)-mezoni (nazivamo ih još i pioni). To nije jedino što
se može đogoditi u sudara protona s protonom: protoni mogu i nestati, a
umjesto njih mogu se pojaviti nove čestice koje se zovu K mezoni ili hiperoni,
crtež 17.1.
Isto se tako može dogoditi da u žestokom sudaru dva elektrona poslije
reakcije imamo tri elektrona i jedan pozitron. S drage strane, ako se sudare
elektron i pozitron, može se dogoditi da te dvije čestice iščeznu (kažemo da
su se poništile, anihilirale) pa ostane samo elektromagnetsko zračenje u obliku

350
 gama kvanta. Stvaranje i poništavanje
čestica, važno je svojstvo prirode. Oči-
to da te pojave nemaju analogiju u
drobljenju komada mramora, ili u ke-
mijskim reakcijama. Kemijsku reak- o
ciju možemo opisati tako da kažemo
da nove molekule nastaju od eleme-
nata koji su sastavni dijelovi drugih
molekula. Pri takvom opisu atome
možemo smatrati sastavnim dijelovi-
ma molekule. Za razliku od toga, raz-
motrit ćemo događaj kada dvije čes-
tice koje su se sudarile ostaju i poslije
sudara u kojemu je nastalo više novih
o-
Crtež 17.1.
čestica. Da bismo eksperimentalno us-
tanovili da li je neka čestica elemen-
tama ili složena, nastojimo stvoriti uvjete da sc ona sudari s drugom čcsticom,
pa da posmatramo produkte reakcije. Tom metodom u stanju smo razbiti
molekulu na zasebne atome, a atome na elektrone i jezgre, pa je pravilno
kazati da su molekule izgrađene od atoma, koji su opet izgrađeni od clektrona
i jezgri. Fizičari 19. stoljeća zaista su pogriješili misleći da su atomi neuništivi
i nedjeljivi. Ispostavilo se da se atom može razbiti. To isto vrijedi i za jezgre.
Samo, za njihovo rarf)ijanje potrebno je znatno više energije nego za razbijanje
atoma.
Pomoću modemih akceleratora možemo proizvesti snopove čestica vrlo
visokih energija, pa postoje mogućnosti za razbijanje čestica.

17.2. K O Z M IČ K O Z R A Č E N J E

Iz Svemira na Zemlju neprekidno pada fluks atomskih jezgri (uglavnom

protona visoke energije) u srednjem 10 GeV, a pojedine čcstice dostižu ener-
giju i do 1010 GeV. To tzv. primarno kozmičko zračenje obrazuje u zemljinoj
atmosferi sekundarno zračenje, u kojem se sreću sve u današnje vrijeme po-
znate elementarne čestice.
Čestice primarnih kozmičkih zraka tipe neelastične sudare sa jezgrama
atoma u gomjim slojevima atmosfere, rezultat čega je postanak sekundamog
zračenja. Na visinaraa nižim od 20 km kozmičke zrake imaju potpuno sekun-
dami karakter. U sastav sekundamih kozmičkih zraka ulaze dvije komponente.

351
Jedna od njih jako se apsorbira u olovu i zato je nazrvamo meka; druga,
međutim, prodire kroz veliku debljinu olova i zove se tvrda.
Meka komponenta sastoji se iz kaskade ili pljuskova parova elektron-
-pozitron. Gama foton, koji je nastao kao rezultat nukleame transformacije
ili naglog kočenja brzog elektrona, prolijećući blizu atomskog jezgra, obrazuje
par elektron-pozitron. Kočenje tih čestica ponovo dovodi do obrazovanja gama
fotona. Procesi stvaranja parova i generacije gama kvanata izmjenjuju se jedan
s drugim sve dok energija gama fotona ne postane nedovoljna za obrazovanje
para. Kako je energija prvobitnog fotona vrlo velika, to može da nastane
mnogo pokoljenja sekundamih čestica prije nego se prekrati razvitak pljuska.
Tvrda, prodoma komponenta kozmičkih zraka sastoji se uglavnom iz miona.
Ona se prvenstveno obrazuje u gomjim i srednjim slojevtma atmosfere na
račun nabijenih 71-mezona (i dijelom K-mezona).
Do nedavno, kozmičko zračenje bilo je jedini izvor čestica sa energijom
dovoljnom za obrazovanje mezona i hiperona. Pozitron, mioni, pi-mezoni i
mnoge druge čestice prvi put su opažene u sastavu kozmičkih zraka. Godine
1952. u SAD pužten je u rad prvi sinhrofazotron (akcelerator) koji je omogućio
da se dobiju protoni energije do 3 GeV, koja spada u oblast energija primamog
kozmičkog zračenja. Zato je ovaj sinhrofezotron dobio naziv kozmotron. Danas
postoje akceleratori koji omogućavaju energije i 100 GeV (LEP-Large Elec-
tron Positron Collider, Cem). U planu su SSC (SAD) protonski kolajder i do
višeod 10 TeV, i LHC (Large Hadron Collider) u Cemu. U sadašnjem trenutku
teško je zamisliti da će se u skoroj budućnosti praviti veće mašine jer i ove
sadašnje koštaju izuzetno mnogo. Za SSC planirano je u 1995. gođini utrošiti
6,5 milijardi dolara i njegovo dovršenje će čekati povoljnije financijske prilike.
Pojavom akceleratora izgledalo je da će značaj kozmičkih zraka za i^u-
čavanje u oblasti elementamih čestica izgubiti na značaju. Sada smo, međutim,
sigumi da će daljnja izučavanja u podračju visokih energija biti vezana isk-
ljučivo za kozmičke zrake.

