Tako je bilo i sa ribarom Santiagom. Ključna riječ u životu jeste upornost.

Ništa se u životu ne ostvari na jednostavan način. Ukoliko zaista želimo

da postignemo nešto, bilo to u vezi novca, ljubavi ili čak ’samo’ da
opravdamo svoj obraz, trebamo se potruditi. Santiagu je borba značila
isto što i život, jer je bio veoma siromašan. Iako osamdeset i četiri dana
ništa nije ulovio, nije odustajao. Starac se spremio i odlučio da ode u
ribolov. Taj mu ribolov nije značio ništa osim tog da dokaže da još uvijek
može i da je još uvijek sposoban za takve stvari. Riba se zakačila na
Santiagovu udicu, ali je problem bio kako ustvari da je on, ne više toliko
snažan i moćan kao nekada, upeca. Starcu cilj nije bila vrijednost ribe,
nego dokazati da se on još uvijek može izboriti do kraja. Danima se borio
sa njom, iako su mu ruke bile krvave i jako sunce otežavalo daljnju
borbu, nije odustajao dok ju nije ulovio. Znao je da ako odustane, nije
izgubio samo borbu sa ribom, već i borbu sa samim sobom. Iako je na
kraju izvukao samo kostur ribe, starac je bio ponosan na sebe i smatrao
je da je pobijedio. Jer na kraju nije važno kako padneš nego kako
ustaneš.

Santiago nije bio ponosan na ono što je ostvario nego na put koji je
prevazišao da bi to dobio. U borbi sa prirodom, čovjek uvijek gubi, ali ne
znači da je poražen. Sve treba raditi sa dostojnošću. Jer ipak, pobjeda
nije pobjeda ukoliko je ostvarimo pogrešnim putem. Iako nas ta borba
uništi, to ne znači da smo ostali poraženi.