173. METODE PROMATRANJA ELEMENTARNIH

ČESTICA
Elementame čestice mogu se promatrati zahvaljujući tragovima koje one
ostavljaju pri svom prolasku kroz tvar. Karakter tragova omogućava da se
sudi o predznaku naboja čestice, njenoj energiji, impulsu i sl. Nabijene čestice
izazivaju ionizaciju molekula na svom putu. Neutralne čestice ne ostavljaju
tragove, ali se mogu opažati u trenutku raspada na nabijene čestice ili u
trenutku sudara sa nekom jezgrom. Prema tome, u krajnjoj liniji, neutralne

352
 čestice se također mogu opažati po ionizaciji izazvanoj od njih stvorenim
nabijenim česticama. Na slici 17.1. prikazan je snimak poništenja protona i
antiprotona u mjehurastoj komori. Komora se Judazi u magnetskom polju
okomitom na ravninu snimka. Tragovi negativnih Česrica sayijaju se u smjeru
kazaljke na satu, a tragovi pozitivnih čestica u obznutotn smjeru. Tragovi
sporih čestica su debeli, dok su tragovi vrlo brzih češtica tanke, uglavnom
isprekidane linije.
Uređaji koji se koriste za registriranje ionizirajućih češtica dijele se u
dvije giupe. U prvu spadaju uređaji koji registriraju činjenicu prolaska čestice
i osim toga, u nekim slučajevima, omogućavaju da se sudi o njenoj energiji.
U drugu grupu spadaju uređaji koji omogućavaju promatranje tragova čestica
u tvari. Među uredaje za registriranje nbrajaju se ionizacione komore i brojači
sa plinskim pražnjenjem. Također se koriste Čerenkovljevi brojači, scinti-
lacioni a u novije vrijeme poluvodički - gennanijski detektori.
Nabijene čestice, koje prolaze kroz supstancu, izazivaju ne samo ioni-
zaciju nego i pobuđivanje atoma. Vraćajući se u normalno stanje, atomi emi-
tiraju vidljivu svjetlost. Tvari u kojima nabijene čestice pobuđuju svjetlosnu
iskru (scintilaciju) nazivaju se scintilatori. Scintilatori mogu da budu organski
(benzen, naftalin, itd.) i neorganski NaI(Tl), CsI(Tl), KI(T1). Za protonske

Slika 17.1. Snunak poništcnja protona i antiprotona u lcomori na mjeburićc.

Glavni događaj jc u arcdini snimka. Antiproton upada odozgo.

• 353
 brojače obično se koriste scintilatori od plastike. Danas se koriste poluvodički
detektori posebno u spektrometriji ionizirajućih zračenja, radi velike moći
rczolucije.
U spektrometriji alfa čestica i drugih teških nabijenih kaona koriste se
silicijeve diode sa površinskom barijerom. U spektrometriji gama zračenja
danas se koriste dva tipa Ge-detektora (germanij), tzv. Ge(Li), germanij-litij
detektor u kojem je driftovan litij i HP-Ge detektor, od vrlo čistog (high
purity) germanija.
U detektore sa tragovima ubrajaju se Wilsonova komora, mjehurasta
komora, vamična komora i emulzione komore. Staza iona, kojom prolazi
nabijena čestica, postaje vidljiva u Wilsonovoj komori zato što na ionima
dolazi do kondenziranja zasićenih para neke tečnosti. U mjehurastoj komori,
koju je konstiuirao D. Glaser 1952. godine, zasićene pare zamijenjene su
pregrijanom prozračnom tekućinom. Ionizirajuća čestica koja proleti kroz ko-
moru izaziva bumo ključanje tekućine, uslijed čega je trag čestice označen
lancem mjehurića pare, koji obrazuju trag, slika 17.1. Mjehurasta komora,
kao i WiIsonova komora, radi u ciklusima. Komora se pušta u rad naglim
snižavanjem tlaka uslijed čega rađna tekućina prelazi u metastabilno pregrijano
stanje.

17.4.
j..
KLASE ELEMENTARNIH ČESTICA
Pod elementamim česticama podrazumijevamo takve mikročestice čiju
unutrašnju struktum na današnjem stupnju razvoja fizike, nije moguće pri-
kazati kao ujedinjenje đmgih čestica. U svim do sada promatranim pojavama
svaka takva čestica ponaša se kao cjelina. Elementame čestice mogu se pre-
tvarati jedna u dmgu. Da bismo objasnili osobine i ponašanje elementamih
čestica potrebno im je, pored mase, električnog naboja i spina pridmžiti niz
dopunskih, za njih karakterističnih veličina (kvantnih brojeva).
Prije samo tridesetak godina izgledalo je da je atom sastavljen samo od
elektrona, protona i neutrona i da se pomoću njih može izgraditi sve što nas
okružuje. Danas je poznat veliki broj elementamih čestica koje se mogu po-
dijeliti u četiri skupine (klase):
Fotoni, y (kvanti elektromagnetskog polja).
Leptoni. Tu se ubrajaju čestice koje ne učestvuju u jakoj interakciji:
mioni, elektroni i neutrino. Svi leptoni imaju spin 1/2. Takve čestice poko-
ravaju se Fermi-Diracovoj statistici (koja uzima u obzir Pauliev princip) uslijed
čega se nazivaju fermioni. Svi leptoni učestvuju u slaboj interakciji. Oni

354
elektromagnetskoj inSSkcTji”8* ^ (m,0ni ' eIektroni) učestvuJu talcođer i u

Tabela 17.1.

355
veličine 10'8 s. K-mezoni se raspadaju obrazujući n-mezone i leptone ili samo
leptone. Nabijeni rr-mezoni raspadaju se, obrazujući leptone. Sheme raspada
mogu se vidjeti u tabeli 17,1. Za razliku od leptona mezoni učestvuju ne samo
u slaboj (i ako su nabijeni i ^iektromagnetskoj interakciji) nego i u jakim
interakcijama koje se očituju u njihovom međudjelovanju, a također i u među-
djelovanju između mezona i bariona. Spin svih mezona jednak jc nuli. Čestice
sa cijelim (ili nultim) spinom podčinjavaju se statistici Bose-Einsteinovoj, pa
se nazivaju bozoni.
Barioni - klasa bariona objedinjuje u sebi nukleone (p. n) i nestabilne
čestice s masom većom od mase nukleona, koje su dobile naziv hiperoni (X°,
£+, zPt £-, 2 °, H-). Svi barioni učestvuju u jakoj interakciji i prema tome
aktivno međudjeluju sa atomskim jezgrama. Spin svih bariona jednak je 1/2,
tako da barioni predstavljaju fermione. Izuzev protona svi barioni su nestabilni.
Pri raspadu bariona, pored ostalih čestica, obavezno se obrazuje barion. Ta
zakonitost je. jedan vid zakona o očuvanju barionskog broja.
U zadnje vrijeme otkriveno je više od 200 kratkoživećih čestica koje su
dobile naziv rezonance. Te čestice predstavljaju rezonanma stanja koja obra-
zuju dvije ili veći broj elementamih čestica. Vrijeme života rezonanci je vrlo
kratko 10"23—10'22 s. To dokazuje da se raspad rezonanci događa na račun jake
interakcije. Raspad dnigih čestica ostvaruje se na račun slabe (ponekad elek-
tromagnetske) interakcije. Zato su njihova vremena života duža.

17.5. ČESTICE I ANTIČESTICE

Schrodingerova jednadžba (14.9.) ne zadovoljava zahtjeve teorije rela-
tivnosti; ona nije invarijantna u odnosu na Lorentzove transformacije. Godifie
1928. engleski fizičar Paul Dirac našao je relativističku valnu jednadžbu za
elektron iz koje slijedi niz važnih posljedica. Prije svega, iz tješenja te jed-
nadžbe na prirodan način, bez bilo kakvih dopunskih pretpostavki, dobiva se
spin i brojčana vrijednost vlastitog magnetskog momenta elektrona. Na taj
način se je razjasnilo da spin predstavlja veličinu koja je istovremeno i kvantna
i relativistička.
Diracova jednadžba također omogućava da se predvidi postojanje antičes-
tice elektrona, pozitron. Iz Diracove jednadžbe ne dobivaju se za ukupnu
energiju slobodne čestice samo pozitivne, već i negativne vrijednosti. Pri
zadanom impulsu čestice p postoje iješenja jednadžbe koja odgovaraju ener-
gijama (10.56.):
E = ± J c 2p 2 + » tc 4 . (17.1.)

356
 Između najmanje pozitivne vrijednosti (+macr) i najveće negativne
(-m^c2) vrijednosti postoji interval vrijednosti energija, koje se ne mogu ostva-
riti. Širina tog intervala je 2 crtež 17.2a.
Na taj način, dobivaju se dvije oblasti vlastitih vrijednosti energije: jedna
počinje sa +2m0c2 i prostire se do +oo, a druga počinje sa - 2 m ^ i prostire
se do —oo. Čestica sa negativnom energijom treba imati veoma čudne osobine.
Prelazeći u stanje sa sve manjom energijom (tj. sa po mođulu rastućom ne-
gativnom energijom), ona bi mogla emitirati energiju, recimo u obliku zra-
čenja, pri čemu bi, pošto |is| ničim nije ograničeno, čestica sa negativnom
energijom mogla izračiti beskonačno veliku količinu energije. Do analognog
zaključka može se doći na slijedeći način: Iz relacije E = mc* slijedi da će
kod čestica sa negativnom energijom masa također biti negativna. Pod dje-
lovanjem siie kočenja, čestica s negativnom masom ne treba da se usporava
već da se ubrzava, vršeći nad izvorom sile kočenja beskonačno velik rad.
Zbog tih teškoća, trebalo bi izgleda, pretpostaviti da stanja s negativnom
energijom treba isključiti iz razmatranja jer dovode do apsurdnih rezultata.
To bi, međutim, protunječilo nekim općim principima kvantne mehanike.
Zato je P. Dirac izabrao drugi put. Prelpostavio je da se prelazi elektrona u
stanja s negativnom energijom obično ne primjećuju iz tog razloga što su svi
postojeći nivoi s negativnom energijom već zaposjednuti elektronima. Napo-
menimo da se elektroni, kao i dmge čestice s polucijelim spinom pokoravaju
Paulievom principu koji zabranjuje da u jednom te istom stanju bude više od
jedne čestice.
Pieina Diracu vakuum je takvo stanje prostora u kojem su svi nivoi
negativne energije zaposjednuti elektronima, a nivoi s pozitivnim energijama
su slobodm (crtež 17.2.). Ako jedan od elektrona koji se nalaze na negativnom
nivou primi energiju koja prelazi širinu zabranjene zone, koja iznosi Im^c2,
to će taj elektron preći u stanje s pozitivnom energijom i ponašat će se kao
čestica s pozitivnom masom i negativnim nabojem. Vakancija (“šupljina”)
obrazovana pritom u skupu negativnih nivoa, treba da se ponaša kao elektron
koji ima pozitivni naboj. Naime, odsustvo čestice koja ima negativnu masu
i naboj, očitovat će se kao prisustvo čestice s pozitivnom masom i pozitivnim
nabojem. Ova prva predskazana (teoretski) čestica nazvana je pozitron.
Pri susretu pozitron i elektron iščezavaju (anihiliraju) tj. elektron prelazi
s pozitivnog nivoa na vakantni negativni. Energija, koja odgovara razlici tih
nivoa, oslobađa se u vidu zračenja. Na crtežu 17.2b strelica 1 predstavlja
stvaranje para elektron-pozitron, a strelica 2 njihovu anihilaciju.
Teorija Diraca bila je toliko ‘revolucionama” da većina suvremenika
bila je nepovjerijiva prema njoj. Međutim, 1932. godine američki fizičar G.
Anderson opazio je pozitron u sastavu kozmičkih zraka. U WiIsonovoj komori,

' 357
 -------------------- 1 1------------------

+«o«J
1 2
£=0 £=0

-m^c1
—•
—
♦
a) b)

Crfež 17.2.

smještenoj između polova magneta, pozitron je ostavio isti trag kao i elektron
koji jc istovremeno nastao, samo je taj trag bio zakrivljen u suprotnu stranu.
Rađanje para elektron-pozitron nastaje pri prolazu y fotona kroz tvar.
To je jedan od osnovnih procesa koji dovodi do apsorpcije gama zraka
u supstanci. U potpunoj sugiasnosti sa Diracovom teorijom minimalna energija
y-fotona pri kojoj se rađa par jednaka je ImrfP- = 1,02 MeV. Radi zakona
očuvanja impulsa u procesu stvaranja para treba da učestvuje još jedna čestica,
koja preuzima razliku impulsa y-fotona i sumamog impulsa eiektrona i pozi-
trona. f'rema tome proces se piše u obliku:

y + X -> X + e ~ + e*, (17.2.)

gdje je X jezgro u čijem polju sila dolazi do stvaranja para. Pri anihilaciji je
zakon očuvanja impulsa uzrok nastanka dva ili tri y-fotona, koji se razlete na
razne strane: “*
e~ + e*—>y + y +(y). (17.3.)

Elektronsko-pozitronski parovi mogu da nastanu i pri interakciji y-fotona

sa elektronom; ili u sudaru dva elektrona:

y + e~ —>e +e~ + e*
(17.4.)
e~ + e~ —> e~ + e~+ e~ + e*.

U nešto izmijenjenom obliku Diracova jednadžba može se primijeniti ne

samo na elektrone (pozitrone) nego i na druge čestice sa spinom jednakim
1/2. Prema tome za svaku takvu česticu (npr. proton ili neutron) mora postojati
antičestica. Po analogiji sa (17.3.) stvaranje paraproton-antiproton (p - p ) ili
neutron-antineutron (n — n ) mogio bi se očekivati pri sudaru nuldeona do-

358
vo|jno visoke energije. Ovo je eksperimentalno postignuto još daleke 1955
godine u akceleratoru, prema slijedećoj shemi:
P p —>p + p + p + p
ili
(17.5.)
P + n —>p + n + p + p .

Proton i antiproton anihiliraju prema slijedećoj shemi, crtež 17.3 Vidimn

da se anihilacijom proton-antiproton obrazuju pioni koji se raspadaju na mione
3 miom na elektrone, pozitrone i elektronska i mionska neutrina:
p + p -> Jt+ + 7 r + jr° (1 7 6 )

Crtež 17.3.

359
 Antičestice postoje ne samo za fermione, već i za bozone. Tako naprimjer
7i+-mezon je antičestica jr--mezonu. Poznate su samo četiri čestice koje su
identične sa svojim antičesticama. To su foton, n°-mezon i dva A°-mezona.
Očigledno je, da čestice koje su identične sa svojim antičesticama ne mogu
da anihiliraju. Ako se barionima, gdje se ubrajaju i nukleoni (n i p ) , pripiše
barionski broj (naboj) B = +1, a antibarionima barionski broj B = —1, to će za
sve procese u kojima učestvuju barioni i antibarioni bit karakteristično oču-
vanje barionskog broja.
Napomenimo da zakon, očuvanja barionskog broja uvjetuje stabilnost
najlakšeg bariona-protona. Dmgi zakoni očuvanja (energije, impulsa, mo-
menta impulsa, električnog naboja, itd.) ne zabranjuju naprimjer, proces:

p -» e+ + v + v
koji bi u krajnjem slučaju doveo do anihilacije atoma. Međutim, takav proces
dešavao bi se uz smanjenje barionskog broja za jedinicu i stoga je nemoguć.
Analogno tome, zakon očuvanja električnog naboja uvjetuje stabilnost najlakše
nabijene čestice - elektrona, zabranjujući naprimjen

e~ -> y + Y+ v.
Da bismo objasnili procese u kojima učestvuju leptoni potrebno je uvesti
kvantni broj L, koji se zove leptonski broj ili naboj. Leptonima se pripisuje
L = +1, antileptonima L = —1, a svim ostalim česticama L = 0. Pri tome bez
izuzetka, javlja se u svim procesima očuvanje ukupnog leptonskog broja
spomenutog fizikalnog sistema.
Prema CPT1 teoriji osnovni parametri antičestice trebaju imati slijedeće
vrijednosti:
Čestica Antičestica
Električni naboj e —e

Masa m m

Spin s s
Magnetski moment V
Vrijeme života X T
Barionski broj B -B
Leptonski broj L -L

1 Prema CPT teoriji, zakoni prirode se ne mijenjaju pri istovremenoj trostmkoj zamjeni: čestica-
-antičestica, desno-lijevo i direktan tok vremena-invetzan tok vremena.

360
 U slučaju neodižavanja barionskog broja, najlakši barion-proton mogao
bi se raspasti na čestice čiji je ukupni barionski broj nula. Naprimjer:

p —> e++ ji °
B = +\ 0 0.
Međutim, do danas još nije eksperimentalno potvrđen raspad protona.
Ako se i događa, vjerojatnost je toliko mala da proton može da ostane stabilan
u toku najmanje 1030 godina. A to je mnogo više od starosti Svemira, tj. od
vremena koje je proteklo od početka njegovog širenja do danas (10-20)10'°
godina.
Vremenski interval od 103° godina toliko je velik da je teško zamisliti
neki proces koji toliko dugo traje. Naprimjer, ako se sjetimo priče o mi-
tološkom orlu, koji jednom u 100 godina slijeće na visoku planinu da oštri
svoj kljun, jednostavno se može izračunati vrijeme potrebno orlu da na taj
način sravni planinu veličine Bjelašnice. Pokazalo se da je to vrijeme manje
milijardu puta od vremena života protona. Do danas nije opažen raspad protona
mada se trenutno vrše veoma skupi eksperimenti koji bi mogli opaziti spontani
raspad bar jednog protona. U Japanu je konstruiran ogromni detektor Kamioka,
instaliran na dubini od 1 000 m ispod planine Ikenoyama koji bi trebao u
toku godine registrirati spontani raspad protona (u bazenu koji sadrži 33 000
tona vode ima « 2 1034 nukleona). Ako je vrijeme života protona 103' bilo
bi za očekivati 1 000 raspada protona godišnje, ali do danas nije registriran
ni jedan raspad. Treba napomenuti daje riječ o najkompliciranijim mjerenjima
koje je čovjek do sada uspio organizirati uz pomoč najmoćnijih kompjutera.
Slični eksperimenti se izvode u SAD, Francuskoj, Rusiji, Indiji.

17.6. TEORIJA VELIKOG UJEDINJENJA

Teorija ujedinjenja predviđa neodržavanje barionskog broja. Kao rezultat
dala bi neophodnu česticu X koja je odgovoma za taj proces. Donedavno se
pretpostavljalo da postoje četin osnovna tipa međudjelovanja: gravitacijsko,
slabo nukleamo, elektromagnetsko i jako nukleamo. U svakodnevnom životu
nam je dobro poznato gravitacijsko i elektromagnetsko međudjelovanje. Jako
nukleamo međudjelovanje je odgovomo za vezu između nukleona u jezgm.
Slabo nukleamo međudjelovanje odgovomo je za procese kao što je beta
raspad. U tabeli 17.2. datc su osnovne karakteristike međudjelovanja (interak-
cija).

361
Tabela 17.2.

Radijus Kvant - prijenosnik Konstanta

Tip interakcije interakcije interakcije
djelovanja (m)
1. Nukleama-jaka io -15 gluoni 1
y-foton, m = 0, io-J
2. Elektromagnetska 00 w +, w -, Z°

3. Nukleama-slaba 10-'7 bozcmi, m « 80 GeV io-'4

4. Gravitacijska 00 graviton (7) m = 0 10^

Vidimo da se karakteristične veličine pojedinih interakcija razlikuju jedna

od druge. Kako naći jedinstvenu teoriju i ove pojave dovesti u vezu. Izvođenju
takve teorije posvetio je A. Einstein veliki dio svog života ali bez većih
uspjeha. On to nije mogao uraditi u to vrijeme jer nije imao eksperimentalne
podatke o pojedinim tipovima interakcije koji su dostupni današnjim teorij-
skim fizičarima. Sama ideja o zajedničkoj teoriji izgledala je i još je uvijek
vrlo privlačna.
Sredinom šezdesetih godina Amerikanci S. Glashow i S. Weinberg i
Pakistanac Abdus Salam izveli su prvu ujedinjenu teoriju za procese u mik-
rosvijetu, koja je ujedinila slabu i elektromagnetsku interakciju. Pokazano je
da na dovoljno visokim eneigijama (reda nekoliko stotina GeV-a) sile elek-
tromagnetske i slabe interakcije postaju usporedive po veličini, kvanti-pri-
jenosnici slabog i elektromagnetskog polja, mogu se ujediniti u jednu grupu,
i slabi i elektromagnetski procesi se mogu opisivati jednim istim jednadžbama.
Pri prijelazu na niže energije ta se simetrija narušava. Dok su raniji kvanti
slabe interakcije slično fotonima imali nultu masu mirovanja, danas ona iznosi
80 GeV, što ima niz posljedica. Kao prvo smanjuje se radijus djelovanfž slabe
interakcije, kao drugo na energijama, malim u usporedbi s masom kvanta koji
prenosi interakciju, konstanta slabe interakcije također je mala, to jest “sila”
interakcije se smanjuje.
Glashow-Weinberg-Salamova teorija dobila je blistavu eksperimentalnu
potvrdu kada su na akceleratoru u Cemu (Ženeva) otkriveni kvanti prijenosnici
elektroslabe interakcije W i Z bozoni. Te čestice s kvantom svjetlosti - fo-
tonom, obrazuju jednu grupu koja je dobila naziv “teška svjetlost”. Za otkriće
W-bozona C. Rubia i S. Van der Mer dobili su Nobelovu nagradu za fiziku
1984. godine. Izvođenje teorije elektroslabe interakcije predstavlja jedno od
krupnijih dostignuća u fizici elementamih čestica. Zbog toga su prirodno
počeli da se pojavljuju pokušaji da se njene osnovne ideje prošire dalje na
izvođenje ujedinjene teorije jakih i slabih i elektromagnetskih interakcija. I u

362
 posljednje vrijeme napravljen je značajan progres u opisivanju jakih interak-
cija. Godine 1963. Gell-Mann je postavio hipotezu da su mezoni i barioni
složeni sistemi, izgrađeni od sitnijih čestica koje je nazvao kvarkovi.
Kvarkovi imaju niz egzotičnih svojstava. Oni nemaju cjelobrojan elek-
trični i barionski naboj, a osim toga imaju još jedan kvantni broj, koji se
naziva boja (color). Tako da svaki kvark može da se nađe u tri stanja koja
se međusobno razlikuju po boji (uvjetno, na primjen crvena, zelena i plava).
Prema suvremenim predstavama veza kvatkova u barionima i mezonima
ostvaruje se izmjenom gluona (eng. glue - lijepak). To je bezmasena čestica
koja na neki način liči na fotone, prijenosnike elektromagnetskih interakcija.
Međutim, sami fotoni nemaju električni naboj dok gluoni imaju određenu
“boju”. Zato, za razliku od fotona gluoni mogu interagirati jedan s drugim.
Teorija obojenih kvarkova naziva se “kvantna kromodinamika”.
Proračuni pokazuju da na fantastično velikim energijama, reda 1014-1 0 1S
GeV, konstanta jake interakcije postaje usporediva po veličini s konstantom
elektroslabe interakcije. To znači da na tako velikim energijama procesi jake,
slabe i elektromagnetske interakcije dešavaju se s jednakom vjerojatnosti i
mogu se opisati u okviru jedne teorije. U tabeli 17.3. date su osnove karak-
teristike kvarkova i gluona.

Tabela 173.

1. Pretpostavlja se da postoji šesf kvarkova i osam gluooa

Naziv kvarka i njegov električni naboj (Q):
Up u 2/3
Down d -1/3
2. Charm c 2/3
Strangeness s -1/3
Beauty/bottom b -1/3
Top/tiuth (?) t 2/3
3. Barionski broj (naboj) kvarka je B - 1/3
4. Svaki kvark ima odgovarajući antikvark: u,d,c,'S,b ,7
5. Svaki kvaric ima tri boje
6. Kvarkovi međusobno interagiraju izmjenom gluona
7. Gluoni imaju boju i mogu da interagiraju međusobno
8. Svaki barion se sastoji od tri kvarka, a svaki mezon od dva

Na crtežu 17.4. prikazana je shema građe protona i neutrona.

363
 Crtež 17.4.

Proton (uud) Neutron (udd)

B = 1 ,0 = 1 B = 1,2 = 0
5 = 1/3 + 1/3 + 1 /3 = 1 5 = 1 / 3 + 1/3 + 1 / 3 = 1
Q = 2/3 + 2/3 - 1/3 = 1 g = 2/3 - 1/3 - 1/3 = 0
Mada kvaricovi nisu identificirani u slobodnom stanju, postoje eksperi-
mentalni dokazi za njihovo postojanje, jedino se još traže eksperimentalni
dokazi za7 kvark. Na crtežu 17.5. prikazana je shema građe mezona:
7t+-mezon ( u d ) «_-mezon ( u d )
B = 0, Q = 1 B = 0, g = -1
B = 1/3 - 1/3 = 0 5 = -1/3 + 1/3 = 0
0 = 2/3 +1/3 = 1 2 = -1/3 - 2/3 = -1

Crtež 17.5.

Prvi model velikog ujedinjenja napravili su američki fizičari G. Georgy

i S. Glashow. Pošto takvi.modeli istovremeno opisuju jake i slabe interakcije,
kod njih se kvarkovi, koji učestvuju u jakim interakcijama i leptoni, koji
učestvuju uglavnom u slabim interakcijama, ujedinjuju u jednu grupu. Pri
tome se uvodi nova interakcija, koja prevodi članove te grupe jedne u druge.
Ali kvarkovi imaju barionski naboj a leptoni nemaju. Zbog toga, ta nova
leptokvark interakcija, treba narušiti zakon održanja barionskog broja. Kvant

364
- prenosilac takve interakcije - treba da ima izuzetno veliku masu, odnosno
energiju približno jednaku energiji, na kojoj se dešava veliko ujedinjenje, oko
1014-1 0 15 GeV. Takve čestice ne mogu se dobiti ni suvremenim akcelerato-
rima, ni u kozmičkim zracima, nazvane su leptokvarkovi. Njihova masa je
usporediva sa masom najjednostavnijih bakterija.
Tako velika masa leptokvarka objašnjava zašto proton “živi” tako dugo.
Stvar je u tome da takve interakcije na našim malim energijama imaju malu
vjerojatnost. Tek na energijama koje su uporedive sa masom leptokvarka,
počinju dominirati procesi u kojima je narušen barionski broj.
Vidimo da suvremena teorija ne zabranjuje postojanje procesa u kojima
se ne održava barionski broj. Istina eksperimentalno takve reakcije još nisu
otkrivene, ali se u bliskoj budućnosti očekuje takva situacija. Iz teorije slijedi
da su procesi najočekivaniji na visokim energijama od 1014 do 101S GeV. Na
crtežu 17.6. prikazan je raspad protona
p -> e+ + Jt°
kojeg pretskazuje teorija velikog ujedinjenja. Prijenosnik takve interakcije je
leptokvark X, koji prevodi kvarkove u leptone. U procesu izmjene između
kvarkova protona, d kvark prelazi u lepton e+, a jedan od u-kvarkova u svoju
antičesticu u .

17.7. T E O R IJA V E L IK E E K S P L O Z IJE

I T E O R IJA V E L IK O G U JE D E V JE N JA

Još na početku 20. stoljeća, izučavanjem spektara zračenja udaljenih

zvjezdanih maglina, primijećen je “crveni pomak”. Prema Dopplerovom efek-
tu to znači da se objekti koji zrače udaljavaju. Dvadesetih godina američki
astronom Edvin Hubble je uspio odrediti rastojanje do nekih nama bližih
galaksija. Na osnovu ovih rezultata Hubbl je pokazao da je brzina udaljavanja

- 365
 galaksija direktno proporcionalna rastojanju R od nje. Koeficijent proporcio-
nalnosti H, naziva se Hubblova konstanta:
v = HR. (17.7.)
Od tada je prošlo pola stoljeća astronomi su izmjerili crvene pomake za
većinu objekata i za sve njih važi Hubblov zakon. •
Pokazano je da se, znajući brojnu vrijednost Hubbleove konstante može
odrediti “starost” Svemira, to jest vrijeme proteklo od trenutka kad su sve
galaksije koje “vidimo” bile u “jednoj točki”. To vrijeme je obmuto propor-
cionalno Hubbleovoj konstanti i iznosi «10'° godina. Zaključak koji slijedi
iz Hubbleovog zakona vrijeđa zdrav razum. Što to znači da su galaksije bile
u jednoj točki? Zašto se Svemir počeo širiti? Što je bilo do trenutka širenja?
Sva ta pitanja ostaju i dalje bez cjelovitog odgovora.
Poznati švedski astrofizičar H. Alfven napisao je 1979. godine: “Suvre-
mena kozmološka teorija pređstavlja vrhunac apsurda - ona tvrdi da je sav
Svemir nastao u određenom trenutku, slično eksploziji atomske bombe, koja
je imala približno dimenzije “glave” čiodice. Izgleda da u današnjim intelek-
tualnim krugovima prednost teoriji velike eksplozije (big bang theoiy) daje
to, što ona vrijeđa zdrav razum - credo, quia absurdum (“vjerujem, jer to je
apsurdno”)!
Odlučujući faktor koji je uticao na formiranje suvremenih pogleda jeste
otkriće 1965. godine, reliktnog zračenja koje odgovara temperaturi od 2,9 K.
Njega su otkrili američki radio-astronomi A. Pensias i R. Wilson. Reliktno
zračenje ima spektar kao cmo tijelo. Takav spektar su trebali imati fotoni u
ranoj fazi Svemira koja odgovara energijama od 10,4-1 0 15 GeV postignutim
približno u 10_34-1 0 '35 sekundi od početka širenja. Po današnjim shvaćanjima
na takvim temperaturama u Svemira nisu postojali cijeli nukleoni već njjhovi
“sastavni dijelovi” —kvarkovi i antikvarkovi.
Na crtežu 17.7., je pokazano kako se ponašaju konstante različitih in-
terakcija s porastom temperature Svemira. Na grafikonu je na apscisi pored
temperature usporedno dana i skala koja pokazuje vrijeme u sekundama od
početka “velike eksplozije”. Na ordinati je dat intenzitet pojedinih tipova
interakcija.
Vidimo da je na niskim temperaturama jaka interakcija približno sto puta
jača od elektromagnetske, a konstanta slabe interakcije približno 10'12 puta
manja od elektromagnetske. S porastom energije konstanta slabe interakcije
raste i na temperaturi T « 1015 K postaje uspoređiva po veličini s konstantom
elektromagnetskih sila. To se događa u oblasti energija reda stotinu gigaelek-
tronvolti, kad je od početka širenja Svemira prošlo 10'7-1 0 '8 s. Nastaje prvo
ujedinjenje - slabih i elektromagnetskih interakcija. Kad temperatura Svemira

366
 i io^* io-,J ur'6 io-24 10“ icr" (S)

10'° 10'5 10“ 10“ 10“ 7TK)

Crtež 17.7.

pređe 1021 K, na našem grafiku se pojavljuje nova linija, koja odgovara lep-
tokvark interakciji. Procesi u kojima se ne održava barionski broj počinju
igrati sve važniju ulogu, dok, na kraju, u oblasti temperatura 1027—1028 K
vrijednosti za sve tri interakcije, osim gravitacijske, ne postanu jednake. To
je područje teorije velikog ujedinjenja. Baš u tom momentu, koji se nalazi u
vremenskom intervalu 10‘35-1 0 '36s od početka širenja dolazi do “velikog
ujedinjenja”. U Svemiru su tada bili prisutni samo fotoni, leptoni, kvarkovi,
gluoni i još neke super teške čestice, čije postojanje predviđa teorija velikog
ujedinjenja. One su se sve nalazile u stanju toplotne ravnoteže. Dio Svemira
kojeg danas možemo “vidjeti” bio je skupljen na samo 3,66 cm.
Slijedeći korak bi bio stvaranje opće teorije jedinstva u kojoj bi bila
uključena i gravitacijska interakcija, to bi se trebalo desiti pri fantastičnim
energijama, odnosno na temperaturi od 1031 K, ili to se desilo prema teoriji
velike eksplozije poslije 10"41 s. Da li je to moguće? Da li je to samo fantazija
teorijskih fizičara sada je teško govoriti o tome.

‘ 367
 Na kraju ovog kratkog pregleda fizike elemen-
tamih čestica, koji se može čitaocu dojmiti kao
suviše optimističan, završio bih citatom jednog od
tvoraca suvremene fizike i antičestica Paula Diraca:
“Posvećujući se istraživačkom radu, treba
težiti da se sačuva sloboda rasuđivanja i ni u
što ne treb a previše vjerovati; uvijek treba biti
sprem an da uvjerenja kojih smo se dugo pri-
državali mogu biti pogrešna.”

Paul Adrien Dirac

368
 VAZNIJE KONSTANTE

Brzioa svjetlosti u vakuumu c = 299 792 458 m s'1

Elementami električni naboj e = I.60210"19 C
Dielektrična konstanta vakuuma = 8.854-10 12 Fm'1
Permeabilnost vakuuma = 4jt I0 "7 H m"1
Gravitacijska konstanta y = 6.6710"11 N m2 kg '2
Planckova konstanta h = 6.62610"34 J s
Boltzmannova konstanta k = 1.3810"23 J K">
Plinska konstanta R = 8,314 J mol"1 K "1
Avogadrov broj Na = 6.0210 23 mol"1
Stefan-Boltzmannova konstanta o = 5,67-10"8 W ra"2 K"4
Rydbergova konstanta R = 1.097-10"7 m "1
Masa mirovanja elektrona mt = 9,1110 "31 kg = 5.49-10"4u
Masa mirovanja protona mp = 1.672610"27 kg = 1,00728 u
Masa mirovanja neutrona m„ = 1,675-lO ^kg = 1,008665 u
Faradayeva konstanta F = 9,65-104 C mol"1
Atomska masena konstanta mu = 1,66-10"27 kg = 1u
Akceleracija slobodnog pada g = 9,80665 m s"2
Masa Zemlje 5,96-1024 kg
Polumjcr Sunca 6,9510* m
Masa Sunca 1,98-lO^kg
Polumjer Mjeseca 1,74-10* m
Masa Mjeseca 7.33-1022 kg
Srednja udaljenost sredižta Zemlje i Sunca 1.49-1011 m
Srednja udaljenost središta Zemlje i Mjeseca 3,84-10* m
Opbodno vrijeme Mjeseca oko Zemlje 27,32 dana = 2,36-10* s
Ophodno vrijeme Zemlje oko Sunca 365,25 dana
Kutna brzina vrtnje Zemlje oko svoje osi 7,272-10-5 rad s"1

■ 369
 SI jedinice
Veličina Z nak Jedinica Deflnicijska relacija
Udaljenost r, l, s, d metar, m
Masa m kilogram, kg
Vrijeme t sekunda, s
Struja i amper, A
Jačina svjetlosti i kandela, cd
Temperatura T kelvin, K
Količina tvari n mol
PovrSina s m2
Zapremina V m3

Brzina V metar u sekundi, m/s

II
- dv
Ubrzanje a m/s2 a=—
dt
Impuls p kg m/s p = mv
Tlak (pritisak) p Paskal, N m '2 P = F/S

Sila F Njutn, N=kgms“2 F =&

di
Rad, energija W. E Džul, J^kgm V 2 W = jF d š

Snaga P Vat, W=J/s P =dW /di

Naboj 9 Kulon, C q = Idt
Električni potencijal U Volt, V U = q ! (4ner)
Elcktromotoma sila $ Volt, V W=qf
Električno polje E Volt po metni, V/m F =qE
Magnetsko polje B Tesla, T F =q{vxB)

Vodljivost a (Om)-1 j =o E
Otpor R om, O I= E /R
Kapacitet C farad, F q = CU
Induktivnost L Henri, H E = L dI/dt

370